Geografski horizont 63/1 (2017)

Page 1

SHINKANSEN KREFELD RURALNI TURIZAM Broj 1/2017, godina LXIII, ISSN 0016-7266

Izlazi od 1955.



BROJ 1/2017 • GODINA LXIII • ISSN 0016 -7266


god. 63, br. 1/2017, Zagreb Stručno-informativni časopis za geografiju http://issuu.com/h.g.d.

Nakladnik:

Hrvatsko geografsko društvo Marulićev trg 19, 10000 Zagreb, Hrvatska tel. (01) 48 95 402, tel./faks. (01) 48 95 451, e-mail: hgd@geog.pmf.hr http://www.hagede.hr http://www.facebook.com/geografski-horizont

Uredništvo: Nenad Buzjak, Ivan Čanjevac, Vedran Prelogović, Lana Slavuj Borčić, Ivan Šulc, Ružica Vuk, Ivan Zagoda, Ivan Zupanc

Glavni urednik:

Vedran Prelogović

Tajnik uredništva:

Ivan Čanjevac

Grafički i Tehnički urednik:

Ivan Zagoda

Korektura:

Jadranka Čelant Hromatko

Slog i prijelom:

Ivan Zagoda

Tisak: Sveučilišna tiskara d.o.o. Naklada: 500 primjeraka Cijena časopisa: za pravne osobe 30 kn, za fizičke osobe 25 kn Časopis izlazi uz pomoć Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske Za potpisane članke odgovaraju autori, za nepotpisane uredništvo. Rukopisi se ne vraćaju. Niti jedan dio ove publikacije ne smije se preuzeti, kopirati, prevoditi ili na bilo koji način reproducirati u bilo kojem pisanom ili elektroničkom mediju bez pismene suglasnosti i dozvole autora i izdavača. Časopis Geografski horizont učenicima i nastavnicima kao dodatnu literaturu preporuča Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta. KLASA: 602-01/07-01/00331; URBROJ: 533-12-07-0004. od 24. srpnja 2007.

Slika na naslovnoj stranici: Shinkansen ulazi u stanicu (foto: Dražen Njegač)


ČLANCI Domagoj Vogrinc, Slaven Gašparović i Martina Jakovčić Utjecaj željeznice na prostorni razvoj Japana

7

Andrea Kosec

19

Krefeld – zelena oaza na zapadu Njemačke

Gordana Eremić

29

Ruralni turizam Karlovačke županije

Karlo Mak i Filip-Marijan Knežević

41

Slabljenje centralnih funkcija ruralnog prostora: studija slučaja Sveti Križ Začretje

K A R TA G O V O R I 52

Udio zaposlenih industrijskih radnika na 100 stanovnika u pravnim subjektima na području Istočne Hrvatske, 2011.

DOGAĐANJA 54

9. bienalna konferencija Europskog udruženja za povijest okoliša – Natures in between. Environments in areas of contacts among states, economic systems, cultures and religions 62

24. Državno natjecanje iz geografije

PRIKAZI 88

Mediterranean identities – environment, society, culture


Krakow, Poljska: Nostalgija u plavom


foto: Vedran Prelogović



9

Utjecaj željeznice na prostorni razvoj Japana Domagoj Vogrinc, Slaven Gašparović i Martina Jakovčić

Cilj je ovoga rada analizirati razvoj japanske željeznice od početaka njezine izgradnje do suvremenog razdoblja te objasniti kako je željeznica utjecala na prostorni razvoj Japana. Analizom relevantne znanstvene i stručne literature definirat će se i istražiti geografski elementi koji su faktori toga razvoja. Posebna pozornost obratit će se utjecaju željeznice na razvoj urbanog sustava Japana te prostorno planiranje i regionalni razvoj Japana. Pritom je važno naglasiti ključnu ulogu Shinkansena, japanske mreže brze željeznice, koja je zbog inovativnosti u svojoj izvedbi poprimila globalno značenje

Uvod Japan je tihooceanska otočna država uz istočni rub euroazijskoga kopna podijeljen unutar 8 regija na 47 prefektura (Tominaga, 2011). Četiri najveća japanska otoka su: Honshu, Hokkaido, Kyushu i Shikoku. Prometno povezivanje tih četiriju otoka ključno je za funkcioniranje Japana u cjelini. Japan karakterizira velika gustoća naseljenosti. Središnjim Japanom dominiraju strme planine te se većina velikih gradova i industrijskih područja razvila uz obalnu ravnicu. Tek je jedna petina ukupne površine naseljiva, što rezultira visokom gustoćom stanovnika na

tome području. Japanci su oduvijek morali biti vrlo učinkoviti u korištenju i upravljanju zemljištem, što je zahtijevalo vrlo promišljenu prostornu organiziranost (Stiperski i dr., 2005). Tri gradska područja s najvećom koncentracijom stanovništva su Tokyo, Osaka i Nagoya. Japanska željeznica duboko je ukorijenjena u zemlju i društvo. Razvijala se u skladu s prirodom i kulturom Japana (Osaka, 1994). Ukupna duljina željezničkih pruga u Japanu danas iznosi 27 311 km (The World Factbook, n.d.), a 2 388 km dio je sustava brze željeznice Shinkansen (The Government of Japan, n.d.). Riječ Shinkansen u doslovnom prijevodu označava novu glavnu željezničku prometnicu. U po-


10

Domagoj Vogrinc, Slaven Gašparović i Martina Jakovčić: UTJECAJ ŽELJEZNICE NA PROSTORNI RAZVOJ JAPANA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2017, 7-17

četku su brzine vlakova Shinkansena iznosile 200 km/h, dok danas dosežu brzine i iznad 350 km/h (The Government of Japan, n.d.).

Sl. 1. Kartografski prikaz Japana


Domagoj Vogrinc, Slaven Gašparović i Martina Jakovčić: UTJECAJ ŽELJEZNICE NA PROSTORNI RAZVOJ JAPANA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2017, 7-17

Povijesni pregled razvoja japanskih željeznica

Razvoj japanskih željeznica započeo je s gotovo pola stoljeća zakašnjenja za razvojem u Europi. Tijekom razdoblja Meiji britanski su ulagači financirali i izgradili prve japanske željezničke pruge. Japan je vrlo brzo uhvatio korak te su na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće uvedeni prvi domaći električni tramvaji i gradska željeznica (Aoki i dr., 2000). Uskoro je započela i elektrifikacija željezničkih pruga, no napredak je u međuratnom razdoblju bio relativno spor. Tek u drugoj polovici 20. stoljeća Japan je postao vodeća sila u predstavljanju inovacija i novih tehnologija u željezničkom prijevozu. Širenje željezničke mreže uklopilo se u regionalni razvoj Japana. Tradicionalni japanski urbani sustav, zajedno s obalnom plovidbom i primitivnim cestovnim sustavom, reorganiziran je pojavom željeznice, čime su se stvorile nove veze te se značajno povećala brzina postojećih. Izgradnja željezničkih pruga u Japanu započela je 1872. godine. Prva željeznička pruga u duljini od 29 kilometara povezivala je Tokio i Yokohamu (Murayama, 1994). Željeznička se mreža ubrzano širila prema istoku i zapadu u nacionalnim razmjerima. Tokaido linija povezala je 1889. godine Tokio i Kobe, dok je dvije godine kasnije Tokio povezan s gradom Aomori, čime je dovršena linija Tohoku. S vremenom je prvobitna željeznica prerasla u današnju razgranatu Shinkansen mrežu i guste urbane željezničke sustave, uključujući više od 600 kilometara podzemnih željezničkih mreža u devet japanskih gradova, kao i jednotračne pruge te željezničke sustave na automatski pogon (Aoki i dr., 2000). Do kraja Meiji razdoblja završena je većina glavnih željezničkih linija na otoku Honshu, no otok Shikoku i dalje je bio nepovezan. U razdoblju Taisho (od 1912. do 1926.) želje-

11

znička se mreža proširila na izoliranije regije uz Japansko more te otoke Hokkaido, Kyushu i Shikoku (Murayama, 1994). Izgrađene su brojne sporedne linije koje su povezivale manje gradove s velikima. Dovršene su linije Hokuriku i Haetsu, kojima su se dotad nedostupna područja integrirala u japanski urbani sustav. U tom su razdoblju izgrađene brojne nove željezničke linije diljem zemlje, kao što su: Sanin, Nemuro, Soya, Nippon i Kagoshima. Integracija lokalnih linija diljem zemlje unaprijedila je lakoću razmjene putnika i dobara. Korištenje željeznice postupno je postajalo dijelom svakodnevnog života Japanaca. U ovome je razdoblju značajno porasla brzina vlakova. Otvaranje tunela Kanmon poboljšalo je dostupnost između otoka Honshu i Kyushu. Vrijeme putovanja vlakom znatno se smanjilo. Jednodnevna putovanja poslovnih korisnika između Tokija i Osake postala su moguća. Do 1990. godine sva su četiri najveća japanska otoka bila u potpunosti povezana željezničkom mrežom, što je smanjilo potrebu za prijevozom trajektima (Murayama, 1994). Otoci Kyushu i Hokkaido povezani su tunelima s otokom Honshu, dok je otok Shikoku povezan mostom. Stvaranjem željezničke mreže Shinkansen koja se protezala od Morioke do Fukuoke doprinijelo se povećanju dostupnosti ne samo gradova povezanih Shinkansenom, nego i ostalih gradova u udaljenim područjima. Dostupnost potonjih poboljšana je korištenjem Shinkansena kao veze umjesto oslanjanja na stare lokalne linije. Dramatično smanjenje korištenja lokalnih linija dovelo je do zatvaranja brojnih manjih pravaca. Tako je nestao i pravac Yamagata-Morioka jer je putovanje linijom Tohoku bilo mnogo brže. Javna tvrtka japanskih nacionalnih željeznica (Japanese National Railways) osnovana je 1949. godine, a privatizirana je 1987. godine i razdvojena na šest regionalnih tvrtki za putnič-


12

Domagoj Vogrinc, Slaven Gašparović i Martina Jakovčić: UTJECAJ ŽELJEZNICE NA PROSTORNI RAZVOJ JAPANA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2017, 7-17

područjima također se ponešto razlikuje u Japanu. Izgradnja državnih željezničkih pruga u ruralnim područjima nastavljena je i u drugoj polovici 20. stoljeća, a do 1972. godine zatvoreno je tek 11 željezničkih pruga ukupne duljine 120 kilometara. Izgradnja ruralnih pruga ipak je prekinuta krajem 70-ih godina 20. stoljeća. Iako su ruralne zajednice dobile pravo na preuzimanje ruralnih linija koje su bile pred ukidanjem, mnoge su pruge do kraja stoljeća bile zamijenjene autobusnim linijama.

Razvoj urbanog sustava

Sl. 2. Mreža japanskih željeznica Izvor: JTB, n.d. ki promet i jednu nacionalnu tvrtku za teretni promet (Aoki i dr., 2000). Sedam novih privatiziranih tvrtki udružilo se zajedno s tvrtkama Railway Communications Co., Railway Information Systems Co. i Railway Technical Research Institute te je stvorena grupacija JR Group (Aoki i dr., 2000). Nove privatizirane japanske željeznice razvile su naprednije i brže vlakove te su uvele i druge djelatnosti nevezane uz promet, poput turizma, maloprodaje i poslovanja nekretninama (Murayama, 1994). Suvremeni japanski željeznički sustav ima veliki tržišni udio u domaćem putničkom prometu, koji iznosi oko 30 %. To je vrlo visok udio u usporedbi s ostalim razvijenim zemljama, gdje udio željeznice u putničkom prometu rijetko prelazi 10 % (Aoki i dr., 2000). U Japanu je tijekom povijesti bila vidljiva dominacija prihoda od putničkog željezničkog prometa u odnosu na teretni, što također nije u skladu s većinom ostalih država. Proces uklanjanja željezničkih pruga u slabije naseljenim, ruralnim

Početkom 20. stoljeća, japanski urbani sustav bio je slabo povezan, sa samo nekoliko gradova linearno raspoređenih od istoka prema zapadu. Originalni oblik sadašnjeg urbanog sustava uspostavljen je 1910-ih godina, kada se većina velikih gradova uklopila u sustav te postala njegovim dijelom (Murayama, 1994). Do druge polovice 20. stoljeća, koncentrirano ulaganje u izgradnju željezničkih pruga i postupno smanjivanje vremena vožnje doprinijelo je uravnoteženom razvoju japanskog urbanog sustava. Pojava Shinkansena u 60-im godinama 20. stoljeća promijenila je postojeću prostornu strukturu. Ubrzo su gradovi povezani Shinkansenom stekli najvišu lokacijsku prednost, dok su se ostali gradovi u udaljenim regijama pomicali dalje prema periferiji. Kao posljedica toga, izgled japanskog urbanog sustava preobrazio se u iskrivljen oblik uzrokovan relativnim približavanjem gradova povezanih Shinkansenom, a udaljavanjem ostalih gradova. Što se tiče promjena u strukturi japanskog urbanog sustava u 20. stoljeću, vidljiva su dva prepoznatljiva obrasca tijekom vremena (Murayama, 1994). Prvo, položaj gradova u regijama Kanto i Kinki praktički je nepromjenjiv zbog njihove snažne i stabilne međusobne povezanosti. S druge strane, gradovi u regi-


Domagoj Vogrinc, Slaven Gašparović i Martina Jakovčić: UTJECAJ ŽELJEZNICE NA PROSTORNI RAZVOJ JAPANA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2017, 7-17

jama Chubu, Chugoku i Shikoku mijenjali su svoj relativni položaj zbog slabije međusobne povezanosti. Drugo, položaj Tokija, glavnog i najvećeg japanskog grada, postupno se kretao prema zapadu, odražavajući brzi porast dostupnosti u zapadnom Japanu u odnosu na istočni. Istovremeno, Sapporo, Fukuoka, Sendai i Hiroshima približavali su se prvotnom relativnom položaju. Ovakvo usklađivanje otkriva da su ovi veliki gradovi bilježili minimalne razlike u prometnoj dostupnosti, zahvaljujući utjecaju Shinkansena.

13

Tijekom dvadesetog stoljeća, trajanje putovanja u Japanu smanjilo se za 80%. Vrijeme putovanja između dva najveća grada, Tokija i Osake, se skratilo više od pet puta, a u razdoblju između 1961. i 1990. godine se prepolovilo (Murayama, 1994). Izgradnja linije brzog vlaka Shinkansen 1964. godine odigrala je značajnu ulogu u njihovu povezivanju. Shinkansen je ubrzo produžen do grada Fukuoke na otoku Kyushu, čime se vrijeme putovanja između Tokija i zapadnog ruba tihooceanskog pojasa skratilo za gotovo dvije trećine.

Tab. 1. Promjena dostupnosti u japanskom urbanom sustavu – vrijeme putovanja između Tokija i pet velikih gradova (u satima i minutama) Godina

Osaka

Hiroshima

Fukuoka

Sendai

Sapporo

1898.

15:35

26:57

42:45

12:00

56:40

1904.

12:38

28:11

42:59

9:35

50:47

1915.

12:33

20:40

30:39

8:08

36:00

1934.

8:00

14:39

20:43

5:50

26:14

1961.

6:30

11:10

16:55

4:43

19:55

1990.

2:52

4:30

5:52

1:50

10:52

2017.

2:23

4:03

4:48

1:34

7:26

Izvor: Murayama, 1994; Central Japan Railway Company, n.d.; Sapporo Transportation Guide, n.d.; East Japan Railway Company, n.d.

Željeznička je mreža potaknula i pojačala dominaciju urbanih regija i rast središta uz novootvorene linije (Leclerc, 2002). Kasnije se javlja ubrzani rast regionalnih središta. Smanjenje vremenske udaljenosti donijelo je jaču društvenu i gospodarsku razmjenu između provincijskih gradića i velikih središnjih gradova. Manjim je gradovima omogućeno korištenje svih funkcija, no mogu ih izgubiti na račun velikih gradova. Koncentracijom funkcija veliki gradovi još više profitiraju, dok njihovim raspršivanjem i premještanjem mali gradovi još više gube svoj značaj.

U svim je razdobljima prisutna visoka prometna dostupnost gradova u središnjem Japanu, a niska dostupnost u perifernim regijama. Iako se ovaj temeljni obrazac nije promijenio, vidljive su neke regionalne varijacije. Između 1961. i 1990. godine Tokio je bilježio ubrzani rast dostupnosti, zahvaljujući koncentraciji tri terminala Shinkansena. Poboljšanja u prometnoj dostupnosti značajno su doprinijela ubrzanom ekonomskom rastu Tokija sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća. Povećanje dostupnosti prema zapadu i otoku Kyushu bilo je


14

Domagoj Vogrinc, Slaven Gašparović i Martina Jakovčić: UTJECAJ ŽELJEZNICE NA PROSTORNI RAZVOJ JAPANA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2017, 7-17

konstantno veće nego prema sjeveru i otoku Hokkaido, pogotovo između 1961. i 1990. godine, zahvaljujući otvaranju terminala Shinkansena na otoku Kyushu. Populacija Japana utrostručila se u promatranome razdoblju. Ukupna duljina željezničke mreže ubrzano je rasla do 1961. godine. Nakon toga je prisutno blago smanjenje zbog napuštanja neučinkovitih lokalnih linija (Murayama, 1994), no od 1990-ih dolazi do proširenja željezničke mreže. Postupnim širenjem Shinkansena povećale su se razlike u dostupnosti između gradova povezanih i gradova nepovezanih Shinkansen sustavom. Tab. 2. Promjena značajki željezničke mreže Japana tijekom vremena

Godina

Broj stanovnika Japana (u tisućama)

Duljina željezničke mreže (u km)

1898.

42 886

1 415

1904.

46 135

2 449

1915.

52 752

9 268

1934.

68 309

16 535

1961.

94 287

20 519

1990.

123 611

20 157

2017.

126 073

27 311

Izvor: Murayama, 1994; The World Factbook, n.d.; Worldometers, n.d.

Shinkansen – mreža brzih željeznica

Prva svjetska linija brze željeznice otvorena je u Japanu 1964. godine pod nazivom Tokaido Shinkansen. Japanski uspjeh u razvoju tehnologije brzih vlakova smatran je pravim čudom, vrlo brzo postigavši brzine iznad 200 km/h u

svakodnevnom prometovanju. Izgradnja linije Tokaido donosila je veliku korist te je vratila sva uložena sredstva unutar sedam godina. Stoga je odlučeno da će se izgraditi još sličnih željeznica diljem zemlje (Sanyo, Tohoku, Joetsu) i danas njihova ukupna duljina iznosi više od 2 000 kilometara (Zhou i Shen, 2011). Kako je Japan pretežno planinska zemlja, terenski uvjeti ograničavaju razvoj maksimalnih brzina japanskih brzih vlakova te su dodatni napori morali biti uloženi kako bi se one postigle. Suprotno očekivanom, stvaranje novih urbanih i industrijskih središta, kao i njezin doprinos u trgovačkom i gospodarskom razvoju Japana nisu se smatrali najvažnijim razlozima za izgradnju mreže brze željeznice (Leclerc, 2002). Osnovne težnje išle su prema povećanju pokretljivosti stanovništva te očuvanju okoliša od onečišćenja ispušnim plinovima. Shinkansen postaje alat prostornog planiranja te omogućuje slobodan protok ljudi iz periferije prema velikim gradskim središtima. Iako ne djeluje kao instrument decentralizacije Japana, zahvaljujući Shinkansenu stanovništvo više nije moralo živjeti u blizini Tokija ili Osake kako bi moglo iskoristiti sve mogućnosti zapošljavanja koje je omogućio njihov gospodarski rast. Povećana pokretljivost značajno je smanjila vrijeme potrebno za putovanje te time dovela do poboljšanja životnog standarda Japanaca. Megalopolis Tokaido jedan je od dominantnih urbanih regija u Japanu, odnosno sadrži veliki udio stanovništva te je središte važnih prometnih kretanja (Leclerc, 2002). Tokio ima ulogu čvorišta za sve tri glavne mreže, ali i za sve predviđene produžetke. Linije Sanyo, Tohoku i Joetsu zadržale su svoju vodeću ulogu, a od ostalih vrijedi izdvojiti linije Miyazaki, Narita, Hokuriku i Kyushu. Većina japanskih prefektura dobile su svoj ogranak Shinkansena, dok su zakinute ostale prefekture Mie, Nara, Shimane i Wakayama. To su bile rijetko naseljene prefektu-


Domagoj Vogrinc, Slaven Gašparović i Martina Jakovčić: UTJECAJ ŽELJEZNICE NA PROSTORNI RAZVOJ JAPANA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2017, 7-17

re na rubovima najnaprednijih japanskih regija, s niskim stupnjem urbanizacije te bez pravog gospodarskog i političkog značaja. Shinkansen je nastao kao projekt s ciljem poboljšavanja prometne povezanosti između Tokija i Osake, no ubrzo se pretvorio u prvu svjetsku mrežu brze željeznice (Leclerc, 2002). Postao je osnovni alat japanske vlade u projektima prostornog planiranja i razvoja gospodarstva. Shinkansen se pokazao kao nedvojbeni uspjeh. Projekt je oblikovan s obzirom na unutarnje procese u japanskom okolišu. Ljudske i fizičke osobine zajedno su činile idealne uvjete koji su maksimalno povećali gospodarsku isplativost takvog prometnog sustava, više nego u bilo kojoj drugoj državi. Osnovna odrednica Japana je njegova gusta naseljenost, više od polovice stanovništva živi u konurbaciji Japana i Osake, na samo nešto više od četvrtine ukupne površine japanskog arhipelaga. Velike prometne gužve čine željeznicu prihvatljivim i logičnim izborom. Popularnost, isplativost i uspjeh brze željeznice objašnjava kombinacija sljedećih čimbenika: učestalosti polazaka, brzine, sigurnosti putnika te loš omjer cijene i kvalitete ostalih konkurentnih oblika prijevoza (Leclerc, 2002). Iako je početna cijena ulaganja u izgradnju mreže bila previsoka, ipak je izgrađena, budući se znalo da će se isplatiti svakodnevnim masovnim korištenjem. Zaradu je ipak teže bilo ostvariti izvan najgušće naseljenog područja Japana. Taj problem pokušao se riješiti dovođenjem brzih vlakova u zabačena područja, koji će omogućiti kvalitetnu uslugu uz prihvatljive cijene te time ostvariti vladina nastojanja za prostornim i gospodarskim rastom takvih regija. Shinkansen nije bio prilagođen slabije naseljenim područjima te je trebalo stvoriti alternativni sustav koji može funkcionirati na postojećoj željezničkoj infrastrukturi. To omogućuje širenje mreže brze željeznice na cijeli arhipelag. Nova je tehnologija omo-

15

gućila širenje japanske tradicije izvrsnosti, poštujući uvjete novog prostora i tržišta (Leclerc, 2002). Diverzifikiacija željezničkih tvrtki određuje učinkovitost mreže brzih željeznica. Organizacija JR Group je osim željezničke mreže uspjela razgranati i popratne djelatnosti uz nju. Nadoknadila je troškove preuzevši hotele, restorane, trgovačke centre i turističke destinacije u neposrednoj blizini željezničke pruge. Ovakav integrirani pristup povećao je zaradu, smanjivši na minimum rizik prevelike koncentracije u manje unosnim područjima (Leclerc, 2002).

Uloga u prostornom razvoju Japanska je vlada svojim odlukama utjecala na ubrzano širenje osnovne mreže Shinkansena, koju čine linije: Tokaido, Sanyo, Tohoku i Joetsu. Dostupne analize pokazuju utjecaj japanske politike na upravljanje zemljištem i regionalni gospodarski razvoj uz uključivanje prijevoza brzom željeznicom. Navedene analize istražuju procese koji su doprinijeli ubrzanom širenju mreže Shinkansena od njegovog uvođenja u šezdesetim godinama dvadesetog stoljeća. Pokazalo se da u dijelovima Japana kojima je pružena takva infrastruktura, uz pomoć japanske vlade, postoji povezanost između navedene politike, upravljanja zemljištem i regionalnog gospodarskog razvoja (Leclerc, 2002). Promet i korištenje zemljišta međusobno su povezani snažnom interakcijom. Ključni su elementi gospodarskog i društvenog boljitka društva i okoliša. Velika prometna mobilnost i iskorištavanje zemljišta problematična su pitanja u cijelom svijetu (Güller, 2005). Nakon Drugog svjetskog rata, osnovna zadaća nove vlade bila je obnova gospodarstva. Izgradnja Shinkansena bila je jedna u nizu inicijativa s ciljem gospodarskog rasta, optimalnog upravljanja zemljištem te društvenog razvoja


Domagoj Vogrinc, Slaven Gašparović i Martina Jakovčić: UTJECAJ ŽELJEZNICE NA PROSTORNI RAZVOJ JAPANA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2017, 7-17

Japana (Leclerc, 2002). Osnovni zadatak u geografskom pogledu bilo je smanjiti vrijeme putovanja na razini cijele zemlje. Prvi temeljni cilj bilo je proširenje prostora koji se može prijeći u jednodnevnom putovanju. To je značilo da se prometni sustavi moraju ubrzati, nakon čega je uslijedio veći protok ljudi i informacija. Japanski su planeri tražili najučinkovitije načine kako smanjiti zagušenost velikih gradskih središta, usmjeravajući stanovništvo i gospodarske djelatnosti prema regijama u zaleđu. Utemeljena su regionalna središta poslovnog upravljanja s ciljem olakšavanja društvenih i gospodarskih problema s kojima su bili suočeni Tokio i Osaka. Brojni razvojni planovi vezani za društveni i gospodarski razvoj Japana objavljeni su i provedeni za to vrijeme (Leclerc, 2002). Tri se osnovna cilja nameću kao motiv za izgradnju velike i rasprostranjene mreže brze željeznice. To su: smanjenje vremena potrošenog na putovanje, suzbijanje psiholoških i fizičkih barijera koje su ograničavale razmjenu ljudi i informacija unutar japanskog arhipelaga te stvaranje ravnoteže između razvijenih i nerazvijenih regija. Poslijeratna koncentracija gospodarskih djelatnosti unutar velikih gradskih regija objašnjava se povoljnim geografskim uvjetima (Leclerc, 2002). S druge strane, zabačena područja, lišena kapitalnih ulaganja i prometne infrastrukture, ostala su osiromašena. Kako bi ublažila rastuću nejednakost između regija, japanska je vlada pokušala uskladiti nacionalni razvoj putem regionalnog razvoja, što se pokazalo prilično zahtjevnim zadatkom. U pozadini službenih ciljeva, japansko je vodstvo imalo i druge motive koji su omogućili podršku uspostavljanju brze željezničke mreže. Shinkansen je omogućio Japanu zadržavanje vodećeg položaja u tehnološkom istraživanju i razvoju željezničkog prijevoza. Nadalje, elektrifikacijom željeznice smanjila se japanska ovisnost o uvoznoj nafti, što je potaknulo i vozače automobila da putuju

vlakom. Konačno, postavljanje takve sveobuhvatne željezničke mreže otvorilo je nova radna mjesta. Željeznička mreža Shinkansen započela je kao projekt razvoja japanskog prometa, no ubrzo je postala alat prostornog planiranja (Leclerc, 2002). Mnogo se nada polagalo u ispravljanje geografskih nejednakosti, koje su već tada postojale, ali i koje su pogoršane značajnim gospodarskim rastom. Shinkansen je zaslužan za veliku promjenu u načinu života milijuna Japanaca. Značajno je unaprijedio i olakšao razmjene između dotad teško dostupnih regija. Pomogao je širenju stanovništva prema zabačenijim regijama, što se smatra osnovnim doprinosom prostornom planiranju Japana. Pomogao je širenju gospodarskih aktivnosti u gradovima kroz koje prolazi, čime je lokalno stanovništvo dobilo brz i učinkovit pristup velikim gradovima.

foto: Dražen Njegač

16

Sl. 3. Shinkansen ulazi u stanicu


Domagoj Vogrinc, Slaven Gašparović i Martina Jakovčić: UTJECAJ ŽELJEZNICE NA PROSTORNI RAZVOJ JAPANA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2017, 7-17

Uloga Shinkansena u urbanoj obnovi japanskih gradova

U Japanu se urbana obnova može postići na nekoliko načina (Güller, 2005): prenamjenom nekadašnjih industrijskih i željezničkih područja, prenamjenom nekadašnjih luka i dokova, obnavljanjem degradiranih područja te prilagodbom posljedicama prirodnih katastrofa. Starenje stanovništva razlog je potrebi revitalizacije i preoblikovanja javnog gradskog prostora. Posebnost takvih poduhvata u Japanu jest djelovanje lokalne vlasti kao javnog ulagača, prikupljajući sredstva izdavanjem obveznica. Drugi model je zadržavanje javnog vlasništva nad zemljištem, no privatne tvrtke dobivaju koncesiju za izgradnju na tome području. Projekti na privatnom zemljištu zahtijevaju prilagodbu kako bi mogli osigurati prostor i prikupiti kapital za izgradnju javnih sadržaja. Japanski gradovi s postojećom mogućnošću iskorištavanja zemljišta za nove svrhe imaju veliku šansu ispunjenja kriterija ekološki, ekonomski i društveno održivog razvoja u smislu unutarnjeg gradskog širenja. Najbolji primjer su projekti preobrazbe velikih razmjera nekadašnjih industrijskih i tranzitnih područja u stambenu namjenu u Osaki, Kobeu, Nagoyi i Tokiju. Osnovni je preduvjet za usmjeravanje funkcioniranja naselja u smjeru javnog prijevoza konkurentna razina usluge, od lokalne prema regionalnoj i nacionalnoj razini (Güller, 2005). Osim uspostavljanja funkcionalne mreže, važno je imati visoku učestalost linija, odnosno vozni red s jednakim intervalima, kako bi se putnici lakše upoznali s potencijalnim mogućnostima putovanja. Željezničkim postajama trebalo bi omogućiti povratak ključne uloge koju su imale u strukturnom prostornom razvoju prije pojave automobila. Područja u

17

njihovoj neposrednoj brzini trebala bi se urbano unaprijediti te im osigurati slobodnije korištenje zemljišta. Željezničke tvtke, javna vlast i privatni ulagači trebali bi surađivati s ciljem planiranja i primjene visokokvalitetnih razvojnih projekata. Uključivanje stanovništva važno je zbog podizanja svijesti o velikoj zagušenosti prometnica privatnim vozilima. Na taj način, prostorno planiranje će doprinijeti novoj snažnoj orijentaciji urbanog razvoja prema samim jezgrama naseljenosti. Regionalna politika mora biti popraćena gustom mrežom prijevoznih mogućnosti. Potrebno je pronaći uravnotežen omjer između linija brze željeznice i regionalnih linija javnog prijevoza. Obje razine usluge moraju biti pravilno integrirane. Regionalna politika trebala bi se usmjeriti na koncentriranu decentralizaciju. Zajedno sa spomenutom prometnom politikom, takav bi pristup doveo do smanjivanja prostornog i prometnog pritiska na velika gradska područja. Na taj se način regionalna politika i urbani razvoj međusobno podupiru i nadopunjuju. Osnovni zadatak u prostornom planiranju Tokija u 20. stoljeću bilo je širenje i jačanje gradskog prostora s ciljem ostvarenja ubrzanog razvoja (Okata i Murayama, 2010). Do šezdesetih godina dvadesetog stoljeća urbanim širenjem nije se upravljalo strogim sustavom planiranja niti uređenjem zelenog pojasa, već razvojem u okolici željezničkih postaja. Tada su javne tvrtke počele razvijati velika građevinska zemljišta u predgrađima, kao što su Tama i Chiba. Novi gradovi razvijali su se kao zelena predgrađa ili spavaonice Tokija. Zahvaljujući kontinuiranom razvoju podzemne željeznice, gotovo tri četvrtine jutarnjih putnika Tokija koristi željeznicu umjesto automobila. Zahvaljujući politici gradskih vlasti i poslodavaca velikih tvrtki, stanovnicima Tokija isplati se putovati željeznicom, čime je Tokio postao jedan od svjetskih megagradova najviše usmjerenih


18

Domagoj Vogrinc, Slaven Gašparović i Martina Jakovčić: UTJECAJ ŽELJEZNICE NA PROSTORNI RAZVOJ JAPANA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2017, 7-17

prema javnom prijevozu. S visokom koncentracijom uredskih i trgovačkih funkcija u središtu Tokija i razvojem građevinskih zemljišta uz željezničke pruge u predgrađima Tokio je postao centralizirani grad usmjeren na tranzit. U budućnosti će zbog smanjenja radne populacije biti teže održavati postojeći željeznički sustav i prostornu strukturu. Gradska područja u okruženju željezničkih stanica gusto su naseljena i prilagođena pješacima. Brojni tranzitni terminali okruženi su sadržajima maloprodajne, trgovačke i poslovne namjene, dok su uz postaje u predgrađu prisutni supermarketi i trgovačke ulice. Ipak, cestovna infrastruktura nije dovoljno razvijena. Nedovoljno je pristupnih pravaca za ostale oblike prijevoza, brojna križanja ceste i željezničke pruge otežavaju promet, pločnici su preuski te ne postoji dovoljno parkirališta za bicikle. Visoka razina integracije između željeznice i razvoja tržišta nekretnina u Tokiju čini taj grad zanimljivim primjerom za promicanje razvoja usmjerenog na tranzitni promet (Chorus i Ber-

tolini, 2011). Međudjelovanje između posebnih obilježja prometa i korištenja zemljišta, kao što su dostupnost vlaka središnjem poslovnom okrugu i broj željezničkih veza s obzirom na koncentraciju radne snage, snažan su čimbenik strukturnog razvoja Tokija. Jedinstveno obilježje Tokija, koje pomaže pri objašnjavanju kontinuirane centralizacije zapošljavanja, jest visokokvalitetan i pouzdan željeznički i sustav podzemne željeznice, koji širi usluge kroz regiju (Alpkokin i dr., 2010). Dugogodišnja mreža oblikovala je gustoću zapošljavanja u okruženju željezničkih postaja. Postoje i primjeri uspješne decentralizacije koji su razvili nova radna mjesta, iako se većina njih odnosi na stvaranje vertikalnih djelatnosti željezničkih tvrtki, što uključuje razvoj građevinskih zemljišta i nekretnina. Najbolji je takav primjer planiranja novi grad Tama, projekt željezničke tvrtke Tokyu, gdje se zemljište zaštićeno zelenim pojasom oslobodilo za urbani razvoj. Razvoj novih gradova i zapošljavanja u njima slijedi trasu željezničke pruge (Alpkokin i dr., 2010).

Zaključak Još od druge polovice 19. stoljeća, željeznica ima vodeću ulogu u prijevozu putnika u Japanu. To se poglavito odnosi na najveće japanske gradove. Otkako su izgrađeni prvi željeznički pravci u Japanu, postali su kralježnica razvoja prometa između velikih gradova i njihovih predgrađa. Metropolitanska područja gradova radijalno su se širila u smjeru željezničke pruge. Postupnim širenjem nacionalne mreže željeznica, postignuta je integracija urbanog sustava Japana, a najveći su gradovi povezani u jedinstvenu cjelinu. Dobra prometna povezanost dovela je do snažnog razvoja industrije i gospodarstva Japana. Isplativost izgradnje željeznice često se postiže uvođenjem sekundarnih djelatnosti uz samu željeznicu. Brojne japanske tehnološke inovacije okosnica su modernog prometnog razvoja. To se prije svega odnosi na izgradnju mreže brze željeznice Shinkansen. Značajno je povećana prometna dostupnost, ali i kvaliteta putovanja. Japansko stanovništvo profitiralo je izgradnjom Shinkansena. Skratilo se vrijeme putovanja, a povećao se boravišni prostor. Život daleko od najvećih demografskih i gospodarskih centara Japana više nije značio marginalnu ulogu u sudjelovanju u društvenim i gospodarskim tokovima. Stanovnici perifernih japanskih regija dobili su pristup velikom broju gradskih funkcija, no istovremeno manji gradovi postupno gube svoje funkcije. Zato što su integrativni faktor Japana i pritom nedvojbeno imaju značajan doprinos povezivanju i funkcioniranju Japana u cijelosti, željeznice se če-


19

sto koriste i u političke svrhe, što nerijetko završava nepovoljno za japansko stanovništvo. Zbog svoje neosporne uloge u prostornom i povijesnom razvoju Japana, željeznice se u posljednje vrijeme često uključuju upravo u programe prostornog planiranja i regionalnog razvoja. U tome je najviše pomogla upravo izgradnja mreže brzih željeznica. Može se zaključiti da Shinkansen, uz određene spomenute nedostatke, ipak ima ključnu ulogu u razvoju japanskih željeznica te su značajnije pozitivne promjene koje je potaknuo.

Literatura Alpkokin, P., Black, J., Hayahi, Y., 2010: A comparative analysis of metropolitan poly-centric employment growth and its impact on commuter travel patterns, http://www.wctrs-society.com/wp/wp-content/uploads/abstracts/lisbon/selected/02191.pdf (1.5.2017.). Aoki, E., Imashiro, M., Kato, S., Wakuda, Y., 2000: A History of Japanese Railways 1872-1999, East Japan Railway Culture Foundation, Tokyo. Chorus, P., Bertolini, L., 2011: An application of the node place model to explore the spatial development dynamics of station areas in Tokyo, The journal of transport and land use 4 (1), 45-58. Güller, P., 2005: Integration of Transport and Land-use Planning in Japan: Relevant Findings from Europe, Synergo, Tokyo. Leclerc, R., 2002: A geographical study of the emergence of the high-speed train and his effects on land management and regional economic development in Japan, Institute of Geoscience, University of Tsukuba, Tsukuba. Murayama, Y., 1994: The impact of railways on accessibility in the Japanese railway system, Journal of transport geography 2 (2), 87-100. Okata, J., Murayama, A., 2010: Tokyo’s Urban Growth, Urban Form and Sustainability u: Megacities: Urban form, Governance and Sustainability (ur. Sorensen, A. i Okata, J.), Springer, New York, 15-41. Osaka, H., 1994: Features and economic and social effects of the Shinkansen, Japan Railway & Transport Review 3, 9-16. Stiperski, Z., Njavro, Đ., Yamamoto, Y., 2005: Samuraj i vitez: Kako se Japan uspio ekonomski razviti – hrvatski put prema uspjehu, Meridijani, Samobor. Tominaga, M., 2011: Urban and spatial planning in Japan, Urbanism. Arhitectură. Construcţii 2 (4), 29-36. Zhou, L., Shen, Z., 2011: Progress in high-speed train technology around the world, Journal of Modern Transportation 19 (1), 1-6.

Izvori Central Japan Railway Company, http://english.jr-central.co.jp/info/timetable/ (1.3.2017.). East Japan Railway Company, https://www.eki-net.com/pc/jreast-shinkansen-reservation/English/wb/common/timetable/e_ tohoku_d/index.html (1.3.2017.). JTB, http://www.jtboi.co.nz/live/jr-pass/japan-rail-pass/ (26.2.2017.). Sapporo Transportation Guide, https://www.sapporostation.com/hokkaido-shinkansen-traveling-from-tokyo-to-sapporo/ (1.3.2017.). The Government of Japan, http://www.japan.go.jp/_src/200153/18-21.pdf (5.2.2017.). The World Factbook, https://www.cia.gov/library/publications/the-world-factbook/geos/ja.html (1.2.2017.). Worldometers, http://www.worldometers.info/world-population/japan-population/ (20.5.2017.).

Domagoj Vogrinc, univ. bacc. geogr. Dolovska 34, 10000 Zagreb, Hrvatska, e-mail: domagoj.vogrinc1@skole.hr Dr. sc. Slaven Gašparović, poslijedoktorand Sveučilište u Zagrebu, PMF, Geografski odsjek, Marulićev trg 19/II, 10000 Zagreb, Hrvatska, e-mail: slaveng@geog.pmf.hr Izv. prof. dr. sc. Martina Jakovčić Sveučilište u Zagrebu, PMF, Geografski odsjek, Marulićev trg 19/II, 10000 Zagreb, Hrvatska, e-mail: mjakovci@geog.pmf.hr



21

Krefeld – zelena oaza na zapadu Njemačke Andrea Kosec

Grad Krefeld nalazi se na lijevoj obali donjeg toka Rajne, sjeverozapadno od Düsseldorfa, ima oko 235 000 stanovnika. U prošlosti poznat kao grad baršuna i svile, počeci razvoja grada sežu u rimsko doba, a 1373. car Karl IV. dodijelio mu je općinska prava. Tkanje svile razvija se u Krefeldu u 17. stoljeću, a zaštićeno je monopolom kojeg su kontrolirale tekstilne obitelji von der Leyen i de Greiff. Krefeld je bio najbogatiji grad njemačkog carstva 1902. i svjetski tekstilni centar. Nakon pada proizvodnje u tekstilnoj industriji od sredine 20. stoljeća, gospodarski fokus usmjeren je na poljoprivredu te kemijsku, farmaceutsku i metaluršku industriju.

Uvod Njemačka pokrajina Sjeverna Rajna i Vestfalija (Nordrhein Westfalen-NRW) je prostor s mnogo kontrasta, centar Europe, granično područje s Belgijom i Nizozemskom, gospodarski najrazvijenija njemačka pokrajina, čiju okosnicu čini urbana Rajnsko-ruhrska regija (njem. Rhein-Ruhr). Prostor uz Rajnu je zbog nalazišta ruda i ugljena bio jedan od prvih centara razvoja industrije u Njemačkoj i Europi. Rurska oblast s vrlo razvijenom teškom industrijom, osobito krajem 19. stoljeća i početkom 20. stoljeća, koljevka je 2. industrijske revolucije, danas peta regija u svijetu po razvijenosti. U pogonu je još svega nekoliko

rudnika i ugljenokopa (koji se planiraju zatvoriti do 2020.), a na slavnu prošlost podsjećaju mnogi industrijski spomenici. Područje između rijeka Rajne i Wesera ima niski reljef s centralnim dijelom koji čini donji tok Rajne. Raznoliki krajolici, lokaliteti i ravničarski prostor čine nisko Porajnje posebnom i svojstvenom regijom, kulturnim krajolikom iznimne biološke raznolikosti. Rajna je najvažnije obilježje u prostoru, njemačka žila kucavica, koja kroz Njemačku protječe u duljini od 865 km. Na Rajni su smješteni mnogi poznati njemački gradovi kao npr. Bonn, Köln i Düsseldorf (glavni grad Sjeverne Rajne i Vestfalije) te Krefeld koji se nalazi 23 km sjeverozapadno od Düsseldorfa (Kunth, 2010).


22

Andrea Kosec: KREFELD – ZELENA OAZA NA ZAPADU NJEMAČKE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2017, 19-27

mnv), pretvoreni su u vidikovce i dostupni su javnosti. Krefeld se nalazi u području umjereno tople kišne klime s blagim zimama bez snijega i umjereno toplim ljetima. Dugoročni prosjek godišnje količine padalina je 760 mm. Prosječna godišnja temperatura je između 10,6 °C i 11,1 °C. Maksimumi temperature zraka su između 33,9 °C i 35,5 °C, a minimumi između -7,6 °C i -5.9 °C. Krefeld se nalazi na aluvijalnoj ravnici donjeg Porajnja. Površinski slojevi sastoje se uglavnom od šljunčanih i pješčanih naslaga, nastalih u ledenom dobu. Između slojeva pijeska i šljunka su slojevi morskog pijeska koji su iz doba tercijara. Oni se kreću do dubine od oko 250 m, a sastoji se uglavnom od pješčenjaka, muljnjaka i vapnenca. Na urbanom području Krefelda nalazi se uglavnom smeđe tlo, a u okolici dominiraju naslage crnice, lesa i glinenog tla, navedena tla pružaju dobre preduvjete za razvoj poljoprivrede, koja je ovdje vrlo dobro razvijena, osobito uzgoj žitarica, šećerne repe, kupusnjača i šparoga (www.de.wikipedia.org/wiki/Krefeld). Krefeld je okružen zelenim pojasom šuma, polja i močvarnih područja s vodenim kanalima uz koje su nastali parkovi i vrtovi, koji se prostiru do samog centra grada i čine prepoznatljivu panoramu zelenog grada. Krefeld ima

Sl. 1. Krefeld i okolica Izvor: https://www.viamichelin.com/

Sl. 2. Krefeldska luka na Rajni

foto: Andrea Kosec

Krefeld je smješten na lijevoj obali Rajne uz vrlo gusto naseljeno područje konurbacije Ruhr, niza spojenih gradova uz Rajnu u zapadnom dijelu Njemačke koji čine cjelinu s oko 18 milijuna stanovnika (2014). U teritorijalnoj podjeli Krefeld (do 1929. Crefeld, a ranije i Crevelt) je urbani okrug, površine 137,9 km² s približno 235 000 stanovnika. Ime Krefeld vjerojatno potječe od njemačke složenice Krähenfelds, što bi u slobodnom prijevodu značilo Vransko polje. Krefeld na sjeveru graniči s gradskim područjima Neukirchen-Vluyna i Moersa, na istoku i sjeveroistoku s Duisburgom, na jugu s Meerbuschom, Neussom i Willichom i na zapadu s Tönisvorstom i Kempenom. Krefeld se nalazi na krefeldsko-kempenskom platou, koji je dio porajnjske nizine. Centar grada udaljen je oko 7 km od Rajne, ali je fokusiran na nju. Rajna kroz Krefeld protječe u duljini od oko 6 km. Širina rijeke varira između 320 i 400 m (Krefeld). Grad se proteže u smjeru sjever-jug oko 12 km, te u smjeru istokzapad oko 13 km. Krefeld leži na 39 m iznad razine mora (mnv). Najviše prirodno uzvišenje je brdo Hülser sa 63 mnv, a postoji i nekoliko umjetnih uzvišenja koja su zapravo zarasla odlagališta ruševina iz Drugog svjetskog rata. Brdo Inrather (87 mnv) i Kapuzinerberg (77


Andrea Kosec: KREFELD – ZELENA OAZA NA ZAPADU NJEMAČKE

23

foto: Andrea Kosec

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2017, 19-27

Sl. 3. Botanički vrt u Schönwasserparku 16 većih zaštićenih parkova prirode i vrtova od kojih se po veličini, uređenju i značaju za grad ističu; botanički vrt u Schönwasserparku, krefeldski zidovi koji su zapravo zelene promenade, Schönhausenpark, Sollbrüggenpark i Stadtwald (Loy, 2007). Područje uz Rajnu je središte ptica selica, dom za ptice iz cijele Europe. Posebna pažnja se poklanja zaštiti okoliša, zbrinjavanju otpada i korištenju obnovljivih izvora energije. U tijeku je kampanja davanja poticaja i sufinanciranja za kupnju automobila na električni pogon te uvođenje solarne energije u kućanstva i poslovne subjekte, npr. u trgovačke lance koji su veliki potrošači energije zbog korištenja većeg broja rashladnih uređaja i rasvjete. Vjetroelektrane su zaštiti znak ovog područja osobito prema granici s Nizozemskom. Svaka gradska četvrt ima svoj vrt, odnosno ograđenu poljoprivrednu površinu koja je dana stanovnicima

na korištenje, a oni uređuju na manjim parcelama svoje vrtove. Krefeld se nalazi na autoputu E31 tj. A57 važnom europskom pravcu koji prati tok Rajne i spaja donje Porajnje s Nizozemskom do Rotterdama. Krefeld je dobro regionalno i međunarodno prometno povezan, a javni gradski promet čine gradska željeznica, autobusni i tramvajski promet. Krefeld je 1861. imao više od 50 000 stanovnika, a 1890. oko 100 000. Do 1957. godine taj se broj udvostručio na 200 000. Godine 1994. stanovništvo doseže svoj povijesni vrhunac od oko 250 000 stanovnika. Gustoća naseljenosti je oko 1 600 stanovnika na km². Udio stranaca iznosio je 13,6 %, a 17,5 % stanovnika mlađi su od 18 godina, 62,5 % stanovnika staro je između 18 i 65 godina, a 20 % starije je od 65 godina. Vjerska struktura pokazuje da se 94 936 (2015.) stanovnika izjasnilo kao rimokatolički vjernici, što čini 40 % od ukupnog broja stanovnika,


Andrea Kosec: KREFELD – ZELENA OAZA NA ZAPADU NJEMAČKE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2017, 19-27

foto: Andrea Kosec

24

Sl. 4. Jezero u Stadtwaldu oko 50 000 stanovnika su se izjasnili kao protestanti ili 21 % od ukupnog broja stanovnika. U Krefeldu živi i oko 25 000 muslimana ili 10 % stanovništva. Židovska zajednica broji 1200 članova, a u manjem broju postoje i pripadnici ostalih vjeroispovijesti kao što su grkokatolici, budisti i hinduisti (www.wz.de/lokales/krefeld/ katholische-kirche, www.ekir.de/krefeld). U Krefeldu, stariji stanovnici govore posebnim dijalektom njemačkog jezika tzv. KrieewelschPlatt ili holandski Platt, mješavini standardnog njemačkog i nizozemskog. Krefeld je podijeljen u devet općina; Centar, Zapad, Sjever, Jug, Istok, Hüls, Fischeln, Oppum-Linn i Uerdingenu, a one su podijeljene u 19 gradskih četvrti: Bockum, Elfrath, Fischeln, Gartenstadt, Hüls, Linn, Traar, Uerdingen, Oppum, Gellep-Stra-

tum, Forstwald, Benrad, Lehmheide, Dießem, Baackeshof, Cracau, Kempener Feld, Kliedbruch i Inrath. Gellep, najstariji dio grada na području rajnske luke, 69. godine spominje ga rimski povjesničar Tacit kao rimski logor Gelduba koji se nalazi na Rajni, granici tadašnjeg Svetog Rimskog carstva. Gelduba je kasnije pretvorena u utvrdu uz koju je tijekom 1. stoljeća nastalo franačko naselje. Na velikom nalazištu pronađeni su razni artefakti, među kojima se posebno ističe pozlaćena kaciga franačkog kneza iz 6. stoljeća. Prvi puta se ime Krefelda spominje 1105. u samostanskom urbariju. U 12. stoljeću Otto von Linn nakon povratka iz Trećeg križarskog rata proširuje tvrđavu dvorca Linn. Oko 1200. obitelj Rode podiže kuću Rath koja je poslužila


Andrea Kosec: KREFELD – ZELENA OAZA NA ZAPADU NJEMAČKE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2017, 19-27

kao carinarnica u četvrti Elfrath, a ona se spominje 1246. u povelji grofa od Gelderna kao leno. Najstarija crkva sv. Dionizija, danas župna crkva sagrađena je u 12. stoljeću, a 1472. dograđen je novi toranj. Sv. Dionizije je zaštitnik grada, a njegov lik nalazi se i u gradskom grbu. Krefeld je 1373. dobio status općine poveljom cara Karla IV., ali su Linn i Uerdingen ostali u posjedu Kölna. Ideje reformacije koje su proširene u Europi u prvoj polovici 16. stoljeća, osobito su zaživjele u ovim krajevima i izazvale previranja, tako da se plemstvo podijelilo na katoličko i protestantsko. Krefeld je bio potpuno uništen u Kölnskom ratu 1584. i ostao gotovo nenaseljen dva desetljeća. Susjedna županija Moers, a time i Krefeld proglašeni su 4. srpnja 1598. neutralni. Značenje ove neutralnosti za politički i ekonomski razvoj Krefelda presudno je, s tim da je ta neutralnost potvrđena i u kasnijim sporazumima. Neutralni Krefeld postaje utočište za menonite koji su bili progonjeni u susjednim katoličkim regijama, a među njima često su bili vrlo vješti obrtnici, trgovci i poduzetnici. Vjerska i etnička tolerancija iz tog doba zadržala se u Krefeldu do danas. Izuzetno je važno za Krefeld doseljavanje obitelji Adolfa von der Leyena koji je osnovao 1656. tkaonicu svile. Von der Leyen je rodonačelnik cijele dinastije proizvođača svile, među njima su tzv. baruni svile s kojima je Krefeld postigao veliki napredak. U 17. stoljeću Krefeld je u nizozemskom posjedu, a princ Moritz osigurao je Krefeldu neutralnost i tijekom Tridesetgodišnjeg rata. Vjerska tolerancija nizozemske dinastije dozvolila je nastavak doseljavanja menonita, a sam Krefeld postaje hanzeatski grad. U kasnom 17. stoljeću uspio je Krefeld, u početku s tkanjem lana, a u 18. stoljeću s proizvodnjom svile izaći iz sjene susjednom Linnu i Uerdingenu. Iz Krefelda 1683. iseljava 13 menonitskih obitelji u Pensilvaniju i postaju jedni od osnivača grada Philadelphije, u počast njima jedna krefel-

25

dska ulica zove Philadelphiastraße. Menonitska crkva nalazi se u Königstraße, koja je ime dobila u počast nizozemskom kralju Vilimu III. Oranskom, a njegovom smrću 1702. Krefeld je pripao Prusiji. Tijekom tog razdoblja, dogodila se prva ekspanzija grada, što je rezultiralo da je Krefeld uz Mönchengladbach, Aachen i Wuppertal postao jedan od najvećih tekstilni centara u Njemačkoj. Najpoznatiji tkalci su iz obitelji von der Leyen i de Greiff koje tkanjem svile brzo stječu svjetsku reputaciju. Miroljubivi Krefeld ušao je i u ratnu povijest, jer su se na južnoj periferiji grada, kod današnjeg parka šume Forstwald, sukobile pruska i francuska vojska 23. lipnja 1758. Unatoč svojoj superiornosti, Francuzi su poraženi. Friedrich II. dva puta je posjetio Krefeld 1751. i 1763. i dao obitelji von der Leyen prava monopola za proizvodnju svile. U to vrijeme je kod von der Leyena radilo oko 4 000 radnika, što je polovica ukupne tadašnje populacije. Oko 80 % tadašnje proizvodnje izvezeno je u Ameriku i Rusiju. Proizvodnja je uključivala svilu, baršun, ruha, filc, vrpce, rupčiće, svilene čarape i razne tkanine. Dva brata von der Leyen su 1768. imali preko 700 tkalačkih stanova. Krajem 18. i početkom 19. stoljeća. Krefeld je bio pod francuskom vlašću te ga je 1804. posjetio i Napoleon Bonaparte. Između 1817. i 1870. Krefeld se širi i uređuje pod palicom graditelja i arhitekta Adolfa von Vagedesa. Stari grad unutar gradskih zidina postao je pretijesan, a širenje izvan zidina bilo je bez plana. Originalnim planom predviđeno je rušenje zidina i izgradnja avenije u obliku grčkog križa. Međutim, taj je plan odbijen i prihvaćen je plan prema kojemu centar grada ima oblik pravokutnika, kojeg omeđuju četiri aleje: Ostwall, Sudwall, Westwall i Nordwall (Stadt Krefeld). Krefeld se ujedinjuje 1901. s Linnom, a 1902. posjećuju ga Wilhelm II. i Gustav Mahler, koji je u Krefeldu premijerno izveo svoju Treću sim-


Andrea Kosec: KREFELD – ZELENA OAZA NA ZAPADU NJEMAČKE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2017, 19-27

foto: Andrea Kosec

26

Sl. 5. Dvorac Linn foniju. Nakon Prvog svjetskog rata Krefeld je okupiran od strane belgijskih vojnika (okupacija traje do 31. siječnja 1926), a 1929. ujedunjuje se sa Uerdingenom. Dana 9. studenog 1938. u Krefeldu su spaljene i uništene sinagoge te opljačkane trgovine židovskih trgovaca. Tijekom Drugog svjetskog rata, britansko zrakoplovstvo provodi od svibnja 1940. zračne napada na gradove u Njemačkoj, a kao zaštitna mjera u Krefeldu je izgrađeno 30-ak bunkera. U noći 21. lipnja 1943. najveći dio grada uništen je u napadu više od 700 bombardera, poginulo je 1036 osoba, a 9349 je ozlijeđeno. Nakon intenzivnih bombardiranja krajem 1944. i 1945. u kojima je poginulo više od tisuću stanovnika. Saveznička vojska umarširala je u Krefeld

2. ožujka 1945. Zanimljivo je da je među savezničkim vojnicima bio i Henry Kissinger, tada vojnik obavještajne službe 84. pješačke divizije, kasnije američki državni tajnik. Po završetku rata Krefeld je bio unutar britanske okupacijske zone (do 23. kolovoza 1946.). Tada je i osnovana pokrajina Sjeverna Rajna i Vestfalija, koja je činila okosnicu Savezne Republike Njemačke, a Bonn je bio glavni grad. Od znamenitosti i turističkih atrakcija u Krefeldu ističe se dvorac Linn kao jedan od najstarijih dvoraca u Porajnju. Okružen širokim jarkom, nalazi se na starom rajnskom rukavcu istočno od središta Krefelda, tipična vodena utvrda oko koje se s vremenom razvilo naselje. Sa svojom netaknutom arhitekturom danas


Andrea Kosec: KREFELD – ZELENA OAZA NA ZAPADU NJEMAČKE

pruža sliku kasnog srednjovjekovnog dvorca. U zgradama dvorca nalazi se muzej sa raznim zbirkama; o povijesti dvorca, zbirka oružja, kućanskih predmeta i namještaja iz razdoblja od 12. do 19. stoljeća. Nedaleko je i Gellep, prvo rimsko naselje na ovim područjima. Dvorac je okružen velikim parkom s atraktivnim golf terenom i naseljem, u kojemu su nekada živjeli namještenici dvorca s crkvom sv. Margarete u središtu. U svibnju se posljednjih 70 godina održava sajam, poznat kao srednjovjekovni zanatski sajam s viteškim igrama. U međuvremenu se sajam razvio u jedan od najvećih tradicijskih zanatski sajmova u Njemačkoj. Tu se nalaze i dva muzeja, njemački muzej tekstila i gradski muzej u sklopu muzejskog centra dvorca Linn (Westphal, 2014). U turističke atrakcije grada spadaju i pet vjetrenjača-mlinova, od kojih se posebno ističu: Geismühle na odmorištu autoputa A57 koji kao da navješćuje blizinu granice sa Nizozemskom. Elfrather mühle smješten u blizini Elfraterskog jezera, danas sjedište luksuznog golf kluba s restoranom omiljenim za održavanje svadbenih svečanosti i Egelsberg mühle u blizini krefeldskog sportskog aerodroma. U gradu su ostala i dva vodotornja, a koriste se samo u reprezentativne svrhe. Krefeld je grad iznenađujuće raznolikosti, urbane ljepote u jedinstvenom krajoliku donje Rajne. Gradom dominiraju parkovi s veličanstvenim dvorcima, secesijske zgrade u predgrađima, sačuvana priroda na brdu Hülser i u nekoliko zaštićenih prirodnih rezervata. Jedna od najstarijih građevina, sačuvanih do danas, je menonitska crkva koja je svjedok povijesti vjerske tolerancije u Krefeld. Izgrađena je 1693., a prvo korištenje zabilježeno je 1696. i od tada kontinuirano ju koristi zajednica menonita. Godine 1843. napravljena je veća rekonstrukcija sa povećanjem apside. U crkvi su 1961. postavljene orgulje iz radionice Rudolfa

27

foto: Andrea Kosec

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2017, 19-27

Sl. 6. Königstraße Izvor: https://www.krefeld.de/de/ von Beckeratha koje su i danas u funkciji. Crkva se nalazi u centru grada, u Königstraße koja je u tom dijelu natkrivena staklenim krovom, te se vrlo lijepo može vidjeti spoj stare i nove arhitekture. Svojom veličinom i monumentalnom arhitekturom u samom središtu grada ističe se crkva sv. Dionizija, koja je današnji izgled dobila u razdoblju od 1754. do 1894. i postala je gradski orijentir. Jedna od najstarijih gradskih palača je palača Floh, koju je dao izgraditi 1766. Johann von der Leyen u kasno baroknom stilu, kao ugaonu zgradu na tri kata ukrašenu na uglovima pilastrima. Od 1962. u zgradi je smješteno gradsko zdravstveno osiguranje. Još jedna palača obitelji von der Leyen, izgrađena 1794. u kasno klasicističkom stilu pod paladijevskim utjecajem, igra danas vrlo važnu ulogu u Krefeldu. To je zgrada gradske vijećnice, dvokatnica čijim pročeljem dominira šest jonskim stupova na postolju iznad ulaznih vrata, nalazi se na Von der Leyen trgu, najvećem trgu u Krefeldu, koji služi uglavnom za reprezentativne svrhe. Zahvaljujući slavnoj prošlosti bogatog grada baršuna i svile u Krefeldu postoje mnogi primjeri secesijske arhitekture. Filigranski arhitek-


Andrea Kosec: KREFELD – ZELENA OAZA NA ZAPADU NJEMAČKE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2017, 19-27

tonski ukrasi na brojnim kućama prekrasno su obnovljeni na secesijskim vilama s malim kulama i izražajnim ogradama s cvjetnim dizajnom. Griffenhorst je izgrađen 1843. kao lovačka kuća i vikendica proizvođača svile Cornelius de Greifa. Arhitektura slijedi berlinski klasicizam s elementima iz južnih njemačkih parkova, što čini ovaj prostor jedinstvenim. Razne građevine u Krefeldu projektirali su arhitekti Karl Buschhüter i Mies van der Rohe. Buschhüterhaus na Westwallu u arhitektonskom smislu posebna je građevina, nastala 1899. Prizemlje zgrade obloženo je pješčenjakom s ukrašenim stupovima na lođi, koja je u potpunoj suprotnosti s gornjim stakleno-čeličnim pregrađenim zabatom. Danas je u njoj smještena umjetnička galerija. Na praznom raskrižju Gladbacher Straße, Neusser Straße i Hochstraße u pješačkoj zoni, podignuta je 1906. Sinnhaus, zgrada neobične arhitekture u obliku trokuta zaobljenog s prednje strane sa zabatom u kojem su uokvireni inicijali tvrtke i mansarda potkrovljem. Jedna od prvih poslovno stambenih zgrada u Krefeldu, renovirana 1984. Neotkriven dragulj je crkva sv. Heinricha u Uerdingenu koja je izgrađena 1915. kao sinteza stilova historicizma i neoklasicizma s elementima secesije. Unutarnje prostorije obilježene su crvenim stropom, velikim stupovima od prirodnog kamena i kupolama u bočnim prolazima. Dodatno sve naglašava lijepo uređeni oltar i prozori koje je dizajnirao umjetnik staklar Mario Katzgrau (www.krefeld.de/de/allgemein/tourismusund-freizeit). Čitav niz povijesnih zgrada izgrađenih za potrebe industrije, danas su pretvorene u muzeje, galerije, restorane, kazališta, tvornice kulture i dr. Na primjer bivša tvornica tapeta Heeder, danas je tvornica kulture, s poznatim Kresch kazalištem, a bivša tvornica mlinarskih i pekarskih proizvoda, danas je stambeno-poslovni prostor. Krefeld je gotovo uništen u sa-

vezničkim bombardiranjima tijekom Drugog svjetskog rata. Građevine koje su to preživjeli, interpolacijama, osobito u središtu grada, pretvorene su u jedinstven urbani prostor. Jedan od takvih prostora je Königstraße, trgovačka ulica u centru grada koja je 2000. nadsvođena staklenom nadstrešnicom u duljini od 520 metara. Dugo je taj prostor bio zapostavljen kao i mnogi drugi koji su uništeni tijekom rata. Sličan primjer nalazi se u Hubertusstraße, gdje su ostaci vrata srušene crkve iskorištena za vrata dječjeg vrtića Marianum. Behnisch zgrada, dobila ime po istoimenom arhitektonskom uredu, izgrađena je 2002. najmodernija je građevina u Krefeldu. Izgradnja ove moderne zgrade sa sedam etaža oko 190 metara dužine dovela je do burne rasprave o suvremenoj arhitekturi. Iza njezine uglavnom staklene fasade nalaze se trgovine, ordinacije, uredi i restorani. Nastala je na nekadašnjem neasfaltiranom parkiralištu, a danas se ispod nje nalazi podzemna garaža. Oko Behnisch zgrade nalazi se tržnica i brojni ugostiteljski objekti. Njezina izgradanja dovela je do oživljavanja centra grada. Od građevina izgrađenih 2016. u Krefeldu, ističe se prvi minaret na Yunus-Emre džamiji kao jedan od najmodernijih minareta u Njemačkoj i djelomična rekonstrukcija Avenije Ostwall.

foto: Andrea Kosec

28

Sl. 7. Behnisch zgrada i gradska tržnica.


29

Literatura KUNTH, W., 2010: Faszination Deutschland-Westfalen, GmbH & Co KG, München. LOY, S., 2007: Gärten & Parks im Rheinland, Landschafts Verband Rheinland, Köln. Stadt Krefeld, Der Oberbürgermeister Fachbereich Marketing und Stadtenwicklung 2014: Architektur Entdecken, Krefeld. WESTPHAL, M., 2014: Burgen im Rheinland, Mitteldeutscher Verlag GmbH, Halle.

Izvori Stadt Krefeld, https://www.krefeld.de/de/ (29.1.2018.) Stadt Krefeld, https://www.krefeld.de/de/allgemein/tourismus-und-freizeit/ (17.6.2016.) Viamichelin, https://www.viamichelin.com/ (29.1.2018.) Wikipedia, Krefeld, https://de.wikipedia.org/wiki/Krefeld, (6.11.2016.) Westdeutsche Zeitung, Düsseldorf, http://www.wz.de/lokales/krefeld/katholische-kirche-so-viele-austritte-wie-nie-zuvor-1.1978863, (4.9.2016.) Evangelischer Kirchenkreis, Krefeld, http://www.ekir.de/krefeld/informationen/von-a-z-71.php, (4.9.2016.)

Andrea Kosec, prof. geografje i povijesti

Sveti Duh 170, 10000 Zagreb, Hrvatska, e-mail: andrea.kosec@gmail.com



31

RURALNI TURIZAM KARLOVAČKE ŽUPANIJE Gordana Eremić

Karlovačka županija je, nakon Grada Zagreba, najjača turistička destinacija kontinentalne Hrvatske, po broju noćenja i po prihodima od turizma. Zahvaljujući svom geografskom položaju i bogatstvima prirodne osnove ima veliki potencijal za razvoj turizma. S obzirom na to da nema puno velikih gradova, a da ima izražena reljefna, kulturna i povijesna obilježja, njen turistički razvoj trebao bi se bazirati na razvoju ruralnog turizma. Navedene su karakteristike odredile i mogućnosti razvoja pojedinih oblika turizma, od ruralnoga do gradskoga. Među najznačajnije spadaju:tranzitni, lovni, te kulturni turizam.

Uvod Turizam je danas jedna od najznačajnijih gospodarskih grana, koja zadire u kulturni, ekološki, ekonomski i socijalni aspekt života. Iako su posljednjih godina događanja na svjetskoj sceni uvelike utjecala na globalno gospodarstvo, turizam kao gospodarska djelatnost ne bilježi negativne stope rasta. Ruralni turizam je značajan čimbenik pri održivom razvoju ruralnih područja, koji pomaže očuvanju lokalnog identiteta, tradicije i običaja, štiti okoliš, jača autohtonu, tradicijsku i ekološku proizvodnju. Pri definiranju ruralnog turizma javljaju se određeni problemi semantičke prirode, s ob-

zirom da definicije ruralnog variraju u opsegu i razumijevanju. Nerijetko se u Hrvatskoj danas pridjevi seljački i seoski poistovjećuju, pri čemu valja naglasiti da se zadnjih nekoliko desetljeća seljački ima pogrdno značenje. Prema Vukoniću, ruralni, tj. seoski, turizam je oblik turizma kojim se podrazumijeva povremeni boravak turista u seoskoj sredini koja posjetiteljima, uz čisti zrak i prirodni ambijent, pruža različite oblike aktivnog sudjelovanja u životu i radu u seoskom gospodarstvu, ali i sudjelovanje u blagdanskim i prigodnim svečanostima, pokladnim običajima i drugim manifestacijama (Vukonić i Čavlek, 2001, 348). Na razini Vijeća Europe isti je definiran kao oblik turizma koji obuhvaća sve aktivnosti u ru-


32

Gordana Eremić: Ruralni turizam Karlovačke županije GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2017, 29-40

ralnom području, a ne samo one koje bi se mogle odrediti kao farmerski/agroturizam, oblik ruralnog turizma koji se odnosi na poljoprivredu i turizam (Demonja i Ružić, 2010, 20-25). Kada govorimo o ruralnom turizmu u Hrvatskoj, problem nastaje i kod definiranja same ruralne turističke regije. Turistička regija je širi funkcionalni prostor jednog ili više turističkih mjesta, koja nema čvrste granice jer za iste nema kriterija koji bi ih utvrdili (Kušen, 2002, 20-45). Ruralna područja u Hrvatskoj nerijetko podliježu volji lokalne zajednice, prostorno su nepovezana, a obiteljska poljoprivredna gospodarstva su nedovoljno informirana o potencijalu ruralnog turizma. Da bi se ruralni turizam razvio u mjeri u kojoj je razvijen u Europskoj uniji, nužno je od Hrvatske stvoriti prepoznatljivu ruralnu turističku destinaciju, što je u budućnosti izvedivo kroz djelovanje udruga/zadruga na razini lokalnih zajednica (Demonja i Ružić, 2010, 25-27).

Razvoj Ruralnog turizma u Hrvatskoj Ruralnim područjima Hrvatske pripada 91,6% ukupnog teritorija na kome živi 46,4 % ukupnog stanovništva Hrvatske (Model diferencijacije urbanih, ruralnih i prijelaznih naselja u Republici Hrvatskoj, 2011, 8). U suvremenom razdoblju, razvoj turizma na seljačkim gospodarstvima započeo je sporadično početkom 1990-ih godina, a organizirano tek od 1996. godine kada je donesen Pravilnik o pružanju ugostiteljskih usluga u seljačkim domaćinstvima. S ciljem razvoja ruralnog turizma u Hrvatskoj, dosad su održana tri kongresa o ruralnom turizmu. Zaključci posljednjeg, održanog u Osijeku 2012. godine, odnose se na nužnost formiranja Povjerenstva Vlade RH za ruralni turizam te izradu Strategije razvoja ruralnog turizma; unaprjeđenje prekogranične i međunarodne suradnje formiranjem jedinstvenih sveobuhvatnih turističkih proizvoda (Zaključci

Trećeg međunarodnog kongresa o ruralnom turizmu; 2012.). Glavni problem ruralnog turizma danas je nerazvijena domaća potražnja i nepoticajno okruženje, zbog čega udio istog u ukupnim međunarodnim putovanjima iznosi 3 % (Strategija razvoja turizma RH do 2020., 2013, 9).

Obilježja turizma Karlovačke županije

Karlovačka županija smještena je na prijelazu iz Središnje u Gorsku Hrvatsku (sl. 1). U svoj sastav uključuje veći dio Korduna, značajan dio Pokuplja i manji dio prijelaznog gorsko-ličkog područja. Značajka atrakcijske osnove Karlovačke županije je izrazit nesrazmjer između veoma bogate resursne osnove te slabe turističke ponude, a shodno tome i turističkog prometa. Što se tiče prometne povezanosti županije s ostatkom države, ona je zadovoljavajuća zbog prometnica koje povezuju kontinentalni i obalni dio države. Karlovac je autocestom povezan sa Zagrebom, Rijekom i Splitom. Povezanost među naseljima je nešto slabija jer su mnoge prometnice u nezadovoljavajućem stanju, što je turistima nerijetko veliki nedostatak. Cijeli istočni i jugoistočni dio županije nema željezničku infrastrukturu. Veliki problem za razvoj ruralnog turizma je činjenica da je autocesta A1 premostila Karlovačku županiju, omogućavajući brži i ugodniji put do Jadrana, istovremeno ne pružajući dovoljno informacija za posjet turističkim odredištima u županiji. U okviru turističkogeografskog položaja Karlovačke županije na umu treba imati i činjenicu konkurentnosti na domaćem, ali i inozemnom tržištu, ponajprije u blizini Jadranskog mora. Činjenicu da većina turista danas želi aktivan odmor, Karlovačka županija mogla bi iskoristiti bolje nego ijedna županija zahvaljujući svom položaju i dobroj prometnoj povezanosti s obalom.


Gordana Eremić: Ruralni turizam Karlovačke županije GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2017, 29-40

Sl. 1. Geografski položaj Karlovačke županije Izvor: Statistički ljetopis 2009, 654.

33


34

Gordana Eremić: Ruralni turizam Karlovačke županije GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2017, 29-40

Demografski činitelji razvoja

zajednicama, nedostatak mladih poduzetnika, slaba mobilnost radno sposobnog stanovništva, te nastavak dugogodišnje depopulacije. Kako u Hrvatskoj nema posebne evidencije turističkog prometa za ruralni turizam, u tablicama su prikazani podaci ukupnog turističkog prometa. Nakon Grada Zagreba, Karlovačka županija je u kontinentalnom dijelu države 2015. i 2016. godine imala najveći broj turista i noćenja (tab. 1). Vidljiv je porast u ukupnom udjelu turizma za Karlovačku županiju, i to u 2015. godini: 1,71 % ukupnog broja turista Hr-

Najveća prepreka razvoju cjelogodišnjeg turizma je nedostatak stanovništva te nedostatak ulaganja države i privatnog sektora u unapređenje djelatnosti turizma. Godine 2011. u Hrvatskoj je živjelo 4 290 612 stanovnika, od toga 128 749 u Karlovačkoj županiji (3,00 % ukupnog stanovništva), što je za 9,17 % manje nego 2001. godine (Popis stanovništva 2011, 13). Problemi županije su niska kvaliteta usluživanja, nedovoljan broj djelatnika u turističkim

Tab. 1. Broj dolazaka i noćenja turista u izabranim kontinentalnim županijama i Hrvatskoj 2015. i 2016. godine Županija

Broj turista (u tisućama)

Noćenja turista (u tisućama)

2015.

2016.

2016/2015

2015.

2016.

2016/2015

Karlovačka

245,0

279,0

+ 12, 3 %

395,3

466,4

+ 15,2 %

Osječkobaranjska

79,6

89,1

+ 10,7 %

158,2

172,9

+ 8,5 %

Grad Zagreb

1 007,8

1 152,6

+ 12,6 %

1 804,3

2 016,1

+ 10,5 %

Hrvatska

14 343,3

15 594,1

+ 8,0 %

71 605,3

78 049,9

+ 8,3 %

Izvor: Turizam 2016-kratki pregled, Ministarstvo turizma RH, 2016, 31-32. Tab. 2. Smještajni kapaciteti, dolasci i noćenja turista u izabranim kontinentalnim županijama i Hrvatskoj 2015. godine Smještajni kapaciteti, stanje 31. VII.

Dolasci

Noćenja

Sobe, apartmani i mjesta za kampiranje

Postelje

Domaćih turista

Stranih turista

Domaćih turista

Stranih turista

Karlovačka

2 528

6 941

18 401

226 599

39 276

356 072

Osječkobaranjska

998

2 034

51 737

27 851

103 181

55 045

Grad Zagreb

6 164

14 719

218 638

859 140

375 739

1 428 551

Hrvatska

336 537

1 029 312

1 660144

12 683 179

5 742 635

65 862 680

Županija

Izvor: Državni zavod za statistiku, Statistički ljetopis 2016, 448.


Gordana Eremić: Ruralni turizam Karlovačke županije GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2017, 29-40

vatske i 0,55 % noćenja; u 2016. godini: 1,79 % ukupnog broja turista Hrvatske i 0,60 % noćenja. Za razliku od Osječko-baranjske županije, u Karlovačkoj županiji i Gradu Zagrebu prevladavaju strani turisti, kako u dolascima, tako i u noćenju (tab. 2). U dolascima su strani turisti ostvarili 92,49 %, a domaći 7,51 %, dok su u noćenjima domaći ostvarili 9,9 %, a strani 90,1 %. Što se tiče smještajnih kapaciteta, u Karlovačkoj županiji se nalazi 0,7 % smještajnih kapaciteta Hrvatske.

Ruralni turizam Karlovačke županije

Tijekom 19. st. kroz Karlovačku županiju izgrađena je željeznička pruga koja je povezivala Zagreb i Rijeku, što je Karlovac izdiglo u industrijsko središte. Postupno se uz prugu počinju otvarati odmarališta i gostionice (Vukonić, 2005, 32). Godine 1861. na Plitvičkim jezerima (sl. 2) sagrađen je prvi smještajni objekt, turistička kuća, tzv. Carska kuća (15 postelja). Tada su Plitvička jezera prepoznata kao izuzetan prirodni lokalitet koji privlači zainteresirane posjetitelje, no bilo je nužno izgraditi objekte za smještaj o kojima se tada nije razmišljalo.

35

Začetkom turizma smatra se i osnivanje Odbora za uređenje Baraćevih špilja u Rakovici 1892. godine, što se smatra prvom speleološkom udrugom u Hrvatskoj, a prema nekim izvorima četvrtom u svijetu (nakon Beča, Trsta i Postojne). U Karlovcu je 1910. godine s ciljem izobrazbe kadrova održan Kongres Zemaljskog saveza gostioničarsko -krčmarskih zadruga Kraljevine Hrvatske i Slavonije na kome se po prvi put iznosi ideja da bi dobivanje prava na otvaranje obrtničke radnje (gostionice) trebalo biti uvjetovano završenom stručnom školom (Vukonić, 2005: 69-98). Krajem 50-ih i početkom 60-ih godina 20. st. donose se planovi za uređenje pojedinih područja. Generalni uređajni plan nacionalnog parka Plitvička jezera izrađen je 1960. godine. Jedna od važnijih inicijativa za poticanje razvoja turizma na području Karlovačke i Ličko-senjske županije bilo je osnivanje Društva za zaštitu Plitvičkih jezera 1991. godine (Vukonić, 2005, 125-159). U zadnjih 20-ak godina na području Karlovačke županije pokušavaju se razviti različite vrste ruralnog turizma kako bi se zadovoljile potrebe suvremenih turista, koji uz odmor žele rekreaciju, razonodu i edukaciju. Najznačajniji oblici su tranzitni turizam uz glavne prometnice; sportsko-rekreacijski, lovni, kulturni, izletnički turizam, gastronomski i vinski turizam.

Oblici Ruralnog turizma

Sl. 2. Plitvička jezera Izvor: Turistička zajednica Plitvice, 2017.

Agroturizam/turizam na seljačkim domaćinstvima u Karlovačkoj županiji, kao dopunska djelatnost poljoprivrednih domaćinstava koja se njime bave, pruža mogućnost povezivanja poljoprivrede s turizmom te samim tim skraćuje put plasiranja poljoprivrednih proizvoda na tržište. Isti bi mogao podići ukupnu razinu svijesti seoskog stanovništva te osigurati ostanak mlađeg stanovništva i razvoj infrastrukture seoskih naselja. Danas su idealna očuvanost i ambijentalnost uglavnom po-


36

Gordana Eremić: Ruralni turizam Karlovačke županije GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2017, 29-40

sljedica zapuštenosti, odumiranja i iseljavanja stanovništva. Obiteljsko gospodarstvo Šoštar u Vrhovcu kod Ozlja jedno je od rijetkih u Karlovačkoj županiji koje pruža usluge agroturizma, jednako kao i obiteljsko gospodarstvo Kratohvil u Salopekima kod Ogulina, te Seoski turizam Kozjak u Karlovcu (Turizam na seljačkim domaćinstvima, 1996, 1-55). OPG Novković u Točku kod Slunja poznato je po mini sirani i kušaoni sira. Danas se sve više ulaže u sportsko-rekreacijski turizam, ponajviše kroz osmišljavanje i gradnju biciklističkih staza. U Karlovačkoj županiji mreža biciklističkih staza duga je 660 km, a čini ju 11 cikloturističkih staza. Temelj razvoja ovom obliku turizma bio je HOC Bjelolasica, no 2011. glavna zgrada je izgorjela, a dvije godine kasnije i objekt na jezeru Sabljaci. Isti do danas nisu obnovljeni. Akumulacijsko jezero Sabljaci kod Ogulina atraktivno je i malo poznato jezero koje pruža niz mogućnosti za izletnike i rekreativce (TZ Karlovačke županije – Jezero Sabljaci, 2017). Karlovačka županija najjača je bike&bed destinacija cijele Hrvatske (Karlovačka županijagospodarstvo-turizam, 2017). U njoj se, prema podacima Ministarstva turizma, nalazi 6 941 postelja, kao i prvi bike&bed hotel u Hrvatskoj (u Drežnik Gradu). Na seljačkom gospodarstvu Srce prirode - Srakovčić u ribničkom kraju organizira se seljačka olimpijada na kojoj se održavaju različite društvene igre i druženja (bacanje kamena s ramena, utrka u vrećama, potezanje konopa, utrka s jajetom u žlici, zabijanja čavala, piljenje drveta, gumomet te nošenje vode u vedrima) (Srce prirode Srakovčić, 2017). Turistički centar Marko u blizini Rakovice nudi odmor uz teniske terene i bazen, speleološke i off road Lika ture (Turistički centar Marko-dodatni sadržaji, 2017). Klek u okolici Ogulina, poznat kao kolijevka hrvatskog planinarstva, sa svojim vrhom

(među alpinistima poznat po 200 m visokoj okomitoj stijeni) zaštićen je kao značajni krajolik, dok je obližnja 7 m visoka kamena stijena Visibaba poznata kao geomorfološki spomenik prirode (Tomljenović i Kunst, 2008, 14-17). Karlovačkoj županiji pripada i mali dio strogog prirodnog rezervata Bijele i Samarske stijene s glavnim pristupom ovom fenomenu krškog reljefa poznatom po nizu atraktivnih reljefnih oblika (kukovi, tornjevi). Kamping turizam u Karlovačkoj nije dostatno razvijen zbog malih površina i smještajnih kapaciteta. Najznačajniji i najveći je kamp Korana smješten na rubnom području Plitvičkih jezera (Javna ustanova Nacionalni park Plitvička jezera, 2017). Kamp Slapić (sl. 3) pokraj Duga Rese uglavnom je odredište izletnika i rekreativaca. Najveći broj turista dolazi iz Zapadne Europe, a tek manji broj iz Hrvatske (uglavnom Zagreb). Isti je 2007. godine proglašen jednim od najboljih i najugodnijih kampova u Europi od strane francuskog turoperatora Campinq Chequea (Demonja, Ružić, 2010, 223-224). Vinski turizam treba promatrati u uskoj vezi s gastronomskim jer je vino po zakonskim odredbama zemalja Europe i Hrvatske uvršteno u hranu. Vivodinski kraj (ozaljsko-vivodinska vinska cesta) od davnine je poznat po uzgoju vinove loze, te danas ima nekoliko

Sl. 3. Kamp Slapić Izvor: http://www.campslapic.hr/en/


Gordana Eremić: Ruralni turizam Karlovačke županije GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2017, 29-40

zapaženih seoskih gospodarstva koja se bave proizvodnjom i prodajom vina (obitelji Vrbanek, Šoštar, Graša…) (Ozaljsko-vivodinska cesta, 2011, 1-32). Ekoturizam je sve popularniji oblik turizma s obzirom da se turisti sve više zanimaju za prirodu. Nacionalni park Plitvička jezera (9,3 % površine unutar Karlovačke županije) su, kao dio svjetske baštine UNESCO-a od 1979. godine, zajedno sa strogim rezervatom Bijelim i Samarskim stijenama najvažniji dio ekoturističke ponude županije (Karlovačka županija, 2017). Dio ponude su i Baraćeve špilje kod Rakovice, kompleks s više od stotinu špiljskih objekata.

Sl. 4. Kajaking na Mrežnici Izvor: https://raftrek.com/hr/tour/mreznica-kayaking/

37

Rastoke, nastale prelijevanjem Slunjčice preko sedrenih stijena u Koranu, poznato su turističko odredište i primjer sklada suživota čovjeka i prirode. Zbog svoje prirodne, arhitektonske i etnografske vrijednosti stavljene su pod posebnu zaštitu, te su kao ruralna cjelina upisana u registar nepokretnih spomenika kulture (Grad Slunj, 2017). Jedino ekoselo, Ekoselo Korana, u Karlovačkoj županiji nalazi se u Bariloviću kraj Karlovca. Uz Plitvička jezera nalazi se selo Jelov Klanac, koje pruža mogućnost odmora u očuvanoj prirodi. Karlovačka županija zanimljiva je turistima željnima avanture u vožnji kanuom, kajakom, raftingu, ronjenju, jahanju, paintballu. Zašti-


38

Gordana Eremić: Ruralni turizam Karlovačke županije GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2017, 29-40

ćena prirodna područja Karlovačke županije (NP Plitvička jezera, PP Žumberak), špiljski sustavi Panjkov potok (Kršlje), Đula (Medvedica), Baraćeve špilje, Jopićeva špilja, Gvozdenica, Vrlovka, doline Kupe, Korane, Mrežnice i Dobre, Klek, jezero Sabljaci dio su onoga što se nudi turistima željnima avanture. Trenutno najatraktivnija je rijeka Mrežnica na kojoj se turistima nudi mogućnost vožnje u kanuu i kajaku te rafting (sl. 4). Velik potencijal leži u lovnom turizmu jer sve više turista želi okusiti lov tijekom svog odmora kao oblik rekreacije. Jedan od ciljeva razvoja Karlovačke županije je razvoj održivog lovnog turizma, s obzirom da Karlovačka županija ima 175 000 ha lovišta, od čega je 119 000 ha šumskih lovišta (Karlovačka županija i razvoj lovnog turizma, 2017.). Značajnija lovišta su: Pokupski bazen, Vrhovac, Veljun; Petrova gora s Lovačkim domom Muljava. Djelatnost lova u Karlovačkoj županiji nužno je povezati s ostalim oblicima odmora kako bi se privukli i članovi obitelji lovaca (Turizam na seljačkim gospodarstvima, 1996, 26-41).

Potencijali za razvoj ostalih oblika ruralnog turizma

Karlovačka županija ima potencijala za razvoj mnogih drugih oblika ruralnog turizma, prvenstveno kulturnog i edukacijskog. Razmjerno mali broj spomenika u županiji ima veći turistički značaj, a gotovo niti jedan nije adekvatno opremljen i uređen za turističko posjećivanje. Većinu baštine čine sačuvani stari gradovi (Ozalj, Bosiljevo, Ogulin, Dubovac, Ribnik, Novigrad), bogata sakralna baština (brojne crkve i kapelice), povijesne ceste (Jozefinska, Lujzijanska i Karolinška cesta), kurije, neobični mostovi (dvokatni most u Tounju, najduži drveni most u Hrvatskoj kod Mrežničkog Briga) te bogata arheološka zbirka u muzejima Karlovca, Ogulina i

Ozlja. Na kulturni turizam nadovezuje se edukacijski turizam, za čiji bi razvoj trebalo potaknuti vrtiće i škole te manje putničke agencije da organiziraju izlete u granicama županije. Dobar primjer edukacijskog turizma kroz rekreaciju je poučna staza Skradska gora-Korana u općini Barilović (Demonja i Ružić, 2010, 243-244). Sve popularniji robinzonski turizam našao je svoje mjesto u županiji u Robinzonskom kampu Leskar u okolici Duga Rese (Robinzonski kamp Leskar, 2017). Balneološka resursna osnova Karlovačke županije vrlo je skromna i čine ju toplice Lešće na Dobri kod Generalskog Stola. Tvrtka Slovin Unique d.o.o. nudi mogućnost održavanja seminara i prezentacija na Rastokama, što je dobar poticaj za razvoj kongresnog turizma (TZ grada Slunja). Razonodi turista pridonose razne priredbe koje se organiziraju u turističkim mjestima, bilo da se radi o velikim stalnim festivalima zabavne glazbe, lokalnim ili sportskim priredbama. Jedina manifestacija šireg značaja u Karlovačkoj županiji su „Dani piva” u Karlovcu. Prema podacima TZ Karlovačke županije, slijede izložba vina u Vivodini, gljivarijada na Petrovoj gori, Frankopanske ljetne večeri, Dani meda i ogulinskog zelja, SLAST Fest, Ogulinski festival bajke.

Tranzitni turizam Tranzitni turizam predstavlja oblik turizma u kome turisti iz različitih razloga putuju kroz ruralni prostor, zaustavljaju se i koriste usluge u smještajnim objektima, restoranima ili servisnim zonama. Zbog položaja prometnice D1 izrazito je važan za Karlovačku županiju. Oko 80 % prijeratnog turističkog prometa Karlovačke županije ostvarivalo se na području općine Rakovica, u motelu Grabovac i kampu Korana (TZ Karlovačke županije, 2017). Na dionici cestovnog pravca prema Rijeci locirani su neki od poznatijih ugostiteljskih sadržaja (servisna


Gordana Eremić: Ruralni turizam Karlovačke županije

zona kod Generalskog stola). Većina istih je zatvorena ili znatno lošije posluje nakon otvorenja autocesta A1 i A6. Državna cesta D1 pruža se u smjeru sjeverjug od Karlovca preko Knina do Splita, te uvelike utječe na razvoj županije. Uz nju ili u njenoj neposrednoj blizini nalaze se neke od turističkih atrakcija Karlovačke županije (Plitvička jezera, Rastoke, Baraćeve špilje, OPG Novković, stari grad Drežnik, Petrova gora, rijeka Korana, biciklističke staze). Iako je ova prometnica od velike važnosti za županiju, njene mogućnosti nisu u potpunosti iskorištene. Zbog nepostojanja turističke signalizacije, turisti koji ovim putem idu na more uglavnom nisu upućeni na turističke sadržaje u okolici. Danas se kao imperativ navodi nužnost modernizacije prometnice, koja je zbog velikog protoka vozila dotrajala, a zbog brojnih turista koji se tu zadržavaju i čestih zavoja čak i opasna. Prema podacima TZ Karlovačke županije uz prometnicu D1 nalazi se 366 objekata koji pružaju usluge smještaja (objekti Grada Karlovca su izuzeti iz podatka). Od ukupnog broja objekata, 3 se nalaze u Vukmanićkom Cerovcu, 6 u Tušiloviću, 109 u Slunju te 248 u Rakovici. Većinu smještajnih objekata uz prometnicu D1 čine sobe te apartmani u privatnim kućama bez usluge prehrane. U ponudi prevladavaju objekti s 5 do 10 kreveta. Kako goste uvelike privlači izgled, tj. atraktivnost domaćinstva, većina obiteljskih kuća uz D1 su bez gospodarskih objekata. Rijetko koja ima elemente tradicijske arhitekture, uglavnom se radi o novosagrađenim te obnovljenim ili djelomično obnovljenim kućama (sl. 5). Veliki problem ovog područja je slaba infrastrukturna osnova. Prvenstveno se to odnosi na nepostojanje kanalizacije te slabu uličnu rasvjetu i činjenicu da na područjima bližim Plitvičkim jezerima (Grabovac, Selište Drežničko) često nestaje struje i vode.

39

foto: Gordana Eremić

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2017, 29-40

Sl. 5. Sobe za iznajmljivanje Božičević

Značenje D1 prije i nakon otvorenja autoceste A1 Državna cesta D1 bila je do 2005. godine glavni prometni pravac koji je povezivao kontinentalni dio Hrvatske s Dalmacijom. To je rezultiralo otvaranjem brojnih ugostiteljskih i smještajnih objekata, izgradnjom benzinskih postaja, turističke infrastrukture, te u konačnici zapošljavanjem većeg broja lokalnog stanovništva i porastom životnog standarda. No, takvo stanje imalo je i negativne strane, velike gužve u ljetnim mjesecima, česte prometne nesreće te buku u neposrednoj blizini. Posebice je otežano bilo kretanje pješaka zbog nepostojanja odgovarajuće infrastrukture. Nakon otvorenja autoceste A1, promet na D1 je značajno opao, što je rezultiralo zatvaranjem brojnih ugostiteljskih i smještajnih objekata, a samim tim i padom broja zaposlenih. No, gužve su za ljetnih mjeseci i oko blagdana, iako slabijeg intenziteta, još uvijek prisutne (Sić, 2009, 87-102).

Turistički promet uz D1 Za turistički promet uz D1 nisu dostupni podaci po naseljima, pa su prikazani oni za općine i gradove kroz koje prolazi D1 (tab. 3). Iako grad Karlovac ima veliki udio u dolascima i noćenju


40

Gordana Eremić: Ruralni turizam Karlovačke županije GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2017, 29-40

Tab. 3. Dolasci i noćenja turista i broj postelja u gradovima i općinama uz cestu D1 2016. godine Turisti - dolasci

Gradovi/ općine

ukupno

Karlovac

Turisti - noćenja

Broj postelja

strani

2015./ 2016.

ukupno

strani

2015./ 2016.

30 738

26 761

+8,2%

42 036

34 447

+5,2%

575

Slunj

45 165

42 277

+37,5%

78 882

73 574

+54,2%

5 703

Rakovica

151 886

148 919

+1,9%

254 825

250 129

+3,7%

4 187

Krnjak

-

-

-

-

-

-

6

Županija ukupno

278 965

257 304

+12,2%

466 432

423 646

+15,2%

12 485

Izvor: Državni zavod za statistiku, Turizam u 2016. turista iz razloga što je obuhvaćen čitav prostor koji spada pod upravu grada, najveći broj turista ima općina Rakovica, koja se nalazi najbliže NP Plitvičkim jezerima (Turizam u 2016, 2017, 56). Iako većina objekata uz D1 turiste prima tijekom cijele godine, najviše gostiju dolazi tijekom ljetnih mjeseci (srpanj, kolovoz). Najveći broj ih dolazi osobnim automobilom, mada je u porastu broj onih koji dolaze motociklima i biciklima. Većinom su to strani turisti koji dolaze individualno. Veliki problem turistima je mobilnost na ovom prostoru zbog slabe povezanost Plitvičkih jezera s okolicom autobusnim linijama. U zadnjih par godina opao je broj Nijemaca, Austrijanaca i Talijana koji su prije prevladavali, a naglo je porastao broj Poljaka, Čeha i Slovaka, te vaneuropskih turista (SAD, Japan i Južna Koreja).

Počeci iznajmljivanja soba i objekata sežu u prijeratno razdoblje (80-te godine 20. st.). Nakon Domovinskog rata ljudi su ponovno počeli prijavljivati smještajne objekte i primati turiste. Iznajmljivanje soba/apartmana na ovom području uglavnom je obiteljski posao, koji služi za „popunjavanje“ kućnog budžeta. Najčešći medij promoviranja su web-stranice turističkog sadržaja, lokalne turističke agencije, preporuke i sajmove. Kako bi se razvio ruralni turizam uz D1 važno je, prema riječima lokalnog stanovništva, osigurati poticaje i smanjiti poreze od strane države; poboljšati suradnju turističke zajednice i agencija, poboljšati prometnu infrastrukturu; poraditi na inozemnom marketingu.

Zaključak Razvoj ruralnog turizma u Karlovačkoj županiji nameće se kao logično rješenje za razvoj turističke ponude, ali i samog gospodarstva, u bliskoj budućnosti. No, bogata i raznolika prirodna i kulturno-povijesna osnova, bez dodatnih ulaganja u marketing i infrastrukturu, nisu dovoljni da bi se isti i ostvario. Karlovačka županija bi zbog svog geografskog položaja (blizina Zagreba i Rijeke), trebala poraditi na razvoju agroturizma te sportsko-rekreacijskog turizma kako bi postala odredište vikend-turista. Osim toga, županija bi trebala poraditi na promociji ponude tijekom ljetnih mjeseci kada bi mogla privući veći broj turista s obale koji sve manje traže cjelodnevni odmor na plaži. Veliki problem županije je loša demografska struktura, odnosno veliki udio staroga stanovniš-


Gordana Eremić: Ruralni turizam Karlovačke županije GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2017, 29-40

41

tva. Većina stanovništva pozdravlja ideju razvoja ruralnog turizma, ali nema dovoljno znanja o istom. Da bi se turizam razvijao, nužno je iste te ljude zadržati na ruralnim područjima, educirati ih o mogućnostima koje pruža ruralni turizam te im omogućiti poticaje i kredite za lakši razvoj i promidžbu istoga. Loša demografska struktura uvelike je posljedica Domovinskog rata koji je pogodio ovo područje i čije se posljedice još uvijek osjećaju u svakodnevnom životu i gospodarskom stanju. Otklanjanje tih posljedica jedan je od primarnih zadataka za daljnji razvoj ruralnog turizma. Uz pomoć sredstava iz međunarodnih fondova mogla bi se sanirati minska polja i razrušeni objekti, koji ugrožavaju turiste, ali i lokalno stanovništvo. Tijekom rata uništeni su i devastirani brojni spomenici kulture, koji imaju turistički karakter. Krucijalna stvar za daljnji razvoj ruralnog turizma u Karlovačkoj županiji je detaljan plan razvoja ruralnog turizma, koji trenutno ne postoji. Kroz njega bi se trebali odrediti segmenti važni za daljnju promociju i razvoj turizma, kao i oni koji isti koče.

Literatura Demonja D. I Ružić P., 2010: Ruralni turizam u Hrvatskoj – s hrvatskim primjerima dobre prakse i europskim iskustvima, Meridijani, Samobor. Kušen, E., 2002: Turizam i prostor – klasifikacija turističkih atrakcija, Institut za turizam – Prostor, 9 (1), 1-13. Model diferencijacije urbanih, ruralnih i prijelaznih naselja u Republici Hrvatskoj, Metodološke upute 67, Državni zavod za statistiku, Zagreb Sić, M., 2009: Utjecaj autoceste Zagreb-Split na regionalni razvoj Like, Hrvatski geografski glasnik 70 (2), 78-101. Tomljenović, R. I Kunst, I., 2008: Master plan turizma Karlovačke i Ličko-senjske županije, Institut za turizam, Zagreb. Turizam na seljačkim domaćinstvima – elaborat o mogućnostima razvoja seljačkog turizma na području Županije Karlovačke, Županijski zavod za prostorno uređenje Županije Karlovačke, Karlovac, 1996. Vukonić, B., Čavlek N., 2001: Rječnik turizma, Masmedia, Zagreb. Vukonić, B., 2005: Povijest hrvatskog turizma, Prometej, Zagreb.

Izvori Nacionalni park Plitvička jezera, http://www.np-plitvicka-jezera.hr (13.09.2017) Popis stanovništva 2011., Državni zavod za statistiku, Zagreb, 2011. http://www.dzs.hr/Hrv/censuses/census2011/censuslogo.htm (04.09.2017.) Robinzonski kamp Leskar, http://www.kamp-leskar.hr/hr/o-kampu/ (04.09.2017.) Srce prirode Srakovčić, http://srceprirode.hr/ (04.09.2017.) Statistički ljetopis 2009., Državni zavod za statistiku, Zagreb, 2010. http://www.dzs.hr/Hrv_Eng/ljetopis/2009/SLJH2009. pdf (1.09.2017.) Statistički ljetopis 2016., Državni zavod za statistiku, Zagreb, 2017. https://www.dzs.hr/Hrv_Eng/ljetopis/2016/sljh2016. pdf (1.09.2017.) Strategija razvoja turizma Republike Hrvatske do 2020. godine, Vlada Republike Hrvatske, Zagreb, 2013. http://www.mint. hr/UserDocsImages/Strategija-turizam-2020-editfinal.pdf (01.09.2017.) Turistička zajednica Grada Slunja, http://www.tz-slunj.hr (13.09.2017.) Turistička zajednica Karlovačke županije, http://www.tzkz.hr (01.09.2017.) Zaključci Trećeg međunarodnog kongresa o ruralnom turizmu, http://www.mint.hr/UserDocsImages/120528-zaklj-rur. pdf (15.09.2017.)


42

Gordana Eremić, mag. edu. hist. et geogr.

OŠ Katarine Zrinski Krnjak, Krnjak 20, 47242 Krnjak, Hrvatska, e-mail: martinovic.gordana@yahoo.com


43

SLABLJENJE CENTRALNIH FUNKCIJA RURALNOG PROSTORA: STUDIJA SLUČAJA SVETI KRIŽ ZAČRETJE Karlo Mak i Filip-Marijan Knežević

Slabljenje centralnih funkcija je proces koji karakterizira većinu ruralnih područja. U radu je razmatran razvoj središnjih funkcija Općine Sveti Križ Začretje i njihova gravitacijska snaga kroz prizmu promjene utjecaja reorganizacije teritorijalnog ustrojstva RH (obrazovna funkcija) i najrecentnijih procesa koji obuhvaćaju utjecaj okolnih gradova (funkcije rada i opskrbe) te prodor trgovačkih lanaca i racionalizaciju tržišne mreže. Ispitana je i uloga trgovačkog centra kao potencijalnog žarišta socijalne interakcije ruralnog stanovništva.

Uvod Stupanj centraliteta podrazumijeva „stupanj razvijenosti uslužnih funkcija tercijarnog i kvartarnog sektora“, odnosno djelatnosti koje „imaju veću privlačnu snagu za stanovništvo“ od ostalih (Lukić, 2012, 167-168). Centralne funkcije uglavnom su se povezivale s urbanim naseljima, iako i sela poprimaju brojne urbane karakteristike u fizionomskom i u funkcionalnom pogledu (Malić, 1983). tj. centralitet nije isključivo gradsko obilježje budući da su mnoga ruralna naselja „poprimila neke centralne funkcije nižeg reda“ (Malić, 1991, 149). Više do 80 % centralnih naselja u Hrvatskoj čine ruralna naselja (Lukić, 2012).

Krapinsko-zagorska županija pretežno je ruralan prostor s velikim brojem upravnih gradova/općina (Spevec, 2009). Predmet ovog rada jest analiza nestajanja, tj. slabljenja centralnih funkcija ruralnog prostora Općine Sveti Križ Začretje. Ona se nalazi u središnjem dijelu Krapinsko-zagorske županije, između Krapine, županijskog središta i Zaboka, najjačeg gospodarskog središta i prometnog čvorišta županije. Je li takav položaj jamac razvoja ili pak predstavlja njegov limit? Daljnjim će se tekstom pokušati odgovoriti i na to pitanje. Prosječna gustoća naseljenosti od svega 147,8 stanovnika po kilometru kvadratnom govori u prilog ruralnosti općine (Popis stanovništva, 2011). Čak ni središnje nase-


44

Karlo Mak i Filip-Marijan Knežević: SLABLJENJE CENTRALNIH FUNKCIJA RURALNOG PROSTORA: STUDIJA SLUČAJA SVETI KRIŽ ZAČRETJE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2017, 41-51

lje, „specifična autohtona ruralno-urbana forma nastala na visoravni niskog brežuljka“ (Bolfek, 1988, 9) nema znatno veću gustoću naseljenosti, tj. koja bi se približila urbanoj. U svakom slučaju, nijedno od devetnaest začretskih naselja (izuzev općinskog središta) nema potpuno izražen centralitet, niti ga je u bližoj prošlosti imalo. Stoga se slabljenje centralnih funkcija može kvantificirati tek za pojedine usluge, primjerice trgovinu ili obrazovanje. U analizi će biti važno ponuditi uzroke nestajanja i/ili promjene u obliku i organizaciji navedenih funkcija te pokušati odrediti početak geneze tih promjena s ciljem boljeg razumijevanja suvremenih prostornih procesa. Treba reći kako nema geografskih radova koji se bave centralnim funkcijama prilično usko postavljenog prostornog okvira kojim se bavi ovaj rad. Međutim, postoji stanovit broj onih koji problematiziraju razne prostorne aspekte važne za ovu tematiku; infrastrukturnu opremljenost i centralitet naselja nižeg reda u Hrvatskoj (Malić, 1983; 1991), centralnomjesnu organizaciju Hrvatskog zagorja (Njegač, 1999) ili populacijske probleme Krapinsko-zagorske županije (Spevec, 2009). Takvi radovi poslužili su kao polazište za pisanje ovoga teksta. Jednu od novijih klasifikacija mreže centralnih naselja u Hrvatskoj ponudio je Lukić (2012), a utemeljio ju je na osnovi funkcija uprave, obrazovanja, zdravstva, opskrbe, financijskog poslovanja, pošte i telekomunikacija. Pritom ističe kako su ruralna naselja u pravilu bez ili sa slabije razvijenim centralitetom te uglavnom po strani u izradi mreža centralnih naselja (Lukić, 2012). U naseljskoj hijerarhiji, pojavljuju se tek na razini slabijih subregionalnih centara, a najviše ih je među područnim i lokalnim centrima. Čak 78 % naselja Krapinsko-zagorske županije, izuzev prodavaonice, nema nijednu funkciju (Lukić, 2012). Međutim, Shonkwiler i Harris (1996) se usmjerava na mjerenje stupnja centraliteta ruralnih naselja isključivo brojem i raznolikošću trgovina.

Takvo mišljenje podupire činjenica kako je trgovinska funkcija, za razliku od ostalih, gotovo neovisna o planskom upravljanju državnih ili lokalnih institucija, već isključivo ovisi o zakonima ponude i potražnje (Biruš, 2008). Naselja koja od uslužnih funkcija imaju samo onu trgovinsku, Njegač (1999) definira kao naselja s djelomičnim centralitetom. Nadalje, funkcije koje ostaju u ruralnim naseljima te čak jačaju svoju ulogu, upravo su funkcije povezane s potrošnjom (Woods, 2005). Prema Njegaču (1999), prodavaonice mješovitom robom su, uz osnovne škole, najčešća pojava od centralnomjesnog značenja Hrvatskog zagorja. Prema tome, osnova ovog rada nužno će biti usmjerena na promjene u značenju i obujmu trgovinske i obrazovne funkcije. Naglasak će biti na trgovinskoj funkciji budući da je Sveti Križ Začretje u tom pogledu uistinu specifična općina. Prije svega, bit će nužno ponuditi određene teorijske napomene. Već je ranije navedeno kako je cilj ovog rada analizirati slabljenje centralnih funkcija Općine Sveti Križ Začretje. Vremenski se nećemo ograničiti samo na najsuvremenije razdoblje, već ćemo određene promjene nastojati promotriti i kroz utjecaj promjene organizacije teritorijalne uprave. Sukladno tome, definirat ćemo tri osnovne hipoteze koje će biti ispitane u radu: 1) promjena teritorijalnog ustrojstva početkom 1990-ih negativno je utjecala na razvoj obrazovne funkcije novoustrojene Općine Sveti Križ Začretje 2) opremljenost Krapine i Zaboka funkcijama rada i opskrbe i njihova snaga znatno utječu na smanjenje gravitacijskog utjecaja funkcija Svetog Križa Začretja 3) „Roses Designer Outlet“ stanovnicima Svetog Križa Začretja nije mjesto socijalne interakcije, tj. ruralnom stanovništvu trgovački centar ne predstavlja ni značajnije mjesto potrošnje niti lokaciju provođenja slobodnog vremena.


Karlo Mak i Filip-Marijan Knežević: SLABLJENJE CENTRALNIH FUNKCIJA RURALNOG PROSTORA: STUDIJA SLUČAJA SVETI KRIŽ ZAČRETJE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2017, 41-51

2. Metodologija Uz analizu dostupne literature koja tematizira prethodno postavljene probleme, provedeno je intervjuiranje i anketiranje te su značajniji rezultati kartografski prikazani (GIS). Intervjuirani su gospodin Mirko Žabojec, vlasnik bivše trgovine „Žabek“ i gospođa Tatjana Belanović, vlasnica Obrta za čuvanje djece „Točkica“. Kako je anketno istraživanje provedeno uz pomoć online-upitnika, potrebno je biti svjestan svih njegovih ograničenja. Posve je jasno da svi stanovnici ruralne zajednice nemaju pristup internetu, napose starija populacija. Nadalje, bilo je poželjno upitnik strukturirati kroz manji broj preciznih pitanja. Sukladno tome, početkom prosinca 2016., objavljen je upitnik sa deset postavljenih pitanja. Dva uvodna pitanja odnosila su se na sociodemografska obilježja (rezidencijalni status i dob), šest pitanja bilo je zatvorenog tipa, a dva otvorenog – ona su se odnosila na problematiku opskrbe stanovništva robom za svakodnevnu potrošnju, odnosno na njihovo mjesto zaposlenja. U tjedan dana, koliko je anketa bila dostupna (2.12. – 8.12.2016.), popunilo ju je točno stotinu osoba što je 1,62 % svih stanovnika općine uzevši u obzir zadnji popis stanovništva. Od devetnaest naselja općine, anketu su ispunili stanovnici njih petnaest (izostala su geografski zabačenija naselja – Klupci, Komor, Temovec i Završje). Prosječna dob ispitanika iznosila je 30,4 godine. Udio ispitanika po pojedinom naselju govori u prilog tome da je bolje u obzir uzeti cijeli anketni uzorak nego međusobno uspoređivati naselja. Ipak, u određenim slučajevima i takva će usporedba biti do neke mjere indikativna.

45

3. Studija slučaja Sveti Križ Začretje Općina Sveti Križ Začretje u zadnjem je međupopisnom razdoblju izgubila 454 stanovnika ili 6,86 % (Popis stanovništva, 2001; Popis stanovništva, 2011), na temelju čega se može pretpostaviti i slabljenje samih centralnih funkcija. Ipak, posvetimo se ostalim elementima na temelju kojih ćemo preciznije moći definirati polazišni problem.

3.1. Utjecaj promjene teritorijalne organizacije RH na centralne funkcije Administrativno-teritorijalni ustroj prostora Republike Hrvatske tijekom 20. stoljeća često se mijenjao da bismo 1992. godine konačno dobili današnju strukturu. Upravo ta, posljednja promjena teritorijalnog ustrojstva ostavila je značajne posljedice na centralnomjesnu organizaciju države. Kolike su te posljedice bile za Sveti Križ Začretje i u čemu se one ogledaju, bit će središnja točka ovog dijela rada. Nastojat će se opisati slabljenje obrazovne funkcije te isti proces povezati s promjenama teritorijalnog ustrojstva. Političko-teritorijalna organizacija Republike Hrvatske do 1992. godine temeljila se na nizu velikih općina (tzv. komunalni sustav). Općine su imale veliki utjecaj na razmještaj pojedinih djelatnosti i funkcija, tj. uživale su visok stupanj političke i ekonomske samostalnosti (Toskić, 1998). Takav sustav pozitivno je djelovao na razvoj naselja koja su bila općinski centri – osjećao se jak „općinski monocentrizam“ (Malić, 1993, 70). U komunalnom je sustavu Začretje imalo status lokalnog središta tj. moglo je zadovoljiti sve osnovne potrebe lokalnog stanovništva. Sirovec (2005) ističe kako je „prije Drugog svjetskog rata Sv. Križ Začretje bilo razvijenije od Zaboka“ te nastavlja kako je razvoj Začretja u razdoblju socijalističke Jugoslavije bio ograničen komunal-


46

Karlo Mak i Filip-Marijan Knežević: SLABLJENJE CENTRALNIH FUNKCIJA RURALNOG PROSTORA: STUDIJA SLUČAJA SVETI KRIŽ ZAČRETJE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2017, 41-51

nim sustavom, tj. da se na prostoru bivše Općine Zabok, koje je Začretje bilo sastavni dio, razvijalo samo središnje naselje, dakle Zabok, nauštrb drugih naselja. Na primjeru obrazovne funkcije nastojat će se pokazati kako takve teze ipak nije uvijek moguće braniti.

3.1.1. Obrazovna funkcija Bivše velike općine bile su podijeljene na mjesne zajednice. Unutar Općine Zabok, dvije su mjesne zajednice, naime Začretje i Mirkovec-Brezova, gravitirale naselju Začretje, i to ne samo obrazovnom pogledu (Bolfek, 1988). Radi se o prostoru širem od današnje začretske općine. Međutim, smanjenje teritorija nije presudan faktor smanjenju gravitacijskog potencijala – potrebno je analizirati ostale sastavnice tog procesa. Ponovimo Njegačevu (1999) tvrdnju kako škola predstavlja jednu od dvije najčešće funkcije centralnomjesnog značenja Hrvatskog zagorja. Za većinu ruralnih naselja, škola je mnogo više od obrazovne institucije – ona predstavlja središnju točku života zajednice (Woods, 2005). Do 1940-ih godina, na prostoru današnje Općine Sveti Križ Začretje postojala je samo jedna škola i to ona u središnjem naselju. Do kraja 1950-ih otvorene su još četiri i to redom u Temovcu, Mirkovcu, Sekirišću i Kozjaku. Školske godine 1957/1958. one postaju područne škole matične ustanove u Začretju. Polovicom 1970ih, škola u Mirkovcu prestaje izvoditi nastavu za učenike 5-8. razreda te oni nakon završenog 4. razreda obrazovanje nastavljaju u Začretju. Time je dovršena centralizacija obrazovne funkcije. Područnoj školi u Kozjaku gravitirala su naselja Kozjak i Komor, školi u Sekirišću naselja Sekirišće i dio Kebla (danas unutar Općine Bedekovčina), onoj u Mirkovcu cijela mjesna zajednica Mirkovec-Brezova (Mirkovec, Brezova, Kotarice, dio Ciglenice Zagorske, Križanjče koje je danas unu-

tar Općine Bedekovčina i Grdenci koji su danas unutar Grada Zaboka), a školi u Temovcu naselja Temovec i Prosenik Začretski (danas u okviru Grada Zaboka) (Bolfek, 1988). Smanjenje broja učenika u začretskim školama pratimo još od 1970-ih godina (Bolfek, 1988). Do šk. god. 2003/2004. ono je bilo najvidljivije u Začretju i u Mirkovcu, dok su Kozjak i Sekirišće zabilježili neznatan rast, odnosno stagnaciju. Ipak, ono što je najuočljivije jest gašenje područne škole u Temovcu odlukom MZOS-a sredinom 2003. godine (Sirovec, 2005). Učenici s područja Temovca i Prosenika Začretskog još su tijekom 1990-ih godina počeli pohađati osnovnu školu u Zaboku. Slična, ali ne tako drastična promjena vidljiva je u slučaju PŠ Mirkovec. Krajem 1990-ih Grdenci se okreću Zaboku, a Križanjče Bedekovčini. Početkom 2000-ih godina, određeni je dio učenika s područja Brezove i Mirkovca polazio više razrede osnovne škole u Zaboku, umjesto u Začretju. Promjenom teritorijalnog ustrojstva 1992. godine uspostavljen je veći broj jedinica lokalne samouprave čime se trebao smanjiti općinski monocentrizam i uravnotežiti razvoj države (Malić i Stiperski, 1993). Njime je uspostavljena samostalna Općina Sveti Križ Začretje na teritoriju manjem od gravitacijskog utjecaja koje je tada Začretje dosezalo. Međutim, ni to nije bilo dovoljno da matična škola zadrži svoju gravitacijsku snagu (smanjenjem upravne površine, utjecaj središta bi prema elementarnoj logici trebao postati jači u odnosu na pripadajuća naselja), već ju je izgubila u korist Zaboka i Bedekovčine.

3.1.2. Organizacija predškolskog odgoja i obrazovanja

Osvrnimo se kratko i na organizaciju predškolskog odgoja i obrazovanja. U Začretju je do 2015. postojao samo općinski vrtić, a tada se gđa


Karlo Mak i Filip-Marijan Knežević: SLABLJENJE CENTRALNIH FUNKCIJA RURALNOG PROSTORA: STUDIJA SLUČAJA SVETI KRIŽ ZAČRETJE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2017, 41-51

Tatjana Belanović odlučuje otvoriti Obrt za čuvanje djece „Točkica“. Smještanje vrtića u Pustodol Začretski dalo je tom naselju određen udio u centralitetu te su otvorena dva nova radna mjesta. Treba reći da se „Točkica“ financira od doprinosa roditelja, ali i dijelom od sredstava koja osigurava Općina. Međutim, lokalne vlasti nisu pomogle pri osnivanju, već su tek po otvaranju vrtića prepoznale njegov potencijal. Kapacitet vrtića (12) stalno je popunjen, a u njega dolaze djeca iz Pustodola Začretskog, Pačetine i središnjeg naselja začretske općine. Savjet mladih Općine Sv. Križ Začretje proveo je početkom 2016. istraživanje među mladim Začretjancima želeći (među ostalim) utvrditi vide li oni u Začretju perspektivu. Zabrinjavajuće je da većina ispitanika ne namjerava ostati u Začretju nakon završetka školovanja, nezadovoljni su nepostojanjem edukacijskih i zabavnih sadržaja, no najveći bi napredak voljeli vidjeti u mogućnosti zapošljavanja unutar svoje općine. Upravo opisani primjer novoga vrtića pokazuje kako je privatna inicijativa, odnosno mladi i obrazovani pojedinci ključna karika u poticanju napretka i razvoja ruralnih prostora, a da oslonac ne treba (isključivo) tražiti na razini lokalne samouprave, županijskih ili državnih institucija.

3.2. Utjecaj Krapine i Zaboka na

smanjenje gravitacijskog utjecaja Sv. Križa Začretja

3.2.1. Radna funkcija Provedeno anketno istraživanje pokazalo je da najveći dio zaposlenih ispitanika radi na području Općine Sveti Križ Začretje (44,74%), od čega najviše u središnjem naselju, zatim u Ciglenici Zagorskoj (što je napose posljedica razvijenog obrtništva) te u naselju Vrankovec (gdje se nalazi „Roses Designer Outlet“ koji nudi

47

Sl. 1. Udio zaposlenih prema naselju zaposlenja Izvor: Anketno istraživanje značajan broj radnih mjesta). Međutim, uzmu li se u obzir isključivo naselja u kojima zaposleni ispitanici rade, a ne upravna područja gradova i/ ili općina, tada najveći udio ispitanika nije zaposlen u Začretju (sl. 1). Činjenica da najveći udio ispitanika radi u Zaboku (26,3 %) prva je karika koja potvrđuje tezu da okolni gradovi izuzetno utječu na smanjenje gravitacijskog potencijala Začretja. Ne samo da je stanovništvo južnih naselja Začretja, koja graniče za Zabokom, u prosjeku više zaposleno u Zaboku, već je posebno zanimljivo promotriti slučaj Galovca, najsjevernijeg začretskog naselja (graniči s Krapinom) budući da i tamo razmjerno najveći udio zaposlenog stanovništva radi u Zaboku.1 Zaključno, Zabok utječe na smanjenje gravitacijskog utjecaja Začretja u pogledu radne funkcije mnogo više od Krapine. 1 Možda je takav rezultat posljedica nešto manjeg udjela ispitanika iz Galovca, no činjenica da je samo jedna osoba u cijelom anketnom uzorku navela da je zaposlena u Krapini, a dvije na njenom administrativnom području, govori u prilog tome da ipak nije riječ o slučajnosti.


48

Karlo Mak i Filip-Marijan Knežević: SLABLJENJE CENTRALNIH FUNKCIJA RURALNOG PROSTORA: STUDIJA SLUČAJA SVETI KRIŽ ZAČRETJE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2017, 41-51

3.2.2. Opskrba stanovništva Kad je riječ o mjestu opskrbe stanovništva robom za svakodnevnu potrošnju, ovdje ipak uvjerljivo dominira Začretje (sl. 2). Takvo što je bilo očekivano s obzirom na postojanje triju većih prodavaonica mješovitom robom (Konzum, Strahinjčica, Trgostil) u središnjem naselju općine. Viši plasman kojeg je ostvarila Brezova (11 %) očekivan je s obzirom da Brezova i Mirkovec žive kao morfološka i funkcionalna cjelina odvojena (spojena) cestom te kao takvi čine značajniju demografsku masu. Vrankovec odskače (7 %) budući da je tamo locirana najveća prodavaonica mješovitom robom u Začretju (Trgocentrov Supercentar). Međutim, ono što ponovo izaziva najveću pozornost je visoka pozicija koji je ostvario Zabok. Njegov gravitacijski utjecaj ponovo je jače izra-

Sl. 2. Naselja u kojima se stanovništvo Općine Sv. Križ Začretje najviše opskrbljuje robom za svakodnevnu potrošnju opskrbe domaćinstava Izvor: Anketno istraživanje

Sl. 3. Prostorni raspored ispitanika zaposlenih u Zaboku (lijevo) te ispitanika koji se opskrbljuju u Zaboku (desno) Izvor: Anketno istraživanje


Karlo Mak i Filip-Marijan Knežević: SLABLJENJE CENTRALNIH FUNKCIJA RURALNOG PROSTORA: STUDIJA SLUČAJA SVETI KRIŽ ZAČRETJE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2017, 41-51

čen u južnijim dijelovima općine, ali se proteže prema središtu mnogo većim intenzitetom od utjecaja radne funkcije (sl. 3).

3.3. Trgovinska funkcija Za početak, valja upozoriti na drugačije faktore razvoja trgovine u ruralnom područjima koji obuhvaćaju procese deagrarizacije i suburbanizacije te manju gustoću naseljenosti i kupovnu moć ruralnog stanovništva. Treba reći da je trgovina „najznačajnija djelatnost tercijarnog sektora u Hrvatskoj, jača od prometa i veza, pa čak i od turizma s ugostiteljstvom“ (Magaš, 2013, 407). Međutim, ona zaostaje u izoliranijim, napose ruralnim sredinama. Woods (2005) ističe kako postoji jasna veza između veličine naselja te količine i oblika usluga koje ono pruža. Stoga je važno definirati prag potražnje kao minimum veličine tržišta potreban da bi se održala neka usluga (Shonkwiler i Harris, 1996), tj. minimalan broj potrošača potrebnih da se osigura adekvatni obujam prodaje za povrat profita. Populacijski prag smatra se jednim od ključnih koncepata u teoriji centralnih naselja (Leistritz i Schuler, 1992). Istražujući ruralna područja Sjeverne Dakote, Leistritz i Schuler (1992) određuju kako minimalan broj stanovnika potreban da bi neko naselje imalo prodavaonicu mješovitom robom varira između petsto i tisuću. Najveći izazov malih nezavisnih trgovaca u bilo kojem prostoru je suočavanje s trgovačkim lancima. Za ovaj rad indikativan je primjer SAD-a gdje se pokazalo kako upravo ruralna naselja u većoj mjeri gube trgovine mješovitom robom od većih, urbaniziranijih naselja (Miller, 1997). Isti trend primijećen je u Velikoj Britaniji (Scarpello i dr., 2009). Naime, lokalni trgovci još uvijek ne zadovoljavaju razne potrošačke potrebe, primjerice dulje radno vrijeme, mogućnost parkinga ili prihvaćanje kreditnih kartica

49

(Miller, 1997). Također, u svojim prodavaonicama imaju prosječno više cijene nego trgovački lanci (Ambrose, 1979; Scarpello i dr., 2009), a dohodak po stanovniku u ruralnim prostorima u pravilu je niži od prosjeka (Ambrose, 1979). Nadalje, većina radno aktivnog stanovništva ruralnih naselja zaposlena je u gradovima, što se povezuje s odabirom mjesta kupovine. Čak i za onaj dio stanovništva koji je zaposlen unutar naselja stanovanja, urbani prostor često nudi veći asortiman nego lokalna trgovina (Leistritz i dr., 1992). Budući da mali prodavači ne mogu pratiti trendove koje nose trgovački lanci, dolazi do zatvaranja velikog broja malih prodajnih objekata (Miller, 1997; Woods, 2005). Trgovački lanci po prodoru u ruralni prostor racionaliziraju svoju mrežu tako da zatvaraju trgovine koje se ne pokažu ekonomski isplativima (Woods, 2005). Time mnoga ruralna naselja ostaju bez ikakvih središnjih funkcija.

3.3.1. Promjene u prostornoj raspodjeli prodavaonica mješovitom robom

Populacijski prag potreban da bi neko začretsko naselje imalo prodavaonicu mješovitom robom 2001. godine iznosio je 423 stanovnika. Vidljiva je koncentracija trgovina mješovitom robom u središnjem naselju općine i gotovo apsolutna dominacija malih, privatnih trgovina od kojih će mnoge biti zatvorene u narednom razdoblju (sl. 4). Među onima koje će biti zatvorene je i Trgovina „Žabek“. Njezin vlasnik, Mirko Žabojec, ističe kako su faktori koji su doveli do zatvaranja prvenstveno premali promet i prevelika konkurencija od strane većih prodavaonica u okolnim naseljima, budući da je stanovništvo izrazito mobilno. Gospodin Žabojec naveo je kao su kod njih „ljudi kupovali samo kruh ili cigarete, a sve ostalo u većim centrima”. Istaknuo je kako su na zatvaranje utjecali i nepovoljniji uvjeti s


50

Karlo Mak i Filip-Marijan Knežević: SLABLJENJE CENTRALNIH FUNKCIJA RURALNOG PROSTORA: STUDIJA SLUČAJA SVETI KRIŽ ZAČRETJE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2017, 41-51

Sl. 4. Prodavaonice mješovitom robom u Sv. Križu Začretju 2001. i 2015. godine Izvor: Popis stanovništva, 2001; Popis stanovništva, 2011; Popis obrtnika, 2015; Moja tvrtka, n.d. dobavljačima, tj. viša nabavna cijena u odnosnu na trgovačke lance, ali i razlika u cijeni između njegove trgovine i prodavaonica trgovačkih lanaca („veliki lanci pružaju veći izbor, niže cijene i razne akcije što mi nismo mogli ponuditi“). Zaključio je kako ne bi ponovo otvorio prodavaonicu (iako je to već jednom bio napravio) zbog prevelike konkurencije i „nedovoljne zaštićenosti malih obrtnika”. Uspoređujući stanje 2001. sa stanjem 2015. godine, vidljivo je povećanje populacijskog praga (429) kao izravna posljedica smanjenja broja prodavaonica, zatim smanjenje udjela privatnih trgovina i prodor trgovačkih lanaca uz primjetnu racionalizaciju mreže prodavaonica. Zabočki utjecaj na trendove u Svetom Križu Začretju ponovo je primjetan. Naime, prodor trgovačkih lanaca razvidniji je u prostoru koji je geografski bliži Zaboku, a tamo su unatrag tri godine trgovački lanci u potpunosti preuzeli tržište (Popis

obrtnika, 2013; Lokacije trgovina, n.d.; Prodajna mjesta, n.d.).

3.3.2. Alternativa stanovništvu naselja koja su ostala bez prodavaonice

Stanovništvo Krapinsko-zagorske županije stari, što je posljedica „višegodišnjih nepovoljnih demografskih kretanja“ (Spevec, 2009, 50). Sukladno tomu, područje Općine Sveti Križ Začretje nije demografski stabilno (Spevec, 2009). Primjerice, naselje Zleć koje je u razdoblju 20012015. ostalo bez prodavaonice mješovitom robom, spada među najstarija naselja začretske općine (Popis stanovništva, 2011). To predstavlja stanovit problem budući da se često ističe kako gašenje bilo koje od centralnih funkcija, u ovom slučaju trgovine, briše čitav niz društvenih praksi i pridonosi reduciranju uobičajenih svakodnevnih navika, a to se osobito odnosi


Karlo Mak i Filip-Marijan Knežević: SLABLJENJE CENTRALNIH FUNKCIJA RURALNOG PROSTORA: STUDIJA SLUČAJA SVETI KRIŽ ZAČRETJE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2017, 41-51

51

Sl. 5. Udio ispitanika koji koristi internet trgovinu (lijevo), tj. kombi trgovinu (desno) s obzirom na dobne skupine Izvor: Anketno istraživanje na stariju populaciju (Leistritz i dr., 1992; Miller, 1997; Scarpello i dr., 2009). Problem je tim ozbiljniji što se smatra kako je socijalna interakcija središnja kohezivna točka neke zajednice (Woods, 2005). U nedostatku uslužnih funkcija, od velikog je značaja postojanje alternativnih mogućnosti dolaska do robe za svakodnevnu potrošnju. Stoga razmotrimo u kojoj su mjeri uslužne funkcije dostupne ruralnom stanovništvu ako ih ono ne posjeduje u svom mjestu stanovanja. Prema Lukićevoj (2012) analizi, prosječna dostupnost centralnim i funkcionalno jače opremljenim naseljima po županijama, izuzev Grada Zagreba, najpovoljnija je u slučaju Krapinsko-zagorske županije. To se objašnjava međuovisnošću dostupnosti i gustoće mreže središnjih naselja nižeg stupnja centraliteta (Lukić, 2012; Njegač, 1999). Činjenica da je anketirano stanovništvo općine Sveti Križ Začretje izrazito mobilno, tj. da čak 99% anketiranih u svojim kućanstvima posjeduje osobni automobil izuzetno je pozitivna s obzirom na eventualne probleme do koji dolazi gašenjem lokalnih prodavaonica. Ipak, obzirom na ograničenost dobivenih rezultata, valja razmotriti druge alternative, napose korištenje tzv. kombi trgovine te internet trgovine (sl. 5).

Kombi trgovina bit će posebno važna za stariju populaciju koja je manje mobilna. Ona se prvenstveno odnosi na prodaju kruha, mlijeka i drugih proizvoda za svakodnevnu potrošnju, a postoji na prostoru cijele općine. Ipak, njena uporaba posebno dolazi do izražaja u brdovitijim i zabačenijim naseljima (omjer 3:1). Posve je očekivanja distribucija njezinog korištenja s obzirom na dobne skupine. Povoljna je činjenica izrazito visokog udjela ispitanika koji koristi internet trgovinu, čak i u starijim dobnim skupinama.

3.3.3. Trgovački centar kao mjesto socijalne interakcije ruralnog stanovništva

Već je ranije navedeno kako se smatra da je trgovina jedno od ključnih mjesta socijalne interakcije u ruralnom prostoru. Pritom se misli na lokalne prodavaonice. Ovim dijelom rada razmotrit će se kakvu ulogu u vezi toga ima „Roses Designer Outlet“ kao trgovački centar. Pretpostavka je da će u ruralnom području njegova uloga u smislu mjesta provođenja slobodnog vremena iz brojnih razloga, npr. specifične openair strukture, ograničene ponude, nedostatka popratnih sadržaja, drugačijih navika i mentaliteta ruralne populacije itd., izostati.


52

Karlo Mak i Filip-Marijan Knežević: SLABLJENJE CENTRALNIH FUNKCIJA RURALNOG PROSTORA: STUDIJA SLUČAJA SVETI KRIŽ ZAČRETJE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2017, 41-51

Ispitanicima je ponuđena bodovna skala od 1 (nikad ne provodim slobodno vrijeme u Rosesu; nikad ne kupujem u Rosesu) do 5 (većinu slobodnog vremena provodim u Rosesu; uglavnom kupujem u Rosesu), a rezultati se za spomenuti trgovački centar nisu pokazali odveć povoljnima. Dobivenim prosječnim bodovima potvrđena je hipoteza da Roses nije značajnije žarište socijalne interakcije (2,00), a niti kupovi-

ne (2,29). Iako se u literaturi često navodi da je trgovina u ruralnom naselju posebno važna za socijalnu interakciju starije populacije (50 i više godina), trgovački centar očito ne zadovoljava takav kriterij (1,33). Roses ne predstavlja jači centar okupljanja čak ni za stanovništvo okolnih naselja (2,57), a kamoli da uspijeva svojom gravitacijskom snagom obuhvatiti prostor čitave općine.

Zaključak Nekad postojećoj idealiziranoj slici ruralnih područja, Woods (2005) suprotstavlja suvremene procese nestajanja uslužnih djelatnosti te ih naznačuje kao neke od najvidljivijih promjena u ruralnom pejsažu. Takve promjene vidljive su i na prostoru Općine Sveti Križ Začretje. Magaš (2013) govori kako je Sveti Križ Začretje lokalni tip središta, tj. centar koji ne dostiže razinu mikroregionalnog utjecaja, no ima veću ili manju razinu najnižega, lokalnog centralnomjesnog utjecaja, odnosno značenje središta za jedno ili više naselja. Sličan je status imao i u razdoblju između 1963. i 1992 godine. Znači li to da promjena teritorijalnog ustrojstva i zajedno s pripadajućim procesima nije presudno utjecala na centralitet naselja? Naprotiv. Sveti Križ Začretje doživjelo je preobrazbu iz lokalnog centra kojem su za vrijeme socijalističke Jugoslavije gravitirale mjesne zajednice Začretje i Mirkovec-Brezova (prostor znatno širi od današnje Općine) u lokalni centar koji svojom gravitacijskom snagom ne uspijeva pokriti čak ni cijeli upravni prostor novoustrojene općine. Ta je činjenica potvrđena na primjeru obrazovne funkcije (pozitivni pomaci, doduše, vidljivi su uz privatnu inicijativu), funkcije rada i funkcije opskrbe. Pritom je vidljiv mnogo jači suvremeni utjecaj Zaboka na procese koji se događaju u Začretju od utjecaja koji je Zabok imao za vrijeme postojanja komunalnog sustava. S druge strane, Krapina s kojom Začretje graniči na sjeveru nema toliki utjecaj na njegov razvoj. Kad je riječ o trgovini, uočava se smanjenje ukupnog broja prodavaonica, smanjenje udjela privatnih prodavaonica i prodor trgovačkih lanaca u središnji dio općine i onaj dio koji je geografski bliži Zaboku. Uz to, valja istaknuti ohrabrujući potencijal alternativnih mogućnosti kupovine za stanovništvo naselja koja prodavaonicu nemaju ili su u recentno vrijeme bez nje ostali. Na kraju, „Roses Designer Outlet“ se, kao trgovački centar, nije pokazao značajnijim mjestom okupljanja i provođenja slobodnog vremena ruralne populacije. Zahvaljujemo T. Belanović (Savjet mladih Općine Sv. Križ Začretje), J. Mihovilić (PO Ivo Tijardović Ciglenica) i K. Junkoviću (DVD Brezova) što su objavili online-upitnik na službenim Facebook stranicama koje vode. Također zahvaljujemo izv. prof. dr. sc. M. Jakovčić na preporuci literature koja se bavi trgovinom u ruralnim područjima.

Literatura AMBROSE D. M., 1979: Retail Grocery Pricing: Inner City, Suburban, and Rural Comparisons, Journal of Business 52 (1), 95-102. BIRUŠ, M., 2008: Promjena centralnih funkcija satelitskih gradova Zagreba u razdoblju 1991. – 2001., http://www.marijanbirus.iz.hr/magistarski_rad.htm (6.11.2016.)


53

Bolfek, N., 1988: 150 godina školstva u Začretju, Osnovna škola „Marija Lovrenčak” Začretje, Začretje. Leistritz, F. L., Schuler, A. V., 1992: Threshold Population Levels for Rural Retail Businesses in North Dakota, Economic Development Review 10 (4), 45-48. Leistritz, F. L., Ayres, J. S., Stone, K. E., 1992: Revitalizing the Retail Trade Sector in Rural Communities: Lessons From Three Midwestern States, Economic Development Review 10 (4), 49-54. Lukić, A., 2012: Mozaik izvan grada: Tipologija ruralnih i urbaniziranih naselja Hrvatske, Meridijani, Samobor. Magaš, D., 2013: Geografija Hrvatske, Sveučilište u Zadru. Malić, A., 1983: Urbanizacija i infrastrukturna opremljenost sela u SR Hrvatskoj, Sociologija sela 21 (1), 139-150. Malić, A., 1991: Centralna naselja nižeg reda u Republici Hrvatskoj, Radovi 26 (1), 59-64. Malić A., Stiperski Z., 1993.: Političko-teritorijalni ustroj i centralitet naselja Republike Hrvatske, Acta Geographica Croatica 28, 67-83 Miller N. J., Kean R. C., 1997: Factors Contributing to Inshopping Behavior in Rural Trade Areas: Implications for Local Retailers, Journal of Small Business Managment 35, 80-94. Njegač, D., 1999: Funkcionalna diferencijacija naselja i centralnomjesna organizacija Hrvatskog zagorja, Hrvatski geografski glasnik 61 (1), 25-26. Scarpello, T. I Dr., 2009: A qualitative study of the food-related experiences of rural village shop customers, Journal of Human Nutrition and Dietetics 22, 108-115 Shonkwiler, J. S., Harris, T. R., 1996: Rural Retail Business Thresholds and Interdependencies, Journal of Regional Science 36 (4), 617-630. Sirovec, S., 2005: Sveti Križ Začretje: monografija (1334-2004), Župa Svetog Križa, Sveti Križ Začretje. Spevec, D., 2009: Populacijski potencijali Krapinsko-zagorske županije, Hrvatski geografski glasnik 71 (2), 43-63 Toskić, A., 1998.: Utjecaj političko-teritorijalne organizacije Hrvatske na lokaciju uslužnih i proizvodnih djelatnosti, Hrvatski geografski glasnik 60, 59-73. Woods, M., 2005: Rural Geography: Processes, Responses and Experiences in Rural Restructuring, SAGE Publications, London.

Izvori Anketni upitnik za potrebe izrade seminarskog rada iz Ruralne geografije s temom „Centralne funkcije ruralnog prostora: Studija slučaja Sveti Križ Začretje“ Lokacije trgovina, Ultragros, n.d., http://ultragros.hr/lokator-trgovina (21.11.2016.) Moja tvrtka, http://www.mojatvrtka.net/lokacija/krapinsko-zagorska/49223-sveti-krizzacretje/ (13.11.2016) Popis obrtnika u Svetom Križu Začretju u 2015., http://www.sveti-kriz-zacretje.hr/2015/01/popis-obrtnika-u-svetom-krizuzacretju-u-2015/ (13.11.2016) Popis obrtnika Grada Zaboka 2013., Grad Zabok, 2013 http://www.zabok.hr/documents/ ZARA/Popis_obrtnika_31_12_2013____grad_Zabok.pdf (21.11.2016.) Popis stanovništva 2001: stanovništvo prema starosti i spolu, po naseljima, www.dzs.hr (13.11.2016) Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2011. godine: stanovništvo prema spolu i starosti, po naseljima, www.dzs.hr (13.11.2016). Prodajna mjesta, Narodni trgovački lanac (NTL), n.d., http://www.ntl.com.hr/prodajna-mjesta (22.11.2016.)

Karlo Mak, 4. godina studija povijest i geografija na Filozofskom fakultetu u Zagrebu

Grdenci 10, 49210 Zabok, Hrvatska, e-mail: karlomak24@gmail.com Filip-Marijan Knežević, 4. godina studija povijest i geografija na Filozofskom fakultetu u Zagrebu Stjepana Radića 183, 44321 Banova Jaruga, Hrvatska, e-mail: filip181s@gmail.com


Karta je dio članka: Lončar, J., Marinković, V. (2015): Analysis of socio-economic indicators in the context of the regional development of Eastern Croatia, Hugarian Geographical Bulletin 64 (4), 325-342.

Sl. 1. TUdio zaposlenih industrijskih radnika na 100 stanovnika u pravnim subjektima na području Istočne Hrvatske, 2011. Izvor: Zaposlenost i plaće, Statistička izvješća, www.dzs.hr (izračunao autor)

54 K A R TA G O V O R I

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2017

Udio zaposlenih industrijskih radnika na 100 stanovnika u pravnim subjektima na području Istočne Hrvatske, 2011.


GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2017

55

Kao i u ostatku Hrvatske, tako i na području Slavonije i Baranje, loše provedena privatizacija, rat, gubitak tržišta i nedostatak novih gotovo su uzrokovali kolaps industrije na navedenom području. Zbog navedenih razloga, ukupan broj zaposlenih smanjio se u Hrvatskoj od u posljednjih 25 godina za gotovo 3 puta, ali se uslijed nedostatka reindustrijalizacije nisu otvarala ni nova radna mjesta. To je dovelo do toga da u Istočnoj Hrvatskoj samo 5 gradova odn.općina ima više od 60 % zaposlenih u industrijskoj djelatnosti, dok se u većini ostalih administrativnih jedinica taj broj kreće uglavnom između 10 i 30 % odn. u dvadesetak gradova i općina od 30-60 %. U pogledu zaposlenih u industriji, bolja je situacija i zapadnoj Slavoniji, u gradovima poput Požege i Lipika, dok je lošija situacija u istočnoj Slavoniji. Tu su neki značajniji centri industrijskog zapošljavanja poput gradova Donji Miholjac, Valpovo, Beli Manastir, Županja. Osijek kao glavno gospodarsko središte ovog dijela Hrvatske ima samo 10-20 zaposlenih industrijskih radnika na 100 stanovnika. Za neke općine nije bilo podatka o zaposlenima u navedenoj djelatnosti, što upućuje na to da zaposlenih u industriji nije ni bilo. Prosječna zaposlenost u industriji za cijelu Istočnu Hrvatsku iznosi 22 %.

Jelena Lončar


56

DOGAĐANJA

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2017

Konferencija o povijesti okoliša, Zagreb – 2017. 9. bienalna konferencija Europskog udruženja za povijest okoliša, Zagreb 28. lipnja – 2. srpnja 2017.

Natures in between. Environments in areas of contacts among states, economic systems, cultures and religions.

U organizaciji Geografskog odsjeka PMF-a i Odsjeka za povijest Sveučilišta u Zagrebu te Odjela za geografiju Sveučilišta u Zadru, u Zagrebu je od 28. lipnja do 2. srpnja 2017. godine održana 9. Bienalna konferencija Europskog udruženja za povijest okoliša (ESEH). Okupivši 444 sudionika iz 42 zemlje svijeta bila je jedna od najbolje posjećenih konferencija dotada. Zagreb je odabran u konkurenciji više europskih gradova na temelju prijedloga inicijalnog organizacijskog odbora na prethodnoj konferenciji u Parizu, 2015. godine. Od tada pa do same konferencije 2017. godine, prošle su dvije godine opsežnih i intenzivnih priprema za tako veliku konferenciju. Među zemljama s najvećim brojem sudionika su bile SAD (76), Njemačka (64) i Ujedinjeno kraljevstvo (35), a sa značajnijim brojem (više od 10) sudjelovale su Australija, Austrija, Belgija, Kanada, Hrvatska, Finska, Francuska, Italija, Nizozemska, Rusija, Španjolska i Švedska. Marulićev trg živio je tih nekoliko dana poput pravog međunarodnog sveučilišnog kampusa. Biti zemlja domaćin jednoj od malobrojnih i svakako jednoj od najznačajnijih konferencija i okupljanja znanstvenika koji se bave poviješću okoliša bilo je od iznimnog značenja za Hrvatsku u smislu jačanja njezine pozicije u europskoj istraživačkoj mreži. Lokacija konferencije u Hrvatskoj dala je poseban naglasak temi „kontaktnih okoliša”. Kontaktne (ili ponekad konfliktne) zone različitih država, naroda, jezika, religija, ekonomija u odnosu prema promjenama okoliša, oduvijek su istraživačima bile od posebnog interesa. Poseban oblik hrvatskog teritorija i njezin povijesni razvitak na kontaktu kultura; kršćanstva i islama, maritimnih i kontinentalnih tradicija čini Hrvatsku posebno zanimljivim prostorom za proučavanje „kontaktnih okoliša”.


GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2017

57


foto: Ivan Zagoda

foto: Ivan Zagoda

58

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2017


GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2017

59

Konferencija je tijekom nekoliko intenzivnih radnih dana predstavila veliku raznolikost sasvim originalnih konceptualizacija i pristupa proučavanju „kontaktnih okoliša” na ukupno 105 redovitih i plenarnih sekcija i okruglih stolova. Migracije, kao jedna od vrlo aktualnih tema koja također uključuje, između mnogih i aspekte (trans)graničnosti, višestrukih kontakata, mogućih konflikata, bile su jedna od velikih tema konferencije. Na plenarnom uvodnom predavanju prof. Andrew Baldwin sa Sveučilišta u Durhamu, propitao je prevladavajuće stereotipe o odnosu između klimatskih promjena i kretanja stanovništva na temelju sasvim novih uvida iz nedavno objavljene knjige Life Adrift. Osim toga, plenarni okrugli stol Trespassing: Environmental history and the challenge of migrations bio je također posvećen problemu migracija, a u okviru predstavljanja novih knjiga promovirana je novoobjavljena knjiga o povijesti okoliša modernih migracija, uredničkog dvojca Marca Armiera i Donalda Tuckera: The Environmental History of Modern Migrations.

foto: Ivan Zagoda

Osim izložbe knjiga nekih od najvažijih svjetskih izdavača znanastvene literature (Berghahn Books, Oxford University Press, Rachel Carson Centre, White Horse Press, Yale University Press), novina su bile izložbe projekta i laboratorija te okolišne filmske večeri - Green movie soirée . U večernjim satima u kinu Tuškanac prikazana su dva okolišna filma: The Land Beneath Our Feet (2016), autora i redatelja Gregga Mitmana i Sarite Siegel te Disobedience: The rise of the global fossil fuel resistance (2016) u režiji Kelly Nyks. Nakon obje projekcije održane su panel diskusije koje su vodili neki od vodećih svjetskih povjesničara okoliša, primjerice Jane Caruthers, Stefania Barca, Frank Zelko i William Cronon.


foto: Ivan Zagoda

foto: Ivan Zagoda

60

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2017


61

foto: Ivan Zagoda

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2017

Ukupno 105 sekcija koje su se odvijale paralelno u 11 predavaonica i dvorana, uz brojne druge događaje, konferencijska zbivanja i izložbe smjestilo se u povijesnim zgradama Marulićevog trga 18 i Hrvatskoga državnog arhiva, smještenima oko prekrasnoga zelenog i cvjetnog Marulićevog parka i povijesnoga Botaničkoga vrta. Ova lokacija pridonjela je živoj, ugodnoj, poticajnoj i prijateljskoj radnoj atmosferi konferencije.

Nakon konferencije u Zadru je održana Ljetna škola povijesti okoliša (ESEH Summer School), tematski vezana uz glavnu temu konferencije: Natural and cultural heritage under different governments. Škola je okupila malu skupinu diplomskih i doktorskih studenata geografije i povijesti iz Europe i Amerike, te nekoliko gostujućih predavača (Simone Gingrich, Grit Martinez, Borna FuerstBjeliš, Josip Faričić, Zoran Šikić i Ante Blaće).

foto: Ivan Zagoda

Dio sudionika sudjelovao je u pretkonferencijskim ekskurzijama u području Nacionalnog parka Kornati i u području zadarskoga zaleđa, u organizaciji kolega s Odjela za geografiju Sveučilišta u Zadru te na postkonferencijskoj tematskoj ekskurziji o post-socijalističkim okolišima u područu Zagreba i okolice u organizaciji zagrebačkoga tima.


GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2017

foto: Ivan Zagoda

62

Zagrebačka je konferencija nedvojbeno ojačala poziciju hrvatske geografije u međunarodnom istraživačkom prostoru s jedne strane i vidljivost i relevantnost geografije u interdisciplinarnom području povijesti okoliša, s druge strane.

foto: Ivan Zagoda

Zahvale Organizaciju konferencije financijski su pomogli Prirodoslovno-matematički fakultet i Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Ministarstvo znanosti i obrazovanja, Zaklada HAZU, Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost te Botanički vrt Biološkog odsjeka PMF-a, Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije i Institut društvenih znanosti Ivo Pilar dozvolom korištenja prostora. Zahvala cijelom organizacijskom odboru na velikom trudu i svima koji su sudjelovali na bilo koji način i pomogli organizaciji i uspješnoj realizaciji konferencije.


63

foto: Ivan Zagoda

foto: Ivan Zagoda

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2017

Posebna zahvala studentskom zboru Geodeamus na posebno pripremljenom i održanom koncertu u parku Marulićevog trga prilikom zatvaranja konferencije.

Prof.dr.sc. Borna Fuerst-Bjeliš


64

DOGAĐANJA

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2017

24. DRŽAVNO NATJECANJE IZ GEOGRAFIJE U organizaciji Ministarstva znanosti i obrazovanja, Agencije za odgoj i obrazovanje te Hrvatskog geografskog društva u Topuskom je od 8. do 10. travnja 2017. godine održano 24. državno Natjecanje iz geografije. Natjecateljski dio proveden je u Srednjoj školi Topusko, a terenski dio na prostoru Banovine i u naselju Topusko. Na 24. državnom Natjecanju iz geografije sudjelovalo je ukupno 126 natjecatelja, od toga 65 iz osnovnih i 61 iz srednjih škola. Uz učenike na natjecanju je sudjelovalo 57 mentora i mentorica iz osnovnih i 46 iz srednjih škola, ukupno 103. Popis pozvanih učenika formiran je sukladno općim uputama za natjecanja i smotre te posebnim uputama za Natjecanje iz geografije. Ta su dva dokumenta objavljena na internetskim stranicama Agencije za odgoj i obrazovanje u studenom 2016., kako bi natjecatelji i mentori bili pravodobno informirani o pravilima po kojima će se održati sve tri razine natjecanja, školsko, županijsko i državno, a mentori su dodatno informirani o natjecanju na Zimskom seminaru za geografe 11. siječnja 2017. godine. Nakon održanih županijskih natjecanja, na temelju ostvarenog broja bodova, Županijska povjerenstva dostavila su Državnome povjerenstvu popis predloženika za državno natjecanje i ljestvice poretka po pojedinim kategorijama natjecanja (razredima). Državno je povjerenstvo objedinilo ljestvice predloženika, objavilo ih na internetskim stranicama Agencije za odgoj i obrazovanje i na njima označilo za koje predloženike županijska povjerenstva dostavljaju dokumentaciju (ispite i listiće sa zaporkama) Državnome povjerenstvu. Županijska povjerenstva 17 županija za državno Natjecanje mogu predložiti učenike s tri najbolja rezultata po razredu, povjerenstva Splitsko-dalmatinske, Primorsko-goranske i Osječko-baranjske županije učenike s pet najboljih rezultata, a povjerenstvo Grada Zagreba sa sedam najboljih rezultata. Ako više učenika na županijskom natjecanju ima isti broj bodova zauzimaju isto mjesto, što znači da prvo, drugo, treće ili bilo koje drugo mjesto na ljestvici poretka može osvojiti više učenika s istim brojem bodova. Više učenika s istim brojem bodova i jednim osvojenim mjestom ne ukidaju iduće mjesto na ljestvici (npr. bez obzira na dva učenika s istim brojem bodova na prvom mjestu, ostaje drugo mjesto). Isti način rangiranja primjenjuje se i na državnome natjecanju. Za popise predloženika sa županijskih natjecanja u praksi to znači da povjerenstvo predlaže sve učenike koji su osvojili prva tri mjesta odnosno prvih pet u Splitskodalmatinskoj, Primorsko-goranskoj i Osječko-baranjskoj županiji ili prvih sedam u Gradu Zagrebu. Dakako, županijsko povjerenstvo može predložiti i manji broj učenika, ovisno o ukupnom broju natjecatelja na županijskome natjecanju i ostvarenom broju bodova. Nakon uvida u dostavljenu dokumentaciju 306 od 687 predloženika, Državno je povjerenstvo utvrdilo konačni broj bodova i konačne ljestvice poretka za svaku od osam kategorija i na internetskim stranicama Agencije za odgoj i obrazovanje objavilo popis pozvanih učenika i mentora na državno natjecanje. Ova praksa primjenjuje se od 2014. godine i pokazala se dobrom jer je brže obavljen pregled dokumentacije i nešto ranije nego prijašnjih godina objavljen popis pozvanih na državno natjecanje. Županijska su povjerenstva Državnome povjerenstvu dostavila originalnu dokumentaciju, a zadržala kopije ispita predloženika do kraja školske godine. Broj pozvanih učenika


GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2017

65

po pojedinim razredima određuje se na temelju ranga na popisu predloženika za pojedini razred, a ne na temelju postotka riješenosti ispita na županijskom natjecanju, kao što je to praksa na natjecanjima iz drugih predmeta. Takav način pozivanja učenika na državno natjecanje iz geografije potpuno je transparentan, a kriterij opravdan zbog načina sastavljanja ispita i strukture nastavnog programa pa tu praksu planiramo zadržati i u idućim godinama. Ispiti se sastavljaju na temelju nastavnoga programa pojedinog razreda osnovne škole i gimnazije, ispitnoga kataloga za državnu maturu iz geografije i Nacionalnog okvirnog kurikuluma, uz poštivanje načela aktualizacije, a zbog tajnosti nisu baždareni prije natjecanja. Ispiti se ne sastavljaju prema sadržaju udžbenika. Uključivanje ispitnoga kataloga za državnu maturu iz geografije opravdano je zbog činjenice da je nastavni program za gimnazije objavljen 1993. godine i ne sadrži ishode učenja. Obrazovni ishodi navedeni u ispitnome katalogu za državnu maturu iz geografije, posebice u području geografskih vještina, važna su smjernica učenicima i mentorima ne samo za pripremu natjecanja već i za redovitu nastavu. Nastavni program geografije za osnovnu školu objavljen je 2006. godine i za razliku od programa za gimnazije, sadrži obrazovna postignuća (ishode učenja) i ključne pojmove. Pripremu i provedbu natjecanja, ali i redovite nastave, olakšala bi dopuna nastavnog programa geografskim imenima za sve nastavne teme u pojedinim razredima ili barem integrirani popis za pojedini razred. Nužno je rekonceptualiziranje i nastavnog programa za osnovne škole i za gimnazije zbog usklađivanja tijeka, sadržaja, metoda i ciljeva poučavanja i ishoda učenja s recentnim trendovima u matičnoj znanosti i metodici geografije. Navedena obilježja nastavnih programa geografije za osnovne škole i gimnazije ukazuju na nužnost primjene u nastavnoj praksi cjelovitog predmetnoga kurikuluma geografije za sve razine i vrste obrazovanja, usklađenoga s postavkama Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije, integriranima u Okvir nacionalnog kurikuluma, Nacionalni kurikulum za osnovnoškolski odgoj i obrazovanje, Nacionalni kurikulum za gimnazijsko obrazovanje, Nacionalni kurikulum za strukovno obrazovanje, Okvir za vrednovanje procesa i ishoda učenja u osnovnoškolskome i srednjoškolskome odgoju i obrazovanju te Okvir za poticanje iskustava učenja i vrednovanje postignuća darovite djece i učenika. U okviru odobrene kvote pokušavamo ujednačiti broj pozvanih učenika po pojedinim razredima, koliko je to moguće. Natjecanje iz geografije razlikuje se od drugih natjecanja i po kategorijama. Malo je predmeta u kojima na državnome natjecanju sudjeluju učenici petih i šestih razreda, no interes učenika navedenih razreda, nastavni sadržaj (opća geografija u petom i regionalna geografija izvaneuropskih kontinenata u šestom razredu), učenička postignuća na natjecanjima kao i percepcija učenika o nastavnome predmetu geografiji potpuno opravdavaju koncept natjecanja i svakako ga planiramo zadržati u idućim godinama. Sustavno praćenje učeničkih postignuća na svim razinama natjecanja tijekom protekle 24 godine ukazuje na kontinuirani veliki interes učenika i mentora za natjecanje iz geografije, visoku razinu postignuća u znanjima i vještinama, ali i značajnu polarizaciju u broju sudionika državnih natjecanja između pojedinih županija i Grada Zagreba. U usporedbi s prijašnjih sedam natjecanja, na 24. državnom natjecanju iz geografije zastupljenost natjecatelja iz Grada Zagreba ponovo je povećana, posebno u osnovnim školama. Od pozvanih 65 učenika osnovnih škola i 61 učenika srednjih škola, na državnome je natjecanju 2017. godine iz Grada Zagreba bilo 30,2 % učenika. Uz Grad Zagreb, po udjelu sudionika državnog natjecanja izdvaja se Splitsko-dalmatinska županija (15,1 %) i Primorsko-


66

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2017

Sl. 1. Broj učenika iz pojedinih županija na državnome Natjecanju iz geografije 2017. godine

Sl. 2. Udio učenika osnovnih škola iz pojedinih županija na državnome Natjecanju iz geografije 2017. godine


GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2017

67

goranska županija (7,1 %), a slijede Krapinsko-zagorska, Zadarska i Zagrebačka županija (5,6 %), dok iz Požeško-slavonske i Ličko-senjske županije ove godine nije bilo natjecatelja niti iz osnovnih niti iz srednjih škola (sl. 1). Prostorna polarizacija u broju sudionika državnoga natjecanja izraženija je u kategoriji osnovnih škola. Iz Bjelovarsko-bilogorske, Brodsko-posavske, Ličko-senjske, Osječko-baranjske, Požeško-slavonske, Sisačko-moslavačke i Virovitičko-podravske županije na državno natjecanje nije bio pozvan ni jedan učenik osnovne škole, a to je jedna županija više nego 2016. i dvije više nego 2014. i 2015. godine bez predstavnika na državnome natjecanju. Uz Grad Zagreb (33,8 %), najveći udio natjecatelja iz osnovnih škola bio je iz Splitsko-dalmatinske (16,9 %) te iz Krapinsko-zagorske, Primorsko-goranske i Zadarske županije (po 6,2 %) (sl. 2). U kategoriji srednjih škola nije bilo sudionika iz Koprivničko-križevačke, Ličko-senjske i Požeško-slavonske županije, a najveći udio natjecatelja, uz Grad Zagreb (26,2 %), bio je iz Splitsko-dalmatinske (13,1 %), Osječko-baranjske (9,8 %) i Primorskogoranske županije (8,2 %) (sl. 3). U kategoriji petog razreda na državno natjecanje bilo je pozvano 18 natjecatelja (9 učenica i 9 učenika, sl. 4), od toga osam iz Grada Zagreba, dvoje iz Krapinsko-zagorske te po jedan natjecatelj iz osam županija (iz Istarske, Karlovačke, Koprivničko-križevačke, Međimurske, Primorsko-goranske, Splitsko-dalmatinske, Varaždinske i Zadarske županije). Prosječan broj bodova je 83,1 (neznatno sla-

Sl. 3. Udio učenika srednjih škola iz pojedinih županija na državnome Natjecanju iz geografije 2017. godine


GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2017

foto: Mladen Maradin

68

Sl. 4. Učenici petog razreda na državnome Natjecanju iz geografije 2017. godine bije nego 2016. godine) pri čemu je vrlo mala razlika između prosječne riješenosti ispita (83,9 %) i praktičnog rada (81,3 %). Među osvajačima prva tri mjesta male su razlike u ostvarenom broju bodova (po pola boda), kao i među osvajačima četvrtog, petog i šestog mjesta. Među svim kategorijama natjecanja, u ovome je razredu najmanji raspon varijacije rezultata. Tomu pridonosi riješenost pojedinih ispitnih čestica. Čak je 25 čestica riješeno 100 % i još 23 čestice 94,4 % (što znači da te čestice nije riješio po jedan natjecatelj). Polovina natjecatelja u kategoriji petog razreda nije riješila čestice u kojima su ispitani ishodi označiti na karti zaljev u kojemu je izmjerena najveća razlika između plime i oseke i povezati trajanje polarnog dana na Sjevernom polu s odgovarajućim vremenskim razdobljem. Riješenost čestica kojima su ispitani ishodi povezati trajanje polarnog dana na Južnom polu s odgovarajućim vremenskim razdobljem i među četiri područja na Zemlji označena pravokutnicima označiti dva područja s većom prosječnom godišnjom količinom padalina (Jugoistočna Azija) je 39 %, a najslabije su riješene čestice kojima su ispitani ishodi označiti Kavkaz na priloženoj geografskoj karti (riješenost 33 %) i među pet ponuđenih planina Hrvatske prepoznati drugu po nadmorskoj visini (Biokovo) (riješenost 28 %). Polovina natjecatelja u kategoriji šestog razreda bila je iz Grada Zagreba (7) (sl. 5). Po jednog natjecatelja imale su Istarska, Karlovačka, Primorsko-goranska, Splitsko-dalmatinska, Šibensko-kninska, Zadarska i Zagrebačka županija. Među 14 pozvanih natjecatelja šestog razreda, troje su po drugi put sudjelovali na državnom natjecanju (Lucija Stipetić, Andrej Nikšić i Eni Perica). Na ovogodišnje rezultate kod tih je učenika, uz kontinuirani rad, utjecalo i iskustvo sudjelovanja na sve tri razine natjecanja 2016. godine u kategoriji petog razreda. Lucija Stipetić ove je godine državna prvakinja (11. mjesto 2016.), a Andrej Nikšić i Eni Perica osvojili su drugo mjesto. Prosječna riješenost ispita za šesti


69

foto: Mladen Maradin

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2017

Sl. 5. Učenici šestog razreda na državnome Natjecanju iz geografije 2017. godine razred je 79 %, što je najslabija prosječna riješenost među svim razredima osnovne škole. Praktični rad prosječno je riješen 75,5 %, a prosječan broj bodova u kategoriji šestog razreda je 78, uz najveće razlike među natjecateljima u ostvarenom broju bodova (najveći raspon varijacije u ukupnom broju bodova, u riješenosti ispita i u riješenosti praktičnog rada) među svim kategorijama natjecanja, kao i na 23. državnom natjecanju iz geografije. Unatoč velikim razlikama između najvećeg i najmanjeg ostvarenog broja bodova (38 bodova), među osvajačima priznanja su male razlike, posebice između drugog i trećeg mjesta. U ovoj je kategoriji natjecanja polovina ispitnih čestica riješena više od 90 %, dok je devet čestica riješeno 50 i manje posto. U najslabije riješenim česticama ispitani su ishodi među ponuđenim proizvodima razvrstati one koji prevladavaju u kineskom izvozu (ili je izvoz veći od uvoza) u odgovarajući stupac (čaj) i prepoznati ime grada označenog na slijepoj karti SAD-a uz zadano obilježje: sjedište najstarije organizacije iseljenih Hrvata (Pittsburgh) (riješenost 50 %); imenovati morski prolaz prema zadanom opisu (nalazi se između Ognjene i Grahamove zemlje) i prepoznati broj kojim je taj prolaz označen na priloženoj slijepoj karti svijeta (Drakeov prolaz) i imenovati pustinju prema zadanom lokacijskom obilježju (nalazi se u državi koja je imenovana u priloženoj tablici, a izdvaja se najvećom dnevnom proizvodnjom nafte) (pustinja Ruba el Kali u Saudijskoj Arabiji) (riješenost 43 %); prepoznati pogrešan pojam u tekstu o UN-u i upisati točan pojam (mandat glavnog tajnika UN-a traje pet, a ne četiri godine) (riješenost 36 %); povezati zadani pojam (kopti) s pripadajućom religijom (kršćanstvo) (riješenost 29 %); prepoznati pokratu svjetske organizacije čije je sjedište u Ženevi (WTO) i imenovati jezero označeno na priloženoj slijepoj karti SAD-a i Kanade (Manitoba) (riješenost 21 %); imenovati grad u kojemu je sjedište avioindustrije Boeing i prepoznati broj kojim je taj grad označen na geografskoj karti (Chicago) (nije riješio niti jedan natjecatelj).


GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2017

foto: Mladen Maradin

70

Sl. 6. Učenici sedmog razreda na državnome Natjecanju iz geografije 2017. godine Kontinuitet sudjelovanja na državnim natjecanjima iz geografije potvrđuje i analiza rezultata u kategoriji sedmog razreda. Od 17 sudionika natjecanja (sl. 6), treći put na državnom natjecanju sudjelovali su Eli Hrgović i Tin Salopek, a po drugi put Maks Vincek, Nika Kovačić, Marko Lučić, Marta Majcen, Nika Kilić, Ivan Vojnović, Dora Težak i Matko Fabulić. Najviše je natjecatelja bilo iz Grada Zagreba (6), Splitsko-dalmatinske (3) i Varaždinske županije (2). Iz šest županija sudjelovao je po jedan natjecatelj (iz Krapinsko-zagorske, Međimurske, Primorsko-goranske, Šibensko-kninske, Vukovarsko-srijemske i Zadarske županije). Natjecatelji u kategoriji sedmog razreda najuspješnije su riješili ispit i prosječno ostvarili najveći broj bodova među svih osam kategorija natjecanja. Prosječna riješenost ispita je 88,5 %, praktičnog rada 77 %, a ukupni broj bodova 85. Po prosječnoj riješenosti ispita i ukupnom broju bodova, natjecatelji sedmog razreda najuspješniji su među svim kategorijama natjecanja. U usporedbi s ostalim kategorijama natjecanja, u ovoj je zabilježen i najmanji raspon varijacije u rješavanju ispita. Polovinu ispitnih čestica u ispitu za sedmi razred riješili su svi natjecatelji, a vrlo teškima pokazale su se ispitne čestice u kojima su ispitani sljedeći ishodi: imenovati njemački grad u kojem se održava najveći sajam knjiga, imenovati površinom najveće krško polje Bosne i Hercegovine označeno na priloženoj karti, imenovati državu čija je vlada početkom 2016. godine donijela odluku o promjeni službenog skraćenog engleskog imena države i prepoznati broj kojim je ta država označena na priloženoj karti (riješenost 35 %), imenovati površinom najveće ledenjačko jezero Slovenije (riješio samo jedan natjecatelj). Od 16 natjecatelja u kategoriji osmog razreda (sl. 7), njih sedmero sudionici su državnih natjecanja iz geografije dva ili više puta. Izdvajaju se Luka Šafarić koji je na državnim natjecanjima sudjelovao u sva četiri razreda i Marta Novaković koja je tri puta sudjelovala na državnim natjecanjima


71

foto: Mladen Maradin

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2017

Sl. 7. Učenici osmog razreda na državnome Natjecanju iz geografije 2017. godine iz geografije (državna prvakinja 2015., a 2016. i 2017. osvojila je 2. mjesto). Po dva sudjelovanja na državnim natjecanjima iz geografije u kategoriji osnovne škole imaju Mirko Armanda (11. mjesto 2016., državni prvak 2017. godine), Ema Buljan (9. mjesto 2016., 2. mjesto 2017.), Luka Rogoz, Mihaela Šimunić i Vinka Pera. Na državnome natjecanju 2017. godine sudjelovalo je šestoro natjecatelja iz Splitsko-dalmatinske županije, dvoje iz Zagrebačke županije te po jedan iz osam županija (iz Dubrovačko-neretvanske županije, Grada Zagreba, Karlovačke županije, Koprivničko-križevačke, Krapinsko-zagorske, Međimurske, Primorsko-goranske i Zadarske županije). Prosječni broj bodova u kategoriji osmog razreda je 83 uz relativno mali raspon varijacije u riješenosti ispita i najmanje razlike između riješenosti ispita (83,5 %) i praktičnog rada (81,5 %) u svim kategorijama natjecanja. Od natjecatelja iz osmog razreda praktični rad uspješnije su riješili samo natjecatelji iz trećeg razreda, a ispit natjecatelji iz sedmog razreda. Po ukupnom broju bodova od natjecatelja iz osmog razreda uspješniji su samo natjecatelji iz sedmog razreda. I u ovoj je kategoriji natjecanja više od polovine ispitnih čestica bilo vrlo lagano, jedna teška i jedna vrlo teška. Za ovogodišnje natjecatelje u kategoriji osmog razreda teškom se pokazala ispitna čestica kojom je ispitan ishod prepoznati pogrešno locirano naselje Lipik i upisati ispravno ime naselja (Daruvar), a vrlo teškom ispitna čestica kojom je ispitan ishod povezati ime turističke atrakcije (Burnum) s pripadajućim imenom nacionalnog parka (NP Krka). Među 15 natjecatelja u kategoriji prvog razreda srednje škole po broju sudjelovanja i ostvarenim rezultatima izdvaja se Lovro Štefan sa pet sudjelovanja, pri čemu je dva puta bio državni prvak (2013. i 2014.), dva puta je osvojio drugo (2016. i 2017.) te jednom osmo mjesto (2015.). Osim Lovre Štefana, još je osmero natjecatelja sudjelovalo dva i više puta na državnom natjecanju. Po tri sudje-


GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2017

foto: Mladen Maradin

72

Sl. 8. Učenici prvog razreda na državnome Natjecanju iz geografije 2017. godine lovanja ostvarili su Anteo Vukasović (državni prvak 2017. i 2015., 4. mjesto 2014.), Ines Maroković (3. mjesto 2017., državna prvakinja 2016., 4. mjesto 2015.) i Lucija Pešo. Po drugi put na državnom su natjecanju sudjelovali Patricija Velečki (4. mjesto 2017., 3. mjesto 2015.), Filip Radenić (5. mjesto 2017., državni prvak 2015.), Marin Belamarić, Nina Đurić i Filip Miočić. Od 15 natjecatelja, po tri su bila iz Grada Zagreba te Splitsko-dalmatinske i Osječko-baranjske županije, dva iz Zadarske te po jedan iz Brodsko-posavske, Sisačko-moslavačke, Varaždinske i Virovitičko-podravske županije. Među svim kategorijama natjecanja, u kategoriji prvog razreda zabilježene su najveće razlike u uspješnosti rješavanja ispita (74,5 %) i praktičnog rada (57,3 %) te najslabija riješenost praktičnog rada. Prosječno je ostvareno 69 bodova. U kategoriji srednje škole veći prosječni broj bodova i veća prosječna riješenost ispita ostvareni su samo u trećem razredu. U prva dva zadatka praktičnog rada provjeravana je vještina izrade linijskog dijagrama (riješenost 71 %) te analiza dijagrama i tablice (riješenost 63 %). U trećem je zadatku provjeravana vještina izračunavanja srednjih godišnjih temperatura zraka, godišnjih amplituda temperature zraka i temperature zraka klimatoloških godišnjih doba za jednu godinu i standardno razdoblje (riješenost 58 %). U zadnjem zadatku provjerena je sposobnost identifikacije promjena u prosječnoj temperaturi zraka klimatoloških godišnjih doba u promatranim meteorološkim postajama i sposobnost obrazlaganja tih promjena (riješenost samo 24 %). Iz navedenoga je vidljivo da se uspješnost rješavanja praktičnog rada smanjuje kako se složenost zadataka (zahtjeva) povećava. U ispitu je 10 čestica riješeno 100 %, u 17 čestica pogriješio je po jedan natjecatelj pa je njihova riješenost 93 %, devet čestica nije riješilo po dvoje natjecatelja, četiri čestice nisu riješila po tri natjecatelja, a devet čestica nisu riješila po dva natjecatelja. To znači da je polovina ispitnih čestica bila vrlo lagana. Manje od polovine natjecatelja riješilo je ispitne čestice kojima su ispitani sljedeći ishodi: prepoznati na fotografiji mramor i povezati ga s pripadajućim nazivom


73

foto: Mladen Maradin

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2017

Sl. 9. Učenici drugog razreda na državnome Natjecanju iz geografije 2017. godine stijene; imenovati naziv vulkanske pojave (fumarole) prikazane na fotografijama; među pet ponuđenih prepoznati naziv projekcije prikazane na priloženoj karti (Ecketova); imenovati skupinu projekcija prema projekcijskoj plohi za projekciju prikazanu na priloženoj karti (Eckertova); imenovati apsoksimiranu liniju na crtežu kojom je prikazan geoid; prepoznati doba godine u kojemu je područje SAD-a najviše izloženo tropskim ciklonima (čiji je prostorni raspored prikazan na priloženoj karti); prepoznati na fotografiji gnajs i povezati ga s pripadajućim nazivom stijene; povezati priloženi klimatski dijagram s imenom jedne od četiriju ponuđenih meteoroloških postaja. Vrlo teškima pokazale su se ispitne čestice kojima je ispitan ishod imenovati otok označen na snimci na kojemu se nalaze značajne naslage lesa (Unije) te uz definiciju upisati naziv pojave smanjenja količine padalina u zavjetrini planine (prikazano na crtežu) i imenovati stručni pojam za tu pojavu. Ispitnu česticu kojom je na crtežu prikazana prava površina Zemlje nije riješio niti jedan natjecatelj. U kategoriji drugog razreda sudjelovao je najmanji broj natjecatelja, po trojica iz Grada Zagreba, Osječko-baranjske i Splitsko-dalmatinske županije te po jedan iz Dubrovačko-neretvanske, Istarske, Međimurske i Zagrebačke županije. Iako razlike u odnosu na prvi i četvrti razred nisu velike, ostvaren je najmanji prosječan broj bodova (67,4), uz prosječnu riješenost ispita 68,8 % i praktičnog rada 64,2 % te značajan raspon varijacije u ispitu i ukupnom broju bodova. Od 13 natjecatelja u kategoriji drugog razreda, njih 10 sudjelovalo je na državnom natjecanju dva i više puta. Ove su godine drugo sudjelovanje ostvarili Fran Lončar, Marin Lončar, Dominik Miličević i Dominik Tomić, treće sudjelovanje Ante Kuvačić (3. mjesto 2017., 5. mjesto 2015., 8. mjesto 2014.), Antonio Lujo (državni prvak 2017., 4. mjesto 2016., 3. mjesto 2014.) i Jakov Samardžija. Sa po pet sudjelovanja i ostvarenim rezultatima izdvajaju se Tin Hrgović (državni prvak 2015., 4. mjesto 2014., 5. mjesto 2013., 6. mjesto 2016. i 7.


74

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2017

mjesto 2017.) i Nikola Bišćan (2. mjesto 2017., 2016., 2015. i 2014., 5. mjesto 2013.). U generaciji natjecatelja drugog razreda najuspješniji je Leo Radalj sa šest sudjelovanja (državni prvak 2014. i 2016., 3. mjesto 2012., 4. mjesto 2013., 2015. i 2017.). U ispitu je osam čestica riješeno 100 %, a vrlo lagano bilo je i 11 čestica riješenih 92 % (po jedan natjecatelj nije riješio te čestice) te 12 čestica riješenih 85 % (po dvojica natjecatelja ih nisu riješila). Teškim su se pokazale ispitne čestice kojima su ispitani sljedeći ishodi: izračunati stopu prirodne promjene na temelju apsolutnih pokazatelja za rodnost, smrtnost i ukupan broj stanovnika; prepoznati biljne kulture koje nisu žitarice (krumpiri i grah); poredati tri države označene na tematskoj karti prema turističkom prihodu (SAD; Francuska; Španjolska); analizirajući priloženi dijagram imenovati jezik prema rangu izvornih govornika i ukupnom broju govornika (kineski). Vrlo teških bilo je šest čestica. Niti jedan natjecatelj nije riješio česticu kojom je ispitan ishod: analizirajući kružni dijagram, imenovati državu vodećeg izvoznika ugljena (Australija). Samo jedan natjecatelj riješio je ispitne čestice kojom je ispitan ishod poredati tri države označene na tematskoj karti prema turističkoj potrošnji (Kina; SAD; Njemačka), a po dvojica ispitne čestice kojima su ispitani ishodi imenovati naziv službenog jezika države označene na priloženoj karti (malgaški/malagaški); analizirajući kružni dijagram, imenovati treću državu izvoznika ugljena (Ruska Federacija); imenovati jedan od najduljih željezničkih tunela prikazan na priloženoj karti (Seikan); analizirajući dijagram, imenovati desetu državu svijeta prema broju stanovnika (Meksiko). U praktičnom radu prvim je zadatkom provjerena vještina izrade dijagrama dobno-spolne strukture (riješenost 84 %). Vještinu izračunavanja indeksa starosti natjecatelji nisu dobro razvili jer je riješenost drugog zadatka kojim je ispitana ta vještina samo 15 %. U trećem je zadatku trebalo odrediti tip dobno-spolne strukture stanovništva na temelju podataka u tablici i nacrtanog dijagrama (riješenost 45 %). Riješenost zadatka u kojemu je trebalo obrazložiti faktore koji su utjecali na tip prikazane dobno-spolne strukture stanovništva je 35 %, a zadatka u kojemu je trebalo izračunati udjele velikih dobnih skupina i imenovati dobne skupine je 77 %. Kružni dijagram s prikazanim udjelima velikih dobnih skupina potpuno točno izradila su petorica natjecatelja, a ostali djelomično točno pa je prosječna riješenost 74 %. Sedmim je zadatkom ispitana vještina izračunavanja koeficijenta maskuliniteta (riješenost 23 %), a posljednjim zadatkom analiza izračunatih koeficijenata maskuliniteta i identifikacija pojave diferencijalnog nataliteta (riješenost 77 %). Iz navedenoga možemo zaključiti da su statističke vještine izračunavanja pojedinih demografskih odrednica slabije razvijene od grafičkih vještina. U kategoriji trećeg razreda na državnome je natjecanju 2017. godine sudjelovalo 17 natjecatelja, četvero iz Grada Zagreba, po troje iz Brodsko-posavske, Primorsko-goranske i Zagrebačke županije te po jedan iz Karlovačke, Krapinsko-zagorske, Šibensko-kninske i Zadarske županije. Među kategorijama srednje škole, u ovom je razredu najuspješnije riješen ispit (74,9 %), a riješenost praktičnoga rada (83,6 %) najbolja je među svih osam kategorija natjecanja. Od svih kategorija natjecanja, u trećem je razredu najmanji raspon varijacije u riješenosti praktičnoga rada, a među kategorijama srednje škole, najmanji raspon varijacije u riješenosti ispita i u ukupnom broju bodova. U ovoj je kategoriji natjecanja uspješnije riješen praktični rad nego ispit, ali su manje razlike nego u kategoriji četvrtog razreda. Prosječno je ostvareno 77,5 bodova, uz vrlo male razlike među natjecateljima koji su osvojili od drugog do šestog mjesta i najveću razliku u ostvarenom broju bodova između državnog prvaka i drugoplasiranog natjecatelja. Brojem sudjelovanja i iznimnim postignućima izdvaja se Luka Banović sa sedam od mogućih sedam sudjelovanja pri čemu je šest puta bio državni prvak


75

foto: Mladen Maradin

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2017

Sl. 10. Učenici trećeg razreda na državnome Natjecanju iz geografije 2017. godine (2011., 2012., 2013., 2014. 2015. i 2017) i jednom osvojio drugo mjesto (2016.). Sedam sudjelovanja ostvario je i Mihovil Penavić i dva puta osvojio treće mjesto (2017. i 2016.), tri puta četvrto (2015., 2014. i 2011.) te jednom peto i jednom deveto mjesto. Pet sudjelovanja na državnim natjecanjima ostvarila je Ana Katić (3. mjesto 2015.) i Karlo Ivanković, a četiri Matej Plavac (2. mjesto 2015.). Po tri puta su na državnom natjecanju sudjelovali Antonio Grgurić (3. mjesto 2017.), Matej Švedić (3. mjesto 2014.) i Ivana Babić, a dva puta Jurica Stipković i Barbara Kurtov. Od 17 natjecatelja, desetoro je sudjelovalo dva i više puta na državnim natjecanjima. Prvim sudjelovanjem i osvajanjem „postolja“ izdvajaju se Danijela Besednik i Tomislav Mamić, osvajači drugog mjesta 2017. godine u kategoriji trećeg razreda. Od svih čestica u ispitu više od polovine bilo je vrlo lagano, od čega je 14 čestica riješeno 100 %, 8 čestica 94 %, 6 čestica 88 %, a 8 čestica 82 %. Dvije su se ispitne čestice pokazale teškima za ovogodišnje natjecatelje, a četiri vrlo teškima. U vrlo teškim ispitnim česticama ispitan je ishod povezati logotip s državom i imenovati državu u kojoj je sjedište kompanije koja proizvodi traper odjeću (riješio samo jedan natjecatelj) te poredati najpoznatija europska sveučilišta po starosti (Cambridge, Oxford, Montpellier) i imenovati državu u kojoj se nalazi rangirano sveučilište. Čestice kojima je ispitan posljednji ishod nije riješio niti jedan natjecatelj, a na riješenost je utjecala i vezanost odgovora. U praktičnom radu prva su četiri zadatka i prvu česticu petog zadatka riješili gotovo svi natjecatelji, a u njima su ispitane vještina izračunavanja udjela, izrada jednostavne tematske karte i kružnog dijagrama. Izrada trokomponentnog dijagrama bila je vrlo zahtjevna vještina za ovogodišnje natjecatelje trećeg razreda, dok su na vrlo zadovoljavajućoj razini riješeni zadatci kojima je ispitana analiza podataka, dijagrama i izrađenih karta te obrazloženje trendova u proizvodnji električne energije i strukturi proizvodnje električne energije na zadanom primjeru SAD-a.


76

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2017

Među srednjoškolcima, u kategoriji četvrtog razreda bila je najveća relativna zastupljenost natjecatelja iz Grada Zagreba (6 od 16). Po dva su natjecatelja bila iz Krapinsko-zagorske, Primorskogoranske i Splitsko-dalmatinske županije te po jedan iz Bjelovarsko-bilogorske, Istarske, Sisačkomoslavačke i Vukovarsko-srijemske županije. U svim kategorijama natjecanja ispit za četvrti razred riješen je najslabije (64,6 %), a u praktičnom radu za srednjoškolce uspješniji od četvrtog (riješenost 78,5 %) bili su natjecatelji iz trećeg razreda. Po ukupnom prosječnom broju bodova (69) slabiji je rezultat ostvaren samo u kategoriji drugog razreda, no male su razlike između prvog, drugog i četvrtog razreda. U kategoriji četvrtog razreda velik je raspon varijacije u ispitu (22 boda) i ukupnom broju bodova (30,5 bodova). Veći je samo u kategoriji šestog razreda. To je posljedica velikih razlika u uspješnosti rješavanja pojedinih ispitnih čestica. Vrlo laganih je bilo 30 čestica od čega je 11 riješeno 100 %, 4 čestice 94 %, 13 čestica 88 % i 2 čestice 81 %. S druge strane, teških je bilo sedam ispitnih čestica i vrlo teških 11. Čestice kojima su ispitani ishodi povezati vrstu sedimenta prikazanu na fotografiji s geografskim područjem za koje je karakterističan, prepoznati industrijski proizvod na fotografiji i povezati ga s naseljem u kojem se proizvodi (staklo - Hum na Sutli te keramika - Zaprešić), prepoznati na priloženom dijagramu udjele preseljenog stanovništva među županijama Republike Hrvatske 2015. godine i udio preseljenih među naseljima istoga grada/općine, prepoznati na priloženom dijagramu spol koji ima veći udio u unutarnjim migracijama (žene) i veliku dobnu skupinu u kojoj su najveće razlike među spolovima (zrelo stanovništvo), povezati grad Koprivnicu označen brojem 3 na priloženoj karti Hrvatske s fotografijom sirovine koja se u tom gradu prerađuje u gotove proizvode (briketi hmelja) i povezati sveca zaštitnika s pripadajućom fotografijom grada (sv. Mihovil – Šibenik) riješene su 20 – 40 %. Samo su po tri natjecatelja riješila ispitne čestice u kojima su ispitani ishodi povezati grad Čakovec označen brojem 1 na priloženoj karti Hrvatske s fotografijom žitarice koja se u tom gradu prerađuje u gotove proizvode, povezati sveca zaštitnika s pripadajućom fotografijom grada (sv. Nikola – Varaždin), ucrtati lokaciju Pazinskog ponora na hidrografskoj karti, rangirati granu stočarstva (svinjogojstvo) prema brojnosti u uzgoju 2011. – 2015. godine (i imenovati poljoprivrednu regiju u kojoj je najzastupljenija) te imenovati antičko naselje u kojemu se nalazi najočuvanija kasnoantička palača na svijetu (Aspalathos, Spalato). Ispitne čestice u kojima su ispitani ishodi povezati grad Belišće označen brojem 4 na priloženoj karti Hrvatske s fotografijom sirovine koja se u tom gradu prerađuje u gotove proizvode (papir), povezati grad Zadar označen brojem 2 na priloženoj karti Hrvatske s fotografijom sirovine koja se u tom gradu prerađuje u gotove proizvode (soja), rangirati granu stočarstva (peradarstvo i ovčarstvo) prema brojnosti u uzgoju 2011. – 2015. godine (i imenovati poljoprivrednu regiju u kojoj je ta grana stočarstva najzastupljenija) riješila su samo po dva natjecatelja. Samo je jedan natjecatelj riješio ispitnu česticu kojom je ispitan ishod rangirati granu stočarstva (govedarstvo) prema brojnosti u uzgoju 2011. – 2015. godine (i imenovati poljoprivrednu regiju u kojoj je najzastupljenija), a niti jedan nije riješio česticu kojom je ispitan ishod označiti zadanim brojem na slijepoj karti županije koje su od 2002. do 2011. imale više od 10 000 000 turističkih noćenja (Istarska, Primorsko-goranska i Splitsko-dalmatinska). U praktičnom radu najslabije je riješen prvi zadatak u kojem je ispitan ishod izračunati indeks promjene broja emigranata iz Hrvatske i dopuniti rečenice identifikacijom udjela odseljenih u Europu i identifikacijom kontinenta koji bilježi najveću relativnu promjenu (riješenost 36 %), zatim sedmi zadatak u kojemu su natjecatelji na temelju analize izrađenih tematskih karata i dopunjenih tablica trebali napisati sažetak o vanjskoj migraciji iz Republike Hrvatske od 2011. do 2015. godine (riješenost 52 %). Za pisanje sažetka navedene su sljedeće smjernice: obuhvatiti glavna ishodišta prema prirodno-geografskim


77

foto: Mladen Maradin

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2017

Sl. 11. Učenici četvrtog razreda na državnome Natjecanju iz geografije 2017. godine i nodalno-funkcionalnim regijama i dominantnim potisnim faktorima te glavna odredišta prema regijama i privlačnim faktorima. Ostali zadatci u praktičnom radu bili su lagani i vrlo lagani, a u njima je provjeravana vještina izračunavanja udjela i drugih pokazatelja, izrade jednostavne tematske karte i analiza tematske karte. U kategoriji četvrtog razreda od 16 natjecatelja, njih 12 sudjelovali su dva i više puta na državnim natjecanjima. Sedam sudjelovanja ostvarili su Sven Lasta (državni prvak 2014., 2. mjesto 2010. i 2012., 3. mjesto 2013., 4. mjesto 2017., 6. mjesto 2016. i 8. mjesto 2011.) i Renata Vičević. Šest puta na državnom su natjecanju sudjelovale Silvija Kosić (2. mjesto 2011., 4. mjesto 2013., 7. mjesto 2017., 11. mjesto 2014., 14. mjesto 2012. i 15. mjesto 2016.), Jelena Bratulić i Mirta Ćorić (3. mjesto 2017. i 2014., 4. mjesto 2011., 8. mjesto 2015., 10. mjesto 2016. i 13. mjesto 2012.), a pet puta Šime Vukman (2. mjesto 2017., 4. mjesto 2012. i 2013., 5. mjesto 2016. i 6. mjesto 2015.) i Dorian Vlašićek (2. mjesto 2015., 4. mjesto 2014., 7. mjesto 2017., 9. mjesto 2016. i 12. mjesto 2013.). Petar Suman sudjelovao je na državnom natjecanju četiri puta (2. mjesto 2016., 3. mjesto 2015., 6. mjesto 2017. i 7. mjesto 2012.), tri puta Srećko Kajić (državni prvak 2015., 2016. i 2017. godine) i Pavao Banić (2. mjesto 2017., 3. mjesto 2016. i 5. mjesto 2015.), a dva puta Filip Kustura (državni prvak 2017., 6. mjesto 2010.) i Manuel Žegrec. U učenička postignuća na državnom i ostalim razinama natjecanja iz geografije utkan je veliki trud i doprinos mentora. Neki od njih kontinuirano sudjeluju na državnim natjecanjima s jednim ili više natjecatelja. Ove je godine na državno natjecanje u kategoriji osnovne škole bilo pozvano 57 mentora. Po dvoje natjecatelja za državno su natjecanje pripremali Stjepan Čebrajec, prof., OŠ Marija Bistrica (jedna učenica osvojila drugo mjesto); Matea Čiča, prof., OŠ Jordanovac, Zagreb, Dominik Možnik, prof., OŠ Kralja Tomislava, Zagreb (jedna učenica osvojila treće mjesto), Petar Perić, prof.,


78

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2017

OŠ Bijaći, Kaštel Novi i Mirjana Sorić, prof., OŠ Šime Budinića, Zadar (jedan učenik državni prvak). Brojem natjecatelja izdvaja se Radmila Čirko, prof., OŠ Alojzija Stepinca, Zagreb koja je pripremala četvero učenika od kojih je jedan državni prvak. U kategoriji srednjih škola brojem pozvanih učenika i ostvarenim rezultatima izdvajaju se Antonio Vrbatović, prof., III. gimnazija Split (četvorica učenika pozvana na državno natjecanje, od kojih je jedan državni prvak u kategoriji prvog razreda), Berislav Rusan, prof., XV. gimnazija, Zagreb (četvorica učenika pozvana na državno natjecanje, od kojih je jedan osvojio drugo mjesto u kategoriji četvrtog razreda) Gordana Tašner, prof., Gimnazija Lucijana Vranjanina, Zagreb (trojica učenika pozvana na državno natjecanje). Po dvoje natjecatelja za državno natjecanje pripremali su Marko Bacan, prof., Srednja škola Jastrebarsko, Ivica Blažević, prof., Klasična gimnazija fra Marijana Lanosovića s.p.j. - Slavonski Brod (jedan učenik osvojio treće mjesto), Tomislav Dolančić, prof., SŠ Donji Miholjac (jedan učenik osvojio drugo mjesto), Antonio Kurilić, prof., Gimnazija i strukovna škola Jurja Dobrile, Pazin, Anita Lučić, prof., Gimnazija Velika Gorica (jedan učenik osvojio treće mjesto), Nidija Meštrović, prof., V. gimnazija, Zagreb (jedna učenica osvojila treće mjesto) i Marija Pandžić, prof., Isusovačka klasična gimnazija s.p.j. u Osijeku. Po broju učenika koji su sudjelovali na državnom natjecanju iz geografije 2017. godine izdvajaju se XV. gimnazija, Zagreb sa šest natjecatelja, sa po četiri natjecatelja III. gimnazija Split i OŠ Alojzija Stepinca, Zagreb i sa tri natjecatelja Gimnazija Lucijana Vranjanina, Zagreb. U analizi zastupljenosti učenika iz pojedinih jedinica regionalne samouprave na državnom natjecanju koristi se indeks nacionalne (geografske) konkurentnosti. Izračunava se kao kvocijent udjela jedinice regionalne samouprave u ukupnom broju natjecatelja i udjela u ukupnom broju učenika, pomnožen sa 100. U kategoriji osnovnih škola najviši indeks nacionalne konkurentnosti 2017. godine imaju Krapinsko-zagorska županija (Ink = 198,7), Grad Zagreb (Ink = 191,9), Karlovačka (Ink = 172,4), Međimurska (Ink = 153,1) i Zadarska županija (Ink = 147,3). Uz sedam županija bez natjecatelja na državnom natjecanju 2017. godine, u kategoriji osnovnih škola najniži indeks nacionalne konkurentnosti imaju Vukovarsko-srijemska, Dubrovačko-neretvanska i Zagrebačka županija. U posljednjih sedam godina, od 2011. do 2017., pravila formiranja liste predloženika za državno natjecanje su ujednačena što omogućuje usporedivost podataka u analizama. Sumiramo li podatke za posljednjih sedam godina, najviši indeks nacionalne konkurentnosti u geografskim znanjima i vještinama učenika osnovnih škola ima Međimurska županija (Ink = 225,5), slijede Krapinsko-zagorska županija (Ink = 183,2), Grad Zagreb (Ink = 163,8), Karlovačka županija (Ink = 160,2) i Primorsko-goranska županija (Ink = 116), dok Ličko-senjska županija sedam godina nije imala natjecatelja na državnom natjecanju. Najniži indeks nacionalne konkurentnosti, uz Ličko-senjsku županiju imaju Virovitičkopodravska, Požeško-slavonska i Sisačko-moslavačka županija (sl. 12). U kategoriji srednjih škola 2017. godine najviši indeks nacionalne konkurentnosti imaju Brodskoposavska (Ink = 179,2), Krapinsko-zagorska (Ink = 163,9), Zagrebačka (Ink = 159,6), Primorsko-goranska (Ink = 138,7) i Osječko-baranjska županija (Ink = 132,8), a u posljednjih sedam godina Krapinsko-zagorska (Ink = 169,4), Međimurska (Ink = 150,9), Istarska (Ink = 148,9), Primorsko-goranska (Ink = 140,9) i Karlovačka županija (Ink = 136,2). U posljednjih sedam godina najniži indeks nacionalne konkurentnosti u kategoriji srednjih škola imaju Ličko-senjska, Požeško-slavonska) i Bjelovarsko-bilogorska županija (sl. 13).


GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2017

79

Sl. 12. Indeks nacionalne konkurentnosti 2011. – 2017. godine u geografskim znanjima i vještinama učenika osnovnih škola

Sl. 13. Indeks nacionalne konkurentnosti 2011. – 2017. godine u geografskim znanjima i vještinama učenika srednjih škola


80

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2017

Rezultati natjecatelja iz pojedinih jedinica regionalne samouprave mogu se usporediti prema indeksu nacionalne uspješnosti. Taj indeks izračunava se kao kvocijent između udjela u ostvarenom broju bodova i udjela u ukupnom broju natjecatelja, pomnožen sa 100. U kategoriji osnovnih škola najviši indeks nacionalne uspješnosti imaju natjecatelji iz Vukovarsko-srijemske, Zadarske, Primorsko-goranske, Karlovačke i Varaždinske županije, a u kategoriji srednjih škola natjecatelji iz Dubrovačko-neretvanske, Šibensko-kninske, Vukovarsko-srijemske, Karlovačke i Varaždinske županije. Ukupni indeks nacionalne uspješnosti 2017. godine, iskazan za svih osam kategorija natjecanja, imaju natjecatelji iz Vukovarsko-srijemske, Karlovačke i Varaždinske županije (sl. 14). Razinu postignuća na 24. državnome Natjecanju iz geografije pokazuje postotak osvojenih bodova kod osvajača prvih triju mjesta. Priznanja za osvojena prva mjesta primilo je 11 učenika iz sedam različitih županija i Grada Zagreba: iz Grada Zagreba (5. i 7. razred), Splitsko-dalmatinske (8. i 1. razred), Vukovarsko-srijemske županije (7. i 4. razred), Dubrovačko-neretvanske (2. razred), Karlovačke (6. razred), Primorsko-goranske (3. razred), Sisačko-moslavačke (4. razred) i Zadarske županije (8. razred). Za osvojeno drugo mjesto dodijeljeno je 12 priznanja učenicima iz sedam različitih županija i Grada Zagreba: iz Grada Zagreba (6. i 4. razred), iz Krapinsko-zagorske županije (7. i 3. razred), Primorsko-goranske (6. i 3. razred), Splitsko-dalmatinske (8. i 4. razred), Osječko-baranjske (2. razred), Varaždinske (1. razred), Zadarske (5. razred) i Zagrebačke županije (8. razred). Za osvojeno treće mjesto dodijeljeno je devet priznanja učenicima Grada Zagreba (6. i 4. razred), Splitskodalmatinske županije (7. i 2. razred), Zagrebačke (3. razred), Varaždinske (5. razred), Primorskogoranske (8. razred), Brodsko-posavske (3. razred) i Osječko-baranjske županije (1. razred).

Sl. 14. Indeks nacionalne uspješnosti u geografskim znanjima i vještinama učenika osnovnih i srednjih škola 2017. godine


GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2017

81

Najveći broj priznanja osvojili su učenici iz Splitsko-dalmatinske županije (6 priznanja) i Grada Zagreba (6 priznanja), Primorsko-goranske (4 priznanja) te Zagrebačke, Krapinsko-zagorske, Varaždinske, Zadarske, Osječko-baranjske i Vukovarsko-srijemske županije (po 2 priznanja) (sl. 15). Na temelju rezultata natjecanja učenici osnovnih škola ostvaruju dodatne bodove pri upisu u srednje škole, no Državno povjerenstvo ne može utjecati na mjerila i kriterije vrednovanja tih postignuća. Na temelju ocjene o ukupnim rezultatima srednjoškolaca na državnim natjecanjima iz geografije, a posebno na temelju uočenih vrlo malih razlika u broju bodova između osvajača četvrtih, petih i šestih mjesta u odnosu na treće mjesto, Državno je povjerenstvo predložilo, a Vijeće Geografskog odsjeka PMF-a Sveučilišta u Zagrebu i Vijeće Odjela za geografiju Sveučilišta u Zadru prihvatilo sljedeći način vrednovanja dodatnih postignuća na natjecanjima: izravan upis na studijske programe geografije za tri ili četiri sudjelovanja na državnim natjecanjima iz geografije u kategoriji srednjih škola kao i izravni upis na studijske programe geografije za osvajače prvih šest mjesta na državnim natjecanjima iz geografije u kategoriji srednjih škola te po 100 dodatnih bodova za svaku godinu za osvojeno od 7. mjesta nadalje na državnim natjecanjima iz geografije u kategoriji srednjih škola.

Sl. 15. Udio osvojenih prvih, drugih i trećih mjesta na 24. državnome Natjecanju iz geografije 2017. godine po županijama Republike Hrvatske


82

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2017

Tab. 1. Ljestvica konačnog poretka na 24. državnome Natjecanju iz geografije 2017. godine 5. razred BODOVI Rang

Ime

Prezime

Ime mentora

Prezime mentora

Ime škole

Županija

ISPIT

PRAKTIČNI RAD

UKUPNO

1.

Luka

Protulipac

Radmila

Čirko

OŠ Alojzija Stepinca, Zagreb

Grad Zagreb

65

24,5

89,5

2.

Luka

Bralić

Marija

Mrkić

OŠ Stjepana Radića Bibinje

Zadarska

64

25

89

3.

Tea

Težak

Ivana

Banek

III. osnovna škola Varaždin

Varaždinska

65

23,5

88,5

4.

Ema

Vlašić

Robert

Žagar

OŠ Čavle, Čavle

Primorskogoranska

60

27,5

87,5

4.

Tvrtko

Vaić

Marija

Jukić

OŠ Ive Andrića, Zagreb

Grad Zagreb

62

25,5

87,5

5.

Sonja

Rajko

Andrea

Deković

OŠ Jože Šurana - Višnjan

Istarska

64

22,5

86,5

6.

Lovro

Šimić

Jadranka

Salopek

OŠ Ante Kovačića - Zagreb

Grad Zagreb

58

27,5

85,5

7.

Karlo

Zdunić

Radmila

Čirko

OŠ Alojzija Stepinca, Zagreb

Grad Zagreb

59

26

85

8.

Tena

Radoš

Matea

Čiča

OŠ Jordanovac, Zagreb

Grad Zagreb

60

24,5

84,5

9.

Denis

Toplek

Danijela

PerencJaušovec

I. osnovna škola - Čakovec

Međimurska

59

25

84

10.

Luka

Klancir

Stjepan

Čebrajec

OŠ Marija Bistrica, Marija Bistrica

Krapinskozagorska

56

26,5

82,5

11.

Iskra

Vranković

Matea

Čiča

OŠ Jordanovac, Zagreb

Grad Zagreb

57

24,5

81,5

11.

Petra

Luketić

Jasna

Višnić

OŠ Dubovac, Karlovac

Karlovačka

56

25,5

81,5

12.

Jakov

Halambek

Sanja

Nekić

OŠ Antuna Branka Šimića, Zagreb

Grad Zagreb

61

20

81

13.

Nikola

Poljak

Zoran

Samardžić

OŠ Ivana Lovrića, Sinj

Splitskodalmatinska

56

21,5

77,5

14.

Klara

Ferišak

Kristina

Fruk

OŠ Ante Kovačića - Zlatar

Krapinskozagorska

51

26

77

15.

Vita

Grgurić

Radmila

Čirko

OŠ Alojzija Stepinca, Zagreb

Grad Zagreb

53

22

75

16.

Elizabeta

Evačić

Monika

Matijaško

OŠ Braća Radić - Koprivnica

Koprivničkokriževačka

51

21,5

72,5


83

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2017

6. razred BODOVI Rang

Ime

1.

Lucija

2.

Andrej

Ime mentora

Prezime mentora

Stipetić

Nikolina

Magličić Čavlović

Nikšić

Marija

Rajič

Prezime

Županija

ISPIT

PRAKTIČNI RAD

UKUPNO

Prva osnovna škola Ogulin

Karlovačka

65

26,5

91,5

OŠ Julija Klovića, Zagreb

Grad Zagreb

62

27,5

89,5

62

27,5

89,5

Ime škole

2.

Eni

Perica

Josip

Jurjević

OŠ Fran Franković, Rijeka

Primorskogoranska

3.

Dijana

Kolezarić

Dominik

Možnik

OŠ Kralja Tomislava Zagreb

Grad Zagreb

62

27

89

4.

Andrija

Vrbanc

Ksenija

Krušić

OŠ Remete, Zagreb

Grad Zagreb

59

28

87

5.

Fran

Sobotinčić

Dominik

Možnik

OŠ Kralja Tomislava - Zagreb

Grad Zagreb

58

26,5

84,5

6.

Mateo

Mitrović

Martina

Griparić

OŠ Biograd, Biograd na Moru

Zadarska

56

27,5

83,5

7.

Ivan

Vukadinović

Ankica

Boban

OŠ Pujanki, Split

Splitskodalmatinska

53

24

77

8.

Josip

Vrdoljak

Ante

Olivani

OŠ Vodice, Vodice

Šibensko-kninska

51

23,5

74,5

9.

Klara

Barbić

Nevenka

Pokos

OŠ Dobriše Cesarića - Zagreb

Grad Zagreb

55

15,5

70,5

OŠ Nikole Tesle - Zagreb

Grad Zagreb

53

15,5

68,5

10.

Mia

Jovanić

Diana

FantelaBelinić

11.

Kristijan

Hindlaugh

Tihomir

Gržinčić

OŠ Marina Držića - Zagreb

Grad Zagreb

55

12,5

67,5

Zagrebačka

39

26

65

Istarska

44

9,5

53,5

12.

Fran

Lešković

Ivanka

Šupeljinac

OŠ Đure Deželića - Ivanić Grad

13.

Matea

Hrelja

Nina

Brenčić

OŠ Matije Vlačića, Labin


84

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2017

7. razred BODOVI Prezime

Ime mentora

Rang

Ime

1.

Matej

Lončar

Ana

1.

Maks

Vincek

Valentina

Prezime mentora

Ime škole

Županija

ISPIT

PRAKTIČNI RAD

UKUPNO

Matić

OŠ Josipa Kozarca Vinkovci

Vukovarskosrijemska

66

28,5

94,5

Mihić

OŠ Retkovec, Zagreb

Grad Zagreb

67

27,5

94,5

Krapinskozagorska

66

26

92

2.

Nika

Kovačić

Stjepan

Čebrajec

OŠ Marija Bistrica, Marija Bistrica

3.

Ana

Ćukušić

Sanja

Vukosav

OŠ Mertojak, Split

Splitskodalmatinska

65

25,5

90,5

4.

Marko

Lučić

Inga

Križanović

OŠ Matije Gupca - Zagreb

Grad Zagreb

62

25,5

87,5

5.

Marta

Majcen

Marina

Kožulj

OŠ Šemovec, Šemovec

Varaždinska

60

26

86

OŠ Kamen-Šine, Split

Splitskodalmatinska

58

28

86

5.

Nika

Kilić

Ivana

Vrbatović

5.

Ivan

Vojnović

Gordana

Hatz

OŠ Ivana Granđe, Soblinec

Grad Zagreb

61

25

86

6.

Sara

Žuvanić

Mirjana

Sorić

OŠ Šime Budinića - Zadar

Zadarska

60

25

85

7.

Tin

Salopek

Radmila

Čirko

OŠ Alojzija Stepinca, Zagrev

Grad Zagreb

58

26,5

84,5

8.

Dora

Težak

Alenka

Bađun

VI. osnovna škola - Varaždin

Varaždinska

60

23,5

83,5

9.

Petra

Stipinović

Helanda

Čović

OŠ Josip Pupačić, Omiš

Splitskodalmatinska

59

22,5

81,5

10.

Toni

Baturina

Ana

Baraka Ribinski

OŠ Kantrida, Rijeka

Primorskogoranska

63

18

81

11.

Matko

Fabulić

Maja

Komušar

OŠ Luka - Sesvete

Grad Zagreb

68

12,5

80,5

Grad Zagreb

63

16,5

79,5

12.

Filip

Gajić

Anđelina

Jurčić

OŠ Sesvetski Kraljevec, Sesvetski Kraljevec

13.

Eli

Hrgović

Gordana

Zvošec

OŠ Tomaša Goričanca - Mala Subotica

Međimurska

60

17

77

14.

Sara

Jakelić

Antonia

Petković

OŠ Vrpolje, Vrpolje

Šibensko-kninska

57

19,5

76,5


85

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2017

8. razred BODOVI ISPIT

PRAKTIČNI RAD

UKUPNO

Zadarska

64

28,5

92,5

OŠ Bol - Split

Splitskodalmatinska

64

28,5

92,5

Vrbanić

OŠ Braće Radića - Kloštar Ivanić

Zagrebačka

62

28

90

Katarina

Mravak

OŠ Dinka Šimunovića, Hrvace

Splitskodalmatinska

66

24

90

Cerović

Kristijan

Zec

OŠ Kraljevica, Kraljevica

Primorskogoranska

59

28

87

Luka

Rogoz

Marica

Vinković

OŠ Grgura Karlovčana, Đurđevac

Koprivničkokriževačka

62

24,5

86,5

Mihaela

Šimunić

Ana

Brunski

OŠ Slava Raškaj, Ozalj

Karlovačka

58

27

85

Prezime

Ime mentora

Prezime mentora

Rang

Ime

Ime škole

1.

Mislav

Maldini

Mirjana

Sorić

OŠ Šime Budinića - Zadar

1.

Mirko

Armanda

Jakov

Stanojević

2.

Marta

Novaković

Robert

2.

Ema

Buljan

3.

Mario

4. 5.

Županija

6.

Luka

Šafarić

Petra

Šinko Posel

OŠ Štrigova, Štrigova

Međimurska

59

23,5

82,5

7.

Lea

Burilo

Ivan

Zelenić

OŠ Ljudevita Gaja - Zaprešić

Zagrebačka

55

26

81

8.

Filip

Ivanković

Ružica

Ivanković Ciotti

OŠ Kneza Trpimira, Kaštel Gomilica

Splitskodalmatinska

55

25,5

80,5

9.

Egon

Belošević

Miljenka

Hršak

OŠ Ljudevit Gaj u Krapini

Krapinskozagorska

54

26

80

10.

Filip

Gazarek

Miroslav

Kozina

OŠ Dr. Ante Starčevića Zagreb

Grad Zagreb

53

25

78

10.

Stipe

Šutalo

Sanda

Blatančić

OŠ Stjepana Radića Metković

Dubrovačkoneretvanska

52

26

78

11.

Josip

Ivančev

Tea

Piveta

OŠ Ivan Duknović, Marina

Splitskodalmatinska

58

18,5

76,5

12.

Jakov

Pera

Petar

Perić

OŠ Bijaći, Kaštel Novi

Splitskodalmatinska

57

19

76

13.

Vinka

Pera

Petar

Perić

OŠ Bijaći, Kaštel Novi

Splitskodalmatinska

62

13

75


86

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2017

1. razred BODOVI Ime mentora

Prezime mentora

Županija

ISPIT

PRAKTIČNI RAD

UKUPNO

III. gimnazija - Split

Splitskodalmatinska

59

20,5

79,5

Kunović Martić

Prva gimnazija - Varaždin

Varaždinska

51

26,5

77,5

Dalibor

Pazaver

III. gimnazija - Osijek

Osječkobaranjska

61

15,5

76,5

Velečki

Ivica

Blažević

Klasična gimnazija fra Marijana Lanosovića spj Slavonski Brod

Brodskoposavska

55

20,5

75,5

Filip

Radenić

Dragana

JurčevićVukšić

SŠ Petrinja, Petrinja

Sisačkomoslavačka

56

18,5

74,5

Marin

Belamarić

Mirjana

Zadro

XV. gimnazija - Zagreb

Grad Zagreb

47

24,5

71,5

Osječkobaranjska

54

16,5

70,5

Rang

Ime

Prezime

1.

Anteo

Vukasović

Antonio

Vrbatović

2.

Lovro

Štefan

Karmen

3.

Ines

Maroković

4.

Patricija

5. 6.

Ime škole

7.

Ivan

Ovcin

Tomislav

Dolančić

SŠ Donji Miholjac, Donji Miholjac

8.

Marko

Rasonja

Berislav

Rusan

XV. gimnazija - Zagreb

Grad Zagreb

53

16

69

III. gimnazija - Split

Splitskodalmatinska

55

12,5

67,5

9.

Mirko

Vilibić

Antonio

Vrbatović

9.

Nikola

Barilić

Berislav

Rusan

XV. gimnazija - Zagreb

Grad Zagreb

53

14,5

67,5

Osječkobaranjska

43

22,5

65,5

10.

Lucija

Pešo

Marija

Pandžić

Isusovačka klasična gimnazija spj u Osijeku

11.

Gabriela

Ušljebrka

Niko

Posavac

SŠ Kneza Branimira Benkovac

Zadarska

50

14,5

64,5

12.

Nina

Đurić

Dragica

Ivičević

SŠ Fra Andrije Kačića Miošića - Makarska

Splitskodalmatinska

51

12

63

13.

Filip

Miočić

Ljiljana

Prpić

Gimnazija Jurja Barakovića, Zadar

Zadarska

46

13,5

59,5

14.

Denis

Ronik

Domagoj

Brlas

Gimnazija Petra Preradovića - Virovitica

Virovitičkopodravska

48

10

58


87

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2017

2. razred BODOVI Županija

ISPIT

PRAKTIČNI RAD

UKUPNO

Biskupijska klasična gimnazija Ruđera Boškovića s.p.j.

Dubrovačkoneretvanska

57

24

81

Dolančić

SŠ Donji Miholjac, Donji Miholjac

Osječkobaranjska

56

21

77

Vicko

Sviličić

Prirodoslovno tehnička škola - Split

Splitskodalmatinska

53

22,5

75,5

Radalj

Antonio

Vrbatović

III. gimnazija - Split

Splitskodalmatinska

52

23

75

Jakov

Samardžija

Berislav

Rusan

XV. gimnazija - Zagreb

Grad Zagreb

51

23,5

74,5

6.

Tin

Šaban

Anita

Lučić

Gimnazija Velika Gorica, Velika Gorica

Zagrebačka

48

20,5

68,5

7.

Tin

Hrgović

Andrija

Bacinger

Gimnazija Josipa Slavenskog Čakovec

Međimurska

48

19,5

67,5

8.

Marin

Lončar

Stjepan

Pereža

Nadbiskupijska klasična gimnazija Don Frane Bulić s.p.j. - Split

Splitskodalmatinska

41

22,5

63,5

9.

Dominik

Miličević

Marija

Pandžić

Isusovačka klasična gimnazija s.p.j. u Osijeku

Osječkobaranjska

41

18,5

59,5

9.

Dominik

Tomić

Gordana

Tašner

Gimnazija Lucijana Vranjanina, Zagreb

Grad Zagreb

49

10,5

59,5

10.

Fran

Lončar

Marko

Puljević

Gaudeamus, prva privatna srednja škola u Osijeku s.p.j.

Osječkobaranjska

42

17

59

11.

Leon

Radin

Antonio

Kurilić

Gimnazija i strukovna škola Jurja Dobrile - Pazin

Istarska

44

14,5

58,5

12.

Ian

Grgić

Andrea

Ćurković

Klasična gimnazija - Zagreb

Grad Zagreb

44

13,5

57,5

Prezime

Ime mentora

Prezime mentora

Rang

Ime

1.

Antonio

Lujo

Sandra

Jović Mazalin

2.

Nikola

Bišćan

Tomislav

3.

Ante

Kuvačić

4.

Leo

5.

Ime škole


88

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2017

3. razred BODOVI Rang

Ime

Prezime

Ime mentora

Prezime mentora

Ime škole

Županija

ISPIT

PRAKTIČNI RAD

UKUPNO

1.

Luka

Banović

Hrvoje

Grofelnik

Gimnazija Andrije Mohorovičića - Rijeka

Primorskogoranska

59

29

88

2.

Danijela

Besednik

Ljiljana

Čižić

Gimnazija Antuna Gustava Matoša - Zabok

Krapinskozagorska

59

23

82

2.

Tomislav

Mamić

Maja

Matejčić

Prva sušačka hrvatska gimnazija u Rijeci

Primorskogoranska

58

24

82

3.

Mihovil

Penavić

Ivica

Blažević

Klasična gimnazija fra Marijana Lanosovića s.p.j. - Slavonski Brod

Brodskoposavska

57

24,5

81,5

3.

Antonio

Grgurić

Anita

Lučić

Gimnazija Velika Gorica, Velika Gorica

Zagrebačka

53

28,5

81,5

4.

Barbara

Kurtov

Hrvoje

Madžar

Gimnazija Franje Petrića - Zadar

Zadarska

56

25

81

5.

Petar

Vrvilo

Emil

Matuša

Gimnazija Antuna Vrančića, Šibenik

Šibensko-kninska

51

29

80

6.

Ivana

Babić

Darko

Kanjuh

XV. gimnazija - Zagreb

Grad Zagreb

54

25,5

79,5

7.

Jurica

Stipković

Marko

Bacan

SŠ Jastrebarsko, Jastrebarsko

Zagrebačka

55

23

78

7.

Matej

Plavac

Đurđica

Eržić

Gimnazija Nova Gradiška, Nova Gradiška

Brodskoposavska

53

25

78

8.

Ana

Katić

Gordan

Begler

Gimnazija Karlovac, Karlovac

Karlovačka

53

24,5

77,5

9.

Manuel

Jelić

Tanja

Šego Miketa

Prirodoslovna i grafička škola - Rijeka

Primorskogoranska

54

23

77

10.

Milorad

Kondić

Samir

Hasanagić

Srpska pravoslavna opća gimnazija Kantakuzina, Zagreb

Grad Zagreb

51

24

75

11.

Anton

Novković

Nidija

Meštrović

V. gimnazija - Zagreb

Grad Zagreb

44

27,5

71,5

Marcikić

Gimnazija Matija Mesić, Slavonski Brod

Brodskoposavska

45

23,5

68,5

12.

Matej

Švedić

Katarina

12.

Nika

Štimac

Marina

Džidžić

VII. gimnazija - Zagreb

Grad Zagreb

44

24,5

68,5

13.

Karlo

Ivanković

Marko

Bacan

SŠ Jastrebarsko, Jastrebarsko

Zagrebačka

45

23

68


89

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2017

4. razred BODOVI Ime škole

Županija

ISPIT

PRAKTIČNI RAD

UKUPNO

Korpar

Gimnazija Matije Antuna Reljkovića, Vinkovci

Vukovarskosrijemska

53

25,5

78,5

Ivanka

Bukač

SŠ Tina Ujevića - Kutina

Sisačkomoslavačka

51

27,5

78,5

Vukman

Branka

Dumanić

SŠ Ivana Lucića - Trogir

Splitskodalmatinska

47

29,5

76,5

Pavao

Banić

Berislav

Rusan

XV. gimnazija - Zagreb

Grad Zagreb

53

23,5

76,5

Mirta

Ćorić

Nidija

Meštrović

V. gimnazija - Zagreb

Grad Zagreb

51

25

76

4.

Jelena

Bratulić

Antonio

Kurilić

Gimnazija i strukovna škola Jurja Dobrile - Pazin

Istarska

50

23,5

73,5

4.

Sven

Lasta

Ribana

Moulis

Gimnazija Daruvar, Daruvar

Bjelovarskobilogorska

49

24,5

73,5

5.

Dominik Šime

Samac

Antonio

Vrbatović

III. gimnazija - Split

Splitskodalmatinska

51

22

73

6.

Petar

Suman

Gordana

Tašner

Gimnazija Lucijana Vranjanina, Zagreb

Grad Zagreb

45

23,5

68,5

7.

Silvija

Kosić

Ivana

Milunović

SŠ Hrvatski kralj Zvonimir, Krk

Primorskogoranska

45

22

67

7.

Dorian

Vlašićek

Gordana

Tašner

Gimnazija Lucijana Vranjanina, Zagreb

Grad Zagreb

42

25

67

8.

Karlo

Ivanjko

Ksenija

Šaić

SŠ Pregrada, Pregrada

Krapinskozagorska

43

22,5

65,5

9.

Manuel

Žegrec

Davorka

Pelko

SŠ Zlatar, Zlatar

Krapinskozagorska

40

24

64

10.

Iva

Oroz

Željka

Jakubec

II. gimnazija - Zagreb

Grad Zagreb

38

20

58

Primorskogoranska

34

22

56

Grad Zagreb

31

17

48

Prezime

Ime mentora

Rang

Ime

1.

Srećko

Kajić

Zvonko

1.

Filip

Kustura

2.

Šime

2. 3.

Prezime mentora

11.

Renata

Vičević

Josip

Pavelić

Prva riječka hrvatska gimnazija, Rijeka

12.

Franjo-Josip

Marković

Ljiljana

Kovačić

Gimnazija Sesvete, Sesvete

R

V ,

Doc. dr. sc. užica uk predsjednica Državnoga povjerenstva za natjecanje iz geografije

M

M

,

Fotografije snimio doc. dr. sc. laden aradin član Državnoga povjerenstva za natjecanje iz geografije


90

PRIKAZI

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2017

Fuerst-Bjeliš, B. (ur.), 2017: Mediterranean identities Environment, society, culture, InTech, 426. DOI: 10.5772/66587. Dostupno u slobodnom pristupu na: https://www.intechopen.com/books/ mediterranean-identities-environmentsociety-culture Print ISBN 978-953-51-3585-2 Online ISBN 978-953-51-3586-9 InTech, međunarodni izdavač znanstvene literature u otvorenom pristupu (open access), posebno specijaliziran za STEM područje, upravo je objavio knjigu urednice Borne Fuerst-Bjeliš: The Mediterranean Identities – Environment, Society, Culture. Iz statistike InTech-a saznajemo da je dosad objavljeno oko 3500 knjiga u slobodnom pristupu, indeksiranih u važnijim znanstvenim bazama, a odnedavno i WOS (Book Citation index) te 111 milijuna preuzimanja. Na 426 stranica, kroz 17 poglavlja, strukturiranih u 4 velike logične tematske cjeline o različitim aspektima identiteta mediteranskog prostora, knjiga The Mediterranean Identities – Environment, Society, Culture obuhvaća i povezuje okoliš, društvo i kulturu, najvažnije sastavnice identiteta Mediterana. Urednica se u predgovoru prisjeća Braudela, koji je u svom kapitalnom djelu o Mediteranu i mediteranskoj civilizaciji otvorio jednu sasvim novu perspektivu promišljanja o identitetu mjesta, uvodeći vodeću ulogu prostora, odnosno okoliša, za kojega je smatrao da se nalazi u samoj srži civilizacija. Fuerst-Bjeliš ističe pri tome kako se percepcija Mediterana naslanja se podjednako na prirodu, povijest, način života i konačno na pejzaž, koji objedinjuje oboje – i prirodu i kulturu. Kako bismo se približili pitanju i razumijevanju identiteta, potrebno je uvažiti sve ove aspekte. I doista – ne postoji mediteranski identitet, već mediteranski identiteti. Urednica nadalje raspravlja kako „Mediteran ne možemo obilježiti homogenošću i uniformošću kao što bismo uobičajeno odrediti neku regiju. Mediteran ćemo prije odrediti jedinstvenošću koja paradoksalno proizlazi upravo iz različitosti, kontakata i međusobnih veza. To se jednako odnosi kako na morske i kopnene vrste, vode, tako i na narode, kulture i načine života. Knjiga je zamišljena da obuhvati okoliš, društvo i kulturu Mediterana u svojim višestrukim i jedinstvenim poveznicama tijekom tisućljeća i da pridonese boljem razumijevanju suštinskih odnosa čovjeka i okoliša kroz povijest Mediterana.”


GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2017

91

Knjiga s jedne strane reflektira aktualno stanje područja, temeljeno na doista respektabilnom poznavanju svjetske literature, ali također otvara i nove poglede i perspektive. Svaki od autora pristupa problemu na vlastiti, originalni način, a sva se poglavlja komplementarno povezuju u strukturiranu cjelinu. Izbor poglavlja definirao je nekoliko ključnih problema, odnosno tema koja čine temelj strukture knjige. Knjiga se sastoji od 4 cjeline. Prva cjelina Rethinking the Mediterranean donosi 4 poglavlja koja promišljaju i raspravljaju o identitetu i jedinstvenosti Mediterana iz različitih perspektiva – kulturne i prirodne. Kako je Mediteran „hotspot” bioraznolikosti, druga cjelina Biodiversity: Nature at the crossroads je ujedno i najopsežnija. Tri poglavlja raspravljaju o marinskim, a druga dva o kopnenim ekosistemima. Prirodni i okolišni rizici stvarnost su Mediterana kroz čitavu njegovu povijest te su ove teme sadržaj treće cjeline Risk and hazards. Posebna je pažnja posvećena odnosu suše i požara, kao i pitanjima prevencije i obnove od požara. Posljednja cjelina Cultural ecology and Mediterranean lifestyle - within and beyond govori o poveznicama i spregi mediteranskog okoliša i načina života, kako unutar samoga Mediterana tako i izvan njega. Jedan od primjera je mediteranska prehrana, koja se kao zaštićena kulturna baština, ali medicinska preporuka proširila u mnoge dijelove svijeta. „Knjiga je istaknula suvremene ključne probleme mediteranske regije. Tisućljetni odnosi čovjeka i okoliša izgradili su i oblikovali specifičan mediteranski način života, pejzaž i poseban višeslojni identitet. Ukazala je sasvim jasno i na one najozbiljnije prijetnje – bioraznolikosti, okolišne rizike, prije svega požare, kao posljedice promjene klime, načina života i korištenja zemljišta, a konačno i na nestajanje tradicionalnih mediteranskih praksi i degradaciju kulturnog pejzaža, kao sastavnica mediteranske kulturne baštine” naglasila je urednica knjige. Borna Fuerst-Bjeliš je znanstvena savjetnica i redovita profesorica u trajnom zvanju na Geografskom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Potpredsjednica Europskog udruženja za povijest okoliša (2107 -) te članica upravnog odbora Komisije Međunarodne geografske unije za marginalizaciju i globalizaciju (2016-). Istraživački se bavi poviješću okoliša mediteranskih i perimediteranskih područja te regionalnim identitetima u pograničnim prostorima. Dobitnica godišnje nagrade za znanost Federik Grisogono (2012). Poglavlja knjige dostupna su u slobodnom pristupu na trajnoj poveznici: https://www. intechopen.com/books/mediterranean-identities-environment-society-culture

Uredništvo


92

UPUTE SURADNICIMA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2017

UPUTE SURADNICIMA Geografski horizont objavljuje stručne radove iz geografije i srodnih znanstvenih područja kao i interdisciplinarne radove. Časopis izlazi dva puta godišnje. Uredništvo prima rukopise tijekom cijele godine. U pravilu se objavljuju radovi na hrvatskom jeziku. Rukopis treba oblikovati prema izgledu objavljenih članaka u Geografskom horizontu. Članak treba napisati u najkraćem obliku što ga jasnoća izlaganja dopušta. Tekst treba biti jasan, sažet i gramatički ispravan. Uz tekst članka prilaže se i sažetak (nekoliko rečenica). Svi radovi podliježu stručnoj recenziji. Opseg rukopisa članka – računajući bilješke, literaturu, tablice, grafičke priloge – ne smije prelaziti 28 800 znakova (16 str.), od kojih na svakoj stranici 1 800 slovnih mjesta (30 redaka sa 60 slovnih mjesta u retku pri čemu se računaju i razmaci među rječima). Radovi se šalju u dva isprintana primjerka A4 formata i CD-u (program MS Word, font Times New Roman 12). Grafičke priloge (grafikone, fotografije, tablice itd.) s numeracijom valja prirediti kao posebni dokument prema standardnim načinima računalne izrade i prilagoditi širinu grafičkog priloga na 70 mm ili 140 mm u JPEG, TIFF ili PDF formatu minimalne rezolucije od 300 dpi. Grafički prilozi ne stavljaju se u tekst članka, već predviđeno mjesto za grafički prilog treba označiti rednim brojem i naslovom u izdvojenom retku. Ispod grafičkog priloga navodi se skraćenica „Sl.“, redni broj priloga prema redoslijedu u radu, te kratak, ali informativan naslov. Isto vrijedi i za tablice: u izdvojenom retku navesti redni broj, naslov i izvor tablice. Iznad tablice navodi se skraćenica „Tab.“, redni broj tablice prema redoslijedu u radu, te kratak, ali informativan naslov. Ispod tablice navodi se izvor. U slučaju preuzimanja priloga iz drugog izvora autori su sami dužni osigurati dopuštenje. Primaju se rukopisi pripremljeni sukladno uputama suradnicima Geografskog horizonta. Literatura se citira prema harvardskom sustavu. Korištena literatura citira se unutar teksta tako da se u zagradi navede prezime autora i godina izdanja; na primjer: (Stražičić, 1993) te broj stranice ukoliko se radi o citatu (Stražičić, 1993, 37). Ako rad ima dva autora, treba navesti oba, na primjer: (Turk i Mirković, 1993). U slučaju zajedničkog rada trojice ili više autora, u tekstu se navodi prezime prvog autora i skraćenica „i dr.“ za druge autore, na primjer: (Graham i dr., 2000). Ukoliko se citira više članaka jednog autora iz iste godine izdanja, tada se uz godinu navode i slova po abecednom redu (npr. 2000a, 2000b itd.). Kada se navodi više radova u kontinuitetu koristi se „;“ (Friganović, 1991; Nejašmić i Bašić, 2005). Sve reference u tekstu navode se kao i prvi put, odnosno ne koriste se oblici poput „ibid.“, „op. cit.“ i slično. Na kraju teksta prilaže se popis literature (bibliografija) poredan prema abecednom redu prezimena autora i kronološkim redom za radove istog autora. Ovdje se navode svi autori pojedine reference. U slučaju zajedničkog rada više autora, u popisu literature se ne koristi oblik „i suradnici“, nego se navode svi autori. Za mrežno dostupne radove potrebno je, nakon dostupnih osnovnih referenci (naslova, autora itd.), navesti izvor (http://) i datum učitavanja. Naziv knjige, zbornika, časopisa i publikacija piše se u kurzivu. Uredništvo, glavni i tehnički urednik pridržavaju uobičajeno pravo na sitnije izmjene teksta, tablica i način grafičke prezentacije, ali da to bitno ne utječe na sadržaj i smisao članka. Uz članak, autori su dužni dostaviti podatke o zvanju i kontakt adresu (ustanovu zaposlenja s adresom ili kućnu adresu; adresu elektroničke pošte).


GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2017

93

UPUTE ZA CITIRANJE: Literatura članak u časopisu:

Henkel, R., 2005: Geography of Religion – Rediscovering a Subdiscipline, Hrvatski geografski glasnik 67 (1), 5-25. (Broj 67 označava godište (volumen) časopisa; (1) broj sveska unutar godišta, a 5-25 paginaciju rada u svesku.) Lozić, S., Fuerst-Bjeliš, B., Perica, D., 2006: Quantitative-geomorphological and Environmental-historical Impact on the Ecological Soil Depth; Northwestern Croatia, Hrvatski geografski glasnik 68 (1), 7-25.

članak u zborniku radova:

Stražičić, N., 1996: Hrvatska – pomorska zemlja, u: I. hrvatski geografski kongres: geografija u funkciji razvoja Hrvatske: zbornik radova (ur. Pepeonik, Z.), Zagreb, 12. i 13. listopada 1995., Hrvatsko geografsko društvo, Zagreb, 102-114.

poglavlje u knjizi:

Klemenčić, M., 1996: Promjene upravno-teritorijalnog ustroja Hrvatske 1918-1992, u: Hrvatske županije kroz stoljeća (ur. Mirošević, F.), Školska knjiga, Zagreb, 123-148.

knjiga:

Stražičić, N., 1996: Pomorska geografija svijeta: (regionalna pomorska geografija svijeta), Školska knjiga, Zagreb. Graham, B., Ashworth, G. J., Tunbridge, J. E., 2000: A Geography of Heritage: Power, Culture & Economy, Arnold, London.

članak na internet stranici:

Faričić, J., Postoji li danas Dalmacija?, http://www.geografija.hr novosti.asp?id_novosti=202&id_ projekta=0 (29.02.2004.)

Izvori publikacije:

Popis stanovništva, kućanstava i stanova 31. ožujka 2001.: stanovništvo prema spolu i starosti, po naseljima, Statistička izvješća 1167, DZS, Zagreb, 2003.

internet stranica:

Matisse’s Glossary of Internet Terms, 1994 – 2008, http://www.matisse.net/files/glossary.html (28.10.2009.) U posebnim, stalnim i povremenim rubrikama časopis objavljuje i druge priloge od znanstvenog i stručnog interesa: eseje, osvrte, recenzije, prikaze, bilješke o znanstvenim i stručnim skupovima itd. opsega do 9 000 znakova (5 str.). Takvi prilozi potpisuju se na kraju. Molimo autore da u roku od dva tjedna nakon izlaska časopisa iz tiska dostave Uredništvu časopisa bitnije tiskarske greške prema načinu objavljivanja (stranica, stupac, redak, stoji, treba) koje su se potkrale kako bi se objavile ispravke u sljedećem broju.

Uredništvo Rukopisi se upućuju na adresu: Hrvatsko geografsko društvo, Geografski horizont, Glavni urednik, Marulićev trg 19, p.p. 595, 10000 Zagreb, Hrvatska, tel. (01) 48 95 402, tel./faks. (01) 48 95 451, e-mail: hgd@geog.pmf.hr


Želite li odsada redovito primati časopis GEOGRAFSKI HORIZONT (označite križićem kućicu) pošaljite sljedeće podatke na adresu HGD-a:

Stručno-informativni časopis za geografiju http://issuu.com/h.g.d.

Nakladnik:

Hrvatsko geografsko društvo Marulićev trg 19, 10000 Zagreb, Hrvatska tel. (01) 48 95 402, tel./faks. (01) 48 95 451, e-mail: hgd@geog.pmf.hr http://www.hagede.hr http://www.facebook.com/geografski-horizont

Kupac

.........................................................................................

Ulica i kućni broj

.........................................................................................

Broj pošte i mjesto

.........................................................................................

Matični broj

.........................................................................................

/ Datum / Potpis / Pečat (za institucije) / :

...................................................

Ukoliko želite naručiti i/ili pojedine stare brojeve Geografskog horizonta (označite križićem kućicu) popunite priloženu tablicu. Bibliografija je dostupna na portalu www.geografija.hr. Naručujem sljedeće stare brojeve Geografskog horizonta:

Broj/godište

Količina



D o m a g o j V o g r i n c , S l av e n G a š pa r o v i ć i M a r t i n a J a k o v č i ć Utjecaj željeznice na prostorni razvoj Japana

Andrea Kosec

Krefeld – zelena oaza na zapadu Njemačke

Gordana Eremić

Ruralni turizam Karlovačke županije

K a r l o M a k i F i l i p -M a r i j a n K n e ž e v i ć

Slabljenje centralnih funkcija ruralnog prostora: studija slučaja Sveti Križ Začretje

K A R TA G O V O R I : CIJENA: za pravne osobe 30 kn za fizičke osobe 25 kn

Udio zaposlenih industrijskih radnika na 100 stanovnika u pravnim subjektima na području Istočne Hrvatske, 2011.


Turn static files into dynamic content formats.

Create a flipbook
Issuu converts static files into: digital portfolios, online yearbooks, online catalogs, digital photo albums and more. Sign up and create your flipbook.