Geografski horizont 59/2 (2013) by H.G.D.

EUROPA RUHR GORSKI KOTAR Broj 2/2013, godina LIX, ISSN 0016-7266

Izlazi od 1955.

BROJ 2/2013 • GODINA LIX • ISSN 0016 -7266

god. 59, br. 2/2013, Zagreb Stručno-informativni časopis za geografiju http://issuu.com/h.g.d.

Nakladnik:

Hrvatsko geografsko društvo Marulićev trg 19, 10000 Zagreb, Hrvatska tel. (01) 48 95 402, tel./faks. (01) 48 95 451, e-mail: hgd@geog.pmf.hr http://www.hagede.hr

Uredništvo: Neven Bočić, Borna Fuerst-Bjeliš, Vedran Prelogović, Lana Slavuj, Ružica Vuk, Ivan Zagoda, Ivan Zupanc

Glavni urednik:

Ivan Zupanc

Tajnik uredništva:

Vedran Prelogović

Grafički i Tehnički urednik:

Ivan Zagoda

Korektura:

Jadranka Čelant Hromatko

Slog i prijelom:

Ivan Zagoda

Tisak:

Sveučilišna tiskara d.o.o., 2013.

Naklada:

500 primjeraka

Cijena časopisa:

za pravne osobe 30 kn, za fizičke osobe 25 kn

Časopis izlazi uz pomoć Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske Za potpisane članke odgovaraju autori, za nepotpisane uredništvo. Rukopisi se ne vraćaju. Niti jedan dio ove publikacije ne smije se preuzeti, kopirati, prevoditi ili na bilo koji način reproducirati u bilo kojem pisanom ili elektroničkom mediju bez pismene suglasnosti i dozvole autora i izdavača. Časopis Geografski horizont učenicima i nastavnicima kao dodatnu literaturu preporuča Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta. KLASA: 602-01/07-01/00331; URBROJ: 533-12-07-0004. od 24. srpnja 2007.

Slika na naslovnoj stranici: Zeche Zollverein – spomenik industrijske kulture u kojem

se danas, među ostalim sadržajima, nalazi i Muzej Ruhra (Ruhr Museum). Od 2001. godine na UNESCO-ovoj listi svjetske baštine. (foto: Petra Radeljak, 12.02.2011.)

ČLANCI Sanja Maružin, Zlatka Mikulandra, Barbara Semialjac, Kristina Vujeva

Europa – novi dom imigrantima iz Sjeverne Afrike Petra Radeljak 15 Ruhr – od rudarsko-industrijske do kulturne metropole Europe 7

Radovan Pavić

Osnove položajnosti Gorskog kotara: prilog povijesnom zemljopisu

REAGIRANJA 28

Kome je klimatologija problem?

PUTOPIS Andrea Kosec Udine – Friuli-Venezia-Giulia

INFO KARTICA 40

Mogućnosti regionalnog razvoja Hrvatske na primjeru IPA prekograničnog programa Mađarska-Hrvatska 2007.-2013.

DOGAĐANJA 54

47 Izvještaj s X. Olimpijade XX. državno natjecanje iz geografije

OBLJETNICE Sven Kulušić – povodom 80. rođendana Kartograf Pavao Ritter Vitezović – povodom 300-te obljetnice smrti 70

OBAVIJESTI 83 83

Dobitnik nagrade „Maja Pisk“ Dobitnici Rektorove nagrade

Moj zaviÄ?aj u jednoj slici

foto:

Zoran Stiperski (13.07.2009.)

EUROPA – NOVI DOM IMIGRANTIMA IZ SJEVERNE AFRIKE Sanja Maružin, Zlatka Mikulandra, Barbara Semialjac, Kristina Vujeva Geografija proučava migracije kao prostornu varijaciju koja sa sobom donosi određene posljedice. Pokušavaju se utvrditi razlozi migriranja ili zadržavanja populacije što će u ovom radu biti razmatrano na primjeru populacije Sjeverne Afrike. Pojam migracije označava stalnu, trajnu promjenu uobičajenog prebivališta bez namjere povratka. Migraciju definira sklop čimbenika od kojih su najvažniji: prostor (uključujući emitivnu, tranzitnu i odredišnu geografski određenu lokaciju), vrijeme, poticajni i ograničavajući čimbenici, stanovanje, aktivnosti kao posljedice prostorne pokretljivosti.

Migracije iz Afrike Migracije su prisutne još od pojave čovjeka. Ljudi su se najčešće selili iz gospodarskih i egzistencijalnih razloga. U modernom svijetu migracije su, osim iz navedenih razloga, prisutne zbog politike, ekonomije i pravnih pitanja. Česte su migracije iz slabije razvijenih u razvijene zemlje u potrazi za boljim životom, bogatstvom i prestižem. Zbog velikog broja imigranata razvijene države štite svoj teritorij i građane zakonskim odredbama koje ograničavaju imigraciju. Migracijska kretanja iz Afrike imaju vrlo dugu povijest. Prema arheološkim nalazima sa sigurnošću se može ustvrditi da su prvi ljudi (slični današnjem čovjeku) nastanjivali

područje Afrike, a potom se i zbog (uglavnom) fizičkih potreba kretali u određenim migracijskim tokovima. Veliki značaj za cjelokupnu povijest, ali i sadašnjost imaju one migracije koje su upravo sa afričkog kontinenta usmjerene prema Europi. Smatra se kako su afrički vladari i predstavnici bili uključeni u trgovinu i diplomatska izaslanstva, a njihova djeca su migrirala u Europu zbog obrazovanja. Neki od njih su obučeni kao misionari te su se vraćali u Afriku kako bi pritom širili stečena znanja. Sam početak „moderne“ masovne migracije Afrika-Europa bilježi se neposredno prije Prvog svjetskog rata (Pirc, 2008). U tom razdoblju dolazak migranata se najviše osjetio, posebno u Francuskoj, Velikoj

Maružin, Mikulandra, Semialjac, Vujevar: EUROPA – NOVI DOM IMIGRANTIMA IZ SJEVERNE AFRIKE

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2013, 7-14

Britaniji te Portugalu – kolonijalnim silama koje su bile vodeće u Africi. Tijekom 1960ih, kada je većina afričkih zemalja bila dekolonizirana, ponovno se osjećaju migracijski priljevi prema Europi koje su uzrokovali potisni čimbenici poput nestabilnih političko-društvenih okruženja, slabog gospodarskog razvoja te brzog demografskog rasta Afrike. Pritom je jedan od jačih privlačnih faktora prema Europi bila potreba radne snage u državama koje su u tom razdoblju doživjele značajan ekonomski rast.

Kakvo je stanje danas? S Glavne afričke države iz kojih imigranti dolaze u Europu su Zapadna Sahara, Maroko, Alžir, Tunis, Libija i Egipat. Glavne

Sl. 2. Udio (%) imigranata u Europskoj uniji prema kontinentu podrijetla Izvor: EUROSTAT, 2013.

tranzitne države su Malta, Turska, Grčka, Albanija, Srbija i Hrvatska, dok su odredišne Italija, Francuska, Španjolska i Portugal (sl. 1). Prema podacima Eurostata u zemljama Europske Unije 24% imigranata potječe iz Afrike. Od toga najveći udio je iz Sjeverne Afrike (sl. 2).

Obilježja migracijskih tokova sa „crnog kontinenta“ Sl. 1. Emitivne, tranzitne i odredišne države migracije iz Sjeverne Afrike u Europu početkom 21. stoljeća

Obilježja spomenutih migracijskih tokova iz Afrike u Europu su višedimenzionalna. Osim kroz ekonomske, ogledaju se kroz

Maružin, Mikulandra, Semialjac, Vujevar: EUROPA – NOVI DOM IMIGRANTIMA IZ SJEVERNE AFRIKE

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2013, 7-14

kulturne, jezične i vjerske aspekte. Na ove migracije su najviše utjecali privlačni čimbenici u Europi, a u manjoj mjeri oni potisni sa sjevernog dijela afričkog kontinenta. Pritom se najviše ističe stalna potreba EU za stranim radnicima. U skladu s time EU je zakonski definirala prava imigrantima što je posebice izraženo kroz potpisivanje Europskog pakta o imigraciji i azilu 2008. godine. Tim dokumentom uvela su se ograničenja u postojećim programima te u pojedinačnim i ad hoc slučajevima. To se odrazilo na boravišne dozvole koje su izdavane imigrantima u okviru regulacijskih programa koje su najčešće privremene i vrijede jednu godinu. U regulacijskim programima nemaju pravo sudjelovati svi imigranti jer se oni ponekad odnose samo na imigrante s radnim ugovorom, ali ne i na članove njihovih obitelji čiji je položaj također nezakonit. Takvi programi osim na međunarodnoj, mogu biti doneseni na državnoj razini, što migrantima ponekad otežava dolazak do cilja. Analizom položaja migranata koji se ipak zaposle u Europi, može se indirektno zaključiti da EU po tom pitanju funkcionira na principu „strukturne inflacije“, odnosno nastoji se uskladiti cijena rada s obavljanjem određene vrste posla. Dakle, na plaću stranog radnika znatno utječe njegov status i ugled koji proizlazi iz posla kojeg odrađuje, odnosno postavlja se hijerarhija zanimanja. Poslovi koje migranti obavljaju nalaze se na samom dnu ljestvice; za Europljane su ti poslovi „oni u kojima nitko ne želi raditi“, jer im je za razliku od imigranata bitniji društveni položaj od same zarade. To su tzv. 3D poslovi – dirty, difficult, demanding (prljavi, teški i zahtjevni). Najveći dio imigranata je tako zaposlen u građevinarstvu (u Grčkoj preko 30%), rudarstvu, proizvodnji i

energetici (u Italiji oko 25%), trgovini (u Portugalu oko 15%), itd. (Gregurović, 2011). Međutim, velika je prisutnost nezakonitog zapošljavanja, što direktno potiče ilegalne migracije, a regulacijskim programima je tek djelomično riješen taj problem.

(Ne)prilike u novom domu - Francuskoj Francuska je jedna od najstarijih destinacija u Europi za afričke imigrante. U devetnaestom stoljeću Francuska započinje s regrutacijom radne snage kako bi uklonila negativan učinak ranog pada stope fertiliteta. Karakteristična su dva razdoblja visoke razine imigracije: 1930-ih i 1960-ih. No, ubrzo se omogućava useljavanje samo u sklopu objedinjavanja obitelji i visokokvalificiranim te sezonskim radnicima, čime Francuska usmjerava migracije prema Španjolskoj i Italiji. Problem koji se javlja u Francuskoj prilikom imigriranja visoko kvalificiranih doseljenika zemalja Magreba, a koji bi se mogao pribilježiti i ostalim zatvorenim društvima mediteranskih država je problem zapošljavanja. Postotak nezaposlenih muškaraca između 16 i 29 godina starosti iz zemalja Magreba oscilira između 34% i 45%. Podrijetlo poslodavcima predstavlja problem zbog čega većina visokokvalificiranih imigranata zemalja Magreba ostaje nezaposlena iako imaju istu stručnu spremu i socio-ekonomsku pozadinu kao autohtono stanovništvo u konkurenciji. Prema službenim anketama među autohtonim stanovništvom prevladava negativan stav prema imigrantima od kojih najviše prema imigrantima iz Sjeverne Afrike. Imigrantske skupine suočene su s društvenim poteškoćama integracije i segregacije. Skupina imigranata Sans Papiers nastoji prosvjedima i štrajkovima glađu

Maružin, Mikulandra, Semialjac, Vujevar: EUROPA – NOVI DOM IMIGRANTIMA IZ SJEVERNE AFRIKE

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2013, 7-14

skrenuti pozornost francuskoj vladi na uvjete njihova života (Guiraudon, 2008). U Francuskoj također postoji određen udio studentske populacije koja boravi i studira bez boravišne dozvole, odnosno ilegalno. Kako bi se spriječilo njihovo protjerivanje osnovana je organizacija ESF (fr. Educación Sin Fronteras; engl. Education Without Borders) (Guiraudon, 2008). Anketiranjem marokanskih imigranata u Francuskoj dolazi se do zaključka kako imigranti nisu izabrali Francusku kao odredišnu zemlju poznavajući uvjete življenja već isključivo u sklopu objedinjavanja obitelji. No Zakon o objedinjavanju obitelji postrožen je i direktno utječe na status članova obitelji. U procesu pridruživana svojoj obitelji izloženi su mogućnosti protjerivanja. Politika koja ima visok društveni utjecaj znak je rasizma druge generacije. Unatoč lošim uvjetima ispitani imigranti ne namjeravaju napustiti Francusku (Guiraudon, 2008).

Mjere imigracijske politike

Kako bi se ograničio ulazak ilegalnim imigrantima vlade pojedinih država provode restriktivne mjere. U Španjolskoj je uspostavljen poseban sustav za nadzor granica koji se provodi uz andaluzijsku obalu, Kanarske otoke, gradove Ceutu i Mellilu. Velika pozornost je usmjerena upravo zbog važnosti nadzora južne granice Europske unije. Od 2002. Libija postaje važna tranzitna zemlja za ilegalne migrante na putu prema Europi. Svake godine za petnaest do dvadeset tisuća ilegalnih imigranata, koji su zaustavljeni na Siciliji i Malti smatra se da su došli s libijske obale. Europska unija i pojedine zemlje pokušale su ojačati suradnju s Libijom kako bi se zaustavio dotok ilegalnih

imigranata na prostor Sredozemlja. Vijeće Europske unije inzistiralo je na pokretanju suradnje u suzbijanju tranzitnih migracijskih tokova preko Libije. S obzirom na činjenicu da je Italija prva odredišna zemlja Europske unije za ilegalne migrante iz Libije, obvezala se na pomoć u jačanju libijske pomorske i teritorijalne granice. Prve konkretne aktivnosti pokrenute su 2005. kada je Europska komisija odobrila dva milijuna eura za osiguranje libijske južne granice i najavila program obuke za libijske policajce i pogranične stražare. No, važna činjenica jest da je Libija jedina sjevernoafrička država koja 1951. nije potpisala Konvenciju Ujedinjenih naroda za izbjeglice. Imigranti su često suočeni sa progonima, zlostavljanjima u pritvoru i naposljetku prisilnim vraćanjem u države iz kojih su pristigli (Joffe, 2011).

Hrvatska kao tranzitna država

Prvi Zakon o azilu u RH izglasan je 2003., a krajem 2007. djelomično je izmijenjen i dopunjen pojedinim odredbama. Pritom su propisani uvjeti i postupak za odobravanje azila. Tim Zakonom je Hrvatska postala tranzitna zemlja za buduću imigrantsku populaciju. Kao i u ostalim zemljama EU, razlikuje se status tražitelji azila i azilanti kojima je za razliku od tražitelja odobren azil u skladu sa odredbama Zakona. Također, Zakonom je definirana supsidijarna zaštita koja se odobrava i strancu koji ne ispunjava uvjete za azil, a za kojeg se na temelju određenih saznanja vjeruje da bi povratkom u zemlju podrijetla bio ugrožen (Zakon o azilu, NN, 79/07). Svaka zamolba za odobravanje azila mora biti uzeta u postupak, iako su na kraju manjina oni kojima se odobri azil. Tražiteljima azila i azilantima se pruža pomoć preko Ureda UNHCR-a, Ministarstva unu-

Maružin, Mikulandra, Semialjac, Vujevar: EUROPA – NOVI DOM IMIGRANTIMA IZ SJEVERNE AFRIKE

foto: Zlatka Mikulandra

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2013, 7-14

Sl. 3. Hrvatska zastava u Prihvatnom centru za strance u Zagrebu tarnjih poslova RH, a veliku ulogu imaju nevladine organizacije poput Crvenog križa, Centra za mirovne studije, Hrvatskog pravnog centra (Šegvić, 2011). Kako imigranti žive u Hrvatskoj određeno vrijeme, vrlo je bitna njihova integracija u društvu. Pritom su neke od najvećih poteškoća one vezane uz učenje hrvatskog jezika i nemogućnost zapošljavanja sukladno njihovim kvalifikacijama. Kod nekih nisu zadovoljene ni osnovne potrebe poput stanovanja te socijalne i zdravstvene zaštite. Kako bi imigrantima, ali i stanovništvu Hrvatske bilo lakše prihvatiti mjere migracijskih politika vrlo je važno podizanje javne svijesti o pitanju imigranata prvenstveno radi smanjenja ksenofobije. Ulaskom Hrvatske u Europsku uniju zasigurno će doći do porasta imigracije, koja je sve veća sukladno povećanju smještajnih kapaciteta u prihvatilištima. Hrvatska će u bliskoj budućnosti morati dodatno usklađivati zakone o migracijama. Danas u Hrvatskoj postoji Prihvatilište za tražitelje azila u Kutini te Prihvatni centar za strance (nisu isključivo tražitelji azila i azilanti) u Zagrebu. U sklopu istraživanja o imigraciji u Hrvatsku na pragu ulaska u Europsku uniju, te kako bi se prethodno navedene činjenice

donekle potvrdile, proveden je polustrukturirani intervju sa tražiteljima azila i azilantima u Prihvatnom centru za strance u Zagrebu. Intervju je proveden u ožujku 2013.. Većina sugovornika (njih četiri) bili su Alžirci, a ostali uglavnom Iranci ili državljani subsaharskih zemalja. Svi intervjuirani bili su pripadnici muškog roda u starosti od 25 do 30 godina. Razgovor je vođen na engleskom jeziku kojeg su govorili gotovo svi. Upitani su za razloge odlaska iz domovine, koja im je država krajnji cilj, koliko poznaju jezike i kulturu naroda izvan svoje domovine, o iskustvima u Republici Hrvatskoj te čemu se nadaju. Kao razloge odlaska iz svoje domovine navode političku situaciju, ali i ekonomsko stanje u svojoj državi. U sjevernom dijelu Afrike velik je demografski rast stanovništva za koje nema dovoljno radnih mjesta, tako da znatan udio stanovništva pokušava bolje uvjete pronaći u Europi. Jedan od sugovornika tvrdi kako se u Alžiru ni minute nije osjećao kao Alžirac, „bez posla, bez ičeg – kao stranac u vlastitoj državi“. Drugi je pak tražitelj azila morao otići iz Alžira zbog prijetnje terorista. U strahu za vlastiti život odlučio je emigrirati. Krajnji cilj mu je Francuska. Ostali stranci prije dolaska u Hrvatsku boravili su u Grčkoj, gdje su radili u maslinicima, potom su neko vrijeme bili u Crnoj Gori zatim Srbiji. Jedan od imigranata migrirao je sa ženom i dvoje djece iz ekonomskih razloga. Djeca mu već uče hrvatski i idu u školu, međutim i dalje se čeka odobrenje od strane državnih tijela za ostanak u RH. Mnogi imigranti žale se na dugotrajan postupak odobrenja ili odbijanja azila od strane hrvatskih zakonodavnih tijela. Naime, neki kažu kako u Republici Hrvatskoj borave više od osam mjeseci bez ikakve

Maružin, Mikulandra, Semialjac, Vujevar: EUROPA – NOVI DOM IMIGRANTIMA IZ SJEVERNE AFRIKE

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2013, 7-14

foto: Zlatka Mikulandra

Sl. 4. Polustrukturirani intervju sa imigrantima iz Sjeverne Afrike vođen je u Prihvatnom centru za strance u Zagrebu informacije o tome hoće li moći ostati ili će morati napustiti zemlju. Izuzevši to, zadovoljni su Hrvatskom, ljudima, uvjetima života koje ovdje imaju. Ističu kako im azil plaća liječenje, a veliku pomoć pruža im Crveni križ. Iako nitko od njih ne govori hrvatski, ističu da su se dobro snašli i da vlada prijateljska atmosfera. Ni s religijom nemaju problema, jer kako navode, „Bog je jedan bez obzira na tumačenje religije“. Jedino im problem predstavlja nemogućnost zaposlenja. Mnogi od njih nisu čuli za Hrvatsku prije nego li su pristigli, uglavnom zato jer nisu pohađali školu. Većina je završila tek osnovnu školu, a potom bi zbog nedovoljno novčanih sredstava prekidali obrazovanje. U budućnosti se nadaju bržem rješavanju

njihovih slučajeva, mnogi od njih mogućem odlasku u Francusku gdje vide perspektivu i gdje nekolicina njih ima rodbinu.

Hrvati o imigrantima Istraživanje etničke distance Hrvata prema Alžircima provedeno je u razdoblju od 9. do 22. travnja 2013. na uzorku od 50 građana Republike Hrvatske svih dobnih skupina kojima je naglašeno da je anketa anonimna. Etnička distanca prema Bošnjacima provedena je zbog usporedbe rezultata. Ispitanici su anketirani putem e-mail poruka i društvenih mreža te su samostalno popunjavali upitnik. Uzorak obuhvaćen ispitivanjem je vrlo mali te se stoga neće ulaziti u detaljniju analizu etničke distance.

Maružin, Mikulandra, Semialjac, Vujevar: EUROPA – NOVI DOM IMIGRANTIMA IZ SJEVERNE AFRIKE

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2013, 7-14

Tab. 1. Prihvaćenost pojedinih naroda od Hrvata, prema ponuđenim odnosima Odnos

Alžirci

Bošnjaci

Da stalno živi u mojoj zemlji

94%

98%

Da stanuje u mojem susjedstvu, zgradi ili ulici

92%

94%

100%

Da bude nastavnik u školi u mom mjestu

88%

90%

Da mi bude šef na poslu

80%

84%

Da ima rukovodeći ili neki važan položaj u mojoj zemlji

54%

58%

100%

Da moj brat ili sestra stupi u brak s njim

86%

96%

Da ja stupim u brak s njim

78%

94%

100%

Da bude član iste političke stranke

Da se družim s njim kao prijateljem

Da, neki od članova moje obitelji primi njegovu krv Iz provedene ankete etničke distance mogu se nazrijeti neki specifični odnosi Hrvata prema alžirskoj odnosno bošnjačkoj narodnosnoj grupi. Primjerice, svi ispitanici složili bi se da i Alžirac i Bošnjak bude član iste političke stranke, da se druže s njim kao prijateljem te da neki od članova obitelji primi njegovu krv. Međutim, kad je riječ o stupanju u brak s osobom iz Alžira 22% ispitanika odbilo bi stupanje u brak dok se njih 14% izjasnilo negativno i kada je riječ o članu njihove uže obitelji, odnosno bratu ili sestri. Zanimljivo je da čak 46% ispitanika ne žele vidjeti pripadnika alžirske, odnosno 42% Bošnjačke skupine na nekom važnom ili rukovodećem položaju u državi. Naposljetku, može se zaključiti da s obzirom na susjedstvo, život u istoj zemlji iako su ra-

zlike male, velik broj Hrvata misli kako na području Hrvatske ne bi trebali živjeti drugi narodi, posebice ne narod koji je nepoznat te ga se percipira negativno. Ta negativna percepcija navodi ljude na strah od blizine i suživota sa pripadnicima te skupine. Postavlja se pitanje u kojoj je mjeri migracija proces koji se može kontrolirati? Treba li osuditi migrante jer su u potrazi za boljim životom? Migracija postaje globalni proces, a brojne vlade pomoću zakonskih odrednica ju pokušavaju kontrolirati, više ili manje uspješno, ovisno o raznim faktorima. Migranti žele ostvariti temeljne ljudske potrebe i prava i na tome im ne treba zamjeriti. Na kraju ostaje dilema mogu li Hrvati i Hrvatska pružiti imigrantima uvjete dostojne življenja?

Literatura Gregurović, S., 2011: Obilježja migracijskih tokova i integracija novih imigrantskih grupa na tržištu rada u južnoeuropskim zemljama članicama Europske unije, Migracijske i etničke teme 27 (1), 57-75. Guiraudon, V., 2008: Moroccan Immigration in France: Do Migration Policies Matter?, Journal of Immigrant and Refugee Studies 6 (3), 366-381. Joffé, G., 2011: Libya and the European Union: sharedinterests?, The Journal of North African Studies 16 (2), 233-249.

Pirc, J., 2008: Povijesno-demografske dinamike migracija u smjeru Afrika-EU, Migracijske i etničke teme 24 (1-2), 109-136. Šegvić, S., 2011: Šengenski režim upravljanja vanjskim granicama EU, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu 48 (1), 11-31.

Izvori Zakon o azilu, NN 79/07, Narodne novine, http://www.zakon.hr/z/314/Zakon-o-azilu (9.5.2013) EUROSTAT, http://epp.eurostat.ec.europa.eu/statistics_explained/index.php/Migration_and_migrant_population_statistics (10.5.2013)

Sanja Maružin, Preddiplomski istraživački studij geografije, II. godina, e-mail: sanja091@gmail.com Zlatka Mikulandra, Diplomski nastavnički studij geografije, I. godina, e-mail: zlatka.mikulandra@hotmail.com Barbara Semialjac, Preddiplomski istraživački studij geografije, II. godina, e-mail: barbara@geocentar.com Kristina Vujeva, Diplomski nastavnički studij geografije, I. godina, e-mail: kristina.vujeva@gmail.com

RUHR – OD RUDARSKO-INDUSTRIJSKE DO KULTURNE METROPOLE EUROPE Petra Radeljak Prve asocijacije na njemačku pokrajinu Ruhr (na njemačkom jeziku Ruhrgebiet, ali i Revier, Ruhrpott, Kohlenpott...), kako u samoj Njemačkoj tako i izvan nje, dugo su bili rudnici i metalurgija, prvenstveno kao odraz industrijalizacije u 19. i 20. stoljeću koja je ovaj prostor pretvorila u jedno od rudarsko-industrijskih središta Europe. Snažan industrijski i urbani razvoj doveo je do intenzivnog rasta broja stanovnika: na području koje površinom odgovara Sisačko-moslavačkoj županiji kroz dva stoljeća broj stanovnika povećao se s 250.000 na više od pet milijuna. Od kraja 1950-ih godina nastupili su brojni društveni problemi povezani sa zatvaranjem rudnika, padom proizvodnje i potrebom restrukturiranja gospodarstva. Paralelno s tim procesima ova regija pronalazi svoj novi identitet.

Gdje je (i što je) Ruhr Ime Ruhrgebiet pojavilo se tek krajem 18. stoljeća; oko 1830. već je čvrsto ukorijenjeno u literaturi, a službeno se koristi od 1919. kada je upotrijebljeno u Versaillskom sporazumu (RVR, 2005). Prostor Ruhra (Ruhrgebiet) u osnovi je određen rijekom Ruhr na jugu, Rajnom na zapadu te rijekom Lippe na sjeveru, no granice mu nisu strogo određene i podložne su različitim tumačenjima. Tako se prije otprilike 150 godina pod tim pojmom podrazumijevalo samo područje uz srednji i donji tok rijeke Ruhr. Danas on pak obuhvaća porječje rijeke Emscher, područje s obje strane donjeg i srednjeg

toka rijeke Lippe te rajnski dio. Statistički i prostorno najčešće se u obzir uzimaju granice „Siedlungsverband Ruhrkohlenbezirk“, udruženja utemeljenog 1920. godine koje je povezalo ruhrska naselja s ciljem koordinacije gradnje, stanovanja i prometa te zaštite pejzaža u Ruhru na regionalnoj razini; to je bila prva takva planerska organizacija u Njemačkoj. Iz njega je 1979. proizašao „Kommunalverband Ruhrgebiet“, a 2004. „Regionalverband Ruhr“ (RVR, 2005). Tako definiran Ruhr površine 4436 km2 uključuje područja jedanaest gradova (Städte) i četiri okruga (Kreise). Od zapada prema istoku to su gradovi: Duisburg,

Petra Radeljak: RUHR – OD RUDARSKO-INDUSTRIJSKE DO KULTURNE METROPOLE EUROPE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2013, 15-23

Oberhausen, Bottrop, Mülheim an der Ruhr, Essen, Gelsenkirchen, Bochum, Herne, Hagen, Dortmund i Hamm. Okruzi (s pripadajućim općinama) su: Ennepe Ruhr, Recklinghausen, Unna i Wesel. Brojem stanovnika iznad 500.000 prednjače gradovi Dortmund (581 000) i Essen (573 500) te okrug Recklinghausen (625 500). Zapadni dio Ruhra (s Duisburgom i Essenom) pripadao je povijesnoj pruskoj provinciji Porajnje (Rheinland), a istočni dio (uključujući Gelsenkirchen, Bochum, Dortmund i Hamm) Vestfaliji (Westfalen), što se i danas odražava na način upravljanja kroz više teritorijalno-administrativnih jedinica i razina (sl. 1). Ruhr nije niti historijskogeografska, niti administrativno-teritorijalna cjelina, već regija koju prije svega povezuju značajke ekonomskogeografskog i urbanogeograf-

skog razvoja. Za razliku od monocentričnih gradskih regija u Njemačkoj, poput Berlina, Hamburga i Münchena, Ruhr je gradska regija s više jezgara, koja se razvijala na temelju rudarstva i metalurgije (Vresk, 1990). Sastoji se od gradova koji su se za vrijeme industrijalizacije razvijali neovisno jedan o drugome te više ili manje međusobno srasli. Prijelazi među gradovima obično su predgrađa, ali i neizgrađena područja te poljoprivredne površine. U središnjem pojasu gradova takvi prijelazi teže su raspoznatljivi. Ruhr se danas ubraja među najveće gradske regije Europe, a zajedno s Düsseldorfom, Kölnom, Bonnom i drugim gradovima u četverokutu Hamm – Wesel – Mönchengladbach – Bonn unutar njemačke savezne zemlje Nordrhein-Westfalen (NRW) čini i veliku konurbaciju Rajna-Ruhr s oko 10 milijuna stanovnika. S više od jedne pe-

Sl. 1. Gradovi i okruzi u ruhrskom regionalnom udruženju (Regionalverband Ruhr) Izvor: Ullrich, D., Ruhr area-administration, http://en.wikipedia.org/wiki/File:Ruhr_area-administration.png

Petra Radeljak: RUHR – OD RUDARSKO-INDUSTRIJSKE DO KULTURNE METROPOLE EUROPE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2013, 15-23

tine ukupnog stanovništva Njemačke 2012. (oko 17,5 milijuna) NRW je najnaseljenija njemačka savezna zemlja, s velikom prednošću pred Bavarskom (Bayern) koja ima nešto više od 12,5 milijuna stanovnika (Statistisches Bundesamt, 2013).

Industrijski i urbani razvoj Ruhra U 8. stoljeću područje između rijeka Lippe i Ruhr došlo je u ruke Franaka, nakon čega su Karolinzi sustavno gradili „Hellweg“ – vojnu i trgovačku rutu od Rajne prema Weseru i Labi s dnevnim postajama na razmaku od 15 do 18 kilometara puta, začecima kasnijih naselja. Duž Hellwega kao glavne žile kucavice u srednjem vijeku je nastao niz gradova: Duisburg, Essen, Wattenscheid, Bochum, Dortmund i Unna. Tijekom 15. stoljeća mnogi gradovi doživjeli su gospodarski polet. U tom razdoblju Hanzi, vrlo važnom trgovačkom savezu, pripadalo je 16 gradova budućeg Ruhra. Nakon ratnih previranja i nazadovanja od 16. do 18. stoljeća, Bečkim kongresom 1815. godine Ruhr je pripao Pruskoj; od tada potječe još uvijek važna podjela među pruskim provincijama (RVR, 2005). Glavne rude koje su bile temelj za nadolazeće doba ugljena i čelika bile su kameni ugljen i željezna ruda. Prva iskopavanja na području Ruhra krenula su još u 14. stoljeću, a već krajem 18. stoljeća oko Ruhra je bilo 900 malih rudnika (RVR, 2005). Ugljeni slojevi datiraju od prije 300 milijuna godina, iz gornjeg karbona. U južnom dijelu Ruhra dosežu površinu zemlje, dok im se dubina povećava prema sjeveru pa u području oko rijeke Lippe leže na dubini od više stotina metara. U skladu s time, od juga prema sjeveru napredovalo je i otvaranje ugljenokopa. Formacija, kvaliteta i stratifikacija uglje-

na bila je tako ključna za industrijski razvoj Ruhra. Bitan preduvjet za intenzivno vađenje kamenog ugljena bilo je uvođenje parnog stroja u 19. stoljeću, a snažna proizvodnja željeza i čelika dovela je do još veće potražnje za ugljenom. Za polet industrijalizacije Ruhra važnu ulogu imala je progresivna gospodarska politika Pruske, pri čemu je bila uvedena gospodarska sloboda te ukinuta feudalna struktura (RVR, 2005). Snažan razvoj od sredine 19. stoljeća uvjetovao je i razvoj guste prometne mreže koja je obuhvatila cestovnu, željezničku te mrežu vodenih puteva. Prvi veći val useljavanja u Njemačku dogodio se prije Prvog svjetskog rata u područja jakoga rudarstva i industrije, prije svega u Ruhr (Voppel, 1990). Između 1890. i 1918. pristiglo je puno stanovnika iz istočnih pruskih provincija; mnogi su bili Poljaci. Doseljavali su iskusni rudari iz Belgije, sjeverne Francuske, Engleske i Škotske. Za vrijeme industrijalizacije broj stanovnika narastao je s oko 274.000 1820. na 1,3 milijuna 1885. odnosno 4,1 milijun stanovnika 1925. (RVR, 2005). Industrijski razvoj Ruhra, veliki priljev stanovništva i širenje stambenih četvrti oko mnogih industrijskih postrojenja (nakon 1850. podizali su ih industrijalisti) doveli su i do ekoloških šteta vidljivih u zagađenju zraka, vode i tla. Ruhrsko regionalno udruženje (danas Regionalverband Ruhr) utemeljeno je 1920. s ciljem planiranja korištenja zemljišta na razini regije, osobito pronalaska zajedničkog koncepta zelenih zona te bolje organizacije prometnog sustava. U 1920-im definiran je poznati sustav regionalnih zelenih zona koje razdvajaju sedam urbano-industrijskih područja jezgre Ruhra izduženih u pravcu sjever-jug (Vresk, 1990).

Petra Radeljak: RUHR – OD RUDARSKO-INDUSTRIJSKE DO KULTURNE METROPOLE EUROPE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2013, 15-23

foto: Petra Radeljak, 28.01.2011.

Ruhr je pretrpio posljedice svjetskih ratova kao središte njemačke vojne industrije prije Prvog svjetskog rata te kroz vrlo teška razaranja u Drugom svjetskom ratu i demontaže naređene nakon rata. Međutim, ubrzo nakon Drugog svjetskog rata ponovno je postao motor obnove njemačkog gospodarstva i doživio novo „gospodarsko čudo“. Vrhunac eksploatacije ugljena dosegnut je 1956. s 124 600 tona; tada je u rudarstvu bilo zaposleno 494 000 ljudi. Ukupan broj stanovnika rastao je do 1961. kada je dosegnut dosadašnji maksimum od 5 674 223 stanovnika (RVR, 2005). Gospodarsko čudo ipak nije dugo potrajalo. Problemi rudarstva i metalurgije na-

stupaju krajem 1950-ih, kada se potrošnja ugljena počela smanjivati, a nafte i plina povećavati (uz konkurenciju jeftinijeg uvoznog ugljena). Posljedice su uključivale smanjivanje proizvodnje i zatvaranje rudnika te razne društvene probleme (Vresk, 1990). Rast broja stanovnika završio je početkom krize ugljena, i potom krize čelika, te je krenulo jako iseljavanje iz regije. S obzirom na nazadovanje rudarstva i proizvodnje čelika i s tim povezanim gospodarskim i društvenim posljedicama za regiju, trebalo je pronaći nova rješenja i okrenuti se stvaranju nove gospodarske strukture. Osnovane su visoke i više škole, radilo se na nadogradnji prometne infrastrukture i razvoju novih gospodarskih grana poput kemijske industrije, proizvodnje energije, automobilske industrije, strojarstva, tehnologije zaštite okoliša i telekomunikacijske i informatičke industrije (RVR, 2005). Krajem 1980-ih i početkom 1990-ih kretanje broja stanovnika na kraće vrijeme je poprimilo uzlaznu putanju, vezano uz previranja u Istočnoj Njemačkoj te državama istočne i jugoistočne Europe. Od druge polovice 1990-ih ponovno se bilježi pad broja stanovnika što upućuje na zaključak da ostaje niz razvojnih problema s kojima se Ruhr i dalje treba nositi.

Suvremena obilježja i identitet Ruhra

Sl. 2. Dio kampusa Tehničkog sveučilišta u Dortmundu (Technische Universität Dortmund). Visokoškolske institucije u Ruhru osnivane su u 1960-ima; u zimskom semestru 2010/2011 na pet ruhrskih sveučilišta, 14 veleučilišta i jednoj likovnoj akademiji studiralo je 196.489 studenata (RVR, 2012).

Snažan i često nekontroliran proces industrijalizacije tijekom 19. i 20. stoljeća za posljedicu je imao radikalnu preobrazbu prostora. U Ruhru se danas isprepleću gradske četvrti s industrijskim postrojenjima, gustom cestovnom i željezničkom mrežom, ali i šumskim, poljoprivrednim i vodenim površinama. Kod kategorija korištenja zemljišta na području Ruhra 2012.

Petra Radeljak: RUHR – OD RUDARSKO-INDUSTRIJSKE DO KULTURNE METROPOLE EUROPE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2013, 15-23

(sl. 3), s podjednakim udjelom od oko 39% dominiraju poljoprivredne površine s jedne, odnosno površine naselja i prometnice s druge strane. Razlike su naravno prisutne unutar samoga Ruhra – udio površina naselja i prometnih površina povećava se u gradovima u središnjem dijelu Ruhra, pri čemu prednjače Herne, Oberhausen, Gelsenkirchen i Bochum s udjelom iznad 70%. Prema okruzima na rubu Ruhra taj se udio smanjuje (najmanji udio je 21,9% u okrugu Wesel) (Katasterfläche der Vermessungsverwaltung 2012, RVR). Unatoč krizama i strukturnim promjenama, Ruhr se još uvijek ubraja među najveća i gospodarski najznačajnija europska središta. Njegov bruto domaći proizvod čini oko 27% BDP-a NRW-a, odnosno 6% cijele Njemačke. Od nekadašnjeg 141 rudnika sada eksploatiraju još samo tri stroja. Ruhr je danas prostor usluga i visoke tehnologije. Gospodarstvo počiva na zdravstvu, energetici, logistici, kemijskoj tehnologiji i dr. (RVR, 2012). Još 1970. godine 58,4% posto zaposlenih radilo je u sekundarnom sektoru, 40% u uslužnom sektoru i 1,5% u

Sl. 3. Način korištenja površina na području Ruhra (RVR) 2012. godine Izvor: Katasterfläche der Vermessungsverwaltung 2012, Regionalverband Ruhr

poljoprivredi i šumarstvu. Do 2011. godine udio zaposlenih po sektorima gospodarske djelatnosti značajno se promijenio: 73% zaposlenih radi u uslužnom, 26% u sekundarnom te 1% u primarnom sektoru (RVR, 2012). Za razliku od stope nezaposlenosti od 6,6% u Njemačkoj, odnosno 6,8% u NRW-u, u Ruhru je ona u rujnu 2011. znatno viših 10,4% - odnosno 265 355 nezaposlenih osoba. Stopa nezaposlenosti najviša je bila u Gelsenkirchenu (14,2%), a slijedili su Duisburg, Dortmund i Herne s 12,5% (RVR, 2012). Tab. 1. Broj stanovnika 2011. te stopa ukupne promjene 2011/2000. po gradovima i okruzima Ruhra Broj stanovnika 2011.

Stopa ukupne promjene 2011/2000

Bochum

373 976

-4,39

Bottrop

116 361

-3,52

Dortmund

580 956

-1,36

Duisburg

488 005

-5,23

Essen

573 468

-3,66

Gelsenkirchen

256 652

-7,91

Hagen

187 447

-7,73

Hamm

182 112

-0,17

Herne

164 244

-5,89

Mülheim an der Ruhr

167 156

-3,30

Oberhausen

212 568

-4,31

Ennepe-Ruhr

329 870

-5,96

Recklinghausen

625 523

-4,88

Unna

409 524

-5,15

Wesel

467 274

-1,50

5 135 136

-4,18

Gradovi i okruzi

Regionalverband Ruhr UKUPNO

Izvor: Bevölkerungsentwicklung seit 1961, Regionalverband Ruhr

Stopa nezaposlenosti i smanjenje broja stanovnika problemi su s kojima se suočava ova regija. U posljednjem desetljeću pad broja stanovnika zabilježili su svi gradovi i okruzi Ruhra (tab. 1), pri čemu negativnom općom stopom kretanja osobito prednjače gradovi Gelsenkirchen i Hagen (tab. 1). Ruhr je tradicionalno imigracijsko područje i obiteljska povijest velikog dijela stanovnika povezana je s imigracijom. Mnogi tzv. Gastarbeiter (gostujući radnici) i njihove obitelji u međuvremenu su se potpuno asimilirali. Udio stranaca u ukupnom stanovništvu Ruhra 2011. je 11%, a među njima vode Turci (39,3%), slijede državljani zemalja bivše Jugoslavije (12,5%), Poljaci (7,4%), Talijani (4,8%), Grci (3,6%), zatim Nizozemci, Portugalci, Španjolci i dr. (Ausländische Bevölkerung am 31.12.2011). Niz većih i manjih projekata kojima se željelo utjecati na negativne posljedice i industrijalizacije i krize rudarstva i proizvodnje, restrukturiranje regije, vrednovanje kulturne, posebno industrijske baštine, poboljšanje kvalitete života te razvijanje drugačijega identiteta ovoga prostora provodio se u Ruhru u posljednjim desetljećima. Od 2009. godine RVR je kao krovna institucija sa sjedištem u Essenu, koja već više od 90 godina radi na poboljšanju kvalitete života u regiji, ponovno preuzeo punu odgovornost za regionalno planiranje i postavljanje okvira za korištenje zemljišta u gradovima i okruzima u Ruhru. Ta odgovornost više od tri desetljeća bila je podijeljena između tri regionalne uprave (Arnsberg, Düsseldorf i Münster) što se pokazalo vrlo manjkavim. RVR je također nositelj važnih infrastrukturnih projekata poput Staze industrijske kulture (Route der Industriekultur) i Pejzažnog parka Emscher (Emscher Landschaftspark). Bavi se i razvojem gospodarstva, posebno

foto: Petra Radeljak, 12.02.11.

Petra Radeljak: RUHR – OD RUDARSKO-INDUSTRIJSKE DO KULTURNE METROPOLE EUROPE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2013, 15-23

Sl. 4. Zeche Zollverein – spomenik industrijske kulture u kojem se danas, među ostalim sadržajima, nalazi i Muzej Ruhra (Ruhr Museum). Od 2001. godine na UNESCO-ovoj listi svjetske baštine.

foto: Petra Radeljak, 27.10.2007.

Sl. 5. Henrichshütte Hattingen – nekadašnje metalurško postrojenje, danas pretvoreno u muzej. turizma u regiji, kao i promocijom novoga identiteta „Metropole Ruhr“ (Metropole

foto: Petra Radeljak, 10.10.06.

foto: Petra Radeljak, 24.09.10.

Petra Radeljak: RUHR – OD RUDARSKO-INDUSTRIJSKE DO KULTURNE METROPOLE EUROPE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2013, 15-23

Sl. 6. Duisburg je najveća riječna luka Europe. Na fotografiji je detalj iz unutrašnje luke u Duisburgu (Duisburg Innenhafen), preuređene u novo stambeno, radno i rekracijsko područje. Ruhr, Regionalverband Ruhr - Aufgaben und Verbandsgebiet, 2013). Područje oko rijeke Emscher bilo je jedan od najočitijih primjera ekoloških problema u Ruhru. Zbog slijeganja terena povezanog s rudarstvom koje je utjecalo na prirodni pad tekućice nije bilo moguće polijeganje kanalizacijskih cijevi u podzemlju. Zbog toga su rijeka Emscher i njeni pritoci bili ograđeni i pretvoreni u otvoreni kanalizacijski sustav duljine 360 kilometara kontroliran pumpama. Upravo ekološka regeneracija Emschera jedan je od ključnih projekata novoga Ruhra, čiji je dovršetak planiran 2020. godine (Ruhr Museum, 2011). Pejzažni park Emscher je proizašao iz desetogodišnje međunarodne izložbe graditeljstva (Internationalle Bauausstellung Emscher Park) sa svrhom povezivanja postojećeg sustava regionalnih zelenih zona s drugim zelenim i neizgrađenim područjima, ali i prenamijenjenim industrijskim zonama, uz doprinos vrednovanju industrijskog nasljeđa. Treba napomenuti i da je 2004. osnovan „GeoPark Ruhrgebiet“. Brojni geološki izdanci ne obuhvaćaju samo gornjokarbon-

Sl. 7. Westfalenstadion u Dortmundu – službeno „Signal Iduna Park“, najveći stadion u Njemačkoj. Većina nogometnih klubova u Ruhru osnovana je još početkom 20. stoljeća, a od 1920-ih Ruhr je vodeća nogometna regija u Njemačkoj. Borussija Dortmund, Schalke 04, VfL Bochum, MSV Duisburg, Rot-Weiß Oberhausen, Rot-Weiß Essen svakako su najpoznatiji klubovi, no nogomet je i daleko najpopularniji lokalni sport, s 250.000 registriranih igrača u lokalnim klubovima (Ruhr Museum, 2011). ske slojeve bogate ugljenom već i raspon slojeva od devona do kvartara. Rudno bogatstvo igra središnju ulogu u geoparku – najvažniji je svakako kameni ugljen, no to nije bila i jedina ruda koja je obilježila Ruhr: uz rude za metalurgiju za različite svrhe je bila korištena sol te za građevinarstvo šljunak i pijesak (Metropole Ruhr, GeoPark Ruhrgebiet, 2013). Ruhr se sada može pohvaliti s više od 200 muzeja i galerija, s kazalištima, operama i koncertnim dvoranama. Brojna i arhitektonski vrijedna industrijska postrojenja uređena su kao povijesni spomenici industrijske kulture ili modernizirana i prenamijenjena za nove funkcije. Najatraktivniji spomenici postali su važne turističke atrakcije duž Staze industrijske kulture, otvorene 1999. godine, koja sada u duljini od 400 kilometara povezuje 52 postaje. Staza uključuje,

Petra Radeljak: RUHR – OD RUDARSKO-INDUSTRIJSKE DO KULTURNE METROPOLE EUROPE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2013, 15-23

foto: Petra Radeljak, 11.09.10.

Sl. 8. „Zeleni“ Dortmund – više od polovice površine najvećeg ruhrskog grada čine zelene površine. Nekada najpoznatiji kao grad čelika, ugljena i brojnih pivovara danas gradi novi identitet i sve više se oslanja na visoku tehnologiju. primjerice, pejzažni park Duisburg-Nord, unutrašnju luku u Duisburgu, gazometar u Oberhausenu, njemački muzej rudarstva u Bochumu, metalurško postrojenje Henrichshütte Hattingen i dr. Istaknuti spomenik

industrijske kulture je nekadašnji kompleks rudnika – Zeche Zollverein u Essenu, koji je 2001. postao dijelom UNESCO-ove liste svjetske baštine.

Zaključak U 18. stoljeću, u predvečerje industrijske revolucije, Ruhr je bio poljoprivredna regija prošarana manjim gradovima većinom položenima duž Hellwega, stare trgovačke rute. Rudno bogatstvo uvelike je odredilo daljnji razvoj regije. Nastajali su brojni rudnici, ljevaonice željeza, čeličane, visoke peći i koksare i uz njih se širile stambene četvrti. Prometna mreža postajala je sve razvijenija gradnjom cesta, pruga i kanala. Pretežno ruralni prostor s malim trgovačkim i obrtničkim gradovima urbanizirao se i industrijalizirao. Veliki broj stanovnika selio je u gradove, a desetljećima su u novonastalo industrijsko područje doseljavali stanovnici iz svih dijelova Njemačke i Europe. Gospodarski problemi, primarno kriza rudarstva i proizvodnje čelika, s kojima se Ruhr

suočava od 1950-ih i 1960-ih godina nosili su sa sobom potrebu restrukturiranja, rješavanja problema nezaposlenosti, saniranja ekoloških posljedica, povećanja kvalitete života te pronalaska novoga identiteta. Veliki podstrek „metropoli Ruhr“ dao je i izbor cijele regije (uz grad Essen kao predstavnika) među europske prijestolnice kulture 2010. godine. Pod motom „Promjena kroz kulturu – kultura kroz promjenu“ te kroz 5.500 manifestacija Ruhr je predstavio svoj razvoj od regije obilježene teškom industrijom do raznolikog urbanog pejzaža sa specifičnom kulturnom ponudom (RVR, 2012). Identitet Ruhra danas se zasniva na slojevitosti povijesnog razvoja (ovdje možemo pronaći i neke od najstarijih njemačkih gradova iz rimskoga doba), vrednovanju industrijske baštine kao spomenika razvojnim dosezima društva, ali i inventivnim projektima preobrazbe i rješavanja problema (ne)održivog razvoja. Kultura i obrazovanje su uz visoku tehnologiju, istraživanje, trgovinu i usluge stupovi na kojima se gradi budućnost.

Literatura Regionalverband Ruhr, 2005: Das Ruhrgebiet, Zahlen – Daten – Fakten, Regionalverband Ruhr, Essen. Voppel, G., 1990: Das Bevölkerungspotential als Grundlage wirtschaftlicher Strukturen und Entwicklungen, u: Geographie Deutschlands, Bundesrepublik Deutschland, Staat – Natur – Wirtschaft (ur. Tietze, W., Boesler, K.-A., Klink, H.-J., Voppel, G.), Gebrüder Borntraeger Berlin, Stuttgart, 354-380. Vresk, M., 1990: Grad u regionalnom i urbanom planiranju, Školska knjiga, Zagreb.

Izvori

Ausländische Bevölkerung am 31.12.2011, Regionalverband Ruhr, http://www.metropoleruhr.de/ fileadmin/user_upload/metropoleruhr.de/Bilder/Daten___Fakten/Regionalstatistik_PDF/Bevoelkerung/BevNat_11_Tab.pdf (19.11.2013.) Bevölkerungsentwicklung seit 1961, Regionalverband Ruhr, http://www.metropoleruhr.de/fileadmin/user_upload/metropoleruhr.de/Bilder/Daten___Fakten/Regionalstatistik_PDF/Bevoelkerung/ BevEnt_11_Tab_01.pdf (7.11.2013.) Katasterfläche der Vermessungsverwaltung 2012, Regionalverband Ruhr, http://www.metropoleruhr.de/fileadmin/user_upload/metropoleruhr.de/Bilder/Daten___Fakten/Regionalstatistik_PDF/Flaeche/Flaeche_12_Tab.pdf (11.11.2013.) Metropole Ruhr, GeoPark Ruhrgebiet, http://geopark.metropoleruhr.de/geopark-ruhrgebiet/geopark.html (13.11.2013.) Metropole Ruhr, Regionalverband Ruhr - Aufgaben und Verbandsgebiet, http://www.metropoleruhr. de/regionalverband-ruhr/ueber-uns/gebiet-aufgaben.html (21.11.2013.) Regionalverband Ruhr, 2012: Kleiner Zahlenspiegel der 2012, http://www.metropoleruhr.de/fileadmin/user_upload/metropoleruhr.de/Daten___Fakten/Regionalstatistik_PDF/Kl_Zahlenspiegel_2012_klein.pdf (19.11.2013.) Ruhr Museum – sadržaji za posjetitelje (posjet autorice u veljači 2011.) Statistisches Bundesamt Wiesbaden, https://www.destatis.de/DE/ZahlenFakten/LaenderRegionen/ Regionales/Regionaldaten.html (7.11.2013.) Ullrich, D., Ruhr area-administration, http://en.wikipedia.org/wiki/File:Ruhr_area-administration. png (25.11.2013.)

Petra Radeljak, prof. Sveučilište u Zagrebu, Prirodslovno-matematički fakultet, Geografski odsjek Marulićev trg 19/II, 10000 Zagreb, Hrvatska, e-mail: radeljak@geog.pmf.hr

OSNOVE POLOŽAJNOSTI GORSKOG KOTARA: PRILOG POVIJESNOM ZEMLJOPISU Radovan Pavić Iako u današnjoj hrvatskoj geografiji prevladavaju analitički pristup i sadržaj, dok su regionalne sinteze i kompleksnost pomalo zapušteni, regionalna geografija još uvijek predstavlja nezaobilazni geografski (dakle, kompleksni) pristup prostoru. (Zbog čega je danas regionalna geografija zapuštena, potpisanom je jasno, ali o tome ne želi govoriti). Pri tome – regionalna geografija je zanimljiva u oba svoja vida, dakle, i onom suvremenom, ali i onom povijesno-geografskom. Oba su pristupa vrlo zahtjevna, a onaj povijesno-geografski naročito. Da bismo se lakše približili raščlambi nekih vidova u okviru povijesnog zemljopisa, može biti korisno barem naznačiti neke osnovne vidove koji su nezaobilazni u svakoj regionalnoj raščlambi.

Jedan od temelja (za potpisanog on je od izuzetne važnosti) svake regionalne raščlambe jest položajnost (smještaj i položaj) nekog prostora. Ta se položajnost nikako ne može apsolvirati, istina, obveznim, ali najčešće samo kratkim uvodnim odlomkom uobičajeno posve deskriptivnog i nemuštog karaktera, koji ne prelazi granice uvodnih napomena prije one „glavne“ raščlambe. Za razliku od ovog – shvaćanje je potpisanog posve suprotno: položajnost mora biti posebno poglavlje koje nije nikakav uvod, nego se ubraja u meritum, a to je lako dokazati:

Prvo, a) položajnost se bavi prostornim odnosima, a to je jedna od samih biti i temelja geografije. b) položajnost je važna za organizaciju prostora, tj. života u prostoru c) položajnost je jedan od najvažnijih utjecaja kojima prostor djeluje. I – najzad – d) položajnost najviše dolazi do izražaja u geopolitičkim/geostrateškim i prometnim vidovima, a to ima životno značenje. U okviru navedene položajnosti, posebno treba razlučiti i naglasiti osobine centraliteta i periferičnosti: tako s jedne strane središnjost može biti topografska/lokacijska i

Radovan Pavić: OSNOVE POLOŽAJNOSTI GORSKOG KOTARA: PRILOG POVIJESNOM ZEMLJOPISU GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2013, 25-27

funkcionalna, pri čemu ne mora postojati poklapanje, dakle, ta dva vida ne moraju biti i ujedinjeni. Tako se u Zagrebačkoj regiji ne poklapaju njezina topografska periferičnost s funkcionalnom središnjošću. Za razliku – Gorsko-kotlinska Hrvatska (Gorski kotar i Lika) ima topografsku središnjost, ali ne i onu funkcionalnu. Drugo – veliko značenje u svakoj regionalnoj analizi ima pomicanje životnih težišta ovisno o povijesnim razlozima, drugim riječima – valja voditi računa o životnoj dinamici u prostoru. I konačno – treće, u svakoj analizi mora biti prisutan i uveden u razmatranje i vremenski čimbenik, što znači: treba promatrati tekuće/suvremene procese, ali i elemente zakašnjelosti, kao i utemeljenja za budućnost.

Položaj Gorskokotlinske Hrvatske u okviru hrvatskougarske, srbijanske, bugarske i bizantinske državnosti

Iako razmatranja na način: „Što bi bilo, kad bi bilo...“ ne pripadaju znanosti, nije naodmet spekulirati o političkoj slici Balkanskog poluotoka (i rubova) u slučaju da nije uslijedilo osmanlijsko osvajanje (vidi zemljovid br. 1). U svezi s navedenim, za našu je temu važno uočiti geografski položaj sjeverne, sjeverozapadne i zapadne Hrvatske (bez Istre) – taj se položaj (u tome i Gorskog kotara) odlikuje i topografskom i funkcionalnom periferičnošću. Ta je konstatacija važna, jer će se zbog osmanlijskih osvajanja prilike bitno promijeniti – tako će se, iz tog razloga, životna težišta premještati sa jugoistoka prema sjeverozapadu, zbog čega će Gorski kotar (zadržavajući i dalje

topografsku periferičnost u Hrvatskoj) poprimiti neke središnje funkcije sui generis, tj. one prometne. S navedenim, otvorili smo zapravo jedno važno povijesno i političko-geografsko pitanje, koje glasi: u hrvatskom etnikumskom dvojstvu (Primorska i Panonska Hrvatska), gdje bi bilo logično u međuprostoru očekivati nastanak jedne hrvatske središnje regije, gdje bi se poklopili topografska i funkcionalna središnjost – odgovor je pri tome dosta jednostavan: pa negdje u međuprostoru između te dvije cjeline, a to je prostor uglavnom zapadne Bosne između Pokuplja/Pounja/Povrbasja/Povrbanja. To je prostor središnje lokacije, etnički je bio hrvatski i imao je dva važna prometna koridora – pounjski i povrbaški. I upravo bi taj prostor mogao odigrati ulogu spojnice logične u uvjetima postojanja dvaju hrvatskih rubnih životnih težišta, onog primorskog i onog panonskog. Za Osmanlija, to je najvećim dijelom tzv. Turska Hrvatska u Bosni, što apsolutno nema nikakvu negativnu konotaciju, nego su naziv dali europski autori 16. st., u skladu s realnostima: to je dio povijesne Hrvatske u onodobnoj Turskoj. Međutim, sa osmanijskim prodorom, takva organizacija prostora više nije bila moguća: etnički i religijski sastav stanovništva je bitno promijenjen, stari su putevi nestali ili su zapušteni, a centri životnosti su se počeli dislocirati prema sjeverozapadu. Ali, otvorile su se zato druge mogućnosti koje su se pokazale realnima: naime, životna se dinamika pomaknula prema Gorskom kotaru, koji počinje dobivati novo prometno značenje između Panonije-Siska-Karlovca i Riječkog zaljeva. Nestankom osmanlijske opasnosti u 17./18.st., životni su tokovi i interesi preusmjereni prema sjeverozapadu. A posljedica je bila jasna: nekada i topografski i funk-

cionalni periferni gorski prostor ostao je, istina, topografski i dalje periferičan, ali je poprimio neke uloge i značajke središnjosti. Zbog promjena etničkog sastava, Hrvatska je definitivno izgubila mogućnost da ostvari neku središnju životnu jezgru u kojoj bi se topografska i funkcionalna središnjost poklopili, i tako je ostalo do danas. Periferičnost i središnjost Gorskog kotara u skladu su s uvođenjem u igru i vremenskog činioca – što znači: Gorski kotar je, kao goranski prag, za svoje životno aktiviranje morao čekati, prvo, nestanak osmanlijske opasnosti, zatim, drugo, početak aktivnije životne dinamike na pravcu Panonija-Riječki zaljev, i to upravo u doba kada je „moderna“ cestovna faza postala aktualnom, čime Gorski kotar postaje dio važne životne okosnice Zagreb-Karlovac-Rijeka/Sušak/ Bakar. A za cestovnu fazu tu su postojale prednosti: dinarska je prečaga tu najuža, visine prijevoja nisu diskvalificirajuće (Gornje Jelenje 882 m), izrazita je blizina životnim središtima na Kvarneru, postoji kontinuitet Zrinsko-frankopanskih posjeda, važni su novi gospodarski impulsi (šumarstvo, makar i u rukama stranaca). Dakako, prisutni su i nedostatci: već je ranije formirana mreža glavnih urbanih središta (Rijeka-Ogulin-

dr. sc. Radovan Pavić, red. prof. u mirovini

Boškovićeva 20, 10000 Zagreb, Hrvatska

Karlovac), agrarne su mogućnosti skromne, rudarstvo je prikladno samo za male, uglavnom lokalne feudalne razmjene, što novom dobu nije potrebno, prometnice su, istina, važne, ali samo u provozu, nema križišne uloge, jer je ona na pravcu Slovenija-Bosna nezanimljiva i nepotrebna, austrijsko-slovenski prometni pravac Beč-Trst-Pula (Južna željeznica 1857.) je bitna konkurencija, spoj Rijeke s Južnom željeznicom 1873. zaobilazi Gorski kotar, za veze s Bosnom Sloveniji više odgovaraju Karlovac i Zagreb, čemu treba dodati i to da je najmodernija cestovna faza (20./21.st.) također zakašnjela i da ima prvenstveno tranzitni značaj, koji više koristi Zagrebu i Rijeci, nego Gorskom kotaru, važno prometno križište (Bosiljevo) je izvan Regije: dakle, današnje su prilike i mogućnost skromne, a takva je i perspektiva, što, međutim, nije samo problem Gorskog kotara, nego i čitave Hrvatske, koja nema prave i prosperitetne životne mogućnosti, a nema zato jer je rasprodajom Hrvatske (što će najvjerojatnije biti dovršeno ulaskom u Euniju) izgubljena povijesna šansa za puno državotvorno/gospodarsko/ životno ostvarenje, zbog čega će građani Hrvatske živjeti u gospodarski tuđoj državi, kao polukoloniji na usluzi strancima.

REAGIRANJA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2013

KOME JE KLIMATOLOGIJA PROBLEM? Na stranicama Geografskog horizonta u prošlom smo broju mogli pročitati članak u kojem se, između ostalog, problematizira položaj i uloga klimatologije u geografiji. Riječ je o članku „Predmetna identifikacija geografije u gimnazijskim udžbenicima“, autora Karla Lugomera (Lugomer, 2013). Osim apostrofiranja klimatologije kao znanstvene discipline, autor se osvrće i na naziv sveučilišnog udžbenika Klimatologija za geografe čija sam koautorica. Budući da autori svakako znaju zašto su svoj udžbenik nazvali tako kako jesu, a svoj stav iznose već na prvim stranicama udžbenika, ne vidim potrebu za tim da netko na pogrešan način tumači njegov naziv i to nakon 37 godina prisustva udžbenika na (ne samo) geografskoj sceni, koliko je prošlo od objave prvog izdanja. S obzirom na navode iz spomenutog članka i argumente na temelju kojih se izvode zaključci, smatram korisnim i potrebnim osvrnuti se na neke od njih. Autor prvo analizira tri srednjoškolska udžbenika i konstatira da se u njima klimatologija navodi kao „disciplina u okviru geografije“, „disciplina fizičke geografije“, odnosno „dio fizičke geografije“. Svaki od tri analizirana udžbenika ima po tri koautora (geografa), a ne zaboravimo i činjenicu da iza svakog udžbenika stoje recenzenti. Međutim, autor smatra da su svi oni u krivu i tvrdi da „klimatologija nije grana geografije, već je grana geofizike“. Argument za to nalazi u Pravilniku o znanstvenim i umjetničkim područjima, poljima i granama, iz 2009. godine. Preciznosti radi, nije točno da je klimatologija u Pravilniku navedena kao grana geofizike jer je puni naziv te grane Meteorologija s klimatologijom. Riječ je o dokumentu koji godinama nije priznavao geografiju u cjelini kao znanost. Znači li to da geografija nije postojala ili da nije bila cjelovita znanost? Naravno da ne znači. Tek prije nekoliko godina geografi su uspjeli svojoj struci osigurati položaj u sistematizaciji znanosti i to kao polje u interdisciplinarnom području znanosti. (Nažalost, i danas, nekoliko godina nakon donošenja Pravilnika, čini se kao da neke hrvatske institucije s tim uopće nisu upoznate.) Kao grane unutar polja Geografija navedene su fizička, društvena, regionalna i primijenjena geografija. Drugim riječima, navedena je samo osnovna, gruba struktura geografije, bez daljnjeg detaljiziranja. Ali, kada bismo te grane razložili na finiju strukturu, posve je nedvojbeno da bi se tu našla i klimatologija. Čini se da je autoru nepoznato kako u sistematizaciji znanosti jedna znanstvena disciplina može biti u sklopu više znanosti, tj. da jedan objekt (npr. klima) može biti predmet interesa i proučavanja različitih struka. Ako bismo malo pomnije razmotrili Pravilnik o znanstvenim i umjetničkim područjima, našli bismo primjere koji to potvrđuju. Npr. biologija je polje u području prirodnih znanosti, ali i grana u polju biotehnologija u području biotehničkih znanosti; ekologiju nalazimo kao granu u polju biologija u području prirodnih znanosti, zatim kao granu Ekologija i zaštita okoliša u polju poljoprivreda u području biotehničkih znanosti, zatim kao granu Ekologija i uzgajanje šuma u polju šumarstvo u području biotehničkih znanosti; lovstvo je grana u polju šumarstva, ali i grana u polju poljoprivreda. Treba li uopće pisati o tome da svaka struka prilazi objektu sa svog aspekta interesa, pa tako i geografija prilazi klimi. Na 2. str. sveučilišnog udžbenika čiji je naziv Lugomeru sporan, a ujedno ga koristi i kao dokaz nepripadnosti klimatologije geografiji, stoji: „Svu

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2013

problematiku klimatologije za geografe možemo svesti na tri kompleksa problema: zašto postoje razlike klime između raznih dijelova geografskog prostora; kolika je ta razlika; kakva je i kolika je posljedica utjecaja klime na geografske strukture u pojedinim dijelovima svijeta. ... Ne zanimaju nas toliko fizički procesi u atmosferi koliko njihove posljedice.“ (Šegota i Filipčić, 1996, 2). Zanimljivo je da Lugomer i sam navodi: „Geografiju ne zanimaju toliko fizički uzroci pojedinih atmosferskih pojava, već njihove posljedice...“ (Lugomer, 2013, 11), pa je stoga neshvatljivo zašto je uopće našao za shodnim manipulirati nazivom spomenutog udžbenika. Osim srednjoškolskih udžbenika, Lugomer se osvrnuo i na članak M. Vreska (1987) u kojem je klimatologija navedena kao „grana opće geografije“, što Lugomer smatra diskutabilnim. Lugomer se ne slaže niti s razmišljanjima svjetski poznatog geografa H. J. de Blija (2007), profesora na Michigan State University, nekadašnjeg urednika časopisa National Geographic, autora niza knjiga među kojima je i Why Geography Matters na koju se Lugomer referira, jer de Blij „navodi primjere čime se bave geografi iz fizičko-geografske sfere (vrijeme, klima, glacijacije, obalne linije, pješčane dine, vapnenačke špilje, pa čak i biljke i životinje) te društveno-geografske sfere (određivanje političkih granica, urbano planiranje, uzgoj vinove loze pa čak i odlazak u crkvu“ (Lugomer, 2013, 18), dok Lugomer smatra da se „spomenutim bave druge znanosti“. Teško da danas bilo koja znanost može „svojatati“ objekt istraživanja. Granice među istraživanjama vrlo su fluidne. Doduše, prema Lugomeru „ne može se reći ni da geografe uopće ne zanimaju spomenute komponente geografskog prostora, no potrebno je naznačiti u kojem smislu ih onda zanimaju“. A upravo to je napisano na već citiranoj 2. stranici Klimatologije za geografe. Usprkos tome, Lugomer u svojim zaključcima ističe: „Poseban je problem s klimatologijom koju svi autori navode kao dio fizičke geografije.“ (Lugomer, 2013, 20) i ne vidi u tome ništa čudnog. To jest poseban problem. Jer, iako je iz konteksta jasno da je Lugomer pod sintagmom „svi autori“ mislio samo na one koje citira u svom članku, već ga je i to trebalo nagnati na preispitivanje svoje tvrdnje o pripadnosti klimatologije. Sve postaje još jasnije ako se pogleda kako je to drugdje u svijetu. U tu svrhu analizirano je nekoliko novijih udžbenika fizičke geografije (Arbogast 2011; de Blij i dr., 2013; Christopherson, 2011; Foresman i Strahler, 2012; Gabler i dr., 2006; Marsh i Kaufman, 2012; Petersen i dr., 2010; Strahler, 2013). U svim udžbenicima je vidljivo da je klimatologija sastavni dio fizičke geografije. U udžbenicima regionalne geografije klimatološki sadržaji sastavni su dijelovi regionalnogeografskih prikaza u domaćoj (Magaš, 2013, Crkvenčić, 1990; Rogić, 1990; Šegota, 1982) i stranoj literaturi (npr. Johnson i dr. ed., 2010; ; White i dr., 2010; Pulsipher i Pulsipher, 2010; Hobbs, 2007; Rowntree i dr., 2006; de Blij i Muller, 1997; McKnight, 1995). Činjenica da se klimatologija kao kolegij već desetljećima predaje u sklopu geografskih studija na Geografskom odsjeku, samo potvrđuje njenu pripadnost geografiji. Hrvatska u tome nije nikakav specifikum jer tako je i na mnogim svjetskim sveučilištima, npr. Carleton University, University of Cambridge, University of Oxford, Universität Heidelberg, LudwigMaximilians-Universität, University of California, The Pennsylvania State University, Uni-

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2013

versity of South Carolina, The University of British Columbia, Universität Bern, University of Melbourne, University of Oslo, Lomonosov Moscow State University, Tel Aviv University i mnogim drugim. Osim toga, klimatologija se i počela razvijati unutar geografije, pa ne bi nikoga trebalo čuditi što je klimatologija i danas znanstvena disciplina (i) u sklopu geografije. „Climatology was originally a sub-discipline of geography, and was therefore mainly descriptive. ... Much of climatology is still focused on these concerns today. The main purpose of this description is to define „normals“ and „normal deviations“, which are eventually displayed as maps. These maps are then used for regionalization (in the sense of identifying homogeneous geographical units) and planning.“ (Storch i Zwiers, 2001, 1). Uostalom, autori dviju najznačajnijih klimatskih klasifikacija bili su upravo geografi: Wladimir Köppen i Charles Warren Thornthwait. Imajući u vidu sve navedeno, možemo zaključiti da je Lugomerova tvrdnja o nepripadnosti klimatologije geografiji posve neutemeljena i kao takva ne nalazi odraz niti u domaćoj niti u inozemnoj praksi.

Anita Filipčić

Literatura Arbogast, A. F., 2011: Discovering physical geography. J. Wiley & Sons, New York. Blij de, H. J., Muller, P. O., Burt, J. E., Mason, J. A., 2013: Physical geography: the global environment. Oxford University Press, Oxford. Christopherson, R. W., 2011: Geosystems: An Introduction to Physical Geography. Prentice Hall, New Jersey. Crkvenčić, I., 1990: Afrika: regionalna geografija. Školska knjiga, Zagreb. de Blij, H. J., Muller, P. O., 1997: Geography. Realms, regions, and concepts. J. Wiley & Sons, New York. Foresman, T., Strahler, A., 2012: Visualizing physical geography. J. Wiley & Sons, New York. Gabler, R. E., Petersen, J. F., Trapasso, L. M., 2006: Essentials of Physical Geography. Cengage Learning, Andover. Hobbs, J. J. 2007: Fundamentals of World Regional Geography. Cengage Learning, Andover. Johnson, D. L., Haarmann, V., Johnson, M. L., Clawson, D. L. (eds.), 2010: World Regional Geography. Prentice Hall, New Jersey. Lugomer, K., 2013: Predmetna identifikacija geografije u gimnazijskim udžbenicima. Geografski horizont 59 (1), 7-24. Magaš, D. 2013: Geografija Hrvatske. Sveučilište u Zadru, Odjel za geografiju i Izdavačka kuća Meridijani, Zadar, Samobor. Marsh, W. M., Kaufman, M. M., 2012 : Physical geography: great systems and global environments. Cambridge University Press, Cambridge. McKnight, T. L. 1995: Oceania. The Geography of Australia, New Zealand, and the Pacific Islands. Prentice Hall, New Jersey. Petersen, J., Sack, D., Gabler, R. E., 2010: Fundamentals of Physical Geography. Cengage Learning, Andover. Pulsipher, L. M., Pulsipher, A., 2010: World Regional Geography: Global Patterns, Local Lives. W. H. Freeman & Co., New York. Rogić, V., 1990: Regionalna geografija Jugoslavije: Prirodna osnova i historijska geografija. Školska knjiga, Zagreb.

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2013

Rowntree, L., Lewis, M., Price, M., Wyckoff, W., 2006: Diversity Amid Globalization. World Regions, Environment, Development. Prentice Hall, New Jersey. Storch, H. v, Zwiers, F. W., 2001: Statistical Analysis in Climate Research. Cambridge University Press, Cambridge. Strahler, A., 2013: Introducing physical geography J. Wiley & Sons, New York. Šegota, T., 1982: Geografija Južne Evrope. Školska knjiga, Zagreb Vresk, M., 1987: Geografski koncept – pokušaj pojednostavljene reinterpretacije. Geografski glasnik 49 (1), 16-21. White, G., Dymond, J., Chacko, E., Bradshow, M., 2010: Essentials of world regional geography. McGraw-Hill Science, New York.

Izvori Pravilnik o znanstvenim i umjetničkim područjima, poljima i granama, Narodne novine 118/09, 82/12 i 32/13. Carleton University, Department of Geography and Environmental Studies, Ottawa, http://carleton. ca/geography/geography/undergraduate/bachelor-of-science-programs/ (13. 12. 2013.) University of Cambridge, Department of Geography, Cambridge, http://www.geog.cam.ac.uk/ (15. 12. 2013.) University of Oxford, School of Geography and the Environment, Oxford, http://www.geog.ox.ac.uk/ undergraduate/programme-specification.html (15. 12. 2013.) Universität Heidelberg, Institute of Geographie, Heidelberg, http://www.geog.uni-heidelberg.de/ hydro/index_en.html (15. 12. 2013.) Ludwig-Maximilians-Universität, Department für Geographie, München http://www.geographie.unimuenchen.de/department/fiona/studium/bachelor/bachelor_neu/studienaufbau_bachelor/kurs_ einfuehrung_physisch.html (13. 01. 2014.) University of California, The Geography Department, Berkeley, http://geography.berkeley.edu/ undergrad/ (15. 01. 2014.) The Pennsylvania State University, Department of Geography, Pennsylvania, http://www.geog.psu. edu/academics/courses (13. 12. 2013.) University of South Carolina, College of Arts and Sciences, Geography, Columbia, http:// artsandsciences.sc.edu/geog/research/climatelab/climcourses.html (13. 12. 2013.) University of British Columbia, Department of geography, Vancouver, http://www.geog.ubc.ca/ research/climatology.html (13. 12. 2013.) Universität Bern, Geographisches Institut, Bern, http://www.geography.unibe.ch/content/studium/ lehrveranstaltungen/archiv_der_kommentierten_vorlesungsverzeichnisse/index_ger.html (14. 12. 2013.) University of Melbourne, Melbourne, http://coursesearch.unimelb.edu.au/majors/122-geography (14. 12. 2013.) University of Oslo, Sociology and Human Geography, Oslo, http://www.uio.no/english/studies/ courses/social-sciences/iss/ (05. 03. 2014.) Lomonosov Moscow State University, Faculty of geography, Moskva, http://www.eng.geogr.msu. ru/education/undergraduate/ (05. 03. 2014.) Tel Aviv University, Tel Aviv, http://www.tau.ac.il/~colin/courses/courses.html (05. 03. 2014.)

PUTOPIS GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2013

UDINE – FriuliVenezia-Giulia Udine, glavni grad pokrajine Friuli s vrha svog brežuljka, gdje stoji povijesni dvorac gledaju na krovove grada. Sjeverno od grada su Alpe koje ga štite, a na jugu, manje od sat vremena vožnje pruža se Jadransko more. Povoljna lokacija Udina dovela je do razvoja grada i okolice s bogatom kulturnom, gastronomskom i turističkom ponudom. Udine su pravo turističko otkriće, grad s oko 100 000 stanovnika, drugi po važnosti nakon Trsta u regiji Friuli-Venezia-Giulia, u sjeveroistočnoj Italiji koja graniči sa Slovenijom i Austrijom. Južna granica regije je sjeverna obala Jadrana, a sa sjevera je omeđena Alpama. Geografska raznolikost ove regije pokazala se kao plodno tlo za razvoj turizma. Snijegom prekriveni vrhovi Dolomita, pješčane plaže, strme obalne stijene, idilična sela, odlična hrana i vrhunska vina u zadnjih 20 godina potakli su razvoj gastro turizma kroz tzv. strade di sapori (ceste okusa) i razvoj kulturnog turizma. Regijom dominiraju prirodne ljepote, no iznenađenje su talijanski gradovi burne prošlosti Trst (tal. Trieste), Udine, Pordenone, Gorica (tal. Gorizia), Codroipo, Cividale del Friuli i Aquileia (sl. 1). Ova je regija oduvijek bila granica između različitih svjetova, Romana, Germana i Slavena, između istoka i zapada, između komunizma i kapitalizma, to je dovelo da miješanja kultura, a tako je i nastao furlanski jezik. Udine se nalaze u krajnjem sjeveroistočnom dijelu Italije, 20 km zapadno od državne granice sa Slovenijom. Od glavnog talijanskog grada Rima, udaljene 650 km, a od sjedišta pokrajine, Trsta 75 km. Grad

Sl. 1. Regija Friuli-Venezia-Giulia se razvio na mjestu gdje završava Padska nizina na istoku te na mjestu izdizanja krajolika iz ravnice prema Alpama, koje se nalaze sjeverno od grada. Udine su strateški smještene na pravcu koji povezuje Italiju sa Srednjom, Zapadnom i Sjevernom Europom. Mnogi turisti koji idu na skijanje ili planinarenje u Alpe, koristite Udine kao mjesto odmora na putovanju. Kako je Trst zadnjih desetljeća izgubio svoju trgovačku važnost za područje bivše države i zemalja u okruženju, turistički djelatnici, vrijedni i spretni stanovnici ove regije brzo su se morali preorijentirati na nove djelatnosti i izvore prihoda. Pod sloganom Gosti jedinstvenih ljudi krije se čitav niz manifestacija u regiji koje se odvijaju tijekom čitave godine. U Villi Manin (Passariano Codroipo) održavaju se izložbe umjetničkih dijela poznatih majstora (sl. 2). U San Daniele del Friuli tijekom lipnja održava se sajam pršuta (pršut San Daniele 2010. proglašen je najboljim na svijetu). U Monfalconeu (tršćanski aerodrom i poznato brodogradilište) često se održavaju tematske izložbe

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2013

Sl. 2. Villa Manin u muzeju brodogradnje. U cijeloj regiji se u svibnju održava manifestacija dani otvorenih vinskih podruma, gdje postoji mogućnost organizirano posjetiti podrume i degustirati vino izravno kod proizvođača. U Udinama se tijekom lipnja održavaju međunarodni festivali jazza i gitare. Kod Palmanove se nalazi jedan od najvećih outlet centar u ovom dijelu Italije. Udine su miran grad i poznato trgovačko središte s luksuznim trgovinama u starogradskoj jezgri u najpoznatijim ulicama: Via Mercato Vecchio (Ulica starih tržnica, tj. Tržna ulica) i Via Vittorio Veneto. Sama gradska jezgra nije pretjerano velika i nalazi se unutar nekoliko glavnih ulica koje okružuju grad, tj. pružaju se na mjestu nekadaš-

njih gradskih zidina (sl. 3). Godine 1976. dogodio se potres s epicentrom sjeverno od Udina, koji je napravio veliku materijalnu štetu, ali vrijedni Friulani su s novcima od vlade obnovili porušene objekte i izgradili nove zgrade. Danas se štete prouzročene potresom ne mogu primjetiti u gradu. U turističkom razgledu Udina neizostavan je glavni gradski trg – Piazza della Liberta (sl. 4), popularno okupljalište mještana kojeg okružuju gradska vijećnica i toranj sa satom, a do njega se dolazi spomenutim ulicama. Udine su sagrađene na 136 metara visokom brijegu kojeg okružuju obrambeni zidovi. Tijekom višestoljetnog razvoja grad se proširio izvan gradskih zidina.

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2013

Sl. 3. Panorama Udina Na vrhu brijega dominira dvorac (Castello di Udine), koji više izgleda kao gospodska rezidencija, a otuda se pruža najljepši pogled na Udine i okolicu. Zbog toga ovo je mjesto popularno u turističkim obilascima grada. Oko starogradske jezgre formirali su se pogoni male i srednje industrije (prehrambena, zatim proizvodnja strojeva, tekstila, metala i kemikalija). Regija je naseljena još u doba prapovijesti. Kasnije se ovdje naseljavaju Iliri, a 177. pr. Kr. prostor osvajaju Rimljani. Udine su se nalazile na važnoj rimskoj prometnici – Via Julia Augusta. Kasnije grad pripada Bizantu, zatim Franačkoj državi, a po raspadu njenim slijednicima. Grad se 983. prvi put spominje pod današnjim imenom, a 1223. dobiva prava sajmišta. Pod mletačkom vlašću je od 1420. do pada Mletačke republike 1797. Jedno vrijeme grad je bio drugi po veličini u državi. Poslije toga grad pada pod

utjecaj Habsburške monarhije, da bi 1866. bio priključen novoosnovanoj Kraljevini Italiji. Udine su imale i značajnu ulogu tijekom Prvog svjetskog rata, kada su poslije bitke kod Kobarida (Slovenija), bile jedini značajniji okupirani grad u državi. Na groblju kod crkve sv. Nikole, sahranjeno je oko 17.000 vojnika među kojima ima i Hrvata koji su se borili na strani Austro-Ugarske vojske. Udine izgledom podsjećaju na Vicenzu ili Veneciju, što nije čudo jer su najznačajnije građevine u Udinama nastale u mletačkom razdoblju. U razgled Udina najbolje je krenuti s Piazze Primio Maggio (Trg prvog maja) podno dvorca, jer se tu nalazi veliko parkiralište i turističko-informativni centar. Otuda možete birati da li ćete ići u razgled dvoraca ili kroz vrata na početku Via A. Manin u centar starog grada. Preko puta vrata nalazi se crkva sv. Antuna i biskupska palača (Palazzo Patriarcale). Biskupska

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2013

Sl. 4. Piazza della Liberta palača je bila sjedište i patrijarha iz Akvileje, a izgradio ju je Giovanni Fontana 1517. na mjestu starije palače stradale u potresu 1511. Za vrijeme austrijske vlasti služila je kao zatvor. Povijest obitelji Manin vezana je uz regiju Friuli-Venezia-Giulia, gdje su se oni naselili još u 11. stoljeću, a dali su i posljednjeg mletačkog dužda (Ludovico Manin), jedinog dužda koji nije bio rođenjem Venecijanac (zlobnici kažu da je zato Mletačka republika propala). Ova bogata zemljoposjednička obitelj izgradila je mnoge građevine u Udinama između ostalog i kapelu Manin (gdje je sahranjena većina članova ove obitelji). Udine su sveučilišni grad, i grad bogate kulturne ponude, imaju dva kazališta i dva muzeja s vrijednim umjetničkim slikama Tiepola, Caravaggia, Carpaccia, Bronzina i drugih (u biskupskoj palači i gradskom muzeju).

O povijesti Udina svjedoče brojne građevine i spomenici iz različitih razdoblja. Na Piazza della Liberta dominira Loggia del Lionello izgrađena između 1448. i 1457. u stilu venecijanske gotike, nasuprot njoj stoji toranj sa satom (Torre dell’Orologio) podignut je 1448. po projektu Bartolomea delle Cisterne, a satni mehanizam napravio je lokalni zlatar Nicolò Lionello. Nanovo je zidan 1876. nakon požara po projektu arhitekta Andrea Scale. Kipovi dva Maura izgrađeni su 1850. Nasuprot Loggi del Lionello stoji Loggia di San Giovanni, renesansna građevina koju je projektirao Bernardino da Morcote. U središnjem dijelu trga stoji fontana rad bergamskog arhitekte Giovanni Carrare iz 1542. s masivnim stupom na čijem vrhu se nalazi venecijanski lav. Na trgu se nalaze još i kipovi božice pravde, Herkulesa, te božice mira. Ove kipove je Udinama poklonio car Franjo II. kao uspomenu na potpisiva-

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2013

Sl. 5. Ulaz u dvorac i dio crkve sv. Marije nje Campoformijskog mira (1797. između Napoleona i Franje II.) koji simbolizira kraj Mletačke republike. Od Piazze della Liberta po stubištu s kolonadama oslikanim freskama stiže se do dvorca Udine, koji je sagrađen 1517. iznad starije langobardske fortifikacije porušene u potresu 1511. Sadašnji ulaz u renesansnu palaču, rezultat je kasnije intervencije Giovanni da Udine, iz 1547. U palači se nalazi jedna od najstarijih dvorana za zasjedanje u Europi kao i arheološki muzej i muzej sa stalnom postavom djela Giovanni Battista Tiepola (poznatog venecijanskog slikara), najpoznatijeg stanovnika Udina, u koje je ovamo došao 1726. i naslikao neka od svojih remek-djela. U Udinama je živio sa su-

prugom, a imali su devetero djece od kojih su dvojca sinova Domenico i Lorenzo nastavili njegov rad i također postali poznati slikari. Legenda kaže da je sa udinskog brda Atila ugledao Akvileju u požaru i to mu je bio znak za njeno osvajanje. Akvileja je bila jedan od najvećih i najbogatijih rimskih gradova, sjedište patrijarha od kraja 8. stoljeća (pod čijim su nadzorom pokrštavani i Hrvati). Na ulazu u dvorac ističe se crkva posvećena sv. Mariji (Santa Maria di Castello) sa zvonikom na čijem je vrhu pozlaćena statua arhanđela Rafaela. Ova crkva je vjerojatno najstarija u Udinama, po nekim sačuvanim fragmentima zaključuje se da je podignuta

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2013

Sl. 6. Katedrala u Udinama za vrijeme Langobarda (sl. 5), a izgubila je katedralni status 1263., kad je izgrađena veća Santa Maria Maggiore koja je postala katedrala (sl. 6). Udinska katedrala je monumentalna građevina čija je gradnja započela 1236., tlocrtno to je bazilika latinskog križa, s tri broda i kapelama sa strane. Posvećena je 1335. kao Santa Maria Maggiore, a nalazi se na Piazzi del Duomo (Katedralni trg). U prizemlju zvonika podignutog 1441. na mjestu starijeg baptisterija, nalazi se kapela kompletno oslikana freskama renesansnog slikara da Bologne. To je tipična trobrodna bazilika, koja je renovirana više puta u prošlosti. Venecijanski guverner Tommaso Lippomano, dao je izgraditi u stilu venecijanske

gotike. Glavna fasada je potpuno obnovljena nakon katastrofalnog potresa 1511., pa je ta godina u Udinama prozvana annus horribilis, jer je osim potresa izbila seljačka buna, a naposljetku i epidemija kuga. U 16. stoljeću katedrala je posvećena sv. Hermagoru i sv. Fortunatu, koji su bili zaštitnici i Akvileje i Venecije. Početkom 18. stoljeća radikalno je izmijenjen vanjski i unutrašnji izgled po želji i na račun obitelji Manin. Crkva je uređena u baroknom stilu, radovima G.B. Tiepola, Amaltea i L. Dorignya. Pokraj katedrale nalazi se crkva Santa Maria della Purita preuređena u 17. stoljeća, koja čuva nekoliko najljepših fresaka (Assunta) G.B. Tiepola i G.D. Tiepola (sin). Udine su kao i većina talijanskih grado-

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2013

Sl. 7. Starogradske palače u Udinama va imaju dosta palača, u kojima se danas nalaze muzeji, galerije, restorani, trgovine i dr. Palače su građene za bogate obitelji i aristokraciju, a ističu se palače: Mantica, Antonini-Belgrado, Antonini-Cernazai i Antivari-Kechler (sl. 7). Često su oslikane freskama i ukrašene ornamentima pod pokroviteljstvom najboljih arhitekata i umjetnika tog vremena, uključujući i Andrea Palladio, najpoznatijeg udinskog arhitektu. U arhitekturi Udina ističu se kolonade i prolazi kroz uređena unutarnja dvorišta, što podsjeća na gradove Srednje Europe. Kolonade su izgrađene da bi se za lošeg vremena moglo šetati, trgovati i susretati sugrađane. Udine su po uzoru na Veneciju u 18. stoljeću izgradile kanale (sl. 8). U gradu ima i mnogo parkova, a najpoznatiji su: Giardino L. Fortuna, Ricasoli i Morpurgo. Život Udina najbolje ćete doživjeti kroz gradske festivale i sajmove. Sa-

jam (fiera) u Udinama ima dugu tradiciju, održava se prve nedjelje u mjesecu u Via Mercato Vecchio, koja je u pješačkoj zoni i ima obilježja trga. U listopadu se održava i međunarodni sajam prehrambenih proizvoda u Udinama pod nazivom Friuli DOC. Udine su još od srednjeg vijeka poznati sajmišni grad kao sjedište velike poljoprivredne regije. Na sajmu se prodaju originalni proizvodi iz cijele Italije. Cijela regija je poznato trgovište, na sjevernom dijelu Udina prema mjestu Cavalicco proteže se čitav niz outleta. Iako se u hrvatskim trgovinama mogu kupiti gotovo svi talijanskih proizvodi još uvijek se isplati kupovati prvenstveno prehrambene proizvode u Italiji i to u nama najbližoj pokrajini Friuli–Venezia-Giulia jer su jeftiniji. Istrani i Riječani redovito subotnji shopping obavljaju u Trstu i okolici. Nakon šetnje gradom, kad ogladnite možete ručati u obližnjim tra-

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2013

ttorijama i pizzerijama, ali pazite da to bude do 13 sati jer većina ugostiteljskih objekata i trgovina radi dvokratno (između 13 i 16 sati je pausa pranzo). Većina restorana i kafića nalazi se u produžetku Via Mercato Vecchio prema Piazzi San Giacomo i Piazzi Matteotti, a usput ćete proći pored palače Monte di Pieta (Brdo milosti), koja je ukrašena vjerskim elementima. Odlazeći iz Udina osjećati ćete da ste puni dojmova, jer Udine slove kao industrijski grad, a u stvari su pravi turistički biser kao i cijela Furlanska regija.

Andrea Kosec

Sl. 8. Kanal u Udinama

Izvori Wikipedia, Slobodna enciklopedija, http://hr.wikipedia.org/wiki/Udine (26.03.2013.) Udine, http://www.turismofvg.it/Locality/Udine (26.03.2013.) Wikipedia, Slobodna enciklopedija, http://sh.wikipedia.org/wiki/Italija (26.03.2013.)

INFO KARTICA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2013

Mogućnosti regionalnog razvoja Hrvatske na primjeru IPA prekograničnog programa Mađarska-Hrvatska 2007.-2013., nastavak članka iz

Geografskog horizonta br. 57/2 (2011)

Uvod U originalnom članku autora objavljenome u Geografskom horizontu br. 57/2 (2011.), u zaključku je navedeno da će izdašna financijska sredstva otvorena kroz Kohezijski fond te Strukturne fondove EU-a s ulaskom Hrvatske u Europsku uniju omogućiti jači regionalni razvoj, naravno pod uvjetom da se kako na regionalnoj tako i na nacionalnoj razini razviju odgovarajuće strukture uz dostatne ljudske kapacitete. S krajem 2011. godine te formiranjem Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije počelo je brže razvijanje operativnih struktura u tom smjeru. Strukturni fondovi i Kohezijski fond obuhvaćaju dio regionalne politike EU-a. Cilj tih fondova smanjiti je velike razlike u razvoju između najbogatijih i najsiromašnijih regija u Uniji te promicati gospodarsku, socijalnu i teritorijalnu koheziju. Kohezijska politika potiče regije i gradove iz različitih država članica EU-a na suradnju, a cilj prekogranične suradnje umanjiti je negativan utjecaj granica te utjecati na ujednačeni socijalni i gospodarski razvoj tih područja. U ovoj financijskoj perspektivi, dakle 2007. - 2013. cilj 3 kohezijske politike postala je europska teritorijalna suradnja (eng. European Territorial Co-operation objective-ETC), nekadašnja inicijativa Europske zajednice - INTERREG, a financira se iz Europskog fonda za regionalni razvoj (ERDF/EFRR) te podržava prekogranične, transnacionalne i međuregionalne programe. Od 1. srpnja ove godine i članstvom u EU, Hrvatska putem prekograničnih programa s ostalim državama Unije postupno ulazi u Europsku teritorijalnu suradnju financiranu iz ERDF-a, a potpuno od 2014. godine u novoj sedmogodišnjoj financijskoj perspektivi Unije do godine 2020. U tom novom periodu formiraju se i novi prekogranični programi, uz postojeće sa Slovenijom i Mađarskom, kao državama članicama Unije, tu će biti i novi bilateralni program s Italijom. Suradnja s tzv. istočnim susjedima (Srbijom, BiH, Crnom Gorom) se i dalje nastavlja, uz veliku promjenu da će glavna obveza za uspostavu struktura biti na Hrvatskoj, kao novoj članici EU-a. Hrvatska će sudjelovati i u međuregionalnim te transnacionalnim programima, gdje se ističe novi Dunavski transnacionalni program, koji se naslanja na strategiju Europske unije za dunavsku regiju. Dok ne zažive potpuno novi programi, povezani s novom EU financijskom perspektivnom od 2014., treba još sljedeće tri godine do kraja provesti programe i projekte kojima je EU putem pretpristupnog instrumenta IPA pomagala Hrvatskoj u periodu prije članstva. Republika Hrvatska, svojim oblikom, dužinom kopnene granice (2374,9 km) te time da 18 od 21 županije graniči s nekom od susjednih zemalja ima snažnu perspektivu za razvoj prekogranične suradnje. U posljednjih više od deset godina postaje postupno i važan element regionalnog razvoja u Hrvatskoj. U članku autora Tvrtka Josipa Čelana objavljenom u Geografskom horizontu br. 57/2

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2013

(2011.), najviše je pažnje usmjereno bilo prema bilateralnom programu s Mađarskom, državom čija su iskustva vrlo dragocjena, budući da je prva iz novog vala proširenja, uz Poljsku, još 1989. počela koristiti sredstva iz prespristupnih fondova (PHARE-a), a od 1. svibnja 2004., kao i sve ostale države članice provodi programe i projekte u okviru Kohezijskog te Strukturnih fondova. Usprkos objektivnim prirodno-geografskim zaprekama, prije svega hendikepom granice, slabije razvijenoj prometnoj infrastrukturi u prograničnom području, lošim demografsko-gospodarskim tokovima (periferija) te snažnoj jezičnoj barijeri, prekogranična suradnja u proteklih pet godina IPA prekograničnog programa Mađarska-Hrvatska pokazala je da ima budućnost te da ima pozitivan učinak na regionalni razvoj područja uz Dravu i Muru. Pokazatelji i rezultati prva dva poziva (natječaja), prikazani su u gore citiranom članku iz 2011.godine: ukupno odabrani 101 zajednički mađarsko-hrvatski projekt u vrijednosti 26,2 miljuna eura, a od čega 12,8 milijuna za neprofitne pravne osobe s hrvatske strane granice. U ovoj info-kartici kratko ćemo se osvrnuti na treći, ujedno i posljednji poziv u ovom programskom periodu 2007.-13., broj odabranih projekata te ukupne statističke podatke po prioritetima sumirano za sva tri poziva, odnosno cijeli programski period.

Mogućnosti regionalnog razvoja Hrvatske u okviru IPA prekograničnog programa MađarskaHrvatska- rezultati 3. Poziva i ukupna statistika Više od polovice od odabranih 39 projekata (njih 26) u okviru Trećeg poziva provodi se unutar područja aktivnosti vezanih uz turizam. Naime podnositelji projektnih prijedloga mogli su se tek od trećeg poziva (natječaja) javiti s idejama turističkog razvoja. Naime, prvo se krenulo u jedinstveni plan izrade zajedničkog regionalnog turističkog proizvoda (područje aktivnosti 1.2.1. Izrada plana regionalnog turističkog proizvoda), http://www.hu-hr-ipa.com/en/funded-project/8, budući da je u fazi planiranja Programa zaključeno da je zbog rascjepkanosti potrebno objediniti geografsko-turističke karakteristike područja u cjelovit i zajednički dokument. Projekt izrade regionalnog krovnog plana turizma zajednički su provela dva partnera s mađarske strane: Sveučilište Pannon, kampus u Nagykanizsi kao Glavni Sl. 1. Programsko područje IPA korisnik/partner te pečuški Centar za regioprekograničnog programa Mađarska-Hrvatska 2007.-2013. nalna istraživanja Mađarske akademije znanosti; kao i dva hrvatska partnera – osječka

Izvor: www.hu-hr-ipa.com/hr

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2013

Sl. 2. Prioriteti i područja aktivnosti IPA prekograničnog programa Mađarska-Hrvatska Izvor: http://www.hu-hr-ipa.com/hr/prioriteti

Regionalna razvojna agencija Slavonije i Baranje te Razvojna agencija Grada ČakovcaČakra. Nakon završetka projekta u ožujku 2011. te dostave cjelokupnog plana, strateški dokument prošao je kroz proces evaluacije kako bi bilo moguće objaviti poziv na podnošenje projektnih prijedloga za ostale aktivnosti iz područja turizma (izgradnja i označavanje novih biciklističkih staza; razvitak turističkih atrakcija i s njima povezanih infrastrukturnih objekata, tematski putovi kulturne baštine itd.), što se i dogodilo u studenom 2011. Fokus cjelokupnog trećeg poziva bio je na turizmu i turističkim aktivnostima, što je osobito značajno za hrvatsku stranu programskog područja (sl. 1), budući da se radi o dijelu Hrvatske gdje je turizam najnerazvijeniji, s vrlo slabim smještajnim kapacitetima i sadržajima koji se nude posjetiteljima. Inače, interes za IPA prekogranični program Mađarska-Hrvatska bio je baš najveći u trećem pozivu, što je itekako bitno kao orijentir kod planiranja budućeg bilateralnog prekograničnog programa od 2014, budući da je turizam pobudio najveći interes. U okviru tog natječaja podnesen je zahtjev za financiranje čak 154 projekata, dakle ukupno gotovo

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2013

Tab. 1. Sredstva Europske unije po prioritetima i područjima aktivnosti - ukupno sva tri poziva

Izvor: www.hu-hr-ipa.com/hr i http://www.hu-hr-ipa.com/hr/prioriteti

jednako kao prvi i drugi poziv zajedno, temeljem preostalih raspoloživih sredstava za treći poziv (20,7 milijuna eura), Zajednički odbor za praćenje Programa (engl. JMC - Joint Monitoring Committee) odabrao je samo 39 najboljih prijedloga, dok je još 40 smješteno na rezervnu listu, u slučaju kasnijih dodatnih sredstava financiranja koji bi se još mogli otvoriti Programu.

Sl. 3. Treći poziv - broj odabranih projektnih partnera prema NUTS III razini Izvor: www.hu-hr-ipa.com/hr

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2013

Sl. 4. Treći poziv - Sredstva Europske unije prema NUTS III razinii Izvor: www.hu-hr-ipa.com/hr

Kao što većina odabranih projekata povezana s razvojem turizma u pograničnom području uz Muru, Dravu i Dunav, tako je i većina sredstava dodijeljena turističkim projektima, čak 17,6 milijuna EUR-a od ukupnih 20,7 milijuna u Trećem pozivu, čime je turizam postao najzastupljenije područje intervencije u cijelom programskom periodu, s gotovo 40% od ukupnog iznosa za sve projekte (18,1 milijun eura, od ukupnih 47 milijuna eura tab. 1/ sl. 2). Bazu financiranih projekata s osnovnim podacima-glavnim korisnikom i projektnim partnerima, sredstvima potpore EU-a, geografskom području gdje se provodi te kratkim opisom na engleskom, kao službenom jeziku Programa, dostupan je na http://www.huhr-ipa.com/en/project-database. Analizirajući rezultate Trećeg poziva na NUTS III razini, od sedam pograničnih županija najviše projektnih partnera unutar odabranih projekata (sl. 3). po prvi puta ima Osječkobaranjske županija (41), dok je mađarska Baranya koja je do sada imala primat druga (29). Gledajući udio u ukupnim odabranih sredstvima za financiranje trećeg poziva (20,7 milijuna eura), redosljed je isti kao u prethodna dva poziva - prva Baranya (6,9 milijuna eura), Osječko-baranjska (6,1 milijun eura), s time da je (sl. 4) razlika puno veća u odnosu na sve ostale županije, nego je bio slučaj u prva dva poziva. Gledajući udio u sva tri poziva, redosljed je isti-Baranya je povukla 23,92%, a Osječko-baranjska 21,64% svih sredstava u Programu, dakle zajednički gotovo 50% ukupne alokacije. Takva koncentracija je sasvim logična, s obzirom na najsnažniji demografski potencijal tih dviju susjednih županije te ulogu Pečuha i Osijeka kao najvećih gradova, s

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2013

Sl. 5. Treći poziv - hrvatski projektni partneri prema vrsti organizacije Izvor: www.hu-hr-ipa.com/hr

puno većom povezanošću nego bilo koja dva grada u programskom području, a i njihovu ulogu kao jedinih pravih sveučilišnih centara. Od ostalih županija više od 10% povukle su one najzapadnije - Zala u Mađarskoj (14,12%) te Međimurska u Hrvatskoj (11,39%). Među projektnim partnerima unutar odabranih projekata Trećeg poziva u hrvatskom dijelu prekograničnog područja (sl. 5), prema vrsti organizacije između njih 78 najviše je jedinica lokalne samouprave (sudjeluju u 21 projektu) županijskih (regionalnih) razvojnih agencija (16), javnih ustanova i zavoda (12) te nevladinih udruga (12). U sva tri objavljena natječaja dodijeljena su sredstva za 140 zajedničkih mađarsko-hrvatskih projekata, što s ukupnih 47 miljuna eura predstavlja značajnu financijsku injekciju u regionalnom razvoju cijelog pograničnog područja. Od toga je 24 milijuna eura dodijeljeno za neprofitne pravne osobe s mađarske te 23 milijuna eura za neprofitne pravne osobe s hrvatske strane granice, a što je čak 8 milijuna eura bolje nego planirano za hrvatske korisnike. Tako izbalansirano financiranje je izuzetno važno za hrvatski dio, imajući u vidu da u pograničnom području živi gotovo 400 000 stanovnika više s mađarske strane (ako izuzmemo hrvatske pridružene županije koje ionako povlače mnogo skromniji iznos od maksimalno mogućih 20%; samo 0,73%), a jednako tako i činjenicu da Mađarska koristi puno izdašnije EU fondove za članice te ima znatno više iskustva u provedbi EU fondova. Mnogim neprofitnim organizacijama s hrvatske strane ovo bila jedna od rijetkih prilika da dođu do financijskih sredstava u pretpristupnom periodu. Ulaskom Hrvatske u Europsku uniju povećat će se sredstva, kako za ovaj, tako i druge prekogranične programe te će mogućnosti razvoja na lokalnoj i regionalnoj razini u pogra-

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2013

ničnom području Hrvatske i Mađarske biti još veće - ovaj IPA program je uostalom tek početak i temelj za razdoblje članstva i sigurno još snažniju suradnju uz Muru-Dravu i Dunav.

Tvrtko-Josip Čelan

Izvori Antonija Bedeniković, Tvrtko Čelan, dr. Márton Szűcs (2013): Hungary-Croatia IPA Cross-border Co-operation Programme 2007-2013 / "Rivers Connecting Cross-border Region towards Croatian Accession to the European Union“, knjiga odabranih 140 projekata, Zajedničko tehničko tajništvo, Budimpešta www.hu-hr-ipa.com/hr (IPA prekogranični program Mađarska-Hrvatska, službena web stranica) http://www.mrrfeu.hr (Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske unije) europa.eu/index_en.htm (European Union) ec.europa.eu/enlargement/how-does-it-work/financial-assistance/instrument-pre-accession_ en.htm (European Union- IPA) Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2011., CROSTAT, www.dzs.hr Statistički ljetopis 2012, CROSTAT, www.dzs.hr

DOGAĐANJA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2013

10. SVJETSKA GEOGRAFSKA OLIMPIJADA (iGeo) Kyoto, JAPAN, 30. 7.–5. 8. 2013.

foto: Dubravka Spevec

Jubilarna 10. svjetska geografska olimpijada održana je od 30. srpnja do 5. kolovoza 2013. u japanskom gradu Kyotu (sl. 1). Svjetske geografske olimpijade, na kojima sudjeluju učenici srednjih škola u dobi od 16 do 19 godina, održavaju se pod pokroviteljskom Međunarodne geografske unije (IGU) još od 1996., kada je održana prva svjetska olimpijada u Den Haagu, Nizozemska. Sve do 2012. održavale su se svake dvije godine, a od tada održavaju se svake godine. Osnovni ciljevi svjetskih geografskih olimpijada su poticati zanimanje mladih ljudi za geografska istraživanja, razvijati njihova geografska znanja i vještine, doprinjeti razvoju svijesti o važnosti geografije kao predmeta u školama, ali i poticati socijalni kontakt među natjecateljima kao i međusobno uvažavanje različitih naroda i kultura. Službeni jezik svjetske geografske olimpijade je engleski.

Sl. 1. Zlatni paviljon u Kyotu – gradu domaćinu 10. svjetske geografske olimpijade

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2013

foto: Dubravka Spevec

Sl. 2. Hrvatska geografska reprezentacija na svečanosti otvaranja 10. svjetske geografske olimpijade Na ovogodišnjoj olimpijadi u Kyotu sudjelovalo je 126 učenika iz 32 države sa šest kontinenata. Hrvatskoj je ovo bilo treće sudjelovanje, a po prvi puta su nastupili učenici iz Kazahstana, Mongolije i Sjedinjenih Američkih Država. Hrvatsku su na ovogodišnjoj olimpijadi predstavljali Petra Pajtak (Prva gimnazija Varaždin, danas studentica 1. godine Integriranog nastavničkog studija geografije i povijesti na Geografskom odsjeku PMF-a Sveučilišta u Zagrebu), Katarina Pavlek (Klasična gimnazija Zagreb, danas studentica 1. godine Preddiplomskog istraživačkog studija geografije na Geografskom odsjeku PMF-a Sveučilišta u Zagrebu), Mislav Glibo (SŠ Tina Ujevića, Kutina) i Vedran Mihal (Gimnazija „Matija Mesić“, Slavonski Brod), koji su selektirani na temelju višegodišnjih sudjelovanja i ostvarenih rezultata na Državnim natjecanjima iz geografije, koja se provode od 1994. godine. Za natjecanje ih je pripremao tim stručnjaka sa Geografskog odsjeka PMF-a u Zagrebu, a na olimpijadu su ih vodili doc. dr. sc. Dubravka Spevec, predsjednica Hrvatskog geografskog društva te dr. sc. Ivan Čanjevac, član Upravnog odbora Hrvatskog geografskog društva (sl. 2). Olimpijada je održana u hotelu Heian No Mori, gdje su učenici zajedno sa svojim voditeljima i organizatorima bili i smješteni. U kongresnom prostoru hotela učenici su pisali

foto: Dubravka Spevec

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2013

Sl. 3. Osvajači medalja (s lijeva na desno: Vedran Mihal, Petra Pajtak, Katarina Pavlek i Mislav Glibo) pismeni i multimedijalni ispit, dok se terenski dio natjecanja odvijao u južnom predgrađu Kyota. Pismeni ispit i terenski rad donosili su svaki po 40%, a multimedijalni ispit 20% ukupnih bodova. Pismenim ispitom, koji se sastojao od problemski postavljenih pitanja iz šest različitih tematskih dijelova (Tourism and Conservation, Volcanoes and Tectonic Activity, Managing Urban Areas, World Energy Production, Climate Change in Sudan i World Development), provjeravaju se sposobnosti analiziranja, povezivanja i zaključivanja. Terenski rad sastojao se od više segmenata, a trajao je dva dana. Učenici su prezentirali svoje kartografske vještine (izrada, analiza i čitanje sadržaja karte), sposobnost problemskog razmišljanja i izražavanja kroz odgovore na postavljena pitanja te grafičke vještine (izrada dijagrama, skica i tablica). Multimedijalni ispit, kojeg učenici ocjenjuju kao najlakši dio natjecanja na olimpijadi, sastojao se od niza zadataka koje su učenici rješavali na računalu uz pomoć fotografija, tematskih karata, satelitskih snimaka, dijagrama i slično. Svaki dio natjecanja učenici odrađuju samostalno, a rezultati se prezentiraju za svakog učenika individualno, ali i timski. Naši su učenici na svim dosadašnjim olimpijadama na kojima su sudjelovali osvajali medalje, ali ova će zasigurno ostati upisana zlatnim slovima u povijesti sudjelovanja Hrvatske na svjetskim geografskim olimpijadama. Mislav Glibo i Petra Pajtak

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2013

foto: arhiva Organizatora

Sl. 4. Svečanost dodjele zlatnih medalja (5. s lijeva Petra Pajtak, 7. s lijeva Mislav Glibo) osvojili su zlatne, a Vedran Mihal i Katarina Pavlek srebrne medalje (sl. 3 i 4). Hrvatska je ekipno zauzela izvrsno 2. mjesto, što je najveći ekipni uspjeh u povijesti sudjelovanja Hrvatske na bilo kojoj svjetskoj olimpijadi znanja. Isti su rezultat ekipno ostvarili još jedino naši mladi informatičari 2011. godine. Osim natjecateljskog dijela, važan dio svake geografske olimpijade je i druženje koje se ostvaruje kroz niz društvenih i kulturnih događanja. Izvan natjecateljskog dijela koji se vrednovao za konačni plasman, održano je i timsko natjecanje u prezentaciji postera. Svaki je tim bio obvezan prije dolaska u Kyoto izraditi poster na zadanu temu. Ove godine to je bila tema „Traditional Wisdom and Modern Knowledge for the Earth’s Future”. Naši su učenici izradili poster s temom „Weed for future – using brnistra for revitalization of rural areas in Croatia“ (sl. 5). Svaki učenik u desetminutnom izlaganju predstavio je obrađenu problematiku te je odgovarao na postavljenja pitanja ostalih sudionika. Olimpijada je i prilika da svaka država sudionica prezentira i svoje kulturno bogatstvo – kroz ples, pjesmu, glumu, što je učinjeno i u Kyotu. Hrvatska reprezentacija je sudionicima olimpijade predstavila narodnu nošnju i plesove Baranje te svima podijelila prigodne suvenire s motivima hrvatske kulturne baštine i prirodnih vrijednosti. Kako bi se sve sudionike olimpijade upoznalo sa znamenitostima i načinom života zemlje domaćina, organizatori su pripremili cjelodnevni izlet u okolicu Kyota (sl. 6), a nekoliko

foto: Dubravka Spevec

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2013

foto: Dubravka Spevec

Sl. 5. Prezentacija postera hrvatskog tima

Sl. 6. Jezero Biwa – najveće slatkovodno jezero u Japanu

Sl. 7. Tokyo – s rijeke Sumida

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2013

foto: Ružica Vuk

Sl. 8. Doček olimpijaca u Zračnoj luci Zagreb

reprezentacija po završetku natjecateljskog dijela nastavilo se družiti još tri dana na postiGeo ekskurziji. Ekskurzija je uključila vožnju shinkansenom – najbržim vlakom na svijetu, posjet prefekturi Shizuoka, najpoznatijoj po uzgoju čaja, ali možda još i više po svetoj planini Fuji te naposljetku upoznavanje sa znamenitostima Tokyja (sl. 7). I ove godine odlazak hrvatskog tima na olimpijadu organiziralo je Hrvatsko geografsko društvo, a financijski potpomoglo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta te sponzori – Croatia osiguranje d.d., naš glavni sponzor, te ERSTE d.o.o. i ERSTE DMD d.o.o., na čemu im se zahvaljujemo (sl. 8). Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta po prvi je puta i nagradilo učenike koji su ostvarili iznimna postignuća na međunarodnim olimpijadama znanja u prošloj 2012./2013. školskoj godini. Osvajačima medalja dodijeljene su pohvalnice i prigodni darovi (sl. 9), a mentorima priznanja.

Dubravka Spevec

foto: Dubravka Spevec

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2013

Sl. 9. Dodjela priznanja ministra znanosti, obrazovanja i sporta osvajaÄ?ima medalja na svjetskim olimpijadama znanja 2013. godine

DOGAĐANJA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2013

20. DRŽAVNO NATJECANJE IZ GEOGRAFIJE Na 20. državnom natjecanju iz geografije, održanom u Varaždinu od 8. do 10. svibnja 2013. godine, sudjelovalo je 126 učenika i učenica osnovnih i srednjih škola te 107 mentora i mentorica. Kao i prijašnjih godina, organizatori natjecanja bili su Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, Agencija za odgoj i obrazovanje te Hrvatsko geografsko društvo. Time se nastavlja uspješna suradnja nadležnog ministarstva i AZOO sa strukovnom udrugom u promicanju temeljnih vrijednosti sustava odgoja i obrazovanja i poticanju učenika osnovnih i srednjih škola i njihovih mentora na dodatni rad i izvannastavne aktivnosti. Natjecateljski dio proveden je u Drugoj gimnaziji Varaždin, a terenski dio u Gradu Varaždinu i Varaždinskoj županiji. Naši domaćini, nastavnici i učenici Druge gimnazije Varaždin, iskazali su se gostoprimstvom i iznimno uspješnom organizacijom svih segmenata jubilarnog natjecanja iz geografije, a posebno sjajnim kulturno-umjetničkim programom na otvaranju i zatvaranju natjecanja te organizacijom terenskog izlaska za učenike i mentore. Popis pozvanih učenika formiran je sukladno općim uputama za natjecanja i smotre te posebnim uputama odnosno Pravilima natjecanja iz geografije. Ta su dva dokumenta objavljena na internetskim stranicama Agencije za odgoj i obrazovanje u studenom 2012., kako bi natjecatelji i mentori bili pravodobno informirani o pravilima po kojima će se održati sve tri razine natjecanja, školsko, županijsko i državno, a mentori su dodatno informirani o natjecanju na Zimskom seminaru za geografe 11. siječnja 2013. godine. Nakon održanih županijskih natjecanja, na temelju ostvarenog broja bodova, Županijska povjerenstva dostavila su Državnome povjerenstvu popis predloženika za državno natjecanje i dokumentaciju predloženika (testove i listiće sa zaporkama). Županijska povjerenstva 17 županija za državno natjecanje mogu predložiti učenike s tri najbolja rezultata po razredu, povjerenstvo Splitsko-dalmatinske, Primorsko-goranske i Osječko-baranjske županije učenike s pet najboljih rezultata, a Grada Zagreba sa sedam najboljih rezultata. Ako više učenika na županijskom natjecanju ima isti broj bodova zauzimaju isto mjesto, što znači da prvo, drugo, treće ili bilo koje drugo mjesto na ljestvici poretka može osvojiti više učenika s istim brojem bodova. Više učenika s istim brojem bodova i jednim osvojenim mjestom ne ukidaju iduće mjesto na ljestvici (npr. bez obzira na dva učenika s istim brojem bodova na prvom mjestu, ostaje drugo mjesto). Isti način rangiranja primjenjuje se i na državnome natjecanju. Za popise predloženika sa županijskih natjecanja u praksi to znači da povjerenstvo predlaže sve učenike koji su osvojili prva tri mjesta odnosno prvih pet u Splitsko-dalmatinskoj, Primorsko-goranskoj i Osječko-baranjskoj županiji ili prvih sedam u Gradu Zagrebu. Dakako, županijsko povjerenstvo može predložiti i manji broj učenika. Posljednjih godina to je česta praksa u kategoriji srednjih škola iz dva razloga. Jedan su male kvote sudionika županijskih natjecanja u kategoriji srednjih škola, a te kvote određuju županijski uredi (za obrazovanje, kulturu i sport) koji i financiraju županijska natjecanja. Drugi razlog su rezultati odnosno ostvareni broj bodova na županijskom natjecanju za koji županijsko povjerenstvo procijeni da nije u gornjoj polovici popisa predloženika za državno natjecanje. Budući da županijska povjerenstva Državnome povjerenstvu dostavljaju ljestvice konačnoga poretka na županijskom natjecanju, sustavnim višegodišnjim praćenjem

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2013

tih rezultata možemo zaključiti da u toj procjeni do sada nisu ni jednom pogriješili. Županijska su povjerenstva 2013. godine dostavila Državnome povjerenstvu testove 661 predloženika (a prijašnjih godina i više). Budući da za pregledavanje tako obimne dokumentacije traje više od 15 dana, a kako bi se što prije objavio popis pozvanih učenika na državno natjecanje, na okruglom stolu za mentore dogovoreno je da će 2014. godine Županijska povjerenstva najprije (u roku 24 sata) dostaviti ljestvice konačnog poretka s prijedlogom predloženika. Državno će povjerenstvo objediniti ljestvice predloženika za pojedine kategorije natjecanja i izdvojiti predloženike za koje Županijska povjerenstva dostavljaju natjecateljsku dokumentaciju u roku dva dana od objave objedinjenih ljestvica predloženika. Županijska povjerenstva dostavljaju originalnu dokumentaciju, a zadržavaju kopije testova predloženika do kraja školske godine. Nakon uvida u natjecateljsku dokumentaciju i po potrebi korigiranja broja bodova, a najkasnije 30 dana prije održavanja državnoga natjecanja, Državno povjerenstvo na internetskim stranicama Agencije za odgoj i obrazovanje objavljuje ljestvicu poretka i popis učenika po pojedinim razredima pozvanih na državno natjecanje 2014. godine. Broj pozvanih učenika po pojedinim razredima određuje se na temelju ranga na popisu predloženika za pojedini razred, a ne na temelju postotka riješenosti testa na županijskom natjecanju, kao što je to praksa na natjecanjima iz drugih predmeta. Takav način pozivanja učenika na državno natjecanje iz geografije potpuno je transparentan, a kriterij opravdan zbog načina sastavljanja testova i strukture nastavnog programa pa tu praksu planiramo zadržati i u idućim godinama. Testovi se sastavljaju na temelju nastavnoga programa pojedinog razreda osnovne škole i gimnazije, ispitnoga kataloga za državnu maturu iz geografije i Nacionalnog okvirnog kurikuluma, uz poštivanje načela aktualizacije, a zbog tajnosti nisu baždareni prije natjecanja. Testovi se ne sastavljaju prema sadržaju udžbenika. Uključivanje ispitnoga kataloga za državnu maturu iz geografije opravdano je zbog činjenice da je nastavni program za gimnazije objavljen 1993. godine i ne sadrži ishode učenja. Obrazovna postignuća (ishodi učenja) navedeni u ispitnome katalogu za državnu maturu iz geografije, posebice u području geografskih vještina, važna su smjernica učenicima i mentorima ne samo za pripremu natjecanja već i za redovitu nastavu. Navedena obilježja nastavnog programa geografije za gimnazije ukazuju na nužnost što žurnije izrade cjelovitog predmetnoga kurikuluma geografije ne samo za gimnazije već i za ostale srednje škole, usklađenoga s Nacionalnim okvirnim kurikulumom, ali prije njegove implementacije u nastavnoj praksi nužna je eksperimentalna primjena (provjera), kontinuirana edukacija nastavnika, izrada novih nastavnih materijala i u konačnici postupna primjena od prvog razreda, a ne frontalno u svim razredima, kao što je to bila praksa 2006./2007. školske godine s nastavnim programom za osnovne škole. Nastavni program geografije za osnovnu školu objavljen je 2006. godine, za razliku od programa za gimnazije, sadrži obrazovna postignuća (ishode učenja) i ključne pojmove. Pripremu i provedbu natjecanja, ali i redovite nastave, olakšala bi dopuna nastavnog programa geografskim imenima za sve nastavne teme u pojedinim razredima ili barem integrirani popis za pojedini razred. Dakako, nužno je revidiranje nastavnog programa za osnovne škole zbog načela aktualizacije kao i ažuriranje nastavnih sredstava, posebice udžbenika, geografskih atlasa i radnih bilježnica.

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2013

Sl. 1.Broj učenika iz pojedinih županija na državnome Natjecanju iz geografije 2013. godine U okviru odobrene kvote pokušavamo ujednačiti broj pozvanih učenika po pojedinim razredima, koliko je to moguće. Natjecanje iz geografije razlikuje se od drugih natjecanja i po kategorijama. Malo je predmeta u kojima na državnome natjecanju sudjeluju učenici petih i šestih razreda, no interes učenika navedenih razreda, nastavni sadržaj (opća geografija u petom i regionalna geografija izvaneuropskih kontinenata u šestom razredu), učenička postignuća na natjecanjima kao i percepcija učenika o nastavnome predmetu geografiji potpuno opravdavaju koncept natjecanja i svakako ga planiramo zadržati u idućim godinama. Sustavno praćenje učeničkih postignuća na svim razinama natjecanja tijekom proteklih 20 godina ukazuje na kontinuirani veliki interes učenika i mentora za natjecanje iz geografije, visoku razinu postignuća u znanjima i vještinama, ali i naglašenu polarizaciju u broju sudionika državnih natjecanja između pojedinih županija i Grada Zagreba. U usporedbi s prijašnjih pet natjecanja, na 20. državnom natjecanju iz geografije zastupljenost natjecatelja iz Grada Zagreba bila je nešto manja, posebno u osnovnim školama. Od pozvanih 64 učenika osnovnih škola i 62 učenika srednjih škola, na državnome je natjecanju 2013. godine iz Grada Zagreba bilo 23 % učenika. Uz Grad Zagreb, po udjelu sudionika državnog natjecanja izdvajaju se Splitsko-dalmatinska (8 %) i Primorsko-goranska županija (8 %), Osječko-baranjska županija (7,1 %), Krapinsko-zagorska i Međimurska županija (6,3 %) te Istarska i Karlovačka županija (5,6 %), dok iz Koprivničko-križevačke i Ličko-senjske županije ove godine nije bilo natjecatelja (sl. 1). Prostorna polarizacija u broju sudionika državnoga natjecanja izraženija je u kategoriji osnovnih škola. Iz Koprivničko-križevačke, Ličko-senjske, Požeško-slavonske i Sisačkomoslavačke županije na državno natjecanje nije bio pozvan ni jedan učenik osnovne škole. Uz Grad Zagreb, najveći broj natjecatelja iz osnovnih škola bio je iz Splitsko-dalmatinske

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2013

Sl. 2. Udio učenika osnovnih škola iz pojedinih županija na državnome Natjecanju iz geografije 2013. godine (12,5 %), Primorsko-goranske (7,8 %), iz Osječko-baranjske, Krapinsko-zagorske, Međimurske i Zagrebačke županije (po 6,3%) (sl. 2). U kategoriji srednjih škola nije bilo sudionika iz Bjelovarsko-bilogorske, Koprivničko-križevačke i Ličko-senjske županije, a najveći udio natjecatelja, uz Grad Zagreb, bio je iz Primorsko-goranske, Osječko-baranjske i Istarske županije (po 8,1 %) (sl. 3). U analizi zastupljenosti učenika iz pojedinih jedinica regionalne samouprave na državnom natjecanju koristi se indeks nacionalne (geografske) konkurentnosti. Izračunava se kao kvocijent udjela jedinice regionalne samouprave u ukupnom broju natjecatelja i udjela u ukupnom broju učenika, pomnožen sa 100. U kategoriji osnovnih škola najviši indeks nacionalne konkurentnosti 2013. godine imaju Međimurska (Ink=214,2), Krapinsko-zagorska (Ink=197,3), Karlovačka (Ink=175,5), Dubrovačko-neretvanska (Ink=161,6) i Primorskogoranska županija (Ink=137,8). Uz četiri županije bez natjecatelja na državnom natjecanju 2013. godine, u kategoriji osnovnih škola najniži indeks nacionalne konkurentnosti imaju Virovitičko-podravska, Varaždinska, Zadarska, Istarska i Zagrebačka županija. U posljednje tri godine, od 2011. do 2013., pravila formiranja liste predloženika za državno natjecanje su ujednačena što omogućuje usporedivost podataka u analizama. Sumiramo li podatke za posljednje tri godine, najviši indeks nacionalne konkurentnosti u geografskim znanjima

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2013

Sl. 3.Udio učenika srednjih škola iz pojedinih županija na državnome Natjecanju iz geografije 2013. godine i vještinama učenika osnovnih škola ima Krapinsko-zagorska županija (Ink=238,2), slijede Međimurska županija (Ink=217), Grad Zagreb (Ink=160,2), Primorsko-goranska županija (Ink=145) i Karlovačka županija (Ink=143,4), dok Ličko-senjska županija tri godine nije imala natjecatelja na državnom natjecanju. Najniži indeks nacionalne konkurentnosti, uz Ličko-senjsku županiju imaju Virovitičko-podravska (Ink=21,3), Požeško-slavonska (Ink=21,6) i Sisačko-moslavačka županija (Ink=23,2) (sl. 4). U kategoriji srednjih škola, 2013. godine najviši indeks nacionalne konkurentnosti imaju Međimurska (Ink=273,6), Karlovačka (Ink=241,2), Krapinsko-zagorska (Ink=220,6) i Istarska županija (Ink=203,6), a u posljednje tri godine Krapinsko-zagorska (Ink=170,4) Međimurska (Ink=165,4), Varaždinska (Ink=156,1), Istarska (Ink=148,4) i Dubrovačko-neretvanska županija (Ink=141,5). U posljednje tri godine najniži indeks nacionalne konkurentnosti u kategoriji srednjih škola imaju Bjelovarsko-bilogorska (Ink=16,1) i Virovitičko-podravska županija (Ink=24,1) (sl. 5). Za razliku od školskih i županijskih natjecanja na kojima učenici pišu samo test, državno natjecanje obuhvaća test i praktični rad. Praktičnim radom provjeravaju se proceduralna znanja. U praktičnim radovima provjeravane su kartografske vještine i orijentacija, statističke te grafičke geografske vještine iz klimatologije, demogeografije i ekonomske geo-

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2013

Sl. 4. Indeks nacionalne konkurentnosti 2011.-2013. godine u geografskim znanjima i vještinama učenika osnovnih škola grafije, pri čemu su zadaci bili prilagođeni obrazovnim postignućima za pojedini nastavni program. Zadacima u praktičnom radu za peti razred provjeravana je vještina izrade klimatskog dijagrama, analiza klimatskog dijagrama, izračunavanje godišnje amplitude temperature zraka i utjecaj klime na vegetaciju. Statističke vještine, analiza izračunatih podataka o gustoći naseljenosti odabranih država, izrada linijskog dijagrama, analiza stupčastog dijagrama i izrada tematske karte provjeravani su u praktičnom radu za šesti razred. U praktičnom radu za sedmi razred uz statističke vještine, provjeravana je analiza kvantitativnih podataka, izrada tematske karte turističkih kretanja i mjerilo karte. Učenici su u praktičnom radu za osmi razred crtali klimatski dijagram, računali srednju dnevnu temperaturu zraka, analizirali vrijeme tijekom dana, uspoređivali godišnji hod temperature zraka i padalina za zadanu godinu i standardno razdoblje. Zadaci u praktičnom radu za prvi razred obuhvaćali su izračunavanje srednje dnevne temperature zraka, izradu linijskog dijagrama maksimalnih, minimalnih i srednjih dnevnih temperatura zraka, analizu linijskih dijagrama, analizu povezanosti tlaka zraka i ostalih klimatskih elementa te izračunavanje vrijednosti klimatskih elemenata za zadane meteorološke postaje. Praktični rad za drugi razred obuhvaćao je zadatke za provjeru razvijenosti statističkih, grafičkih i kartografskih vještina na primjeru svjetskih turističkih kretanja. Učenici su analizom kvantitativnih podataka o turističkom prometu utvrđivali trendove u svjetskom turizmu na razini turističkih regija, izradili i analizirali kružni dijagram i tematsku kartu. Sličnu strukturu, samo na primjeru svjetske

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2013

Sl. 5.Indeks nacionalne konkurentnosti 2011.-2013. godine u geografskim znanjima i vještinama učenika srednjih škola trgovine (izvoza, uvoza i salda vanjske trgovine) imao je praktični rad za treći razred, na primjeru članica MERCOSUR-a. U praktičnom radu za četvrti razred provjeravane su geografske vještine iz demogeografije: izračunavanje gustoće naseljenosti, izrada tematske karte na temelju samostalno određenih granica razreda gustoće naseljenosti, izračunavanje odrednica prirodnog i prostornog kretanja stanovništva za zadanu županiju, izračunavanje prosječne godišnje stope promjene broja stanovnika i projekcije broja stanovnika. Prosječna riješenost praktičnog rada najbolja je u trećem razredu (88,6 %), zatim u osmom razredu (86,9 %), a najslabija u prvom razredu (57 %). Najbolji pojedinačni rezultati kreću se od 88 % (četvrti razred) do 100 % (sedmi i treći razred), a najslabiji od 13 % (drugi razred) do 75 % (treći razred). Najveće razlike u uspješnosti rješavanja praktičnog rada prisutne su među natjecateljima drugog i prvog razreda. U pisanoj provjeri znanja razlike u postignućima su značajno manje, najmanje među natjecateljima osmog i petog razreda. Prosječna riješenost pisane provjere znanja (test) kreće se od 57,1 % (prvi razred) do 90,1 % (osmi razred). Najbolji pojedinačni rezultati ostvareni su u testu za sedmi i osmi razred (99 %). Prema ukupnom broju ostvarenih bodova učenička postignuća možemo ocijeniti vrlo dobrim. U svim razredima, osim u prvome, prosječna riješenost veća je od 75 %, najviša u osmom razredu (89 %), a najniža u prvom razredu (57,1 %). Usporedba rezultata natjecatelja iz osnovnih i srednjih škola ukazuje na nešto višu razinu postignuća u svim razredima osnovne škole. Najbolji pojedinačni rezultat ostvario je državni prvak u sedmom razredu

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2013

(99 %), što nije iznenađenje jer je u dosadašnja tri sudjelovanja na državnim natjecanjima iz geografije ostvario ukupno 296 od mogućih 300 bodova! U sedmom je razredu i najveći raspon u ostvarenom broju bodova (47,5 bodova) dok je najmanji raspon u osmom razredu (18 bodova). Rezultati natjecatelja iz pojedinih jedinica regionalne samouprave mogu se usporediti prema indeksu nacionalne uspješnosti. Taj se indeks izračunava se kao razlika između udjela u ostvarenom broju bodova i udjela u ukupnom broju natjecatelja. U kategoriji osnovnih škola najviši indeks nacionalne uspješnosti imaju natjecatelji iz Grada Zagreba, Primorsko-goranske i Međimurske županije, a u kategoriji srednjih škola natjecatelji iz Grada Zagreba, Istarske, Brodsko-posavske i Sisačko-moslavačke županije. Visoku razinu postignuća na 20. Državnome natjecanju iz geografije pokazuje postotak osvojenih bodova kod osvajača prvih triju mjesta. Priznanja za osvojena prva mjesta primilo je osmero učenika iz različitih županija: iz Varaždinske županije (5. razred), Krapinsko-zagorske (6. razred), Primorsko-goranske (7. razred), Međimurske (8. razred), Grada Zagreba (1. razred), Istarske (2. razred), Sisačko-moslavačke (3. razred) i Vukovarskosrijemske županije (4. razred). Za osvojeno drugo mjesto dodijeljeno je osam priznanja, a za osvojeno treće mjesto 10 priznanja, s minimalnim zaostatkom za drugoplasiranima od pola boda u kategoriji petih, šestih, osmih i trećih razreda. Ukupno je 26 učenika (17 učenika i 9 učenica) iz 10 županija i Grada Zagreba primilo priznanja za osvajanje jednog od prva tri mjesta. Najveći broj priznanja osvojili su učenici iz Grada Zagreba (7 priznanja, 27 %), Međimurske (3) te Krapinsko-zagorske, Primorsko-goranske, Istarske i Dubrovačkoneretvanske županije (po 2 priznanja). Na temelju rezultata natjecanja učenici osnovnih škola ostvaruju dodatne bodove pri upisu u srednje škole, no Državno povjerenstvo ne može utjecati na mjerila i kriterije vrednovanja tih postignuća. Na temelju ocjene o ukupnim rezultatima srednjoškolaca na državnim natjecanjima iz geografije, a posebno na temelju uočenih vrlo malih razlika u broju bodova između osvajača četvrtih i petih mjesta u odnosu na treće mjesto, Državno će povjerenstvo predložiti Vijeću Geografskog odsjeka PMF-a Sveučilišta u Zagrebu i Vijeću Odjela za geografiju Sveučilišta u Zadru korekciju (povećanje) dodatnih bodova koje srednjoškolci mogu steći pri upisu na studijske programe geografije. Na temelju višegodišnjeg sudjelovanja na državnim natjecanjima (minimalno tri puta u posljednje četiri godine) i barem jednom osvojenog jednog od prva tri mjesta, uz uvjet da se mogu natjecati na engleskom jeziku i u vrijeme olimpijade imaju između 16 i 19 godina, za 10. Svjetsku geografsku olimpijadu Državno povjerenstvo za natjecanje iz geografije izabralo je članove hrvatskog olimpijskog tima u sastavu Katarina Pavlek, Klasična gimnazija, Zagreb; Petra Pajtak, Prva gimnazija Varaždin, Mislav Glibo, Srednja škola Kutina i Vedran Mihal, Gimnazija Matije Mesića, Slavonski Brod. Za voditelje tima imenovani su doc. dr. sc. Dubravka Spevec, predsjednica Hrvatskog geografskog društva i dr. sc. Ivan Čanjevac, član Upravnog odbora Hrvatskog geografskog društva.

Ružica Vuk

Bulić Bračulj

Džaja

Martin Josip

Nora

Marko

Barbara

Marko

Luka

Anita

Petar

14.

Noa

12.

Ivan

Jagodić

Maja

Lucija

11.

13.

Grbac

Petar

10.

Šain

Biuk

Drmač

Balić

Uzelac Bujišić

Ilja

Šestanović

Ela

Čengić

Čačić

Rod

Vukoja-Trošić

Kocijan

Štefan

Lovro

Prezime

Ime

Rbr.

5. razred

Jurica

Rajna

Dražen

Dean

Lidija

Iva

Jasminka

Jurica

Marina

Mara

Branka

Vlatka

Marija

Ani

Dunja

Nikolina

Ime mentora

Čupić

Dužević

Žučko

Žabčić

Zonjić

Babić

Kosor

Čupić

Gojsalić

Kardum

Popović

Bašić

Fišter

Bertović

Novak

Mikulek

Prezime mentora

Vinkovci

OŠ Vladimira Nazora Vinkovci

OŠ Petra Kanavelića

OŠ Split 3

OŠ Tituša Brezovačkog

OŠ Grabrik

OŠ Malešnica

OŠ Jelkovec

OŠ Blage Zadre

OŠ Petra Kanavelića

OŠ Plokite

OŠ Meje

Korčula

Split

Zagreb

Karlovac

Zagreb

Vukovar

Korčula

Split

Zagreb

I. osnovna škola Dugave

Zagreb

Čakovec

OŠ "Petar Zrinski" Šenkovec OŠ Ljubljanica

Varaždin

II. osnovna škola Varaždin

OŠ grofa Janka Draškovića

Grad

Naziv škole

Broj županije

61 61 63

Splitskodalmatinska Dubrovačkoneretvanska Vukovarskosrijemska

60 60 52

Splitskodalmatinska Dubrovačkoneretvanska

61 Grad Zagreb

Karlovačka

Grad Zagreb

Splitskodalmatinska

Grad Zagreb

test

Grad Zagreb

Vukovarskosrijemska

Grad Zagreb

Međimurska

Varaždinska

Županija

broj bodova

22,5

27,5

pr_ rad

82,5

87,5

88,5

89,5

91,5

92,5

UKUPNO

62 GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2013

Tab. 1. Ljestvica konačnog poretka na 20. državnom Natjecanju iz geografije 2013. godine

Jurica

Marija

Gabriel

Sara

Lara

Tomislav

Antonija

10.

11.

12.

13.

14.

Nikola

Sunčica

Tin

Leo

Laura

Bišćan

Matija

Hrgović

Ružica

Latin

Jelkić

Šarolić

Šrepfler

Paić

Bogdanić

Skuliber

Kanižaj

Župčić

Radalj

Lučić

Jović

Tomorad

Andrija

Prezime

Ime

Rbr.

6. razred

Kristina

Sandra

Mirjana

Vladimir

Ante

Ljiljana

Stjepan

Antonija

Vlasta

Petar

Desanka

Marija

Ruža

Nela

Stjepan

Ime mentora

Fruk

Patajac

Dedić

Milošević

Olivani

Split

OŠ Ivana Kukuljevića Belišće OŠ Ante Kovačića Zlatar

Split

Valpovo

OŠ Matije Petra Katančića OŠ Split 3

Vodice

Krk

OŠ Vodice

OŠ Fran Krsto Frankopan - Krk

CuculićPavlić

Osijek

OŠ Ivana Filipovića Osijek Marija Bistrica

Bjelovar

IV. osnovna škola Bjelovar

OŠ Marija Bistrica

Donji Miholjac

Mala Subotica

Split

Ston

Sveta Nedjelja

Marija Bistrica

Grad

OŠ August Harambašić

OŠ Tomaša Goričanca

OŠ Visoka

OŠ Ston

OŠ Sveta Nedjelja

OŠ Marija Bistrica

Naziv škole

Čebrajec

Kojundžić

Franković

Zavođa

Bosanac

Parlov

Matić Asturić

Reder

Čebrajec

Prezime mentora

Broj županije

58 53

Krapinskozagorska

Splitskodalmatinska Osječkobaranjska

Šibenskokninska Osječkobaranjska

Krapinskozagorska Primorskogoranska

Osječkobaranjska

Bjelovarskobilogorska

Splitskodalmatinska Osječkobaranjska

Međimurska

Zagrebačka

Krapinskozagorska Dubrovačkoneretvanska

test

Županija

broj bodova

12,5

16,5

11,5

18,5

14,5

18,5

22,5

21,5

pr_ rad

70,5

71,5

73,5

78,5

79,5

84,5

86,5

87,5

UKUPNO

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2013

Matej

Sara

Jakov

Jurica

10.

11.

12.

Lea

Marko

16.

Petar

Tamara

Mateo

15.

Diana

Mijo

Mihovil

14.

Ana

Ruben

Stipković

Bruno

13.

Vranković

Karmen

Radović

Jakopović

Piškur

Grozdanić

Bognar

Švedić

Trubelja

Nizić-Nikolac

Dujić

Ivošević

Penavić

Katić

Aurer

Doričić

Banović

Luka

Prezime

Ime

Rbr.

7. razred

Ivan

Stjepan

Tomislav

Rade

Ljiljana

Suzana

Stanka

Vinko

Zdravko

Anamarija

Ljupko

Davorka

Blanka

Dean

Davorka

Ivana

Josip

Ime mentora

Ogulin Knin

OŠ Ivane BrlićMažuranić Ogulin OŠ Domovinske zahvalnosti

Ćužić

Čebrajec

Matković

Kovačević

OŠ Skalice

Split

Marija Bistrica

Virovitica

OŠ "Vladimir Nazor" Virovitica OŠ Marija Bistrica

Slavonski Brod

Jastrebarsko

Zagreb

Slavonski Brod

Novi Marof

OŠ Hugo Badalić

OŠ Ljubo Babić

OŠ Ivana Gorana Kovačića

Ajhner Starčević Vukušić

OŠ Trnsko

OŠ Vjekoslav Klaić

OŠ Novi Marof

Zagreb

Slavonski Brod

OŠ "Ivan Goran Kovačić"

OŠ Matka Laginje

Karlovac

Zagreb

OŠ Grabrik

Herak

Tokić

Petek

Končić

Čolić

Puškarić

Marinović

Žabčić

OŠ Ksavera Šandora Gjalskog

StrmečkiStakor

Rijeka

OŠ "Fran Franković" Rijeka OŠ Gornja Vežica

Grad

Naziv škole

Balaško

Jurjević

Prezime mentora

Broj županije

53 55 39

Krapinskozagorska Splitskodalmatinska

Brodsko posavska Virovitičkopodravska

59 Zagrebačka

Grad Zagreb

60 Grad Zagreb

63 Brodsko posavska

Varaždinska

Grad Zagreb

Šibensko kninska

Karlovačka

Brodsko posavska

Karlovačka

Primorskogoranska Grad Zagreb

test

Primorskogoranska

Županija

broj bodova

12,5

18,5

25,5

23,5

29,5

25,5

29,5

27,5

pr_ rad

51,5

81,5

82,5

83,5

85,5

89,5

91,5

UKUPNO

64 GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2013

Vukman

Kosić

Luka

Sven

Šime

Silvija

Hrvoje

Dorian

Novak

Jana

11.

12.

Perica

Jelena

10.

Vlašićek

Bratulić

Škrlec

Borna

Tržić

Antonija

Batur

Marija

Meštrović

Dora

Vičević

Renata

Mihalić

Andrija

Vinčić

Emil

Lasta

Mesarić

Rob

Dora

Prezime

Ime

Rbr.

8. razred

Nela

Vesna

Jadranka

Veljko

Marijana

Dubravka

Ante

Danijela

Denijal

Dražan

Ivan

Gordana

Vedrana

Iveta

Dubravka

Danijela

Ime mentora

Reder

OŠ Sveta Nedjelja

Sveta Nedjelja

Čakovec

III. osnovna škola Čakovec

Katuša

Pula

OŠ Šijana

Vukanić Bukilić

Pazin

Sv. Ivan Zelina

OŠ Vladimira Nazora

Benkovac

OŠ Benkovac

Zemunik Donji

Vinkovci

OŠ Ksavera Šandora Đalskog Donja Zelina

OŠ Zemunik

OŠ Josipa Kozarca

Bakar

Zagreb

OŠ Dragutina Domjanića Zagreb OŠ Bakar

Kaštel Sućurac

Krk

OŠ Fran Krsto Frankopan - Krk OŠ kneza Mislava

Trogir

OŠ Majstora Radovana

KONČANICA

Ferenčak

Čolig

Zrilić

Šare

Zovko

Ibrić

Šimić

Relja

Božić

Brajko

Vranjić

Zagreb

Češka osnovna škola Josipa Ružičke Končanica

Čakovec

Grad

OŠ Matka Laginje

I. osnovna škola Čakovec

PerencJaušovec Vešligaj

Naziv škole

Prezime mentora

Broj županije

Vukovarskosrijemska

Zagrebačka

Međimurska

Istarska

Zagrebačka

Zadarska

Primorskogoranska

Zadarska

Splitskodalmatinska Grad Zagreb

Splitskodalmatinska Primorskogoranska

test

Bjelovarskobilogorska

Grad Zagreb

Međimurska

Županija

broj bodova

26,5

27,5

pr_ rad

87,5

91,5

96,5

UKUPNO

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2013

Štampar

Petrač

Vladika

David

Karlo

Fran

Juraj

Nika

Marko

Marin

Ana

Lorena

Lovre

Iva

10.

11.

12.

Križanović

Vrkić

Kovačić

Horvat

Kutnjak

Ilić

Nikolac

Vorkapić

Sven

Krezo

Karla

Dundović

Davor

Zima

Belović

Morana

Prezime

Ime

Rbr.

1. razred

Robert

Zoran

Tea

Andrija

Hrvoje

Ksenija

Hrvoje

Ankica

Mirjana

Ljiljana

Nidija

Ines

Andrija

Marija

Josip

Ime mentora

Haim

Samardžija

Novaković

Bacinger

Drvenkar

Šaić

Grofelnik

Petrić

Zadro

Milin

Meštrović

Lisak

Bacinger

Pandžić

Jukić

Prezime mentora

Čakovec Zabok

Gimnazija Josipa Slavenskog Gimnazija Antuna Gustava Matoša Zabok

Pregrada Virovitica Čakovec Varaždin Zadar Ivanić Grad

Katolička klasična gimnazija s pravom javnosti u Virovitici Gimnazija Josipa Slavenskog Druga gimnazija Varaždin Gimnazija Vladimira Nazora SŠ "Ivan Švear" Ivanić Grad

Rijeka

SŠ Pregrada

Karlovac

Gimnazija Andrije Mohorovičića Rijeka

Zagreb

Pula

Gimnazija Karlovac

XV. gimnazija

Gimnazija Pula

Zagreb

Osijek

V. gimnazija

Zagreb

VII. gimnazija

Grad

Isusovačka klasična gimnazija s pravom javnosti u Osijeku

Naziv škole

Broj županije

Zagrebačka

Zadarska

Varaždinska

Međimurska

Krapinskozagorska Virovitičkopodravska

test

Primorskogoranska

Karlovačka

Grad Zagreb

Istarska

Grad Zagreb

Krapinskozagorska

Međimurska

Osječko baranjska

Grad Zagreb

Županija

broj bodova

9,5

7,5

12,5

21,5

18,5

20,5

17,5

27,5

24,5

15,5

26,5

pr_ rad

48,5

49,5

55,5

58,5

59,5

66,5

68,5

73,5

UKUPNO

66 GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2013

Vereš

Gorički

Vedran

Ivan

Martin

Matej

Kristijan

Hrvoje

12.

Andro

Luka

11.

14.

Galunić

Matteo

10.

Ivana

Andrej

13.

Crnjar

Karlo

Kasunić

Žeger

Gojević

Poletti

Mijić

Hercigonja

Šišak

Ivan

Čorak

Fabijan

Malović

Kuran

Mihal

Bratulić

Petar

Prezime

Ime

Rbr.

2. razred

Gordan

Ankica

Ivan

Renata

Sonja

Martina

Kristina

Ksenija

Sonja

Berislav

Lidija

Ana

Berislav

Zorana

Josip

Martina

Ime mentora

Begler

Petrić

Dukić

Grbac Žiković

Gimnazija Karlovac

Karlovac

Zagreb

Rijeka

II. gimnazija

Zagreb

SŠ Sesvete

Pazin

Osijek

Pregrada

Zagreb

Osijek

Gimnazija Andrije Mohorovičića Rijeka

Gimnazija i strukovna škola Jurja Dobrile

Hrestak Biševac Batinić

III. gimnazija Osijek

SŠ Pregrada

SŠ Sesvete

XV. gimnazija

I. gimnazija Osijek

Ibrahimović

Šaić

Batinić

Rusan

Krušlin

Jukić

Rusan

Zagreb

Ploče

SŠ fra Andrije Kačića Miošića

Spremo XV. gimnazija

Slavonski Brod

Gimnazija "Matija Mesić"

Colić

Pazin

Gimnazija i strukovna škola Jurja Dobrile

Hrestak Biševac

Grad

Naziv škole

Prezime mentora

Broj županije

Osječkobaranjska

Karlovačka

Grad Zagreb

Primorskogoranska

Grad Zagreb

Krapinskozagorska

Istarska

56 Grad Zagreb

Grad Zagreb

Osječkobaranjska Grad Zagreb

test

Grad Zagreb

Dubrovačkoneretvanska

Brodskoposavska

Istarska

Županija

broj bodova

12,5

16,5

24,5

25,5

24,5

16,5

28,5

pr_ rad

66,5

73,5

77,5

79,5

80,5

82,5

87,5

UKUPNO

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2013

Robert

Andrea

Ena

Karlo

13.

14.

15.

Ivana

12.

Marin

Marina

Dominik

11.

Cirkvenčić

Matea

Filip

Fran

Sandra

Dinko

Nikolac

Ana

10.

Marić

Josip

Mak

Makovec

Rusković

Režan

Lacković

Ružman

Stanojević

Bračić

Božić

Šoić

Andrilović

Gjergja

Glibo

Mislav

Prezime

Ime

Rbr.

3. razred

Gordana

Robert

Josip

Ljiljana

Dalibor

Valentina

Marina

Hrvoje

Ana

Hrvoje

Sofka

Nidija

Nataša

Hrvoje

Ivanka

Ime mentora

Tkalčević

Slunjski

Kosović

Milin

Pazaver

Pirc Mezga

Anić

Grofelnik

Šterc

Grofelnik

Bilan

Meštrović

Kauzlarić

Madžar

Bukač

Prezime mentora

Rijeka Zagreb Rijeka

Gimnazija Andrije Mohorovičića Rijeka Gimnazija Lucijana Vranjanina Gimnazija Andrije Mohorovičića Rijeka

Pula Split Čakovec Zabok

V. gimnazija "Vladimir Nazor" Split Gimnazija Josipa Slavenskog Gimnazija Antuna Gustava Matoša Zabok

Osijek

Prelog

Gimnazija Pula

III. gimnazija Osijek

SŠ Prelog

Varaždin

Šibenik

Prva gimnazija Varaždin

Zagreb

V. gimnazija

Zagreb

Zadar

Kutina

Grad

Gimnazija Antuna Vrančića

V. gimnazija

XVI. gimnazija

Gimnazija Franje Petrića

SŠ Tina Ujevića

Naziv škole

Broj županije

Krapinskozagorska

Međimurska

Splitskodalmatinska

Osječkobaranjska Istarska

Međimurska

Varaždinska

Primorskogoranska

Grad Zagreb

Primorskogoranska

Šibenskokninska

Grad Zagreb

Sisačkomoslavačka Zadarska

test

Županija

broj bodova

24,5

23,5

28,5

26,5

27,5

28,5

pr_ rad

61,5

71,5

82,5

83,5

84,5

85,5

86,5

UKUPNO

68 GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2013

Miščančuk

Dominik

Gojak

Petek

Ivana

Brigita

Elena

12.

13.

Žafran

Čagalj

Mislav Stjepan

11.

Gladović

Dado

10.

Jurić

Kovačić

Roginek

Marković

Karlo

Jurčić

Denis

Kristina

Pajtak

Petra

Prenc

Pavlek

Paula

Matea

Antonio

Katarina

Horvat

Andrijana

Prezime

Ime

Rbr.

4. razred

Ivan

Vlatka

Mirjana

Nikica

Marija

Ivica

Nidija

Marija

Dubravka

Renata

Dragica

Tanja

Andrea

Zvonko

Ime mentora

Devčić

Šavor

Pandžić

Krnić

Pandžić

Blažević

Meštrović

Trepše

Kutnjak

Grbac Žiković

Marčec

Černeka

Ćurković

Korpar

Prezime mentora

Slavonski Brod

Osijek

Klasična gimnazija fra Marijana Lanosovića s pravom javnosti Isusovačka klasična gimnazija s pravom javnosti u Osijeku

Gimnazija Požega

Gimnazija Karlovac

II. gimnazija

Požega

Karlovac

Zagreb

Split

Slavonski Brod

Klasična gimnazija fra Marijana Lanosovića s pravom javnosti

III. gimnazija Split

Zagreb

V. gimnazija

Ivanec

Rijeka

Gimnazija Andrije Mohorovičića Rijeka SŠ Ivanec

Varaždin

Pula

Prva gimnazija Varaždin

Gimnazija Pula

Zagreb

Vinkovci

Gimnazija Matije Antuna Reljkovića Klasična gimnazija

Grad

Naziv škole

Broj županije

47 50

Karlovačka Požeško slavonska

Splitskodalmatinska Grad Zagreb

test

Osječko baranjska

Brodskoposavska

Grad Zagreb

Varaždinska

Primorskogoranska

Varaždinska

Istarska

Grad Zagreb

Vukovarskosrijemska

Županija

broj bodova

16,5

19,5

18,5

24,5

20,5

22,5

26,5

25,5

24,5

pr_ rad

66,5

68,5

73,5

75,5

77,5

78,5

79,5

82,5

85,5

UKUPNO

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2013

OBLJETNICE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2013

U studenom 2013. naš uvaženi geograf dr. sc. Sven Kulušić navršava 80. godina života. Povodom toga uredništvo Geografskog horizonta odlučilo je ovim osvrtom prikazati život i rad našeg kolege. Sven Kulušić je možda mlađoj generaciji geografa i široj geografskoj javnosti manje poznat, međutim, srednjoj generaciji i starijima, posebice umirovljenim djelatnicima i profesorima Geografskog odsjeka u Zagrebu, s kojima je studirao i 10-ak godina radio na matičnom odsjeku, dobro je poznat. Rođen je 27.11.1933. u Tisnome na otoku Murteru. Osnovnoškolsko obrazovanje stekao je u rodnom kraju i na Visu, a srednjoškolsko u zagrebačkoj III. mješovitoj gimnaziji. Po završetku gimnazije upisao je studij geografije na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu. Studij uspješno završava 23.6.1960. obranom rada Vransko polje. U mladosti zapažene rezultate postiže i na sportskom području postavši istaknuti sportaš u lakoj atletici i bacačkim disciplinama (kugla, disk, koplje, bomba) te u teškoj atletici (judo, dizanje utega). Na nacionalnim i republičkim natjecanjima osvaja brojne medalje i priznanja. Hrvatskim sportašem godine proglašen je 1956/1957. Početkom 1960-ih zapošljava se na Geografskom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta kao sveučilišni asistent. Od samog početka aktivno sudjeluje u izvođenju nastave. Asistirao je iz velikog broja kolegija: Proseminar I, Konzultacija s diplomantima, Kartografski praktikum, Vježbe iz regionalne geografije (razne svjetske regije: Angloamerika, Južna Amerika, SSSR, Prednji istok, Jugoistočna Azija), Vježbe iz fizičke geografije I (vode), Vježbe iz socijalne geografije (stanovništvo) i Geografski seminar. Također je sudjelovao u izvođenju terenske nastave u raznim dijelovima Hrvatske (Savska dolina u zagrebačkoj okolici, Medvednica, Hrvatsko zagorje, Međimurje, Gorski kotar, Istra i Kvarner, Murter i Kornati, Srednja Dalmacija, delta Neretve) i u republikama bivše Jugoslavije (Slovenija, Crna Gora, Makedonija, Kosovo i Srbija). Postdiplomski studij (smjer: Elementi regionalizacije) upisao je ak. god. 1964/1965. na tadašnjem Geografskom zavodu PMF-a, a za mentora odabire prof. dr. sc. Mladena Friganovića. Znanstveni interes fokusirao je na rodni zavičaj, koji će mu do današnjih dana ostati trajna znanstvenoistraživačka inspiracija. Tijekom 1960-ih publicirao je više zapaženih radova (Vransko polje, Geografski glasnik 21 iz 1959., 91-102; O imenu otoka Murter, Geografski glasnik 29 iz 1967., 61-75; Otok Murter. Prilog poznavanju socijalnogeografske preobrazbe obalnog otoka, Radovi Geografskog instituta u Zagrebu iz 1967.,

Murterski zbor i Grafički zavod Hrvatske, Zagreb.

Sven Kulušić – povodom 80. rođendana dr. sc.

Izvor: Kulušić, S. 2006: Knjiga o Kornatima,

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2013

95-134), a posebno ističemo članak Kornatska otočna skupina objavljen u časopisu Geografski glasnik 27 iz 1965., jer je bio temeljem odluke Izvršnog vijeća Sabora NR Hrvatske, od 30.6.1967., o proglašenju Kornata rezervatom prirodnih predjela, kasnije nacionalnim parkom. Magistrirao je 2.7.1968. na temi Otok Murter – prilog poznavanju problematike priobalnog otoka (mentor: prof. dr. sc. Mladen Friganović). Magisterij je 1984. objavljen kao obuhvatniji rad pod naslovom Murterski kraj u izdanju i nakladi Društvenog centra Murter. Kao gost Poljske akademije znanosti 1968. boravi na tromjesečnom usavršavanju iz kartografije i fotometrije na vodećim institucijama u Varšavi, Wrocławu i Lublinu. Sveučilišnu karijeru završava iznenada 1970. te napušta Geografski odsjek PMF-a i s obitelji odlazi u Sjedinjene Američke Države. U Americi je do ranih 1990-ih kao pomorac plovio Atlantikom na raznim dužnostima, od mornara do kapetana. Strast prema struci i urođeni geografski instinkt nisu oslabili ni u dijaspori. S obitelji ili sam putuje Europom i mnogobrojnim egzotičnim zemljama. Per pedes ili lokalnim prijevozom proputovao je Južnu i Srednju Ameriku (Argentinu, Urugvaj, Paragvaj, Brazil, Gvatemalu, Belize, Meksiko, Haiti, karipske otoke), dijelove Afrike (Etiopiju, Eritreju, Egipat, Sudan) i Bliski istok (Siriju, Libanon). Iako je gotovo tri desetljeća formalno bio izvan geografskih institucija, Sven Kulušić je čitavo to razdoblje aktivno radio i prikupljao informacije za svoje najopsežnije djelo – disertaciju pod naslovom Kornatski otoci – razvoj krajolika, gospodarsko iskorištavanje i (ne) naseljenost (mentor: prof. dr. sc. Mladen Friganović), koju je obranio na Geografskom odsjeku PMF-a 7.7.1997. Možemo reći da je u ovom cjeloživotnom istraživanju, u kojemu uspješno spaja fizičkogeografska i socijalnogeografska obilježja u jedinstvenu, smislenu i razumljivu geografsku cjelinu, Sven Kulušić po prvi put kod nas teorijski obuhvatio fenomen gradnje u suho evidentiravši 19 tipova suhozida u pejzažu Kornata povezavši ih s prostornim, gospodarskim i političkim okolnostima u kojima su nastajali. Disertacija je u nešto skraćenom obliku objavljena 2006. pod naslovom Knjiga o Kornatima u izdanju i nakladi Murterskog zbora. Osim knjige objavio je i više članaka na temu gradnje u suho, a navodimo najvažnije: Tipska obilježja gradnje „u suho“ na kršu Hrvatskog primorja – na primjeru Kornatskih otoka (Hrvatski geografski glasnik 61 iz 1999., 53-83), Naseljenost i vrednovanje Kornatskih otoka od drevnih vremena do danas (Hrvatski geografski glasnik 62 iz 2000., 87-120), Tragom predaka u kamenu. Bunje i stanovi: obilježja gradnje „u suho“ na jadranskom prostoru Hrvatske (Hrvatska revija 4 br. 1 iz 2004., 56-63), Tragom predaka u kamenu. Suhozidi i ograde: obilježja gradnje „u suho“ na jadranskom prostoru Hrvatske (Hrvatska revija 4 br. 2 iz 2004., 64-77). Prikazujući najvažnije dijelove znanstvenoistraživačkog opusa Svena Kulušića ističemo veliku količinu prezentiranih podataka, posebice arhivskih, zatim slika, crteža i fotografija, ali još više kvalitetu zapažanja i zaključaka do kojih je došao terenskim radom. Stoga se nadamo da će i ona neobjavljena i izbačena poglavlja iz doktorata biti prezentirana široj, ponajviše znanstvenoj (geografskoj) javnosti. Dragom dr. sc. Svenu Kulušiću želimo puno zdravlja, sreće, životne radosti i još mnogo odlazak u njegov rodni Murter i na Kornate.

Vedran Prelogović

OBLJETNICE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2013

Kartograf – Pavao Ritter Vitezović1, povodom 300-te obljetnice smrti Sažetak Iako vrstan barokni polihistor2 u ovom radu osvrnut ćemo se samo na jedno područje njegova rada – kartografiju. Pavla Rittera Vitezovića s pravom se smatra jednim od pionira na ovom području rada, koji prema kvaliteti prikupljene i iscrtane topografsko-kartografske građe nimalo ne zaostaje za suvremenicima, glasovitijim stranim kartografima. Njegov kartografski rad dragocjen je izvor informacija za historijsku geografiju jer po prvi put tako detaljno prikazuje dio Hrvatskog prostora.

Kartografski počeci Nakon završenog šestog razreda retorike u zagrebačkoj isusovačkoj gimnaziji (1670) odlazi u Rim te vrlo brzo i u Beč gdje započinje njegova ljubav prema bakrorezu i kartografiji. U početku radio je kod kartografa Georga Matthäusa Vischera3, kod kojega je vjerojatno imao priliku učiti o izradi karata na primjeru topografskih karata Gornje i Donje Austrije (Archiducatus Austriae Superioris Geographica Descriptio i Archiducatus Austriae Inferioris Geographica Descriptio) koje je Vischer izradio neposredno prije Vitezovićeva dolaska (1669–74, vjerojatno je upoznao i proces izrade bakrorezne karte, koju je Vischer s A. Trostom4 izrađivao za područje Štajerske (Styriae Ducatus Fertilissimi Nova Geographica Descriptio, 1678). Nakon Beča 1676. odlazi u Wagensberg (slov. Bogenšperk) u Donjoj Kranjskoj. Ondje je iduće dvije godine izučavao mjerništvo i bakrorezbarstvo kod Johanna Weikharda Valvasora5. Poznanstvo s tim polihistorom vjerojatno je najviše utjecalo na njegovo obrazovanje, ali i ljubav prema vlastitoj domovini, koju je Vitezović izražavao kroz prve vlastite povijesne tekstove o Hrvatskoj i Dalmaciji6 i izradu bakroreznih veduta hrvatskih gradova. Bratulić (1995, 180) o radu s Valvasorom piše: „Odlazio je zajedno s Valvazorom na teren, s blokom za skiciranje, i crtao gradove i kule, što je kasnije prenio na bakrene ploče“. Tijekom tog kratkog, plodnoga razdoblja Vitezović je za album Valvasorove knjige Topografija suvremene Vojvodine Kranjske (Topographia Ducatus Carnioliae modernae, 1679)7, te četverosveščanu enciklopediju Slava Vojvodine Kranjske (Die 1 Pavao (Pavle, Paulus) Ritter Vitezović (Senj, 7. I. 1652. – Beč, 20. I. 1713.). 2 Bavio se poviješću, književnošću, umjetnošću, izdavaštvom, leksikografijom i kartografijom. 3 Vischer, Georg Matthäus (Wenns,Tirol, 22.IV.1628 – Linz, 13.XII.1696), austrijski svećenik, kartograf i topograf. Iako samouk, najplodniji austrijski topograf XVII. stoljeća. 4 Trost, Andreas (Deggendorf, ? – Graz, 8.VI.1708), austrijski kartograf i grafičar. 5 Valvasor, Johann Weichard (Ljubljana, 28.V.1641 – Krško, 19.IX.1693), slovenski polihistor talijanskoga podrijetla. 6 Već tada u Valvasorovoj knjizi objavljuje dvije hrvatske posvetnice Pozdrav Hrvatice i Pozdrav Dalmatinke, a nakon povratka u Senj piše i u Linzu 1684. objavljuje svoje prvo hrvatsko djelo Odiljenje Sigetsko. 7 Album su činili bakrorezi kranjskih i istarskih gradova, varoši, trgova i gradina. Nisu bili popraćeni tekstom. Od ukupno 316, Vitezović je za album prema Klaiću (1914, 29) načinio 54, a prema Blaževiću (2012, 435) 60 bakroreza.

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2013

Ehre des Herzogthums Crain, 1689)8 priredio bakrorezne vedute brojnih gradova i utvrda.

Rad u komisiji za razgraničenje Nakon povratka u Senj 1678., obnašao je razne političke dužnosti9, upravljao radom Zemaljske tiskare10 u Zagrebu, ali nastavio je i svoju historiografsku i kartografsku djelatnost. Tako je, kao vješt kartograf i predstavnik hrvatskih staleža, postao članom austrijske komisije za razgraničenje, koja je nakon sklapanja mira u Srijemskim Karlovcima (1699), kartirala hrvatsko-osmansku granicu. S radom je započela 25. IV. 1699. Komisija se sastojala od austrijskih i osmanskih delegata. Austrijsku delegaciju11 predvodio je grof Luigi Ferdinand Marsigli12, a osmansku kapidžibaša Ibrahim efendija, topografski rad na terenu vodio je Johann Cristopher Müller13. Pavao Ritter Vitezović pridružio im se tek u ljetu (srpnju) 1699. nakon što je komisija već istražila i kartirala prostor uz granicu od Slankamena do Jasenovca. Komisija je mjerničkim (busola) i kartografskim radom prikupljala podatke i skicirala zemljište uz hrvatsko-osmansku granicu (od Slankamena u Srijemu do Tromeđe kraj Knina) s obiju strana granice do udaljenosti od 2 sata hoda, odnosno oko 10 do 20 kilometara. Prikupila je bogatu kartografsku građu o naseljima, putovima, riječnim tokovima, močvarama, vegetaciji i reljefu na tome području. Vitezović i Marsigli bečkom su dvoru slali redovite mjesečne izvještaje o radu komisije, a uz njih su često prilagali i karte14. Konačni rezultat rada komisije na iscrtavanju granične linije, karta15 je koja se sastoji od 24 lista različita formata koji se prislanjaju jedan na drugi, a izrađeni su u mjerilu 1:37 500. Kako je Marsiglini komisiju organizirao tako da osim graničnog prostora istražuje i dublje hrvatski prostor, nastalo je i nekoliko originalnih topografskih listova16 Hrvatskog teritorija te planovi i vedute nekih gradova (Stara i Nova Gradiška, Sl. Brod). Manja mjesta prikazali su u perspektivi, a vojne utvrde u tlocrtu (Marković, 1993). 8 U 3. svesku donio je opis Istre te vedute većih istarskih gradova. Za 4. svezak donio je opis zapadne Hrvatske, a Vitezović je izradio većinu predložaka za vedute hrvatskih gradova. Neke od njih bile su za Viroviticu, Zagreb, Bihać, Petrinju, Sisak, Karlovac, Rijeku, Slunj, Skrad, Senj i Ogulin. 9 Bio je zastupnik Senja na Ugarsko-hrvatskim saborima u Sopronu, Požunu i Beču, poslanik hrvatskog bana i staleža na dvoru i pri Ugarskoj dvorskoj kancelariji u Beču (1684–87), dvorski agent na bečkome dvoru (1686), lički i krbavski podžupan (1691). 10 Ravnatelj Zemaljske tiskare u Zagrebu bio je 1694–1709. godine. 11 Osim gore navedenih članovi komisije bili su i grofovi Johann Ferdinand Herberstein (potpredsjednik Ratnog vijeća u Grazu), Johann Joseph Wildenstein, Joseph Rabatta (ratni savjetnik), Gvidobald Max Sauer i Johann Friedrich Hollstein, te topografi i oko 200 vojnika s obje, austrijske i osmanske, strane (Klaić 1914, Slukan Altić 2003). 12 Marsigli, Luigi Ferdinando (Bologna, 20.VII.1658 – Bologna, 1.XI. 1730), talijanski povjesničar i kartograf te austrijski general. 13 Müller, Johann Christoph (Nürnberg, 15.III.1673 – Beč, 21.VI.1721), austrijski vojni inženjer i kartograf. 14 Kartografska dokumentacija (u rukopisu) danas se čuva u Državnom arhivu u Beču. 15 Originali se čuvaju u kartografskoj zbirci Nacionalne biblioteke u Beču. 16 Jedna od njih prikazuje cijelu granicu razgraničenja od Slankamena do Tromeđe. Izrađena je u mjerilu 1:500 000 (Marković, 1993, 224).

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2013

Vitezovićev kartografski rad Karta koja je trebala poslužiti kao prilog jednomu od mjesečnih izvještaja17 Bečkomu dvoru, a pripisuje se Pavlu Ritteru Vitezoviću18 nosi naziv Mappa Geographica, Croatiae partem Illam per quam Limites Caesareum inter et Ottomannicum Imperia, ab Utriusq. Commissariis, juxta Pacis Carlovitzensis Instrumentum; Signis partim Naturalibus: Fluminibus, Montibus, partim Artificialibus foliis nimirum Colibus Humke communiter dictis constituti; nempe, ab Ostiis Unae fl. usq. ad Tripl: Confin: transeunt repraesentans19. Nastala je u Drežniku 25. IX. 1699., a dimenzije su joj 95×102 cm20. Mjerilo karte približno odgovara mjerilu 1:200 000 (10 horae iznosi 23,3 cm). Reljef je prikazan metodom perspektivnih sjenčanih humaka (crtano perom pomoću svijetle sepije), rijeke su iscrtane tamnomodrom bojom, a more zeleno-modrim akvarelom. Prikazuje prostor Hrvatske omeđen tokovima Une, Kupe i Save te obalu Jadranskoga mora od Bakra do Krke. Najdetaljnije predočen je prostor međurječja Kupe i Une, na kojem su uz brda, potoke i putove označena i sva tada naseljena mjesta. Slabije detaljno prikazani su kvarnerski otoci (samo konture otoka) te međurječje Kupe i Save. Na obali je ucrtao sva mjesta: Bakar, Rijeku, Novi, Senj, Jablanac, Karlobag, Starigrad, Novigrad, Zadar, a ucrtao je mnoga i u kontinentalnoj Hrvatskoj od kojih su možda važnija Jasenovac, Sisak, Karlovac, Bihać, Knin. Ucrtao je i Veliku i Malu Kapelu, Plješivicu, Velebit i Medveđu Glavicu, te Plitvička jezera i ličko-krbavske ponornice. U isto vrijeme Vitezović je izradio još tri karte: Mappa Generalis Regni Croatiae Totius Limitibus suis Antiquis, videlicet, a Ludovici, Regis Hungariae, Diplomatibusm comprobatis, determinati21. Vitezović je na poleđini napisao Beylag A. B. C. ex Bücher Marsigli über das Königreich Croat. de dato zix 1699.22 Dimenzije su joj 46×69,5 cm23. Mjerilo karte označeno je u satima hoda, a približno odgovara mjerilu 1:550 000. Reljef je prikazan metodom perspektivnih sjenčanih humaka (crtano perom pomoću svijetle sepije). Južno je orijentirana. Karta prikazuje povijesne granice Kraljevine Hrvatske (granica na sjeveru od grada Rijeke ide tokom rijeka Kupe i Save, na istoku je na rijeci Vrbasu, a južna je na Cetini, Rama i Livno su u Hrvatskoj, a Duvno u Hercegovini). Ucrtane su Turska Hrvatska (nazivana i Bosanska krajina, na međurječju Une i Vrbasa, u Osmanskom Carstvu dio Bihaćkog i Kliškog sandžaka), Mletačka Dalmacija, Banska Hrvatska (zapadno od Kupe) i pojas Terra defenta olim. (pojas obrane uz granicu s Osman17 Izvještaj Responsio ad postulata illustrissimo ac excellentissimo domino, domino Aloysio Ferdinando comiti Marsiglio, sac. reg. maiestatis camerario, peditatus colonello, et ad limites totius Croatie commissario plenipotenziario etc. Sub Dresnik 25. Septembris 1699, čuva se u Sveučilišnoj knjižnici u Bolonji (Cod.103, 27–34), (Marković 1965, 164). 18 Iako karta u donjem desnom uglu ima Marsiglijev vlastoručni potpis i pečat, način izrade i kaligrafija ukazuju na to da ju je izradio P. Ritter Vitezović. 19 Čuva se u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu (sign. D-I-64) 20 Marković (1965, 164), Pandžić (1992) navodi druge dimenzije 97×103,4 cm. 21 Poznata i pod nazivom Karta cjelokupnoga Hrvatskoga Kraljevstva određena u svojim granicama zasvjedočenima u ispravama ugarskog kralja Ludovika. 22 Čuva se u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu (sign. D-I-60). 23 Marković 1965, 164 i Pandžić 1992, 70.

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2013

Sl. 1. Mappa Geographica, Croatiae partem Illam per quam Limites Caesareum inter et Ottomannicum Imperia, ab Utriusq. Commissariis, juxta Pacis Carlovitzensis Instrumentum; Signis partim Naturalibus: Fluminibus, Montibus, partim Artificialibus foliis nimirum Colibus Humke communiter dictis constituti; nempe, ab Ostiis Unae fl. usq. ad Tripl: Confin: transeunt repraesentans lijama) te granicu novonastalim razgraničenjem 1699 (tok rijeke Save, preko mjesta Novi i Drežnik, Confinium Triplex do donjeg toka Neretve). Najsiromašnije je prikazan prostor uz Livno, Duvno, Ramu i Grahovo, a Slavonija uopće nije ucrtana. Kad se u obzir uzme Vitezovićev historiografski rad i njegova težnja da Hrvatska stekne granice kakve je imala prije prodora Osmanlija u Bosnu svrha izrade karte vrlo je jasna. Ova povijesna karta Hrvatske s njezinim starim granicama poslužila je kao popratni materijal povijesno-geografskom djelu

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2013

Sl. 2. Mappa Generalis Regni Croatiae Totius Limitibus suis Antiquis, videlicet, a Ludovici, Regis Hungariae, Diplomatibusm comprobatis, determinati Oživjela Hrvatska (Croatia rediviva24, 1700) koju je posvetio kralju Leopoldu u nadi kako će potaknuti kralja i bečki dvor da se zauzmu oko obnavljanja nekadašnjih hrvatskih granica. Hrvatski državni arhiv ima i kopiju ove karte koju je krajem XVIII. stoljeća izradio geometar Blassius Franyevich (Blaž Franjević). Mappa Geographica Particularis Varias Lymitum, circa Triplic. Confinii concursum. Lineas Hinc inde Praetensas Exhibens. Vitezović je na poleđini napisao 14 Aug. 1699.25 Nastala je u Drežniku. Dimenzije su joj 30,7×44,5 cm26. Načinjena je kao terenska topografska skica, u mjerilu 1:200 000. Reljef na njoj prikazan je metodom širokih humaka (tamnom sepijom). Prikazuje prostor oko Tromeđe kraj Knina, odnosno Triplex Confinium, Cesa24 Puni naziv joj je Croatia rediviva; regnante Leopoldo Magno Caesare, Deducta ab Eq. Paulo Ritter. Sastoji se od 8 stranica uvoda i 33 stranice rasprave. Vitezović u njoj »ističe kako priželjkuje da njegovo djelo dopre od obala Jadranskog sve do Ledenog mora i od izvora Dunava do obale Pontusa« (Marković 1988, 88). Da bi dobilo na važnosti posvetio ga je caru Leopoldu. Croatia rediviva je uistinu postala važan povijesni dokument, na temelju kojega je Bečki dvor polagao prava na mletačku Dalmaciju. Perković (1995) smatra da je djelo »s vremenom preraslo u politički program utemeljen na identifikaciji Ilira, Slavena i Hrvata, a koji će preko Ljudevita Gaja izvršiti golem utjecaj na nosioce ilirskog pokreta«. 25 Čuva se u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu (sign. B-I-17). 26 Marković 1965, 164 i Pandžić 1992, 68.

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2013

Sl. 3. Mappa Geographica Particularis Varias Lymitum, circa Triplic. Confinii concursum. Lineas Hinc inde Praetensas Exhibens reo, Turcico, Venetum. Skica prikazuje južni dio Like, Prominu, Kozjak, Velebit, Petrovo i Kosovo polje, ucrtani su i gornji tokovi rijeka Krke i Zrmanje, te Debelo Brdo s vrhom Medveđom Glavicom (sjeveroistočno od Knina)27 na kojem je postavljen granični kamen između mletačke Dalmacije, osmanske Bosne i carske Hrvatske, prikazan i kao skica na malom dodatku na kojemu je posebno ucrtan granični kamen pomoću simbola kamena i križa (Marković, 1993, 231). Tabula Geographica Likensem et Corbaviensem Comitatus una cum partibus circum vicinis Regni Croatiae Exhibens. Nastala 1701. godine u Rijeci. Dimenzije su joj 65×47 cm28. Izrađena je u mjerilu 1:175 000. Reljef joj je prikazan metodom perspektivnih sjenčanih humaka (perom pomoću sepije). Prikazuje Ličko i Krbavsko polje, ličko sredogorje, Plješivicu, Velebit, potgorje te Velebitski kanal, a sadrži i sva naselja koja su ostala nakon izgona Osmanlija s toga prostora, brojne riječne tokove, Plitvička jezera i ličko brdo Zir. Vjerojatno je nastala povodom podjele teritorija između Dvorske komore i krajiške vojne uprave. Potpisali su je »carski povjerenici Johann Ferdinand Herberstein, Ottavius Terzy, Johann Wilhelmb Kuschlain i Johann Friedrich Hollstein« (Slukan Altić 2003, 137). 27 Na 24. listu Müllerove karte razgraničenja toponim je označen kao Veliko Berdo M. Medvina Glavitza. 28 Čuva se u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu (sign. B-III-1).

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2013

Sl. 4. Tabula Geographica Likensem et Corbaviensem Comitatus una cum partibus circum vicinis Regni Croatiae Exhibens

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2013

Sadržaj karata Vitezović je sve karte izradio u razdoblju od samo nekoliko godina stoga preko njih nije moguće pratiti razvoj prostora i toponimije, no moguće je istražiti način na koji je Vitezović prikazivao prostor te kako je označivao toponime. Karte su rezultat njegova rada u komisiji za kartiranje razgraničenja hrvatsko-osmanske granice nakon mira u Srijemskim Karlovcima (1699) stoga one i prikazuju taj prostor, a kako se Vitezović komisiji pridružio kada je kartiranje granice od Slankamena do Jasenovca već obavljeno Jasenovac je na njegovim kartama najistočnije naselje na Savi. Prostor koji prikazuje prostor je Hrvatske prikazan u njezinim povijesnim – omeđen tokovima rijeka Save, Vrbasa i donjeg toka Neretve te Jadranskim otocima i novonastalim granicama – prostor na kojemu se 1699. nalazi tromeđa koja Hrvatsku dijeli na Croatia Veneta, Croatia Banitus i Croatia Turcica. Granice država i regija označava linijskom signaturom različite boje29 i debljine. Rubni prostor na kartama označava oznakama pars (lat. pars: dio) Sclavoniae pars, Erzegovine pars, Bosniae pars, Carnioliae pars. Teritorijalno ustrojstvo najpažljivije je ucrtano na karti Mappa Generalis Regni Croatiae Totius. Na njoj je Vitezović kraticom com. (lat. comes: knez, župan; comitatus: župa, županija) označavao nazive srednjovjekovnih župa i županija, pa tako bilježi Segniens com., Breberae com., Verlika com. ol., Ostrovitza com., Gatzka com. ol., Tiniens com. ol., Modarusa com. ol., Jadrens com. Ucrtao je i Karlovački generalat (Generalat Carolostatiens), te Krčki (Kerkeasis sangiacatus), Lički (Sangiacatus Likensis) i Bihaćki (Sangiacatus Bihatzensis) sandžak, koji su tada bili sastavni dio Bosanskog pašaluka. Iz Vitezovićevih karata možemo saznati ponešto i o hidrografskim elementima, izgledu reljefa te mreži prometnica i naselja. Sve karte koje prikazuju Jadransko more te kvarnerske i dalmatinske otoke prikazuju taj prostor jednako – samo obalnim konturama, što pokazuje kako je za Vitezovića taj prostor posve perifernog značaja30. Jedini podaci koji se mogu iščitati jesu poneki nazivi otoka npr. Pago ins., Braciae ins., Phars ins. i toponim Velebitski kanal (Canale Morlacca). Najčešći hidrografski elementi su rijeke. Prikazane su različito širokom linijskom signaturom plave boje, a označivane su kraticom fl. (njem. Fluss: rijeka). Stoga na karti pronalazimo Odra fl., Corana fl., Kerka fl., Verbas fl. i sl. Na tri karte prikazao je Plitvička jezera. Reljef je prikazivao pomoću perspektivnih humaka, a prilično sistematično prilazio je oronimskom nazivlju. Velebit je nazivao Mons. Velebich, ali i Morlacca (vidljivo iz naziva Velebitskog kanala), Plješivicu Plessivitza M., Prominu Promina Mons., Medveđu Glavicu Medvidia Klavitza, Mons. i Medvidia glavicza m., Kozjak Cosziak M. i dr. Zanimljivo je da na skici Triplex Confiniuma Vitezović naznačuje gorje Popina minor i Popina major m. (Velika i Mala Popina), premda danas postoji samo naselje Velika Popina u općini Gračac. Označava i krška polja i pritom samo ponekad koristi riječ Polie – Krbavsko Corbavia, Lika Licca, Gacko Gatzka, Kosovo polje Cossovo Polie, Petrovo polje Petrovo Polie. Ponekad ti toponimi preuzimaju i ulogu horonima u slučaju Livanjskoga i Duvanjskoga polja. 29 Na karti Mappa Generalis Regni Croatiae Totius granicu prema Osmanskom Carstvu označio je crvenom, a granicu prema Habsburškoj Hrvatskoj žutom bojom. 30 S druge strane prostor Turske Hrvatske koji je itekako bio u središtu njegova interesa, vrlo je detaljno prikazan.

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2013

Mreža naselja detaljno je ucrtana gotovo na svim kartama. Iz karata nije moguće vidjeti morfološku i hijerarhijsku strukturu naselja. Jedina klasifikacija naselja izvršena je prema njihovoj funkciji – na prostoru Hrvatske ucrtao je utvrde (castrum: Klis, Knin, Bribir, Ostrovica, Modruš), a uz granicu s Osmanskim Carstvom čardake. U ojkonimima nema razlike. Detaljno ucrtava sva mjesta na obali Bakar, Rijeku Fiume, Novi (danas Lički), Senj Segna, Jablanac, Karlobag Carlobao, Starigrad, Novigrad, Zadar Zara, vjerojatno zbog uloge koju su imali kao sudionici važnoga komunikacijskoga pravca koji je od Levanta preko njih i Italije vodio prema Zapadu. Ti istočnojadranski gradovi bili su poveznica panonskoga zaleđa i Jadrana preko kojih se odvijao sav uvoz i izvoz robe kontinentalnoga zaleđa. U unutrašnjosti je također označio brojna naselja. Neka od njih su: Jasenovac Jaszenovitz, Sisak Siszek, Novi (danas Bosanski Novi, sporno područje razgraničenja s Osmanlijama), Karlovac (Carlstadt, središte generalata), Bihać Bihacz, Drežnik (Dreznik, vojarna), Knin (blizina tromeđe). Prometna mreža nije ucrtana na svim kartama. Najbolje je vidljiva na karti Mappa Geographica, Croatiae partem Illam per quam Limites Caesareum inter et Ottomannicum Imperia, na kojoj je crvenom linijskom signaturom naznačio brojne prometnice koje povezuju kontinentalni i obalni prostor. Najvažniji komunikacijski smjerovi koju su povezivali sjeverni dio Jadrana i kontinentalno zaleđe, nalazili su se na trasi: Senj – Vratnik – Žuta Lokva – Brinje – Modruša – Skrad – Dubovac na Kupi – Slavonija te tokom rijeke Save – Karlovac – Lička Jesenica – Novi (Lički) – Karlobag. Ucrtao je i longitudinalni put preko Velebita: Slunj – Drežnik – Bihać – Plavno – Knin, te trasu Karlobag – Novi (Lički) – Obrovac – Sveti Rok – Stari Lovinac. Uz Savu je ucrtao graničarski put koji je povezivao čardake.

Umjesto zaključka Vitezović je u vrlo kratkom vremenskom periodu (1699–1700) izvješćima Bečkom dvoru vjerojatno priložio mnogobrojne karte hrvatsko-osmanske granice. Nažalost, samo njih 4 danas se mogu vidjeti u Hrvatskom državnom arhivu. Kao zaljubljenik u svoju državu, ali i svoj kartografski rad izradio je karte koje obiluju kartografskim sadržajem. Iz njih se uz državne granice (koje su Vitezovića najviše opterećivale i poticale na stalnu borbu za uspostavu povijesnog teritorija) i teritorijalno ustrojstvo vide i razni drugi segmenti tadašnjega života na Triplex Confiniumu.

Mihela Melem Hajdarović

Literatura Blažević, Z. 2012: Vitezović, Ritter, Pavao., u: Hrvatska književna enciklopedija (ur. Visković, V.), Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb, 435-437. Bratulić, J. 1995: Pavao Vitezović – utemeljitelj Hrvatske zemaljske tiskare, Senjski zbornik 22 (1), 179–186. Deák, A. A.; Lapaine, M.; Kljajić, I. 2004: Johann Christoph Müller (1673 – 1721), Kartografija i geoinformacije 3 (3), 68–80. Fürst Bjeliš, B. 1996: Historijsko-geografski pogled na pitanje prvobitne teritorijalne organizacije Hrvatske, Acta Geographica Croatica 31(1), 115–124. Fürst Bjeliš, B. 1999–2000: Toponimija i percepcija u prostoru Triplex Confiniuma: Morlakija, Radovi Zavoda za hrvatsku povijest 32/33 (1), 349–354.

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2013

Klaić, V. 1914: Život i djela Pavla Rittera Vitezovića (1652–1713), Matica hrvatska, Zagreb. Lapaine, M.; Kljajić, I. 2009: Hrvatski kartografi, biografski leksikon, Golden marketing – Tehnička knjiga, Zagreb, 616–618. Marković, M. 1965: Pavao Vitezović kao kartograf, Senjski zbornik 1 (1), 160–164. Marković, M. 1993: Descriptio Croatiae, Naprijed, Zagreb. Marković, M. 1987: Pilog poznavanju djela objavljenih u zagrebačkoj tiskari Pavla Rittera Vitezovića. Starine JAZU 60, 71–99. Pandžić, A. 1988: Pet stoljeća zemljopisnih karata Hrvatske (katalog izložbe), Povijesni muzej Hrvatske, Zagreb. Pandžić, A. 1992: Granice Hrvatske na zemljovidima od XII. do XX. stoljeća (katalog izložbe), Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb. Peić Čaldarović, D. 1999: Slike Mira: Oživljena Hrvatska u vrijeme Karlovačkog mira 1699 (katalog izložbe), Hrvatski povijesni muzej, Zagreb. Perković, Z. 1995: Croatia rediviva Pavla Rittera Vitezovića, Senjski zbornik 22 (1), 225–236. Slukan, M. 1999: Kartografski izvori za povijest Triplex Confiniuma (katalog izložbe), Hrvatski državni arhiv i Zavod za hrvatsku povijest Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Zagreb. Slukan Altić, M. 2003: Povijesna kartografija: Kartografski izvori u povijesnim znanostima, Meridijani, Samobor.

OBAVIJESTI GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2013

Dobitnik nagrade „Maja Pisk“ za uzornog studenta Geografskog odsjeka

Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Povjerenstvo za dodjelu Nagrade Maja Pisk (u sastavu: voditelji smjerova diplomskog studija i studentski predstavnici u Vijeću Geografskog odsjeka), nakon pomno razmotrene dokumentacije nominiranih kandidata (10 % studenata s najboljim prosjekom ocjena) donijelo je odluku da se nagrada za uzornog studenta 2013. godine dodijeli studentu 1. godine diplomskog smjera Geografski informacijski sustavi (GIS)

Nini Malešiću Svečanost dodjele nagrade održana je u sklopu podjele prvostupničkih svjedodžbi na dekanatu Prirodoslovno-matematičkog fakulteta, u Zagrebu, 15. veljače 2013.

Dobitnici Rektorove nagrade Sveučilišta u Zagrebu za akademsku godinu 2012./2013. Sveučilište u Zagrebu u akademskoj godini dodijelilo je ukupno 114 Rektorovih nagrada (97 Rektorovih nagrada i 17 tzv. posebnih Rektorovih nagrada). Među 97 dodijeljenih Rektorovih nagrada za najbolje studentske znanstvene radove, nagradu su dobili i studenti Geografskog odsjeka PMF-a:

Maša Paić i Dino Tomić za rad pod naslovom: Kvantificiranje vrijednosti i ugroženosti speleoloških objekata odabranog krškog područja Dinarida – primjer Ozaljskog pobrđa (mentor: doc. dr. sc. Neven Bočić).

UPUTE SURADNICIMA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2013

UPUTE SURADNICIMA Geografski horizont objavljuje stručne radove iz geografije i srodnih znanstvenih područja kao i interdisciplinarne radove. Časopis izlazi dva puta godišnje. Uredništvo prima rukopise tijekom cijele godine. U pravilu se objavljuju radovi na hrvatskom jeziku. Rukopis treba oblikovati prema izgledu objavljenih članaka u Geografskom horizontu. Članak treba napisati u najkraćem obliku što ga jasnoća izlaganja dopušta. Tekst treba biti jasan, sažet i gramatički ispravan. Uz tekst članka prilaže se i sažetak (nekoliko rečenica). Svi radovi podliježu stručnoj recenziji. Opseg rukopisa članka – računajući bilješke, literaturu, tablice, grafičke priloge – ne smije prelaziti 28 800 znakova (16 str.), od kojih na svakoj stranici 1 800 slovnih mjesta (30 redaka sa 60 slovnih mjesta u retku pri čemu se računaju i razmaci među rječima). Radovi se šalju u dva isprintana primjerka A4 formata i CD-u (program MS Word, font Times New Roman 12). Grafičke priloge (grafikone, fotografije, tablice itd.) s numeracijom valja prirediti kao posebni dokument prema standardnim načinima računalne izrade i prilagoditi širinu grafičkog priloga na 70 mm ili 140 mm u JPEG, TIFF ili PDF formatu minimalne rezolucije od 300 dpi. Grafički prilozi ne stavljaju se u tekst članka, već predviđeno mjesto za grafički prilog treba označiti rednim brojem i naslovom u izdvojenom retku. Ispod grafičkog priloga navodi se skraćenica „Sl.“, redni broj priloga prema redoslijedu u radu, te kratak, ali informativan naslov. Isto vrijedi i za tablice: u izdvojenom retku navesti redni broj, naslov i izvor tablice. Iznad tablice navodi se skraćenica „Tab.“, redni broj tablice prema redoslijedu u radu, te kratak, ali informativan naslov. Ispod tablice navodi se izvor. U slučaju preuzimanja priloga iz drugog izvora autori su sami dužni osigurati dopuštenje. Primaju se rukopisi pripremljeni sukladno uputama suradnicima Geografskog horizonta. Literatura se citira prema harvardskom sustavu. Korištena literatura citira se unutar teksta tako da se u zagradi navede prezime autora i godina izdanja; na primjer: (Stražičić, 1993) te broj stranice ukoliko se radi o citatu (Stražičić, 1993, 37). Ako rad ima dva autora, treba navesti oba, na primjer: (Turk i Mirković, 1993). U slučaju zajedničkog rada trojice ili više autora, u tekstu se navodi prezime prvog autora i skraćenica „i dr.“ za druge autore, na primjer: (Graham i dr., 2000). Ukoliko se citira više članaka jednog autora iz iste godine izdanja, tada se uz godinu navode i slova po abecednom redu (npr. 2000a, 2000b itd.). Kada se navodi više radova u kontinuitetu koristi se „;“ (Friganović, 1991; Nejašmić i Bašić, 2005). Sve reference u tekstu navode se kao i prvi put, odnosno ne koriste se oblici poput „ibid.“, „op. cit.“ i slično. Na kraju teksta prilaže se popis literature (bibliografija) poredan prema abecednom redu prezimena autora i kronološkim redom za radove istog autora. Ovdje se navode svi autori pojedine reference. U slučaju zajedničkog rada više autora, u popisu literature se ne koristi oblik „i suradnici“, nego se navode svi autori. Za mrežno dostupne radove potrebno je, nakon dostupnih osnovnih referenci (naslova, autora itd.), navesti izvor (http://) i datum učitavanja. Naziv knjige, zbornika, časopisa i publikacija piše se u kurzivu. Uredništvo, glavni i tehnički urednik pridržavaju uobičajeno pravo na sitnije izmjene teksta, tablica i način grafičke prezentacije, ali da to bitno ne utječe na sadržaj i smisao članka. Uz članak, autori su dužni dostaviti podatke o zvanju i kontakt adresu (ustanovu zaposlenja s adresom ili kućnu adresu; adresu elektroničke pošte).

UPUTE ZA CITIRANJE: Literatura članak u časopisu:

Henkel, R., 2005: Geography of Religion – Rediscovering a Subdiscipline, Hrvatski geografski glasnik 67 (1), 5-25. (Broj 67 označava godište (volumen) časopisa; (1) broj sveska unutar godišta, a 5-25 paginaciju rada u svesku.)

Lozić, S., Fuerst-Bjeliš, B., Perica, D., 2006: Quantitative-geomorphological and Environmental-historical Impact on the Ecological Soil Depth; Northwestern Croatia, Hrvatski geografski glasnik 68 (1), 7-25.

članak u zborniku radova:

Stražičić, N., 1996: Hrvatska – pomorska zemlja, u: I. hrvatski geografski kongres: geografija u funkciji razvoja Hrvatske: zbornik radova (ur. Pepeonik, Z.), Zagreb, 12. i 13. listopada 1995., Hrvatsko geografsko društvo, Zagreb, 102-114.

poglavlje u knjizi:

Klemenčić, M., 1996: Promjene upravno-teritorijalnog ustroja Hrvatske 1918-1992, u: Hrvatske županije kroz stoljeća (ur. Mirošević, F.), Školska knjiga, Zagreb, 123-148.

knjiga:

Stražičić, N., 1996: Pomorska geografija svijeta: (regionalna pomorska geografija svijeta), Školska knjiga, Zagreb. Graham, B., Ashworth, G. J., Tunbridge, J. E., 2000: A Geography of Heritage: Power, Culture & Economy, Arnold, London.

članak na internet stranici:

Faričić, J., Postoji li danas Dalmacija?, http://www.geografija.hr novosti.asp?id_ novosti=202&id_projekta=0 (29.02.2004.)

Izvori publikacije: Popis stanovništva, kućanstava i stanova 31. ožujka 2001.: stanovništvo prema spolu i starosti, po naseljima, Statistička izvješća 1167, DZS, Zagreb, 2003.

internet stranica:

Matisse’s Glossary of Internet Terms, 1994 – 2008, http://www.matisse.net/files/glossary.html (28.10.2009.) U posebnim, stalnim i povremenim rubrikama časopis objavljuje i druge priloge od znanstvenog i stručnog interesa: eseje, osvrte, recenzije, prikaze, bilješke o znanstvenim i stručnim skupovima itd. opsega do 9 000 znakova (5 str.). Takvi prilozi potpisuju se na kraju. Molimo autore da u roku od dva tjedna nakon izlaska časopisa iz tiska dostave Uredništvu časopisa bitnije tiskarske greške prema načinu objavljivanja (stranica, stupac, redak, stoji, treba) koje su se potkrale kako bi se objavile ispravke u sljedećem broju.

Uredništvo Rukopisi se upućuju na adresu:

Hrvatsko geografsko društvo, Geografski horizont, Glavni urednik, Marulićev trg 19, p.p. 595, 10000 Zagreb, Hrvatska, tel. (01) 48 95 402, tel./faks. (01) 48 95 451, e-mail: hgd@geog.pmf.hr

Želite li odsada redovito primati časopis GEOGRAFSKI HORIZONT (označite križićem kućicu) pošaljite sljedeće podatke na adresu HGD-a:

Hrvatsko geografsko društvo, Geografski horizont, Marulićev trg 19, p.p. 595, 10000 Zagreb, Hrvatska, tel. (01) 48 95 402, tel./faks. (01) 48 95 451, ili na

e-mail: hgd@geog.pmf.hr

Kupac

.........................................................................................

Ulica i kućni broj

.........................................................................................

Broj pošte i mjesto ......................................................................................... Matični broj

.........................................................................................

/ Datum / Potpis / Pečat (za institucije) / : ............................................ Ukoliko želite naručiti i/ili pojedine stare brojeve Geografskog horizonta (označite križićem kućicu) popunite priloženu tablicu. Bibliografija je dostupna na portalu www.geografija.hr. Naručujem sljedeće stare brojeve Geografskog horizonta:

Broj/godište

Količina

Sanja Maružin, Zlatka Mikulandra, Barbara Semialjac, Kristina Vujeva Europa – novi dom imigrantima iz sjeverne Afrike

Petra Radeljak

Ruhr – od rudarsko-industrijske do kulturne metropole Europe

Radovan Pavić

Osnove položajnosti Gorskog kotara: prilog povijesnom zemljopisu

Andrea Kosec

Udine – Friuli-Venezia-Giulia

INFO KARTICA: Mogućnosti regionalnog razvoja Hrvatske na primjeru IPA prekograničnog programa Mađarska-Hrvatska 2007.-2013.

CIJENA: za pravne osobe 30 kn za fizičke osobe 25 kn