Geografski horizont 59/1 (2013) by H.G.D.

BROJ 1/2013 • GODINA LIX • ISSN 0016 -7266

god. 59, br. 1/2013, Zagreb Stručno-informativni časopis za geografiju http://issuu.com/h.g.d.

Nakladnik:

Hrvatsko geografsko društvo Marulićev trg 19, 10000 Zagreb, Hrvatska tel. (01) 48 95 402, tel./faks. (01) 48 95 451, e-mail: hgd@geog.pmf.hr http://www.hagede.hr

Uredništvo: Neven Bočić, Borna Fuerst-Bjeliš, Vedran Prelogović, Lana Slavuj, Ružica Vuk, Ivan Zagoda, Ivan Zupanc

Glavni urednik:

Ivan Zupanc

Tajnik uredništva:

Vedran Prelogović

Grafički i Tehnički urednik:

Ivan Zagoda

Korektura:

Jadranka Čelant Hromatko

Slog i prijelom:

Ivan Zagoda

Tisak:

Sveučilišna tiskara d.o.o., 2013.

Naklada:

500 primjeraka

Cijena časopisa:

za pravne osobe 30 kn, za fizičke osobe 25 kn

Časopis izlazi uz pomoć Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske Za potpisane članke odgovaraju autori, za nepotpisane uredništvo. Rukopisi se ne vraćaju. Niti jedan dio ove publikacije ne smije se preuzeti, kopirati, prevoditi ili na bilo koji način reproducirati u bilo kojem pisanom ili elektroničkom mediju bez pismene suglasnosti i dozvole autora i izdavača. Časopis Geografski horizont učenicima i nastavnicima kao dodatnu literaturu preporuča Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta. KLASA: 602-01/07-01/00331; URBROJ: 533-12-07-0004. od 24. srpnja 2007.

Slika na naslovnoj stranici: Šuma hrasta lužnjaka u Spačvanskom bazenu (foto: Marta Jovanić)

ČLANCI Karlo Lugomer

7 Predmetna identifikacija geografije u gimnazijskim udžbenicima Marko Košak 25 Afrika na UNESCO-vom popisu ugrožene baštine

Neven Tandarić

Vojnogeografski aspekt pustinjske bitke kod El Alameina u Drugom svjetskom ratu

Ena Gašparić

Demogeografska analiza orahovičkog kraja

Marta Jovanić

Višenamjenski kanal Dunav-Sava (VKDS) – isplativ projekt?

Radovan Pavić

Prilozi političko-geografskom atlasu Sredozemlja

INFO KARTICA 106

Tko je Petar Matković

K A R TA G O V O R I 108

Afrika

OBAVIJESTI 9. savjetovanje Kartografija i geoinformacije s međunarodnim sudjelovanjem 111 (obilježavanje Svjetskog dana GIS-a)

Krakow, Poljska: Poslije kiše

foto:

Vedran PrelogoviÄ&#x2021; (24.04.2012.)

PREDMETNA IDENTIFIKACIJA GEOGRAFIJE U GIMNAZIJSKIM UDŽBENICIMAE Karlo Lugomer

Pogrešna percepcija geografije u javnosti rezultat je složenog utjecaja različitih čimbenika među kojima značajno mjesto zauzima poučavanje geografskih sadržaja tijekom primarnog i sekundarnog obrazovanja. Poseban je naglasak, pritom, na udžbenicima i načinu na koji se geografija u njima definira.

Uvod Spomen riječi geografija u današnjem društvu izaziva različite reakcije i mišljenja. Nerealno je očekivati da svatko razumije bit geografije kao što ju razumiju pripadnici struke, no problem je što generalna percepcija smisla i objekta geografije previše odstupa od njezinog određenja kao znanosti. Četiri su temeljna razloga koja dovode do temeljne devijacije u tom pogledu: 1. Neusklađenost pristupa geografskom proučavanju prostora u obrazovnom (metodičkom) i istraživačkom (znanstvenom) kontekstu. 2. Utjecaj svih vrsta medija, s posebnim

naglaskom na internetske izvore i enciklopedije te znanstveno-popularne časopise. 3. Neiskorištenost i zanemarivanje mrežnih potencijala u suvremeno doba. 4. Nedovoljno pojavljivanje geografa na javnoj sceni. Navedene sastavnice negativne percepcije geografije mogu se razmotriti i grafički u obliku tzv. začaranog kruga (sl. 1). Analizom logičkog slijeda negativnih faktora, tj. osnova kruga, dolazimo do važnog zaključka kako je ovo žarište iz kojeg potječu svi ostali problemi i dovode do kontinuiranog spiralnog ponavljanja i rasta problema, a glavni je nositelj cirkularnosti nedostatna informiranost. Iskrivljena slika

Karlo Lugomer: PREDMETNA IDENTIFIKACIJA GEOGRAFIJE U GIMNAZIJSKIM UDŽBENICIMA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2013, 7-24

Sl. 1. Začarani krug nepovoljnog položaja geografije u Hrvatskoj geografije izravan je produkt loše informiranosti o objektu i interesima geografa, a nezaposlenost geografa - istraživača, pak, posljedica iskrivljene slike geografije. Gubitci doticaja s (istraživačkom) geografijom potom slijede iz nezaposlenosti. Očito je da je nemoguće postići bilo koji od osnovnih ciljeva kojima geografi danas teže (da se popravi iskrivljena slika geografije i da se poveća udio diplomiranih geografa-istraživača zaposlenih u struci) ako se problem ne razmotri, definira i za njega ponudi rješenje. Zato će se ovaj članak baviti ponajprije udžbeničkom literaturom kao osnovom i dijelom ovoga začaranoga kruga. Za razmatranje navedene tematike odlučili smo se zbog višegodišnjeg doticaja s mnogim geografskim udžbenicima u kojima se javlja problem neodređenosti vanjskog i unutrašnjeg objekta geografije1, a i zbog suočenosti s neinformiranošću javnosti o geografskom objektu istraživanja tijekom srednjoškolPojmove vanjskog i unutrašnjeg objekta geografije u geografsku je literaturu prvi uveo S. Šterc 1986. godine. 1

skog obrazovanja, a osobito prilikom upisa na studij. Metodologija rada temelji se na misaonim metodama analize, sinteze, indukcije, dedukcije, dokazivanja, opovrgavanja, deskripcije, komparacije i ostalima.

Analiza predmetne identifikacije geografije u udžbenicima

S obzirom na to da se učenici s geografijom prvi put upoznaju u 5. razredu te da je objekt interesa geografije prekompleksan da bi se objasnio i uklopio u osnovnoškolske udžbenike, odlučili smo analizirati uvod u geografiju u udžbenicima za 1. razred gimnazije2. Gimnazijski program geografije razlikuje se od osnovnoškolskog po tome što težište U udžbenicima srednjih strukovnih, ekonomskih i medicinskih škola uvodna se nastavna jedinica također bavi geografskim teorijskim sadržajima, no nema bitnih razlika u odnosu na definiciju, podjelu i povijesni razvoj geografije u gimnazijskim udžbenicima. U tom smislu spoznaje i napomene ovoga rada mogu biti korisne i nastavnicima ostalih vrsta srednjih škola, a ne samo gimnazija. 2

Karlo Lugomer: PREDMETNA IDENTIFIKACIJA GEOGRAFIJE U GIMNAZIJSKIM UDŽBENICIMA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2013, 7-24

Tab. 1. Odobreni udžbenici iz geografije za prve razrede gimnazije u školskoj godini 2012./2013. Naziv udžbenika

Autori

Nakladnik

Godina izdanja

Meridijani

2003.

GEOGRAFIJA 1 : udžbenik geografije za 1. razred gimnazije

Dragutin Feletar, Dražen Perica, Ružica Vuk

GEOGRAFIJA 1 : udžbenik geografije za 1. razred gimnazije

Ines Kozina, Goranka Marković, Mate Matas

Školska knjiga

2004.

GEOGRAFIJA 1 : udžbenik geografije za 1. razred gimnazije

Hermenegildo Gall, Predrag Kralj, Robert Slunjski

Školska knjiga

2009.

Izvor: http://public.mzos.hr/fgs.axd?id=18818

premješta s regionalne geografije na opću geografiju3, kojom se učenici bave pune dvije godine, a spoznaje iz opće geografije primjenjuju učeći i regionalnu geografiju svijeta u 3., odnosno regionalnu geografiju Hrvatske u 4. razredu gimnazije. Zbog nešto detaljnijeg i sustavnijeg pristupa, trebalo bi očekivati da udžbenici 1. razreda gimnazije započnu s pomnijim objašnjenjem što je geografija, čime se bavi i kako je ukratko izgledao povijesni pregled razvoja njezina objekta i metodologije. Prema gimnazijskom programu, temelji uvoda u geografiju trebaju biti obrađeni jednom nastavnom jedinicom na samom početku 1. razreda čiji obrazovni ciljevi obuhvaćaju definiciju, metode istraživanja i podjelu geografije (portal.ncvvo.hr, Glasnik ministarstva kulture i prosvjete, 17.06.2012.). To je apsolutno premalo što pokazuje da se tome posvećivalo nedovoljno pažnje u školskom sustavu. Izdvojili smo tri aktualna udžbenika za prvi razred gimnazije i jedan stariji udžbePod općom geografijom ovdje razumijevamo fizičku i socijalnu geografiju jer je takva diferencijacija najčešća u analiziranim udžbenicima, iako obuhvat pojma opća geografija nije ujednačen i općeprihvaćen. 3

nik te detaljno analizirali sadržaj uvodne nastavne jedinice, koja se bavi geografskim teorijskim sadržajima.

Geografija 1; Feletar, D., Perica, D., Vuk, R; Meridijani (2003.) str. 7 - 9 Uvodna tema ovoga udžbenika sadrži definiciju geografije, navodi neke od geografskih disciplina, daje kratak povijesni pregled razvoja geografije. Posebnu pozornost skreće na važnost ekološkog pristupa u suvremenoj geografiji. Geografija se u spomenutom udžbeniku definira kako slijedi: Geografija je znanost o geografskom prostoru (Zemljinoj površini), a objašnjava raširenost, utjecaje i međuzavisnost svih najvažnijih prirodnih i društvenih čimbenika, koji sudjeluju u oblikovanju geoprostora kao cjeline ili njegovih prostornih dijelova (regija). Već se u prvoj rečenici definicije javlja neodređenost. Pretpostavlja se da su pojmovi geografski prostor i Zemljina površina istoznačni s ciljem simplifikacije teorijskogeografskog nazivlja za potrebe gimnazijskog programa. Svakom je učeniku intuitivno ja-

Karlo Lugomer: PREDMETNA IDENTIFIKACIJA GEOGRAFIJE U GIMNAZIJSKIM UDŽBENICIMA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2013, 7-24

sno što je Zemljina površina, dok je pojam geografskog prostora apstraktniji. Međutim, valja se zapitati koliko ima smisla pojednostaviti teorijskogeografsku nomenklaturu do te mjere da ona postaje pogrešno definirana. Simplifikacija je česta ne samo u geografiji kao školskom predmetu već i, primjerice, u fizici i kemiji, s tom razlikom da pojednostavljenje u geografiji stvara veću dugoročnu štetu zbog već spomenute podcijenjenosti i neshvaćenosti biti geografije u našoj zemlji. Stoga svako simplificiranje teorijskih okvira koje dovodi do redukcije točnih informacija može dovesti do iskrivljavanja opće slike geografije kao obrazovnog predmeta i znanosti. U skladu s tim, trebalo bi ipak razlikovati kategorije prostor (trodimenzionalna kategorija) i površina (dvodimenzionalna kategorija) u udžbeničkoj definiciji geografije, odnosno nikako im ne dodjeljivati isto značenje i vrijednost, kao što je to u ovom slučaju učinjeno uporabom zagrade. U sadržaju uvodne nastavne jedinice navodi se dalje: „Ona (geografija, nap. a.) pripada u skupinu prirodnih znanosti jer joj je osnovno polazište u prirodnim značajkama geoprostora”. Spomenimo uzgred da se ista tvrdnja navodi u sveučilišnom udžbeniku Uvod u geografiju: „Geografija se ipak u cjelini svrstava u znanstveno područje prirodnih znanosti, što proizlazi iz činjenice da je prirodna osnova polazište geografskog proučavanja i da je Zemljina površina glavni objekt njezina proučavanja” (Vresk, 1997). Nikako nije moguće jednoznačno odrediti pripadnost geografije skupini prirodnih znanosti upravo zbog njezine predmetne složenosti u sustavu znanosti. S obzirom na to da je bitno obilježje geografije proučavanje odnosa i odraza u geografskom prostoru nastalih

prožimanjem prirodnih i društvenih faktora (Komušanac i Šterc, 2010), svrstavanje geografije primarno u skupinu prirodnih znanosti dovodi do svojevrsne negacije definicije geografije i stvaranja potpuno pogrešne predodžbe o njenom objektu. Dualnost geografije, odnosno njena pripadnost i prirodnim i društvenim znanostima također je spomenuta u istom paragrafu. Pritom se još naglasilo da je geografija jedina dualna ili mosna znanost. Ako dualnošću smatramo istovremeno pripadanje znanosti skupinama prirodnih i društvenih znanosti, tada je jasno da su dualne znanosti i, primjerice, ekologija i psihologija. Ekologija je znanost koja se bavi proučavanjem međusobnog odnosa i utjecaja živih organizama, među kojima dominantnu ulogu ima čovjek, kao i međusobnog odnosa organizama s jedne strane i njihove abiotičke okoline s druge strane (Vresk, 1997). Psihologija proučava duševni život i duševne procese, njihovo nastajanje i očitovanje (izvor: Hrvatski jezični portal, online rječnička baza nastala objedinjavanjem više hrvatskih leksikografskih izdanja), a za to je potrebno poznavati i fiziološke procese u čovjekovu tijelu kao i posljedice tih procesa na konkretno čovjekovo djelovanje (ponašanje) u društvu. Autori udžbenika podijelili su geografiju dalje na četiri osnovne grane: opću, fizičku, socijalnu i regionalnu geografiju. U okviru fizičke geografije navedeno je, između ostalog, da se ona bavi proučavanjem i vremena i klime, odnosno da je klimatologija disciplina u okviru geografije. Zbog posve različitog vanjskog i unutrašnjeg objekta istraživanja, klimatologija nije grana geografije, već je grana geofizike (Pravilnik o znanstvenim i umjetničkim područjima, poljima i

Karlo Lugomer: PREDMETNA IDENTIFIKACIJA GEOGRAFIJE U GIMNAZIJSKIM UDŽBENICIMA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2013, 7-24

granama, 2009), ali su njezine spoznaje vrlo važne za razumijevanje geografskog prostora. U sklopu predmeta Klimatologija na Geografskom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu obavezna je literatura udžbenik pod nazivom Klimatologija za geografe (Šegota i Filipčić, 1996). Naslov udžbenika sam po sebi implicira na to da klimatologija nije grana geografije jer bi u protivnom naslov bio pleonazam. Geografiju ne zanimaju toliko fizički uzroci pojedinih atmosferskih pojava, već njihove posljedice na sadržaje, procese, veze i odnose u geografskom prostoru nastale prožimanjem prirodnih i društvenih elemenata/faktora. U slučaju klimatologije za geografe ključnu ulogu imaju klimatski elementi i faktori u korelaciji s različitim društvenim elementima/faktorima. Kako u objekt klimatologije ulazi i fizička priroda uzroka atmosferskih sadržaja, procesa, veza i odnosa, njezin je položaj u metodološkom sustavu geografije upitan. U sklopu uvodne nastavne jedinice ovog udžbenika navode se još pojmovi: geografski prostor, Zemljina površina, geoprostor i geosfera. Naslov uvodne nastavne jedinice glasi: „Geografija - znanost o geoprostoru”. Geoprostor je dio prostora koji obuhvaća Zemlju bez atmosfere, a s obzirom na to da dotična kategorija obuhvaća i unutrašnjost Zemlje za čije istraživanje geografi nisu razvili relevantne metode, geoprostor ne može biti realan vanjski objekt geografskog proučavanja (Šterc, 1986, 2012), pa je sukladno tomu naslov uvodne teme neadekvatan. Iako je pogrešno objašnjavanje pojedinih pojmova problem u udžbenicima, u ovom slučaju većim bismo problemom istaknuli navođenje više pojmova bez njihova objašnjenja.

Pojmovi geografski prostor, geosfera i geoprostor bespotrebno se navode (a k tome su ponekad, kao što je rečeno, uporabljeni u pogrešnom kontekstu) jer njihovo značenje nije pojašnjeno. Detaljnije ulaženje u problematiku diferencijacije navedenih pojmova znatno bi zakompliciralo uvodnu nastavnu jedinicu, a za potrebe prvog razreda gimnazijskog školovanja razlikovanje tih pojmova ipak nije od krucijalnog značenja. Važno je objasniti prostorni obuhvat pojma geografski prostor, s obzirom na to da je on realan vanjski objekt geografije (Šterc, 2012). Ostale pojmove, poput geosfere, geoprostora bolje je ne spominjati u udžbenicima jer uvode pomutnju, a u teorijskogeografskoj literaturi definicije se razilaze, što ćemo pokazati kasnije. U povijesnom pregledu razvoja geografije (podnaslov Stara, ali i moderna znanost) javlja se prenaglašeno navođenje činjenica uz premalen udio objašnjavanja kako se mijenjao objekt geografije kroz povijest, što bi realno gledajući trebao biti cilj uvoda u geografiju, kako na školskoj, tako i na fakultetskoj razini. Uopće nije navedeno čime se zapravo bavila geografija kroz povijest. Posebno je velik nedostatak što nije objašnjeno zašto je geografija u 19. stoljeću zaslužila atribut „moderna”, odnosno koje su to promjene nastupile u njenom objektu i metodologiji. Navedeno je kako je danas osnovni cilj geografije proučavanje i objašnjavanje struktura, procesa i funkcija u geografskom prostoru. To je vrlo važna rečenica jer sadržava kombinaciju unutrašnjeg i vanjskog objekta geografije, međutim, uz izostanak objašnjenja te rečenice uz odgovarajuće primjere. Nije realno očekivati da će prosječan učenik srednje škole razumjeti što se tom rečenicom htjelo reći. Što podrazumi-

Karlo Lugomer: PREDMETNA IDENTIFIKACIJA GEOGRAFIJE U GIMNAZIJSKIM UDŽBENICIMA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2013, 7-24

jeva te strukture, procese i funkcije i što je zapravo geografski prostor u kojemu se sve to odvija? Povijesnom pregledu nedostaju pomnija objašnjenja čime se geografija bavila nekad, a čime danas. Ono što je najvažnije jest da nedostaju konkretni i jasni primjeri čime se bavi geograf u današnje vrijeme. Malo je vjerojatno da će se učenik koji ne planira studirati geografiju i nakon gimnazije sjećati rečenice o strukturama, procesima i funkcijama u geografskom prostoru, ali ukoliko se takva definicija dopuni konkretnim primjerom čime se geograf bavi i što bi te strukture, procesi i funkcije mogli biti, osnovna predodžba o biti i svrsi geografije ostat će trajnije usađena u memoriji pojedinaca. To ne znači da se sadržaji, procesi, veze i odnosi kao unutrašnji objekt geografije uopće ne moraju spomenuti. Naprotiv, korektno je spomenuti ih, kako bi definicija geografije bila što preciznija, međutim, ona obavezno mora, zbog visoke razine apstrakcije, biti praćena primjerima. Potkraj poglavlja navodi se i geoekologija, no nije jasno određen njezin položaj u metodološkom sustavu geografije.

Geografija 1; Kozina, I., Marković, G., Matas, M; Školska knjiga (2004.) str. 9 - 11 Već se u prvoj rečenici uvodne teme u udžbeniku daje definicija geografije koja glasi: Geografija je znanost koja proučava i objašnjava Zemljinu površinu, pojave na njoj te ulogu i značenje ljudi na Zemlji. Osnovna je zadaća geografije objasniti važnost pojedinih pojava, te međusobnu ovisnost uzroka i posljedica. Zemljina je površina dvodimenzionalna kategorija i kao takva ne može biti realan predmet interesa geografa. Uloga, značenje

ljudi na Zemlji, međusobna ovisnost uzroka i posljedica te važnost pojedinih pojava prilično su široke odrednice definicije. Ulogom ljudi na Zemlji bavi se čitav niz znanstvenih disciplina, uzroke i posljedice proučava svaka znanost, a pojave na Zemljinoj površini (pa i u geografskom prostoru) također su predmetom interesa brojnih znanosti. Zatim autori navode etimologiju riječi geografija (grč. ge - Zemlja, grafein - pisati). Međutim, nakon toga slijedi nelogičnost, koja se javlja i u još jednom udžbeniku, a originalno je objavljena u Geografskom horizontu 1994. godine u članku pod nazivom Geografija nije zemljopis (Upravni odbor Hrvatskog geografskog društva, 1994). Objašnjava se kako zemljopis nije adekvatan prijevod riječi geografija jer se geografi nisu bavili i ne bave se samo opisivanjem Zemlje te da bi točniji prijevod te riječi glasio zemljoznanstvo ili zemljoslovlje. Ovakvo tumačenje prijevoda nema nikakvo uporište jer sama riječ geografija u prijevodu znači “pisanje, opisivanje Zemlje”, isto kao i hrvatski prijevod zemljopis. Zašto bi onda pojam zemljopis bio neprikladan prijevod, a znači isto što i geografija? Postoje određeni drugi segmenti zbog kojih se daje prednost riječi geografija, primjerice jednostavnost izvođenja složenica. Osoba muškog spola koja se bavi geografijom zove se geograf, a osoba ženskog spola geografkinja (Opačić, 2009). Međutim, osoba koja se bavi zemljopisom, u skladu s tvorbom riječi trebala bi se zvati zemljopisac, što zvuči neobično, a njen mocijski parnjak ne postoji jer je uvjetno gledano mocijski parnjak riječi pisac – spisateljica, što nas dovodi do teorijskog neologizma zemljospisateljica. Jasno je da u teoriji takav leksem može postojati, no u praksi bi mu sudbina bila upitna, što potvrđuje slučaj neologizama poput zrakomlata,

Karlo Lugomer: PREDMETNA IDENTIFIKACIJA GEOGRAFIJE U GIMNAZIJSKIM UDŽBENICIMA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2013, 7-24

krugovala, munjovoza, itd. Međutim, to je izdvojeni argument koji nije sam po sebi dostatan kako bi se između riječi zemljopis i geografija stavio znak nejednakosti. Osnovni razlog koji se obično nudi kao objašnjenje zašto dati prednost geografiji pred zemljopisom nema nikakvu logičku osnovu te njegovo isticanje samo izaziva pomutnju među učenicima, a i unutar čitave geografske struke, stoga bi se ono trebalo izbaciti iz udžbenika. Riječ zemljopis valja smatrati dokazom leksičkog bogatstva hrvatskog jezika. Kratak povijesni pregled razvoja geografije koji nudi ovaj udžbenik uglavnom se svodi na svega jednu do dvije rečenice o svakom pojedinom povijesnom razdoblju. Nedostaju objašnjenja zašto su se geografi nekada bavili isključivo opisivanjem, kakvi su to točno „ondašnji nazori” koji se spominju u tekstu, a koji su doveli do nazadovanja geografije u srednjem vijeku. Spominju se utemeljitelji moderne geografije i vrijeme njezina nastanka, no izostaje objašnjenje po čemu se moderna geografija razlikuje od tradicionalne. Također, nedostaje kratki opis i objašnjenje nove geografije (od druge polovice 20. stoljeća) koja sadržava svoje specifičnosti u odnosu na modernu geografiju. U okviru toga nedostaju i odgovarajući primjeri čime se danas bave geografi, što je ključno u stvaranju predodžbe o geografiji kao znanosti. Autori dijele geografiju na opću i regionalnu, a opću geografiju dalje dijele na fizičku (prirodnu) i socijalnu (antropogeografiju, društvenu geografiju). Među disciplinama fizičke geografije i u ovom se udžbeniku navodi klimatologija. Pomutnju također stvara rečenica U sklopu geografije važno mjesto pripada kartografiji, znanosti koja se bavi prikazivanjem

Zemljine površine na geografskoj karti. Objekt kartografije su načini pretvorbe stvarnosti u grafički prikaz u ravnini, a objekt geografije su sadržaji, procesi, veze i odnosi u geografskom prostoru (Lovrić, 1988; Komušanac i Šterc, 2010). Kartografska metoda svojstvena je geografiji pa stoga kartografiji valja i dalje priznavati važno mjesto u geografskom metodološkom sustavu. Međutim, kartografija je danas disciplina u okviru geodezije (Pravilnik o znanstvenim i umjetničkim područjima, poljima i granama, 2009) na temelju čega je vidljivo da se kao disciplina odvojila od geografije kao znanstvenog polja. Ono čega u preostala dva udžbenika nema, to su izdvojene geografiji srodne znanosti i njihov okvirni objekt proučavanja: geologija, petrologija, mineralogija, hidrografija, demografija, meteorologija i sociologija, što je izuzetno važno jer se neke od navedenih znanosti često pogrešno svrstavaju u okvir geografije. Nedostaju eventualno precizniji opisi pojedinih srodnih znanosti i znanstvenih disciplina u okviru geografije. Primjerice, za hidrogeografiju i hidrografiju autori pišu da proučavaju vode na Zemlji, dakle isti objekt proučavanja navodi se za dvije različite discipline, što može vrlo lako zbuniti korisnika udžbenika. Isto vrijedi i za demogeografiju (proučava stanovništvo i naseljenost) i demografiju (proučava stanovništvo). Potrebno je preciznije odrediti po čemu se vrlo srodne discipline međusobno razlikuju, a važno je navesti i još neke srodne discipline, među kojima je svakako hidrologija, a hidrografija njen sastavni dio koji proučava i opisuje površinske tokove (Žugaj, 2000). Na taj se način osigurava potpunije razumijevanje metodološkog sustava geografije i prema geografiji graničnih znanosti.

Karlo Lugomer: PREDMETNA IDENTIFIKACIJA GEOGRAFIJE U GIMNAZIJSKIM UDŽBENICIMA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2013, 7-24

Poželjno, a i potrebno je da uza svaku disciplinu osim općenite definicije stoji i primjer, kako bi učenik dobio potpuniju sliku čime se geograf (ili u slučaju srodnih znanosti, drugi znanstvenici) točno bave u konkretnim slučajevima. Primjeri su, kao što je već spomenuto, ključan preduvjet stvaranja točne slike o objektu geografije. Pred kraj uvodne teme autori posebno ističu pojam geografski elementi, koje poistovjećuju s prirodnom osnovom. Prirodnu osnovu čine sastav i građa Zemlje, reljef na Zemlji, klima, vode, tla, tj. geografski elementi. To su pojave koje se mogu znatno izmijeniti, ali se ne mogu ukloniti. Ovakvim se opisom iz domene pojma geografskih elemenata isključuju socijalni elementi koji su bitan integralni dio elemenata geografskog prostora i bez kojih geografija kao znanost nema identitet. Jasno je i da svi elementi mogu biti sekundarno (ili primarno) i faktori.

Geografija 1; Gall, H., Kralj P., Slunjski, R.; Školska knjiga (2009.) str. 10 - 14 Ovaj udžbenik sadrži također neke neodređenosti koje smo već razjasnili kod prethodna dva pa ćemo ih ovdje samo spomenuti: tvrdnja da geografija i zemljopis nisu istoznačnice, tj. da zemljopis nije adekvatan prijevod riječi geografija; izostanak pojašnjenja što točno karakterizira modernu geografiju u odnosu na tradicionalnu; tvrdnja da je geografija jedina dualna (mosna) znanost; klimatologija se navodi kao dio fizičke geografije, opisi pojedinih disciplina nisu praćeni primjerima; u povijesnom pregledu nedostaju popratna pojašnjenja zašto se mijenjao objekt geografskog interesa tijekom vremena. Opća je geografija u ovom udžbeniku definirana kao grana geografije koja proučava i obuhvaća discipline o Zemlji kao nebeskom tijelu, fi-

lozofiji, metodologiji i razvoju geografije, te matematičkoj geografiji s kartografijom. Ne treba posebno napominjati da u današnje vrijeme Zemlja kao nebesko tijelo i kartografsko predočavanje Zemlje pripadaju drugim znanostima. S druge strane, filozofija, metodologija i razvoj geografije dio su teorijske, a ne opće geografije. Zbunjujuće djeluje i grafički prikaz podjele geografije na str. 12 koji pokazuje da je kartografija dio geografije, ali pritom ne pripada nijednoj od četiri osnovne grane, iako je na prethodnoj stranici ona uvrštena u opću geografiju. Geografija se u ovom udžbeniku definira kako slijedi: Geografija je znanost o predmetima, pojavama i procesima u geosferi, njihovoj međuzavisnosti te o funkcionalnom uređenju prostora i odnosu čovjeka i okoliša. Postavlja se pitanje što je geosfera (jer ona u ovom udžbeniku nije definirana), zatim koja je razlika između geografije i ekologije ako se i jedna i druga bave između ostalog i odnosom čovjeka i okoliša. Osim toga, definirati geografiju kao znanost o predmetima, pojavama i procesima u tako velikom prostoru kao što je geosfera nije dovoljno precizno jer u geosferi postoji pregršt predmeta, pojava i procesa koji geografe uopće ne zanimaju niti ih mogu istraživati. Autori udžbenika posebno ističu geoekologiju, kao granu geografije koja se ne ubraja ni u opću, ni u fizičku, ni u socijalnu ni u regionalnu geografiju. Takav je položaj geoekologije najbliži stvarnosti, s obzirom na to da su preduvjet za njezino izdvajanje međusobni odnosi čovjeka i okoliša, odnosno geografski aspekti istoga, a izostankom jednog od tih faktora, bilo čovjeka, bilo okoliša - geoekologija gubi predmetnu identifikaciju. Spomenimo uzgred da se u geografiji često spominje tzv. ekološki pristup.

Karlo Lugomer: PREDMETNA IDENTIFIKACIJA GEOGRAFIJE U GIMNAZIJSKIM UDŽBENICIMA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2013, 7-24

S obzirom na to da je ekologija etablirana znanost, nema smisla govoriti o ekološkom pristupu u geografiji. To je kao da se, primjerice, tvrdi da geografi imaju povijesni pristup u proučavanja geografskog prostora ili da geolozi imaju geografski pristup u proučavanju geoprostora (Šterc, 2012).

Geografski elementi i faktori; Roglić, J. i N.; Školska knjiga (1974.) str. 5 Radi usporedbe kako je bilo prije, analizirat ćemo i jedan stariji udžbenik, a to je udžbenik za 1. razred gimnazije koji se koristio u nastavi prije nekoliko desetljeća, još u doba bivše države. Uvodna teorijskogeografska problematika razmatra se tek na jednoj stranici. Povijesni pregled razvoja geografske misli sveden je na navođenje nekoliko temeljnih činjenica iz antike, srednjeg vijeka (koji je spomenut samo jednom rečenicom - Te su spoznaje u srednjem vijeku zaboravljene) i razdoblja nakon srednjeg vijeka. Takav povijesni pregled pruža vrlo mutnu sliku čime su se zapravo geografi bavili kroz povijest, a osobito čime se bave danas. Definicija geografije također je neprecizna te glasi: Geografija proučava Zemljinu površinu prema izgledu, sadržaju i značenju njezinih dijelova. Opis je sredstvo, a objašnjenje uzroka i značenja pojava jest zadaća geografije. Vanjski objekt geografije pogrešno je definiran, a unutrašnji objekt također je većim dijelom promašen i nije dovoljno precizno formuliran, s obzirom na to da se geografi ne bave proučavanjem samo sadržaja geografskog prostora, već i procesa, veza i odnosa. Deskripcija se potom ističe kao glavno sredstvo geografije, što ju srozava na razinu

na kakvoj se nalazila prije jačanja tzv. „nove geografije” sredinom 20. stoljeća. Da se geografija bavi objašnjenjem uzroka i značenja pojava samo je djelomično točno jer je u ovakvom obliku tvrdnje prisutan previsok stupanj generalizacije. Pojava na Zemlji ima nebrojeno mnogo i nisu sve u domeni geografskog interesa, a isto vrijedi i za njihove uzroke. Autori zatim navode razliku između geografskih elemenata i faktora, koji su ujedno i sastavni dio naslova udžbenika. Elementima smatraju prirodne pojave koje se ogledaju u prostornoj slici, a to su: sastav i reljef zemljišta, klima, vode, život za Zemlji, tlo. Oni se mogu znatno izmijeniti, ali se ne mogu otkloniti. Faktorima smatraju društvo i njegovu aktivnost jer oni mijenjaju značenje i izgled elemenata. Ovakvom diferencijacijom geografskog prostora autori zbunjuju učenike jer prirodne pojave (elemente) smatraju statičnima, a društvene pojave (faktore) smatraju dinamičnima i promjenjivima, iako je jasno i nepobitno da su i prirodna osnova i društvena nadgradnja podložni promjenama. I prirodna osnova i društvena nadgradnja, odnosno njihovi integralni dijelovi mogu se smatrati elementima (jer su dijelovi složenije cjeline), a istovremeno, mogu se smatrati i faktorima (jer su oni ujedno i činitelji, sredstva, pokretna snaga, uzroci promjena, modifikatori elemenata). To se slaže s definicijama pojmova element i faktor sa Hrvatskog jezičnog portala. Između više varijanata mogućih definiranja tih pojmova, izdvojili smo po jednu definiciju koja je kontekstualno najprikladnija: element pren. a. sastavni dio neke složene cjeline b. osnovni pojam, početak, prvi nauk u čitanju i pisanju faktor; sredstvo, pokretna snaga, uzrok

Karlo Lugomer: PREDMETNA IDENTIFIKACIJA GEOGRAFIJE U GIMNAZIJSKIM UDŽBENICIMA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2013, 7-24

ili uvjet čega, svaki od elemenata koji pridonose nekom rezultatu [ljudski faktor]; čimbenik, činilac, činitelj Još jedna nelogičnost navedena je pri kraju uvodnog poglavlja, a radi se o već uočavanoj problematici jednoznačnog svrstavanja geografije u skupinu prirodnih znanosti. Kako autori ističu, geografija je po svom objektu prirodna znanost, jer proučava stvarna stanja na Zemljinoj površini, ali društveni faktor ima odlučujuću ulogu valoriziranju i izmjeni. Nakon što je geografija definirana kao prirodna znanost, već u nastavku rečenice istaknuta je važnost društvene nadgradnje koja je sredstvom izmjene karakteristika prirodne osnove tijekom vremena. Isto tako, tvrdnja da je geografija prirodna znanost opravdana je činjenicom da ona proučava stvarna stanja na Zemljinoj površini. Nije li društvena nadgradnja također stvarno stanje? Opravdati zašto je neka znanost svrstana u prirodnu ili društvenu skupinu znanosti nije uvijek lako, a sva nelogičnost podjele znanosti na spomenute dvije skupine do izražaja osobito dolazi prilikom pokušaja svrstavanja geografije u neku od tih skupina (Roglić, 1960). Pretpostavljamo da je ključni razlog za ovakve pogreške vremenski kontekst u kojemu je nastao ovaj udžbenik. Naime, prvi je put izdan dok je nova geografija4 bila tek u začetcima pa i ne čudi da se nove ideje još nisu stigle afirmirati na hrvatskoj geografskoj sceni. Nova geografija je uvjetni naziv za novi objekt i metodologiju geografije od sredine 20. stoljeća. Nije, dakle, riječ o nekoj novoj znanosti, već o novom geografskom konceptu. Bitna značajka tog novog koncepta je prenošenje težišta istraživanja s diferenciranja Zemlje na regije i njihova opisivanja na proučavanje funkcionalne organizacije prostornih stuktura, interakcija i procesa pri čemu je važan sistemološki pristup (Vresk, 1997). 4

Kratak pregled predmetne identifikacije geografije u suvremenoj domaćoj i stranoj znanstvenoj literaturi

U hrvatskoj znanstvenoj literaturi teorijske rasprave i članci o objektu geografije i njenom položaju u Hrvatskoj malobrojni su i uglavnom se svode na konstatiranje činjenice da je položaj geografije nezadovoljavajuć, ali konkretni napori usmjereni na rješavanje tog problema svedeni su na svega nekoliko članaka (Komušanac i Šterc, 2010; Šterc, 1986, 1989, 2012; Vresk, 1987, 1997). Definicije geografije u stranoj znanstvenoj literaturi novijega datuma uglavnom su nedorečene, što ćemo pokazati na konkretnim primjerima (Bonnett, 2009; de Blij, 2007; Gabler i dr., 2007). U detaljniju analizu predmetne identifikacije geografije u domaćoj i stranoj znanstvenoj literaturi nećemo ulaziti jer ona izlazi izvan tematskog okvira ovoga članka. Počnimo od domaće znanstvene literature. Pojmovi poput geoprostora, geosfere i geografskog prostora ondje su definirani na najrazličitije moguće načine. Tako Geografski rječnik navodi da je geosfera životni prostor Zemlje u kome se tijesnu isprepleću i utječu jedni na druge zračni omotač, voda na Zemlji, stjenovita Zemljina kora i živi svijet, u koju se računaju flora i fauna (Cvitanović, 2002). Prema sveučilišnom udžbeniku Uvod u geografiju, možemo razlikovati više geosfera. Zemljin omotač ima složenu sfernu strukturu. Čine je brojni elementi koji se zovu geosfere. To su atmosfera, litosfera, hidrosfera, biosfera, antroposfera, itd. (Vresk, 1997). Prema članku O suvremenom geografskom objektu istraživanja s poseb-

Karlo Lugomer: PREDMETNA IDENTIFIKACIJA GEOGRAFIJE U GIMNAZIJSKIM UDŽBENICIMA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2013, 7-24

nim osvrtom na demogeografiju, geosfera obuhvaća prostor od jezgre Zemlje do tropopauze (Šterc, 1986). Problem postoji i u svrstavanju određenih znanstvenih disciplina u metodološki sustav geografije iako one tamo ne pripadaju. Klasični geografski koncept (kako ga je nazvao Wirth u svom radu Theoretische Geographie iz 1979. godine) iznesen je i jednom od domaćih teorijskih radova 80-ih godina (Vresk, 1987): Proučavanjem pojedinih objekata bave se pojedine grane opće geografije (Allgemeine Geographie). To su geomorfologija, hidrografija, klimatologija, fitogeografija, zoogeografija i geografija ljudi. Diskutabilnost konstatacije pripadnosti istaknutih znanstvenih disciplina geografiji već je razjašnjena u okviru analize aktualnih gimnazijskih udžbenika. Zanimljivo je da se Hettnerovo razmišljanje (Vresk, 1987) staro gotovo čitavo stoljeće prenijelo i ustalilo u hrvatskom obrazovnom sustavu iako je u međuvremenu iskristalizirana tzv. nova geografija, s novim konceptom i pomnije definiranim objektom interesa. Osim spornih pojmova koji se koriste kao sredstvo za definiranje vanjskog objekta geografskog istraživanja te spornih disciplina, razmotrimo sada primjere definicije geografije iz teorijskogeografske znanstvene literature. Geografija je znanstvena disciplina koja s aspekta međusobnog utjecaja prirodne osnove i stanovništva proučava i objašnjava funkcionalno-prostorne odnose i fizionomska obilježja Zemljine površine (Vresk, 1987). Definicija M. Vreska pod pojmom stanovništvo podrazumijeva i društvo, tj. socijalne grupe, međutim u radu nije istaknuto da taj pojam podrazumijeva i naselja te ekonomi-

ju, koji su bitni elementi društvene nadgradnje. Vanjski objekt pogrešno je definiran u definiciji jer geografi ne istražuju samo dvodimenzionalnu kategoriju. Vanjski objekt istraživanja geografije je geografski prostor, kojem je osnova geografska površina i proteže se u prosjeku do pet metara visine iznad nje (Komušanac i Šterc, 2010). Uzevši u obzir da se po prostornom obuhvatu on dosta razlikuje od geosfere, geoprostora, geopovršine i sličnih kategorija, vrlo je važno precizno ga definirati kako u sveučilišnim, tako i u srednjoškolskim udžbenicima. Neprecizna definicija njegovih okvira uzrokuje da znanstvenici koji se bave geografiji srodnim znanostima upućuju negativne kritike temeljene na činjenici da geografi zalaze u njihovu domenu i bave se njihovih objektom interesa, čineći to nedovoljno kvalitetno i nedovoljno detaljno. Važno je napomenuti kako u temeljnoj sveučilišnoj literaturi za predmet Uvod u geografiju, istoimenom udžbeniku M. Vreska, nigdje nije istaknuta adekvatna definicija geografije, kao ni vanjski i unutrašnji objekt. Na parcijalne definicije možemo naići u pojedinim dijelovima udžbenika, npr: Geografija se bavi proučavanjem prostornih sistema, tj. prostornih struktura, interakcija i procesa (u kontekstu Objekta i metodologije „nove geografije”). Ili: Čini se da pri definiranju objekta geografije danas ima najmanje nedoumica. (...) S obzirom na takvo stanje geografiju bi mogli definirati kao znanost koja proučava prirodu i društvo radi objašnjenja ekoloških i prostornih sistema (dio Kratkog sažetka i zaključka s kraja knjige); (Vresk, 1997). Ako već prema navodu autora pri definiranju objekta geografije danas ima najmanje nedoumica, upitno je zašto onda taj objekt nije preciznije definiran

Karlo Lugomer: PREDMETNA IDENTIFIKACIJA GEOGRAFIJE U GIMNAZIJSKIM UDŽBENICIMA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2013, 7-24

te uz to popraćen slikovitim primjerima koji bi studentima omogućili efektivniju vizualizaciju predmeta njihova interesa. Druga značajna definicija iz teorijskogeografske literature novijega datuma je sljedeća: Geografija je znanost (polje) u interdisciplinarnim znanstvenim područjima (ali bi mogla biti i zasebno znanstveno područje) koja putem jedinstvenoga sustava fizičkogeografskih i/ili socijalno-geografskih disciplina proučava, pojašnjava, planira i predviđa postojeće i nove odnose i odraze u geografskom prostoru (sadržaji, procesi, veze, odnosi i modeli; postojeći i/ili materijalizirani u novom obliku i na drugom mjestu na geografskoj površini), nastale prožimanjem prirodnih elemenata (faktora) i/ili društvenih faktora (elemenata), s ciljem otkrivanja, objašnjavanja, postavljanja i predviđanja zakonitosti u procesu njihovog funkcioniranja, transformiranja, valoriziranja, nastajanja i nestajanja (Šterc, 2012). Definicija S. Šterca na potpuniji način definira i vanjski i unutrašnji objekt, kao i značenje geografije. Gradacija sastavnica unutrašnjeg objekta istraživanja logična je, a uključivanje modeliranja nužno kako bi se naglasila njegova uloga u egzaktnosti i primjenjivosti istraživanja. Razmatranja prostornih zakonitosti u geografiji uglavnom počinju od sadržaja kao najnižeg reda veličine. No zbog naglašeno deskriptivnog pristupa, potrebno je učiniti odmak od samostalnog razmatranja sadržaja uključivanjem procesa, veza i odnosa koji se razvijaju među tim sadržajima. U zadnjem koraku geografskog pristupa ključno mjesto pripada modeliranju budućih sadržaja, veza, procesa i odnosa (Šterc, 2012). Bez obzira na preciznost, gore spomenuta definicija suviše je komplicirana za

potrebe gimnazijskog obrazovanja pa ju je potrebno simplificirati prilikom čega je potrebno ispustiti što manje bitnog sadržaja. U istom radu dana je i skraćena varijanta definicije: Geografija je znanost koja se bavi proučavanjem materijaliziranih odnosa i odraza prirodne osnove i/ili društvene nadgradnje u geografskom prostoru. No za njeno je korištenje potrebno znati što podrazumijevaju materijalizirani odnosi i odrazi, odnosno potrebno je razumjeti ukupnu složenost geografskog teorijskog koncepta (Šterc, 2012). Osim navedenih hrvatskih teorijskogeografskih radova razmotrit ćemo i neke teorijske radove anglosaksonske literature. Suvremeni geografi u drugim zemljama i dan danas svjesni su nedorečenosti predmeta geografije. Autor knjige Why Geography Matters: Three Challenges Facing America: Climate Change, the Rise of China, and Global Terrorism u uvodnom dijelu pokušava objasniti predmet geografije, no ipak ne daje njenu definiciju tvrdeći da i sami geografi nemaju spremnu određeniju definiciju koju bi ponudili nekome kao odgovor na pitanje što je geografija. Dotičući se dualnosti kao tradicionalne vrijednosti geografije, navodi primjere čime se bave geografi iz fizičko-geografske sfere (vrijeme, klima, glacijacije, obalne linije, pješčane dine, vapnenačke špilje, pa čak i biljke i životinje) te društveno-geografske sfere (određivanje političkih granica, urbano planiranje, uzgoj vinove loze pa čak i odlazak u crkvu). (de Blij, 2007). Ne možemo govoriti da su vrijeme, klima, glacijacije, političke granice, uzgoj vinove loze i ostali prirodni i društveni elementi (faktori) koje je autor naveo sami

Karlo Lugomer: PREDMETNA IDENTIFIKACIJA GEOGRAFIJE U GIMNAZIJSKIM UDŽBENICIMA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2013, 7-24

po sebi predmet proučavanja geografije jer se spomenutim bave druge znanosti. Jasno, ne može se reći ni da geografe uopće ne zanimaju spomenute komponente geografskog prostora, no potrebno je naznačiti u kojem smislu ih onda zanimaju. Nadalje, knjiga zvučnog imena “What is Geography”, zanimljivo je, ne daje jasan odgovor na pitanje iz naslova. Geografija je prema njoj svjetska disciplina kojoj je cilj upoznavanje svijeta u kojemu živimo, uz naglasak na proučavanju urbanizacije i mobilnosti (prostorne pokretljivosti) stanovništva (Bonnett, 2009). Iako prvenstveno nije teorijskogeografskog karaktera, udžbenik Essentials of Physical Geography svoje je prve stranice posvetio upravo teorijskom objašnjenju predmeta geografije. Geografija je prema navedenom izdanju integralna disciplina koja spaja ljudsku i fizičku dimenziju svijeta u proučavanju ljudi, mjesta i okoliša. Fokusira se na Zemljinu površinu i procese koji je oblikuju, odnose između čovjeka i okoliša te povezanost ljudi i mjesta. Geografija je prostorna znanost (spatial science) jer proučava varijacije, razlike i sličnosti između različitih fenomena na Zemljinoj površini. Ona njeguje holistički pristup, kojim se prilikom proučavanja određenog problema uzima u obzir čitav spektar faktora koji utječe na njega (Gabler i dr., 2007). Iako geografija njeguje prostornu komponentu u svom pristupu, ona ipak nije jedina znanost koja proučava varijacije, razlike i sličnosti između različitih fenomena na različitim dijelovima Zemljine površine. Isto čine i brojne druge znanosti! Osim toga, nije ispravno tvrditi da se geografija fokusira na procese koji oblikuju Zemljinu površinu. Valjalo bi u tom kontek-

stu zamijeniti pojam Zemljina površina pojmom geografska površina, koja će uključiti i obrub produkata ljudske aktivnosti poput naselja (Komušanac i Šterc, 2010). Vrlo su slični stavovi i u ostalim teorijskometodološkim radovima.

Rezultati promišljanja i analize

Navedena razmišljanja o nepovoljnom položaju geografije u Hrvatskoj s naglaskom na nepreciznu predmetnu identifikaciju geografije u obaveznoj gimnazijskoj udžbeničkoj literaturi mogu se svesti na sljedećih jedanaest točaka: 1. Školski udžbenici pored nastavnikova predavanja imaju ključnu ulogu u primarnom i sekundarnom obrazovanju učenika. Prema njihovom sadržaju tijekom školovanja formira se percepcija učenika o dotičnom predmetu, odnosno znanosti. Temelji za individualno percipiranje geografije stvaraju se još tijekom osnovne škole, no u srednjoj školi javlja se mogućnost za dodatno učvršćivanje tako kreirane percepcije s jedne strane ili za njenu modifikaciju s druge strane. 2. Osnovnoškolski sadržaji naglašeno su deskriptivni i pružaju učenicima temelje opće kulture o regijama svijeta u kojemu živimo. Posljedica je to činjenice da najveći udio u geografskim nastavnim sadržajima u osnovnoj školi čine regionalnogeografski sadržaji, dok su sadržaji opće geografije ograničeni na osnove fizičke geografije u 5. razredu te na parcijalne podatke fizičke i socijalne geografije tijekom ostalih razreda osnovne škole. Percepcija koja se tako stvara odaje učenicima dojam da je objekt interesa geografa vezan uz navođenje činjenica o državama svijeta, što nema pragmatičnu funkciju i dovodi do stvaranja op-

Karlo Lugomer: PREDMETNA IDENTIFIKACIJA GEOGRAFIJE U GIMNAZIJSKIM UDŽBENICIMA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2013, 7-24

ćeg negativnog dojma u tom pogledu. 3. Srednjoškolski sadržaji uključuju više tema opće geografije pa je u srednjoškolskom kurikulumu ulazak u samu bit geografije nešto izraženiji zbog naglašenije ravnopravnosti između opće i regionalne geografije. Međutim, bez specijalnog osvrta na današnji realan objekt geografije, percepcija učenika formirana tijekom osnovne škole neće se promijeniti ni tijekom srednje škole. Posljedica je to činjenice da se i općegeografski sadržaji često obrađuju na deskriptivan način: navođenjem činjenica, pojmova, njihovih definicija, a bez dovoljno jakog naglaska na važnost uzročno-posljedičnih veza. Kada se tomu pribroje regionalnogeografski sadržaji u 3. i 4. razredu gimnazije koji se obrađuju prema principu tradicionalnog koncepta regije (opis prirodne osnove + opis društvene nadgradnje, bez konačne sinteze dobivenog), očito je da će se percepcija učenika i nakon srednje škole zadržati na geografiji kao faktografskom predmetu. Ističemo pojam “predmet” jer u takvom obliku geografija se ne percipira kao znanost. 4. Za osobu kojoj primarna struka neće biti geografska, percepcija formirana tijekom srednjoškolskog obrazovanja u pravilu je konačna ako se na nju naknadno intenzivno ne utječe putem medija. 5. Analizom predmetne identifikacije geografije u aktualnim gimnazijskim udžbenicima ustanovili smo da ni u jednom udžbeniku geografija nije definirana na adekvatan način. Osim toga, ni u jednom udžbeniku ne stoji objašnjenje čime se bavi suvremena geografija uz slikovite primjere. Definicija, koja je k tome nedovoljno precizna, sama po sebi ne može biti jedino sredstvo kojim će se formirati učenička percepcija suvremene geografije kao znanosti.

6. Nijedan od udžbenika ne definira vanjski objekt istraživanja geografije. Autori spominju različite izraze kojima nastoje dotaći ovu problematiku (geoprostor, geosfera, geografski prostor), međutim, njihovo spominjanje bez definiranja samo uvodi konfuziju. Iz tog je razloga najbolje ne spominjati nijedan od tih izraza osim geografskog prostora koji mora biti jasno i precizno determiniran u prostoru, kako bi učenicima bilo jasno koji je prostorni okvir geografskog interesa. Zemlja i Zemljina površina to zasigurno nisu, a često se ističe da to jesu. 7. U dva od tri aktualna udžbenika ističe se nejednakost pojmova geografija i zemljopis. Argumentacija koja je navedena u udžbenicima nije dovoljno razrađena, što izaziva najprije konfuziju, a nakon toga i poprijeko gledanje na geografiju kao struku (empirijski potvrđeno). Prekomjerno isticanje pogrešne činjenice, a to je da geografija nije isto što i zemljopis, nema apsolutno nikakvog smisla i rezultat je kontinuiranog preuzimanja dijelova teksta objavljenog u Geografskom horizontu 1994. godine (Upravni odbor Hrvatskog geografskog društva, 1994). 8. Podjela geografije na grane nije ujednačena u svim udžbenicima. U dva je udžbenika prisutna podjela na opću, fizičku, socijalnu i regionalnu geografiju, dok se u trećem aktualnom udžbeniku fizička i socijalna geografija smatraju komponentama opće geografije. S obzirom na to da se radi o istoj znanosti, podjela bi trebala biti svugdje ista. 9. Geografiji se u udžbenicima pripisuju znanosti koje su danas samostalne i nisu discipline u okviru geografije. Poseban je problem s klimatologijom koju svi autori navode kao dio fizičke geografije. Discipline su u pravilu objašnjene vrlo kratko, jednom

Karlo Lugomer: PREDMETNA IDENTIFIKACIJA GEOGRAFIJE U GIMNAZIJSKIM UDŽBENICIMA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2013, 7-24

natuknicom, no bez odgovarajućih primjera. Zbog toga učenik ne može steći sliku što konkretno radi geomorfolog, što radi historijski geograf, a što ruralni geograf (osim da proučava selo, što je izuzetno široko). 10. U Roglićevu udžbeniku čije je prvo izdanje staro više od pola stoljeća uvodna tema nije ni po čemu obrađena kvalitetnije nego uvodne teme u aktualnim udžbenicima. Dapače, nelogičnosti koje se javljaju u Geografskim elementima i faktorima preuzete su i u nekima od aktualnih udžbenika. Poražavajuća je činjenica da se kvaliteta objašnjenja objekta geografije u gimnazij-

skom obrazovanju nije promijenila u proteklih 60-ak godina, koliko postoje koncepti tzv. nove geografije. 11. Iako službeni gimnazijski program geografije (Glasnik ministarstva kulture i prosvjete) nalaže da obrazovni ciljevi uvodne teme u udžbenicima za prvi razred gimnazije trebaju biti definicija, metode istraživanja i podjela geografije, oni nisu na zadovoljavajuć način postignuti ni u jednom udžbeniku. Štoviše, kratak osvrt na metodologiju istraživačkog rada u suvremenoj geografiji uz primjere uopće se ne javlja u aktualnim udžbenicima.

Zaključak Suvremena je geografija u Hrvatskoj suočena s čitavim nizom problema koji koče njezin razvoj i afirmaciju. Na svaki je od tih problema potrebno skrenuti pozornost i uložiti posebne napore kako bi se otklonili, a u tome treba sudjelovati cjelokupna geografska populacija u Hrvatskoj, dakle ne samo uski krug ljudi zaposlenih na sveučilištu. Posebno veliku ulogu imaju nastavnici geografije u osnovnim i srednjim školama koji kreiraju percepciju svojih učenika o geografskoj znanosti. Srednjoškolska udžbenička literatura komponenta je začaranog kruga nepovoljnog položaja geografije kojoj treba posvetiti posebnu pozornost. Na temelju analize predmetne identifikacije geografije u gimnazijskim udžbenicima ustanovili smo kako je potrebno izvršiti brojne korekcije i dodati brojne primjere u uvodnoj nastavnoj jedinici jer bez slikovitih primjera učenici će zanemarivati kompleksno strukturirane definicije pa uvodne teme neće postići svoju obrazovnu svrhu. Nastavnici bi trebali više inzistirati na znanju uvodne nastavne jedinice i razumijevanja definicije, objekta i biti geografije kao znanosti. Svaki bi učenik trebao biti u stanju svojim riječima na konkretnim primjerima objasniti čime se bavi geograf i kolika je važnost geografije u suvremeno doba. Osim za uvodne teme, učenike bi trebalo podsjećati na to i tijekom ostalih nastavnih sadržaja kada je god moguće povezati objekt geografije s pojedinim nastavnim sadržajima. S obzirom na brojne pogreške u udžbeničkoj literaturi, koju između ostalog koriste i nastavnici geografije u nastavi, treba pretpostaviti da ni sami nastavnici nisu sasvim upućeni u suvremeni teorijski geografski koncept. Na to upućuje i sl. 1 ovog rada (začarani krug), na kojoj se jasno vidi da fokusiranost geografa nastavnika na osnovnoškolske i srednjoškolske sadržaje dovodi do određenog gubitka doticaja s „izvanškolskim“ geografskim sadržajima. Gubitak doticaja nije opća konstanta, već njegova vrijednost varira od pojedinca do pojedinca. No u svakom slučaju usvajanje novih spoznaja na teorijskogeografskom planu obaveza je svih geografa, bez obzira na tip ustanove u kojoj su zaposleni.

Karlo Lugomer: PREDMETNA IDENTIFIKACIJA GEOGRAFIJE U GIMNAZIJSKIM UDŽBENICIMA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2013, 7-24

Završne napomene za nastavnike U definiciji geografije u udžbenicima potrebno je postići ravnotežu između pretjerane simplifikacije i pretjeranog kompliciranja. Definicija sama po sebi, bez pojašnjenja pojedinih njezinih segmenata, ne bi trebala stajati u udžbenicima niti bi ju nastavnik kao takvu trebao prenositi učenicima. Slijedi sažetak osnovnih teorijskogeografskih sadržaja koji može pomoći nastavnicima u pripremi izlaganja uvodne teme u 1. razredu srednje škole. Geografija je multidisciplinarna znanost koja proučava kako prožimanje prirodnih i/ili društvenih elemenata (faktora) utječe na nastajanje, nestajanje i promjene različitih sadržaja, procesa, veza, odnosa i modela u geografskom prostoru. Geografija je multidisciplinarna znanost jer se, osim vlastitim spoznajama koristi i spoznajama srodnih znanosti s kojima je usko povezana (npr. geologija, kartografija, klimatologija, demografija, ekonomija, sociologija, itd.). To ne znači da geografija nije razvila vlastite metode i tehnike istraživanja. Dapače, brojne istraživačke metode koje su nastale u geografiji danas koriste različite samostalne znanosti koje su se razvile iz nje. Vanjski objekt istraživanja geografije je geografski prostor. Pod vanjskim objektom razumijevamo vanjski okvir (prostorno određenje, razgraničenje) koji je geografima zanimljiv u istraživanjima. Geografe ne zanima prostor kao cjelina, ni Zemlja kao cjelina jer su navedene kategorije preširoke i u njihovo istraživanje ulaze brojne znanosti. Geografski prostor je prostor koji obuhvaća geografsku površinu i visinu do otprilike pet metara iznad geografske površine (ta visina nije egzaktna, već je arbitrarna). Pritom geografsku površinu valja razlikovati od geopovršine (Zemljine površine). Zemljinu površinu čine sve ravnine i neravnine na Zemlji (reljef), odnosno to je pojam koji zapravo odgovara našoj uobičajenoj predodžbi Zemljine površine. Geografska površina obuhvaća i produkte ljudske aktivnosti (dakle, dijelom se poklapa sa Zemljinom površinom, ali dijelom prati i, primjerice, vrhove zgrada, tj. ne prolazi podnožjem zgrada / tlom kao Zemljina površina). Geografsku površinu od geopovršine razlikuje još jedan pojam. Geografe u geografskom prostoru ne zanimaju razmjerno mali dijelovi prostora u kojima se ne mogu primijeniti uobičajeni geografski pristupi (npr. regionalni). Stoga su prostori poput blokova zgrada, ulica, trgova, i sl. izvan interesa geografa. Dio geopovršine koji je površinom neznatan i neprikladan za geografska istraživanja zove se granična minimalna geografska površina i ona nije dio geografske površine, pa samim tim ni dio geografskog prostora pa samim tim ni dio vanjskog objekta geografije (Šterc, 1986). Unutrašnji objekt istraživanja geografije čine sadržaji, procesi, veze, odnosi i modeli (Šterc, 2012), što će biti pojašnjeno na primjeru koji slijedi. Primjer: Vlada mora izgraditi novu autocestu kroz prometno izoliranu regiju. Nije svejedno kojom će točno rutom cesta prolaziti, kao ni gdje će se nalaziti istaknuta čvorišta. Dok geolozi i geotehničari mogu odrediti optimalnu rutu ceste i cestovnih objekata (vijadukata, mostova, tunela) s obzirom na stijenski sastav, stabilnost terena i sl., oni ujedno nemaju znanja s područja demogeografije koja će uzeti u obzir stanovništvo okolnog područja. Kako je raspoređeno stanovništvo, kakve je gospodarske strukture, kuda i kamo se obično kreće, itd.

Karlo Lugomer: PREDMETNA IDENTIFIKACIJA GEOGRAFIJE U GIMNAZIJSKIM UDŽBENICIMA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2013, 7-24

Hoće li izgradnja prometnice potaknuti nove oblike cirkulacije i migracije (nastajanje i promjene procesa) i u kojem smjeru? Hoće li to dovesti do revitalizacije naselja uz prometnicu pa će se njihova veličina i značenje u hijerarhiji naselja u odnosu na centralno naselje promijeniti (odnosi i promjene odnosa) i što će to značiti za vezu između pojedinih naselja? Hoće li izgradnja prometnica dovesti do prenamjene dijelova terena, npr. do izgradnje novih škola, trgovačkih centara, i sl. (novi sadržaji u prostoru)? Kojom bi rutom trebala ići prometnica s minimalnim negativnim učincima na okoliš (prožimanje prirodne osnove i društvene nadgradnje)? Što će se događati s elementima prirodne osnove i društvene nadgradnje u njihovoj međusobnoj ovisnosti na tom području u budućnosti (modeli)? Geografi, dakle, proučavaju sadržaje, procese, veze, odnose i modele u geografskom prostoru koji su nastali prožimanjem prirodnih i/ili društvenih faktora/elemenata, a sve to s ciljem objašnjavanja postojećeg stanja, ali i predviđanja i planiranja budućih stanja. Važno je naglasiti da uloga geografa nije samo u objašnjavanju posljedica izgradnje prometnice, već su njihova znanja ključna za inicijalno određivanje puta kojim bi prometnica uopće trebala prolaziti s ciljem što funkcionalnije organizacije tog dijela geografskog prostora. Upravo zato bi geografi trebali imati ključnu ulogu u regionalnom planiranju.

Literatura: Bonnett, A., 2009: What is geography?, SAGE, London Cvitanović, A., 2002: Geografski rječnik, Hrvatsko geografsko društvo - Zadar, Zadar de Blij, H., 2007: Why Geography Matters: Three Challenges Facing America: Climate Change, the Rise of China, and Global Terrorism, Oxford University Press, New York Feletar, D., Perica, D., Vuk R., 2003.: Geografija - znanost o geoprostoru, u: Geografija 1 (ur. Feletar, D.), Meridijani, Samobor Gabler, R. E., Petersen, J. F., Trapasso, M. L., 2007: Essentials of Physical Geography, Thomson Brooks/Cole, Belmont Gall, H., Kralj, P., Slunjski, R., 2009: Značenje i razvoj geografije, u: Geografija 1, (ur. Bakarić Palička, S.), Školska knjiga, Zagreb, 10-14 Komušanac, M., Šterc, S., 2010: Historijska geografija - temeljni identitet geografske discipline, Hrvatski geografski glasnik 72(2), 123-139 Kozina, I., Marković G., Matas, M., 2004: Značenje i razvoj geografije, u: Geografija 1 (ur. Bakarić Palička, S.), Školska knjiga, Zagreb, 9-11 Lovrić, P., 1988: Opća kartografija, Udžbenici sveučilišta u Zagrebu, Sveučilišna naklada Liber, Zagreb, 11-12 Nacionalno vijeće za znanost, 2009: Pravilnik o znanstvenim i umjetničkim područjima, poljima i granama, Narodne novine 118/09 Opačić, N., 2009: Reci mi to kratko i jasno - hrvatski za normalne ljude, Novi Liber, Zagreb Roglić, J, Roglić, N., 1974: Geografski elementi i faktori, Školska knjiga, Zagreb Roglić, J., 1960: Neki osnovni problemi geografije, Geografski glasnik 22(1), 9-14 Šegota T., Filipčić, A., 1996: Klimatologija za geografe, Školska knjiga, Zagreb Šterc, S., 1986: O suvremenom geografskom objektu istraživanja s posebnim osvrtom na demogeografiju, Geografski glasnik 48(1), 99-121 Šterc, S., 1989: Geografski prostor – objektivna stvarnost ili geografska irealnost?, Geografski glasnik 51(1), 143-153

Šterc, S., 2012: Geografski i demogeografski identitet, Doktorski rad. Sveučilište u Zagrebu, Prirodoslovno-matematički fakultet, Geografski odsjek. Upravni odbor Hrvatskog geografskog društva, 1994: Geografija nije zemljopis, Geografski horizont 40(1), 76-77. Vresk, M., 1987: Geografski koncept - pokušaj pojednostavljene reinterpretacije, Geografski glasnik 49(1), 16-21 Vresk, M., 1997: Uvod u geografiju: razvoj, struktura, metodologija, Školska knjiga, Zagreb Žugaj, R., 2000: Definicija i podjela hidrologije, u: Hidrologija (ur. Zorić, I.), Sveučilište u Zagrebu, Rudarsko-geološko-naftni fakultet, Zagreb, 13-15

Izvori: Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja, http://dokumenti.ncvvo.hr/Nastavni_plan/ gimnazije/obvezni/zemljopis.pdf (17.06.2012.) Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, http:// public.mzos.hr/fgs.axd?id=18818 (17.06.2012.) Hrvatski jezični portal, http://hjp.srce.hr/index.php?show=main (06.05.2012.)

Karlo Lugomer, Preddiplomski istraživački studij geografije, II. godina e-mail: karlugom@gmail.com

AFRIKA NA UNESCO-vom POPISU UGROŽENE BAŠTINE Marko Košak Što povezuje egipatske piramide i Machu Picchu drevnih Inka s Anda? Veliki kanjon rijeke Colorado i Taj Mahal? Ili, možda, Dioklecijanovu palaču i krater Ngorongoro u Istočnoj Africi? Nesumnjivo, malo toga, osim činjenice da se radi o spomenicima i znamenitim mjestima velike vrijednosti koji su uvršteni u jedinstveni Popis svjetske baštine UNESCO-a. Poznato je da Afriku karakterizira raznolika i fascinantna prirodna baština te bogatstvo ostataka iz prošlih vremena i civilizacija. Dobar dio te baštine ima veliku vrijednost te zaslužuje i ima određeni stupanj zaštite jer je danas ugrožen na različite načine. Predmet istraživanja ovog rada su mjesta i znamenitosti u Africi koje se nalaze na popisu Svjetske baštine UNESCO-a, njihova rasprostranjenost i važnost te istraživanje stanja i opasnosti koje im prijete, s ciljem definiranja mogućih smjernica za budućnost kako bi se očuvala ključna svjedočanstava o prošlim civilizacijama kao i najdirljiviji predjeli prirode.

UNESCO svjetska baština

Stari Grci su govorili o „sedam čuda“ u tada poznatom svijetu. U današnjem svijetu postoji znatno više od „sedam čuda“ i njihova je zaštita nužna i potrebna jer opasnosti prijete sa svih strana. UNESCO, jedna od UN-ovih agencija koja se bavi područjima obrazovanja, znanosti i kulture te obuhvaća 193 zemlje članice, organizacija je unutar koje djeluje i Svjetski centar i odbor za baštinu. Zadaća je tog Odbora poticati zemlje članice na zaštitu prirodnih i kulturnih bogatstava te najvrednije njihove znamenitosti nominirati za Popis svjetske baštine. Biti na

Popisu svjetske baštine UNESCO-a važna je i prestižna stvar, no postupak upisa je dugotrajan i ozbiljan posao koji može potrajati i nekoliko godina (Rebanks, 2009). UNESCO-ov popis razlikuje prirodnu i kulturnu baštinu. U prirodnu se baštinu mogu ubrajati cijeli nacionalni parkovi, planine ili polja, ali i samo jedno, vrlo staro i značajno stablo. Kulturna pak dobra čine ili važni povijesni objekti ili takozvana nematerijalna baština kao što je neka posebnost u jeziku, običajima, narodnoj nošnji itd. (Wittmayer, 2010). Kulturna baština je na UNESCO-vom Popisu svjetske baštine brojnija od prirodne baštine, posebice u nekim regijama (sl. 1). Tako je od 1972. godi-

Marko Košak: AFRIKA NA UNESCO-vom POPISU UGROŽENE BAŠTINE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2013, 25-34

Sl. 1. Broj UNESCO spomenika baštine po svjetskim regijama 2012. godine Izvor: Unesco World Heritage Centre

ne, kada je usvojena Konvencija za zaštitu svjetske kulturne i prirodne baštine, Popis svjetske baštine do danas na svoj popis uključila čak 936 spomenika u 153 države, od čega je 725 spomenika kulture, a 183 je spomenika prirode, dok je još 28 spomenika istovremeno obuhvaćeno u oba popisa. Neke zemlje, poput Kine, Francuske ili Italije imaju i više od 30 spomenika baštine, dok su u nekim zemljama samo objekt ili dva, prirodna znamenitost ili dvije, po odluci komisije, zasad zaslužili da uđu na Popis (Rebanks, 2009). Po brojnosti zaštićene baštine od strane UNESCO-a prednjače Europa i Sjeverna Amerika, pogotovo što se tiče kulturne baštine, zatim slijedi Azija i Pacifik, Latinska Amerika, dok su na začelju Arapske zemlje i Afrika (sl. 1).

prirodnih spomenika baštine, 33 kulturna spomenika baštine te 4 mješovita (tab. 1). Iako ih nema mnogo, ti spomenici baštine predstavljaju neka od najspektakularnijih prirodnih mjesta na Zemlji, kao i najdragocjeniju kulturnu baštinu koja obuhvaća cjelokupnu ljudsku povijest iz vremena naših predaka do danas. Prirodna baština poput nacionalnog parka Serengeti, Viktorijinih vodopada, Kilimanjara i Ngorongoro kratera, te kulturna poput velikih egipatskih piramida, Abu Simbela i drevne Tebe, samo

Afrika na UNESCOovom Popisu svjetske baštine

Kao što je već rečeno, Afrika ima simboličan udio na Popisu svjetske baštine UNESCO-a. Ukupno je 2012. godine broj zaštićenih spomenika u Africi bio 82, i to 45

Sl. 2. Nacionalni park Kilimanjaro Izvor: travel.nationalgeographic.com

Marko Košak: AFRIKA NA UNESCO-vom POPISU UGROŽENE BAŠTINE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2013, 25-34

Tab. 1. Broj UNESCO spomenika svjetske baštine po svjetskim regijama 2012. godine Regija

Kulturni

Prirodni

Mješoviti

Ukupno

Afrika

Arapske države

Azija i Pacifik

143

205

Europa i Sjeverna Amerika

384

452

Latinska Amerika i Karibi

127

Ukupno

725

183

936

100

Izvor: Unesco World Heritage Centre

su dio svjetske baštine na prostoru Afrike (Rebanks, 2009). Ta zaštićena mjesta predstavljaju najbolje od najboljeg od afričke nevjerojatne baštine, odabrane prema zahtjevnim kriterijima kroz rigorozne međunarodne procese nominacije, tehničkog pregleda i izbora. Njihova zaštita, za dobrobit budućih generacija, kao i naše vlastite, zahtijeva visoku razinu upravljanja što je teško postići na kontinentu gdje siromaštvo i slab razvoj stvaraju proturječne zahtjeve za investicije, i gdje rat, demonstracije i korupcija ponekad sruše i najbolje namjere. Stoga je potreban cilj podizanja svijesti o toj baštini, i veći angažman zajednice za potporu, očuvanje i razvoj tih vrlo posebnih mjesta (Lee, 2010).

Ugrožena UNESCO svjetska baština

Na Konvenciji svjetske baštine koju je osnovao UNESCO 1972. godine, u članku 11.4, UNESCO može neka mjesta svjetske baštine, kojima treba hitna i organizirana pomoć, staviti na Popis mjesta ugrožene svjetske baštine tj. baštine u opasnosti (tab. 2) kako bi se skrenula pozornost javnosti i ohrabrile protumjere (Rebanks, 2009). Pod opasnostima za prirodnu svjetsku baštinu podrazumijevaju se izravne prijetnje

kojima bi se promijenile odlike lokaliteta kao što su prirodne katastrofe ili katastrofalno ljudsko djelovanje poput naseljavanja, zagađenja, sječe drva, rudarenja, poljoprivrede ili velikih građevinskih radova, kojima se smanjuje broj ugroženih vrsta u zaštićenom lokalitetu. Također postoje i opasnosti postupnih promjena koje mogu nastati geološkim, klimatskim i promjenama u okolišu. Opasnosti za kulturnu baštinu podrazumijevaju propadanje materijala, konstrukcija, ukrasa ili općeg arhitektonskog jedinstva, gubitak povijesne autentičnosti i kulturnog značaja. Opasnosti koje mogu zaprijetiti i prirodnim i kulturnim lokalitetima su nekontrolirana izgradnja, oružani sukobi, nedostatak sustava upravljanja ili promjene u pravnoj zaštiti lokaliteta (Howard, 2012). Prije no što dospije na Popis mjesta svjetske baštine u opasnosti, stanje lokaliteta se procjenjuje i primjenjuje se eventualni program popravnih mjera u suradnji s državom u kojoj se nalazi. Krajnju ulogu u određivanju statusa ima Komitet. Financijsku pomoć Fundacije svjetske baštine može dobiti lokalitet odlukom Komiteta, a stanje lokaliteta se procjenjuje svake godine. Ovisno o procjeni Komitet može naložiti dodatne mjere ili pak izbrisati lokalitet s Popisa ugrožene svjetske baštine ili Popisa svjetske baštine

Marko Košak: AFRIKA NA UNESCO-vom POPISU UGROŽENE BAŠTINE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2013, 25-34

Tab. 2. Broj UNESCO spomenika svjetske baštine u opasnosti po svjetskim regijama 2012. godine Regija

Kulturni

Prirodni

Mješoviti

Ukupno

Afrika

Arapske države

Azija i Pacifik

Europa i Sjeverna Amerika

Latinska Amerika i Karibi

Ukupno

100

Izvor: Unesco World Heritage Centre

općenito (Rebanks, 2009). Dva lokaliteta, Arapski rezervat oriksa i Dresdenska dolina Elbe su izbrisane s popisa mjesta svjetske baštine nakon što nisu rješeni njihovi problemi koji su ih smjestili na popis ugroženih mjesta svjetske baštine (Lee, 2010).

Afrika na UNESCOovom Popisu ugrožene svjetske baštine

Nažalost, Afrika ima popriličan udio na Popisu svjetske baštine koja je ugrožena, čak 40% (tab. 2). Tako velik udio odraz je nekoliko specifičnosti ovog kontinenta, prvenstveno učestalih nemira i ratova. Dvanaest od četrnaest ugroženih spomenika su prirodni, a dva kulturni. Kulturni spomenici obično prolaze bolje od prirodnih za vrijeme nemira jer nema razloga za njihovo uništavanje (Wittmayer, 2010). Prirodni spomenici su ranjiviji za vrijeme nemira jer se oni smatraju izvorima besplatne hrane i drugih resursa. U takvim razdobljima nemira u Africi je upravljanje nemoguće, a rastuće posjedovanje oružja omogućuje pobunjeničkim grupama, obrambenim armijama ili civilnom društvu da eksploatira resurse. Trenutno postojeći problemi sa baštinom u Srednjeafričkoj Republici, Obali Bjelokosti, Kongu, Etiopiji, Nigeru i Madagaskaru su svi počeli

za vrijeme civilnih nemira, i vjerojatno će se nastaviti još neko vrijeme nakon rješavanja konflikata. Parkovna infrastruktura i građevine se mogu obnoviti vrlo brzo, međutim problem je sa životinjama kojima treba dosta vremena za oporavak (Lee, 2010). Glavne opasnosti za prirodnu i kulturnu baštinu u Africi prvenstveno predstavljaju ljudsko djelovanje, ali i djelovanje prirode na različite načine. Najveće prijetnje jesu: Politički i građanski nemiri. Djelovanja pobunjeničkih skupina za vrijeme učestalih nemira i oružanih sukoba najviše štete spomeničkoj baštini prostora Afrike.

Sl. 3. Eksploatacija željezne rude na planini Nimba u Liberiji Izvor: arcelormittal.com

Marko Košak: AFRIKA NA UNESCO-vom POPISU UGROŽENE BAŠTINE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2013, 25-34

Rudarstvo i eksploatacija minerala. Današnji porast cijena robe rezultirao je ogromnim valom u aktivnostima istraživanja minerala u cijeloj Africi. Unatoč odredbama Konvencije za zaštitu baštine, mnoge vlade smatraju mjesta sa spomenicima svjetske baštine legitimnim za istraživanje. Spomenici baštine koji su trenutno pod prijetnjom rudarstva i istraživanja minerala (unutar svojih granica ili u neposrednoj blizini) jesu planine Nimba, Ruwenzori i Virunga, jezera Turkana, parkovi Banc D’Arguin, iSimangaliso i Mana Pools te rezervat životinja Selous (Howard, 2012). Izgradnja brana i skretanje voda. Voda je potrebna svugdje - za električnu energiju, navodnjavanje poljoprivrednog zemljišta i industrijski razvoj. Egipatski plan izgradnje brane na Nilu razvijen 1950-ih i proveden 1960-ih godina, a koji je htio sačuvati veličanstvene Nubijske spomenike od rastuće vode jezera Naser, bio je vjerojatno najvažnija pokretačka snaga za zaštitu baštine u čitavom svijetu i stvaranje Popisa svjetske baštine UNESCO-a. Mjesta koja su danas u Africi ugrožena izgradnjom brana i skretanjem voda jesu jezera Viktorija, Ichkeul, Turkana, nacionalni rezervat ptica Djoudj, nacionalni parkovi iSimangaliso, Mana Pools i Niokolo-Koba, jezerski sustav Kenije te rezervat Selous. Abu Mena je poseban slučaj, tamo voda koja se preusmjerava iz Nila za navodnjavanje usput utječe na temelje ovog arheološkog lokaliteta (Howard, 2012). Ceste i razvoj infrastrukture. Planovi za velike nove ceste kroz spomenike svjetske baštine, kao što je projekt autoceste koja bi prošla kroz piramide u Gizi, odnosno nove Serengeti autoceste koja bi prošla kroz nacionalni park (sl. 4), uzrokuju snažno protivljenje međunarodnih medija, javne

prosvjede i protivljenje političkih programa. No, neki drugi projekti, kao što su nova luka i koridor koji su planirani za transformaciju starog grada Lame, i dalje se provode bez bilo kakvog protivljenja. Postoji puno takvih manjih infrastrukturnih razvojnih projektata koji narušavaju prirodne i kulturne vrijednosti diljem kontinenta. Mjesta kojima prijeti izgradnja cesta i drugi infrastrukturni projekti uključuju gore navedene, kao i planine Simien, rezervate Selous, Okapi i Timgad (Howard, 2012). Krivolov, sječa i iskorištavanje tih resursa. Većina prirodnih spomenika u Africi su u izvjesnoj mjeri pogođeni nezakonitim lovom i drugim oblicima upotrebe resursa. Veliki sisavci koji su ciljani za vrijedne trofeje, kao što su nosorog i slon posebno su ranjiva

Sl. 4. Plan izgradnje autoceste kroz nacionalni park Serengeti Izvor: newswatch.nationalgeographic.com

Marko Košak: AFRIKA NA UNESCO-vom POPISU UGROŽENE BAŠTINE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2013, 25-34

vrsta diljem kontinenta. Komercijalno iskorištavanje divljih životinja za meso je često u zavali Konga i u cijeloj zapadnoj Africi (Howard, 2012). Ljudska naselja. Portfelj svjetske baštine Afrike obuhvaća sve, od povijesnih gradova i ruralnih naselja do područja netaknute divljine bez ljudskog naselja. Često zaštita baštine zahtijeva isključivanje ljudi, osobito u slučaju arheoloških i prirodnih mjesta. Doista, to je uvjet kako bi takva mjesta udovoljila rigorozne uvjete prije nego oni mogu biti upisani na Popis svjetske kulturne baštine (Rebanks, 2009). U nekoliko slučajeva gdje su ljudi živjeli na mjestu prije nego što je upisano na popis zaštićenih mjesta, trenutno je velika napetost između zahtjeva ljudi koji tamo žive i zahtjeva za zaštitu prirodnih vrijednosti. To se posebno odnosi na arheološka nalazišta kao što su Kilwa, palače iz Abomeya i ruševine Loropeni te na prirodne znamenitosti u kojima su ljudi još uvijek naseljeni kao što su planine Simien, Ngorongoro krater, Okapi rezervat i rezervat faune Dja (Howard, 2012). Klimatske promjene. Dugoročni utjecaj klimatskih promjena je teško procijeniti, ali

Sl. 5. Pripreme za ritualne običaje u palačama Abomey u Beninu Izvor: willdoherty.org

prirodne pojave će biti znatno izmijenjene s vremenom, kao što je vidljivo kod porasta temperature i globalnog zatopljavanja. Ledenjaci na visokim planinama (Kilimanjaro, Ruwenzori i Mount Kenya) istočne Afrike se tope brzo i vjerojatno će nestati u roku od dva ili tri desetljeća. Zajednice će ‘preseliti’ na više nadmorske visine, istiskujući rijetke biljke i životinje koje se trenutno mogu naći blizu vrhova planina. U međuvremenu, porast morske razine preplavit će priobalne močvare i muljevite obale što će isto utjecati na migraciju životinja (Howard, 2012). Slučajni gubitak. Nezgode se uvijek mogu dogoditi i one također predstavljaju prijetnju u Africi kao i u drugim dijelovima svijeta. Spomenici kulturne baštine posebno su osjetljivi na vatru. Tako su grobnice kraljeva Buganda u Kasubi uništene u požaru 2010. godine, a dijelovi palača Abomeya doživjeli su sličnu sudbinu u 2009. godini (Howard, 2012). Loše regulirani razvoj turizma. Turizam donosi velike ekonomske koristi međutim većina afričkih mjesta još nije previše opterećena pretjeranim brojem posjetitelja. Tu je još uvijek prilika da se može pružiti djelotvorni regulatorni okvir kako bi se osiguralo da se baština zaštiti, a da zadovoljstvo posjetitelja bude na maksimalnoj mogućoj razini (Lee, 2010). Postoji nekoliko mjesta na kojima turizam već predstavlja stvarnu prijetnju, uključujući štete na nekim od egipatskih spomenika i rimskih ruševina u sjevernoj Africi (gdje se ljudi često penju po spomenicima), te gubitak pustinjskih vrijednosti povezanih s razvojem logora, off-road vožnju i ostale infrastrukture u nekim od najpopularnijih nacionalnih parkova kao što su Viktorijini vodopadi, Ngorongoro i Serengeti, rezervat Selous i Mana Pools (Howard, 2012).

Marko Košak: AFRIKA NA UNESCO-vom POPISU UGROŽENE BAŠTINE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2013, 25-34

podlegao silama prirode zbog građevinskih materijala. Vrijedno je napomenuti da su prirodne prijetnje izgrađenoj baštini stalno prisutne i uzrokuju oštećenja gotovo jednako brzo kao što se ona mogu popraviti. Primjerice, tek što su sredstva osigurana za obnovu napuštene svahili luke Kilwa (Tanzanija), druga kriza nastaje na Madagaskaru gdje je ciklon nedavno oštetio zid i krov palače u Ambohimangi (Howard, 2012). Sl. 6. Penjanje po spomenicima kulturnopovijesne baštine u Africi Izvor: AfricanWorldHeritageSites.org

Nedostatak političke volje i vodstva. Posao političara je uravnotežiti (često proturječne) zahtjeve različitih sudionika u izradi razvojnih odluka. Iz perspektive baštine, kratkoročni ekonomski dobici se često preferiraju prije dugoročnih ciljeva koje štite vrijednosti baštine. Otkako je donesena odluka o izgradnji Asuanske brane u Egiptu (1960.-1971.), političari su prigrlili velike programe koji štete baštini. Izgradnja Serengeti autoceste za sada je zaustavljena, ali je potrebno jako političko vodstvo kako bi se spriječilo druge potencijalne štetne projekte kao što je predložena nova luka u Lami, niz brana na glavnim pritokama jezera Turkana, poplave u dolini Zambezi ili proširenje rudnika na planini Nimba (Howard, 2012). Prirodni fenomeni, nebriga i napuštanje. Recept za katastrofu spomenika kulturne baštine je dopuštanje da priroda ‘učini svoje’. Kao i kod bilo koje imovine, objekti koje je čovjek napravio zahtijevaju stalno održavanje koje će ih držati u dobrom stanju od utjecaja vjetra, kiše, oluja i štete nastale od koloniziranih biljaka i životinja. Velik dio graditeljskog naslijeđa Afrike općenito je

UNESCO-ov Popis ugrožene baštine u Africi

Četrnaest spomenika baštine iz Afrike koji se nalaze na UNESCO-ovom Popisu svjetske baštine uključeno je i na Popis svjetske baštine u opasnosti zbog velike opasnosti koje prijete njihovom opstanku (tab. 2). Popis bi trebao poslužiti kao poziv za međunarodnu zajednicu da pokrene sve potrebne diplomatske, financijske i tehničke resurse za poboljšanje stanja gdje god je moguće (Lee, 2010). Na Popisu baštine u opasnosti nalaze se (sl. 11): Nacionalni park Manovo-Gounda St. Floris (Srednjoafrička Republika) dodan je

Sl. 7. Krivolov u nacionalnom parku u Srednjeafričkoj Republici Izvor: AfricanWorldHeritageSites.org

Marko Košak: AFRIKA NA UNESCO-vom POPISU UGROŽENE BAŠTINE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2013, 25-34

na Popis 1997. zbog zabrinjavajuće situacije na sjeveru zemlje i nemogućnosti parkovnih vlasti da se efektivno suoče sa prijetnjama. Krivolov je eskalirao te je većina velikih sisavaca ubijena proteklih godina. Još uvijek nema naznaka poboljšanja stanja iako je prostor sve više nesiguran, a većina parkovne infrastrukture uništena (Howard, 2012). Strogi rezervat planine Nimba (Obala Bjelokosti) dodan je na Popis 1992. zbog opasnosti od miniranja. Velik dio rezervata preko granice, sa gvinejske strane, je raskrčen kako bi se omogućilo miniranje u višim predjelima planine i dobila željezna ruda. Budući da se veći dio planine sastoji od visokokvalitetne željezne rude, i dalje postoji vrlo realna opasnost od daljnjih razaranja i potpunog uništenja velikog dijela šuma, livada i jedinstvene bioraznolikosti (Howard, 2012). Nacionalni park Comoe (Obala Bjelokosti) dodan je na Popis 2003. nakon što je u Obali Bjelokosti izbio građanski rat te su parkovi i okolna područja pali u ruke pljačkaša. Većina parkovnog osoblja je povučena, a krivolov je eskalirao. Iako je rat završio,

Sl. 8. Porast razine vode u Abu Meni u Egiptu Izvor: flickr.com

velik dio parkovne infrastrukture je uništen, ceste prema parkovima nisu više dostupne, a parkovno osoblje se vrlo polako vraća na svoja mjesta. Trebat će mnogo godina, čak i pod najboljim okolnostima, da se populacije divljih životinja oporave (Howard, 2012). Čitava baština Demokratske Republike Kongo ugrožena je kao posredna posljedica pobune koja je dovela do zbacivanja predsjednika Mobutua sredinom 90-ih godina, ali i previranja oko genocida u Ruandi i s tim povezanog priljeva izbjeglica te kasnijih razdoblja civilnih nemira. Parkovi na istoku zemlje su najteže pogođeni, čak je i nacionalni park Salonga dodan na Popis ugrožene baštine 1999. godine. Još ranije, dodani su nacionalni park Virunga 1994., nacionalni park Garamba 1996. te nacionalni park Kahuzi-Biega i biološki rezervat Okapi 1997. godine (Howard, 2012). Abu Mena (Egipat) je dodan na Popis baštine u opasnosti 2001. jer je kao i mnoge druge drevne strukture počeo patiti zbog slijeganja povezanog s rastućom vodom zbog novog navodnjavanja i razvoja poljoprivrede u tom području. Napori se ulažu da bi se stanje popravilo poboljšavanjem dre-

Sl. 9. Walia kozorog – ugroženi endem u nacionalnom parku Simien u Etiopiji Izvor: wokingps.org.uk

Marko Košak: AFRIKA NA UNESCO-vom POPISU UGROŽENE BAŠTINE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2013, 25-34

Sl. 10. UNESCO-ovi spomenici baštine u opasnosti u Africi 2012. godine Izvor: Unesco World Heritage Centre

naže i podupiranjem pogođenih zgrada, ali učinkovito dugoročno rješenje još nije postignuto (Howard, 2012). Nacionalni park Simien (Etiopija) je dodan na Popis baštine u opasnosti 1996. kada su pobunjeničke vojske preuzele kontrolu nad prostorima sjeverne Etiopije te su parkovi pretrpjeli daljnji priljev ljudi koji su prijetnja staništima Simien lisice, Walia kozoroga i drugih kritično ugroženih endema biljnog i životinjskog svijeta. Biljni i životinjski svijet se danas dobro oporavlja te je još uvijek moguć održiv razvoj u parku i ponovno uspostavljanje održivih populacija ključnih vrsta (Howard, 2012). Tropska kišna šuma Atsinanana (Madagaskar) je dodan na Popis baštine u opa-

snosti 2010. zbog političkih i građanskih nemira u cijeloj zemlji, povlačenja većeg dijela međunarodne pomoći i eskalacije problema sa ilegalnom sječom šuma (Howard, 2012). Prirodni rezervat Air i Tenere (Niger) je dodan na Popis baštine u opasnosti 1992. kada je vlada izgubila kontrolu te je to područje palo pod kontrolu pobunjenih skupina Tuarega. Većina velikih sisavaca i ostalih ugroženih vrsta divljači nakon toga je uništena (Howard, 2012). Nacionalni park Niokolo-Koba (Senegal) je dodan na Popis baštine u opasnosti 2007. zbog ugroženosti velikih sisavaca krivolovom (Howard, 2012). Grobnice kraljeva Buganda u Kasubi (Uganda) su dodane na Popis baštine u opasnosti 2010. nakon uništenja vatrom (Howard, 2012). Ruševine Kilwa Kisiwani i ruševine Songo Mnara (Tanzanija) su dodane 2004. na Popis baštine u opasnosti kao rezultat općeg propadanja struktura i nedostatka sposobnosti poduzimanja korektivnih mjera (Howard, 2012). Nacionalni park Ruwenzori (Uganda), nacionalni park Ichkeul (Tunis), rezervat faune Djoudj (Senegal) i krater Ngorongoro (Tanzanija) također su bili upisani na Popis svjetske baštine u opasnosti, ali su uklonjeni s tog popisa zbog djelomičnog popravljanja stanja baštine (Howard, 2012).

Zaključak UNESCO od 1972. godine diljem svijeta čuva mnoštvo (danas 936) jedinstvenih prirodnih spomenika i onih koji su djelo čovječjih ruku. Po brojnosti zaštićene baštine od strane UNESCO-a Afrika ima maleni udio, ali je njena baština nadaleko prepoznatljiva. Dobar primjer za to je Tanzanija s glasovitim mjestima svjetske prirodne baštine, a to su Serengeti, Ngorongoro i Kilimanjaro, koji su nalik na afričku slikovnicu i bude čežnju za netaknutom prirodom. Isto tako, Egipat sa svojim piramidama, palačama i hramovima oduzima dah

ljubiteljima kulturne baštine. Međutim, osim što je kontinent poznatih spomenika baštine, Afrika je ujedno i kontinent na kojem, više nego na ostalim kontinentima, postoje velike opasnosti za baštinu te je stoga velik i udio afričke baštine koja se nalazi na UNESCOovom popisu ugrožene baštine tj. baštine u opasnosti. Čak 40% ukupne svjetske baštine na tom popisu pripada Africi što i ne čudi ako se uzme u obzir da je Afrika kontinent velikih suprotnosti, učestalih nemira i ratova. Osim nemira, opasnost predstavljaju i brojne ljudske djelatnosti kao što su rudarstvo i eksploatacija minerala, izgradnja brana i skretanje voda, ceste i razvoj infrastrukture, krivolov, sječa te loše regulirani razvoj turizma, nedostatak političke volje i vodstva, nebriga, napuštanje itd. Sve to upućuje na činjenicu da je Africi potrebna hitna i organizirana pomoć međunarodne zajednice koja bi trebala učiniti sve što je moguće da zaštiti ugroženu baštinu tog kontinenta.

Literatura i izvori Howard, P., 2012: African World Heritage, African World Heritage Sites. http://www.africanworldheritagesites.org/ (02.05.2012.) Lee, E., 2010: World Heritage site status: boon or bane?, International Institute for Asian Studies (IIAS), The Newsletter 54. http://www.iias.asia/article/world-heritage-site-status-boon-or-bane (02.05.2012.) Rebanks, J., 2009: World Heritage Status: Is there opportunity for economic gain? Research and Analysis of the Socio Economic Impact Potential of UNESCO World Heritage Site Status, Rebanks Consulting and Trends Business research on behalf of the Lake District World Heritage Project. http://www.lakeswhs.co.uk/documents/WHSTheEconomicGainFinalReport.pdf (02.05.2012.) Unesco World Heritage Centre, http://whc.unesco.org/en/list/stat%29 (02.05.2012) Wittmayer, J., 2010: Kultura na prodaju? „Tradicionalni” običaji, institucije i vrijednosti kao roba u turizmu utemeljenom u prirodi, Etnološka istraživanja 1 (15), 117-128.

Marko Košak, univ. bacc. geogr., Diplomski nastavnički studij geografije, II. godina e-mail: mkgeopmf@yahoo.com

VOJNOGEOGRAFSKI ASPEKT PUSTINJSKE BITKE KOD EL ALAMEINA U DRUGOM SVJETSKOM RATU Neven Tandarić Vojna geografija kao važna primijenjena geografska disciplina nedovoljno se razvija u geografiji i potrebno joj je otvoriti „prostor“ čime se otvara odnosno širi i područje djelovanja geografa. U članku su prikazane vojnogeografska analiza i sinteza koje predstavljaju temeljni geografski pristup u proučavanju određenog povijesnog ratišta kao dijela geografskog prostora, a za primjer je uzeta prva bitka kod El Alameina iz Drugog svjetskog rata koja se odvijala u specifičnim pustinjskim uvjetima. Ovakav pristup geografskom proučavanju ratišta valja razvijati ne samo u istraživanju povijesnih ratišta i bojišta nego i onih koja postoje u suvremenim ratovima kako bi se uočili utjecaji specifičnih lokalnih obilježja na provedbu i tijek vojnih operacija i kako bi se oni primijenili u planiranju istih.

Vojnogeografsko proučavanje prostora

Vojna geografija oduvijek se smatrala važnom sastavnicom u izradi vojnih strategija, operacija i taktika, a iz tog su je razloga više razvijali znanstvenici iz vojnih znanosti nego geografi u čije područje istraživanja ova disciplina primarno pripada. Vojna geografija može bitno pridonijeti planiranju vojnih operacija analizirajući fizičkogeografska i socijalnogeografska obilježja teritorija omeđenog kao ratište te dajući sintezu i interpretaciju prostornih sadržaja, veza, procesa i odnosa koji djeluju na tom teritoriju,

a mogu igrati značajnu ili ključnu ulogu u provedbi vojne operacije. Vojnogeografska analiza i slijedeća sinteza provode se prije i nakon svake vojne operacije s ciljem davanja temelja za planiranje vojnih operacija i uočavanja pogrešaka u provedenoj operaciji na koje se treba obratiti pozornost u planiranju i provedbi budućih operacija.

Vojnogeografski aspekt pustinjskog ratovanja

Ratovanje se odvija na različitim terenima i u različitim okolišima, suhim, vlažnim,

Neven Tandarić: VOJNOGEOGRAFSKI ASPEKT PUSTINJSKE BITKE KOD EL ALAMEINA U DRUGOM SVJETSKOM RATU GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2013, 35-42

snježnim, morskim… Jedan od okoliša i terena su pustinje u kojima se ratovanje odvija uz određene prilagodbe aridnom okolišu. Pustinje su relativno negostoljubiv okoliš o čemu najviše svjedoči mali broj naselja i stanovnika pustinja, a oni su smješteni na njenim rubovima i uz druge elemente okoliša poput rijeka, obala, oaza. Glavne karakteristike pustinja su mala količina padalina, visoke dnevne temperature u ljetnom razdoblju te izrazito malo vegetacije. S obzirom da se pustinje mogu podijeliti na tople i hladne, valja navesti razliku među njima – i tople i hladne pustinje su u ljetnom razdoblju izrazito vruće, a u zimskom razdoblju tople pustinje koje se nalaze uglavnom u suptropskom pojasu ostaju vruće, dok hladne pustinje koje se nalaze u umjerenim širinama mogu biti vrlo hladne. Iako su pustinje relativno nenaseljene i daleko od centara moći, iznenađujuće se velik broj bitaka odvija u pustinjskim područjima. Bezvodnost i visoke temperature i posljedično malo vegetacije imaju značajan utjecaj na provedbu vojnih aktivnosti koje se odvijaju u njima. Vojnici trebaju posebnu opremu, trening i aklimatizaciju za ratovanje u pustinjama. Većini vojnika potrebno je oko dva tjedna da se aklimatiziraju na pustinjske uvjete iako se vrlo rijetko mogu potpuno prilagoditi (Collins, 1998). Dnevne temperature u pustinjama dosežu i do 50 °C što prelazi granicu ljudskih bolova, a već temperatura od 60 °C može uzrokovati opekline prvog stupnja. To je posebno bitno jer pustinjski pijesak tijekom dana doseže temperature i preko 70 °C (Collins, 1998). Uslijed ljetnih vrućina iz unutrašnjosti pustinja puše vrući i suhi vjetar khamsin ili gibli koji dodatno zagrijava zrak i diže velike količine prašine smanjujući vidljivost i ponekad

uzrokujući prekide svih vojnih aktivnosti na nekoliko dana (Gilewich, 2003). Podignuta prašina ulazila je u vojne instalacije kontaminirajući hranu, vodu i lijekove te se uvlačila i u oružje i strojeve. U pustinjskim uvjetima vrlo je malo vode i za piće i za liječenje i za pranje i u druge svrhe i to je razlog što je vrlo teško održavati higijenu u takvim uvjetima pa se među vojnicima često šire različite bolesti poput dizenterije i dijareje, a prema nekim procjenama neadekvatna higijena izazvala je u pustinjskim područjima više žrtava nego ratovi (Cloudsley-Thompson, 1993, prema Gilewitch, 2003). Smatra se da je preko polovice njemačke vojske u Africi tijekom Drugog svjetskog rata bolovalo od dizenterije zbog nepročišćene vode i nedostatka vode za prikladno pranje (Gilewich, 2003). Pustinjsko stanovništvo se koncentrira oko izvora vode – bilo rijeka bilo oaza, međutim količine vode često nisu dovoljne za opskrbu svih vojnika što otežava ratovanje u pustinjama. Sam teren odnosno topografija u pustinjama stvaraju potpuno drukčije uvjete ratovanja nego što je to u drugim klimageomorfološkim zonama. Naime, u pustinjama je teren uglavnom otvoren i ne postoje izraženo izbočeni dijelovi terena kao u drugim tipovima reljefna zbog čega je teško postaviti obrambene položaje (Gilewich, 2003). Većinom se kopaju rovovi u pijesku i postavljaju minska polja. Povijesni pregled zapadnopustinjske kampanje Rat u Sjevernoj Africi počeo je u srpnju 1940. godine talijanskom objavom rata Francuskoj i Ujedinjenom Kraljevstvu čime je službeno započela i Sjevernoafrička kampanja. Prva i najveća faza te kampa-

Neven Tandarić: VOJNOGEOGRAFSKI ASPEKT PUSTINJSKE BITKE KOD EL ALAMEINA U DRUGOM SVJETSKOM RATU GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2013, 35-42

nje naziva se Zapadnopustinjska kampanja prema Zapadnoj ili Libijskoj pustinji na granici Libije i Egipta u kojoj se kampanja odvijala. Iako je Italija prva poduzela napad na savezničke snage, vrlo brzo su poraženi, a Saveznici su nastavili osvajati talijanski teritorij i napredovati prema Libiji. Hitler je stoga u pomoć talijanskoj vojsci poslao tzv. njemački afrički korpus pod zapovjedništvom generala Erwina Rommela. Rommel je trebao zadržati saveznike od daljnjeg napredovanja, ali je vrlo skoro počeo osvajati okupirani teritorij vraćajući granicu između Saveznika i sila Osovine na početni položaj, s tim da je grad Tubruq ostao neosvojena saveznička enklava u libijskom teritoriju sa snažnom obranom i opskrbom sa Sredozemnog mora što je onemogućavalo Rommela da poduzme daljnje akcije napredovanja. U međuvremenu su Saveznici pokrenuli dvije neuspješne operacije (Brevity i Battleaxe) i primili su pojačanja iz Ujedinjenog Kraljevstva, Francuske i postkolonijalnih savezničkih država te krenuli u ofenzivu u studenom 1941. godine operacijom Crusader kojom je granica ponovno povučena na zapad u libijski teritorij. Međutim, uslijedio je njemački protunapad kojim su Osovinske sile porazile Saveznike u bitci kod Gazale zauzevši Tubruq. Saveznici su odbačeni u Egipat, a Osovinske sile nastavile su napredovati prema istoku i konačno su zaustavljeni u bitci kod El Alameina u srpnju 1942. godine. U drugoj bitci kod El Alameina u listopadu savezničke snage porazile su njemački afrički korpus i potisnule ga prema Libiji. Saveznici su nastavili napredovati prema zapadu osvajajući Libiju i konačno u siječnju 1943. zauzeli su Tripoli i uspostavili Maretsku liniju čime završava Zapadnopustinjska kampanja.

Prva bitka kod El Alameina Prva bitka kod El Alameina odvijala se u srpnju 1942. godine kod egipatskog grada El Alameina između njemačko-talijanskih snaga pod zapovjedništvom feldmaršala Erwina Rommela i savezničkih odnosno britanskih imperijalnih snaga pod zapovjedništvom generala Claudea Auchinlecka. Nakon uspješne ofenzivne operacije Venezia i osvajanja grada Tubruqa Hitler je promovirao Rommela u feldmaršala i naredio mu da ne počinje daljnje napredovanje prema Egiptu dok nacistička vojska ne zauzme Maltu – savezničko uporište u Sredozemnom moru. Rommel se oglušio na zapovijed i nastavio potiskivati britansku Osmu armiju u egipatski teritorij (Encarta, 2009a). Tek je 1. srpnja Osma armija zaustavila napredovanje kad je stigla do El Alameina. Britanci su postavili tri logora: kod El Alameina, kod Bab el Quattara koji se nalazio jugozapadno od grebena Ruweisata na 32 km od obale te kod Naqb Abu Dweis na rubu Quattarske depresije koja se nalazila 55 km južno od El Alameina. Tako se linija koju su Britanci odlučili braniti protezala između obale i Quattarske depresije što znači da je Rommel mogao jedino dugim zaobilaznim putem kroz pravo pustinjsko područje Sahare oko goleme Quattarske depresije prijeći na istok. Uslijedila je borba koja je mogla značiti poraz Saveznika u Sjevernoj Africi. Bitka je počela 1. srpnja u 3:00 h. Rommel je poslao trupe da probiju obrambenu liniju na nekoliko mjesta između El Alameina i Bab el Quattara. Prvi napad je odbijen, a general Auchinleck dobio je vremena za organizaciju obrane na grebenu Ruweisatu. Sljedećeg dana Rommel je obustavio početni plan i poslao sve jedinice prema grebenu Ruwe-

Neven Tandarić: VOJNOGEOGRAFSKI ASPEKT PUSTINJSKE BITKE KOD EL ALAMEINA U DRUGOM SVJETSKOM RATU GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2013, 35-42

isatu gdje ih je britanska obrana uspjela odbiti do sumraka. Britanski vojnici uspjeli su formirati obranu i postaviti minsko polje koje je usmjeravalo njemačke vojnike u pripremljenu „zonu ubijanja“ (Griffith, 2008). Tijekom noći Britanci su pojačali obranu grebena. Do kraja trećeg dana Rommelov afrički korpus ostao je bez tenkova ponajviše zahvaljujući britanskim kraljevskim zračnim snagama, no borba se nastavila još dva dana nakon čega je uslijedilo dvodnevno zatišje u kojem su obje strane nastojale popuniti zalihe i dovesti pojačanja (uključujući i tenkove) (The History…). Borba se nastavila uz sve češća kraća zatišja s ciljem

obiju strana da uništi protivnika sve dok se obje strane nisu iscrpile. Njemačko-talijanske snage su potiskivale savezničke snage prema istoku na južnom dijelu obrambene linije koja se sad pružala praktički od Bab el Quattara do Quaret el Himeimat na jugu dok su saveznička pojačanja potisnula njemačko-talijanske snage zapadno od brda Tel el Eisa (Carver, 2000). Posljednji, na brzinu isplanirani napad izvela je britanska Osma armija na grebenu Miteiriya u noći s 26. na 27. srpnja, no Rommel je očekivao napad te ga uspješno odbio. Primirje je počelo 27. srpnja i trajalo do kraja kolovoza (Encarta, 2009a).

Vojnogeografska analiza bitke kod El Alameina Ratovanje u pustinjskom okolišu definirano je najviše relativno uravnjenim pustinjskim krajolikom kojeg obilježava izražena aridnost i nedostatak vegetacije te slaba naseljenost uz malu gustoću izgrađenosti i općenito antropogenih sadržaja u prostoru.

Općegeografski čimbenici El Alamein je smješten 30°49'N i 28°57'E. Smješten je na obali Sredozemnog mora u sjeverozapadnom Egiptu i od Aleksandrije je udaljen 103 km, a od Al Qahire 326 km (Encarta, 2009b). Bojište se protezalo u zoni okomitoj na obalnu liniju koja je sezala do 60 km u unutrašnjost do ruba Quattarske depresije. Savezničke snage opskrbljivale su se iz zaleđa koje je bilo mnogo manje udaljeno od bojišta u odnosu na njemačkotalijanske snage čiji su centri opskrbe bili dalje na zapadu u libijskom teritoriju.

Fizičkogeografski čimbenici Sl. 1. Bojište kod El Alameina Izvor: http://www.mikekemble.com/ww2/alamein/ battlemap2.jpg

Svi su fizičkogeografski čimbenici u ovom pustinjskom okolišu imali određeni utjecaj na planiranje, tijek i ishod bitke. Reljef. Bojište se nalazilo u pustinjskom

Neven Tandarić: VOJNOGEOGRAFSKI ASPEKT PUSTINJSKE BITKE KOD EL ALAMEINA U DRUGOM SVJETSKOM RATU GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2013, 35-42

okolišu geomorfološki oblikovanom eolskim procesima. Sam El Alamein prostire se uz obalu i brdski greben po kojem je i dobio ime – Tell el Alamein s kojeg se pruža izvrstan pogled na sve strane (Carver, 2000). U okolnom području prevladavaju pješčane dine koje smanjuju prohodnost. Suprotni, južni kraj bojišta dodiruje sjeverni rub Quattarske depresije kojeg čini strmi i neravni eskarpman s kojeg se pruža izvrstan pogled u svim smjerovima (Carver, 2000). Sama depresija pruža se u smjeru jugozapad-sjeveroistok i ima površinu od 18 000 km2 (Encarta, 2009c) što ju čini prevelikom za zaobilaženje. Između obale

Sl. 2. Fizički i socijalni elementi bojišta kod El Alameina Izvor: Carver, 2000

i Quattarske depresije nalazi se stjenovita pustinja isprekidana manjim depresijama, grebenima i eskarpmanima (Carver, 2000) koji se uglavnom pružaju usporedno s obalom. U bitci je kao borbena lokacija iskorišten greben Ruweisat koji se nadovezuje na malu depresiju Deir el Shein, no on ne predstavlja stvarnu prepreku za kretanje iako pruža dobar pogled na okolnu pustinju. Logor Bab el Quattara nalazi se kod vrha Quaret el Abd na polovici duljine bojišta što mu omogućuje kvalitetu promatračnicu prema neprijateljskoj strani. Između vrha Quaret el Abd i južnog logora Naqb abu Dweis nalazi se veliki eskarpman paralelan s obalom relativno strmih padina i velike visine (Carver, 2000), a oko njega manji grebeni i depresije. Klima. Čitavo bojište ima pustinjsku klimu koju u ljetnom dijelu godine kad se vodila bitka obilježavaju vrući dani i svježe noći s prosječnom dnevnom temperaturom često i preko 30 °C. S udaljavanjem od mora pojačava se utjecaj kontinentalnosti, povećavaju se dnevne temperature i smanjuje se količina padalina pa na sjevernom rubu Quattarske depresije prosječne dnevne temperature iznose oko 36 °C, a godišnje padne tek 25 mm kiše (Carver, 2000). Tako visoke temperature negativno se održavaju i na ljudski i na tehnički faktor bitke. Temperatura u oklopnim vozilima s metalnim kabinama raste i preko 40 °C (Toppe, 1952 prema Gilewich, 2003) i često doseže temperature koje su iznad granice ljudskih bolova (Collins, 1998). Osjetljivija oprema se talila pod visokim temperaturama, a još je veći problem nastajao tijekom dana kad je temperatura pijeska dosezala i preko 70 °C (Collins, 1998) grijući sve što je na površini. Vode. Pustinjski okoliš općenito oskudijeva vodom, a tamo gdje je i malo ima često je zaslanjena. Slane močvare javljaju se i u

Neven Tandarić: VOJNOGEOGRAFSKI ASPEKT PUSTINJSKE BITKE KOD EL ALAMEINA U DRUGOM SVJETSKOM RATU GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2013, 35-42

okolici El Alameina (Carver, 2000) i u Quattarskoj depresiji (Gilewich, 2003; Encarta, 2009c), onemogućujući lagano i brzo kretanje, a mnogi dijelovi prohodni su samo devama. Veliki problem predstavlja pitka voda koja se morala dopremati do bojišta. Naime, unatoč postojanju oaza u okolici, većina ih jedva opskrbljuje i vlastito stanovništvo i ne može opskrbiti veliku vojsku (Collins, 1998). Saveznici su stoga dopremali vodu iz Nila željeznicom do El Alameina dok su njemačko-talijanske snage crpile vodu iz vodonosnika kod Fuke udaljene oko 80 kilometara u smjeru zapada od bojišta (Rose, 2012). Bušenje gornjih slojeva litosfere u potrazi za vodonosnikom je također problem jer se voda temeljnica nalazi često dublje od 150 m, a k tome je u mnogim područjima i brakična (Collins, 1998). Tlo i geološka podloga. S obzirom na pustinjski okoliš područje El Alameina i Quattarske depresije kao i pojedine „krpice“ u području između njih pokriva pijesak koji predstavlja rastresitu i nestabilnu podlogu za kretanje, posebice za kretanje vozila. General Patton tvrdio je da je vozilima za kretanje pustinjom potrebno trostruko više goriva za prelazak iste udaljenosti (Patton, 1942, prema Gilewich, 2003). Osim za kretanje, pijesak stvara probleme i svojom rastresitošću i malom masom zbog čega ga vjetar relativno lako digne stvarajući pješčane oluje koje smanjuju vidljivost i čak prekidaju vojne sukobe (Collins, 1998) što se više puta dogodilo tijekom bitke kod Alameina. Područje između Quattarske depresije i El Alameina uglavnom je stjenovite podloge s izdvojenim „krpicama“ pijeska čime omogućuje brže kretanje i pješaštva i motoriziranih vozila jer je podloga čvršća i stabilnija. Vegetacija. Bojište se prema biogeo-

grafskoj regionalizaciji nalazi u suptropskom pustinjskom biogeografskom području. Prevladava rijetko nisko zakržljalo pustinjsko grmlje koje djelomice usporava kretanje vozilima, a u slanim močvarama oko El Alameina i u Quattarskoj depresiji rastu močvarna trska i rijetka akacija.

Socijalnogeografski čimbenici Bojište kod El Alameina smješteno je u području naseljenom arapskim stanovništvom indijskog tipa bijele rase, iako se bitka vodila među europskim silama. S obzirom na slabo naseljen pustinjski okoliš socijalnogeografski čimbenici imali su mnogo manji utjecaj na bitku kod El Alameina. Najvažniji utjecaj imao je promet. Stanovništvo. Prostor oko bojišta naseljen je primarno berberskim stanovništvom koje nije sudjelovalo u ratu te je imalo manji utjecaj na rat nego što je rat imao utjecaja na berbersko stanovništvo. Ukupna gustoća naseljenosti iznosi oko jednog stanovnika po četvornom kilometru, uz naglašenu koncentraciju u malobrojnim naseljima prije svega zbog neplodnog zemljišta. Naselja. Premda se borbe nisu vodile u naseljima, neizravni utjecaji osjetili su se u okolnim selima kao što su Sidi adb el Rahman i Tell el Aqqaqir koja se nalaze 30-tak kilometara zapadno od El Alameina kojim su pak kretali saveznički vojnici. Mnogo veći utjecaj na bitku imala su udaljenija naselja koja su sudjelovala u opskrbi vojnika vodom. Gospodarstvo. Gospodarski je ovo područje izrazito periferno, stanovništvo se bavi ribarenjem u Sredozemnom moru, a beduinsko stanovništvo uzgaja stoku na ispaši (Lethal landmine…). Nije bilo značajnih interakcija između gospodarstva i bitke. Promet. Na području bojišta nije bila izgrađena ni jedna cesta već su onuda prola-

Neven Tandarić: VOJNOGEOGRAFSKI ASPEKT PUSTINJSKE BITKE KOD EL ALAMEINA U DRUGOM SVJETSKOM RATU GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2013, 35-42

zile samo utabane staze (Carver, 2000) koje su između ostalog povezivale i El Alamein sa Quattarskom depresijom i okolnim selima. Sam El Alamein je željeznička postaja male važnosti na pruzi koja povezuje glavni grad Al Qahiru s morskom lukom Mersa Matruh (The Battle…). Željeznička veza postala je značajnija tijekom bitke jer je njome iz egipatskog središta opskrbljivana saveznička vojska vodom, namirnicama i oružjem (Rose, 2012). Pustinjsko područje prometno imalo je manju važnost jer je podloga većinom onemogućavala promet, a manje utabane staze ograničavale su promet na duge spore kolone što u pustinjskim uvjetima stvara prednost za branitelje.

Vojnogeografska sinteza utjecaja na bitku kod El Alameina

Pustinjski okoliš u kojem je vođena bitka kod El Alameina mijenja uvjete uobičajenog ratovanja. Rommelove njemačko-talijanske snage u ofenzivi su potisnule savezničke snage duboko u egipatski teritorij na samo stotinjak kilometara od Aleksandrije što je poticajno utjecalo na Rommela i njegove već iscrpljene snage jer je predstavljalo ključni moment rata u kojem su obje strane mogle stvoriti znatnu prednost nad protivnikom. S obzirom da je područje Al Alameina bilo okruženo pješčanim dinama i slanim močvarama prohodnost je bila otežana i spora zbog čega je bilo netaktično kretati se tim terenom. Isto je vrijedilo i za južni rub savezničke obrambene linije jer je Quattarska depresija ispunjena slanim močvarama koje su prohodne jedino devama i to na samo nekoliko mjesta. Stoga je taj prostor izgledao poput lijevka u koji su snage sa zapada morale ući da bi prošle prema istoku

što su savezničke snage nastojale iskoristiti. U tom „lijevku“ teren je činila stjenovita pustinja koja je načelno omogućavala brzo kretanje, no depresije, grebeni i eskarpmani te mjestimične pješčane „krpice“ usmjeravali su njemačke snage u tri pravca: sjeverni pravac između pruge i grebena Ruweisata gdje su Saveznici pripremili obrambenu zonu, središnji pravac između grebena Ruweisata na sjeveru i vrha Quareta el Abda i Alam el Halfa na jugu te južni pravac sjeverno od Gebel Kalakha, Quaret el Himeimata i Samaket Gaballa koji je predstavljao najmanje branjen pravac. Iscrpljenost obiju strana bila je vidljiva u snažnim napadima koji su neprijatelju nanosili malo štete te kroz sve češća zatišja u kojima su se obje strane nastojale opskrbiti zalihama prije svega pitke vode te pojačanjima. Kako je britansko zrakoplovstvo bilo nadmoćno na golom pustinjskom terenu, Rommelove snage već su nakon tri dana ostale bez tenkova. Njemačko-talijanske snage uspješnije su potiskivale savezničke snage prema istoku na jugu gdje su bile manje šanse za daljnje kretanje prema istoku dok je obrana bila snažna na sjeveru obrambene linije i nakon pojačanja australskom divizijom, pomaknula je obrambenu liniju prema zapadu gdje je brdo Tell el Eisa predstavljalo taktički povoljniji položaj za savezničke snage. Potpuno iscrpljivanje snaga i resursa uslijedilo je nakon mjesec dana borbe u teškim pustinjskim uvjetima u najtoplijem dijelu godine, iscrpljenosti vojnika visokim temperaturama zraka i pijeska i pretjeranim znojenjem te brojnim žrtvama uzrokovanim problemima s nečistom vodom. Uslijedilo je primirje u kojem su obnovljeni resursi, primljena su pojačanja i čekalo se tko će poduzeti prvi korak.

Literatura i izvori Carver, M., 2000: El Alamein, Wordsworth Military Library, Hertfordshire Collins, J., 1998: Military Geography for Professionals and the Public, National Defence University, Washington El Alamein, http://www.mikekemble.com/ww2/alamein/battlemap2.jpg, 20. ožujka 2013. Encarta, 2009a: North African Campaign, Microsoft Student with Encarta 2009 [DVD], Redmond Encarta, 2009b: Al 'Alamayn, Microsoft Student with Encarta 2009 [DVD], Redmonds Encarta, 2009c: Quattara Depression, Microsoft Student with Encarta 2009 [DVD], Redmonds Forty, G., 2002: Desert War, Sutton Publishing, Gloucestershire Gilewich, D., 2003: Military Geography: The Interaction of Desert Geomorphology and Military Operations, disertacija, Arizona State University, Phoenix Griffith, P., 2008: World War II Desert Tactics, Osprey Publishing, Oxford Lethal landmine legacy from battle of El Alamein, http://news.bbc.co.uk/2/hi/programmes/from_ our_own_correspondent/8576292.stm, 25. kolovoza 2012. Rose, E., 2012: Groundwater as a military resource: development of Royal Engineers Boring Sections and British military hydrogeology in World War II, u Military Aspects of Hidrogeology (ur. Rose, E., Mather, J.), The Geological Society, London The Battle of El Alamein: A turning point in the Desert, http://www.helium.com/items/2223659-thebattle-of-el-alamein-a-turning-point-in-the-desert, 20. ožujka 2013. The History of the British 7th Armoured Division, http://www.desertrats.org.uk/battles1942. htm#FirstAlamein, 24. kolovoza 2012.

Neven Tandarić, univ. bacc. geogr., Diplomski nastavnički studij geografije, II. godina i Diplomski istraživački studij geografije, smjer: Fizička geografija s geoekologijom, II. godina e-mail: neven.tandaric@gmail.com

DEMOGEOGRAFSKA ANALIZA ORAHOVIČKOG KRAJA Ena Gašparić

Orahovički kraj prostor je bivše općine Orahovica koja je postojala do siječnja 1993. godine. Čine ga 44 naselja. Od navedene do 1997. godine područje se dijelilo na četiri općine, no zakonom NN 10/1997 i proglašenjem Orahovice gradom danas ga čine tri općine (Čačinci, Zdenci i Crnac) te Grad Orahovica. Područje je to sjeverozapadne Slavonije, na dodiru istočne i jugoistočne granice Virovitičko-podravske, zapadne granice Osječko-baranjske te sjeveroistočne granice Požeško-slavonske županije.

Uvod Orahovica i Čačinci se nalaze na dodiru Dravske nizine i sjeveroistočnog predgorja Papuka, dok su Zdenci i Crnac položeni isključivo u nizinskom dijelu. Za orahovički kraj od velikog je značaja državna cesta D2 poznatija kao Podravska magistrala jer povezuje mnogo važnih središta Sedišnje i Istočne Hrvatske, a uz to direktno prolazi kroz naselja Čačinci i Orahovica. Općine Zdenci i Crnac položene su periferno u odnosu na navedenu prometnicu. Predmet rada je analiza demogeografskih procesa orahovičkog kraja te njihov

odnos s ostalim društveno-geografskim procesima Slavonije i Hrvatske. U radu se analizira opće kretanje stanovništva i njegove sastavnice. Razmatra se dobno-spolni i gospodarski sastav stanovništva te se procjenjuju prostorne razlike u demografskom potencijalu za budući demografski i društveno-gospodarski razvoj mikroregije. Cilj rada je istražiti prostorne razlike u demografskoj dinamici i strukturi kao osnovu za budući demografski i društveno-gospodarski razvoj i prosperitet promatranog prostora.

Ena Gašparić: DEMOGEOGRAFSKA ANALIZA ORAHOVIČKOG KRAJA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2013, 43-57

Sl. 1. Položaj orahovičkog kraja u odnosu na Virovitičko-podravsku županiju, makroregiju Istočnu Hrvatsku i Republiku Hrvatsku

Broj i razmještaj stanovništva orahovičkog kraja

Bivša općina Orahovica, odnosno današnje općine Čačinci, Crnac, Zdenci te grad Orahovica imaju prema popisu 2011. 11 416 stanovnika što je 13,5% stanovništva Županije, dok su prema popisu 2001. brojili 13 107 stanovnika. Površinom nešto većom od 433 km2 zauzimaju 21,4% površine Županije. Čak 36,4% naselja, ali samo 2,4% stanovništva orahovičkog kraja ulazi u skupinu naselja sa manje od 50 stanovnika (tab. 1). Zatim slijede naselja od 100 do 200 stanovnika koji čine 34,1% naselja, odnosno

20,1% stanovništva. Samo su dva naselja s brojem stanovnika većim od tisuću. Orahovica i Čačinci čine tek 4,5% od ukupnog broja naselja, a u njima živi 51,5% stanovnika orahovičkog kraja. Iako Orahovica nije veliki grad ako se promatra na razini županija ili države, ipak u „svome kraju“ brojem stanovnika odskače od većine naselja. Osim Orahovice i Čačinci se brojem stanovnika, a vidjet će se u daljnjem tekstu i stupnjem obrazovanja te razvijenošću gospodarstva ističu naspram Zdenaca i Crnca koji također imaju funkciju središta općine. Jedan od procesa koji se može primijetiti gledajući samo promjenu broja stanovnika naselja na dva posljednja popisa 2001. i 2011. godine jest prostorna populacijska

Ena Gašparić: DEMOGEOGRAFSKA ANALIZA ORAHOVIČKOG KRAJA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2013, 43-57

Tab. 1. Naselja Orahovičkog kraja prema broju stanovnika 2011. godine Naselja

Stanovništvo

Broj stanovnika

Broj

Udio (%)

Kum (%)

Broj

Udio (%)

Kum (%)

≤ 50

36,4

273

2,4

50-100

9,1

45,5

222

1,9

4,3

100-200

34,1

79,6

2340

20,1

24,4

200-500

13,6

93,2

1883

16,2

40,6

500-1000

2,3

95,5

920

7,9

48,5

>1000

4,5

100

5992

51,5

100

Ukupno

100

11 630

100

Izvor: Popisane osobe, kućanstva i stambene jedinice, prvi rezultati Popisa 2011. po naseljima, www.dzs.hr (10.03.2012)

polarizacija odnosno prostorno demografsko pražnjenje i neravnomjeran razmještaj stanovništva. Stanovništvo je uglavnom koncentrirano u dva najveća naselja – Orahovici i Čačincima. Raspon varijacije, između najvećeg naselja Orahovice, koja prema Popisu 2011. ima 3 904 stanovnika i najmanjeg1 naselja Krivaja Pustara (3 stanovnika) iznosi čak 3 901. Zdenci i Crnac kao centri današnjih općina broje tek 920 odnosno 494 stanovnika (2011.). Demografsko pražnjenje je najizraženije u naseljima do 50 stanovnika koja se uglavnom nalaze na prigorjima Papuka ili u nizinskom, močvarnom području općine Crnac. Čak dva naselja su u posljednjih 10 godina ostala bez stanovnika (Krasković (2001; 13 stanovnika) i Prekoračani (2001; 5 stanovnika)). Popisom Naselja Krasković i Prekoračani prema popisu 2011. godine nemaju niti jednog stanovnika, iako su, prema tome ta dva naselja najmanja za računanje raspona varijacije ipak je korišteno najmanje naselje koje ima stanovnike. 1

2001. godine zabilježena su dva naselja s manje od 10 stanovnika dok ih je na popisu 2011. zabilježeno čak šest. Ukupno 11 630 stanovnika živi u 44 naselja prosječne veličine 264 stanovnika. Izuzmu li se današnja općinska središta i Orahovica prosječna veličina naselja je 96 stanovnika. Takva disperzna naseljenost izrazito je nepovoljna za društveno-gospodarski i demografski razvoj određenog područja jer mala naselja često nemaju dovoljan broj stanovnika za određene aktivnosti i djelatnosti. Iako je Istočna Hrvatska tradicionalni agrarni prostor, pa je kao takva bila odredištem brojnih kolonizatora i kolonista od 50ih godina ovog stoljeća, sa jačanjem industrije, agrarna preseljavanja počinju jenjavati, te ih zamjenjuju preseljavanja sa sela u grad (Vresk, 1988, prema Živić, 1995). U općini Orahovica sedamdesetih godina 20.

Ena Gašparić: DEMOGEOGRAFSKA ANALIZA ORAHOVIČKOG KRAJA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2013, 43-57

stoljeća dolazi do rasta broja stanovnika u naseljima s više od 1 000 stanovnika. Naime, otvaranje novih radnih mjesta u industriji i drugim djelatnostima sekundarnog i tercijarnog sektora koja su koncentrirana u gradovima i u njihovoj bližoj okolici, pospješilo je napuštanje poljoprivrede kao djelatnosti, a potom i napuštanje sela kao mjesta življenja. Iako broj stanovnika naselja Orahovica raste konstantno do 1991. godine, ipak ono ne raste toliko koliko orahovički kraj u istom vremenskom razdoblju gubi stanovništvo. Iz toga se zaključuje kako većina stanovništva, napuštajući poljoprivredu i selo, ipak odlazi u veće gradove sa brojnijim funkcijama i većim mogućnostima zapošljavanja. Cijela Istočna Hrvatska je u razdoblju od 1948. do 1991. godine imala pozitivno kretanje stanovništva, no ono je bilo izrazito prostorno polarizirano. S jedne strane, polariziranost je bila između pojedinih homogenih geografskih cjelina (između Istočnohrvatske ravnice i Slavonsko brdsko-kotlinskog prostora), a s druge strane između gradskih i seoskih područja. Naselje Orahovica u drugoj polovici 20. stoljeća, kao središte općine, bilježi stalni porast stanovnika. U isto je vrijeme općina Orahovica, kao i donjomiholjačka i slatinska općina, imala pad broja stanovnika te najjače demografsko pražnjenje u Istočnoj Hrvatskoj. S druge strane, sve općine s jakim gradskim središtima poput Slavonskog Broda, Vinkovaca i Vukovara bilježe porast broja stanovnika (Živić, 1995).

Kretanje stanovništva orahovičkog kraja

Opće (ukupno) kretanje Gledamo li kretanje stanovništva svih naselja orahovičkog kraja mogli bismo razdo-

blje od prvog popisa 1857. godine do posljednjeg 2011. godine podijeliti na dva perioda. Prvi period, između 1.) 1857. i 1953. godine kojeg obilježava konstantan porast broja stanovnika uz dva kraća razdoblja pada istoga između popisa 1.a) 1869.1880. te između 1.b) 1931. i 1948. godine te drugi period, onaj konstantnog pada broja stanovnika između 2.) 1953. i 2011. godine. Opće kretanje stanovništva naselja Orahovica nakon 1948. godine razlikuje se od prethodno navedenog. Naime, stanovništvo Orahovice od kraja Drugog svjetskog rata pa sve do početka Domovinskog ima konstantan porast broja stanovnika. U posljednjih dvadeset godina (1991.-2011.) i grad Orahovica bilježi pad broja stanovnika. U razdoblju od 1857. do 1953. godine orahovički kraj porastao je za oko 12.200 stanovnika što je porast od gotovo 136%. U cijelom 96-godišnjem razdoblju zabilježena su samo dva perioda pada broja stanovnika. Prvi je bio između 1869. i 1880., a drugi između 1931. i 1948. godine. Sama Orahovica je od popisa 1869. do 1880. godine izgubila više od 10% svoga stanovništva. Uzroci su nedovoljna količina obradivog zemljišta, nemogućnost dopunske zarade za život i udaljenost od glavne ceste prema Našicama, Slatini i Virovitici (Mažuran, 2008). Drugi period pada broja stanovnika poklapa se s razdobljem Drugog svjetskog rata. Relativno visok godišnji porast broja stanovnika orahovičkog kraja do 1931. (s izuzetkom međupopisnog razdoblja 1869.1880.) vrlo vjerojatno je rezultat visokih stopa prirodnog priraštaja te pozitivne migracijske bilance. Naime, u to je doba za cijelu Istočnu Hrvatsku bilo značajno doseljavanje hrvatskog, njemačkog, mađarskog, rusinskog, slovačkog, ukrajinskog i drugog

Ena Gašparić: DEMOGEOGRAFSKA ANALIZA ORAHOVIČKOG KRAJA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2013, 43-57

stanovništva. Privučeno gospodarskim potencijalom kraja to stanovništvo naseljava Slavoniju od druge polovice 19. stoljeća (Gelo, 1987, prema Živić, 1995). Ratna zbivanja u prvom svjetskom ratu te poslijeratna emigracija dijela njemačke i mađarske populacije usporili su rast stanovništva orahovičkog kraja no nisu uvjetovala smanjenje broja stanovnika kao u ostalim djelovima Slavonije. Nakon 1921. godine broj stanovnika ponovno znatnije raste što je posljedica intenzivnih kolonizacija 20-ih godina prošlog stoljeća u novoj državi (Laušić, 1989, prema Živić, 1995). Dinamičniji je razvoj stanovništva ponovno prekinut Drugim svjetskim ratom (1939.1945.) te orahovički kraj u međupopisnom razdoblju 1931. do 1948. bilježi pad broja stanovnika od prosječno -0,36% godišnje. U sljedećem međupopisju 1948. do 1953., zahvaljujući poslijeratnom kompenzacijskom natalitetu kraj bilježi porast od 1,47% godišnje. Nakon 1953. orahovički kraj kon-

stantno, iz godine u godinu, polako gubi stanovništvo po prosječnoj stopi od 1% godišnje. U posljednih 58 godina orahovički kraj je izgubio 45% stanovništva od ukupnog broja 1953. godine. Pad broja stanovnika događa se pod utjecajem izmijenjenih razvojnih tendencija i promjena u populacijskoj dinamici (Živić, 1995). One su odraz prostornih razlika (selo-grad), zatim pogoršanja prirodne dinamike (smanjenja stopa nataliteta) te jačanja iseljavanja. Dinamiku rasta broja stanovnika zadržavaju samo gradska i prigradska naselja. Posljedica takvog trenda jest prostorni prerazmještaj stanovništva, pri čemu se urbanizacija i deruralizacija javljaju kao dominantni razvojni procesi (Živić, 1995). U prilog navedenom govori i činjenica da naselje Orahovica, kao centralno naselje stare općine Orahovica od 1948. do 1991. godine konstantno ima porast broja stanovnika i to po stopi od 1,01% godišnje. Na pad broja stanovnika između 1991. i

Sl. 2. Kretanje ukupnog broja stanovnika orahovičkog kraja (u cjelini, Orahovica i ostala naselja) te Hrvatske od 1857. do 2011. godine (indeks na stalnoj bazi)

Ena Gašparić: DEMOGEOGRAFSKA ANALIZA ORAHOVIČKOG KRAJA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2013, 43-57

2001. godine, kako u cijeloj Istočnoj Hrvatskoj tako i u orahovičkom kraju, uz jačanje selektivnog iseljavanja zbog gospodarskih razloga i socijalno-egzistencijalne nesigurnosti, pada nataliteta, demografskog starenja i ruralnog egzodusa u velikoj je mjeri utjecao i Domovinski rat i to u domeni ratnog mortaliteta, depresiranog nataliteta i migracijskih gubitaka (iseljavanja zbog rata) (Živić, 2003). Prirodno kretanje Početkom 70-ih godina 20. stoljeća u orahovičkom kraju, ali i u cijeloj Hrvatskoj dolazi do privremenog povećanja i stabilizacije rodnosti jer je u fertilnu dob ušao brojčano jak naraštaj rođenih u poslijeratnom kompenzacijskom razdoblju. Već 1977. godine u orahovičkom kraju stopa mortaliteta prerasta stopu nataliteta, dolazi do negativne prirodne promjene tj. nastupa biološka (prirodna) depopulacija. Stopa smrtnosti u drugoj polovici 20. stoljeća lagano raste što je rezultat dobnog sastava stanovništva odnosno sve većeg udjela starog u ukupnom stanovništvu. Biološka depopulacija nastupa prije svega zahvaljujući sve manjoj stopi rodnosti, a zatim i blago rastućoj smrtnosti. Usporedimo li stope nataliteta, mortaliteta i prirodne promjene 1971. i 2001. (sl. 3)2 dobivamo da je prema teoriji demografske tranzicije većina naselja orahovičkog kraja u fazi posttranzicije bila još 1971. godine. Te je godine samo 16 naselja orahovičkog kraja imalo pozitivnu stopu prirodne promjene. Postranzicijska faza u slučaju orahovičkih naselja može se nazvati tako samo po stopama rodnosti i smrtnosti no Vrijednosti rodnosti i smrtnosti za 1971. predstavljaju prosjek vrijednosti za razdoblje 1969. – 1973., a vrijednosti za 2001. g. prosjek su vrijednosti za razdoblje 1999. – 2003. 2

Sl. 3. Stope nataliteta i mortaliteta stanovništva orahovičkog kraja 1971. (prosjek 1969.1973.) i 2001. godine (prosjek 1999.-2003.), po naseljima, u ‰ nikako po stupnju gospodarskog i društvenog razvoja. Godine 2001. većina naselja bilježi nulte stope nataliteta, mortaliteta i prirodne promjene iako su za izračunavanje prosjeka 2001. korišteni podaci za ukupno pet godina (1999.-2003.). To nam govori o maloj dinamici kretanja stanovništva i potvrđuje dosadašnje navode o depopulacijskom krajoliku i „gašenju ognjišta“. Prirodni priraštaj imaju samo tri naselja: Bijeljevina Orahovička, Crkvari i Dolci. Grad Orahovica ima prirodni pad od -2‰. Prostorna pokretljivost Migracija

Najznačajniji činilac kretanja broja stanovnika Istočne Hrvatske nakon Drugog svjetskog rata (a tako je bilo i ranije) su migracijski procesi, pri čemu do konca šezdesetih godina prevladavaju useljavanja, a od početka sedamdesetih iseljavanja stanovništva (Wertheimer-Baletić, 1983, prema Živić, 2003). Temeljne promjene u migracijskim tokovima, koje su za posljedicu imale pogoršanje trenda općeg kretanja stanovništva, nastupile su u drugoj polovici 20. stoljeća zajedno s promijenjenom politikom društveno-gospodarskog razvoja, koja je i u rav-

Ena Gašparić: DEMOGEOGRAFSKA ANALIZA ORAHOVIČKOG KRAJA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2013, 43-57

ničarskim i nizinskim područjima Hrvatske, nasuprot tradicionalnoj orijentaciji na poljoprivredene djelatnosti, poticala industrijalizaciju gospodarstva i urbanizaciju društva. Tako su useljavanja stanovništva tijekom druge polovice četrdesetih godina povezana s agrarnom reformom, slijede doseljavanja u sklopu migracija poljoprivredne radne snage te useljavanja radne snage potaknuta rastućom i ubrzanom industrijalizacijom kraja (uglavnom useljeničke struje iz bosanskohercegovačkih prostora). Već sredinom 20. stoljeća slabe agrarna preseljavanja u Istočnu Hrvatsku (zbog razvoja industrije i drugih nepoljoprivrednih djelatnosti) no dolazi do unutarnje preraspodjele stanovništva odnosno migracija selo-grad. Najintenzivnija depopulacija ruralnih područja Istočne Hrvatske zabilježena je između 1971. i 1981. To je razdoblje najsnažnije industrijalizacije i najbržeg napuštanja poljoprivrede kao djelatnosti. Deagrarizirani viškovi poljoprivrednog stanovništva napustili su i selo kao prebivalište (deruralizacija). Pritom su se naselili u gradskim i prigradskim naseljima Istočne Hrvatske ili iselili u druga hrvatska područja (osobito Zagreb i okolicu), odnosno u inozemstvo. Deruralizacija Istočne Hrvatske nastavila se i nakon 1981. no puno manjim intenzitetom nego prije osamdesetih godina. Ako iz razdoblja između 1991. i 2001. godine isključimo utjecaj Domovinskog rata na deruralizaciju Istočne Hrvatske (prognaništvo, izbjeglištvo), onda razloge pada stope deruralizacije pronalazimo u smanjenom potencijalnom emigracijskom kontingentu seoskog stanovništva (Živić, 2003). Dnevna cirkulacija Prema Popisu stanovništva 2001. godine 2475 ili 18,9% stanovnika orahovičkog

kraja sudjeluje u dnevnoj cirkulaciji. Prema relativnom broju dnevnih migranata, ako uspoređujemo općine unutar orahovičkog kraja, dominira Općina Zdenci (27,9%), dok najmanji udio ima Grad Orahovica (14,6%). Samo naselje Orahovica, kako je i očekivano ima najmanji udio dnevnih migranata – 7,2%. Od ukupnog broja dnevnih cirkulanata aktivno stanovništvo čini 63,9%, učenici 32,8%, a studenti tek 3,2%. Veći je udio studenata u kategoriji tjednih migranata zbog udaljenosti visokoškolskih ustanova (Osijek, Zagreb). Više od polovice zaposlenih cirkulanta (radno aktivnog stanovništva koji su ujedno i dnevni cirkulanti) radi u drugom gradu ili općini iste županije, nešto manje od trećine u drugom naselju istog grada ili općine, a 15% ih radi u drugoj županiji. Unutar aktivnog stanovništva koje obavlja djelatnost u orahovičkom kraju ukupno je 40% dnevnih migranata. Orahovica i Čačinci glavni su centri rada orahovičkog kraja no Čačinci i dalje imaju gotovo 50% dnevnih migranata od ukupnog radno aktivnog stanovništva.

Sastav stanovništva prema dobi i spolu

Iz sastava prema spolu i dobi proizlaze ključni kontingenti stanovništva kako za biološku reprodukciju (fertilni kontingent), tako i za formiranje radne snage (radni kontingent) (Wertheimer-Baletić, 1999, prema Nejašmić, 2005). Sastav stanovništva prema spolu

U cijeloj Istočnoj Hrvatskoj postoji tendencija pada udjela predfertilnog (do 14 godina starosti) i fertilnog (od 15 do 49 godina starosti), a porasta udjela postfertilnog kontingenta u ukupnom ženskom stanovništvu

Ena Gašparić: DEMOGEOGRAFSKA ANALIZA ORAHOVIČKOG KRAJA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2013, 43-57

Tab. 2. Pokazatelji sastava stanovništva orahovičkog kraja i Hrvatske prema spolu i dobi 2001. Udjeli velikih dobnih skupina (%)

Koeficijent feminiteta UkuDobne pnog skupine Indeks stanov(20-39) starosti ništva

Koeficijent dobne ovisnosti starih

0-14 godina

15-64 godina

65 i više godina

Ukupno

17,5

65,3

17,1

156,3

112,4

72,3

43,2

Orahovica

17,7

68,9

13,2

74,6

112,4

101,3

19,2

Ostala naselja

17,4

63,6

18,9

158,2

112,4

71,6

43,8

66,9

15,6

91,9

107,8

98,6

23,4

Hrvatska

Izvor: Popis stanovništva, kućanstava i stanova 31. ožujka 2001.: stanovništvo prema spolu i starosti, po naseljima, www.dzs.hr (05.04.2012.)

Sl. 4. Koeficijent feminiteta u dobi 20-39 godina po naseljima 2001. godine

Ena Gašparić: DEMOGEOGRAFSKA ANALIZA ORAHOVIČKOG KRAJA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2013, 43-57

(Živić, 2003). Sve se više sužava demoreprodukcijska osnovica prirodne dinamike, a najdrastičnije je zapravo smanjenje udjela predfertilnog kontingenta jer on izravno inducira daljnje jačanje naraštajne depopulacije i smanjivanje obujma potencijalnog kontingenta reprodukcije istočnohrvatskog stanovništva. Podaci izračunati prema Popisu 2001. za orahovički kraj pokazuju manjak žena u fertilnoj dobi u seoskim naseljima dok grad Orahovica bilježi više od 101 žene na 100 muškaraca u fertilnoj dobi. Na razini općina veći broj djevojčica u odnosu na dječake dobi do 14 godina imaju općine Zdenci i Čačinci te Grad Orahovica dok Općina Crnac bilježi manjak istih (kf(0-14)=80). U postfertilnoj dobi (>49 godina), očekivano, u svim općinama i Gradu Orahovici

ima više žena nego muškaraca. Prosjek je 144 žene na 100 muškaraca. Analiza specifičnog koeficijenta feminiteta (20 do 39 godina) po naseljima (sl. 4) otežana je zbog uglavnog malog broja stanovnika gdje male apsolutne vrijednosti daju velike relativne što može uputiti na krive zaključke. Svakako, iz priloženog je jasno da većina naselja bilježi manjak žena u udajno-ženidbenoj dobi što dovodi do „začaranog“ uzročno-posljedničnog kruga i pretvara nekad prosperitetna područja u emigracijska i depopulacijska. Sastav stanovništva prema dobi

Negativni demoreprodukcijski trendovi (pogotovo pad nataliteta), slabljenje imigracijskih struja te pojačano iseljavanje radno

Sl. 5. Indeks starosti stanovništva orahovičkog kraja po naseljima 2001. godine

Ena Gašparić: DEMOGEOGRAFSKA ANALIZA ORAHOVIČKOG KRAJA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2013, 43-57

i reprodukcijski najsposobnijih dobnih skupina doveli su, od 1971. godine do danas, do značajnog pogoršanja dobno-spolne slike stanovništva Istočne Hrvatske. Godine 2001. udio stanovništva u dobi 65 i više godina (koeficijent starosti) je za područje orahovičkog kraja iznosio 17,1% (prag starenja iznosi 8%) i tek je nešto niži od udjela mladog stanovništa (17,5%). Situacija je za samu Orahovicu nešto povoljnija (0-14; 17,7%, 65 i više godina; 13,2%) nego kod seoskih naselja ili gledajući ukupno (tab. 2). Vrijednosti za Orahovicu ne odskaču od prosjeka za gradska naselja Istočne Hrvatske, dok seoska naselja orahovičkog kraja imaju malo nepovoljniju sliku nego što je to u seoskim naseljima Istočne Hrvatske u cjelini. Prosječni indeks starosti stanovništva orahovičkog kraja iznosi 156 starih na 100 mladih stanovnika (tab. 2). Jedino naselja Orahovica, Čačinci, Zdenci, Dolci, Grudnjak i Novo Petrovo Polje imaju indeks starosti (2001.) manji od prosjeka za Istočnu Hrvatsku (80,8) (sl. 5). Medijalna3 dob stanovnika orahovičkog kraja 2001. je iznosila 39,2, a prosječna4 39,5 godina. Dovoljno je reći kako se smatra da proces starenja počinje kada prosječna dob stanovništva dosegne 30 godina. Koeficijent dobne ovisnosti starih (Kd,s5) za orahovički kraj iznosi 43,2 što znači da na svakih 100 stanovnika u radnoj dobi dolazi više od 43 u postradnoj dobi. Bolje stanje jedino je u Orahovici gdje je Kd,s = 19,2. Koeficijent dobne ovisnosti mladih u prosjeku iznosi 21,6 što znači da je djece Medijalna dob označava vrijednost numeričkog obilježja („pozicijska srednja vrijednost“), tj. onu godinu života koja ukupno stanovništvo dijeli na dva jednakobrojna dijela (Nejašmić, 2005). 4 Prosječna dob se izračunava kao vagana ponderirana aritmetička sredina (Nejašmić, 2005). 5 Koeficijent dobne ovisnosti starih pokazuje opterećenost stanovništva u radnoj dobi kontingentom u postradnoj dobi (Nejašmić, 2005).

(0-14) duplo manje nego starijih osoba (65 i više godina). Imajući uvid u ovakve podatke nije teško zaključiti da će orahovički kraj (kao i gotovo cijela Istočna Hrvatska) vrlo brzo biti suočen s manjkom vlastite radne snage. Naime, dolazi do smanjenja priljeva stanovništva u radnu dob koja predstavlja demografski resurs formiranja radno aktivnog stanovništva ili radne snage. Iz navedenog proizlazi da stanovništvo orahovičkog kraja pripada tipu starog ili kontraktivnog stanovništva, što pokazuje i dobno-spolna piramida u obliku urne (sl. 6). Naziv „urna“ ima i simboličko značenje s obzirom na prirodnu depopulaciju. Sužena dječja baza i mlade dobne skupine posljedica su smanjenja stope rodnosti. Dobne kohorte 45-54 godine pripadnici su poslijeratne „baby boom“ generacije, brojčano jače skupine 35-54 godine čine generacije s velikim dijelom doseljenog stanovništva

Sl. 6. Dobno-spolna piramida stanovništva orahovičkog kraja 2001. godine

Ena Gašparić: DEMOGEOGRAFSKA ANALIZA ORAHOVIČKOG KRAJA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2013, 43-57

privučenog agrarnom reformom i potrebom za radnom snagom u poljoprivredi (25,7% stanovništva doseljeno u razdoblju 1946.1970.), a skupine 10-29 godine predstavljaju njihovo potomstvo. Smanjenje u dobnoj skupini 55-59 godine posljedica je smanjene rodnosti za vrijeme Drugog svjetskog rata, a brojčano nešto slabije kohorte 25-34 godine djelomično predstavljaju potomstvo „ratne“ kohorte. U generacijama već nakon dobne skupine 55-59 godine izražnije su razlike između broja ženskog i muškog stanovništva. Neravnoteža prema spolu u starijim kohortama posljedica je diferencijalnog mortaliteta, čemu treba pridodati i ratne gubitke muškog stanovništva (u kohorti 75-79 godine).

Društveno gospodarski sastav Sastav stanovništva prema ekonomskoj aktivnosti

Stopa aktivnosti stanovništva orahovičkog kraja (38,0%) manja je od stope za Hr-

vatsku (44,0%). Sam grad Orahovica ima čak i nešto višu stopu aktivnosti (44,6%) od hrvatskog prosjeka no ostala naselja sa stopom 34,8% znatno snižavaju taj opći prosjek. Rezultati ne odskaču od pokazatelja dobivenih u analizi dobno-spolne strukture i ostalih pokazatelja (tab. 3). Naime, tek nekolicina naselja osim Orahovice ima nešto bolju sliku strukture aktivnog stanovništva (Bijeljevina Orahovička, Nova i Stara Jošava i dr.) dok sva ostala naselja imaju velik udio uzdržavanog stanovništva. Uzdržavano stanovništvo čine djeca, kućanice, osobe koje se pripremaju za određeno zanimanje na račun roditelja te bolesne ili za rad nesposobne osobe. Oni u orahovičkom kraju u prosjeku čine oko trećinu stanovništva. Velik je udio osoba s osobnim prihodima. Uglavnom se radi o umirovljenicima, pa u skladu s dobnim sastavom, čine manji udjel u stanovništvu same Orahovice (23,2%), nego ostalih naselja (29,9%). Čak šest naselja prema popisu 2001. ima stopu neaktivnog stanovništva s osobnim priho-

Tab. 3. Stanovništvo orahovičkog kraja prema ekonomskoj aktivnosti 2001. godine ukupno stanovništvo broj Orahovički kraj

aktivno stanovništvo ukupno broj

13 107 100,0 4979

neaktivno stanovništvo

obavlja zanimanje

s osobnim prihodima

uzdržavano

broj

38,0

3956

30,2

3633

27,7

4495

34,3

grad Orahovica

4262

32,5 1902

44,6

1553

36,4

989

23,2

1371

32,2

ostala naselja

8845

67,5 3077

34,8

2403

27,2

2644

29,9

3124

35,3

Izvor: Popis stanovništva, kućanstava i stanova 31. ožujka 2001.: stanovništvo prema aktivnosti i spolu, po naseljima, CD-ROM, Državni zavod za statistiku, Zagreb, 2003.

Ena Gašparić: DEMOGEOGRAFSKA ANALIZA ORAHOVIČKOG KRAJA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2013, 43-57

Tab. 4. Zaposleni po općinama orahovičkog kraja prema sektorima djelatnosti 2001. godine Primarni sektor

Sekundarni sektor

Tercijarni sektor

broj

Crnac

146

39,8

25,1

129

35,1

Čačinci

160

18,9

362

42,9

322

38,2

Orahovica

277

14,7

775

41,1

834

44,2

Zdenci

222

38,3

166

28,6

192

33,1

Ukupno

805

21,9

1395

37,9

1477

40,2

Izvor: Popis stanovništva, kućanstava i stanova 31. ožujka 2001.: zaposleni prema pretežitoj aktivnosti po položaju u zaposlenju, djelatnosti i spolu, po gradovima i općinama, www.dzs.hr (10.04.2012.)

Sl. 7. Poljoprivredno stanovništvo orahovičkog kraja 2001. godine (po naseljima)

Ena Gašparić: DEMOGEOGRAFSKA ANALIZA ORAHOVIČKOG KRAJA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2013, 43-57

dom veću ili jednaku 50%, dok ih je još toliko vrlo blizu jednakom udjelu. S obzirom na nižu stopu aktivnosti stanovništva tih naselja, potencijal za društveno-gospodarski razvoj, a time i demografsku revitalizaciju vrlo je slab. Sastav zaposlenih prema gospodarskoj djelatnosti

U sustavu zaposlenih orahovičkog kraja dominira tercijarni sektor sa 40,2% dok je sekundarni nešto manji sa 37,9%. Najmanji je udio primarnog sektora (21,9%), ako gledamo sve četiri općine, no u općinama Crnac i Zdenci poljoprivredni je sektor najzastupljeniji. U tercijaranom sektoru i to poglavito u Orahovici najzastupljeniji su javna uprava, trgovina i obrazovanje. Sekundarni sektor jači je u općinama Čačinci i Orahovica, a predstavljaju ga sljedeća poduzeća: „Pan parket“ (nekada Slavonijahrast), „Modus keramika“ (KIO keramika), „Eurovoće“ (Voće, Klariko voće), „Ciprijanović d.o.o.“ (izrada namještaja) te najstarija i još uvijek najprofitabilnija industrija u Orahovici „Radlovac d.d.“ koja se više od 100 godina bavi proizvodnjom i oplemenjivanjem tehničkog kamena. Najveći udio primarnog sektora u strukturi gospodarstva imaju općine Crnac i Zdenci. „Poljoprivredno poduzeće Orahovica“ („PP Orahovica“) sastoji se od 11 radnih jedinica raspoređenih po gotovo svim dijelovima bivše općine Orahovica gdje zaposlenici obavljaju ratarsku, stočarsku, ribnjičarsku, voćarsku i vinogradarsku proizvodnju. Obrazovni sastav Obrazovna razina populacije orahovičkog kraja iznimno je niska. Veći je udio osoba bez škole i sa završenom tek osnovnom školom nego onih sa završenom srednjom

školom i fakultetom. Indeks obrazovanosti6 orahovičkog kraja iznosi tek 10,6 dok je prosjek za Hrvatsku 30,1. Uzme li se u obzir samo populacija današnjeg grada Orahovice (13 naselja) indeks obrazovanosti poraste do 34,4 što ipak daje nešto nade te predstavlja poticajni čimbenik društvenogospodarskog razvoja. Niska razina obrazovanosti posljedica je „ruralnosti“ kraja jer je za ruralno stanovništvo inače karakteristična niža obrazovna razina nego za urbanu populaciju (Nejašmić, 2008).

Demografski resursi i perspektiva budućeg razvoja

Za prikaz demografskog potencijala korišten je sintetični indeks demografskih resursa (ider) izračunat na temelju 15 demografskih varijabli prema formuli ider = k · (idem + iO), gdje je idem demografski indeks, iO indeks obrazovanosti, a k koeficijent koji aproksimira veličinu promatranih jedinica (demografsku masu) (Nejašmić i dr., 2009). Analiza demografskih resursa pomoću navedenih sintetičnih pokazatelja na razini općina/gradova u Hrvatskoj pokazuje da Orahovica ima dobre demografske resurse (tip C) zbog mlađeg dobnog sastava, višeg stupnja obrazovanosti i povoljnijeg općeg kretanja stanovništva za razliku od općina Čačinci i Zdenci koje imaju vrlo slabe (tip E) te općine Crnac koja ima izrazito slabe demografske resurse (tip F). Primjenom linearne ekstrapolacije na temelju općeg kretanja stanovništva orahovičkog kraja procjenjeno je da će istraživani prostor 2021. godine imati 10 153 stanovIndeks obrazovanosti je omjer udjela stanovništva koje ima završeno sekundarno i tercijarno obrazovanje sa udjelom stanovništva koje nema završeno primarno obrazovanje {Io = (OII*OIII) / (<OI)} 6

Ena Gašparić: DEMOGEOGRAFSKA ANALIZA ORAHOVIČKOG KRAJA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2013, 43-57

nika što je gotovo 1500 stanovnika manje odnosno smanjenje od 12,7% u odnosu na 2011. godinu. Procjena za naselje/grad Orahovicu istom metodom i za isto razdoblje govori da će Orahovica 2021. godine imati 3546 stanovnika što je gotovo 400 stanovnika (9,2%) manje nego 2011. godi-

ne. Ukoliko ne dođe do obnove i ulaganja u industriju i poljoprivredu realno je očekivati procjenjeni pad broja stanovnika do 2021. godine. Razvoj kontinentalnog turizma koji je u posljednjih nekoliko godina uzeo maha ne može nositi sa sobom demografski prosperitet cijelog prostora.

Zaključak Ukupna depopulacija, demografsko starenje i prostorna populacijska polarizacija između gradskih i seoskih naselja vodeći su suvremeni demografski procesi orahovičkog kraja, ali i Istočne Hrvatske u cjelini. Grad Orahovica i općinsko središte Čačinci imaju razvojne mogućnosti u pogledu obnove i ulaganja u razvoj industrije, poljoprivrede i kontinentalnog turizma. Ožive li navedene gospodarske grane Orahovica i Čačinci postali bi nositelji napretka cijelog orahovičkog kraja. Pojedina naselja orahovičkog kraja nažalost već jesu, a neka su na pragu demografskog izumiranja. „Gašenje ognjišta“ (Nejašmić, 2005.) nije problem samo orahovičkog kraja već Slavonije u cjelini. Na državnoj bi razini trebalo djelovati da se poljoprivreda u Slavoniji modernizira i bude konkurentna na europskom tržištu. Razvoj poljoprivrede je jedini način da se sve radno sposobne skupine (bez obzira na obrazovanje) uključe u proces proizvodnje i svojim radom doprinose revitalizaciji Istočne Hrvatske. Uz poljoprivredu, orahovički kraj ima potencijala u obnovi i ulaganjima u industrijsku proizvodnju (prerada drveta, izrada namještaja, rudarstvo i prerada kamena, keramička industrija, prerada i pakiranje voća i povrća itd). Jedna od mjera demografske obnove potrebne Istočnoj Hrvatskoj svakako je i provođenje poticajne (ekspanzivne) populacijske politike i to u obje varijante (pronatalitetnoj i imigracijskoj).

Literatura Mažuran, I., 2008: Orahovica 1228.-2008.; Srednjovjekovna tvrđava, utvrđeni dvor, trgovište i grad, Ogranak Matice hrvatske Orahovica, Orahovica Nejašmić, I., 2005: Demogeografija: stanovništvo u prostornim odnosima i procesima, Školska knjiga, Zagreb Nejašmić, I., 2008: Stanovništvo Hrvatske: demogeografske studije i analize, Hrvatsko geografsko društvo, Zagreb Nejašmić, I., Toskić, A., Mišetić, R., 2009: Demografski resursi Republike Hrvatske: sintetični pokazatelji za županije, gradove i općine, Hrvatsko geografsko društvo, Zagreb Živić, D., 1995: Promjene u dinamici stanovništva Istočne Hrvatske 1948-1991., Geografski glasnik, 57, 71-92 Živić, D., 2003: Neka obilježja diferenciranog demografskog razvoja urbanih i ruralnih naselja/područja Istočne Hrvatske, Migracijske i etničke teme 19/1, 69-93

Izvori Naselja i stanovništvo Republike Hrvatske 1857. – 2001., CD-ROM, Državni zavod za statistiku, Zagreb, 2005. Popis stanovništva, kućanstava i stanova 31. ožujka 2001.: poljoprivredno stanovništvo prema aktivnosti i spolu, po naseljima, CD-ROM, Državni zavod za statistiku, Zagreb, 2003. Popis stanovništva, kućanstava i stanova 31. ožujka 2001.: stanovništvo prema aktivnosti i spolu, po naseljima, CD-ROM, Državni zavod za statistiku, Zagreb, 2003. Popis stanovništva, kućanstava i stanova 31. ožujka 2001.: stanovništvo prema spolu i starosti, po naseljima, www.dzs.hr (05.04.2012.) Popis stanovništva, kućanstava i stanova 31. ožujka 2001.: zaposleni prema pretežitoj aktivnosti po položaju u zaposlenju, djelatnosti i spolu, po gradovima i općinama, www.dzs.hr (10.04.2012.) Popisane osobe, kućanstva i stambene jedinice, prvi rezultati Popisa 2011. po naseljima, www.dzs. hr (10.03.2012) Tablogrami 1964. – 2009., Državni zavod za statistiku, Zagreb

Ena Gašparić, univ. bacc. geogr., Diplomski istraživački studij geografije, smjer: Geografski informacijski sustavi, II. godina e-mail: ena.gasparic@gmail.com

VIŠENAMJENSKI KANAL DUNAV-SAVA (VKDS) – ISPLATIV PROJEKT? Marta Jovanić Projekt višenamjenski kanal Dunav-Sava (VKDS) predstavlja kanalsko povezivanje dviju značajnih rijeka, Dunava i Save. Cijelom svojom dužinom je plovan i nalazi se na području Republike Hrvatske. Njegov višenamjenski značaj sadržan je u tri njegove glavne funkcije: plovidba, navodnjavanje i odvodnjavanje, te u nizu sporednih. Izgradnja VKDS je od gospodarske i strateške važnosti na regionalnoj i nacionalnoj razini koja bi nesumnjivo pozitivno utjecala na veliki broj gospodarskih grana. Upitnost isplativosti njegove izgradnje se ogleda u potencijalnim negativnim ekološkim posljedicama, sve manjem značenju riječnog prometa i skupoći izgradnje same trase.

Uvod Ideja Ideja o povezivanju Dunava i Save postojećim vodotocima datira još iz rimskog doba. Nakon propasti rimske civilizacije, trebalo je proći gotovo dvanaest stoljeća da se stvore uvjeti za ponovno oživljavanje ideje o kanalu. Po oslobađanju od Turaka, krajem 17. stoljeća, Habsburško Carstvo pokazuje interes za izvoz žitarica preko hrvatskih krajeva do mora. Od 18. stoljeća su nastali brojni prijedlozi trase kanala (sl. 1). Tada je kanal bio namjenjen samo za plovidbu, dok je danas njegova uloga višenamjenska (plovidba, navodnjavanje i odvodnjavanje), o čemu svjedoči i njegov službeni naziv - višenamjenski kanal Dunav-Sava

(dalje u tekstu: VKDS). U posljednjih dvadesetak godina se ponovno aktualizirao interes za njegovu izgradnju. Sukladno tome, objavljeni su radovi o karakteristikama VKDS (Marušić i Kolovrat, 2000; Marušić i Kolovrat, 2001; Pršić i dr., 2002), njegovom gospodarskom značenju (Pršić i dr., 1998; Marušić, 2002) te njegovom položaju i važnosti za hrvatski i europski prometni sustav (Smoljić, 1991). Također, objavljeni su radovi na temu utjecaja VKDS na okoliš (Tušar, 1998; Marušić, 2002), na šume Spačvanskog bazena (Prpić i dr., 1997; Prpić, 2008) i na tlo (Madjar i dr., 1997).

Marta Jovanić: VIŠENAMJENSKI KANAL DUNAV-SAVA (VKDS) – ISPLATIV PROJEKT? GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2013, 59-69

Sl. 1. Trase kanala Dunav-Sava kroz povijest Izvor: Pršić i dr., 2002

Povod ovog rada je Odluka o donošenju Prostornog plana područja posebnih obilježja VKDS, donešena od strane Hrvatskog sabora i objavljena u Narodnim novinama (NN 121/11). Potom je objavljen Prostorni plan sadržan u tri knjige (Paunović i dr., 2011). Na temelju njega su u ovom radu prikazana njegova višenamjenska uloga i podaci planiranih prometno-tehničkih karakteristika cijele trase kanala. Cilj ovog rada je, prema najnovijem Prostornom planu, predstaviti planirani projekt izgradnje VKDS i ukazati na pitanje njegove isplativosti s obzirom na predviđene i potencijalne negativne ekološke posljedice za Spačvanski bazen i širi prostor, sve manjem značenju riječnog prometa i skupoći izgradnje same

trase.

Prometno-tehničke karakteristike VKDS Uz Uz postojeći kanal Rajna-Majna-Dunav, VKDS bi bio najpovoljniji kombinirani put u Europi, koji bi povezivao Jadran sa zemljama Srednje Europe, ali i veza Hrvatske Dunavom prema crnomorskim lukama. Također, imao bi veliku važnost i za sekundarni prometni koridor, koji preko Bosne i Hercegovine putem željezničkih i cestovnih smjerova dolinama rijeka Bosne i Neretve povezuje Podunavlje s Jadranskim morem, odnosno lukom Ploče. VKDS je projektiran na potezu od Vukovara do Slavonskog Šamca. U dužini od

Marta Jovanić: VIŠENAMJENSKI KANAL DUNAV-SAVA (VKDS) – ISPLATIV PROJEKT? GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2013, 59-69

Sl. 2. Trasa Višenamjenskog kanala Dunav-Sava u odnosu na vodene površine Izvor: Paunović i dr., 2011

61,404 km, povezuje tokove Dunava i Save, čime se ubraja u spojne plovne kanale. Trasa kanala položena je kroz poriječje vodotoka Biđa i Bosuta te Vuke, zatim kanalom Bazjaš i Kaluđer, te postojećim koritom potoka Ervenica (sl. 2). Za funkcioniranje kanala, i u cilju realizacije njegove višenamjenske uloge, na kanalu se predviđa izgradnja brojnih hidrotehničkih objekata: pet ustava (dvije na Bosutu, te po jedna na Vuki, Dunavu i Savi), dvije brodske prevodnice (za podizanje odnosno spuštanje brodova na prijelazu iz rijeke u kanal ili obratno), tri crpne stanice (dvije osiguravaju biološki minimum vode u koritu Vuke kroz Vukovar i jedna u derivacijskom kanalu Sava), jedan sifon ispod

kanala (Bosut) i dr. objekti (sl. 3). Također, na samoj trasi kanala je planirana izgradnja velikog kompleksa luke Vukovar, luke u Trbušancima i pristaništa u Cerni. Do obale kanala morat će se osigurati servisna cesta u cijeloj dužini kanala najmanje s jedne njegove strane. Zbog različitih nadmorskih visina prostora na planiranoj trasi kanala, razina vodnog lica rijeke Save gotovo će uvijek biti viša od razine vode u kanalu, a ova, pak, viša od razine vode u Dunavu. Voda iz Save puštala bi se u kanal preko savske ustave i to u količini koja zadovoljava sve potrebe, a preko dunavske ustave, voda iz kanala bi ulazila u Dunav. Predviđena razina vode u kanalu na gotovo cijeloj trasi kanala je stalna na +

Marta Jovanić: VIŠENAMJENSKI KANAL DUNAV-SAVA (VKDS) – ISPLATIV PROJEKT? GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2013, 59-69

Sl. 3. Planirane građevine VKDS Izvor: Pršić i dr., 2002 Napomena: Prema Prostornom planu iz 2011. je planirana i crpne stanice na derivacijskom kanalu Sava

Sl. 4. Uzdužni profil planirane trase kanala sa vodostajima i sastavom tla Izvor: Pršić i dr., 2002

Marta Jovanić: VIŠENAMJENSKI KANAL DUNAV-SAVA (VKDS) – ISPLATIV PROJEKT? GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2013, 59-69

Sl. 5. Karakteristični poprečni profili kanala Izvor: Paunović i dr., 2011

80 m n/v, a samo u vrijeme pojave visokih voda njezina kvota će se povisiti za do 2 m (sl. 4). Gotovo cijelom trasom kanal je projektiran za dubinu vode od minimalno 4 m, širine na dnu 34 m, a na vodnom licu 58 m. Iznimka ovakvog trapezastog profila kanala je u naselju Cerna, oko obale kod naselja Nuštar i u zonama predluka brodskih prevodnica, gdje će biti nešto drugačijih dimenzija i vertikalnog profila. Na području Nuštarske grede su zbog veće nadmorske visine izmjenjene dimenzije trapezastog profila koje su planirane na većem dijelu trase (sl. 5). Planirana je gradnja VKDS u više faza, odnosno etapa u okviru svake planirane faze, pri čemu svaka od planiranih faza izgradnje mora biti funkcionalna cjelina. Do sada su započeti radovi na onim dijelovima kanala koji služe za navodnjavanje plodnih površina, a koji će, uz potrebno proširenje i

dogradnju, biti buduća trasa.

Višenamjeska uloga VKDS Višenamjenski značaj budućeg kanala sadržan je u njegove 3 glavne funkcije: plovidba, navodnjavanje i odvodnjavanje, te u nizu sporednih.

Prometna funkcija Prometna Prometna funkcija se ogleda u izgradnji 61,404 km duge trase samog kanala Dunav-Sava i popratnih objekata, neophodnih za njegovo funkcioniranje (prevodnice, ustave, crpne stanice i dr.). Uz to, najbolji i najkraći način povezivanja Hrvatske s glavnom plovnom riječno-kanalskom mrežom Europe uključuje i regulaciju korita rijeka Dunava, Save i dijela rijeke Drave, što je neophodno za plovidbu većih brodova. Također, potrebna je izgradnja dobro opremljenih glavnih riječnih pristaništa u Vuko-

Marta Jovanić: VIŠENAMJENSKI KANAL DUNAV-SAVA (VKDS) – ISPLATIV PROJEKT? GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2013, 59-69

varu i Sisku, te ostalih u Osijeku, Slavonskom Brodu, eventualno u Zagrebu i drugim mjestima. Ideja o povoljnom povezivanju Srednje Europe i Crnog mora s Jadranskim morem se zasniva na kombiniranoj riječno-željezničkoj vezi. Dakle, izgradnjom kanala se još više potencirala izgradnja više od 200 km dvokolosječne željezničke pruge SisakZagreb-Rijeka. Iz prethodno navedenog se može zaključiti da je riječ o iznimno velikom, ali i skupom projektu. S obzirom na vrstu tereta koji se najviše prevozi riječnim prometom - rasuti te sipki teret, koji su male vrijednosti, mora se dovesti u pitanje isplativnost ovog projekta.

Navodnjavanje i odvodnjavanje

Navodnjavanje oko 35 750 ha poljoprivrednog zemljišta uz kanal Dunav-Sava je od velikog značaja na razini cijele Republike Hrvatske. Natapanjem poljoprivrednih površina kako iz samog kanala, tako i iz vodotoka koji gravitiraju kanalu, okolnim plodnim poljima bi se na ovaj način osigurala dostatna količina vode i smanjile oscilacije u količini padalina tijekom cijelog vegetacijskog razdoblja. Omogućila bi se stabilizacija poljoprivredne proizvodnje i dostignutih prinosa, ali i uvođenje novih, za proizvodnju zahtjevnijih kultura, čime se osigurava veća isplativost poljoprivrednicima. Uloga kanala u odvodnjavanju ogleda se u uređenju površinske odvodnje na 173 000 ha poljoprivrednog zemljišta, zatim većoj protočnosti nizinskih rijeka (Bosuta, Biđa, Vuke i dr.), što ima veliko ekološko značenje za utjecajno područje VKDS i naselja u blizini tih vodotoka i u spašavanju od poplava. Uz korisne učinke navodnjavanje može donijeti i niz loših posljedica, kao što su po-

goršanje fizikalnih svojstava tla, zamočvarivanje i sekundarno zaslanjenje tla. Nužno je pravilno gospodariti vodama pri budućem navodnjavaju u području VKDS, da bi se smanjilo i kontroliralo sve rizike i posljedice navodnjavanja na tlo i uzgajane kulture (Madjar i dr., 1997). Također, potencijalni su i negativni učinci izgradnje odvodnih kanala. Presijecanjem tokova podzemnih voda može doći promjene njihovih nivoa i do isušenja bunara.

Sporedne funkcije Kroz sporedne funkcije VKDS bi se trebalo osnažiti ratom razrušeno gospodarstvo i duh cijele slavonske regije, vratiti stanovništvo i povećati standard življenja. One se ogledaju kroz: jačanje tranzitne funkcije ovog područja, povećanje međudržavne suradnje, gospodarskih aktivnosti i ulaganja kroz formiranje poslovnih zona u području kanala, potencijalni razvoj ribogojstva i turizma (turističke ture duž kanala). Prilikom gradnje te za funkcioniranje kanala i kompleksa luke Vukovar otvorio bi se velik broj novih radnih mjesta.

Utjecaj VKDS na okoliš okolnog prostora

Izgradnja ovako velikog višenamjenskog hidrotehničkog sustava će značajno utjecati na ekološku ravnotežu ovog kraja te će izazvati mnoge promjene. Planirana trasa kanala, kao i predviđeni prostor za deponiranje iskopanog materijala, nalazi se na poljoprivrednom prostoru te šumskim površinama. Promatrajući ukupnu trasu, kanal će isključiti ukupno 870,75 ha poljoprivrednog zemljišta različitih kategorija pogodnih za poljoprivrednu proizvodnju. Jedan od značajnih problema u izgradnji VKDS je problem deponiranja velike količine iskopanog materijala. Veće depo-

Marta Jovanić: VIŠENAMJENSKI KANAL DUNAV-SAVA (VKDS) – ISPLATIV PROJEKT? GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2013, 59-69

Sl. 6. Planirana trasa VKDS u odnosu na Spačvanski šumski bazen Izvor: Prpić i dr., 1997

Marta Jovanić: VIŠENAMJENSKI KANAL DUNAV-SAVA (VKDS) – ISPLATIV PROJEKT? GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2013, 59-69

nije iskopanog materijala mogu se koristiti za poljoprivredu, šumarstvo, graditeljstvo, kao uređene zelene površine, za saniranje eksploatacijskih polja ciglana i deponija komunalnog otpada te privesti za turističku, ugostiteljsku i rekreacijsku namjenu, uz obveznu sanaciju tih deponija. Gradnja VKDS imat će pozitivan utjecaj na sustavno i kvalitetno rješavanje režima voda melioracijskog sustava. Značajna je mogućnost navodnjavanja poljoprivrednih površina, no pritom je nužno pravilno gospodarenje vodama. Njegova izgradnja će omogućiti veću protočnost i čistoću pojedinih nizinskih rijeka te odvodnjavanje viška površinskih voda. Prokopavanjem dijela novih melioracijskih kanala postoji mogućnost presijecanja tokova podzemnih voda. Potencijalno negativan utjecaj na okoliš je onečišćena voda iz kanala uzrokovana prometovanjem plovila. Na području utjecaja se nalazi regionalno vodocrpilište (Gundinci-Babina Greda), zatim vodocrpilište između Save i Sikirevaca, te izvorište vode Cerna. Radi zaštite navedenih vodocrpilišta, posebno je nužno preventivna adekvatna zaštitita dna i bočnih pokosnih stranica tih dijelova kanala. Gradnja VKDS iziskuje izmještanje i drugačiju regulaciju dijela postojećih cestovnih, željezničkih, telekomunikacijskih, elektroenergetskih, plinovodnih, naftovodnih i kanalizacijskih mreža te poljskih i šumskih putova, što će utjecati na promjenu stanja u okolišu. Područje planirane trase kanala iznimno je bogato u arheološkom i povijesnom smislu (naseljavanje započinje već od ranog neolitika). Brojna su arheološka nalazišta, etnološka, sakralna i memorijalna baština, civilne građevine, ali i obiteljske kuće koje se nalaze na području planirane trase ka-

nala, koje će se prilikom izgradnje morati odgovarajuće zbrinuti. Gradnjom trase kanala i njegovih popratnih objekata posjeći će se dio šumske površine, zbog čega će biti potrebno reorganiziranje šumskih putova. Dio površine sada namjenjene lovu će zauzeti kanal što za lovstvo znači trajni gubitak, a doći će i do fragmentacije pojednih lovišta. Dio divljači i ostalih životinja će izgubiti postojeća staništa, a gradnja kanala će utjecati na njihovo prilagođavanje na veću prisutnost ljudi na području izgradnje. Potrebno je osigurati koridore za migracijske putove tj. zone prijelaza preko kanala za životinje. Najveći problem ekolozima i šumarima predstavlja očuvanje staništa hrasta lužnjaka, najraširenije i najkvalitetnije biljne zajednice na širem području planirane trase kanala. Trasa kanala prolazi sjeverozapadnim rubom Spačvanskog bazena (sl. 6), ali bi njegova gradnja imala utjecaj na mnogo veći prostor. Ovakav vodnotehnički zahvat predstavlja prijetnju ovoj šumskoj zajednici koja u području njegova nepovoljna utjecaja imaju znatno veću vrijednost od njega samog.

Hrast lužnjak Šumski Šumski kompleks Spačvanskog bazena u Hrvatskoj zauzima 39789 ha, u kojem je (sa 70%) hrast lužnjak (lat. Quercus robur) dominantna biljna zajednica (Lončar, 2005). To je najveći šumski bazen hrasta lužnjaka u Hrvatskoj, čak se petina hrvatskih lužnjakovih šuma nalazi u Spačvi (Lončarić, 2008). Smatra se da će se realizacijom VKDS šume gornjeg i donjeg toka rijeke Bosut, uključivši i veliki dio Spačvanskog bazena, biti pod nepovoljnim utjecajem te da će na čak oko 50000 ha površine (pretežito hrastovih) šuma uslijediti promjene vodnih odnosa što će nepovoljno utjeca-

Marta Jovanić: VIŠENAMJENSKI KANAL DUNAV-SAVA (VKDS) – ISPLATIV PROJEKT? GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2013, 59-69

ti na stabilnost šumskih ekosustava (Prpić i dr., 1997). Hrast lužnjak pripada vrsti drveća nizinskih šuma koje zahtijevaju veće količine vode za transpiraciju u odnosu na kišu koja padne tijekom vegetacijskog razdoblja. Tijekom vegetacijskog razdoblja transpirira od 400 do 700 mm vode, dok u području Spačvanskog šumskog bazena padne godišnje od 600 do 700 mm padalina od kojih jedna polovica tijekom vegetacijskog razdoblja (Prpić i dr., 1997). Upravo zbog toga je za ove šume nužna podzemna voda do koje dopire korijenje šumskog drveća te se na taj način opskrbljuje vodom. Također, vrlo je važna i plavljena voda, koja se duže zadržava. Koliko je hrast lužnjak osjetljiv na odstupanja optimalne količine vode govori činjenica da je prilikom gradnje zaštitnih nasipa uz rijeku Savu tridesetih godina prošlog stoljeća smanjen intezitet poplavljivanja što je utjecalo i na sniženja razina podzemnih voda zbog čega je došlo do sušenja stabala hrasta lužnjaka i smanjenja njegovih površina na ovom području (Prpić i dr., 1997). Dubina VKDS na gotvo cijeloj dionici će iznositi 4 m, te se pretpostavlja da bi ovakvo duboko zasijecanje u teren prekinulo tokove podzemnih voda koje teku usporedno sa Savom, od zapada prema istoku i opskrbljuju spačvanske šume vodom (Lončar, 2005). Ne postoje istraživanja koja bi bila provedena u dovoljno dugom periodu i ne može se sa sigurnošću odgovoriti na najvažnije pitanje: hoće li kanal presijeći podvodne putove i uzrokovati sušenje stoljetnih šuma slavonskog hrasta lužnjaka, koji dominira Spačvanskim bazenom. Ukoliko bi došlo do presijecanja tokova podzemnih voda i izostale redovite poplave kao posljedice gradnje kanala, doći će

do procesa isušivanja zemljišta i autohtonih biljnih vrsta, posebice hrasta lužnjaka, najzastupljenije biljne vrste i najosjetljivije na izostanak optimalnih količina vode. Izostajanjem optimalnih uvjeta najprije dolazi do smanjenje prirasta, fiziološkog slabljenja i predispozicije za napade insekata i gljiva što obično izaziva sušenje većih razmjera. U veći dio nekadašnjih poplavnih šuma, poslije izostanka poplava, prirodno ulazi obični grab (lat. Carpinus betulus), vrsta drveća koja ukazuje na suše vrste biotopa (Prpić i dr., 1997). U tom smislu potrebno je kontinuirano pratiti takve pojave kako bi se moglo djelovati na održavanju optimalnih uvjeta zaštite šuma, ali i drugih vrsta vegetacije, za vrijeme izgradnje, ali i upravljanja kanalom.

Sl. 7. Šuma hrasta lužnjaka u Spačvanskom bazenu Izvor: Vlastita arhiva

Marta Jovanić: VIŠENAMJENSKI KANAL DUNAV-SAVA (VKDS) – ISPLATIV PROJEKT? GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2013, 59-69

Zaključak Projekt izgradnje Višenamjenskog kanala Dunav-Sava je od velike gospodarske i strateške važnosti na regionalnoj i nacionalnoj razini, koji bi nesumnjivo imao pozitivan utjecaj na sve gospodarske grane. Posebno se treba istaknuti važnost najpovoljnijeg riječnog prometa, navodnjavanje i odvodnjavanje poljoprivrednih površina, te druge gospodarske aktivnosti vezane najprije uz izgradnju, a potom i uz korištenje i održavanje kanala. Povoljni su položajni, geomorfološki, klimatski i hidrogeografski uvjeti za njegovu izgradnju. Uz prethodno navedene pozitivne gospodarske pokazatelje i prirodne uvjete, nesumnjivo će izgradnja kanala imati i određene negativne posljedice. Prvenstveno postoji bojazan o utjecaju na okoliš neposredno uz kanal, a posebice na ekosustav Spačvanskog bazena – najvećeg nacionalnog staništa hrasta lužnjaka. Brojne polemike stručnjaka o utjecaju VKDS na Spačvanski bazen odnose se prije svega na promjene nivoa nadzemnih, podzemnih i plavljenih voda pod ujecajem kanala koje su posebno važne za rast hrasta lužnjaka. Ne postoje istraživanja podzemnih vodotoka koja bi bila provedena u dovoljno dugom periodu stoga se ne može sa sigurnošću odgovoriti na najvažnije pitanje: hoće li kanal presijeći podvodne putove i uzrokovati sušenje izuzetno vrijednog slavonskog hrasta lužnjaka, koji dominira Spačvanskim bazenom. No, ako se i izuzme ovo izuzetno važno ekološko pitanje, ne zna se hoće li kanal biti isplativ. Vrlo je skupa izgradnja same trase, a za povezivanje Podunavlja s Jadranom potrebno je i kanaliziranje rijeke Save do Siska te izgradnja dvokolosječne željezničke pruge Sisak-Zagreb-Rijeka. Također, upitnost isplativnosti ovog projekta je i zbog same vrste tereta koji se najviše prevozi riječnim prometom - rasuti te sipki teret, koji su male vrijednosti. Izgradnja VKDS je nesumnjivo veliki znanstveni problem i izazov kojim će se morati baviti stručnjaci svih profila da bi se pomirila ekonomska opravdanost izgradnje kanala i zaštita ekosustava u njegovom okruženju – posebice Spačvanskog bazena. No, tek kada kanal bude izgrađen u punom profilu, znat će se njegova ekonomska opravdanost. Ili ćemo se tada pitati, ima li eventualna ekološka katastrofa uništenja hrasta lužnjaka uopće cijenu?

Literatura Lončar, T., 2005: Kad kažem hrast mislim na spačvanske šume, Geografija.hr offline, 1, 20-25. Lončarić, Z. A., 2008: Spačvanski bazen – jedinstveno šumsko blago, Hrvatske šume, 12, 5-7. Madjar, S., Tomić, F., Šoštarić, J., Marušić, J., 1997: Navodnjavanje u području kanala Dunav-Sava i moguće posljedice, u: Anali Zavoda za znanstveni rad u Osijeku, 13 (ur: MARTINČIĆ, J.), Osijek, 9. svibnja 2007., Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Osijek, 61-69. Marušić, J., 2002: Gospodarska značenja i okoliš višenamjenskog kanala Dunav-Sava, Suvremeni promet, 22 (5), 402-407. Marušić, J., Kolovrat, I., 2000: Višenamjenski kanala Dunav-Sava, Hrvatska vodoprivreda, 9 (97), 53-60. Marušić, J., Kolovrat, I., 2001: Značenje višenamjenskog kanala Dunav-Sava, Hrvatska vodoprivreda, 10 (111), 13-17. Odluka o donošenju Prostornog plana područja posebnih obilježja višenamjenskog kanala DunavSava, Narodne novine, (NN 121/11).

Paunović A., Turnšek, M., Dumičić, V., Horvat, S., Sudar, V., 2011: Prostorni plan područja posebnih obilježja Višenamjenskog kanala Dunav-Sava, Knjiga I, II, III, Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, Zavod za prostorno planiranje, Zagreb-Osijek. Prpić, B., Seletković, Z., Tikvić, I., 1997: O utjecaju kanala Dunav-Sava na šumske ekosustave, Šumarski list, 121 (11-12), 579-592. Prpić, B., 2008: Šumari o višenamjenskom kanalu Dunav-Sava – odgovor, Hrvatske vode, 16 (62), 32-34. Pršić M., Marušić, J., Brkić, B., 1998: Izuzetan je gospodarski značaj višenamjenskog kanala DunavSava, EGE: energetika, gospodarstvo, ekologija, etika, 5, 32-36. Pršić, M., Kunštek, D., Obrdalj, M., Mišković, I., 2002: Višenamjenski kanal Dunav-Sava, Ministarstvo pomorstva, prometa i veza, Hrvatske vode, Velika Gorica. Smoljić, Lj., 1991: Višenamjenski kanala Dunav-Sava – čimbenik europskog prometnog sustava, Sigurnost, 33 (3-4), 183-199. Tušar, B., 1998: Utjecaji kanala Dunav-Sava na okoliš, Građevinar, 50 (4), 209-216.

Marta Jovanić, mag. geogr., smjer: Geografski informacijski sustavi e-mail: marta.jovanic@gmail.com

PRILOZI POLITIČKO-GEOGRAFSKOM ATLASU SREDOZEMLJA Radovan Pavić

Budući da je Zemlja ujedno glavni i objekt i subjekt geografske znanosti – njezini prikazi putem zemljovida toliko su nezaobilazni da treba uglaviti: bez zemljovida nema geografije. Točka! Stoga pitanjima zemljovida treba posvetiti svu moguću pažnju, što može doći do izražaja i u ovom skromnom prilogu.

Prvo – zemljovidi se dijele na one opće – geografske i specijalizirane/primijenjene. Pri tome svaki opći zemljovid, istina, ima autore, ali je toliko općenit da neka posebna autorstva ne treba niti spominjati, osim u okviru odabira sadržaja i kartografskih vještina. Pri tome je važna osobina da opći zemljovidi ništa ne problematiziraju, oni su tek pogodna osnovica za nešto drugo. Drugo, sa specijaliziranim/primijenjenim zemljovidima stvar stoji posve drugačije: oni su izrazito autorskog značaja, odlikuju se, dakle, i stavom, i izvornošću, jer prikazuju stvarnost onako kako se ona inače ne može uočiti.

Osim toga, valjda uočiti da su opći – geografski zemljovidi uvijek sintetički – oni nastoje prikazati što više geografskih sadržaja koji onda objektivno prikazuju neki prostor u svoj njegovoj složenosti. Međutim, za razliku, analitički su zemljovidi ograničeniji kada su u pitanju neke opće osobine prostora, ali su zato znatno bogatiji kada je riječ o pojedinim izdvojenim sadržajima i pitanjima. I ne samo to – primijenjeni su zemljovidi tu zato da neke životne sadržaje izdvoje iz cjeline i problematiziraju, i u tome je njihov pravi smisao. Imajući to u vidu, potpisani se usuđuje podastrijeti javnosti nekoliko primjera političko-geografskih zemljovida na prostoru Sredozemlja.

Radovan Pavić: PRILOZI POLITIČKO-GEOGRAFSKOM ATLASU SREDOZEMLJA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2013, 71-105

Sl. 1. Prometno-geografski položaj sjevernog Jadrana Legenda uz zemljovid 1 Prometno-geografski položaj sjevernog

Jadrana

1 – prostor Srednje Europe kao najvažnije zaleđe i atlantskog i sredozemnog europskog pročelja koja su međusobni konkurenti. 2 – a) prostor Istočne Europe koji je zaleđe i atlantsko-baltičkog i dijelom sredozemnog prostora. Iako se taj prostor odlikuje bitno slabijom gospodarskom i životnom dinamikom, ipak je b) južno sredozemno pročelje russtva takmac sjevernom Jadranu 3 – a) glavni pomorski prometni pravac općenito s istoka koji na Sredozemlje dopire putem Sueskog prokopa i koji je logično uključen na sjeverni Jadran kao najdublje uvučeni zaljev sa juga prema Mitteleuropi, i gdje se nalaze i četiri važne luke (Venecija, Trst, Kopar, Rijeka). Ovo je najvažniji prometni pravac za Srednju Europu, ali i prema Euuniji općenito. b) sa sjevernog Jadrana povoljan je pristup i Srednjoj Europi i europskom Istoku 4 – konkurentski pomorski pravac iz Latinske Amerike koji je u povoljnom odnosu spram zapadne i Srednje Europe, ali mu izmiče zaleđe Ruskog trojstva (Ruska Federacija,

Radovan Pavić: PRILOZI POLITIČKO-GEOGRAFSKOM ATLASU SREDOZEMLJA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2013, 71-105

Ukrajina, Bjelarus) koje je dohvatljivije sa sjevernog Jadrana 5 – prometni pravac iz Latinske Amerike kojemu se povoljno otvara i Srednja Europa, ali i europski Istok 6 – konkurentski pravac sjevernom Jadranu koji povezuje Sueski prokop i luke Odessa i Novorusisk prema bliskom zaleđu ruskog trojstva 7 – sve veće značenje sjevernog Jadrana kao završnice pomorskih puteva umanjuje važnost Soluna i vardarsko-moravsko-savske udoline kao veze prema Srednjoj Europi. Legenda uz zemljovid 2 Sve je veće geoprometno značenje sjevernog Jadrana Iako se na tu temu odnosio i zemljovid br. 1, na ovom se primjeru može pokazati kakvo značenje mogu imati dopunske inačice zbog čega ovo djelomično ponavljanje treba shvatiti kao prilog metodologiji. Pod pojmom prometno-geografskog čvorišta sjevernog Jadrana, treba podrazumijevati četiri najvažnije već spomenute sjevernojadranske luke s odgovarajućom lepezom prometnih pravaca. Navedeno četverostruko čvorište još nije povezani prometni sustav, ali se razvoj u tom smislu može očekivati. Sjevernojadransko čvorište glavni je potencijalni takmac najvažnijem europskom prometnom pomorskom pročelju u trokutu Le Havre-London-Hamburg. 1 – a) (1) Sjeverni Jadran povoljno je položen u odnosu na Sueski prokop, koji je najprirodnija veza prema Dalekom istoku. S eksplozivnim izvozom i gospodarskim jačanjem i Republike Južne Koreje i Kine, očito je da će Sueski prokop poprimati sve veće značenje, zbog čega se dosezanje Europe pravcem oko Afrike zaista pokazuje besmislenim. Usmjerenost Jadranskog mora od sjeverozapada prema jugoistoku pogoduje pomorskom pravcu koji se povezuje sa Sueskim kanalom – nikakvi bitni obilasci tu nisu potrebni kao što je to zbog Italije slučaj s vezom Gibraltarska vrata-sjeverni Jadran. Svemu tome treba dodati i to da promet kroz Sueski kanal i prijevoz energenata daju novo značenje Sredozemlju. Na taj način još više se umanjuju mogućnosti veza Europa-Kina posredstvom Ruske Federacije (1a?). b) u odnosu na Gibraltarska vrata najpogodnije položena talijanska luka je Genova, što danas isključuje bitniju konkurenciju između genoveške i venecijanske luke: prva ima osigurani pravac iz Gibraltarskih vrata, a druga iz Sueskog prokopa. c) (1a?) – najpogodnija kopnena veza između Srednje Europe i Dalistoka vodi preko Ruske Federacije, Mongolije i Kine. Međutim, ta kopnena veza uopće se ne može uspoređivat s prednostima maritimnog pristupa Europi: ruski posrednički most nikada nije imao veće gospodarsko značenje, a slične će se prilike nastaviti. 2 – a) (2) Prometno-geografsko čvorište sjevernog Jadrana s najvažnijim prometnim pravcima. Njihova je prednost da se u zaleđu nalaze i Mitteleuropa i europski Istok. b) ME – prostor koji predstavlja dvostruko zaleđe, tj. i za atlantsko i za mediteransko pročelje 3 – (3) – Jasno se vidi da se prometnim pravcem između Sueskog prokopa i pročelja u

Radovan Pavić: PRILOZI POLITIČKO-GEOGRAFSKOM ATLASU SREDOZEMLJA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2013, 71-105

Sl. 2. Sve je veće geoprometno značenje sjevernog Jadrana trokutu Le Havre-London-Hamburg mora zaobići čitav europski poluotok koji se prostire između Bjelarusa i Ukrajine s jedne i Španjolske/Portugala s druge strane. 4 – najvažnije europsko pomorsko prometno čvorište (trokut Le Havre-London-Hamburg ili kraće „Trokut“) 5 – (5) – okosnica Europskog poluotoka. Taj novi pojam jedna je od izmišljotina autora, a pravo je čudo da poluotočni karakter najvećeg dijela Europe dosada nije uočen. Gledajući u širem smislu, Europa je samo poluotok azijske kopnene mase, a taj poluotok ima svoj trupni središnji dio, koji se može nazvati Europski poluotok Legenda uz zemljovid 3 Središnje Sredozemlje kao novi tranzitni prostor za energentske cjevovode Jedan od najvažnijih današnjih energentskih problema Srednje i Zapadne Europe (što automatski predstavlja i geostrateški problem) jest onaj kako energente iz azijskog balkana dovesti do zapadnih potrošača mimo tranzitnog posredstva Rusije (a to ujedno znači i

Radovan Pavić: PRILOZI POLITIČKO-GEOGRAFSKOM ATLASU SREDOZEMLJA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2013, 71-105

Bjelarusa i Ukrajine). Što se tiče energetskog snabdijevanja (nafta i plin), tri se dijela Sredozemlja bitno razlikuju: 1) u zapadnom Sredozemlju postoji stara i uhodana tranzitna mreža cjevovoda, pri čemu se mogu očekivati dopune, ali ne i neke spektakularne promjene 2) u istočnom Sredozemlju situacija je slična, uz iznimku da između Bakua i otvorenog Sredozemlja postoji novi BTC naftovod (Baku-Tbilisi-Ceyhan u Turskoj) kao jedini koji energente azijskog balkana dovodi na zapad mimoilazeći Rusiju. 3 – međutim, u središnjem Sredozemlju prilike su najsloženije i praktički predstavljaju posvemašnju novost, ali na staroj podlozi, tj. na osnovici interesa Istoka i Zapada. 1 – Zemljopisne međe središnjeg Sredozemlja, I, II, III – zapadno (I), istočno (II) i središnje (III) Sredozemlje, koje se uz iznimku Crnog i Azovskog mora može svesti na akvatorije Središnje južne Europe, IV – Crno i Azovsko more kao zatvoreno Sredozemlje. 2 – a) (1) – planirani cjevovod iz Rusije preko Crnog mora, Bugarske, Srbije, Mađarske i Slovenije do sjeverne Italije s odvojcima b) (1a) – iz Bugarske za Grčku i južnu Italiju i za Hrvatsku iz Mađarske. Navodno postoji mogućnost da taj cjevovod između Srbije i Slovenije koristi teritorij Hrvatske, pa čak i Republike Srpske, čime je geopolitičnost same trase posve razjašnjena c) 2 (2) – ruski je interes i izgradnja cjevovoda koji bi povezivao bugarski i grčku (egejsku) obalu d) (3) navodno postoji mogućnost da se za vezu Crno-Egejsko more iskoristi i Europska Turska e) mogući cjevovod Družba Adria (DA), o kojemu Hrvatska nikako da zauzme određeno stajalište, tako da je moguće da će taj cjevovod dijelom prolaziti preko teritorija Hrvatske, ali će završna točka biti u Trstu, što sve ima posebno gospodarsko značenje. 3 – (1) interesi zapada: cjevovod PEOP (Pan European Oil Pipeline) iz rumunjske Constance do Trsta, i to preko Rumunjske, Srbije, Hrvatske i Slovenije do Italije (što bi trebao biti nastavak cjevovoda iz Bakua i Gruzije) 4 – a) (2) cjevovod Nabucco iz azijskog balkana i Iraka preko Turske, Bugarske, Rumunjske i Mađarske do Austrije s grananjem prema Hrvatskoj, Sloveniji, sjevernoj Italiji i Njemačkoj b) na zemljovidu se dobro uočava ponovno značenje geopolitičkog položaja Madžarske: nekada u doba hladnog rata ona je imala ključnu važnost kao križište nekoliko vojno-operacijskih pravaca (Panonska lepeza), a danas je ponovno tranzitni prostor za četiri važna cjevovodna pravca za šest okolnih država. U tom smislu sa Mađarskom se jedino može uspoređivati Bugarska 5 – a) ekološki najugroženiji dijelovi središnjeg Sredozemlja: a) Mramorno more s Tjesnacima, b) Egejsko more, i c) ekološki bitno ugroženi naši dijelovi Jadrana. Zbog krajnje nebrige, drskosti i neodgovornosti u procesu zbrinjavanja otpada koji dolazi iz država sa jugoistoka Predočena mreža energetskih cjevovoda jasno ukazuje na važnost zemljopisnog/geopolitičkog položaja: naime, problem se svodi na to kako izbjeći probleme koje nameću određene lokacije – tako Rusija gradi baltički cjevovod (Finski zaljev-Njemačka), dnom Baltičkog mora kako bi izbjegla položaj triju baltičkih republika i Poljske i zatim želi izbjeći/

Radovan Pavić: PRILOZI POLITIČKO-GEOGRAFSKOM ATLASU SREDOZEMLJA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2013, 71-105

Sl. 3.Središnje Sredozemlje kao novi tranzitni prostor za energentske cjevovode

Radovan Pavić: PRILOZI POLITIČKO-GEOGRAFSKOM ATLASU SREDOZEMLJA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2013, 71-105

zaobići lokacijski problem Ukrajine kao tranzitne države, te zato uspostavlja tzv. Južni tok koji izbjegava tu državu, pri čemu Rusija dnom Crnog mora želi doseći Bugarsku. A Zapad želi snabdijevanje energentima sa što manje posredništva Rusije (i Ukrajine) i zato je zainteresirana za BTC (u funkciji, PEOP i Nabucco) koji svi cjevovodi zaobilaze Rusiju i Ukrajinu. 6 – postoji i eventualna mogućnost energentskog cjevovoda iz Bugarske za Jonsko more preko Makedonije i Albanije. Međutim, ta je mogućnost zasada vrlo mala. Ukoliko bi i ona bila ostvarena, to bi značilo da su u Središnjoj južnoj Europi samo Crna Gora i Kosovo ostali izvan cjevovodnih sustava (!) Legenda uz zemljovid 4 Današnja geopolitička podjela

Sredozemlja

Europsko (južno/klasično) Sredozemlje nije geografska regija, jer se sastoji od sve samih bitnih različitosti. Ali je zato, za razliku, Sredozemlje izuzetno pogodno za svaku raščlambu kada je riječ o različitim podjelama, a među njima je ona koja je geopolitičkog značaja – u svakom slučaju najvažnija. Prostor Rimlanda. Klasično je Sredozemlje locirano u izrazitoj zoni Rimlanda (rubna zemlja) koja u kontekstu globalno-geostrateških odnosa okružuje Heartland („srce zemlje“), što je imalo (i ima) bitnih posljedica na međunarodne političke odnose. Iz položaja u Rimlandu slijede tri bitne životne/geostrateške činjenice: da je Sredozemlje središnje interesno područje i Istoka i Zapada (što ne može ostati bez posljedica), da je u funkciji zapadnjačkog okruženja oko Ruske Federacije/Heartlanda, i najzad – da je Ruska Federacija gotovo posve potisnuta iz otvorenog Sredozemlja, iako se ona ujedno i vraća, ali prvenstveno na gospodarski, a ne geostrateški način (Balkan, Srbija...) 2 – a) NATOvsko Sredozemlje: jasno se uočava dominacija NATO-a, koji je na Sredozemlju jedina organizirana blokovska sila. U okvir NATO-a treba ubrojiti i dvije britanske vojne baze na Cipru (Dhekelija, Akrotiri), međutim, spominjući NATO, ne smije se ispustiti iz vida niti činjenica da Ruska Federacija također nastoji stvoriti svoju novu vojnu organizaciju u kojoj su, osim Ruske Federacije još i Bjelarus, Armenija, Kazahstan, Kirgistan, Tadžikistan i Uzbekistan (CSTO – Collective Security Treaty Organization). Od navedenih država samo je Ruska Federacija mediteranska zemlja (1) b) jedini blokovski diskontinuitet postoji na teritoriju Crne Gore, ali je za očekivati da će biti blokovski zatvoren, što je važno za međunarodni položaj Srbije, koja sve više postaje politički i gospodarski saveznik Ruske Federacije 3 – a) značenje NATO-a treba naglasiti i time što Gruzija nastoji u svemu postati članicom geopolitičkog i gospodarskog zapada (NATO, Eunija). Najnovija vojna intervencija Ruske Federacije u Gruziji (2008. god.) samo ubrzava proces približavanja /učlanjivanja te države u NATO, što, međutim, ne otvara vrata nikakvom ozbiljnom sukobu između Zapada i Ruske Federacije i to iz dvaju razloga: Gruzija će se morati pomiriti s gubitkom Abhazije i južne Osetije, a za Rusku Federaciju gruzijsko članstvo u NATO-u ne znači mnogo jer je jasno da NATO i Ruska Federacija neće rezultirati nikakvim ozbiljnim sukobom. A to da je i ovdje NATO došao na sama vrata kroz granicu Ruske Federacije nema značenje, baš

Radovan Pavić: PRILOZI POLITIČKO-GEOGRAFSKOM ATLASU SREDOZEMLJA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2013, 71-105

Sl. 4. Današnja geopolitička podjela Sredozemlja kao i u slučaju Estonije i Latvije b) slične težnje Ukrajine još se za duže vrijeme neće moći realizirati 4 – Izrael (prikazan u granicama prije 1967. god) i južni Cipar kao dijelovi zapada u Aziji. Obje države imaju takav geostrateški položaj da su daleko povoljnije za svaku lokaciju antiraketnog sustava protiv Irana (baš kao i Azerbajdžan) od one koja se oslanjala na Češku i Poljsku 5 – Za ocjenu geostrateških odnosa važno je uočiti da su Rumunjska i Bugarska kao nekadašnji članovi Varšavskog ugovora čak postali članice NATO-a čija se geostrateška važnost prije svega sastoji u tome da njihova obala predstavlja vrata/pristup azijskom Balkanu. Važnost te činjenice uočava se i u procesu premještanja dijela NATOvskih vojnih snaga iz Njemačke na nove rumunjsko-bugarske lokacije.

Radovan Pavić: PRILOZI POLITIČKO-GEOGRAFSKOM ATLASU SREDOZEMLJA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2013, 71-105

6 – a) ruski geopolitički i geostrateški Heartland u dodiru je s Rimlandom i to s njegovim morima na dva mjesta: na Baltiku i Crnom moru. Geostrateška vrijednost te činjenice bitno je umanjena time što su oba spomenuta mora – zatvorena mora, bilo dansko/švedsko/ norveškim tjesnacima, bilo onima kojima gospodari Turska. Važno je uočiti da Ruskoj Federaciji na Crnom moru preostaje još samo obala koja u zračnoj crti iznosi svega oko 340 km. b) ISTOK – Bjelarus je očito dio Istoka, ali nije dio „srca zemlje“ 7 – Sredozemlje Istoka (Ukrajina i Ruska Federacija) Održavotvorenjem Gruzije i Ukrajine, Rusija gubi dio crnomorskog obalnog pročelja i preostaje joj još samo obala, koja u zračnoj crti iznosi svega oko 340 km 8 – aB – azijski Balkan. 9 - Nakon završetka hladnog rata značenje južnog Sredozemlja kao poprišta suparništva Zapada i Istoka bitno opalo i geopolitičko se približavanje pomiče prema istoku, tj. na Kavkaz (Gruzija), azijski Balkan (a.B.) i Iran. U slučaju Irana, važno je ukazati na klasičnu osobinu „rubne zemlje“, tj. da se u njoj na bilo koji način žele uspostaviti bilo velevlasti koje dominiraju u „srcu zemlje“, bilo velevlasti koje dominiraju na moru (mahanističke sile). Tako Iran ima povoljne odnose sa Ruskom Federacijom, što u rimlandskim uvjetima zakonito znači postojanje suprotnosti sa Zapadom. 10 – prema mišljenju SAD, raketno-nuklearni razvitak uranija predstavlja ugrozu za Europu, a time i za Sredozemlje. 11 – (A) – Azerbajdžan kao važna točka u eventualnoj geostrateškoj suradnji Ruske Federacije i SAD s obzirom na ponudu Rusije da Azerbajdžan bude zajedničko uporište za proturaketnu obranu Europe od iranske (i sjevernokorejske!) raketne opasnosti 12 – a) bitna nova geostrateška činjenica na Sredozemlju jest i problem izvoza nafte iz prostora azijskog Balkana prema Zapadu, i to na način da se izbjegne tranzit preko Ruske Federacije. U tom je smislu važno dvoje: već postoji naftovod BTC (Baku-Tbilisi-Ceyhan), koji zaobilazi Rusku Federaciju, a također su važni i b) j.p. – ruski planovi (u realizaciji) da se nafta sa ruske crnomorske obale podmorskim cjevovodom dovede na Balkan, a onda i u zapadnu Europu. 13 – glavni prostor islamsko-religijske, ali i nove političke/geopolitičke činjenice na Sredozemlju i to ne zbog osobina neke religijske prihvatljivosti ili neprihvatljivosti, nego zbog pojava ekstremističkih/fundamentalističkih shvaćanja koja uključuju i terorizam. Drastični pokušaji islamizacije u Africi (Alžir) velik su problem, ali je on izvan globalno-geostrateških odnosa. Međutim, najnoviji događaji (od prosinca 2010.) u sjevernoj Africi pokazuju da su klasni problemi i demokratizacija prevladali nad onim religijskim pokušajima . Iz svega navedenog jasno je razvidno da je Sredozemlje oštro podijeljeno, što otežava mogućnosti za neku plodotvornu suradnju, a to vrijedi i za novu predviđenu Mediteransku uniju (u nastajanju?), koja je međutim u pobunama u sjevernoj Africi doživjela potpuni neuspjeh.

Radovan Pavić: PRILOZI POLITIČKO-GEOGRAFSKOM ATLASU SREDOZEMLJA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2013, 71-105

Sl. 5. Neke životne stalnice i promjene na Sredozemlju Legenda uz zemljovid 5 Neke životne stalnice i promjene na

Sredozemlju

1 – islamsko afroazijsko područje na Sredozemlju u tradicionalnom je dodiru sa kršćanstvom. Međutim, postoji i novumi: islam je ponekad počeo nastupati sa stajališta gospodarske snage i političke moći i u svakom je slučaju u ofenzivnom razdoblju. Islam kao religija sve više postaje politički mobilizirajući čimbenik. U tom smislu posebno su važna neka nova žarišta. 2 – (T) – ponajprije to je tursko životno žarište. Iako je Turska sekularna država, činjenica je da je ujedno i islamska (ne i islamistička) mora imati određeno značenje. Turska je danas očito u fazi općeg životnog poleta, ali ne u kontekstu protueuropeizma, nego naprotiv, u kontekstu izrazitog nastojanja približavanja Europi u svakom smislu, pa i prihvaćanjem europeizacije. Nakon završetka hladnog rata, Turska ima slobodnije ruke za raznoliko diplomatsko djelovanje: ona je danas sve važniji potencijalni politički i gospodarski čimbenik na Bliskom i Srednjem istoku, u čemu posebno značenje imaju novi politički i gospodarski odnosi sa Iranom. Pri svemu tome, važno je isto tako i pojavljivanje novih nuklearnih sila (Iran): istina, svatko, a ne samo oni veliki, ima pravo na nuklearno oružje, ali ne i oni poseb-

Radovan Pavić: PRILOZI POLITIČKO-GEOGRAFSKOM ATLASU SREDOZEMLJA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2013, 71-105

ni režimi koji negiraju holokaust i žele uništenje jedne države (Iran u odnosu na Izrael) i gdje postoje b) protuljudski zakoni (Iran, sa smrtnom kaznom koja se izvršava kamenovanjem) a) uz staru geoprometnu ulogu turskog križa i križišta treba dodati i nove osobitosti b) 1, 2, 3 – tako je Turska u pravoj novoj političko-diplomatskoj ofenzivi prema Balkanu (Bosna i Hercegovina - 1), prema Kavkazu (Turkofonski Azerbajdžan – 2), i prema ostalom Bliskom istoku – 3, dok su osobito važni c) – 4 – novi povoljni odnosi s Iranom koji bitno odudaraju od globalnih interesa 3 – A – sve je životno važnije alžirsko islamsko/fundamentalističko žarište s težnjom stvaranja posebne vjerske važnosti (emirat) na račun današnjeg Alžira kao države i u kontekstu suprotstavljanja Europi, za razliku od slučaja Turske. Pri tome je jasno da svaki narod ima pravo na državu – ta je konstatacija jednostavna i prihvatljiva, ali sve se počinje komplicirati i izgleda drugačije kada se postavi pitanje: kakva država? Da li ona koja je u skladu s nekim općeljudskim zasadama, ili nekakva drugačija? Važno je naglasiti da se alžirski problem eventualnog emirata kao vjerske države ne odnosi samo na tu državu, nego se širi u granične saharske države (Mauretanija, Niger, Mali) 4 – bitna je nova osobina Sredozemlja da se neke arapske države koje očito ne mogu izazivati preveliko oduševljenje šire demokratske javnosti (Libija) sve više uklapaju u međunarodne odnose na jedan prihvatljiv način, i da se europske države prema njima otvaraju (talijanski pristanak da Libiji plati kolonijalni dug za razdoblje od 1911. do 1943.). Međutim, ta je povoljna faza prekinuta početkom 2011., kada su se unutrašnji razlozi u Libiji u kontekstu sukoba diktature i demokratizacije pokazali važnijima od njezinih međunarodnih odnosa. 5 – Izrael kao glavni tradicionalni i bezrezervni saveznik SAD na Sredozemlju/Bliskom istoku. Unatoč izrazito naglašenoj podršci SAD svjetska javnost nije nikada doznala prave i potpune razloge takve podrške, koja je toliko neupitna, da Izrael u svojoj drskoj vanjskoj politici u odnosu spram Palestinaca može raditi što hoće apsolutno bez ikakvih posljedica. Jasno je da se geostrateški razlozi podrške ne mogu isključiti, baš kao niti potreba da se ispuni povijesna pravda, koja zahtijeva da jedan od najnapaćenijih naroda na svijetu konačno ustroji svoju državu i na taj način postane subjekt u svjetskoj politici, što bi pretpostavljalo i to da ta izraelska država ne smije nastati i funkcionirati na štetu prava Palestinaca. Međutim, postoje sigurno i drugi aspekti o kojima se svaki govor izbjegava. 6 – kršćansko pročelje na Sredozemlju (s iznimkom muslimanske Albanije). Međutim, uz albanski islam ne mogu se vezati nikakvi problemi koji prate noviji proces afirmacije islama općenito, jer su albanski i kosovski islam zaista pravi europski islam, za razliku od onog bošnjačkog (iako Kosovo nije mediteranska država, ovdje dodano zbog kompletiranja cjelokupne slike, naznačeno je i to da BiH nije samo muslimanska država). Ta kršćanska sastavnica (za razliku od one islamske) prilično je prigušena (na Zapadu) čime Europa gubi jedno od svojih uporišta, jedan vid identiteta. Međutim, situacija na Istoku (rusko trojstvo: Ruska Federacija, Bjelarus, Ukrajina), je ipak nešto drugačija. Naime, logično je da nakon sovjetske, očito religijski nestimulativne faze pravoslavlje doživljava novu afirmaciju. 7 – dio granice Europe i Azije

Radovan Pavić: PRILOZI POLITIČKO-GEOGRAFSKOM ATLASU SREDOZEMLJA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2013, 71-105

Sl. 6. Važnost i uloga zemljopisnog položaja na primjeru Sredozemlja Legenda uz zemljovid 6 Važnost i uloga zemljopisnog položaja na primjeru Sredozemlja Ovaj primjer upućuje na dvoje: nužnost, ne samo uključivanja pitanja lokacije u odgovarajuće sadržaje i probleme, nego uvijek očitu, a ponekad i odlučujuću/determinirajuću važnost položajnog čimbenika. 1 – Maksimalna sigurnost Pirenejskog poluotoka: on je dovoljno udaljen od mogućih kriznih prostora u Mitteleuropi, ispred sebe ima moćnu tamponsku barijeru koju čine Francuska i Zapadna Njemačka, na njegovim obalama participiraju i sjeverni Atlantik i zapadno Sredozemlje kao svojevrsno zapadnjačko jezero.

Radovan Pavić: PRILOZI POLITIČKO-GEOGRAFSKOM ATLASU SREDOZEMLJA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2013, 71-105

2 – (A) – Važnost Alžira kao središta islamizacije koja se može širiti na Zapad 3 – a) – (a) – Mostna uloga Francuske i kavkaske prevlake. Bez obzira što se dogodilo na Gibraltarskim vratima, Francuska osigurava vezu Atlantika i Sredozemlja, što, istina, vrijedi i za Španjolsku, ali su francuske mogućnosti daleko povoljnije. b) – (b) – mostnu ulogu također vrši i prostor kavkaske prevlake između Crnog mora i Kaspijskog jezera 4 – 1, 2, 3 – Središnji položaj Apeninskog poluotoka (1) u rasponu: Rim-fašizam-NATO, koji je prirodno položen kao važan geostrateški čimbenik u središtu Mediterana i koji kontrolira Sicilski prolaz (2) i Otrantska vrata (3) 5 – Sjeverni Jadran kao najpovoljniji prostor u kontekstu povezanosti središnjeg i istočnog Sredozemlja s Mitteleuropom 6 – Konkurentski pravci s juga Balkana prema Srednjoj Europi i prijevoj Brenner (1372) između Italije i Austrije (buduća cesta Igumenitsa u Grčkoj do Trsta i savsko-moravskovardarska udolina) 7 – Panonska lepeza vojno-operacijskih pravaca 8 – Ec – Središnja južna Europa kao prostor novih mogućih energentskih cjevovoda 9 – Rumunjsko-bugarsko geostrateško pročelje kao zaleđe za pristup azijskom Balkanu 10 – Kosovo kao novonastala država bez vlastitog pristupa moru (koja još nije u potpunosti priznata, ali jest od nekih glavnih čimbenika svjetske moći) 11 – Povijesna Velika Bugarska s potencijalnom mostnom ulogom između Crnog i Egejskog mora 12 – Ukrajina kao potencijalni prodor u ruski Heartland 13 – Stara/nova ruska prisutnost na Crnom moru (Sevastopolj i nekadašnja gruzijska Abhazija) 14 – Izrael u posvemašnjem arapskom kopnenom okruženju, ali i sa slobodnim mediteranskim pročeljem Legenda uz zemljovid 7 Geostrategija Sredozemlja u doba najizrazitijeg hladnog rata (1960-ih/1970-ih godina) 1 – R – Zona Rimlanda, geopolitički i geostrateški prostor u Europi, Africi i Aziji, koji okružuje sovjetski blok. U zoni Rimlanda vodila se borba kontinentskih i pomorskih sila za područja utjecaja, savezništava, kao i za vojne baze. Dugo vremena Rimland je u svakom pogledu bio najosjetljiviji prostor na globusu i glavno poprište odnosa u klasičnoj globalnoj geostrategiji između Zapada i Istoka. Čitavo klasično Sredozemlje nalazi se u zoni Rimlanda. 2 – a) SSSR kao apsolutni stožer Istoka. U skladu sa HR doktrinom prikazani dio na zemljovidu već je dio Heartlanda koji se može označiti kao politički Heartland, jer pravi goestrateški Heartland počinje na Uralu. b) debelom crnom crtom ujedno je i označena granica Heartlanda i Rimlanda 3 – Zona Varšavskog ugovora kao sovjetski tamponski prostor, ali i potencijalno ofenzivno pročelje u odnosu na Zapad sa dvije ključne države (Istočna Njemačka i Mađarska)

Radovan Pavić: PRILOZI POLITIČKO-GEOGRAFSKOM ATLASU SREDOZEMLJA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2013, 71-105

Sl. 7. Neke životne stalnice i promjene na Sredozemlju 4 – Koridor ratova, vojno-operacijski pravac između ušća Rajne i Moskovije. U hladnom ratu to je bio glavni potencijalni sovjetski ofenzivni pravac prema Zapadu. Važno je uočiti da taj pravac ne zahvaća Sredozemlje 5 – M – Mađarska kao ishodište panonske lepeze vojno-operacijskih pravaca od kojih četiri završavaju na otvorenom Sredozemlju 6 – Države NATO-a dominiraju na dijelu Sredozemlja, kontroliraju važne pomorske komunikacije i prolaze i u funkciji su okruženja oko sovjetskog bloka 7 – Albanija koja vodi promjenljivu vanjsku politiku orijentiranu bilo na Jugoslaviju, SSSR, ili Kinu 8 – a) – (1) – Nesvrstana Jugoslavija b) prostor ostalih nesvrstanih država na Sredozemlju c) pri tome posebno značenje ima Jugoslavija s obzirom da predstavlja prekid u zapadnjačkom okruženju, što je od velike i političke i geostrateške važnosti, jer takav prekid u zoni Rimlanda postoji još samo u slučaju Indije 9 – Neutralne države Imajući sve navedeno u vidu, lako se uviđa posve specifična značajka Sredozemlja, i to stoga što takav doticaj Zapada, Istoka, Kine i nesvrstanosti ne postoji nigdje u svijetu.

Radovan Pavić: PRILOZI POLITIČKO-GEOGRAFSKOM ATLASU SREDOZEMLJA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2013, 71-105

U svemu tome, posebno je zanimljiva Kina: u moderno doba ona upravo na Sredozemlju bilježi najdalji i najraniji prodor na zapad, što je, međutim, ostalo bez trajnih geostrateških posljedica Legenda uz zemljovid 8 Glavna težišta ruskih državnosti (regije jezgre) i odnos prema morima (zemljovid je uvelike pojednostavljen/generaliziran, jer potpisanom sve potankosti nisu poznate, te stoga predstavlja samo pokušaj jednog povijesno/zemljopisnog prikaza u smislu opoviješćene geografije i geografizirane povijesti) 1 – Jedna od mogućih inačica međe poluotočne i kopnene Europe kojoj pripadaju ruske zemlje. One su prvenstveno karakterizirane kontinentalnošću, što znači i stalnom borbom za izlaze i pristupe do otvorenih mora 2 – a) Zatvoreno Baltičko, Crno i Egejsko more, kao i Kaspijsko jezero b) otvoreno Sredozemlje, ali ipak zatvoreno u odnosu na svjetsko more c) Bijelo more, kao jedini mogući otvoreni izlaz Rusije za veze sa Zapadom, koji je Rusija povijesno intenzivno koristila, naročito poslije uspostavljanja mongolsko-osmanlijske barijere prema Crnom moru. 3 – a) – 1, 2 – Glavne izvorne regije jezgre russtva: 1 – Kijevska Rusija iz 9. st., cvat do 13. st. (do mongolske pohare), 2 – Moskovija (moskovska velika kneževina iz 12. st. koja kao regija jezgre zamjenjuje Kijevsku Rusiju) b) – 3 – od ruskih zemalja važna je još jedino Bjelarus, dok je sve ostalo (obale Baltika, Kavkaz, dio centralne Azije, Sibir – poprište carskog osvajalaštva pri čemu je ono u Sibiru najmanje zazorno, jer se doista radi o jednom demografskom i politogenetskom desertumu. U vrijeme Kijevske Rusije, russtvo je bilo uspostavljeno i na Crnom moru, gdje je na mjestu Odesse postojala ruska tvrđava, ali je ona stradala od Polovaca u 11. st. Kasnije širenje Rusije na jug mora se smatrati opravdanim jer je ono zapravo rekonkvista u odnosu na Tatare i Osmanlije. 4 – a – u najranijem razdoblju ruske povijesti funkcionira plovidbeni put Baltik-Zapadna Dvina (Daugava)-Dnjepar-Crno more-Konstantinopol kao tzv. grčka cesta, koja je prekinuta mongolskom invazijom u 13. st. 5 – a) Mongolski prodor (13. st.) olakšan stepskom prohodnošću koji ruši Kijevsku Rusiju (1), zbog čega se regija jezgre i težište ruske državnosti pomiče prema Moskoviji (2), koja je zatvoreni šumski i vrlo bogat hidrografski prostor pogodan za izbjegavanje apsolutne strane dominacije i kontrole. U toj novoj i logičnoj politogenetskoj jezgri moskovski veliki knez postaje knez sviju Rusa, i oko te će se jezgre okupiti ruske zemlje, i iz te će jezgre krenuti oslobodilački pokreti Rusije protiv Mongola, kao i daljnja osvajanja prema Sibiru, Baltiku, Crnom moru i Kavkazu. U južnoj Rusiji/Ukrajini od 13. st. formira se dugotrajna mongolska barijera (Zlatna horda), a zatim i ona osmanlijska koja priječi pristup russtva crnomorskom bazenu, ali i Aziji kroz Vrata naroda. Međutim, treba naglastii da je Kijevska Rusija i prije mongolske provale imala probleme s pristupom Crnom moru zbog Pečenjega, Hazara i drugih. U vrijeme dok se europski Zapad, preboljevši kugu u 14. st.,

Radovan Pavić: PRILOZI POLITIČKO-GEOGRAFSKOM ATLASU SREDOZEMLJA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2013, 71-105

Sl. 8. Glavna težišta ruskih državnosti (regije jezgre) i odnos prema morima

Radovan Pavić: PRILOZI POLITIČKO-GEOGRAFSKOM ATLASU SREDOZEMLJA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2013, 71-105

LEGENDA uz Sl. 8. Glavna težišta ruskih državnosti (regije jezgre) i odnos prema morima gospodarski razvija i počinje spremati za globalna osvajanja, i to u uvjetima vrlo povoljne maritimnosti – Rusija se tek oslobađa divljačke azijske pohare, što je očito jedan od razloga za njezino sveukupno zaostajanje. Stepska zona južne Rusije i Ukrajine kao prostor nestalnog pučanstva gdje se križaju interesi Moskovije, Ukrajine, Azije i Osmanlija. 6 – Rusko širenje prema Baltiku i dugotrajno hrvanje sa Švedskom koja je uvelike potisnuta (Poltavska bitka 1709. godine) zapečaćeno je osnutkom i razvitkom Sankt Peterburga od 1703. god. Izuzetno značenje mora za tadašnju Rusiju vidi se i po tome što je u razdoblju 1712.-1918. Sankt Peterburg glavni grad Rusije: luka i prozor u svijet važniji su od kopneno zatvorene i izolirane Moskovije. 7 – A – Zbog postojanje mongolsko-osmanlijske barijere prema jugu Rusija se morala orijentirati ne samo prema Baltiku, nego i hladnim sjevernim morima (Bijelo more). U 16. st. osniva se Arhangeljsk, tu djeluju i čuveni novgorodski trgovci. Arhangeljsk postaje (do osnutka Sankt Peterburga) važna ruska luka za trgovinu sa Zapadom. U potrazi za krznašima dosiže se i prostor Pečore.

Radovan Pavić: PRILOZI POLITIČKO-GEOGRAFSKOM ATLASU SREDOZEMLJA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2013, 71-105

8 – a) Osvajanjima Ivana Groznog (16. st.) Moskovija je po prvi puta poslije Mongola ozbiljno zakoračila na jug (osvojen je i Astrahanjski kanat), pri čemu se Rusija približila Vratima naroda koja vode u Sibir, a omogućeno je i da Volga bude velika ruska životna okosnica. Rusija time doseže Kaspijsko jezero, ali to nema šireg i odlučujućeg značenja, jer ono ne vodi nikuda, osim prema konkurentskoj Perziji. b) – nakon nekadašnjeg normanskog (Varjazi) plovidbenog sustava Baltik-Zapadna Dvina-Dnjepar-Crno more (spomenuta grčka cesta), Volga (b) postaje važna unutrašnja poveznica i životna okosnica Rusije. Prije mongolskog razdoblja sa Sredozemljem trguju i novgorodski trgovci i to rijekama prema jugu (Crno more i Konstantinopol) 9 – Krajem 17. st. Rusija zauzima Azov, što znači da treba ovladati i Kerčkim vratima, a 1792. obale Crnog mora od ušća Dnjestra do Novorosijska pripale su Rusiji, nakon što je od Turaka osvojena Odessa (1791.), a 1830. anektiran je Krim. 10 – XVI. st. – već u 16. st. počinje ruski prodor prema Sibiru. Kao zapreka na tom prodoru stoje jedino udaljenosti, dok sve olakšava sibirska demografska i politogenetska pustoš. 11 – Da bi djelovala i na Balkanu u korist balkanskih naroda protiv Turske (18. st.) ruska baltička flota mora obići najveći dio Europe, i to bez prijateljskih usputnih luka, i ratovati u posvemašnjem neprijateljskom (osmanlijskom) okruženju. 12 – U ruskom širenju prema jugu, kako bi se carstvo nekako uspostavilo u Tjesnacima – snaga same flote nije bila dovoljna, a širenje kopnom nije bilo moguće zbog barijere rumunjskog etnikuma. 13 – Rješenje ruske maritimne participacije bilo je najizglednije 1878. god. sa San Stefanskim mirom, ali ono nije moglo biti ostvareno zbog protivljenja Zapada (Berlinski kongres 1878.). Po odredbama San Stefanskog mira, Bugarska (i to kao Velika Bugarska) trebala je imati mostnu ulogu u funkciji ruskog izlaza na Egejsko more 14 – S – Širenje Rusije nema samo teritorijalnu osnovu interesa, nego je pri tome uvijek važno (i najvažnije) rješavanje pitanja pristupa moru, ali i Srbija i Crna Gora su predaleko, izolirane su rumunjskim etnikumom, pri čemu dugo vremena ni Crna Gora nije riješila pitanje maritimne participacije (tek na Berlinskom kongresu 1878., luka Bar), a Srbija nije riješila uopće. 15 – I. – V. – Važna izvanruska središta moći (osim mongolskog), koja su bitno utjecala na njezinu povijest (I – Šveđani, II – Nijemci, III – Poljaci, IV – Litvanci, V – Osmanlije), zbog čega je strah Rusije od politike okruženja povijesno posve utemeljen i razumljiv. Posebno je pri tome važno uočiti da se Rusija uvijek morala boriti na dvije fronte, onoj baltičkoj, i onoj crnomorskoj, i to s nekim od tadašnjih najjačih europskih i azijskih sila (Švedska, Turska) 16 – Dio granice Europe i Azije

Radovan Pavić: PRILOZI POLITIČKO-GEOGRAFSKOM ATLASU SREDOZEMLJA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2013, 71-105

Legenda uz zemljovid 9 Problem ruskog izlaza/ulaza u odnosu na otvoreno Sredozemlje Pod pojmom otvorenog Sredozemlja valja podrazumijevati akvatorij izvan kopnenootočnog luka Peloponez-Kreta-Rodos-Turska, i to zato jer tek tu prestaje mogućnost različitog zapriječavanja karakterističnog za Tjesnace i Egejsko more, i to bilo nekada, bilo danas. Crno/Azovsko more je izrazito zatvoreno more s obzirom da ulaz/izlaz kontrolira samo jedna država (Turska). Taj akvatorij ima veliko povijesno, političko i geopolitičko značenje. Naime, na njegovom južnom pročelju je najveći (i nesavladivi) ruski protivnik – osmanlijska Turska, pri čemu je ruska flota preslaba da se probije kroz Tjesnace ili da ugrozi Tursku na trupnom prostoru Male Azije, što znači da Rusiji ostaje samo mogućnost da otkida rubne dijelove koje su osvajali Osmanlije (Besarabija, Kavkaz, sjeverno-crnomorsko-azovsko pročelje). 1 – Problem ruskog izlaza/ulaza na otvoreno Sredozemlje (suverenitetski pristup nikada nije bio moguć) najdulji je, najteži i najsloženiji mediteranski problem, i to u okviru pravih mediteranskih problema, a ne onih koji Mediteran imaju samo kao poprište. Težina se samog problema sastoji u tome da Rusija jest mediteranska država, ali može biti zatvorena u dijelu Sredozemlja (crnomorski bazen). 1 – I. – crnomorski bazen (s Tjesnacima): to je izrazito zatvoreno more s obzirom da izlaz/ulaz kontrolira samo jedna država (Turska) 2 – a) II. – Egejsko more kao poluzatvoreno more s obzirom da na njegovim obalama participiraju dvije države (Grčka i Turska) b) II. a – Jadran je također poluzatvoreno more c) III. otvoreno Sredozemlje. Vrlo često se u geografiji, politici i geopolitici samo to Sredozemlje zajedno s Egejskim morem shvaća kao Mediteran, dok definicija crnomorskog bazena ostaje nejasna i otvorena, a sve predstavlja tešku pogrešku. 3 – 3 - Balkan je staro rusko geopolitičko interesno područje. U njegovoj povijesti bile su formirane (ili su pokušavane biti formirane) samo dvije geopolitičke tvorevine autohtonog karaktera (sve ostalo u smislu nečeg velikog bio je rezultat stranih interesa, tj. onih Osmanlija ili Rusije): to su Dušanovo carstvo iz 14. st. i Velika Bugarska po San Stefanskom miru iz 1878., koja je rezultat i samostalnih i stranih interesa. Glavni konkurentski interesi u odnosu na Egejsko more: austrijski prema Solunu, čemu na putu stoje Srbija i Turska, kao zapreka za daljnji prodor na Bliski istok 4 – Ruski interesi prema Stambolu, Tjesnacima i Egejskom moru. U odnosu na to životno čvorište, postoje tri aspiranta: Bugarska, Rusija i Grčka, od kojih je Grčka najbolje utemeljena u povijesti (tradicija Bizanta i Konstantinopola), ali ujedno je u najslabiji sudionik. Za ruski prodor prema jugozapadu postojalo je više mogućnosti: a) – (1) – pomorski put za koji je ruska mornarica ipak bila preslaba u odnosu na savezničku kombinaciju Turska/Zapad - preostajali su, dakle, kopneni pristupi preko Besarabije, Bugarske i Rumunjske. b) – (2) – Pri tome je naročito bila važna Besarabija (prostor između Pruta, Dnjestra,

Radovan Pavić: PRILOZI POLITIČKO-GEOGRAFSKOM ATLASU SREDOZEMLJA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2013, 71-105

Sl. 9. Problem ruskog izlaza/ulaza u odnosu na otvoreno Sredozemlje

Radovan Pavić: PRILOZI POLITIČKO-GEOGRAFSKOM ATLASU SREDOZEMLJA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2013, 71-105

Dunava i Crnog mora). Kao početni korak u uvjetima promjenljive ruske ratne sreće i mogućnosti (još u 11. st., zatim u 18. st., a naročito u svezi Bečkog kongresa 1814./15.) i San Stefanskog mira (1878. i Berlinskog kongresa iste godine), Rusija je imala uspjeha u Besarabiji koju u relativno novije doba stječe na Berlinskom kogresu 1878. s time da najdonji tok Dunava i njegova delta ostaju nedohvatni. Besarabija se mogla steći kao rubni prostor graničan s ukrajinskim etnikumom, ali više od toga nije moguće, čemu treba dodati i deltu Dunava, koja se lako brani od svakog osvajača. c) – 3 – Za prodor na jugozapad Rusija bi morala savladati Rumunjsku, koja je prečaga prema Bugarskoj, kao prirodnom ruskom slavenskom savezniku i prirodnom aspirantu prema Egejskom moru i Stambolu, što može značiti plodonosnu kombinaciju ruskih i bugarskih (imperijalističkih) interesa u okviru slavenske uzajamnosti i protuturskih napora d) – (4) – najbolje mogućnosti, dakle, da Rusija izbije na Egejsko more, pružala je Bugarska. Godine 1878. nakon završetka rusko-turskog rata stvorena je sanstefanskim mirom Velika Bugarska. Ona je imala i vlastite ambicije pristupa Egejskom moru, a sve je odgovaralo i interesima Rusije, dakle, za relativno novije odnose (kraj 19. st.), važna je samo Velika Bugarska s obalama na Crnom i Egejskom moru i to kao most Crno more-Egejsko more u kontekstu stranih interesa, tj. Rusije za zaobilaženje Tjesnaca. Za Rusiju i Veliku Bugarsku to je najveća šansa, jer prodor preko Rumunjske nije moguć: to je preveliki teritorijalni i demografski zalogaj, Rumunjska je uopće uzevši preveliki etnikum. Osim toga, u bilo kakvoj kombinaciji – kada je u pitanju rusko približavanje Tjesnacima, svaka država (u tome i Turska) automatski uživa podršku Zapada. e) – 5 – također, valja uočiti da ni eventualni pokušaji preko Srbije, a sve u kombinaciji s njezinim interesima prema morima također nisu mogli uspjeti: i tome je zapreka rumunjska barijera (R), zatim austrijska prečaga u BiH (A), crnogorska državnost, a trebalo bi savladati i čitavu Makedoniju, dakle, i onu u Grčkoj (solunsko zaleđe), a tome na putu stoje grčki etnikum i grčka država. 5 – Uza sve to, postoji i turska barijera, koja uživa podršku Zapada, dok se neki akvatoriji za pristup Egejskom moru mogu lako fizički zapriječiti (Tjesnaci), i to u uvjetima u kojima je sama Turska preveliki zalogaj: od nje je moguće osloboditi rubne prostore, ali stambolsko zaleđe (Europska Turska), Tjesnaci i Mala Azija ne mogu doći u pitanje. 6 – a) Međutim, eventualnim ruskim prodorom u Egejsko more, participacija na otvorenom Sredozemlju još nije osigurana, jer sam egejski bazen s mnoštvom otoka pruža idealne uvjete fizičkog zapriječavanja kakvi ne postoje nigdje drugdje na Sredozemlju. b) Kreta kao glavno geostrateško uporište zapriječavanje između Egejskog mora i otvorenog Sredozemlja

Radovan Pavić: PRILOZI POLITIČKO-GEOGRAFSKOM ATLASU SREDOZEMLJA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2013, 71-105

Sl. 10. (Velika) Bugarska i problem ruskog pristupa Egejskom moru

Radovan Pavić: PRILOZI POLITIČKO-GEOGRAFSKOM ATLASU SREDOZEMLJA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2013, 71-105

Legenda uz zemljovid 10 (Velika) Bugarska i problem ruskog pristupa Egejskom moru 1 – Bugarska u razdoblju 1885.-1912. Njezine ambicije da ostvari vlastiti suverenitetski pristup Egejskom moru ne mogu biti ostvarene, niti ona može imati mostnu ulogu za Rusiju u funkciji zaobilaženja turskih Tjesnaca. Položena između dva mora – Crnog i Egejskog – Bugarska kao snažni, samosvjesni i relativno brojni entitet logično traži pristup i na Egejsko more, čime se odmah uvrštava u veliku povijesnu geopolitičku igru oko izlaza Rusije na Egej, a time onda i na otvoreno Sredozemlje. 2 – Teritorij stečen 1912. god., koji je trajno ostao u posjedu Bugarske. Međutim, niti ta stečevina nije riješila pitanje bugarskog pristupa Egejskom moru. 3 – a) Teritorij također stečen 1912. god., ali i izgubljen 1919. Na kraju prvog Balkanskog rata Bugarska je zauzela i prostor luke Kavalla (1) i poluotok Halkidiku (2), ali se ni te stečevine nisu mogle održati. Tek je taj dio stečevine iz 1912. god. osigurao bugarski pristup Egeju i otvorio mogućnost za posrednički izlaz (ne i pristup) Rusije na b) egejsku obalu, pri čemu bi luka Dedeagač (D) morala odigrati bitnu geopolitičku i prometnu ulogu. Međutim, taj bitni teritorijalni iskorak prema Egeju nije se mogao održati zbog očitih i jasnih povijesnih i demografskih razloga, jer je trakijska obala nesumnjivo stari grčki etnikum. 4 – Na taj način otpala je i ruska kombinacija izlaska na Egej putem Velike Bugarske, koju se pokušalo stvoriti San Stefanskim ugovorom iz 1878. 5 – a) Istanbulski mostobran kao prežitak osmanlijskog posjeda u Europi (danas Europska Turska). On je logičan kao zaleđe jedne velike gospodarski i emocionalno važne gradske aglomeracije (kao bitno uporište turskog identiteta), ali koje ima i odlučujuću geopolitičku ulogu za Zapad, tj. Turska mora ostati prisutna na Tjesnacima, jer oni ni u kom slučaju ne smiju pripasti Rusiji b) taj mostobran u turskom posjedu također onemogućava ruski pristup Egejskom moru c) Rusija pristup Egejskom moru nije uspjela ostvariti niti preko Istanbula 6 – Današnja bugarsko-grčka granica koja pokazuje da je Grčka uspjela očuvati najveći dio sjevernih obala Egeja i osigurati dio zaleđa prema bugarskoj unutrašnjosti, što zajedno s turskom kontrolom Tjesnaca definitivno onemogućava bilo kakve ruske kombinacije oko pristupa Egejskom moru.

Radovan Pavić: PRILOZI POLITIČKO-GEOGRAFSKOM ATLASU SREDOZEMLJA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2013, 71-105

Sl. 11. Prostorni položaj druge Jugoslavije u odnosu na četiri bitna geostrateška sadržaja

Radovan Pavić: PRILOZI POLITIČKO-GEOGRAFSKOM ATLASU SREDOZEMLJA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2013, 71-105

Legenda uz zemljovid 11 Prostorni položaj druge Jugoslavije u odnosu na četiri bitna geostrateška sadržaja (razmatrajući to pitanje valja upozoriti da su od ta četiri bitna geostrateška sadržaja – čak tri povezana sa Sredozemljem) 1 – a) (1) – Povijesni i suvremeni (hladnoratovski) koridor ratova između Moskovije i ušća Rajne bio je u doba hladnog rata prava noćna mora za Zapad s obzirom na brojčanu i tehničku superiornost tadašnjih sovjetskih kopnenih snaga b) u povijesnom smislu važan je prodor Rusije na zapad – prema Finskoj 1721. i 1809. (a) i prema Poljskoj 1815. godine (b). Godine 1955. nastaje Varšavski ugovor, što je najizrazitiji prodor Rusije/SSSR-a na zapad. c) geopolitička težina tog prodora vidi se najbolje po tome što je podijeljena ne samo Mitteleuropa, nego i jedan etnikum (njemački) d) prostor Mitteleurope 2 – Mađarska kao najvažnije europsko križište i koncentracijski prostor europskih vojnooperacijskh pravaca (panonska lepeza). Preko prostora Jugoslavije prolazila su tri važna vojno-operacijska pravca: pravac-a- mogao je odijeliti razvijenu sjevernu Italiju od ostale Italije, pravac-b- usmjeren je prema srednjem Jadranu i dobro je zaštićen jugoslavenskim teritorijem za razliku od uvelike rubnih pravaca (-a- i c-), a pravac-c- mogao je odijeliti dio Grčke i svu Tursku od ostalog Zapada. Od posebne je važnosti činjenica da Mađarska izravno graniči sa SSSR-om, što znači da je sovjetski pristup čvorištu panonske lepeze moguć izravno, dakle, bez ikakvih posrednika. 3 – 3 – Jugoslavija je bila prekid u okruženju oko SSSR-a/Varšavskog ugovora i zato je izazivala interese i Zapada i Istoka, što je i logično zbog njezinog položaja u međuprostoru. Takav međuprostor – osim u slučaju neutralne Švedske i finlandizirane Finske – više nigdje drugdje ne postoji u Europi 4 – Za SSSR Jugoslavija je bila jedina mogućnost da dopre do otvorenog Sredozemlja, bez obzira na NATO. Međutim, iako je SSSR već od 1944. izborio bitnu podjelu interesnih područja na Balkanu – krunski uspjeh ipak izostaje, jer je u Jugoslaviji ostvarena samo fifty:fifty podjela utjecaja, što znači da SSSR nikako nije mogao riješiti pitanje izlaska na Sredozemlje 5 – 1949., 1952. – Italija je član NATO-a od 1949., a Grčka i Turska od 1952. god. 6 – Stalna hladnoratovska granica Istoka i Zapada. Položaj Jugoslavije uz tu granicu mogao je biti vrlo opasan

Radovan Pavić: PRILOZI POLITIČKO-GEOGRAFSKOM ATLASU SREDOZEMLJA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2013, 71-105

Sl. 12. Podjela interesnih područja između Zapada i Istoka na Balkanu 1944. godine Legenda uz zemljovid 12 Podjela interesnih područja između Zapada i Istoka na Balkanu 1944. godine (Jugoslavija se ovdje shvaća kao cjelovitost u okviru Balkana) Sve je započelo kao naoko bezazlena podjela interesnih područja, da bi u hladnom ratu sve kulminiralo drastičnom političkom/geopolitičkom/geostrateškom podjelom. Važno je uočiti kako se podjela izričito odnosi na dio Sredozemlja, pri čemu je za Zapad bilo važno da se svojim utjecajem uspostavi barem u dijelovima Sredozemlja, jer je bilo jasno da zbog novog pobjedničkog SSSR-a – sam Zapad neće moći dominirati tim akvatorijem. Isto je tako važno da se podjela odnosi na dio međuprostora „treće Europe“, tj. one između jasnog Zapada i isto tako jasnog Istoka. Na podjelu su očito utjecali i političko-geografski čimbenici: tako u državama koje graniče sa SSSR-om (ili su mu barem bliže) i koji se mogu definirati kao Balkan - dominira SSSR, dok u državama koje su udaljenije i koje se mogu u većoj mjeri definirati kao Zapad – dominira Zapad. U međuprostoru između Zapada i Istoka podjela je na podjednake dijelove (Jugoslavija).

Radovan Pavić: PRILOZI POLITIČKO-GEOGRAFSKOM ATLASU SREDOZEMLJA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2013, 71-105

1 – a) Odlukom velikih sila Jugoslavija je morala biti sačuvana i postala je najvažniji balkanski prostor interesa i Zapada i Istoka. b) okruženje oko sovjetskog Istoka zatvara se upravo preko Jugoslavije. I upravo preko tog prostora najpovoljniji je ruski izlaz na Jadran, ali time dohvaćanje otvorenog Sredozemlja još nije riješeno, jer je moguća otrantska barijera 2 – 50:50% - podjela se odnosi na utjecaj Zapada i Istoka u odgovarajućim državama i nipošto nema teritorijalni karakter 3 – tzv. željezna zavjesa između Istoka i Zapada izvorno definirana 1946., konačno uspostavljena 1948. godine. Legenda uz zemljovid 13 Balkanski savez

(1954. godine)

Nastanak tog saveza između Jugoslavije, Grčke i Turske (kojima je prethodio „Ugovor o prijateljstvu i suradnji“ iz 1953. god.) jedan je od najspektakularnijih geostrateških događaja na Sredozemlju: time je poništena ranija podjela interesnih područja između Istoka i Zapada (čuveni fifty:fitfy), preko Jugoslavije povezane su Italija i Grčka kao članice NATOa, uvelike je zatvoreno okruženje oko sovjetskog bloka, zahvaljujući izravnim graničnim dodirima postavljena je prečaga potencijalnom sovjetskom vojno-operacijskom pravcu Mađarska-Jadran. 1 – Državne granice u doba Balkanskog saveza 2 – Željezna zavjesa nakon rezolucije Informbiroa 1948. godine, prvi put spomenuta 1946. godine. 3 – Sovjetsko interesno područje (tada još nema Varšavskog ugovora). SSSR je duboko zakoračio na Balkan, što se promatralo u kontekstu pokušaja prodora na otvoreno Sredozemlje. 4 – Italija kao izvorni član NATO-a iz 1949. godine. Jasan je izraz ideje da Zapad mora ostati prisutan na Sredozemlju, pri čemu sama Francuska nije dovoljna. Tada je bilo posve logično očekivati da će se SSSR pokušati uspostaviti kao sila i na otvorenom Sredozemlju, baš kao i u središnjem kopnenom dijelu Europe. 5 - 1952. – te godine u NATO su primljene Grčka i Turska 6 – 1, 2, 3 – države „Ugovora o prijateljstvu i suradnji“ i „Balkanski savez“ 1953.-1954. god. 7 – a) Jugoslavija kao kopnena geostrateška spojnica Italije i Grčke, čime se onemogućava potencijalni sovjetski vojno-operacijski pravac: Mađarska-Jadran b) jugoslavensko kopno predstavlja prvu prečagu u mogućem sovjetskom prodoru, ali postoji i ona pomorska između Italije i Grčke

Radovan Pavić: PRILOZI POLITIČKO-GEOGRAFSKOM ATLASU SREDOZEMLJA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2013, 71-105

Sl. 13. Balkanski savez (1954. godine)

Radovan Pavić: PRILOZI POLITIČKO-GEOGRAFSKOM ATLASU SREDOZEMLJA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2013, 71-105

Sl. 14. Novo Sredozemlje poslije hladnog rata (2009. godina) Legenda uz zemljovid 14 Novo Sredozemlje poslije hladnog rata

(2009. godina)

1 – a) I. II. – prostor otvorenog (I.) i zatvorenog Sredozemlja (II.), ovo je političko-geografska definicija različita od one u međunarodnom pravu b) u međuprostoru su carigradski Tjesnaci koji u nekoj ozbiljnijoj kriznoj situaciji zaista mogu imati bitno diobeno značenje, ali koji već i danas imaju svojevrsnu ulogu zapriječavanja zbog zagušenosti, posebno prometom energentima 2 – a) Sredozemlje je u okviru „rubne zemlje“ (Rimland – R) b) jedina iznimka je participacija Ruske Federacije na Crnom moru do kojih obala dopire rusko političko „srce zemlje“ (Heartland) 3 – Sovjetska stalna ili povremena vojna uporišta (služnosti) u doba hladnog rata 4 – a) Obale NATO-a na Sredozemlju. Uključeni su, naravno, i svi relevantni otoci, što nije posebno naznačeno b) prekid NATO-vske obale na mjestu Crne Gore (zato je za kompletiranje blokovskih odnosa potebno još i njezino uključivanje u NATO) 5 – Nove države, bez vlastitog pristupa moru, što u pojedinim slučajevima može predstavljati problem 6 – Novo važno geoprometno čvorište na sjevernom Jadranu, koje favorizira Rijeku 7 – Novo političko i gospodarsko otvaranje Libije i njezino uključivanje u život Sredozemlja, koje je, međutim, prekinuto nemirima i pobunom 2011. godine. 8 – Države članice nove predložene Mediteranske unije, čije je ostvarenje 2010./2011. također upitno 9 – Muslimanske zemlje, gdje islam predstavlja, odnosno mogao bi predstavljati, određene probleme

100

Radovan Pavić: PRILOZI POLITIČKO-GEOGRAFSKOM ATLASU SREDOZEMLJA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2013, 71-105

Legenda uz zemljovid 15 Današnji geopolitički odnosi na (oko 2010./2011.)

Sredozemlju

Bitna je osobina današnje geostrategije na Sredozemlju da na njegovim obalama više nema jedne istinske velevlasti koja bi ponovno težila globalnoj afirmaciji kao što je to bilo u doba SSSR-a i doktrine sovjetskog admirala Gorškova. I po tome se današnje Sredozemlje bitno razlikuje od Indika i Pacifika gdje Indija i Kina nastoje postati velike regionalne pomorske sile, što naročito vrijedi za Kinu koja za svoj sve veći energentski i sirovinski uvoz mora osigurati stabilne pristupne pomorske puteve – to je kategorički imperativ u skladu s gospodarskim i demografskim napredovanjem Kine i njezine u svakom slučaju nacionalno odgovorne vlade. A kada se spominje Kina, valja podsjetiti na još nešto: upravo je naše klasično Sredozemlje prostor u kojem je Kina, svojevremeno, najdalje prodrla na zapad – u hladnom ratu to je bilo savezništvo s Albanijom (1961.-77.) koja je vodila prilično elastičnu politiku u odnosu na Jugoslaviju, SSSR i izolacionizam, a u novije doba to je kineski interes za sjeverni Jadran kao gospodarski ulaz u Europu. Međutim, moglo bi se reći da ta konstatacija o nepostojanju jedne globalne velevlasti na obalama Sredozemlja i nije posve točna, pogotovo ne u perspektivi, i to zato jer Ruska Federacije ponovno teži i pomorskoj afirmaciji, a to onda uključuje i prisutnost na otvorenom Sredozemlju. Međutim, tu valja biti oprezan. Postavlja se, naime, pitanje, što bi današnja Rusija uopće tražila na Sredozemlju? S Balkana je geostrateški definitivno uklonjena, i što je najvažnije – svojom vojnom silom i vojnom prisutnošću Ruska Federacija na Sredozemlju ne može obnoviti stara i stvoriti nova itneresna područja kao što to može (i čini) NATO. 1 – a) Države članice NATO-a u kojem Sredozemlje danas čini jedan bitni sektor. (2009. god.) NATO danas apsolutno dominira na Sredozemlju b) države za koje je donesena pozitivna odluka o članstvu u NATO-u, ali koja još nije realizirana (Makedonija) c) - 1 – države za koje se smatra da će u dogledno vrijeme ući u NATO (Crna Gora) d) – (2), (3), (4) – države za koje postoji interes da uđu u NATO: (2) – Ukrajina, (3) – Gruzija, (4) – Azerbajdžan. Iz navedenog je vidljivo da je NATO uveliko dovršio proces okruženja (iako ono može biti stvarno dovršeno tek s ulaskom Crne Gore, Gruzije i Azerbejdžana) i vlada svim tjesnacim i morskim prolazima. Što se tiče Ukrajine, za sada i u dogledno vrijeme, njezina je prozapadnjačka orijentacija zapravo posve nestala e) ? poseban problem predstavlja uključivanje Bosne i Hercegovine u NATO u skladu s pogrešnom pretpostavkom da bi ubrzani prijam te države u NATO mogao riješiti neke unutrašnje probleme i pretvoriti BiH u samoodrživu državu 2 – Istok na Sredozemlju (Ukrajina i Ruska Federacija). Bitna je novija osobina da je Ruska Federacija u dugoročnom smislu učvrstila svoju prisutnost na Crnom moru. (Iako danas još postoji pokret nesvrstanosti, on više nije relevantna geopolitička činjenica, zbog čega se ovdje i ne navodi, jer je tek prežitak odnosa iz hladnog rata) 3 – Važni uporišni prostori SAD na afro-azijskom Sredozemlju (Izrael i Egipat, što se u slučaju ovog posljednjeg danas može dovesti u pitanje nakon pobuna koje su zahvatile

Radovan Pavić: PRILOZI POLITIČKO-GEOGRAFSKOM ATLASU SREDOZEMLJA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2013, 71-105

101

Sl. 15. Današnji geopolitički odnosi na Sredozemlju (oko 2010./2011.) sjevernu Afriku krajem 2010. i početkom 2011. god.) 4 – Rumunjska i Bugarska (koje zajedno s Turskom) imaju novu geostratešku ulogu u odnosu na azijski Balkan 5 – Novo revolucionarno afro-azijsko pročelje jačeg ili slabijeg intenziteta koje nije ni u regionalnom, a niti u geostrateškom kontekstu i prema kojemu NATO danas (proljeće 2011.) još ne nalazi adekvatne odgovore 6 – bitna je osobina današnjih revolucionarnih kretanja u sjevernoj Africi da islamizacija/ fundamentalizacija nisu u vodstvu pobuna, niti da one imaju islamistički značaj (iako bi se to moglo dogoditi). Zato je važna situacija u Alžiru, gdje su težnje islamizaciji izbile dugo vremena prije pobune u ostalim sjevernoafričkim državama, pri čemu je islamizacija u Alžiru potisnuta.

102

Radovan Pavić: PRILOZI POLITIČKO-GEOGRAFSKOM ATLASU SREDOZEMLJA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2013, 71-105

Sl. 16. Današnji geostrateški položaj i odnosi u klasičnom Sredozemlju Legenda uz zemljovid 16 Današnji geostrateški položaj i odnosi u klasičnom Sredozemlju Jedna od najvažnijih osobina klasičnog Sredozemlja jest činjenica da je ono o svom položaju bitna sastavnica u okruženju Heartlanda, ali da samo nije u potpunosti okruženo nekom velevlašću ili blokovskom organizacijom, s obzirom da Zapad (uz iznimku Ukrajine i Ruske Federacije) istina, dominira, ali samo na njegovom sjevernom pročelju, i u samom akvatoriju. 1 – Prostor NATO-a na Sredozemlju, koji dijelom 2 – sudjeluje u globlanom okruženju, 3 – oko Istoka 4 – Na istočnom i južnom pročelju SAD raspolažu sa dva važna saveznika (Izrael i Egipat). Međutim, zbog revolucionarnih događaja iz početka 2011. godine u Egiptu sudbina je njegovog savezništva neizvjesna. Međutim, ako bi se ono i održalo, Zapad/SAD/NATO ipak ne vlada svim obalama Sredozemlja, ali zato vlada u njegovu akvatoriju. Legenda uz zemljovid 17 Razlike klasičnog i baltičkog

Sredozemlja

Za razliku od klasičnog Mediterana, onaj baltički je praktički posve okružen NATOom, a uz to koristi i perspektivno dodatnu geostratešku sigurnost putem tzv. Sjevernog mini-NATO-a (1-9 na zemljovidu, koji je u nastajanju 2011. godine). Pri tome je riječ o dva dodatna vida: to je, prvo, mogućnost da se neke postojeće NATO-vske države još jače povežu u geostrateškom/sigurnosnom smislu i, drugo – da neke države na sjeveru Europe uđu u NATO.

Radovan Pavić: PRILOZI POLITIČKO-GEOGRAFSKOM ATLASU SREDOZEMLJA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2013, 71-105

103

Sl. 17. Razlike klasičnog i baltičkog Sredozemlja 1 – Današnje države NATO-a 2 – 1-9 – Države nove NATO-vske suborganizacije – Sjeverni mini NATO sa Švedskom i Finskom 3 – (5), (6) – Dobro je vidljivo da bi nova organizacija uključivala i Švedsku i Finsku, što politički/geopolitički nije nimalo bezazleno, s obzirom da je Švedska neutralna, a Finska finlandizirana država, što sve očito nije na liniji prestanka hladnog rata. Sjeverni mini-NATO bitno bi promijenio geopolitičke/geostrateške odnose na sjeveru Europe, prije svega u smislu da bi, unatoč ruskoj participaciji, Baltičko more pretvorio praktički u zapadnjačko jezero. Ali s obzirom da u svijetu danas više nije moguć nikakav globalni obračun o kontekstu odnosa Zapada i Istoka, a nije moguć niti bilo kakav veliki regionalni sukob (ni na Korejskom poluotoku, a pogotovo ne u Europi) – značenje i uloga Sjevernog mini-NATO-a ne samo da ne treba precjenjivati, nego ga se može smjestiti tek u okvir militarističkih nastojanja, zasada pače i histerije što se danas sve više nastavlja na liniju militarističke inercije i posebnih samo militarističkih interesa, negoli nekih objektivnih potreba, dakle sve bez neke ozbiljnije i realnije podloge 4 – Prostor Istoka

104

Radovan Pavić: PRILOZI POLITIČKO-GEOGRAFSKOM ATLASU SREDOZEMLJA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2013, 71-105

Sl. 18. Osnove regionalne geostrategije i Sredozemlje u okviru Rimland-Heartland doktrine Legenda uz zemljovid 18 Osnove regionalne geostrategije i okviru Rimland-Heartland doktrine

Sredozemlje u

Kada se ima u vidu osnovna geostrateška osobina našeg (klasičnog, južnog) Sredozemlja, onda valja naglasiti njegov položaj u zoni Rimlanda (rubna zemlja), što vrijedi i za većinu ostalih svjetskih sredozemlja.

105

1 – a) Dio prostora Heartlanda (srce zemlje, H – 1), u skladu s klasičnom Heartland/ Rimland doktrinom iz kraja 19. i početka stoljeća. Heartland je neosvojiva geostrateška tvrđava svijeta koja prvenstveno pripada Ruskoj Federaciji (neosvojiva zato, jer se može nuklearno uništavati i uništiti, ali ne može se njome trajno ovladati okupacijom na tlu). Na zemljovidu je prikazan samo dio geostrategijskog, dakle pravog Heartlanda (1), dok europski dio Ruske Federacije, Bjelarus i Ukrajina (2) pripadaju samo tzv. političkom Heartlandu, koji participira i na Sredozemlju b) dio arktičkog sredozemlja koji pripada Ruskoj Federaciji ima za sada, zapravo osobine Heartlanda, što se može promijeniti ako se zbog klimatskih razloga u većoj mjeri otvori sjeverni morski put između Europe i Amerike duž obala Ruske Federacije c) natovske države na Sredozemlju pri čemu je moguć i prijam Crne Gore 2 – Istočna i južna granica Rimlanda (R), koja okružuje Heartland i u kojem dominiraju mahanističke sile, tj. one koje imaju prevlast na svjetskom moru. Rimland ima bitnu ulogu u okruženju Heartlanda i sprječavanju da se on u većoj mjeri uspostavi na svjetskom moru. Zato je Rimland zona bivših i sadašnjih vojnih blokova Zapada (NATO, CENTO, SEATO, J – US, japansko-američki vojni sporazum, ANZUS, vojni sporazum Australije, Novog Zelanda i SAD-a) 3 – a) Osnovna je geostrateška osobina Rimlanda da je on kao prostor okruženja glavna zona u kojoj se sukobljavaju kontinentske (heartlandske) i maritimne (mahanističke) sile, što b) vrijedi i za prostor klasičnog Sredozemlja (2 – otvoreno i zatvoreno Sredozemlje, a i b) 4 – Dio Atlantika koji je u geostrateškom smislu najvažniji akvatorij Zapada, jer povezuje Angloameriku sa Zapadnom Europom 5 – a) Treba upozoriti da je klasično Sredozemlje poprište ne samo NATO-a, nego i ruske vojne organizacije CSTO (Collective Security Treaty Organization kojeg čine Ruska Federacija, Bjelarus, Armenija, Kazahstan, Kirgistan, Tadžikistan i Uzbekistan) b) Ukr. – Ukrajina kao država koja u svojoj politici oscilira između Istoka i Zapada što se također bitno odnosi i na geopolitičke prilike na Sredozemlju 6 – Sirija kao prežitak nekadašnje sovjetske daleko intenzivnije prisutnosti na Sredozemlju 7 – Države glavnog poprišta „arapskog proljeća“, koje, međutim, nema posebno geostrateško značenje osim u slučaju ako bi Egipat promijenio svoju dosadašnju politiku prema Izraelu, ili ako bi nova Sirija promijenila politiku prema Ruskoj Federaciji

dr. sc. Radovan Pavić, red. prof. u mirovini

Boškovićeva 20, 10000 Zagreb, Hrvatska

106

INFO KARTICA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2013

TKO JE PETAR MATKOVIĆ Iznenadio me 2009. uočeni podatak o sudjelovanju svog pretka Petra Matkovića u osnutku Hrvatskog planinarskog saveza 1874. godine, što me navelo da o tome pokušam izvijestiti naše planinare i čitavu javnost. Bio sam na to potaknut ne samo svojim planinarstvom, nego i propustom da se ta činjenica prikaže u povijesti senjskog planinarstva, te sam nakon uporne potrage za mjestom izdavanja tog podatka prošao zanimljivi niz naših časopisa (Hrvatski planinar, Forum, Vijenac, Školska knjiga, Marulić), gdje su me ljubazno saslušali i nagovorili da napišem veći biografski prikaz svog pretka i pokušam ga negdje drugdje objaviti. Tako sam došao u vezu s Hrvatskim geografskim društvom odnosno „Geografskim horizontom“, gdje sam i službeno zamoljen da u sklopu obilježavanja 130. obljetnice Katedre za geografiju (1883. – 2013.) napišem prigodnu biografiju osnivača Petra Matkovića, što ovdje činim. Bio je bratić mog pradjeda, također iz Senja, Ivana Matkovića, (1838. – 1920.), doktora medicine, kasnijeg potpredsjednika iste godine osnovanog Zbora liječnika kraljevine Hrvatske i Slavonije. O bratićkoj vezi oba spomenuta moja pretka, pričala mi je Ivanova snaha, moja dugovječna baka Erna (1876. – 1978.): prilikom Petrovih posjeta kuhala im je kavu u Zagrebu u Draškovićevoj 12, dok su oni vodili njoj dosadne političke razgovore. Uvijek ga je spominjao moj stric, književnik, akademik Marijan Matković (1915. – 1985.), naglašavajući da je naš prvi obiteljski akademik bio Petar. Petar Matković rodio se 18.06.1830. u Senju, a umro 25.03.1898. u Beču od kapi. U Senju je svršio pučku školu i gimnaziju, te klerikat. Kao đak 1851. predavao je u gimnaziji zemljopis i povijest. Zaređen je 1852. i postao kapelan u Rakovici, a 1854. osposobio se na sveučilištima Beča i Praga za gimnazijskog nastavnika. U Berlinu 1855. studira geografiju kod prof. Carla Rittera, geografa svjetskog glasa. Doktor filozofije postaje 1860. u Grazu i zatim radi kao profesor kraljevske velike realke u Zagrebu 23 godine. Tom prilikom izdao je više zemljopisnih udžbenika i sudjelovao u uvođenju hrvatske znanstvene terminologije. Redovni je prvi profesor Sveučilišta u Zagrebu 1883., kada je osnovao prvu našu katedru geografije. Od 1867. je član a zatim i tajnik Jugoslavenske (sada Hrvatske) akademije znanosti i umjetnosti 1874. do 1892. Umirovljen je 1893., te se odselio u Beč. Pisao je u „Mitteilungen der geographischen Gesellschaft” u Beču, „Književniku” te publikacijama

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2013

107

JAZU-a. Izdao „Statistički nacrt trojedne kraljevine” i „Hrvatska i Slavonija u svojih fizičkih i duševnih odnošajih” (1873. u tri jezika). Statistički ured uredio 1874. U Radu štampao uz drugo „Putovanja po Balkanskom poluotoku”. Petar Matković je bio ne samo prvi sveučilišni geograf Hrvatske nego i osnivač Geografskog društva 1897. Šetajući zagrebačkom Ilicom uz zgradu broj 3, pročitat ćemo natpis „Državni zavod za statistiku”, znajući za osnivača. Radi se o značajnoj društvenopolitičkoj ličnosti devetnaestog stoljeća u Hrvatskoj: bio je svećenik, akademik, sveučilišni profesor, geograf, povjesničar, povijesni demograf i statističar te proučavanje njegove uloge na tim područjima treba nastaviti.

Zlatko Matković

Literatura Poljak, Ž., 2004: Zlatna knjiga hrvatskog planinarstva, Libera editio, Zagreb, 28-29. Belavić, M., 2009: Planinarstvo u Senju, Hrvatski planinar; 101(4), 148-150. Deželić, V., 1925: Znameniti i zaslužni Hrvati 925.-1925., Zagreb, 182.

108

K A R TA G O V O R I GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2013

Afrika Crtež: Ana Šimunović, učenica 6. e razreda Osnovne škole Antuna Kanižlića iz Požege

109

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2013

Afrika Kolika je učenička ljubav prema geografiji, pokazala nam je Ana Šimunović, učenica 6. e razreda Osnovne škole Antuna Kanižlića iz Požege. Naime, nakon sata na kojem su učili o Africi, Ana je nacrtala prekrasni i zanimljiv crtež te tako oduševila svoju nastavnicu. Iako je crtež nastao kao zadatak, na njemu vidimo Anino veliko oduševljenje najvećim ljepotama Afrike. Razgovarali smo s ovom nadarenom učenicom. U Možeš li nam reći kako si došla na ideju pravljenja ovoga crteža? -Nastavnica nam je pokazivala crteže nekih učenika, što mi se svidjelo i rekla sam da ja to mogu napraviti s puno više detalja. Nakon što smo završili s poglavljem o Aziji, nastavnica nam je rekla da pokušamo nacrtati Afriku. Je li vam nastavnica rekla što treba biti na crtežu? -Dobili smo upute o nekim zanimljivostima koje se vežu za Afriku, npr. piramide, pustinja… Prelistala sam svoj udžbenik i na različitim stranicama vidjela puno različitih fotografija iz Afrike te sam došla na ideju da to sve spojim u jedan crtež. Možeš li nam nabrojati što ti se najviše svidjelo kod Afrike? -Posebno mi je zanimljiv Afrikanac koji je iskopao dijamant, mumije, piramide te krokodili. Na crtežu su još i istraživači, a oni su mi posebno zanimljivi jer je unutrašnjost Afrike dugo ostala neistražena. Vidimo da voliš geografiju, a vjerujemo da ti je i likovni omiljeni predmet? -Volim likovni jer na tom satu možemo puno maštati da bismo dobili ideju za neki rad. Kako ti ide učenje drugih predmeta? -Prolazim s pet, ali najteže mi ide matematika i informatika. Znači, ti si umjetnički tip i voliš daleke krajeve? -Volim puno maštati, a Afriku bih htjela posjetiti radi njenih ljepota, ali i zbog siromašnih krajeva u kojima bih htjela pomagati ljudima. Koliko voliš svoj kraj? -Živim u Srednjem Selu u okolici Požege. Volim svoje mjesto jer se mogu igrati na otvorenom, nema buke kao u gradovima i blizu je šuma. Idem u školu u Požegi i taj mi grad puno znači te ga smatram najljepšim na svijetu. Što za tebe znači škola? Učenje, ali i igranje s prijateljima. Također, dragi su mi nastavnici koji ulažu puno truda u naše školovanje i odrastanje.

Mario Trupinić, prof. školska novinarska skupina

OBAVIJESTI GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2013

111

OBAVIJEST O SKUPU

HRVATSKO KARTOGRAFSKO DRUŠTVO ODJEL ZA GEOGRAFIJU SVEUČILIŠTA U ZADRU i

HRVATSKO GEOGRAFSKO DRUŠTVO organiziraju

9. savjetovanje Kartografija i geoinformacije s međunarodnim sudjelovanjem (obilježavanje Svjetskog dana GIS-a) Zadar, 20-22. studenoga 2013. Za više informacija posjetite web stranicu www.kartografija.hr.

112

UPUTE SURADNICIMA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2013

UPUTE SURADNICIMA Geografski horizont objavljuje stručne radove iz geografije i srodnih znanstvenih područja kao i interdisciplinarne radove. Časopis izlazi dva puta godišnje. Uredništvo prima rukopise tijekom cijele godine. U pravilu se objavljuju radovi na hrvatskom jeziku. Rukopis treba oblikovati prema izgledu objavljenih članaka u Geografskom horizontu. Članak treba napisati u najkraćem obliku što ga jasnoća izlaganja dopušta. Tekst treba biti jasan, sažet i gramatički ispravan. Uz tekst članka prilaže se i sažetak (nekoliko rečenica). Svi radovi podliježu stručnoj recenziji. Opseg rukopisa članka – računajući bilješke, literaturu, tablice, grafičke priloge – ne smije prelaziti 28 800 znakova (16 str.), od kojih na svakoj stranici 1 800 slovnih mjesta (30 redaka sa 60 slovnih mjesta u retku pri čemu se računaju i razmaci među rječima). Radovi se šalju u dva isprintana primjerka A4 formata i CD-u (program MS Word, font Times New Roman 12). Grafičke priloge (grafikone, fotografije, tablice itd.) s numeracijom valja prirediti kao posebni dokument prema standardnim načinima računalne izrade i prilagoditi širinu grafičkog priloga na 70 mm ili 140 mm u JPEG, TIFF ili PDF formatu minimalne rezolucije od 300 dpi. Grafički prilozi ne stavljaju se u tekst članka, već predviđeno mjesto za grafički prilog treba označiti rednim brojem i naslovom u izdvojenom retku. Ispod grafičkog priloga navodi se skraćenica „Sl.“, redni broj priloga prema redoslijedu u radu, te kratak, ali informativan naslov. Isto vrijedi i za tablice: u izdvojenom retku navesti redni broj, naslov i izvor tablice. Iznad tablice navodi se skraćenica „Tab.“, redni broj tablice prema redoslijedu u radu, te kratak, ali informativan naslov. Ispod tablice navodi se izvor. U slučaju preuzimanja priloga iz drugog izvora autori su sami dužni osigurati dopuštenje. Primaju se rukopisi pripremljeni sukladno uputama suradnicima Geografskog horizonta. Literatura se citira prema harvardskom sustavu. Korištena literatura citira se unutar teksta tako da se u zagradi navede prezime autora i godina izdanja; na primjer: (Stražičić, 1993) te broj stranice ukoliko se radi o citatu (Stražičić, 1993, 37). Ako rad ima dva autora, treba navesti oba, na primjer: (Turk i Mirković, 1993). U slučaju zajedničkog rada trojice ili više autora, u tekstu se navodi prezime prvog autora i skraćenica „i dr.“ za druge autore, na primjer: (Graham i dr., 2000). Ukoliko se citira više članaka jednog autora iz iste godine izdanja, tada se uz godinu navode i slova po abecednom redu (npr. 2000a, 2000b itd.). Kada se navodi više radova u kontinuitetu koristi se „;“ (Friganović, 1991; Nejašmić i Bašić, 2005). Sve reference u tekstu navode se kao i prvi put, odnosno ne koriste se oblici poput „ibid.“, „op. cit.“ i slično. Na kraju teksta prilaže se popis literature (bibliografija) poredan prema abecednom redu prezimena autora i kronološkim redom za radove istog autora. Ovdje se navode svi autori pojedine reference. U slučaju zajedničkog rada više autora, u popisu literature se ne koristi oblik „i suradnici“, nego se navode svi autori. Za mrežno dostupne radove potrebno je, nakon dostupnih osnovnih referenci (naslova, autora itd.), navesti izvor (http://) i datum učitavanja. Naziv knjige, zbornika, časopisa i publikacija piše se u kurzivu. Uredništvo, glavni i tehnički urednik pridržavaju uobičajeno pravo na sitnije izmjene teksta, tablica i način grafičke prezentacije, ali da to bitno ne utječe na sadržaj i smisao članka. Uz članak, autori su dužni dostaviti podatke o zvanju i kontakt adresu (ustanovu zaposlenja s adresom ili kućnu adresu; adresu elektroničke pošte).

113

UPUTE ZA CITIRANJE: Literatura članak u časopisu:

Henkel, R., 2005: Geography of Religion – Rediscovering a Subdiscipline, Hrvatski geografski glasnik 67 (1), 5-25. (Broj 67 označava godište (volumen) časopisa; (1) broj sveska unutar godišta, a 5-25 paginaciju rada u svesku.)

Lozić, S., Fuerst-Bjeliš, B., Perica, D., 2006: Quantitative-geomorphological and Environmental-historical Impact on the Ecological Soil Depth; Northwestern Croatia, Hrvatski geografski glasnik 68 (1), 7-25.

članak u zborniku radova:

Stražičić, N., 1996: Hrvatska – pomorska zemlja, u: I. hrvatski geografski kongres: geografija u funkciji razvoja Hrvatske: zbornik radova (ur. Pepeonik, Z.), Zagreb, 12. i 13. listopada 1995., Hrvatsko geografsko društvo, Zagreb, 102-114.

poglavlje u knjizi:

Klemenčić, M., 1996: Promjene upravno-teritorijalnog ustroja Hrvatske 1918-1992, u: Hrvatske županije kroz stoljeća (ur. Mirošević, F.), Školska knjiga, Zagreb, 123-148.

knjiga:

Stražičić, N., 1996: Pomorska geografija svijeta: (regionalna pomorska geografija svijeta), Školska knjiga, Zagreb. Graham, B., Ashworth, G. J., Tunbridge, J. E., 2000: A Geography of Heritage: Power, Culture & Economy, Arnold, London.

članak na internet stranici:

Faričić, J., Postoji li danas Dalmacija?, http://www.geografija.hr novosti.asp?id_ novosti=202&id_projekta=0 (29.02.2004.)

Izvori publikacije: Popis stanovništva, kućanstava i stanova 31. ožujka 2001.: stanovništvo prema spolu i starosti, po naseljima, Statistička izvješća 1167, DZS, Zagreb, 2003.

internet stranica:

Matisse’s Glossary of Internet Terms, 1994 – 2008, http://www.matisse.net/files/glossary.html (28.10.2009.) U posebnim, stalnim i povremenim rubrikama časopis objavljuje i druge priloge od znanstvenog i stručnog interesa: eseje, osvrte, recenzije, prikaze, bilješke o znanstvenim i stručnim skupovima itd. opsega do 9 000 znakova (5 str.). Takvi prilozi potpisuju se na kraju. Molimo autore da u roku od dva tjedna nakon izlaska časopisa iz tiska dostave Uredništvu časopisa bitnije tiskarske greške prema načinu objavljivanja (stranica, stupac, redak, stoji, treba) koje su se potkrale kako bi se objavile ispravke u sljedećem broju.

Uredništvo Rukopisi se upućuju na adresu:

Hrvatsko geografsko društvo, Geografski horizont, Glavni urednik, Marulićev trg 19, p.p. 595, 10000 Zagreb, Hrvatska, tel. (01) 48 95 402, tel./faks. (01) 48 95 451, e-mail: hgd@geog.pmf.hr

Želite li odsada redovito primati časopis GEOGRAFSKI HORIZONT (označite križićem kućicu) pošaljite sljedeće podatke na adresu HGD-a:

Hrvatsko geografsko društvo, Geografski horizont, Marulićev trg 19, p.p. 595, 10000 Zagreb, Hrvatska, tel. (01) 48 95 402, tel./faks. (01) 48 95 451, ili na

e-mail: hgd@geog.pmf.hr

Kupac

.........................................................................................

Ulica i kućni broj

.........................................................................................

Broj pošte i mjesto ......................................................................................... Matični broj

.........................................................................................

/ Datum / Potpis / Pečat (za institucije) / : ............................................ Ukoliko želite naručiti i/ili pojedine stare brojeve Geografskog horizonta (označite križićem kućicu) popunite priloženu tablicu. Bibliografija je dostupna na portalu www.geografija.hr. Naručujem sljedeće stare brojeve Geografskog horizonta:

Broj/godište

Količina