Geografski horizont 53/1-2 (2007) by H.G.D.

BROJ 1-2/2007 • GODINA LIII • ISSN 0016 -7266

god. 53, br. 1-2/2007, Zagreb Stručno-informativni časopis za geografiju Nakladnik:

Hrvatsko geografsko društvo

Marulićev trg 19, 10000 Zagreb, Hrvatska tel. (01) 48 95 402, tel./faks. (01) 48 95 451, e-mail: hgd@geog.pmf.hr www.hagede.hr

Uredništvo: Sanja Faivre, Borna Fürst-Bjeliš, Milan Ilić, Jelena Lončar, Aleksandar Lukić, Josipa Rodić, Igor Tišma, Ivan Zupanc (svi iz Zagreba), Vera Graovac (Zadar) Glavna urednica:

Borna Fürst-Bjeliš

Tajnik uredništva:

Ivan Zupanc

Grafički i tehnički urednik:

Ivan Zagoda

Korektura:

Jadranka Čelant Hromatko

Slog i prijelom:

Ivan Zagoda

Tisak:

MTG Topgraf d.o.o., 2007.

Naklada:

700 primjeraka

Cijena časopisa:

za pravne osobe 30 kn, za fizičke osobe 25 kn

Časopis izlazi uz pomoć Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske. Za potpisane članke odgovaraju autori, za nepotpisane uredništvo. Rukopisi se ne vraćaju. Niti jedan dio ove publikacije ne smije se preuzeti, kopirati, prevoditi ili na bilo koji način reproducirati u bilo kojem pisanom ili elektroničkom mediju bez pismene suglasnosti i dozvole autora i izdavača. Časopis Geografski horizont učenicima i nastavnicima kao dodatnu literaturu preporuča Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa. KLASA: 602-01/07-01/00331; URBROJ: 533-12-07-0004. od 24. srpnja 2007.

Slika na naslovnoj stranici: Barokni balkon u Lovranu (foto: I. Zagoda)

ČLANCI

IVAN ZUPANC Habsburški popis stanovništva 1857. godine

TEA LONČAR Primjena GIS tehnologija u urbanom planiranju u Republici Hrvatskoj - što, kako, zašto?

JELENA LONČAR Istraživanje, eksploatacija i proizvodnja nafte i plina u Moslavini 27

IZ E - ŠKOLE ŽELJKA JAKUBEC, SANJA FAIVRE, INES MARTINEC, SARA KATANEC, IVA ŠALER, KRISTINA HABEK, DUNJA BARIŠIĆ: 39 Obnovljivi izvori energije

INFO KARTICA 55

Crna Gora

INTERVJU 57

prof. dr. sc. Reinhard Henkel

DOGAĐANJA 61 Posjet japanskog veleposlanika Geografskom odsjeku PMF-a 62 Susreti i natjecanja geografa u Omišu 64 4. hrvatski geografski kongres, Poreč PRIKAZI 67

Gradišćanski Hrvati u Mađarskoj i Hrvati u Slovačkoj

OBLJETNICE 69

71 72

Obljetnica Hrvatskog geografskog društva 80-godišnjica života prof. dr. sc. Mladena Ante Friganovića 70-godišnjica života prof. dr. sc. Andrije Borisa Bognara

POVODOM ODLASKA U MIROVINU 75

prof. dr. sc. Dragutin Feletar

IN MEMORIAM

doc. dr. sc. Milan Ilić (1965.-2007.)

Štovani čitatelji,

pred Vama se nalazi naš pedesettrogodišnjak, obnovljenog, pomlađenog ruha. S ovim brojem, nakon što smo nadoknadili zaostatke, osim novog dizajna časopisa, profilirat će se i obnovljena koncepcija časopisa usvojena na uredničkom odboru početkom svojega mandata. Na temelju stručnog mišljenja Agencije za odgoj i obrazovanje, Ministarstvo znanosti obrazovanja i športa odlukom od 24. srpnja 2007. godine preporučuje časopis Geografski horizont kao dodatnu literaturu učenicima i nastavnicima. Časopis je osnovan i pokrenut prije pedeset i dvije godine s osnovnom idejom da je:“Geografski horizont (je) namijenjen prije svega školi, a preko škole i čitavom društvu. Zadaća mu je da širi i produbljuje geografski vidik, jača međusobno poznavanje i poštivanje i time pridonosi svjetskom miru i ujedinjavanju.“ U duhu njegove primarne misije i zadatka, uredništvo smatra da Geografski horizont i dalje treba biti stručno i informativno glasilo našeg strukovnog udruženja, jer časopisa takvog profila i usmjerenja nema u Hrvatskoj, a niti u susjednim zemljama, izuzev slovenskog Obzornika. Dakle, svojim je sadržajima namijenjen nastavi, od osnovnoškolske do sveučilišne. Nastavnicima je namijenjen kao transfer novih znanstvenih i stručnih spoznaja u njihovom permanentnom obrazovanju, kao dopunsko štivo, nove informacije, te kao mjesto, odnosno svojevrsni stručni forum, gdje će naše geografsko društvo moći nalaziti sve relevantne informacije o događanjima, izložbama, kongresima, savjetovanjima, seminarima, natjecanjima i sl. Učenicima je namijenjen također kao dopunsko štivo, posebno onima nadarenima koji imaju veći interes za geografiju ili njezinu posebnu problematiku, te kao stručna literatura u njihovom samostalnom istraživačkom radu, kojemu se prema novom obrazovnom standardu posvećuje posebna pažnja. Studentima je namijenjen također kao dopunska literatura posebno putem obrade i objavljivanja pojedinih tema iz sveučilišne nastave kao transfer novih znanstvenih spoznaja, a koje nisu obrađene u udžbenicima. Zamišljeno je, također, da svi projekti Hrvatskog geografskog društva: Geografija.hr, E-škola, Hrvatski geografski glasnik i Geografski horizont budu međusobno povezaniji nego dosada; da međusobno upućuju na aktualne i zanimljive teme i sadržaje iz pojedinih projekata, kako bi naša geografska zajednica u Hrvatskoj bila što bolje upoznata sa svim sadržajima, informacijama i mogućnostima. Tako će npr. Geografski horizont od ovog broja povremeno objavljivati odabrane znanstvene mini-projekte E-škole, koji se ističu bilo po primijenjenoj metodologiji istraživanja, bilo po aktualnosti ili značaju teme koju obrađuju. Također će se, prema sličnim kriterijima (istraživački pristup, primijenjena metodologija) objavljivati studentski radovi izrađeni u okviru redovne nastave, ili tijekom terenske nastave, te odabrane teme posebno uspješnih diplomskih radova nastalih kroz suradnju studenta i mentora. U ovome novome broju našeg starog Horizonta možete naći četiri stručna članka naših mladih snaga iz prirodne i društvene geografije. Ivan Zupanc piše o prvom sustavnom popisu stanovništva Hrvatske iz 1857., te na taj način obilježujemo ovaj značajan 150-godišnji jubilej. Tea Lončar piše o vrlo aktualnoj i zanimljivoj temi: primjeni GIS-a u prostornom planiranju, a Jelena Lončar je dala iscrpan i sistematičan pregled istraživanja, eksploatacije i proizvodnje nafte i plina u Moslavini.

Članak o obnovljivim izvorima energije izradile su učenice II. gimnazije u E- školi uz mentorstvo njihove nastavnice Željke Jakubec i mentorice-znanstvenice s Geografskog odsjeka dr.sc. Sanje Faivre. Godina 2007. bila je puna događanja zanimljivih za našu struku: Susreti i natjecanja iz geografije učenika osnovnih i srednjih škola u Omišu, IV. Hrvatski geografski kongres u Poreču, posjeta i predavanje japanskog ambasadora na Geografskom odsjeku PMF-a u Zagrebu, gostovanje i ciklus predavanja profesora W. Zsilincsara sa Sveučilišta u Grazu na temu regionalizacije i regionalnog razvoja za preddiplomske i doktorske studente Geografskog odsjeka u Zagrebu. Ne smijemo zaobići niti studijski boravak švicarskih i bugarskih geografa u Hrvatskoj tijekom srpnja 2007. u čijoj su realizaciji sudjelovali kolege s Geografskog odsjeka PMF-a Sveučilišta u Zagrebu i Geografskog odjela Sveučilišta u Zadru, te brojni stručnjaci sa drugih institucija (NP (Paklenica i Sjeverni Velebit), PP (Medvednica i Učka), Ministarstvo kulture (zaštita prirode), Institut društvenih znanosti Ivo Pilar). U ovome broju donosimo intervju s prof. Reinhardom Henkelom sa Sveučilišta u Heidelbergu, koji je posljednjih pet godina bio gostujući profesor na Geografskom odsjeku u Zagrebu. U Info kartici naći ćete kratke informacije o aktualnostima: ovaj put osnovne činjenice o novoj samostalnoj državi Crnoj Gori iz zapisa Josipa Riđanovića. Prikazali smo vam i jednu zanimljivu novu knjigu o Gradišćanskim Hrvatima u Mađarskoj i Hrvatima u Slovačkoj, autora T. Jelića i Ž. Holjevca. Godina 2007. je godina brojnih jubileja i obljetnica: uz već spomenutu godišnjicu popisa stanovništva, tu je i obljetnica Hrvatskog geografskog društva, te životne obljetnice naših dragih profesora: 80-godišnjica prof. Mladena Ante Friganovića i 70-godišnjica prof. Andrije Bognara. Povodom odlaska u mirovinu prof. Dragutina Feletara, uz kratak prikaz njegova doprinosa našoj struci, želimo mu i nadalje puno uspjeha u stručnom radu, kao i puno zdravlja i zadovoljstva u životu. S iskrenim i dubokim žaljenjem u ovome se broju opraštamo od našega dragog kolege, suradnika i nastavnika, dr. sc. Milana Ilića, koji nas je prerano napustio. Dragi čitatelji, kako bi naš Horizont nastavio svoju dugu tradiciju, kako bi ostao, odnosno ponovno postao aktualno i vrijedno stručno glasilo, svima nama na korist, nužna nam je Vaša suradnja. Javite nam se sa svojim prilozima, prijedlozima, sugestijama, konstruktivnim kritikama, obavješćujte nas o događanjima koja su od značaja za našu geografsku zajednicu. Pozdravljam vas s uvodnim riječima prvog broja Horizonta iz davne 1955. godine, koje nisu nimalo manje aktualne danas nego tada: „Neka Geografski horizont, koji počinje na opću želju, prate naša ljubav i suradnja – a to će sigurno donijeti željeni rezultat.“ Srdačno,

HABSBURŠKI POPIS STANOVNIŠTVA 1857. GODINE Ivan Zupanc

Prije 150 godina Habsburška Monarhija je na čitavom teritoriju provela popis stanovništva kojem se odazvalo gotovo 40 milijuna ljudi. To je prvi moderni popis na prostoru današnje Hrvatske.

Temeljni izvor za proučavanje stanovništva su popisi stanovništva. Povijest modernih/suvremenih popisa stanovništva zopčinje u Skandinaviji. Švedska je provela popis 1749. godine, a Norveška 1769. (Peters i Larkin 2002), iako je cjelovit popis u Norveškoj obavljen 1815. godine (Bryan 2004). S obzirom na niz karakteristika popisa u Švedskoj, neki smatraju da je ispravnije računati povijest suvremenih popisa od 1790. godine u SAD-u (Serdar 1953). Međutim, tek prilikom popisa u Belgiji 1846. razrađena su znanstvena načela i metodologija modernih popisa. Taj se popis smatra prvim modernim europskim popisom (Wertheimer-Baletić 1999). Od 19. stoljeća popisi su brzo usvojeni u Europi. Španjolska je provela prvi «pravi» popis 1798, Francuska i Engleska 1801, Grčka 1836, Švicar-

ska 1860, Italija 1861. i Rusija 1897. godine (Bryan 2004). Od kraja 19. st. i početka 20. st. brzo su se proširili na ostale dijelove svijeta. Prvi popis stanovništva na temelju kojeg je utvrđen broj stanovnika na najvećem području Hrvatske bio je izvršen za vrijeme cara Josipa II., 1785. godine. Poznatiji je kao «jozefinski popis». Cilj tog popisa bio je da se ustanovi stanovništvo sposobno za vojsku. Njime je obuhvaćeno stanovništvo u tadašnjim granicama civilne Hrvatske i Slavonije (Gelo 1987). Nakon toga nije bilo niti redovitih niti potpunih (i sveobuhvatnih) popisa stanovništva u Hrvatskoj. Idući popis proveden je 1805. godine u tadašnjim granicama civilne Hrvatske i Slavonije, no iz njega su bili izuzeti plemstvo, svećenstvo i vojska. Poslije tog popisa u Hrvatskoj se popis nije

Ivan Zupanc: HABSBURŠKI POPIS STANOVNIŠTVA 1857. GODINE; GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1-2/2007, 7-11

provodio (osim u tadašnjoj Vojnoj krajini) gotovo 50 godina. Tako je izvršen popis koji je započeo u ljeto 1850, a završio u ljeto 1851. godine. Nije mu dakle, bio utvrđen «kritični trenutak» već je registrirano stanje u momentu dolaska popisivača. Rezultati nisu bili zadovoljavajući jer je dugo trajao, a svrha mu je bila da se dođe do podloge za nadopunu vojske te do podataka za potrebe općinske i unutarnje državne uprave (Serdar 1951). Sve su to razlozi zbog kojih rezultati nikada nisu službeno objavljeni. To je i posljednji popis s nizom manjkavosti. Neuspjeh dotadašnjnih, a naročito posljednjeg (1850/1851) kojim je bečka administrativna statistika bila nezadovoljna jer je trajao predugo, te sve jača potreba za podacima o stanovništvu, doveli su do priprema za opći popis u čitavoj monarhiji. Godine 1853. pri Ministarstvu unutarnjih poslova sastavljeno je povjerenstvo koje je trebalo sastaviti detaljan plan za budući popis. Povjerenstvo je raspravljalo više godina, te je carski patent (naredba) br. 67 donesen 23. ožujka 1857. kojim je nare-

Sl. 2. Naslovnica knjige popisa izdane 1859. godine. U originalu: Statistiche Übersichten über die Bevölkerung und den Viehstand von Österreich nach der Zählung vom 31. October 1857., Kaiserlich-Königlichen Hof und Staatsdruckerei, Wien, 1859. (foto: I. Zupanc)

Sl. 1. Faksimil carske naredbe uključene u ReichsGesetz-Blatt, kojom je uređen zakon o izvršenju popisa

đen popis za cijelu Habsburšku Monarhiju (Serdar 1951; Gross 1985; Krmac 2001, 2002). Taj se popis bitno razlikuje od popisa provedenih do tada u tri bitne karakteristike: 1) Vezan je uz određeni dan. Stanovništvo se popisivalo prema stanju 31. listopada 1857. Kontrola i revizija trajale su, po svemu sudeći dva mjeseca. Kritičan trenutak bila je ponoć 31. listopada 1857. Provođenje popisa na određeni dan od iznimne je važnosti za točnost i vjerodostojnost podataka. To je prvi popis na tlu Hrvatske za koji je određen kritični trenutak. 2) Po prvi puta popis nije imao neku specijalnu svrhu (vojnu, financijsku), nego da sazna i predoči odnose stanja stanovništva zemlje, što također pridonosi većoj vjerodostojnosti podataka. 3) Taj je popis bio opći, tj. njime je bilo obuhvaćeno cjelokupno stanovništvo. Osim domaćeg pučanstva – prisutnog i privremeno odsutnog,

Ivan Zupanc: HABSBURŠKI POPIS STANOVNIŠTVA 1857. GODINE; GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1-2/2007, 7-11

Tab. 1. Rezultati popisa 1857. godine

Stanovništvo Land/Zemlja

stalno

privremeno prisutni (“stranci”)

ukupno

popisani

prisutni

5 329 035

4 705 525

4 778 693

4 155 183

623 510

550 342

Bukowina/Bukovina

469 877

456 920

447 095

434 138

12 957

22 782

Dalmatien/Dalmacija

421 038

404 499

415 628

399 089

16 539

5 410

Galizien, östl/Galicija, istočna

3 121 812

3 012 849

3 028 707

2 919 744

108 963

93 105

Galizien, westl./Galicija, zapadna

1 654 623

1 584 621

1 604 159

1 534 157

70 002

50 464

Kärnten/Koruška

369 645

332 456

324 325

287 136

37 189

45 320

Krain/Kranjska

490 842

451 941

467 441

428 540

38 901

23 401

884 661

865 009

851 516

831 864

19 652

33 145

551 162

520 978

507 931

477 747

30 184

43 231

Lombardie/Lombardija

2 900 638

2 843 125

2 835 417

2 777 904

57 513

65 221

Mähren/Moravska

2 029 319

1 867 094

1 878 029

1 715 804

162 225

151 290

Militär-grenze/Vojna krajina

1 082 495

1 064 922

1 062 072

1 044 499

17 573

20 423

1 859 020

1 681 697

1 369 699

1 192 376

177 323

489 321

789 741

707 450

688 294

606 003

82 291

101 447

Salzburg/Salzburg

167 730

146 769

140 197

119 236

20 961

27 533

Schlesien/Šleska

499 437

443 912

462 051

406 526

55 525

37 386

1 569 108

1 540 049

1 526 105

1 497 046

29 059

43 003

2 227 314

2 172 748

2 173 704

2 119 138

54 566

53 610

1 126 049

1 056 773

1 010 076

940 800

69 276

115 973

927 159

851 016

865 553

789 410

76 143

61 606

Ungarn/Ugarska

8 413 453

8 125 785

8 054 471

7 766 803

287 668

358 982

Venedig/Venecija

2 336 913

2 293 729

2 306 875

2 263 691

43 184

30 038

652 845

624 989

652 845

624 989

27 856

39 873 916

37 754 856

37 450 883

35 331 823

2 119 060

2 423 033

Böhmen/Češka

Kroatien-Slavonien/Hrvatska i Slavonija Küstenland/Primorje

Oesterreich, Nieder-/Donja Austrija Oesterreich, Ober-/Gornja Austrija

W. Serbien u. T. Banat/Srpska Vojvodina s Tamiškim Banatom Siebenbürgen/Transilvanija (Erdelj) Steiermark/Štajerska Tirol u. Vorarlberg/Tirol i Vorarlberg

Hierzu das k. k. Militär/Vojnici Ukupno

ukupno (“domaće”)

prisutni

privremeno odsutni

Izvor: Statistiche Übersichten über die Bevölkerung und den Viehstand von Österreich nach der Zählung vom 31. October 1857., Kaiserlich-Königlichen Hof und Staatsdruckerei, Wien, 1859.

Ivan Zupanc: HABSBURŠKI POPIS STANOVNIŠTVA 1857. GODINE; GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1-2/2007, 7-11

opisivali su se i stranci koji su se u daljnjoj obradi svrstavali u posebne tabele. Naime, stranci su se popisivali na posebne liste određene za njih. Narodnost se nije iskazivala, dok je 1851. bila predmet popisa. Smatralo se da su ti podaci iz 1851. bili neupotrebljivi jer ispitanici nisu znali odgovor na to pitanje. No stvarne razloge valja tražiti u potiskivanju nacionalnih separatizama. Uvjeti za provođenje popisa bili su bolji nego 1851. jer su posao vodile političke oblasti, kotarevi koji su obuhvaćali manje područje od bivših podžupanija. Ministarstvo unutarnjih poslova čak je 1858. zahtijevalo na temelju stručnog mišljenja ureda administrativne statistike objašnjenja za brojke koje se nisu činile vjerojatnim i postupak protiv popisivača pa i ponovni popis u tim mjestima. No, niti ispravci nisu mogli jamčiti za točnost podataka. Naime, nepismeni stanovnici morali su dati da im obrasce ispune popisivači i svećenici, a oni to nisu mogli obaviti za sve jer je većina stanovništva bila nepismena. Zato su pretežiti dio formulara ispunjavali

polupismeni ljudi koji nisu razumjeli njihov složeni sadržaj. Zbrku i krive odgovore izazvale su i rubrike o zanimanju. Primjerice kategorija «zemljoposjednik» jer su po običajnom pravu svi članovi zadruga bili «zemljoposjednici» (imetak je zajednički). Sezonski radnici na imanjima, i «stranci» (oni koji nisu zavičajni u mjestu popisa) i domaći seljaci često nisu bili popisani. Teškoće je zadavala i kategorizacija prisutnog domaćeg stanovništva, «stranaca» (od kojih su mnogi godinama boravili u određenom mjestu, ali nisu bili zavičajni) te odsutnih domaćih stanovnika za koje se nije moglo utvrditi gdje se nalaze (Gross 1985). Prema svemu navedenom, popis 1857. imao je i brojne slabosti koje izazivaju oprez pri upotrebi njegovih rezultata. Ipak, habsburški popis stanovništva iz 1857. godine predstavlja prekretnicu jer označava prijelaz s jednostavnog prikupljanja podataka na popise stanovništva s istinskim znanstvenim sadržajem i početak serije habsburških popisa (1869, 1880, 1890, 1900. i 1910).

Literatura: Bryan, T. (2004): Basic Sources of Statistics, u: The Methods and Materials of Demography (ur. Siegel, J. S.; Swanson, D. A.), Elsevier Academic Press, San Diego, 9-41. Gelo, J. (1987): Demografske promjene u Hrvatskoj od 1780. do 1981. godine, Globus, Zagreb. Gross, M. (1985): Počeci moderne Hrvatske: neoapsolutizam u civilnoj Hrvatskoj i Slavoniji 18501860., ČGP Delo; Globus; Centar za povijesne znanosti Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb. Krmac, D. (2001): L’Istria nel primo censimento moderno: analisi statistico-demografica, Annales 11 (2), 343-370. Krmac, D. (2002): Il censimento demografico del 1857: fonte per lo studio della popolazione di Trieste e dell’Istria, doktorska disertacija, Università degli studi di Trieste, Trieste. Peters, G. L.; Larkin, R. P. (2002): Population Geography: Problems, Concepts, and Prospects, Kendall/Hunt Publishing Company, Dubuque. Serdar, V. (1951): Popis stanovništva u hrvatskim krajevima godine 1857, Statistička revija 1 (2), 197-208. Serdar, V. (1953): Uvod u statistiku stanovništva (Demografska statistika), Školska knjiga, Zagreb. Wertheimer-Baletić, A. (1999): Stanovništvo i razvoj, Mate, Zagreb.

Izvori: Statistiche Übersichten über die Bevölkerung und den Viehstand von Österreich nach der Zählung vom 31. October 1857., Kaiserlich-Königlichen Hof und Staatsdruckerei, Wien, 1859.

Ivan Zupanc, asistent Geografski odsjek, Prirodoslovno-matematički fakultet Marulićev trg 19, 10000 Zagreb, Hrvatska, e-mail: izupanc@geog.pmf.hr

PRIMJENA GIS TEHNOLOGIJA U URBANOM PLANIRANJU U REPUBLICI HRVATSKOJ – što, kako, zašto?

Tea Lončar

GIS tehnologije u suvremenom se dobu primjenjuju u svim oblicima djelatnosti jer je pomoću njih omogućena organizacija velike količine različitih podataka, prostornih i neprostornih. U prostornom planiranju i uređenju navedena tehnologija omogućuje sustavno sređivanje velike količine podataka, čineći ih preglednima i osiguravajući različita tematska povezivanja za korisnike. Primjena GIS tehnologija prepoznata je kao prednost i u Republici Hrvatskoj, te su u posljednjem desetljeću sve brojniji primjeri njegovog uvođenja i korištenja u sustavu urbanog planiranja na svim razinama – od nacionalne do lokalne.

Razvoj korištenja GIS tehnologija Razvoj informacijskih tehnologija u posljednjih 40-ak godina uzrok je promjena u načinu prikupljanja, obrade i prezentacije podataka u prostoru. Informacije koje su u prošlosti bile teško dostupne danas je uz pomoć računala moguće prikupiti i analizirati u kratkom roku. Računalna obrada prostornih podataka započinje 1960-ih godina putem računalno podržane kartografije (eng. Interactive Graphic Systems-IGS) od kada se ona intenzivno razvija i u suvremenom dobu nosi naziv geografski informacijski sustav (eng. Geographical Information Systems-GIS), a obuhvaća računalnu tehnologiju s ciljem unosa, obrade, analize i prikaza prostornih podataka. Osim računalno podržane kartografije, poticaj razvoju

GIS-a dali su geodezija i fotogrametrija, prostorne analize te daljinska istraživanja (Brukner 1994). Prostorne jedinice koje služe prikazu objekata stvarnog svijeta putem GIS-a jesu točka, linija i poligon čijim se kombiniranjem dobivaju složene topološke strukture: mreže (npr. mreže prometnica), plohe (reljef terena) i prostorna tijela omeđena plohama (industrijske zone i sl.). Točke, linije i poligoni u računalu se obrađuju pomoću dva modela – rasterskog i vektorskog, a osim prostornih obilježja u GIS-u se koriste i neprostorni podaci. Slika 1. primjer je organizacije GIS baze podataka s grafičkim i opisnim dijelom, koji služe daljnjoj obradi i analizi (sl. 1).

Tea Lončar: PRIMJENA GIS TEHNOLOGIJA U URBANOM PLANIRANJU U REPUBLICI HRVATSKOJ -što, kako, zašto; GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1-2/2007, 13-25

Sl. 1. Organizacija baze podataka u GIS-u (grafički i opisni podaci) Izvor: ESRI, www.esri.com, 2. 11. 2006.

GIS u urbanom planiranju u Republici Hrvatskoj Budući da je većina informacija u sustavu za podršku upravljanja gradom prostorno određena, GIS je kao pomoć procesima planiranja, upravljanja i administriranja prikladno rješenje za ovladavanje mnoštvom informacija i procesa u gradu. Računalno prikupljanje i analiza podataka olakšava praćenje dinamike u promjenama u urbanim sustavima, prostornog razmještaja i geografske rasprostranjenosti pojava, planiranje prikladnih lokacija i promatranje trenda promjena što krajnje rezultira donošenjem kvalitetnih odluka u korištenju gradskog prostora. Važnost primjene GIS-a u navedenu svrhu ogleda se u mogućnosti povezivanja geokodiranih i atributnih (tabličnih) podataka što se može potkrijepiti

brojnim primjerima. Povezivanje registra stanovništva s GIS-om omogućuje pohranjivanje matičnih podataka o svakom građaninu na jednom mjestu čime se olakšava daljnji rad djelatnika koji ažuriraju navedene podatke uz istovremenu štednju vremena korisnika pri potrebi promjene podataka i njihovom korištenju (npr. promjene mjesta boravka, dojave matičnih ureda o rođenju, smrti, sklapanju brakova, promjenama u knjizi državljana). Prostorni podaci u GIS bazama podataka topološki su strukturirani (baze sadrže podatke o prostornim odnosima), te je pomoću njih omogućena prostorna analiza, zaključivanje i predviđanje pojava u budućnosti. Tematskim povezivanjem prostornih podataka raznih komunalnih mreža u urbanom sustavu olakšano je modeliranje prometne mreže ili, primjerice, davanje odgovora na pitanje koji je najbrži put između dviju lokacija, koji je alternativni put među njima (sl. 2),

Tea Lončar: PRIMJENA GIS TEHNOLOGIJA U URBANOM PLANIRANJU U REPUBLICI HRVATSKOJ -što, kako, zašto; GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1-2/2007, 13-25

Sl. 2. Primjer korištenja prostornih podataka u GIS-u Izvor: ESRI, www.esri.com, 2. 11. 2006.

omogućeno je planiranje smještaja škola s obzirom na gustoću prometa, izgradnja dijela infrastrukture (npr. vodovoda) koja izbjegava oštećenje ostalih mreža (telefonskih, električnih) i sl. Korištenje GIS-a u prostornom planiranju u Republici Hrvatskoj intenzivnije započinje 1990-ih godina, dakle sa zakašnjenjem od 20-ak godina u odnosu na razvijene europske zemlje. Nesređeno stanje u službenim evidencijama katastra zemljišta i zemljišnim knjigama te zastarjela tehnologija praćenja nastalih promjena zapreka su daljnjeg održavanja katastarskog operata kao i korištenja obrađenih prostornih podataka. Stoga se u svim većim gradovima u Hrvatskoj ranih 1990-ih godina započinje s projektima uvođenja GIS-a kao cjelovitog i integriranog sustava planiranja temeljenog pretežno na katastru kao nositelju grafičkih i pisanih podataka o prostoru (Pavasović i Berlengi 1994).

Uvođenje GIS-a u sustav prostornog planiranja grada Zagreba počinje, primjerice, 1992. (sl. 3). Iskustva drugih država pokazala su nužnost postupnog pristupa u procesu uvođenja GIS-a, koji iziskuje kontinuirano ulaganje znanja, financijskih sredstava i vremena. Nakon opsežnih, višegodišnjih istraživanja stanja vezanog za funkcioniranje dotadašnjeg urbanog planiranja i uređenja utvrđeni su konkretni koraci uvođenja GIS-a u urbano planiranje u Hrvatskoj i postavljeni slijedeći ciljevi: • izrada cjelovitog informatičkog sustava u kojem će katastar zemljišta biti osnovni izvor informacija o prostoru; • primjena suvremenih tehnologija u integraciji različitih baza podataka; • stvaranje pretpostavki za višekorisničke datoteke dostupne velikom broju korisnika.

Tea Lončar: PRIMJENA GIS TEHNOLOGIJA U URBANOM PLANIRANJU U REPUBLICI HRVATSKOJ -što, kako, zašto; GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1-2/2007, 13-25

Sl. 3. Projekt uvođenja GIS-a u prostorno planiranje grada Zagreba Izvor: GPS-technology and the constitution of geoinfomration system of the Zagreb City, http://images.google.hr/imgres?imgurl=http://www.geof.hr, 7.3.2007.

U prvoj fazi (faza istraživanja) u gradovima izrađeni su pilot projekti s ciljem stjecanja osnovnih znanja vezanih uz GIS tehnologije. Istraživanja su uključivala razradu metodološkog koncepta, definiranje kriterija za minimalni sadržaj grafičkih i pisanih elemenata (atributa), tehnika unosa podataka i njihove točnosti, strukture baze podataka, njihove distribucije i prava pristupa. Na osnovi stečenih iskustava, različitih za razne urbane sustave, predlagali su se programi i projektni zadaci za izradu geografskih informacijskih sustava koji uključuju: izradu jedinstvene baze podataka sa sadržajem grafičkih i pisanih elemenata koja će omogućiti povezivanje različitih grupa podataka za potrebe korisnika, kompletiranje GIS baze podataka s prostornim entitetima (točkama, poligonima i linijama) kao nositeljima podataka katastra, visinskih prikaza itd., unos podataka (pre-

težno pomoću digitalizacije katastarskih planova ili učitavanjem koordinata snimljenih sa geodetskih točaka s unaprijed definiranom točnošću) te osiguravanje integriranog korisničkog softvera za ažuriranje, pretraživanje i izdavanje izvještaja. Rok za ostvarivanje predviđenih etapa kod većine projekata iznosi 10 godina što potvrđuje dugotrajnost i složenost procesa. Da bi se ostvarili navedeni ciljevi potrebno je u obzir uzeti stvarno stanje postojećih baza podataka, koje su često neažurne i nestandardizirane, slabu osposobljenost kadra u aktivnom korištenju GIS tehnologija, slabu informatičku opremljenost korisnika i nedovoljno razvijenu telekomunikacijsku mrežu. Nabrojani čimbenici utječu na usporavanje uvođenja GIS-a u sustav prostornog planiranja, čime se Hrvatska ne razlikuje od susjednih tranzicijskih zemalja (Fabulić 1994).

Tea Lončar: PRIMJENA GIS TEHNOLOGIJA U URBANOM PLANIRANJU U REPUBLICI HRVATSKOJ -što, kako, zašto; GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1-2/2007, 13-25

GISEE (GIS Tehnology and Market in South East Europe) Projekt GISEE financiran je od strane Europske unije u svrhu stvaranja jedinstvene baze podataka o infrastrukturi država Jugoistočne Europe za potrebe prostornog planiranja u budućnosti i uključivanje država ove regije u informacijski sustav planiranja u Europskoj uniji i provođenje njenih zajedničkih politika. Projekt je započeo u rujnu 2002. godine, a uključivao je Albaniju, Bosnu i Hercegovinu, Bugarsku, Hrvatsku, Makedoniju, Rumunjsku, Srbiju i Crnu Goru i Tursku. Sufinanciranjem projekata regionalnog razvoja u navedenim državama koje odobrava Europska komisija, a čiji je korisnik i Hrvatska kao država kandidatkinja za članstvo u Europskoj uniji, uočena je nužnost pristupa njihovim prostornim podacima vezanima za naseljenost, granice, načine korištenja zemljišta, stanje okoliša itd. Projekt GISEE za primarnu je zadaću imao utvrditi stanje vezano uz izvore i korisnike prostornih podataka u državama Jugoistočne Europe, vrste podataka, njihovu dostupnost, informacijske sustave, tehnologiju i standarde za njihovo korištenje kao i istraživačke aktivnosti. Utvrđeno je slijedeće (GIS Tehnology and Market in South East Europe-Study, 2003): 1. Telekomunikacijska infrastruktura i korištenje interneta kao dva glavna preduvjeta pristupa prostornim podacima još uvijek nisu razvijena u zadovoljavajućoj mjeri. Iznimku čine urbani centri, dok je korištenje interneta u ruralnim područjima još uvijek na niskoj razini. Ono što ohrabruje jest činjenica da osnovna infrastruktura u ovom smislu ipak postoji i da informacijski sektor u regiji bilježi najbrži rast u posljednjem desetljeću. 2. Zakonodavstvo vezano uz korištenje podataka (zaštita intelektualnog vlasništva, autorskih prava, prava pristupa podacima) u potpunosti je definirano samo u državama koje su 1. siječnja 2007. godine ušle u Europsku uniju (Bugarska i Rumunjska) te u Albaniji. Države kandidatkinje za članstvo u Europskoj uniji (Hrvatska i Turska) svoje zakonodavstvo još uvijek usklađuju s pravnom stečevinom Unije, dok u ostalim državama Jugoistočne Europe zakonska osnova koja se odnosi na prostorne podatke gotovo da i ne postoji.

3. U većini država ne postoji institucija odgovorna za prikupljanje, organizaciju i korištenje prostornih podataka. Iznimku čini Rumunjska, s Državnim uredom za katastar, geodeziju i kartografiju. Nepostojanje institucije za koordinaciju prostornim podacima dovodi do otežanog pronalaženja i mogućnosti pristupa potrebnim podacima. Kao primjer komplementarnih institucija u Republici Hrvatskoj može se navesti Državna geodetska uprava (DGU). To je državna upravna organizacija koja obavlja poslove iz područja geodezije, kartografije, katastra i fotogrametrije, vodi brigu o informatizaciji katastra i geodetsko-prostornog sustava, državnoj službenoj kartografiji, geodetskoj dokumentaciji, statističkim podacima o katastru nekretnina, prostornim jedinicama i vodovima, geodetsko-katastarskim poslovima za državnu granicu itd. Tu je i Hrvatski geodetski institut koji kontrolira kvalitetu prikupljanja i obrade prostornih podataka, kvalitetu izrade proizvoda DGU, a pruža i podršku uspostavi baza podataka DGU. 4. Vladine organizacije i privatne tvrtke prostorne podatke prodaju po tržišnim cijenama, opet uz iznimku Rumunjske u kojoj su cijene niže nego u ostalim državama. Primjerice, cijena karte u analognom obliku Državne geodetske uprave RH iznosi 450 kuna, cijena karte u digitalnom obliku iznosi 600 kuna, dok se cijene digitalnog modela reljefa mjerila 1 : 5 000 (ovisno o obliku) kreću između 250 i 10 000 kuna (Državna geodetska uprava, Usluge i proizvodi DGU, http://www.dgu.hr, 2. 11. 2006.). Dio katastarskog nacrta, koji uključuje granice i brojeve parcela prikazuje slika 4. 5. Najčešći korisnici prostornih podataka su katastar i gruntovnica, zatim slijede državna uprava, ustanove koje se bave zaštitom okoliša, geodetska i kartografska poduzeća. 6. Usporedbom infrastrukture vezane uz prostorne podatke (eng. Spatial Data InfrastructureSDI), koja je uključivala stanje vezano uz količinu prostornih podataka, pristup, tehnologiju i standarde, suradnju pri korištenju, stanje zakonodavstva i istraživanje i obrazovanje te ocjenjujući istu ocjenama od 0 do 4, pri čemu je 4 najviša ocjena, status pojedinih država pokazao se sličnim. Prosječna ocjena varira između 1,76 (Turska) i 0,84 (Bosna i Hercegovina). Druga država po ra-

Tea Lončar: PRIMJENA GIS TEHNOLOGIJA U URBANOM PLANIRANJU U REPUBLICI HRVATSKOJ -što, kako, zašto; GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1-2/2007, 13-25

Sl. 4. Digitalni katastarski nacrt parcela (granice parcela s brojem parcele) Izvor: Državna geodetska uprava, www.dgu.hr, 2. 11. 2006.

zvijenosti infrastrukture prostornih podataka, nakon Turske, je Rumunjska, zatim slijede Srbija i Crna Gora1, Hrvatska, Bugarska, Albanija, Makedonija te na posljednjem mjestu Bosna i Hercegovina (Geographic Information Systems Tehnology and Market in South East Europe-Study, 2003). Gledajući individualno nabrojane elemente ove infrastrukture, države Jugoistočne Europe zadovoljavaju količinom prostornih podataka te istraživanjem i obrazovanjem, na nižoj su razini suradnja u korištenju podataka, tehnologije i standardi, a najnižoj pristup podacima i zakonodavstvo. Nakon provedenih istraživanja o funkcioniranju sustava prikupljanja i obrade podataka u pojedinim državama, daljnji je zadatak Europske unije

potpora standardizaciji i harmonizaciji navedenih postupaka kako bi se u budućnosti olakšalo planiranje i ostvarivanje zajedničkih projekata u pojedinim sektorima djelatnosti, posebice prometu, upravljanju granicama i turizmu. Koordinator projekta je Tehničko sveučilište u Sofiji u suradnji s Međunarodnom grupacijom geografskih informacijskih sustava (eng. Geographic Information Systems International Group-GISIG) sa sjedištem u Italiji kao i europskim kartografskim agencijama i Eurographicsom. GISEE je prva inicijativa za organizaciju prostornih podataka u ovoj regiji, što je od važnosti i za Republiku Hrvatsku. Zbog širine primjene prostornih podataka u provedbi svih zajedničkih politika

Istraživanje je provedeno 2002. godine, u razdoblju dok su Srbija i Crna Gora bile jedna država.

Tea Lončar: PRIMJENA GIS TEHNOLOGIJA U URBANOM PLANIRANJU U REPUBLICI HRVATSKOJ -što, kako, zašto; GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1-2/2007, 13-25

Europske unije, projekt uspostavljanja cjelovite infrastrukture u ovom smislu pod jednakim uvjetima smatra se nužnim. Pritom je naglasak stavljen na privatni sektor, koji predstavlja glavnog korisnika prostornih podataka i koji bi, kao takav, u budućnosti trebao imati ulogu kreatora ove infrastrukture, njenog održavanja i učinkovite primjene. U Hrvatskoj se od 1990-ih godina intenzivnije osnivaju poduzeća za projektiranje i izvedbu kompleksnih informacijskih sustava: baza podataka i registara u okviru državne i lokalne uprave, te prostornih informacijskih sustava. Zbog njihovog ulaganja u istraživanje, razvoj novih proizvoda kao i praćenje i usvajanje novih tehnologija tvrtke ove vrste smatraju se nositeljima daljnjeg napretka u praćenju suvremenih trendova razvoja i korištenju informacijskih tehnologija u budućnosti.

Osim programa uvođenja GIS-a u sustav prostornog planiranja, u koje je Hrvatska uključena u međunarodnom kontekstu, tu su i projekti na nacionalnoj razini. U okviru Programa državne izmjere i katastra nektretnina za razdoblje 2001.-2005. Državna geodetska uprava provodi projekt izrade Višenamjenskog prostornog informacijskog sustava (VPIS) u funkciji upravljanja prostorom Republike Hrvatske, pogotovo u svrhu podrške upravljanja prostorom državnih tijela i javnih poduzeća. Projekt uključuje stvaranje GIS baza podataka Državne geodetske uprave, projektiranje i izgradnju Geoportala te razvoj prodaje putem interneta. Cilj projekta je povezivanje temeljnih prostornih baza podataka koje vodi Državna geodetska uprava u jedinstveni informacijski sustav, kojeg korisnici mogu nadograđivati vlastitim atributivnim podacima.

Sl. 5. GIS grada Splita, prikaz gradskih kotara Izvor: GIS za građane, http://clgis.split.hr/gis_splita/index.html, 2. 12. 2006.

Tea Lončar: PRIMJENA GIS TEHNOLOGIJA U URBANOM PLANIRANJU U REPUBLICI HRVATSKOJ -što, kako, zašto; GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1-2/2007, 13-25

Budući da je Projekt sređivanja zemljišnih knjiga i katastra još uvijek u tijeku, podaci VPIS-a javnosti postaju dostupni postupno putem Geoportala Državne geodetske uprave od sredine 2006. godine.

Organizacija jedinstvene baze podataka u urbanom GIS – u Središnji dio GIS-a jest jedinstvena baza podataka, čija organizacija predstavlja najopsežniji posao. Ona sadrži položajne i opisne podatke objekata u gradu, mora biti organizirana na način da bude lako dostupna svim korisnicima, da omogući lako upravljanje podacima i osigura integritet i maksimalnu sigurnost podataka. Stupanj integracije koji će urbani GIS u Hrvatskoj doseći u predstojećem razdoblju ovisi upravo o dinamici razvoja baze podataka. Uvođenje GIS-a u urbano planiranje u Zagrebu, Rijeci, Splitu, Dubrovniku, Puli itd., uz napomenu da su iskustva provođenja istovrsnih projekata u drugim gradovima slična, pokazalo je da strukturiranju baze podataka prethodi definiranje načina pripreme podataka, metoda automatizacije postupaka, raspoložive i očekivane točnosti podataka, učestalosti njihovog održavanja i kvalitete izvora. Navedeni čimbenici izravno utječu na cijenu i zadovoljavanje potreba korisnika. Jedan od načina korištenja GIS baze podataka prikazuje slika 5.

Sl. 6. Geodetski plan parka Izvor: Jergović i dr., 2004.

Primjena GIS tehnologija u lokalnoj upravi – GIS model gradskog parka u Vinkovcima GIS model parka bana Josipa Šokčevića u Vinkovcima iz 2003. godine primjer je uspješnog integriranja informacijskih sustava ustanova zaduženih za upravljanje te ustanova za prostorno planiranje u Vinkovcima. Ovi informacijski sustavi sadrže odvojene baze podataka – atributne (opisne) i grafičke. Uvođenjem GIS-a tj. objedinjavanjem navedenih baza podataka omogućeno je njihovo svakodnevno korištenje u različite svrhe pri urbanom planiranju. Svrha projekta bila je informacijska potpora planiranju, uređenju i održavanju središnje zelene zone u Vinkovcima, kako bi se u budućnosti na najbolji način mogle iskoristiti njegove estetske, funkcionalne i ekološke prednosti. Središnji gradski park kontinuirano postoji više od sto godina za kojih je više puta promijenio svoje funkcije. GIS model parka je, između ostalog, omogućio praćenje kronološkog slijeda promjena i njegovog razvoja preklapanjem različitih tematskih slojeva preko osnovnog sloja. U vrijeme svog nastajanja, park je služio kao zelena površina za vojne vježbe u doba Vojne krajine, nakon čega postaje sajamskom lokacijom, a zatim i rekreacijskom zonom grada. Današnji izgled i svrhu dobio je 1980-ih godina, kada je zasađeno drveće u parku. Park je smješten u strogom središtu grada, na križanju glavnih gradskih ulica i s velikom koncentracijom poslovnih, uslužnih, kulturnih, obrazovnih i drugih funkcija u neposrednoj okolici. Za stvaranje GIS modela korišteni su geodetski plan parka (sl. 6) i elaborat Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture u Osijeku (sl. 7 prikazuje plan parka preuzet iz navedenog elaborata), kao izvori za skeniranje tematskih karata, zatim podaci Zavoda za statistiku i Centra za urbano planiranje u Vinkovcima. Terenski rad u okviru projekta uključivao je mjerenje visine, prsnog promjera i određivanje vrste svakog stabla u parku. Baza podataka stvorena je za svaki element u parku (svako drvo, rasvjetno tijelo, spomenici itd.) u kojoj su podaci prikupljeni na terenu organizirani u obliku tablica u programu

Tea Lončar: PRIMJENA GIS TEHNOLOGIJA U URBANOM PLANIRANJU U REPUBLICI HRVATSKOJ -što, kako, zašto; GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1-2/2007, 13-25

Sl. 7. Prikaz parka preuzet iz elaborata Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture u Osijeku Izvor: Ćerimović, 1987.

Excel čineći atributni (opisni) dio baze podataka. Svako stablo i element parka fotografirani su i u tom obliku pohranjeni u GIS bazu podataka. Slika 8. predstavlja grafički prikaz (kartu i fotografiju) stabla, kao jednog elementa u parku, uz kojeg su vezani i atributni podaci u obliku tablice (vrsta drveta, starost, visina i sl.). Na isti način obrađeni su svi elementi parka i pohranjeni u GIS bazu podataka. Grafički su podaci u bazi pohranjeni po slojevima (eng. layer) čije su točke, linije i poligoni kao osnovni elementi sa svojim odgovarajućim atributivnim poljima povezani s pisanim dijelom baze podataka. Svaki tematski sloj (primjerice, sloj vegetacije, sloj rasvjete, sloj parkovnih prilaza i sl.) konstruiran je u programu ArcView 3.3 na skeniranim, geokodiraim kartama, a kao osnovni sloj služio je prikaz stanja parka u doba stvaranja elaborata iz 1987. g

Sl. 8. Primjer prikaza elemenata u parku u GIS bazi podataka Izvor: Jergović i dr., 2004.

Tea Lončar: PRIMJENA GIS TEHNOLOGIJA U URBANOM PLANIRANJU U REPUBLICI HRVATSKOJ -što, kako, zašto; GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1-2/2007, 13-25

Stvaranjem GIS baze podataka omogućeno je sustavno praćenje promjena u parku. Postojeći tematski slojevi (travnatih površina, rasporeda drveća, prilaznih puteva, klupa, spomenika, fontana, rasvjetnih tijela, odvoda, kioska), svaki zasebno ili u kombinaciji, osnova su na koju se bilježe promjene u inventaru i pomoću kojih je, kao opsežne i cjelovite baze podataka, omogućeno daljnje planiranje i rekonstrukcija postojećeg stanja (Jergović i dr, 2004). Slike 9. i 10. prikazuju tematski sloj trave i staza u parku. Vrijednost GIS baze podataka je i u tome što sadrži podatke različitih razina detaljnosti: od broja i rasporeda pojedinih elemenata u parku do podataka o vrsti svakog stabla, njegovoj širini, dubini ko-

Sl. 9. Tematski sloj – trava Izvor: Jergović i dr., 2004.

Sl. 10. Tematski sloj – staze Izvor: Jergović i dr., 2004.

rijena i sl., dakle podataka koje drugi, već postojeći izvori nisu sadržavali, a koji su nužni za suvremeno prostorno planiranje, primjerice izračunavanje broja radnih sati za održavanje travnatih površina u parku, smještaj novih prilaznih puteva s obzirom na položaj korijenja drveća, predviđanje oštećenja komunalne infrastrukture ispod površine parka izračunavanjem trenda daljnjeg razvoja korijenja itd. Podaci o lokaciji, vrsti i starosti stabala u parku (što određuje i veličinu sjene njihovih krošanja) uzimaju se u obzir pri planiranju smještaja klupa i drugih objekata te sadnji biljaka ovisno o tome pogoduje li njihovom rastu više svjetlosti ili sjene. Opisani GIS model parka sadrži 15 tematskih slojeva koje prikazuje slika 11. Kvalitetna i korisna GIS baza podataka zahtjeva stalno održavanje, tj. unošenje novih podataka o promjenama i stvaranje novih tematskih slojeva. Dio podataka u urbanom GIS-u prilično je statičan tj. rijetko se mijenja (prometna mreža, administrativne jedinice, električna, vodovodna i druga infrastruktura), dok se dio mijenja svakodnevno. Pritom je nužno odrediti dopuštenu razinu neažurnosti određenih podataka, koja neće ugroziti vjerodostojnost rezultata analiza i upravljanje gradom na svim razinama. Osnovna baza podataka nastala u vrijeme stvaranja GIS modela parka (i atributna i grafička) mora ostati nepromijenjena za potrebe usporedbe s kasnijim stanjem i utvrđivanjem promjena. Ako se za primjer uzmu podaci o pojedinim elementima

Sl. 11. GIS model parka s preklopljenim tematskim slojevima Izvor: Jergović i dr., 2004.

Tea Lončar: PRIMJENA GIS TEHNOLOGIJA U URBANOM PLANIRANJU U REPUBLICI HRVATSKOJ -što, kako, zašto; GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1-2/2007, 13-25

opisanog gradskog parka, usporedbom samo fotografija određenog objekta, npr. spomenika u nizu od nekoliko desetljeća, mogu se utvrditi stupnjevi njegova oštećenja i potreba za obnovom. Unošenje podataka o zdravstvenom stanju biljaka u parku zahtijeva promatranje i unošenje podataka svakih nekoliko godina, a u svrhu daljnjeg planiranja sadnje, moguće potrebe za upotrebom insekticida i herbicida i planiranjem troškova koje ove aktivnosti iziskuju. Postojanje GIS modela parka kao manje površine ima šire značenje od prostornog planiranja same površine parka, budući da sadrži tematske slojeve o električnim, vodovodnim i plinskim insta-

lacijama u okviru i oko samog parka. Ovi podaci osobito su značajni pri planiranju otklanjanja kvarova na različitim vrstama komunalne infrastrukture i donošenju odluka o njenoj daljnjoj izgradnji i/ili obnovi. Nabrojane karakteristike postojećeg, ali i ostalih GIS modela općenito, uz navedene prednosti imaju još jednu: predviđanje financijskih izdataka u duljem vremenskom razdoblju. Unatoč početnim financijskim gubicima nastalima pri formiranju i organiziranju modela, dosadašnji primjeri njihove uspješne primjene na svim razinama pokazali su financijsku korist već u prvom desetljeću njegove primjene.

ZAKLJUČAK Dok se u razvijenim zamljama Europe i svijeta GIS danas prepoznaje kao koncept upravljanja na svim razinama i u svim segmentima društva, u Hrvatskoj se njegova primjena još uvijek može smatrati ograničenom. Iako je inicijalna faza njegovog uvođenja svladana, upotreba GIS tehnologija vezana je za manji broj tvrtki i pojedine javne ustanove (geodetske, planerske, kartografske), čija je međusobna suradnja na niskoj razini. Usprkos prednostima koje nudi korištenje ovih tehnologija, činjenica je da projekti njegova uvođenja u poduzeća koja se bave javnom infrastrukturom, a posebice u lokalnu samoupravu u Hrvatskoj, često napreduju sporo ili propadaju. Budući da se podaci o neuspješnim projektima malokad objavljuju, teško je doći do pouzdanih informacija i objašnjenja. Siguran problem predstavlja nespremnost na suradnju, što organizacijske probleme primjene GIS-a stavlja ispred tehničkih. Integracija prostornih podataka glavni je razlog uspostavljanja GIS-a općenito, a time i urbanog GIS-a. Navedeni cilj zahtjeva visok stupanj organizacijske integracije tj. povjerenja među poduzećima – sudionicima projekata, veću otvorenost posla koji je prije bio interni, kontrolu nad poslovima i sl. Organizacijski problemi samo su dio izazova pred budućim razvojem infrastrukture za korištenje GIS-a u prostornom planiranju u Hrvatskoj. Analiza stanja vezanog uz prikupljanje, obradu i korištenje prostornih podataka u državama Jugoistočne Europe u okviru projekta GISEE, osnovna je smjernica koja određuje prioritete pri razvoju potrebne infrastrukture vezane uz organizaciju prostornih podataka. Prioriteti za sve tranzicijske zemlje u regiji, a time i za Hrvatsku, su: • utvrđivanje pravila za standardizaciju (normizaciju) prostornih podataka u vezi sa prikupljanjem, analizom i obradom podataka kao i procesiranjem i predstavljanjem rezultata; • definiranje pravnih propisa na nacionalnoj razini tj. zakonodavstva koje podrazumijeva utvrđivanje postupaka i načina zaštite autorskih prava i povjerljivih informacija, zaštite i sigurnosti baza podataka o nacionalnim prirodnim resursima itd.; • školovanje za korištenje GIS tehnologija, koje se nameće kao jedan od najbitnijih prioriteta, budući da se znanja o GIS-u u velikoj mjeri svode na teorijska; • osiguravanje tehničkih uvjeta za primjenu GIS-a, što znači zadovoljavajuću razinu razvijenosti telekomunikacijske infrastrukture i dostupnost tehnologija potrebnih za primjenu GIS-a. Praksa u svijetu, a i pilot projekti vezani uz urbani GIS u Hrvatskoj, pokazali su da je rješenje postojećih organizacijskih problema postupna izgradnja urbanih informacijskih sustava, gdje se nastoji maksimalno iskoristiti postojeće računalno podržane informacije i skratiti vrijeme potrebno da dijelovi sustava postanu

Tea Lončar: PRIMJENA GIS TEHNOLOGIJA U URBANOM PLANIRANJU U REPUBLICI HRVATSKOJ -što, kako, zašto; GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1-2/2007, 13-25

praktično upotrebljivi. Stoga se u Hrvatskoj u posljednjih 15-ak godina provodi uspostavljanje djelomično automatiziranog urbanog informacijskog sustava. Njegov se koncept zasniva na razmjerno brzoj izradi osnovnih tematskih slojeva za područje grada (parcela, objekata, prometnica i ostalih dijelova infrastrukture) i povezivanju objekata tih tematskih slojeva s postojećim bazama podataka. Razlog njegove primjene leži u postojanju velike količine prostornih podataka i zadovoljavajućim tehničkim uvjetima poduzeća i ustanova koje je potrebno integrirati, ali istovremenog nedostatka njihove organizacije i suradnje pri korištenju i distribuciji. Primjena koncepta pokazala se uspješnom, o čemu svjedoče brojni primjeri na državnoj i lokalnoj razini; GIS tehnologije u urbanom planiranju prepoznate su kao prednost u primjeni u svim oblicima funkcioniranja. Osobito se pri tom ističe ušteda financijskih sredstava i vremena, ali i mogućnost cjelovitijeg sagledavanja prostora grada, što dovodi do olakšanog i pravodobnog donošenja odluka s ciljem unapređenja kvalitete života u urbanom sustavu Republike Hrvatske.

Literatura: Brukner, M. (1994): GIZIS – osnove, Geografski i zemljišni informacijski sustav, INA – INFO, Zagreb. Ćerimović, V. (1987): Gradski park Vinkovci – prostorno-konzervatorski projekt uređenja i rekonstrukcije, Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture u Osijeku. Fabulić, D. (1994): GIS i lokalna uprava, Infotrend 23/6, 62-65. Frangeš, S.; Paj, R.; Tonšetić, A. (2002): Nova kartografika topografskih karata Republike Hrvatske, Državne geodetske osnove i zemljišni informacijski sustavi, Zbornik radova, Hrvatsko geodetsko društvo, Zagreb, 22-31. Geographic Information Systems Tehnology and Market in South East Europe 2003, Final Report – Data analysis and Policy Recommendations, European Commission, No. IST-2001-37994, GISEE Concortium, Sofia. Jergović, S.; Pernar, R.; Božić, M.; Čavlović, J. (2004): A GIS model of the park in Ban Šokčević square in Vinkovci, Geographical Information Systems in Research & Practice (ur. Kereković, D.), University of Silesia Poljska, 410-416. Oluić, M.; Brukner, M. (1993): Metode razvoja geografskog i zemljišnog informacijskog sustava Hrvatske, Bilten Savjeta za daljinska istraživanja i fotointerpretaciju HAZU 12, 91-108. Pavasović, S.; Berlengi, G. (1994): GIS u gradu i grad u GIS-u, Infotrend 23/6, 44-47.

Izvori: Državna geodetska uprava (DGU), Usluge i proizvodi DGU, http://www.dgu.hr/default.asp?ID=127, 2.11. 2006. ESRI – The GIS Software Leader, http://gis2.esri.com/usersupport/usergroups/usergroups.cfm, 2. 11. 2006. ESRI Brugerklub Danemark, http://www.informi.dk/Solutions/Digital_forvaltning, 12. 2006. GIS Tehnology and Market in South East Europe (GISEE), http://www.gisig.it/gisee/, 2. 11.2006. GIS za građane, http://clgis.split.hr/gis_splita/index.html, 2. 12. 2006. GPS-technology and the constitution of geoinfomration system of the Zagreb City, http://images. google.hr/imgres?imgurl=http://www.geof.hr, 7. 3. 2007.

Tea Lončar, prof. geogr. Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija Trg Nikole Šubića Zrinskog 7-8, 10000 Zagreb, e-mail: tloncar@mvpei.hr

ISTRAŽIVANJE, EKSPLOATACIJA I PROIZVODNJA NAFTE I PLINA U MOSLAVINI Jelena Lončar

Moslavina je, što se tiče istraživanja, eksploatacije i proizvodnje nafte i plina, jedna od najstarijih naftnih regija u Hrvatskoj, ali i svijetu. Navedene djelatnosti prisutne su na ovom području više od 150 godina. Najprije se počela eksploatirati nafta, već u 19. st., a nešto kasnije i plin. Nagli razvoj naftne industrije započinje, međutim, tek nakon 2. svjetskog rata, a naročito poslije osnutka INA-Naftaplina. Danas, iako su neka od prvobitnih polja iskorištena i zatvorena, a zalihe nafte se smanjuju, uloga koju su nafta i plin odigrali u gospodarskom i socijalnom razvoju Moslavina je nazamjenjiva.

Uvod Kao što je danas poznato kako je ogromno značenje energenata poput plina, a naročito nafte, tako je malo poznato da pojedini dijelovi Hrvatske, u ovom slučaju Moslavina, imaju dugu tradiciju istraživanja, eksploatacije i proizvodnje navedenih ugljikovodika. Iako je nafta poznata već tisućljećima, tek su prije 150 godina ljudi shvatili njeno značenje kao sirovine, najprije za dobivanje rasvjetnog ulja petroleja, a onda i goriva. Naftu su još kao lijek, u medicini, ali i brodogradnji, građevini i balzamiranju koristili stari Egipćani. To znanje prenijeli su i Rimljanima, a oni ga raširili po drugim prostorima. U Moslavini, nafta je izbijala na površinu još u vrijeme kad ovaj prostor nisu naseljavali ljudi. Prvi

puta o nafti se na ovom prostoru govori u srednjem vijeku kada je zemljište na kojem je nafta izvirala predano na korištenje jednom samostanu. Ljudi su je u to vrijeme zbog njene crne boje, ali i povremenih samozapaljenja, pri čemu se razvijao gusti, crni dim, dovodili u vezu s podzemljem i mračnim silama (Gretić, Bobić, 2002.). Prva nalazišta nafte u Moslavini vežu se, dakle, za prirodne izvore tzv. pakline ili pekline po kojima su i mnoga naselja dobila svoje današnje ime (npr. Paklenica, Peklenica, Paklenjača i sl.), a prvo komercijalno vađenje nafte u Moslavini provodi se od 1854. godine. Po tome se Moslavina, a u Hrvatskoj samo još Međimurje, može izdvojiti kao jedna od najstarijih naftnih regija u svijetu.

Jelena Lončar: ISTRAŽIVANJE, EKSPLOATACIJA I PROIZVODNJA NAFTE I PLINA U MOSLAVINI; GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1-2/2007, 27-38

Prirodna osnova proizvodnje nafte i plina u Moslavini Moslavina je prostor uz Moslavačku goru, a prostire se između rijeka Česme na sjeverozapadu, Lonje i Ilove na istoku. Južni dio Moslavine obuhvaća dio Lonjskog i Črnac-polja. Ustrojem Hrvatske na županije Moslavina se našla rascjepkana između Zagrebačke, Sisačkomoslavačke i Bjelovarsko-bilogorske županije. Glavno središte Moslavine je grad Kutina, a uz nju važnija središta su Ivanić Grad, Čazma, Popovača i Garešnica. Geološki, Moslavina je dio Panonskog bazena, što se nafte i plina tiče, najbolje istraženog dijela Hrvatske. No Panonski bazen nije jedinstven – sastavljen je od više depresija specifičnih osobina i mogućnosti za otkrivanje nafte i plina. Za otkrivanje nafte i plina najznačajnije su Savska, Dravska i Murska te Slavonsko-srijemska depresija. Opća značajka panonskog bazena postojanje je bitno različitih sedimenata. U podlozi su stijene prekambrija te paleozojske i mezozojske stijene, dok su pokrovne tercijarne naslage. Stijene u podlozi su jako rasjedane, naborane i metamorfozirane.

Sl. 1. Geološki presjek Moslavačke gore

Nakupljanje nafte i plina vezano je najviše za tercijarne naslage, ali i sedimente mezozoika i starije stijene podloge. Nosioci ugljikovodika u tercijarnim naslagama najčešće su pješčenjaci i pijesci, ali i biogeni vapnenci, vapnenačke breče i raspucali lapori. Nosioci u podlozi su karbonatne stijene, klastiti, škriljci i eruptivi sa sekundarnom poroznošću. Pokrovne stijene koje izoliraju naftna i plinska ležišta sastavljene su od glina i lapora. Ležišta se nalaze na različitim dubinama. Moslavačka gora granitni je masiv nastao boranjem temeljnih stijena dna velike udoline, mediteranske geosinklinale, pred oko 600 milijuna godina. «Njezina jezgra građena je od granita, gnajsa i tinjčevih škriljavaca, a pruža se u smjeru SZ-JI. Na jezgru naliježu na južnoj strani neogenske taložine i to litavski vapnenac, pliocenski pjeskoviti i vapneni lapori te gline i pijesci. Te naslage tonu dalje na jugu pod pleistocenski omotač, a na ostalim stranama pleistocenske taložine neposredno pokrivaju kristalinsku jezgru. Pomanjkanje paleozojskih, mezozojskih i paleogenskih taložina upućuje na to da je u tim razdobljima Moslavačka gora bila otok, uzvisina nad morskom površinom. U tome se razlikuje od susjednih gora, Med-

Jelena Lončar; ISTRAŽIVANJE, EKSPLOATACIJA I PROIZVODNJA NAFTE I PLINA U MOSLAVINI; GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1-2/2007, 27-38

vednice, Papuka i Psunja, koje su u to doba bile pod vodom. Danas je Moslavačka gora posve niski greben zaobljenih oblika, do najviše 489 m visine (Humka). Potočnim dolinama raščlanjena je na mnoge niske grebene, što samo u središnjim dijelovima premašuju visinu od 300 m. Zbog slabog otjecanja Lonje njezine su doline izvrgnute poplavama» (Dugački 1974). «Boranjem su nastali i Psunj i Dilj-gora, a na jugu Zrinska i Petrova gora. Između njih formirala se Savska potolina, pružajući se od Medvednice duž današnjeg toka Save. Upravo u dubinama ove potoline, u vrijeme kada je još bila uvala Thetis mora, stvarali su se nafta i plin. Pomicanjem Zemljine kore, more Thetis se prije oko 150 milijuna godina sužava u manje Panonsko more, u kojem se Moslavačka gora izdiže poput otoka. Nataloženi slojevi, upirući se u njen čvrst greben tijekom procesa boranja, svijali su se stvarajući antiklinale. Ti povoljni oblici šupljikavih stijena ležišta su nafte i plina. Iz matičnih stijena gdje su nastali, tekući ugljikovodici potiskivani vodom «sele» iz dubokih slojeva Savske potoline u svoja današnja ležišta, zatvorena nepropusnim slojevima. Tu su ih u 19. st. počeli otkrivati, sve do dubina kompaktnog temeljnog gorja» (Gretić i Bobić 2002) (sl.1).

Iz okna Martin nafta je crpljena sve do 1943. godine i sveukupno je tu, u razdoblju od 1854. godine proizvedeno 15 200 t nafte. Prva veća proizvodnja nafte u svijetu započinje izumom petrolejske lampe jer tada za njom raste sve veća potražnja. U to vrijeme ostali dodaci i proizvodi nastali preradom nafte, poput benzina, spaljivali su se ili bacali u more. «Prije ovog razdoblja, nafta se u Europi crpila još samo u Rusiji, Francuskoj, Rumunjskoj i Njemačkoj. Stoga Moslavinu zaista možemo smatrati jednom od najstarijih naftnih regija u Europi i svijetu». (Žgaljić 1984). Do početka 20. st. nije bilo drugih većih ni značajnijih uspjeha u proizvodnji nafte u Moslavini. Prva bušenja u potrazi za naftom na području Hrvatske izvršio je Bečanin Wilhelm Singer od 1885. do 1891. godine. Najprije je bušio u Međimurju, u Peklenici i Selnici, kraj već otprije poznatih izdanaka nafte, ali kako je proizvodnja nafte bila

Prva eksploatacija nafte u Moslavini Nafta na površinu ponekad izlazi samostalno, kao crna, masna tekućina u većim ili manjim lokvicama, potocima ili u bunarima s vodom. To su prirodni izdanci nafte. Upravo na tim prirodnim izdancima započela je u Moslavini eksploatacija nafte. Prvi puta u Moslavini nafta se počela vaditi u selu Mikleuška 1854. godine. Vlasnik tog okna (bušotine) bio je Martin Herman po kojem je i okno dobilo ime Martin. Iz dubine od 70 m dnevno se dobivalo nekoliko stotina litara nafte, a način proizvodnje bio je primitivan. Nije bilo potrebne tehnologije, u to vrijeme parnih strojeva kojima bi se crpila nafta, već se sve radilo ručno, a nije bilo ni školovane radne snage. Zbog toga ni količine dobivene nafte nisu bile velike. Pridobivena nafta prevozila se kolima do Zidanog mosta, a onda do Beča gdje je služila za proizvodnju petroleja za rasvjetu.

Sl. 2. Okno Martin – vađenje nafte

Jelena Lončar: ISTRAŽIVANJE, EKSPLOATACIJA I PROIZVODNJA NAFTE I PLINA U MOSLAVINI; GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1-2/2007, 27-38

mala bušenje je prekinuto nakon 6 godina. U Moslavini je bušenje nafte započelo oko 1905. godine. Na ovom području, oko okna Martin u Mikleuški, a zatim i kod Kloštar Ivanića, prvi je počeo bušiti galicijski poduzetnik W. McGarvey. Kako ni u jednoj bušotini nije pronađena nafta McGarvey je postrojenje preselio u Iran gdje je gotovo odmah ostvario uspjeh. S vremenom su potrebe za naftom na području Austro-Ugarske, pa i Hrvatske postajale sve veće. Međutim, pokušaji privatnika da povećaju njenu proizvodnju i tako podmire potrebe za ovim energentom, bili su zanemarivi. «1911. godine donesen je prvi zakon kojim je na našim prostorima regulirana naftna djelatnost. Bio je to zakon o nafti koji je potvrđen i u Beču pod nazivom Zakonski članak VI 1911. zajedničkog ugarsko-hrvatskog državnog sabora o mineralnim uljevitim tvarima i zemnim plinovima. Tim zakonom stavljeni su nafta i plin pod državni nadzor čime se nastoji povećati i ubrzati njihovo istraživanje i pridobivanje» (Žgaljić 1984). Što se tiče plina, njegova je proizvodnja u Hrvatskoj počela nešto kasnije. Prvo naše plinsko polje otkriveno je u Bujavici (kraj Lipika) 1917. godine. Polje je iscrpljeno do 1941. godine i do tad je proizvedeno 40 mil. m³ plina. Na ovom mjestu dogodila se i velika eksplozija plina koja je trajala 15 mjeseci i njome je izgubljeno 75 mil. m³ plina. «Pojava prirodnog plina na površini može biti znak da se u dubljim slojevima nalazi i nafta» (Gretić i Bobić 2002). Iz dubljih slojeva plin se probija u plitke pješčane leće na dubini od 20 do 100 m i odatle izlazi na površinu. Izdanci plina vidljivi su jedino ako se zapale ili izlaze kroz vodu u obliku mjehurića. Gojlo, nedaleko Kutine, bilo je drugo naše veće plinsko polje. Otkriveno je 1931. godine, a 1941. tu je pronađena i nafta. Time je Gojlo postalo prvo naftno-plinsko polje u Moslavini. Ovo polje otkrila je i prva počela iskorištavati njemačka tvrtka «Petrol», u razdoblju od 1941. do 1945. godine. Iz 40 bušotina svakodnevno se crpilo 50-70 t nafte što je u četiri godine iznosilo 55 767 t nafte. «Proizvodnja na ovom polju prekinuta je 1968. godine, a od početka pa do 1965. godine iscrpljeno je 293 000 t nafte i 170 mil. m³ plina. Naftno-plinsko polje Gojlo jedno je od tri najstarija hrvatska proizvodna

polja. Nakon 35 godina rada, 2001. godine, polje je u cjelosti likvidirano i trajno napušteno, a zemljište vraćeno u prvobitno stanje» (Gretić i Bobić 2002). U Kutini je 1938. godine izgrađena i tvornica čađe «Methan» d.d. koja se koristila plinom iz Gojla, a radi lakše opskrbe tvornice izgrađen je i plinovod od Gojla do Kutine. Tab. 1. Proizvodnja nafte i plina u Hrvatskoj do 1945. godine

Godina

Nafta (t)

Plin (000 m3)

1885.-1918.

7 531

1919.-1940.

7 669

138 021

1941.-1945.

81 634

12 451

Izvor: INA Naftaplin 1952.-2002., Zagreb, 2002.

Naftna i plinska polja u Moslavini nakon Drugog svjetskog rata Nakon završetka Drugog svjetskog rata započinje nagli razvoj naftne industrije, jer je novonastaloj državi (Jugoslavija) trebala sva raspoloživa energija za izgradnju nerazvijenog i u ratu porušenog gospodarstva. Tada dolazi do otkrića brojnih naftnih polja, kako na području cijele Hrvatske tako i Moslavine. Jugoslavija je dugo prestrukturirala svoju naftnu industriju. Prvotna je zamisao bila staviti je u okrilje jednog poduzeća koje bi njome upravljalo, a što je bilo u skladu s tadašnjim planskim gospodarstvom. Ova ideja napuštena je 1951. godine kada dolazi do jače decentralizacije i kada je odlučeno da naftnim poduzećima upravljaju pojedine institucije po republikama. I ova ideja napuštena je godinu dana poslije pa se 1952. godine u Hrvatskoj osniva Naftaplin, poduzeće koje je kroz desetljeća preraslo u najveću naftnu tvrtku na ovim prostorima - INA Naftaplin. «On je prilikom osnutka imao 3 polja: Gojlo, Mramor Brdo i Križ-Šumećani, sva tri u Moslavini» (Žgaljić 1982). Poslije 1952. godine u Moslavini je pronađeno i u proizvodnju stavljeno još nekoliko bogatih naftnih polja. Na temelju podataka koji su dobiveni

Jelena Lončar; ISTRAŽIVANJE, EKSPLOATACIJA I PROIZVODNJA NAFTE I PLINA U MOSLAVINI; GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1-2/2007, 27-38

seizmičkim mjerenjima i njihovom interpretacijom, otkrivena su slijedeća naftna i plinska polja: Stružec (1957.), Voloder (1958.), Ivanić Grad (1962.), Okoli (1962.) te jedno od najvećih hrvatskih naftnoplinskih polja Žutica (1964.). Tab. 2. Polja puštena u proizvodnju na području Moslavine

Ime polja

Ugljikovodici Geotermalna voda

Godina otkrića

Tab. 3. Proizvodnja nafte i plina u Hrvatskoj od 1946. do 1952. godine

Godina

Nafta (t)

Plin (000 m³)

1946.

22 295

5 667

1947.

25 211

5 259

1948.

25 187

6 201

1949.

37 183

5 367

1950.

52 955

5 179

Bunjani

Nafta i plin

1950.

1951.

75 748

6 139

Gojlo

Nafta i plin

1930/40.

1952.

101 888

6 310

Ivanić

Nafta i plin

1962.

Janja Lipa

Nafta i plin

1942.

Kloštar

Nafta i plin

1951.

Lupoglav

Nafta i plin

1985.

Mramor Brdo

Nafta i plin

1949.

Plin

1962.

Okoli Stružec

Nafta i plin

1957.

Šumećani (Križ)

Nafta i plin

1949.

Vezišće

Nafta i plin

1984.

Voloder

plin

1958.

Žutica

Nafta i plin

1964.

Izvor: INA Naftaplin 1952.-2002., Zagreb, 2002.

Naftno polje Križ-Šumećani otkriveno je i pušteno u rad 1949. godine. Ovdje je prvi puta primijenjena automatska regulacija crpljenja nafte sa dubinskim sisaljkama a također je izgrađen i prvi sustav sabiranja i mjerenja nafte s ispuštanjem plina u zrak. Nekoliko desetljeća kasnije ovdje je otkrivena i ljekovita nafta – naftalan, koja je bila osnova za izgradnju specijalne istoimene bolnice u obližnjem Ivanić Gradu. Ova crna i gusta tekućina služi za liječenje kožnih, reumatskih i mnogih drugih bolesti već 17 godina i jedina je takva u Europi. Proizvodnja na naftnom polju Križ-Šumećani prekinuta je 1997. godine. Iste godine kad i naftno polje Križ-Šumećani, tj. 1949. pušteno je u rad i Mramor Brdo, nalazište kraj Kutine. Tu je 1954 izgrađena i prva degazoli-

Izvor: INA Naftaplin 1952-2002., Zagreb, 2002.

naža (postrojenje za razdvajanje prirodnog plina na komponente) s kompresorskom stanicom a na polju je prvi puta primijenjen mehanički sustav podizanja nafte plinskim liftom (1957.). Ta i druge mehaničke metode proizvodnje koriste se kada prirodna energija ležišta više nije dovoljna za podizanje fluida od dna do ušća bušotine ili ako se ne postiže željena količine davanja bušotine. Kada je energija ležišta dovoljna za podizanje fluida govorimo o eruptivnom (primarnom) načinu proizvodnje, odnosno, kada to više nije slučaj primjenju se neke od mehaničkih metoda (sekundarne) podizanja (sl. 3). Polje Kloštar (Kloštar Ivanić) otkriveno je 1954. godine bušotinom Kl-1. Budući se ležište nafte nalazilo ispod samog naselja tu je primijenjena prva koso usmjerena bušotina u Hrvatskoj ali i primijenjen prvi tehnološki napredniji sabirni sustav bez ispuštanja plina u okoliš. «Naftno-plinsko polje Stružec pušteno je u rad 1960. godine i nakon tri godine iz 104 bušotine proizvedeno je 738 000 t nafte. Smješteno je na brežuljku, samo 14 km udaljenom od Rafinerije Sisak u čije je prihvatne spremnike nafta sama dotjecala, zbog visinske razlike između Strušca i Siska. Bušotine male dubine i lako bušive stijene pridonijele su relativno niskim troškovima razrade ležišta. Nafta s mnogo otopljena plina i jakim vodenim potiskom u ležištu omogućuju dugotrajnu eruptivnu proizvodnju, bez utroška dodatne energije, a mali broj zaposlenih ostvario je veliku proizvodnju.

Jelena Lončar: ISTRAŽIVANJE, EKSPLOATACIJA I PROIZVODNJA NAFTE I PLINA U MOSLAVINI; GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1-2/2007, 27-38

narednih deset godina. Metoda utiskivanja vode u bušotinu počela se primjenjivati 1972. godine upravo na ovom naftnom polju» (Gretić i Bobić 1994). Plinsko polje Okoli nalazi se 50-ak km jugoistočno od Zagreba na području istoimenog sela. Tijekom 1961. godine obavljena su i dopunjena seizmička mjerenja koja su dala podatke za izradu preliminarne strukturne karte prema kojoj je na području Okola dobiven antiklinalni oblik smjera pružanja SZ-JI, srednje dubine zalijeganja 1 780 m. Nakon što je djelomično iscrpljeno, ovo plinsko polje odabrano je za podzemno skladište plina, jedino u Hrvatskoj. Volumen skladišta je 550 mil. m³ s maksimalnim kapacitetom proizvodnje 5 mil. m³ dnevno. Osnovna zadaća podzemnog skladišta je uravnoteženje plinskog sustava tj. usklađivanje dobavnih količina plina (domaća proizvodnja i uvoz) s potrebama potrošača. Naftno-plinsko polje Vezišće definirano je s ukupno 13 bušotina. Od spomenutog broja nakon ispitivanja 8 ih je davalo naftu i prirodni plin u komercijalnim količinama. Pušteno je u rad 1984. godine, a ne radi od 2003. zbog zavodnjenosti. Sl. 3. Mramor Brdo – naftna bušotina

Na tom je polju prvi put u proizvodnji premašena milijunta tona nafte godišnje (1961.). Ovo bogato polje do danas je proizvelo više od 15 mil. t nafte i 530 mil. m³ kaptažnog plina te 30 mil. m³ plina iz plinskih bušotina. I nakon 40 godina naftno polje Stružec jedno je od najizdašnijih među 35 domaćih naftonosnih polja. Kvalitetna nafta, bez sumpora, daje visoko vrijedne rafinerijske proizvode, a s njezinim otkrićem stvorena je prava osnova otpočinjanja radova u dubokim dijelovima savske potoline kao i za gospodarski razvoj Moslavine.» (Gretić i Bobić 2002). Polje Ivanić Grad je specifično jer sam grad Ivanić Grad «leži» na nafti. Tu je nafta crpljena sa dubine od 1700 metara od 1964. godine. «Budući je nakon deset godina količina proizvedene nafte počela opadati, uvođenjem sekundarnih metoda proizvodnje - utiskivanje velikih količina vode u ležište, dotadašnja proizvodnja nafte uspjela se održati još

Žutica - najveće moslavačko naftnoplinsko polje Nedaleko od Ivanić Grada i 40-ak kilometara od Zagreba nalazi se jedno od najbogatijih naftnih i plinskih polja u Hrvatskoj – Žutica. Ovo polje je smješteno u ravničarskom i šumovitom prostoru, a čije je zemljište povremeno plavljeno (Sava). Nafta se ovdje vadi sa 1 800 - 2 300 metara dubine. Naftno-plinsko polje Žutica otkriveno je 1964., a pušteno u proizvodnju 1966. godine sa 4 bušotine, iako su prvi istražni radovi na ovom području obavljeni već 1941/42. godine. Tih prvih 40-ih godina izvršen je regionalni gravimetrijski premjer cijele SZ Hrvatske i na osnovi tih podataka locirana je i izbušena 1963. godine duboka istražna bušotina Žu-1. S izbušenih 2 226 m otkrivene su industrijske količine nafte. Nakon puštanja Žutice u rad, uslijedilo je intenzivno razradno bušenje i puštanje u proizvodnju novih bušotina. U početnoj fazi proizvodnje sve su bušotine radile eruptivno, ali se je već nakon pet

Jelena Lončar; ISTRAŽIVANJE, EKSPLOATACIJA I PROIZVODNJA NAFTE I PLINA U MOSLAVINI; GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1-2/2007, 27-38

godina proizvodnje tj. 1971., zbog smanjenja ležišnog tlaka pristupilo mehaničkom načinu proizvodnje i to dubinskim sisaljkama i njihalicama. Uvođenje metoda podržavanja ležišnog tlaka započelo je 1976. i to utiskivanjem vode te plina u plinske kape ležišta. Do 1985. godine većina utisnih bušotina radila je preko centralnog sustava. Najveća proizvodnja ostvarena je 1971. i 1981. godine. 1971. godine dolazi do prvog značajnijeg rasta udjela u proizvodnji, ali dolazi i do prestanka eruptiranja pojedinih bušotina. Tada se uvode u rad prve dubinske sisaljke na proizvodnim bušotinama. Porastom proizvodnje nafte u prvim godinama proizvodnje naftno-plinskog polja Žutica, znatno je porasla i proizvodnja naftnog i prirodnog plina. Prirodni plin se u pogonu Žutica proizvodi iz 3 plinska polja: Okoli, Žutica i Vezišće. Proizvodnja plina iz plinskog ležišta Okoli započela je 1964., a iz plinskog polja Žutica 1968. godine. Plinsko polje Vezišće pušteno je u proizvodnju 1984. godine Od početka proizvodnje pa do kraja 2001. godine iz ta 3 plinska polja ukupno je proizvedeno 7,6 mlrd. m³

prirodnog plina i 1,4 mlrd. m³ plinskog kondenzata. Što se tiče sabiranja i transporta nafte i naftnog plina na polju Žutica, osnovna je svrha sabirno-transportnih objekata na naftnom polju sabirati tzv. «mokru» naftu (kapljevina proizvedena iz proizvodnih bušotina, sastavljena od nafte pomiješane sa slojnom vodom) s pojedinih bušotina na jedno mjesto, odvojiti od nafte naftni plin i pripremiti ih za daljnji transport. Danas se na plinskoj stanici Žutica proizvedeni prirodni i naftni plin, dehidriraju, pripremaju za transport i otpremaju u Etansko postrojenje u Ivanić Gradu. Od početka puštanja u rad pa do kraja 2001. godine iz naftno-plinskog polja Žutica proizvedeno je više od 14,7 mil. t nafte, 3,5 mlrd m³ naftnog plina, 3,5 mlrd m³ prirodnog plina i 347 000 m³ plinskog kondenzata. Nafta se danas crpi iz 132 naftne bušotine, od kojih se u 27 utiskuje voda. Crpljenje preostalih pričuva ugljikovodika predviđa se do 2032. godine.

Tab. 4. Proizvodnja nafte po poljima za razdoblje 1995.-2004. (u t)

Polje/ godina

1995.

1996.

1997.

1998.

1999.

2000.

2001.

2002.

2003.

2004.

Bunjani

4 920

7 138

9 442

7 225

6 558

4 338

4 652

1 4274

15 139

1 1893

Ivanić

88 464

7 9011

70 105

64 314

63 417

62 961

58 659

57 871

54 482

5 1237

Kloštar

44 048

41 470

34 155

28 796

29 376

30 241

27 650

28 317

29 276

2 4935

Lupoglav

2 248

3 055

2 583

1 918

1 479

1 372

1 445

2 563

1 711

1 490

Mramor Brdo

727

1 446

3 181

2 500

2 217

2 488

2 791

2 833

2 171

2 272

4 558

2 921

2 837

3 050

2 523

2 117

1 745

1 583

1 769

2 037

Okoli Stružec

169 477 163 574 163 308 157 382 135 450 128 321 124 101 112 978 110 816 105 925

Šumečani (Križ)

2 764

2 596

955

Vezišće

254

377

314

346

290

535

300

162

3 151

5 998

3 471

1 745

1 590

936

1 824

202 335 184 420 168 528 1547 71 132 407 117 087 107 828 109 091

98 310

90 542

Voloder Žutica Ukupno

539 862 504 956 474 484 440 107 398 292 374 043 346 264 348 766 333 602 311 672

Izvor: interni podaci INA Naftaplina, Zagreb

Jelena Lončar: ISTRAŽIVANJE, EKSPLOATACIJA I PROIZVODNJA NAFTE I PLINA U MOSLAVINI; GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1-2/2007, 27-38

Proizvodnja plina u Moslavini Prirodni plin je smjesa ugljikovodika, pretežno metana koja je u atmosferskim uvjetima u plinovitom stanju. Sadrži često i neugljikovodične komponente (dušik, plemenite plinove, helij, argon itd.) pa i štetne primjese (sumporvodik, ugljični dioksid, živine pare). U naftnom rudarstvu prirodni plin je energetska mineralna sirovina u plinovitom stanju. Naftni ili kaptažni plin je sastavni dio nafte u ležištu koji se izdvaja iz nafte na površini u tehnološkom procesu oplemenjivanja. Proizvodnja plina počela je nešto kasnije nego proizvodnja nafte, iako se plin javljao kao prateći produkt uz naftu. No tek kasnije, zbog njegove ekološke prihvatljivosti, ali i nižih cijena počinje se i plin eksploatirati u komercijalne svrhe. Proizvodnja iz plinskih bušotina počela je puštanjem u rad polja Janja Lipa 1959. i plinskog polja Okoli 1964. godine. Tada je zabilježen prvi skok proizvodnje sa 77 na 130 mil.m³. Prvi puta godišnja proizvodnja i potrošnja od milijardu m³ prirodnog plina dostignuta je 1977. godine, a prirodni plin postao je traženi energent i zbog svojih energetskih i ekoloških vrlo kvalitetnih svojstava. Prva degazolinaža izgrađena je 1954. godine na Mramor Brdu. Proizvodila je godišnje 600 t tekućih plinova i 700 t primarnog benzina. Zbog dotrajalosti prestala je raditi, ali 1963. godine započinje gradnja novog postrojenja u Ivanić Gradu, kapaciteta 100 mil. m³ ulaznog plina godišnje. Prvi proizvodi dobiveni su 1965., a 1974. godine proizvodni kapaciteti se proširuju. Novo Etansko postrojenje u Ivanić Gradu pušteno je u rad 1980. i jedno je od najznačajnijih postrojenja u proizvodnji i distribuciji plina. Njegova namjena je višestruka: izdvajanjem tekućih plinova i primarnog benzina olakšava se u tehničkom smislu, distribucija plina u sve razgranatijem plinskom sustavu, a izdvajanjem etana uz propan, butan i primarni benzin, dobiva se mnogostruko vrjednija sirovina za daljnju obradu i petrokemiju. Procesno postrojenje Etan ima kapacitet 1 mlrd. m³ na godinu ulaznog plina. Danas se na Etanskom postrojenju preradi oko 550 mil.m³ plina i 110 000 tona C2+ frakcije.

Na Etanskom postrojenju u Ivaniću proizvodi se: smjese butana, propana, etan, izo-pentan, n-pentan i prirodni benzin. Upravljanje i regulacija procesa proizvodnje povezani su na postojeće procesno računalo Etanskog postrojenja, čime se postiglo automatsko vođenje kompletnog procesa. Danas proizvodnja plina na domaćem tržištu podmiruje 62% ukupne potrošnje u Hrvatskoj.

Razvoj sustava za transport plina Magistralno-transportni plinovodni sustav postupno se razvijao na osnovi vlastite proizvodnje i uvoza prirodnog plina. Izgradnja sustava kretala se u dva smjera. Na temelju već postojeće proizvodnje s Gojla te prije otkrivenih količina plina na plinskom polju Janja Lipa, 1954.godine pokrenuta je izgradnja prvog magistralnog plinovoda u dužini 98 km od Janje Lipe do Zagreba. Drugi pravac ide u smjeru Varaždin – Koprivnica – Budrovac – Virovitica – Slatina – D. Miholjac – Osijek. Dionicom Budrovac – Bjelovar – Ivanić povezana su dva navedena magistralno-transportna smjera i oni čine okosnicu tadašnjeg magistralno-transportnog sustava. Godine 1955. otvoren je pogon Gradske plinare Zagreb i time je označen početak uporabe plina kao prirodnog energenta u gradu Zagrebu za građanstvo, industrijske pogone i ostale komercijalne potrošače. Prirodni plin doveden je do Zagreba plinovodom od Ivanić Grada, prvim već izgrađenim dijelom budućeg plinovoda Janja Lipa – Zagreb. Plinovod je u potpunosti dovršen 1959. godine. Godine 1958. u Ivanić Gradu je osnovana tehnička jedinica za proizvodnju i transport plina. Tehnička jedinica preuzela je sve aktivnosti u proizvodnji, komprimiranju, pripremi plina za transport te opskrbi plinom postojećih potrošača. Puštanjem u proizvodnju naftno-plinskog polja Stružec 1960. godine s proizvodnjom nafte znatno je porasla i količina naftnog plina. Stoga je počela gradnja plinovoda Popovača – Stružec – Sisak koji je završen 1962. te se na sustav priključuje Željezara Sisak kojoj je time omogućen novi, značajan tehnološki razvoj – proizvodnja cijevi za naftnu industriju.

Jelena Lončar; ISTRAŽIVANJE, EKSPLOATACIJA I PROIZVODNJA NAFTE I PLINA U MOSLAVINI; GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1-2/2007, 27-38

Tab. 5. Proizvodnja plina 1995.-2004. (000 m³)

PRIRODNI PLIN Polje/ godina Okoli

1995.

1996.

1997.

1998.

1999.

2000.

2001.

175 687 163 634 159 503 127 750 124 742 121 846 108 415

2002.

2003.

2004.

96 589

85 219

78 620

Vezišće

14 752

11 658

13 026

9 910

7 725

9 619

9 592

6 224

5 155

5 893

Žutica plin. kapa

3 116

43 325

Žutica

27 143

23 628

22 056

20 123

18 224

14 827

14 112

17 089

17 294

14 879

Ukupno

217 582 199 191 194 700 157 784 150 691 146 292 132 120 119 902 110 784 142 718

KAPTAŽNI PLIN Polje/ godina

1995.

1996.

1997.

1998.

Bunjani

1999. 0

2000.

2001.

2002.

2003.

2004.

Ivanić

10 771

10 413

8 986

8 145

7 943

7 306

6 278

6 342

6 338

5 995

Kloštar

3 900

4 503

4 507

3 472

2 704

2 751

2 657

2 974

5 065

3 595

Lupoglav

154

174

104

142

214

184

175

Mramor Brdo

155

126

215

391

393

550

644

726

638

446

Okoli

3 282

1 336

1 301

1 003

842

764

572

609

478

941

Stružec

24 131

17 900

9 930

12 233

10 739

9 587

13 177

11 564

12 917

11 318

Vezišće

181

1 871

347

167

Voloder

638

1 622

1 182

754

729

438

752

77 792

73 753

63 957

52 830

46 404

39 626

35 029

34 669

37 491

33 318

122 031 109 301

90 344

79 819

71 743

65 207

60 715

59 213

64 894

58 037

Žutica Ukupno kap. plin

UKUPNO PLIN

339 613 308 492 285 044 237 603 222 434 211 499 192 835 179 116 175 678 200 755

Izvor: interni podaci INA Naftaplina, Zagreb

Otkrićem plinsko-kondenzatnog polja Okoli s velikim zalihama plina i puštanjem tog novog nalazišta u proizvodnju 1963. godine nastaje prekretnica u pristupu proizvodnji i transportu prirodnog plina te tehnologiji i ekonomskoj evaluaciji tog proizvoda. Puštanjem u proizvodnju i naftno-plinskih polja Šandrovac i Jagnjedovac u Podravini 1967. godine dolazi do njihovog spajanja visokotlačnim plino-

vodima te transporta plina u smjeru Ivanić Grada gdje je izgrađen plinski čvor Ivanić. U toj su se točki doticali svi do tada izgrađeni plinski pravci za dopremu plina i otpremu potrošačima, stvarajući tako osnovu budućeg jedinstvenog plinovodnog sustava Hrvatske. Tijekom 1968. završetkom plinovoda Ivanić Grad – Kutina u potrošnju plina uključuje se i Tvornica mineralnih gnojiva Kutina koja će dugi period

Jelena Lončar: ISTRAŽIVANJE, EKSPLOATACIJA I PROIZVODNJA NAFTE I PLINA U MOSLAVINI; GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1-2/2007, 27-38

biti jedan od najvećih potrošača plina u Hrvatskoj. Danas ukupni plinovodni sustav čini plinovodna mreža duga 1 874 km. Važnu ulazno-izlaznu točku u plinovodni sustav čini Podzemno skladište plina Okoli čija je uloga u sezonskoj raspodjeli potrošnje nezamjenjiva.

Utjecaj proizvodnje nafte i plina na regionalni razvoj Djelatnost istraživanja i proizvodnje nafte i plina bitno utječe na gospodarski i sveukupni razvoj područja na kojima se odvija, kao i socijalnu odnosno ekonomsku strukturu stanovništva. Na područjima u koja dođe naftna industrija, dolazi do rasta visine ukupnog prihoda po stanovniku, značajnog prelaska stanovništva iz agrarne u industrijsku djelatnost (jer se potrebe za radnom snagom podmiruju iz lokalnih sredina), kao i do sve većih migracija na relaciji selo-grad. Mnoga su područja, uključujući i Moslavinu, tako napredovala od nerazvijenih do srednje razvijenih i razvijenih. Usporedno s tim jačaju i druge grane gospodarstva poput građevinarstva, trgovine, usluga itd., a dolazi i do podizanja društvene i kulturne svijesti. U početnom razdoblju naftna industrija svoje je pogone i prateće objekte (poslovne zgrade, stambene zgrade za radnike, trgovine, objekti za kulturu, sport, zabavu itd.) gradila izvan naseljenih mjesta tj. općinskih centara. Stambena naselja u Gojlu, Ivanić Gradu, Graberju, Kutini i Sedlarici podignute su izvan mjesta, kao posebne zatvorene cjeline s nastojanjem da se razviju i oblikuju posebni naftni gradići sa svojim posebnim životom, vlastitim

trgovinama, radionicama, restoranima, kinima i sl. Postojala je čak i posebna poštanska služba koja je održavala vezu između radilišta i poslovnih centara. No, takvo je stanje potrajalo relativno kratko. Uklapanje u život već naseljenih gradova i mjesta, u čijoj se blizini odvijala eksploatacija i proizvodnja nafte i plina, bilo je logičnije za normalniji obostrani razvoj. To je dovelo do racionalnijeg i osmišljenijeg ulaganja i razvoja gradskih institucija. Promjene su bile očigledne. Poslovni centri počinju se locirati u centrima naselja, stambena izgradnja uklapa se u postojeće ulice, a izgrađuju se i nove moderne ulice i četvrti. Značajan utjecaj na razvoj naftnih općina odnosno regija proizlazi i iz odvijanja poslova naftne organizacije. U okviru svog poslovanja tvrtka stvara i realizira svoj proizvodni i investicijski program čime ostvaruje prihod i dobit. Već 1971. godine INA-Naftaplin je utvrdio u obliku ugovora s općinama naknadu u visini 2,5% vrijednosti proizvedenih ugljikovodika. Kasnije je to postala zakonska obveza na temelju Zakona o rudarstvu. Naknada za eksploataciju mineralnih sirovina, nazvana i «rudarska renta» uplaćuje se općinama i gradovima gdje se obavlja ta djelatnost, a troši se za gospodarski razvoj i zaštitu okoliša i prirode. U proteklom 30-godišnjem razdoblju INA je uplatila općinama i gradovima oko 400 mil. eura na račun spomenute naknade. Zadnjih godina lokalnim zajednicama isplaćuje se kao naknada oko 10 mil. eura godišnje, ovisno o proizvodnji i kretanju cijena nafte, plinskog kondenzata i prirodnog plina.

Jelena Lončar; ISTRAŽIVANJE, EKSPLOATACIJA I PROIZVODNJA NAFTE I PLINA U MOSLAVINI; GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1-2/2007, 27-38

ZAKLJUČAK Tradicija istraživanja, eksploatacije i proizvodnje nafte na području Moslavine traje već više od 150 godina. Međutim, ljudi koji su živjeli na područjima gdje je nafta samostalno izbijala na površinu, koristili su ovu tekućinu puno prije nego što se ona počela upotrebljavati za dobivanje petroleja odnosno kasnije benzina. Za nju su upotrebljavali i različite nazive poput: kameno ulje, zemno ulje, zemna ruda, mineralno ulje i sl. Prve litre nafte koje su dali poticaj daljnjoj potrazi za ovim danas dragocjenim energentom, vađene su iz okna Martin u Mikleuški 1854. godine i to ručno, na najprimitivniji način. Proizvodnja je počela na rudarski način, pomoću rovova i okana i tek poslije uvodi se tehnika bušenja i suvremenija tehnologija. Značajniji počeci proizvodnje bili su na Gojlu, gdje je prvo otkriven plin, a desetak godina kasnije i nafta. Do 1952. godine proradila su još dva polja – Mramor Brdo i Križ-Šumečani. Proizvodnja nafte iz navedenih polja iznosila je 1952. godine 92 000 t., a najprije se istraživalo i proizvodilo na manjim dubinama. Pravi zamah u proizvodnji nafte i plina počinje od 1952. godine kada je osnovan Naftaplin, Otvaraju se pogoni na području Moslavine što je utjecalo na cjelokupni socio-ekonomski život ove regije koja počinje sve više prosperirati. Generacije ljudi iz agrarnih djelatnika postaju važni nositelji naftne industrije cijele Hrvatske. Znatno veći porast bilježi se ‘60-ih godina 20. st. kada se puštaju u rad velika naftna polja: Stružec, Ivanić i Žutica. Od tada je domaća proizvodnja nafte počela podmirivati ukupne potrebe Hrvatske u potrošnji tekućih goriva. Međutim, kao razdoblje najveće proizvodnje može se istaknuti kraj ‘70-ih i početak ‘80-ih kada je proizvodnja dosezala 3 mil. t. na godinu. Iako je kod istraživanja prednost ponajprije dana istraživanju i proizvodnji nafte, s vremenom je zbog svoje ekološke pogodnosti i cijena i proizvodnja plina počela dobivati na značenju. Zbog svoje primjene u širokoj potrošnji ali i kao važna sirovina u industriji, danas je proizvodnja plina pretekla proizvodnju nafte u Hrvatskoj. Kao posljedica iscrpljenja zaliha, proizvodnja je znatno smanjena početkom ‘90-ih godina. Ipak, u proteklih 50 godina naša najveća naftna tvrtka INA-Naftaplin, proizvela je 84 mil. t nafte na domaćim poljima. Smatra se da se još 20-30% do sada otkrivenih količina ugljikovodika nalazi na dubini ispod 3 000 m te predstavljaju naftno-plinski potencijal panonskog bazena. Negativne istražne naftne bušotine koje su često bogate mineralnom i termalnom vodom, pogodne su za izgradnju toplica i sličnih zdravstvenih i rekreacijskih ustanova, pa time iskorištavanje nafte i neizravno može pridonijeti napretku određenog područja. Dobar primjer toga su Bizovačke toplice. Iako danas obnovljivi izvori energije dobivaju sve veće značenje, nafta, a uz nju i plin i dalje imaju primat kao globalni energenti te će još će dugo zadržati tu ulogu.

Literatura: Dugački, Z. (1974): Središnja Hrvatska, Geografija SR Hrvatske, knjiga 2., Školska knjiga, Zagreb. Gretić, Z.; Bobić, D. (2002): Od paklina do naftnih polja, INA-Naftaplin, Zagreb. Gretić, Z.; Bobić, D. (1994): 1854-1994: Moslavina, kolijevka proizvodnje nafte u Hrvatskoj (feljton), Vjesnik INA Industrije nafte, Zagreb. Žgaljić, J. (1984): Nafta na našem tlu (Razvoj naftne privrede), Nafta, Zagreb. 30 godina INA-Naftaplina: 1952-1982. (monografija), INA-Naftaplin, Ljubljana, 1982. INA Naftaplin 1952.-2002. (monografija), INA – Industrija nafte, Zagreb, 2002. Žutica 1966-1996., INA Industrija nafte d.d., Naftaplin, Zagreb, 1996.

Izvori: Moslavina, http://hr.wikipedia.org/wiki/Moslavina, 20. rujna 2006. Stručna dokumentacija INA-Naftaplina

Jelena Lončar, asistent Geografski odsjek, Prirodoslovno-matematički fakultet Marulićev trg 19, 10000 Zagreb, Hrvatska, e-mail: jloncar@geog.pmf.hr

OBNOVLJIVI IZVORI ENERGIJE Željka Jakubec, Sanja Faivre, Ines Martinec , Sara Katanec , Iva Šaler , Kristina Habek1, Dunja Barišić1 1

Nakon stoljeća korištenja energije fosilnih goriva, obnovljivi izvori postaju jedan od ključnih čimbenika budućeg razvoja neke Zemlje. Usprkos tome, iz obnovljivih izvora energije danas se dobiva tek oko 3% energije. U okviru ovog projekta prikazane su sve vrste obnovljivih izvora energije, objašnjeni načini njihovog korištenja u svijetu i u Hrvatskoj, te je ukazano na njihove pozitivne i negativne strane. Anketiranjem stanovništva u gradu Zagrebu dobiven je uvid u poznavanje obnovljivih izvora energije, ali i u ekološku osviještenost ispitanih. Prema anketi građani Zagreba su dobro upoznati s osnovnim obnovljivim izvorima energije (voda, Sunce, vjetar). Nešto je slabije poznavanje korištenja biomase i geotermalne energije. Međutim, osjećaj brige za svoj okoliš ispitanici najbolje iskazuju time što je većina voljna izdvajati više novca za ekološki čistu, zelenu električnu energiju.

I. Uvod Nakon stoljeća korištenja energije fosilnih goriva, obnovljivi se izvori danas sve više smatraju jednim od ključnih čimbenika budućeg razvoja neke Zemlje. Glavni izvor energije još su uvijek fosilna goriva koja daju 85-90% energije. Nafta je najznačajnija s 35%, a ugljen i prirodni plin su podjednako zastupljeni. Gotovo 8% energije dobiva se iz nuklearnih elektrana, a tek 3.3% dolazi od obnovljivih izvora. Budući da ćemo u budućnosti energetske potrebe morati podmiriti iz obnovljivih izvora energije, oni zasigurno predstavljaju osnovu daljnjeg napretka.

Učenice II. gimnazije u Zagrebu

II. Cilj istraživanja S obzirom da se iz obnovljivih izvora energije danas dobiva tek nešto više od 3% energije, taj nas je podatak potaknuo na izradu ovog projekta. Cilj projekta je prikupiti podatke o svim vrstama obnovljivih izvora energije, objasniti način njihovog korištenja u svijetu i u Hrvatskoj te ukazati na njihove pozitivne i negativne strane. Zanimljivo će biti istražiti u kojem smjeru se okreće hrvatsko gospodarstvo, nekim novim izvorima energije ili ostaje vjerno starim, fosilnim gorivima. Jedan od ciljeva je ispitati informiranost stanovništva o dotičnoj temi.

Iz E - škole; GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1-2/2007, 39-53

III. Metode istraživanja Podaci korišteni u ovom projektu prikupljeni su iz različitih izvora. Korištene su brojne knjige, stručni časopisi i internet. Od velike koristi bili su podaci objavljeni na Stručnom skupu HGK u Šibeniku ove godine. Anketiranjem stanovništva u gradu Zagrebu dobili smo uvid u poznavanje obnovljivih izvora energije, ali i u ekološku osviještenost ispitanih. Prikupljeni podaci analizirani su primjenom računala.

IV. Osnovne značajke obnovljivih izvora energije Iako se obnovljivi izvori energije troše, oni se ne iscrpljuju, već se obnavljaju u određenom ritmu. Razvoj obnovljivih izvora energije (osobito od vjetra, vode, sunca i biomase) važan je zbog nekoliko razloga: • neobnovljivih izvora energije ima sve manje • obnovljivi izvori energije imaju vrlo važnu ulogu u smanjenju emisije ugljičnog dioksida (CO2) u atmosferu, • povećanje udjela obnovljivih izvora energije povećava energetsku održivost sustava, pomaže poboljšanju sigurnosti dostave energije tako da smanjuje ovisnost o uvozu energetskih sirovina i električne energije Očekuje se da će obnovljivi izvori energije postati ekonomski konkurentni konvencionalnim izvorima energije u srednjem ili dugom razdoblju. U sljedećim poglavljima iznijet ćemo obilježja obnovljivih izvora energije te razmotriti u kojoj mjeri i kako se oni koriste u Hrvatskoj.

1. Geotermalna energija Geotermalna energija postoji otkad je stvorena Zemlja. Nastaje polaganim prirodnim raspadanjem radioaktivnih elemenata koji se nalaze u zemljinoj unutrašnjosti. Duboko ispod površine voda ponekad dospije do vrućih stijena i pretvori se u kipuću vodu ili paru. Kipuća voda može dosegnuti temperaturu od preko 150°C, a da se ne pretvori u paru jer je pod visokim tlakom. Kad ta vruća voda dospije do površine kroz pukotinu u zemljinoj kori, zovemo je vrući izvor. Ako izlazi pod tlakom,

u obliku eksplozije, zove se gejzir. Vrući izvori se širom svijeta koriste kao toplice, u zdravstvene i rekreacijske svrhe. Vrućom vodom iz dubine Zemlje mogu se grijati staklenici i zgrade. Na Islandu, koji je poznat po gejzirima i aktivnim vulkanima, mnoge zgrade i bazeni griju se geotermalnom vrućom vodom (Udovičić 1999). Vruća voda i para iz dubine Zemlje mogu se rabiti za proizvodnju električne energije. Buše se rupe u zemlji i cijevi spuštaju u vruću vodu. Vruća voda ili para uspinje se tim cijevima na površinu. Geotermalna elektrana je kao svaka druga elektrana, osim što se para ne proizvodi izgaranjem goriva, već se crpi iz zemlje. Daljnji je postupak s parom isti kao kod konvencionalne elektrane: para se dovodi do turbine koja pokreće rotor električnog generatora. Nakon turbine para odlazi u kondenzator gdje se kondenzira, te se tako dobivena voda vraća natrag u geotermalni izvor (www. mojaenergija.hr). Ovaj izvor energije ima brojne prednosti. On je jeftin, stabilan i trajan. Budući da nema dodatnih potreba za gorivom, nema niti štetnih emisija, osim vodene pare. Glavni je nedostatak u malom broju lokacija gdje se vruća voda u podzemlju nalazi blizu površine. To su tzv. geotermalne zone. One se vežu za vulkanske zone na Zemlji, tj. u pravilu za granice litosfernih ploča. Nedostatak je i to što su te zone ujedno i glavne potresne zone, što onda poskupljuje izgradnju takvih elektrana. Budući da su te zone uglavnom i slabo naseljene, problem je i prijenos energije do potrošača, a ponekad su to i zaštićena područja, kao što je npr. Yellowstone, pa gradnja elektrana nije dozvoljena. Glavni proizvođači geotremalne enrgije su SAD, Filipini, Meksiko i Japan. U Hrvatskoj postoji višestoljetna tradicija iskorištavanja geotermalne energije iz prirodnih izvora u medicinske svrhe i za kupanje. Geotermalna energija je osnova na kojoj se zasniva ekonomski uspjeh brojnih toplica u Hrvatskoj (Varaždinske, Daruvarske, Stubičke, Lipik, Topusko i dr.). Proizvodnja geotermalne vode za navedene toplice prije se obavljala kroz prirodne izvore, dok se danas uz prirodni protok koristi i geotermalna voda iz plitkih bušotina. Osim navedenih toplica, u Hrvatskoj je razvijena tehnika i tehnologija za dobivanje geotermalne energije iz dubokih geotermalnih ležišta.

Iz E - škole; GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1-2/2007, 39-53

Od 1976. godine INA-Naftaplin radi na istraživanju i ispitivanju geotermalnih ležišta. Postignuti su izvanredno dobri istraživački rezultati, uz mala financijska Sl. 1. Korištenje geotermalne ulaganja. Od brojnih energije mjesta najznačajniIzvor: www.eihp.hr, ja su Bizovac kod 20.06.2006. Valpova, područje između Koprivnice, Ludbrega i Legrada te jugozapadni dio Zagreba. Geotermalno polje kod Bizovca temelj je rekreacijsko-hotelskog kompleksa Termia u Bizovcu. U jugozapadnom dijelu grada Zagreba izbušeno je i ispitano više proizvodnih bušotina koje proizvode vrlo veliku količinu geotermalne vode temperature 80° C. Jedan dio bušotina bio je predviđen za zagrijavanje Sveučilišne bolnice. Iz ostalih bušotina proizvodi se geotermalna voda za zagrijavanje Sportsko rekreacijskog centra Mladost (Brkić i dr., 2006; www.eihp.hr).

Sl. 2. Geotermalni potencijali u Hrvatskoj Izvor: www.eihp.hr, 20.06.2006.

2. Energija plime i oseke Plima i oseka nastaju kao posljedica gravitacijskih sila Sunca i Mjeseca. Zasad još nema većih komercijalnih dosega na eksploataciji te energije, ali potencijal nije mali. Ta se energija može dobivati na mjestima gdje su morske mijene izrazito

naglašene (plimna amplituda veća od 10 metara). Princip je jednostavan i vrlo je sličan principu hidroelektrane. Na ulazu u neki zaljev postavi se brana i kad se razina vode podigne, propušta se preko turbine u zaljev. Kad se zaljev napuni, brana se zatvara i čeka se da razina vode padne. Tad se voda po istom principu propušta van iz zaljeva. U jednostavnijem slučaju voda se propušta kroz turbine samo u jednom smjeru i u tom slučaju turbine su jednostavnije (jednosmjerne, a ne dvosmjerne). Glavni problemi kod takvog iskorištavanja energije plime i oseke su: • periodičnost izvora (treba čekati da se razina vode dovoljno digne, odnosno padne), • mali broj mjesta pogodnih za iskorištavanje takvog oblika energije. Najpoznatija elektrana koja koristi energiju plime i oseke nalazi se na ušću rijeke Rance u Francuskoj. Izgrađena je 60-tih godina i još uvijek radi. Rusija posjeduje malu elektranu kod Murmanska, Kanada u zaljevu Fundy (najviša plimna amplituda, preko 20 m) dok ih Kina ima nekoliko. Niti jedna od navedenih zemalja nije ostvarila značajniji napredak u iskorištavanju energije ovog tipa (www. izvorienergije.com). Hrvatska ne koristi ovaj oblik energije Sl. 3. Elektrana na rijeci jer su plimne ampli- Rance, Francuska tude u Jadranskom moru vrlo male (od Izvor: www.geografija.hr; 05.06.2006. 25 do 80 cm).

3. Energija valova Zbog djelovanja vjetra na površinu vode u nekim zonama oceana stvaraju se veliki valovi. Valovi se razlikuju po visini, dužini i brzini, o čemu ovisi i njihova energija. Svaki val nosi potencijalnu energiju, uzrokovanu deformacijom površine i kinetičku energiju koja nastaje zbog gibanja vode. Energija vala naglo pada s dubinom vala, pa na dubini od 50 m iznosi samo 2% od energije neposredno ispod površine.

Iz E - škole; GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1-2/2007, 39-53

Energija valova obnovljiv je izvor, koji varira u vremenu (npr. veći valovi javljaju se u zimskim mjesecima). Jednostavniji oblik iskorištavanja energije valova bio bi neposredno uz obalu zbog lakšeg, tj. jeftinijeg dovođenja energije potrošačima. Međutim, energija valova na pučini znatno je veća, ali je i njezino iskorištavanje puno skuplje. U Velikoj Britaniji i Japanu već se duže vrijeme istražuju mogućnosti iskorištavanja ovog oblika energije. Danas su u osnovi poznata tri oblika iskorištavanja energije valova; preko plutača, pomičnog klipa i lopatica. Nijedan od navedenih načina ne može ekonomski konkurirati klasičnim izvorima energije (Udovičić 1999). Princip pretvorbe energije valova u električnu energiju temelji se na pretvaranju energije valova u strujanje zraka, a taj vjetar pokreće turbinu. Amplituda valova mora biti velika da bi pretvorba bila učinkovita.

4. Biomasa Biomasa je obnovljiv izvor energije, a čine ju brojni proizvodi biljnog i životinjskog svijeta. Ona se može izravno pretvarati u energiju izgaranjem, te tako proizvesti vodena para za grijanje u industriji i kućanstvima, ili se u malim termoelektranama može dobivati električna energija. Biomasa funkcionira vrlo jednostavno. Šumski otpad, granje drveća i drugi otpaci sakupljaju se zajedno u velike kamione. Kamioni prevoze otpad iz tvornica i farmi do elektrane na biomasu. Tu se biomasa ubacuje u velike lijevke i zatim u peć gdje biomasa izgara. Toplinom koja se oslobađa zagrijava se voda u kotlu, koja se pretvara u vodenu paru. Energija pohranjena u pari koristi se za okretanje rotora turbine i generatora, odnosno pretvara se u električnu energiju. Biomasa se također može dobiti s odlagališta otpada. Kada se otpad razgrađuje, oslobađa se plin metan. U odlagalište se postave cijevi te se metan može sakupljati. Zatim se plin spaljuje u termoelektrani kako bi se proizvela električna energija. Ova se vrsta biomase naziva deponijski plin. Slična stvar može se napraviti u stajama. Na mjestima gdje se uzgaja mnogo životinja proizvodi se gnojivo. Kad se gnojivo razgrađuje, ono također ispušta plin metan, slično kao i otpad. Taj se plin može spaljivati na samoj farmi te tako proizvoditi

energiju potrebnu za rad farme. Uporaba biomase ne doprinosi globalnom zatopljenju. Biljke rabe i pohranjuju ugljični dioksid tijekom svog rasta. On se ispusti u atmosferu kada se biljke spale. Druge biljke koje rastu iskorištavaju taj otpušteni ugljični dioksid u svom rastu. Dakle, uporabom biomase zatvara se krug očuvanja ugljičnog dioksida. Ugljični dioksid je plin koji, kad ga ima previše, može doprinijeti “učinku staklenika” i globalnom zatopljenju. Stoga je uporaba biomase u energetici prihvatljiva za okoliš jer se biomasa smanjuje, reciklira i ponovno upotrebljava. Biomasa je i obnovljivi izvor energije jer biljke koje stvaraju biomasu mogu rasti uvijek iznova. Danas se još uvijek otkrivaju novi načini uporabe biomase. Jedan je način proizvodnja etanola, tekućeg alkoholnog goriva. Etanol se može koristiti u specijalnim vrstama automobila koji rabe alkohol umjesto benzina i dizela. Alkohol se može i kombinirati s benzinima. To također smanjuje ovisnost o nafti - neobnovljivom izvoru energije (www. mojaenergija.hr). Glavna prednost biomase u odnosu na fosilna goriva je manja emisija štetnih plinova i otpadnih voda. Dodatne su prednosti zbrinjavanje i iskorištavanje otpada i ostataka iz poljoprivrede, šumarstva i drvne industrije, smanjenje uvoza energenta, ulaganje u poljoprivredu i nerazvijena područja i povećanje sigurnosti opskrbe energijom. Predviđa se da će do sredine stoljeća u svijetu udjel biomase u potrošnji energije iznositi između 30% i 40%. Švedska je npr. 1998. g. dobivala 18%, a Finska

Sl. 4. Sakupljena trava – potencijalna bioenergija Izvor: www.ambientum.com; 12.06.2006.

Iz E - škole; GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1-2/2007, 39-53

10% energije iz biomase. Prema dokumentima EU predviđa se da će proizvodnja energije iz biomase u odnosu na ostale obnovljive izvore energije 2010 g. iznositi 73%. I Hrvatska bi trebala više ulagati u razvijanje sustava iskorištavanja bioenergije. Sva dosadašnja istraživanja pokazuju da se u Hrvatskoj trenutačno koristi samo manji dio raspoložive biomase te da u budućnosti postoje značajne mogućnosti za povećanje toga udjela. Hrvatska je zemlja s izrazito velikim potencijalom biomase za proizvodnju energije. Gotovo 44% kopnene površine zemlje prekriveno je šumama a drvna industrija ima dugu tradiciju i važno mjesto u gospodarstvu. Postoje velike površine obradive zemlje te mogućnosti za držanje značajnog stočnog fonda. U svim navedenim djelatnostima, šumarstvu, drvnoj industriji te poljoprivredi, nastaju velike količine biomase pogodne za energetsko iskorištavanje. Dodatni potencijal leži u iskorištavanju neobrađenih oranica i pašnjaka za uzgajanje energetskih biljaka. Za povećanu proizvodnju energije iz biomase uvjeti su vrlo povoljni, a načini iskorištavanja i tehnologija su poznati i dokazani. Budući da je najviše riječ o malim postrojenjima, vrijeme potrebno za izgradnju i puštanje u pogon vrlo je kratko. U posljednje je vrijeme poraslo zanimanje za ovaj izvor energije. Podižu se nova i obnavljaju postojeća postrojenja, te pokreću novi projekti. Od postignutih rezultata na području iskorištavanja obnovljivih izvora u Hrvatskoj svakako treba istaknuti biomasu s obzirom na velik broj kotlovnica na drvni ostatak u drvoprerađivačkoj industriji, nekoliko toplana za područno grijanje koje su već u pogonu (Gospić, Ogulin) ili u pripremi (Đurđevac i Našice), bioplinsko postrojenje u Dvoru na Uni i pogon za proizvodnju biodizelskog goriva u Ozlju koji su pred puštanjem u pogon. Prema svim pokazateljima, biomasa će, ako se zajedno promatra proizvodnja svih oblika energije, zasigurno imati najveći udio u energetskoj bilanci u odnosu na sve obnovljive izvore energije (Panza i dr. 2006).

reakcija u njegovom središtu, gdje temperatura doseže 15 milijuna °C. Radi se o fuziji, kod koje spajanjem vodikovih atoma nastaje helij, uz oslobađanje velike količine energije. Svake sekunde na ovaj način u helij prelazi oko 600 milijuna tona vodika, pri čemu se masa od nekih 4 milijuna tona vodika pretvori u energiju. Ova se energija u vidu svjetlosti i topline širi u Svemir pa tako jedan njezin mali dio dolazi i do Zemlje. Nuklearna fuzija odvija se na Suncu već oko 5 milijardi godina, kolika je njegova procijenjena starost, a prema raspoloživim zalihama vodika može se izračunati da će se nastaviti još otprilike 5 milijardi godina. Pod optimalnim uvjetima, na površini Zemlje može se dobiti 1 kW/m2 insolacije a stvarna vrijednost ovisi o lokaciji, godišnjem dobu, dobu dana, vremenskim uvjetima itd. Na slici 5a, koja prikazuje vrijednosti insolacije u Svijetu, vidi se da Europa nije na izrazito pogodnom području za eksploataciju, ali je ono zadovoljavajuće. Takav je dakle položaj i Hrvatske (sl. 5b). Unatoč tome u Europi je direktno iskorištavanje Sunčeve energije u velikom porastu. To je većinom rezultat politike pojedinih država koje subvencioniraju instaliranje elemenata za pretvorbu Sunčeve energije u iskoristivi oblik energije. U Hrvatskoj takav oblik subvencija na primjer ne postoji. Osnovni problemi iskorištavanja solarne energije su: mala gustoća energetskog toka, velike oscilacije intenziteta zračenja i veliki investicijski troškovi.

5. Solarna energija Sunce je nama najbliža zvijezda te, neposredno ili posredno, izvor gotovo sve raspoložive energije na Zemlji. Sunčeva energija potječe od nuklearnih

Sl. 5a. Vrijednosti insolacije u Svijetu Izvor: www. izvorienergije.com; 19.06.2006.

Iz E - škole; GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1-2/2007, 39-53

Sl. 5b. Vrijednosti insolacije u Hrvatskoj Izvor: www. energetika-net.hr; 19.06.2006.

Osnovni principi direktnog iskorištavanja energije Sunca su: • solarni kolektori (pretvorba Sunčeve energije u toplinsku) • fotonaponske ćelije (direktna pretvorba Sunčeve energije u električnu energiju) • fokusiranje Sunčeve energije (za upotrebu u velikim energetskim postrojenjima) Sunčevi kolektori apsorbiraju energiju Sunca i pomoću nje zagrijavaju potrošnu toplu vodu ili vodu potrebnu za zagrijavanje prostora. Solarni sustavi štede energiju i time pridonose očuvanju okoliša. Takvi sustavi apsorbiraju energiju Sunca, zagrijavaju zrak ili tekućinu, koji prenose toplinu i predaju je vodi ili izravno u prostor koji se zagrijava. Aktivni sustav za zagrijavanje prostora sastoji se od kolektora koji apsorbiraju i prikupljaju Sunčevu toplinu, a sadrže električne ventilatore ili pumpe koji služe za prijenos topline. Takvi sustavi imaju i sustav za skladištenje topline da bi u stanu bilo dovoljno toplo i za oblačnog vremena ili tijekom noći. Ovi se sustavi dijele na dvije grupe, ovisno o tome da li za prijenos topline koriste tekućinu ili zrak. Jedan od najjeftinijih i najučinkovitijih načina uporabe obnovljivih izvora energije u domaćinstvu je uporaba energije Sunca za pripremu potrošne tople vode. Da bi topla voda bila dostupna tijekom čitave godine, uobičajeno je energiju Sunca koristiti u kombinaciji s nekim drugim izvorom energije, koji se koristi kad energija Sunca nije dostatna da voda dosegne željenu temperaturu. U prosjeku, ovakvi sustavi umanjuju potrošnju lož-ulja ili drugih izvora

energije za dvije trećine. Time se umanjuju troškovi i neželjeni utjecaji na okoliš. Sustav za grijanje prostora pomoću energije Sunca može biti pasivan, aktivan ili kombinacija pasivnog i aktivnog. Pasivni sustavi obično su jeftiniji i jednostavniji od aktivnih. Međutim, o pasivnoj uporabi energije Sunca valja voditi računa već prilikom izgradnje kuće. Najpoznatiji primjer pasivne uporabe energije Sunca predstavlja staklenik. Na sličan način, pasivni sustav za grijanje kuće koristi toplinu pomoću elemenata same kuće - velikih prozora okrenutih prema jugu, podova i zidova koji apsorbiraju toplinu tijekom dana i otpuštaju je po noći. Ako se solarni sustav uvodi u postojeću zgradu, aktivni sustav predstavlja gotovo jedinu mogućnost (www. izvorienergije. com). Dobivanje toplinske energije s pomoću energije Sunca danas predstavlja isprobanu tehnologiju, a oprema je dostupna na tržištu. Preduvjeti za takvu uporabu energije Sunca u Republici Hrvatskoj odlični su, a osnovni razlozi za relativno slabu primjenu su nepoznavanje tehnologije, prevladavajuće mišljenje da je potrebna investicija nedostižno visoka i slaba dostupnost informativnih i obrazovnih materijala. Na slici 6. vidi se solarni krov kuće u Zagrebu. Za opskrbljivanje kućanstva toplinskom energijom na krovu kuće postavljeni su solarni kolektori površine 10 m2, a za pohranu toplinske energije za grijanje Sl. 6. Solarni krov, ŠpanskoZagreb i pripremu potrošne tople vode služi soIzvor: www. eihp.hr; larni spremnik vo16.06.2006. lumena 750 litara. Ovaj solarni fotonaponski sustav, prvi u Republici Hrvatskoj, u paralelnom je pogonu s distribucijskom mrežom i namijenjen je za napajanje električnom energijom trošila u obiteljskoj kući. Višak električne energije predaje distribucijskoj mreži. Sustav proizvodi najviše električne energije sredinom dana pomažući rasterećenju mreže tijekom najvećih opterećenja. Električnom energijom proizvedenom solarnim modulima prvenstveno se napajaju troši-

Iz E - škole; GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1-2/2007, 39-53

la, a višak se predaje javnoj električnoj mreži. Za vrijeme dok solarni moduli ne proizvode dovoljno energije napajanje Sl. 7. Dobivanje električne energije iz trošila nadoSunčeve svjetlosti punjuje se energijom iz Izvor: www. sunato.hr; 16.06.2006. mreže (www. eihp.hr). Fotonaponske (solarne) ćelije proizvode električnu energiju izravno iz Sunčeve svjetlosti pa funkcioniraju kao ekološki izuzetno prihvatljivi, a gospodarski sve zanimljiviji izvori struje. Električkim spajanjem ćelija tijekom proizvodnje nastaju fotonaponski moduli standardiziranih značajki od kojih se lako grade i prema potrebi nadograđuju mali, pouzdani i posve nezavisni energetski sustavi. Zahvaljujući dugom životnom vijeku, jednostavnoj građi i razmjerno niskoj cijeni, fotonaponski sustavi pogodni su za postavljanje svuda gdje je izgradnja konvencionalnog energetskog razvoda složena i skupa. Održavanje je lako i ne traži posebna stručna znanja ni opremu. Stoga takvi sustavi svuda u svijetu niču doslovno na svakom koraku, čak i tamo gdje je sunčanih dana znatno manje nego u nas. Švicarci njima oblažu zidove uz prometnice, pa zimi tako otapaju led i snijeg. Krovovi hala njemačkog Mercedesa obloženi su fotonaponskim pločama iz kojih se napaja rasvjeta proizvodnih pogona. I dok se na alpskim krovovima sve češće vide respektabilni sustavi s dvadeset ili više fotonaponskih ploča, u nas je to još uvijek rijedak prizor iako je broj sunčanih dana puno veći, a postoji i domaća tvornica fotonaponaponskih ploča s izvornom proizvodnom tehnologijom. Stoga je tvrtka Končar servis i prodaja d.d., odlučila ponuditi na domaćem tržištu male komplete fotonaponskih sustava koje svatko može sam lako i bez posebne opreme postaviti na obiteljsku kuću ili vikendicu. U kompletu se nalaze četiri fotonaponska modula. Temeljni sustav od četiri modula, ukupne vršne

snage od 48 vata, nije izabran slučajno. Zimi, na priobalnim dijelovima Hrvatske osigurat će oko 160 vatsati električne energije, a u ljetnim mjesecima možemo računati i na 1000 vatsati dnevno. U kontinentalnim dijelovima Hrvatske možemo zimi računati s prosječno oko 120, a ljeti i do 900 vatsati dnevno. Ta besplatna energija pohranjuje se u akumulator bez buke i zagađenja okoliša, a dovoljna je za dnevno napajanje štednih žarulja, televizora i malih električnih aparata u opsegu uobičajene dnevne potrošnje. U slučaju povećanih energetskih potreba sustav se lako proširuje nadogradnjom dodatnih fotonaponskih modula (www.izvorienergije. com).

Fokusiranje Sunčeve energije Fokusiranje Sunčeve energije upotrebljava se za pogon velikih generatora ili toplinskih pogona. Ono se postiže s pomoću mnoštva leća ili, češće, s pomoću zrcala složenih u tanjur ili konfiguraciju tornja. Na slici 7. «Power tower» i slici 8. «Dish» prikazane su konfiguracije zrcala. “Power tower” konfiguracije koriste kompjuterski kontrolirano polje zrcala za fokusiranje Sunčevog zračenja na centralni toranj, koji onda pokreće glavni generator. Do sada su napravljeni demonstracijski sus- Sl. 8. «Power tower» tavi koji imaju izlaznu Izvor: www.thefraserdomain. snagu i iznad 10 typepad.com; 19.06.2006. MW. Ti novi sustavi imaju i mogućnost rada preko noći i po lošem vremenu tako da spremaju vruću tekućinu u vrlo efikasan spremnik (neka vrsta termo boce). “Dish” susSl. 9. «Dish» tavi prate kretanje Sunca i na taj način Izvor: www.thefraserdomain. fokusiraju Sunčevo typepad.com; 19.06.2006.

Iz E - škole; GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1-2/2007, 39-53

zračenje. Postoji još i “Trough” sustav fokusiranja Sunčeva zračenja, koji može biti vrlo efikasan. Kada nema dovoljno energije od Sunca, sustavi koji fokusiraju Sunčevo zračenje mogu se bez većih problema prebaciti na prirodni plin ili neki drugi izvor energije. Problem kod fokusiranja je to što elektrana treba veliki prostor, ali to se rješava tako da se elektrana gradi npr. u pustinji. U pustinjama je ionako snaga sunčeva zračenja najizraženija. Veliki problem predstavlja cijena zrcala i sustava za fokusiranje (www.izvorienergije.com).

6. Hidroenergija Hidroelektrane su energetska postrojenja u kojima se potencijalna energija vode s pomoću turbine pretvara u mehaničku (kinetičku) energiju, koja se u električnom generatoru koristi za proizvodnju električne energije. Iskorištavanje energije vodnog potencijala ekonomski je konkurentno proizvodnji električne energije iz fosilnih i nuklearnog goriva. Zato je hidroenergija najznačajniji obnovljivi izvor energije (predstavlja 97% energije proizvedene svim obnovljim izvorima). U posljednjih trideset godina proizvodnja u hidroelektranama je utrostručena, a njen udio povećan je za 50%. Ti podaci pokazuju da se proizvodnja u hidroelektranama brzo povećava zbog više razloga: hidroenergija je čista, nema otpada; nema troškova goriva (voda je besplatna) pod uvjetom da je ima u dovoljnoj količini; moderne hidroelektrane mogu pretvoriti u električnu energiju i do 90% energije vode; puštanje hidroelektrane u pogon vrlo je brzo te se koriste za pokrivanje naglih povećanja potrošnje; umjetna jezera nastala izgradnjom hidroelektrana lokalno pridonose ekonomiji i omogućavaju navodnjavanje, vodoopskrbu, turizam i rekreaciju. Hidroenergija ipak značajno zaostaje u odnosu na količinu energije dobivene iz nuklearnih i termoelektrana. Razlog takvom stanju leži u činjenici da iskorištavanje hidroenergije ima, također bitna tehnička i prirodna ograničenja. Glavno ograničenje jest zahtjev za postojanjem obilnog izvora vode kroz cijelu godinu jer je skladištenje el. energije skupo i vrlo štetno za okoliš. Kako bi se izbjegle oscilacije vodostaja na određenim je lokacijama potrebno iz-

graditi brane i akumulacijska jezera. Izgradnja akumulacijskih jezera često zahtijeva potapanje velikih dijelova dolina a ponekad i cijelih naselja. Osim što se na taj način povećava cijena izgradnje, javlja se i problem podizanja razine podzemnih voda oko akumulacije. Razina vode naime utječe na biljni i životinjski svijet. Dolazi i do promjena odnosa sedimentacije i erozije unutar riječnog korita. To sve ukazuje na to da ni hidroenergija nije potpuno bezopasna za okoliš. Veliku opasnot mogu predstavljati i potresi pa je u nekim zonama potrebna i dodatna protupotresna zaštita. Kod hidroenergije, za razliku od ostalih načina iskorištavanja obnovljivih izvora energije, nema problema s nedostatkom potrebne tehnologije ali se javlja problem nedostatka lokacija. Mnoge od najboljih lokacija širom svijeta već su iskorištene. Za razliku od kapitalnih projekata kojih je sve manje, još uvijek je dovoljno projekata malih hidroelektrana, kod kojih su rizici lošeg utjecaja na okoliš mnogo manji, a energetske potrebe i sigurnost investicije mnogo veći. Tako su u razvoju mnogi projekti u zemljama u razvoju, posebno u Brazilu (www.powerlab.fsb.hr).

Sl. 10. Prostorni razmještaj hidroelektrana u Hrvatskoj Izvor: www. powerlab.fsb.hr; 16.06.2006.

Iz E - škole; GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1-2/2007, 39-53

U strukturi elektroenergetskog sustava Hrvatske, više od polovice izvora čine hidroelektrane, što je vidljivo iz priložene karte. Razvoj energetskog korištenja vodnih snaga u Hrvatskoj započinje još 1895. godine s prvom hidroelektranom izgrađenom na Skradinskom buku na rijeci Krki - današnjom HE Jaruga. Godine 1904. izgrađena je nova HE Jaruga instalirane snage 5,4 MW. Potom slijede HE Miljacka, izgrađena 1906. godine, (Manojlovac) na rijeci Krki, HE Ozalj (1908. godine) na rijeci Kupi, HE Kraljevac (1912. godine) na rijeci Cetini itd. Slika 11. prikazuje «Munjaru» na rijeci Kupi. Iako je namijenjena za razvoj i opskrbu ozaljske industrije, njome je potpomognuta karlovačka industrija. Neorenesansna zgrada hidroelektrane kulturni je spomenik. Prve hidroelektrane koje su povećale snagu elektroenergetskog sustava, izgrađene iza Drugog svjetskog rata, bile su HE Vinodol, HE Zavrelje kod Dubrovnika i HE Ozalj 2. Danas je u pogonu 25 hidroelektrana u Hrvatskoj. Postoje tri vrste HE: akumulacijske, reverzibilne i protočne. Po definiciji protočne hidroelektrane su one koje nemaju uzvodnu akumulaciju ili se njihova akumulacija može isprazniti za manje od dva sata rada kod nazivne snage. To znači da se skoro direktno koristi kinetička enSl. 11. Ozaljska «Munjara» iz ergija vode za pokre1908 g. tanje turbina. Takve Izvor: www.geografija.hr; hidroelektrane je na19.06.2006. jjednostavnije izvesti, ali su vrlo ovisne o trenutnom protoku vode. Prednost takve izvedbe je vrlo mali utjecaj na okoliš jer nema dizanja razine podzemnih voda. AkumulaciSl. 12. Protočna HE Đale na jske hidroelektrane rijeci Cetini su najčešći način dobivanja električne Izvor: www.pbs.hr ; energije iz energije 19.06.2006.

vode. Problemi nastaju u ljetnim mjesecima kad prirodni dotok postane premalen za funkcioniranje elektrane. U tom slučaju brana se Sl. 13. Akumulacijska HE mora zatvoriti, ali je Lešće na Dobri potrebno održavati barem razinu vode Izvor: www.eihp.hr ; koja je biološki mini- 19.06.2006. mum. Veliki problem je i dizanje razine podzemnih voda. Radi pokrivanja dnevnih maksimuma potrošnje grade se reverzibilne hidroelektrane. Kad Sl. 14. Reverzibilna HE Veleje potrošnja energbit na rijeci Zrmanji ije mala, voda se pumpama iz donjeg Izvor: www.pbs.hr ; jezera prebacuje u 19.06.2006. gornju akumulaciju. To se obično radi noću, jer je tada potrošnja energije najmanja. Danju se elektrana prebacuje na proizvodnju električne energije i tada se prazni gornja akumulacija. To nije baš energetski najbolje rješenje, ali je bolje nego napraviti još nekoliko termoelektrana za pokrivanje dnevnih maksimuma potrošnje. RHE Velebit je jedina reverzibilna hidroelektrana u Hrvatskoj. Nalazi se na rijeci Zrmanji, 10 km uzvodno od Obrovca (www.izvorienergije. com). Sve hidroelektrane HEP-a dobile su Zeleni certifikat za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora. Temeljno obilježje hidroelektrana hrvatskog elektroenergetskog sustava je dugogodišnji rad i starost postrojenja. Primjerice, najmlađe hidroelektrane HE Dubrava i HE Đale puštene su u rad 1989. godine. Stoga je potrebna njihova revitalizacija, koja se provodi sukladno financijskim mogućnostima Hrvatske elektroprivrede.

Iz E - škole; GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1-2/2007, 39-53

7. Energija vjetra Vjetar je horizontalna komponenta strujanja zraka prouzročena toplinskom razlikom, odnosno razlikom tlaka susjednih područja. U osnovi, vjetar je uzrokovan Sunčevim zračenjem. Procjenjuje se da Sunce zrači na Zemlju svakog sata energiju od 10 kWh do 14 kWh, od čega se 1% do 2% pretvara u vjetar. Budući da se proces pokretanja vjetra nikada ne zaustavlja, vjetar je obnovljiv izvor energije. Globalna cirkulacija zraka uzrokovana je razlikama u zagrijavanju Zemlje. Topao zrak nad ekvatorom diže se do visine od približno 10 km i kružno raspršuje pod utjecajem Coriolisove sile (zbog rotacije Zemlje), a hladan zrak popunjava nastale praznine, stvarajući na taj način stalne vjetrove (pasate, monsune). Stalni vjetrovi svojim puhanjem potiču kruženje vode u oceanima i formiraju morske struje. Osim globalne cirkulacije zraka, važne su i opće cirkulacije atmosfere kojima se izmjenjuju velike zračne mase između polarnih, umjerenih i suptropskih širina. Strujanje zraka nad nekim područjem, općenito, može biti uzrokovano: • primarnom cirkulacijom, zbog globalne raspodjele tlaka zraka (karakteristično za četiri godišnja doba) • pokretnim cirkulacijskim sustavima i anticiklonima koji uzrokuju lokalne vjetrove različitih značajki, ovisno o konfiguraciji terena, svojstvima podloge i svojstvima zračnih masa uključenih u strujanje • cirkulacijama srednjih i lokalnih razmjera koje nisu vidljive na sinoptičkim kartama jer su uzrokovane razlikom tlaka nastalog zbog lokalnih značajki terena Jačina i smjer vjetra procjenjuju se vizualno: jačina prema učincima vjetra na predmete u prirodi (treperenje lišća, njihanje grana, pokretanje valova na mirnoj vodi). Izražava se stupnjevima Beaufortove ljestvice. Smjer se određuje s pomoću vjetrulje (označava se stranom svijeta odakle puše). Brzina vjetra mjeri se anemometrom, a izražava se desetominutnim prosjekom. Brzina vjetra je veličina koja redovito oscilira oko neke vrijednosti u jedinici vremena, jer vjetar ne puše stalnom jačinom nego na mahove. Razlike oscilacija određuje više čimbenika: sinoptička

Sl. 15. Anemometar (foto: autori, 25.05.2006.)

situacija, konfiguracija terena i prepreke. Brzina vjetra najčešće se smanjuje tijekom noći, jer su tada manje izražene temperaturne razlike. Noću su i rjeđe promjene smjera puhanja vjetra. Turbulenciju (vrtloženje) vjetra najčešće uzrokuju prepreke koje smanjuju brzinu vjetra u smjeru puhanja vjetra. Na promjenu brzine vjetra lokalno može znatno utjecati konfiguracija terena. Poznate su pojave «tunelskog efekta» pojava kada se brzina vjetra povećava prolaskom kroz usjek u planinskom masivu, jer je znatno sužena površina prolaza, pojava «efekta vrha brda» kada se vjetar komprimira naletom na privjetrinsku stranu brda, što rezultira uzlaznim skretanjem uz povećanje brzine (HEP «Projekti vjetroelektrana u Hrvatskoj»).

Iskorištavanje energije vjetra Energija vjetra je oblik solarne energije, stvorena cirkulacijom u Zemljinoj atmosferi, kojoj je uzrok toplina Sunca. Tisućama godina ljudi su koristili energiju vjetra putem jedrenjaka ili vjetrenjača. Energija vjetra može biti korištena direktno ili pretvorena u visokovrijednu, prilagodljivu i upotrebljivu električnu energiju. Iskorištavanje energije vjetra je najbrži rastući segment proizvodnje energije iz obnovljivih izvora. Na slici 16. prikazana je usporedba plana Europske unije s trenutnim stanjem proizvodnje energije iz vjetra. Prema sadašnjim pokazateljima, plan će biti ostvaren, čak će biti premašen za pola. Vrijednosti na slici su u megavatima (MW) i iz toga se vidi da je ukupna proizvedena energija zanemariva prema

Iz E - škole; GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1-2/2007, 39-53

Sl. 16. Usporedba plana Europske unije s trenutnim stanjem proizvodnje energije iz vjetra Izvor: www.our-energy.com; 21.06.2006.

Sl. 17. Vjetroelektrane (foto: autori, 27.05.2006.)

energiji dobivenoj iz neobnovljivih izvora energije. Zbog početne ekonomske neisplativosti i nestalnosti vjetra, instalacija vjetroelektrana je privilegija koju si mogu priuštiti samo bogate zemlje. Trenutno je cijena izgradnje vjetroelektrane veća od cijene izgradnje termoelektrane (vjetroelektrana stoji oko 1000 €/kW instalirane snage, a termoelektrana 700 €/kW), ali s razvojem tehnologije ta je razlika sve manja. Udio energije vjetra u ukupnoj potrošnji energije vrlo je mali. Njemačka je trenutni lider u proizvodnji električne energije iz vjetra, s 18 428 MW, a to je više od jedne trećine ukupno instalirane snage vjetroelektrana u svijetu. Toliko instaliranih vjetroelektrana u Njemačkoj rezultat je politike njemačke vlade koja poticajnim mjerama

pomaže instalaciju novih kapaciteta. Zbog toga se u 2001. godini ukupno instalirana snaga povećala za 43,7%. U Španjolskoj (10 027 MW), Danskoj (3 122 MW) i Italiji (1 717 MW) također raste instalirani kapacitet. Od sveukupne proizvodnje električne energije Danska dobiva 14% od vjetra te dalje ubrzanim tempom gradi nove kapacitete. Namjera Danske je da takvim pristupom do 2030. godine 50% energetskih potreba kućanstava zadovolji iskorištavanjem energije vjetra. U SAD-u je trenutno instalirano 9 149 MW. Tako mala instalirana snaga u gospodarski najjačoj zemlji svijeta rezultat je tradicionalnog američkog oslanjanja na fosilna goriva (www.izvorienergije.com). Zemlje EU usvojile su smjernicu (2001/77/ EU) o porastu udjela obnovljivih izvora u ukupnoj potrošnji u EU sa 6% u 2001. godini na 12% u 2010. godini. Dodatno, Parlament EU je 2005. godine izglasao preporuku o daljnjem porastu udjela obnovljivih izvora u ukupnoj potrošnji za 20% u 2020. godini (Tomšić i Raguzin 2006). Prema izvješću organizacije Global Wind Energy Council (Wind Force 12 Report 2005) računa se da bi do 2020. godine proizvodnja električne energije iz vjetra mogla doseći i do 12% ukupno proizvedene električne energije. Korištenje energije vjetra u Republici Hrvatskoj valja temeljiti na svjetskim iskustvima, kako bi se ispravno postavili razvojni planovi primjereni vjetropotencijalima zemlje. Od početka intenzivnog razvoja suvremene vjetroenergetike u svijetu (1970.) do danas sakupljena su bogata i raznolika iskustva, koja sada treba primijeniti u skladu s hrvatskim prilikama. Za projekte vjetroelektrana do sada je iskazano najviše interesa na područjima Zadarske, Šibenskokninske, Splitsko-dalmatinske, Dubrovačkoneretvanske županije, ali i nekih drugih županija, gdje se danas u različitim fazama pripreme nalazi više od 50 projekata (HEP «Projekti vjetroelektrana u Hrvatskoj»).

Iz E - škole; GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1-2/2007, 39-53

V. Analiza ankete Što o obnovljivim izvorima misle naši sugrađani (grad Zagreb) možete saznati iz analize ankete, koju smo proveli uz pomoć 30 građana. Na pitanje znaju li što su obnovljivi izvori energije, svi su odgovorili potvrdno (sl. 18). Ništa drugo nismo ni očekivali. Po njihovom mišljenju, što potvrđuje i struka, voda je najzastupljeniji obnovljivi izvor energije (sl. 19). Ispitanici smatraju kako najveću važnost za obnovljive izvore energije ima činjenica da se njihovim iskorištavanjem smanjuje količina štetnog otpada (sl. 20). Velik broj ispitanika smatra da je gotovo jednako važna činjenica da su obnovljivi izvori neiscrpni. Prema iznesenom, ekološka svijest naših ispitanika na zavidnoj je razini. Pomalo iznenađuje podatak kako je vrlo mali broj ispitanika, osim ekološke, promatrao i gospodarsku stranu obnovljivih izvora. Iako ulazimo u razdoblje u kojem fosilna goriva polako nestaju, što povećava našu ovisnost o državama koje još njima raspolažu. Na taj način zanemaruju činjenicu kako Hrvatska nikada nije bila zemlja bogata fosilnim gorivima. Većina ispitanika smatra kako razlog zbog kojeg se obnovljivi izvori slabo koriste, ne leži u lošoj općoj informiranosti, već u tome što navedeni energenti nisu stalni (ne mogu se uvijek iskorištavati) (sl. 21). Podjednak broj ispitanika uvjerenja je kako

Sl. 18.

Sl. 19.

Sl. 20.

Sl. 21.

će se obnovljivi izvori energije slabo koristiti sve dok na Zemlji ima ležišta fosilnih goriva i dok je njihovo iskorištavanje jeftinije od iskorištavanja obnovljivih izvora. Na naše pitanje da li su voljni plaćati skuplju električnu energiju koja bi se dobila iz obnovljivih izvora (sl. 22), nešto više od polovice ih je odgovorila potvrdno. Što se tiče poskupljenja elektične energije (sl. 23), najveći dio ispitanih tolerirao bi poskupljenje mjesečnog računa za potrošenu energiju od 10 do 20 kuna. Na svako daljnje poskupljenje, pristajao je sve manji broj ispitanih. Visok postotak ispitanih znao je da se u Hrvatskoj iskorištava energija vode, sunca i vjetra (sl. 24). Energiju biomase i geotermalnu energiju spomenuo je gotovo zanemariv broj ispitanika. Podatak za geotermalnu energiju pomalo iznenađuje jer smo duboko uvjereni da je većina njih posjetila bar jednom neke od hrvatskih toplica. Nešto preko polovice ispitanih smatra da će ulaganje Hrvatske u obnovljive izvore energije ubrzati njezin ulazak u EU, dok svega mali broj ispitanih o tome nema mišljenje (sl. 25). Velik je postotak i onih koji smatraju kako taj vid ulaganja nije hrvatski adut za brži ulazak u EU. Tko je u pravu, vrijeme će pokazati.

Sl. 22.

Iz E - škole; GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1-2/2007, 39-53

Sl. 23.

Sl. 24.

Sl. 25.

ZAKLJUČAK Prema našoj anketi građani Zagreba su dobro upoznati s obnovljivim izvorima enregije. 80% ispitanih zna da se u Hrvatskoj iskorištava energija vode, sunca i vjetra. Nešto je slabije poznavanje korištenja biomase i geotermalne energije. Zato je integriranje znanosti o okolišu kao dio obaveznih školskih programa izrazito važno. Većina ispitanika je upoznata s činjenicom da je hidroenergija općenito najzastupljiniji obnovljivi izvor energije. Svijest o smanjivanju štetnog otpada i važnost neiscrpnosti tih izvora je takđer izražena. Anketa pokazuje da ispitanici shvaćaju i problem nemogućnosti njihova konstantnog iskorištavanja što onda svakako poskupljuje tako dobivenu energiju. Međutim, osjećaj brige za svoj okoliš ipitanici najbolje iskazuju time što je više od 75% njih voljno plaćati skuplju, ekološki čistu, zelenu električnu energiju. Ovim projektom dat je presjek načina iskorištavanja obnovljivih izvora energije i načina njihova pretvaranja u korisne oblike energije (mehaničku, toplinsku, kemijsku, električnu). Uočili smo kako su stalna istraživanja i razvoj tehnologija obnovljive izvore učinili danas mnogo pristupačnijima nego što su bili prije 25 godina. Troškovi električne energije, dobivene iz obnovljivih izvora, u stalnom su padu. Međutim, postoje i prepreke u razvoju obnovljivih izvora energije koje smo također detaljno prikazali. Negativne strane fosilnih goriva nećemo niti pokušati nabrajati jer bismo dotakli sve sfere života na Zemlji. Ako nam ne vjerujete, udahnite gradski zrak punim plućima, popijte malo vode iz prvog potoka, ostanite «na suncu» 15 minuta duže (naravno bez zaštitnih faktora) ili isključite klima uređaj. Javite nam kako vam se sviđa.

Literatura: Brkić, V.; Radionov, S.; Škrlec, M. (2006): Mogućnost iskorištavanja geotermalne energije u Republici Hrvatskoj, u: Obnovljivi izvori energije u Republici Hrvatskoj (energija vjetra, malih vodotoka i geotermalnih voda), zbornik radova sa stručnog skupa s međunarodnim sudjelovanjem, Šibenik – Solaris, 28.-31. svibnja 2006., HGK; Zajednica OIE; Tehno-ing d.o.o.,159-168. Car, S.; Mađerić, M. (2006): Mogući doprinos obnovljivih izvora gospodarskom razvoju, u: Obnovljivi izvori energije u Republici Hrvatskoj (energija vjetra, malih vodotoka i geotermalnih voda), zbornik radova sa stručnog skupa s međunarodnim sudjelovanjem, Šibenik – Solaris, 28.-31. svibnja 2006., HGK; Zajednica OIE; Tehno-ing d.o.o., 41-55. Kulišić, P. (1991): Novi izvori energije, Školska knjiga, Zagreb. Panza,T.; Šulac Domac, M. (2006): Dugoročna orjentacija Hrvatske u proizvodnji električne energije, u: Obnovljivi izvori energije u Republici Hrvatskoj (energija vjetra, malih vodotoka i geotermalnih voda), zbornik radova sa stručnog skupa s međunarodnim sudjelovanjem, Šibenik – Solaris, 28.-31. svibnja 2006., HGK; Zajednica OIE; Tehno-ing d.o.o., 27-41. Reščec, B.; Voloder, I. (2006): Iskustvo jednog stranog investitora u razvoju projekata OIE, u: Obnovljivi izvori energije u Republici Hrvatskoj (energija vjetra, malih vodotoka i geotermalnih voda), zbornik radova sa stručnog skupa s međunarodnim sudjelovanjem, Šibenik – Solaris, 28.31. svibnja 2006. HGK; Zajednica OIE; Tehno-ing d.o.o., 103-111. Šikanić, A.; Matijašević, B.; Franjić, K.; Idžotić, T. (2006): Optimalno korištenje energije vjetra i vode kao obnovljivih izvora, u: Obnovljivi izvori energije u Republici Hrvatskoj (energija vjetra, malih vodotoka i geotermalnih voda), zbornik radova sa stručnog skupa s međunarodnim sudjelovanjem, Šibenik – Solaris, 28.-31. svibnja 2006., HGK; Zajednica OIE; Tehno-ing d.o.o., 143-149. Tomšić, Z.; Raguzin, I. (2006): Novi zakonodavni okvir za OIE, u: Obnovljivi izvori energije u Republici Hrvatskoj (energija vjetra, malih vodotoka i geotermalnih voda), zbornik radova sa stručnog skupa s međunarodnim sudjelovanjem, Šibenik – Solaris, 28.-31. svibnja 2006., HGK; Zajednica OIE; Tehno-ing d.o.o., 13-27. Udovičić, B. (1993): Energetika, Školska knjiga, Zagreb.

Izvori: www.mojaenergija.hr (05,20,21.06.2006.) www.izvorienergije.com (19.06.2006.) www.hep.hr (05.06.2006.) www.eihp.hr (05,16,19,20.06.2006.) www.sunato.hr (16.06.2006.) www.pbs.hr (19.06.2006.) www.geografija.hr (05,16.06.2006.) www.masmedia.hr (06.06.2006.) www.ina.hr (07.06.2006.) www.gradimo.hr (07.06.2006.) www.vjesnik.hr (19.06.2006.) www.hgk.hr (20.06.2006.) www.croportal.net (19.06.2006.) www.koncar.com (12.06.2006.) www.dhmz.hr (21.06.2006.) www.powerlab.fsb.hr 16.06.2006.) www.our-energy.com (21.06.2006.) www.thefraserdomaintypepad.com (19.06.2006.) www.energetika-net.hr (19.06.2006.)

Željka Jakubec, prof. geol. i geogr. II. gimnazija, Križanićeva 4, 10000 Zagreb, Hrvatska, e-mail: zeljka.jakubec@mail.inet.hr dr. sc. Sanja Faivre, doc.

Geografski odsjek, Prirodoslovno-matematički fakultet Marulićev trg 19, 10000 Zagreb, Hrvatska, e-mail: sfaivre@geog.pmf.hr

INFO KARTICA

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1-2/2007

CRNA GORA – CG, Jugoistočna Europa MONTENEGRO - samostalna republika Površina: 13 812 km2 Glavni grad: Podgorica Službeni jezik: Crnogorski BDP: 2 200 $ per capita (2004. godina) Platežno sredstvo (valuta): 1 Euro=100 centi Stanovništvo: 620 145 (2003.); 45 st./km2; Zastava Crne Gore Izvor: Zakon o državnim simbolima i Danu državnosti Crne Crnogorci 43%, Srbi 32%, Bošnjaci 15%, Albanci Gore, 12.07.2004, http://www.skupstina.cg.yu, 17.10.2007. 7%. Gradovi: Podgorica 136 473 (2003.), Nikšić Predsjednik države: Filip Vujanović 58 212, Pljevlja 21 377, Bijelo Polje 15 883 i CePredsjednik vlade: Željko Šturanović, od 10. 9. tinje 15 137. 2006. Vjeroispovijest: Pravoslavci većinom, katolici i U doba stjecanja neovisnosti premijer je bio muslimani. Milo Đukanović (DPS), koji je tu dužnost vršio od Ustav od 1992. godine. Izbori za parlament sva8. 1. 2003. ke 4 godine; pravo glasa od 18 godina. Predsjednik Građani Crne Gore 21. 5. 2006. referendumom se bira izravno svakih 5 godina. su odlučili napustiti postojeću državnu zajednicu sa Crna Gora je samostalna republika od 3. 6. Srbijom. Za državni suverenitet Crne Gore izjasnilo 2006., tj. danom izlaska iz zajednice sa Srbijom. se 55,5%! Referendumu je pristupilo 86,5% ukuNacionalni praznik 13. 7. (još od 1878.) pnog stanovništva. Parlament je 4. 6. 2006. proglasio Crnu Goru za samostalnu republiku. Dana 12. 6. 2006. Europska unija prihvatila je tu odluku. Crnogorska zastava uskoro se zavijorila pred palačom Ujedinjenih naroda na East Riveru (New York). Uslijedio je proces priznavanja nove države. Republika Hrvatska među prvima je priznala Crnu Goru kao samostalnu, nezavisnu i višenarodnu državu. Uspostavljeni su i diplomatski odnosi između Zagreba i Podgorice. Prvi veleposlanik Republike Hrvatske u Crnoj Gori je dr. sc. Petar Turčinović.

Josip Riđanović

Izvori: Der Fischer Weltalmanach 2007. Hrvatski glasnik, god. IV., br. 21, svibanj-lipanj 2006. Hrvatski glasnik, god. IV., br. 24, studeni-prosinac 2006. Karta Crne Gore Izvor: http://www.visit-montenegro.org/montenegromapa.htm, 17.10.2007.

Hrvatski glasnik, god. V., br. 25, siječanj 2007.

INTERVJU

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1-2/2007

INTERVJU prof. dr. sc. REINHARD HENKEL (razgovarala Borna Fürst-Bjeliš) Na temelju sporazuma Sveučilišta u Zagrebu i DAAD – Deutscher Akademischer Austauschdienst o znanstveno-kulturnoj suradnji u okviru koje se omogućuje gostovanje profesora sa njemačkih sveučilišta u Hrvatskoj, na Geografskom odsjeku PMF-a Sveučilišta u Zagrebu od 2002.-2007. godine kao gostujući profesor boravio je i predavao prof. dr. sc. Reinhard Henkel sa Sveučilišta u Heidelbergu. Predavao je više kolegija, na dodiplomskom i poslijediplomskom studiju (Politička geografija, Urbana geografija, Zemlje u razvoju). Osim toga, organizirao je i vodio, uz pomoć kolega suradnika s Odsjeka, terensku nastavu u Njemačkoj u dva navrata, a sudjelovao je u životu Odsjeka i na mnoge druge načine. Uz pomoć sredstava DAAD/Pakta o stabilnosti, organizirao je sa suradnicima sa Odsjeka i prvu međunarodnu konferenciju geografa JI Europe u Dubrovniku. Osim što smo dobili izvrsnog profesora, organizatora, dobili smo i divnog čovjeka i kolegu, koji je u punom smislu obogatio našu malu geografsku zajednicu. Godine 2007. završilo se ugovorno razdoblje o gostovanju, te smo tom prilikom razgovarali sa profesorom Henkelom o tome kako se odlučio doći u Hrvatsku, kakve su bile njegove impresije po dolasku, te kakve će doživljaje i uspomene ponijeti sa sobom. Zanimalo nas je također kakvo je njegovo mišljenje o stanju geografije kao struke u Hrvatskoj, te sugestije za prevladavanje njezinih slabosti. 1. Zašto Hrvatska? Već sam duže vrijeme navikao na život i rad izvan granica Njemačke. Smatram da bi svaki geograf tijekom svoga života trebao, barem jednom, promijeniti životnu i radnu sredinu. U novinama sam pročitao da DAAD traži geografa-predavača za rad na Zagrebačkom sveučilištu. Prijavio sam se

i dobio posao. Jedan od glavnih razloga zašto sam se odlučio za Hrvatsku i Zagreb je bila činjenica da je Jugoistočna Europa vrlo zanimljivo područje za istraživanje kada je riječ o geografiji religije – mom području interesa posljednjih godina. Osim što sam aktivno sudjelovao u izdavanju “Atlasa crkava i drugih vjerskih zajednica u Njemačkoj”, počeo sam okupljati geografe iz nekoliko europskih zemlja, čije je područje istraživanja također geografija religije. Tijekom boravka u Zagrebu, imao sam čast surađivati s dr. sc. Laurom Šakajom na malom znanstvenom projektu na temu uloge religije u području Banovine. 2. Kakva je bila Vaša predodžba Hrvatske te kakva su bila Vaša očekivanja prije dolaska u Hrvatsku? Prije dolaska u Hrvatsku u listopadu 2002. godine, imao sam vrlo malo spoznaja o ovome dijelu Europe. Moje glavno područje interesa i istraživanja bila je Afrika, prije svega njezin istočni i južni dio. U Africi sam, naime, živio i radio dugi niz godina. Moja je predodžba “Balkana”, kao i većine prosječnih Nijemaca, bila usko vezana za ratna zbivanja 1990-ih, koje sam pratio putem medija. Dolaskom na Geografski odsjek u Zagrebu, dodijeljen mi je kolegij “Politička geografija”, kolegij koji do tad nisam nikada predavao. Zbog vrlo skromnog poznavanja kompleksne političke situacije na ovim prostorima, odlučio sam da u svoja predavanja prve dvije godine neću uvrstiti Jugoistočnu Europu, jer sam smatrao da i sam još moram puno naučiti o ovom prostoru i tek onda o njemu i predavati.

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1-2/2007

3. Kakve su bile Vaše impresije na samom početku boravka u Hrvatskoj? Kada sam stigao u zagrebačku zračnu luku Pleso 8. listopada 2002. godine, s kovčegom i velikom metalnom kutijom s knjigama, uistinu nisam znao što i koga da očekujem. Dočekala me kolegica Borna Fürst-Bjeliš, koja mi je u velikoj mjeri pomogla u prilagodbi na život u novoj sredini, posebice tijekom prvih mjeseci koje sam proveo u Cvjetnom naselju. Sjećam se, kao da je bilo jučer, kako je to biti stranac koji zna tek pokoju riječ hrvatskog jezika. Vrlo važna osoba za mene bio je i pokojni profesor Zlatko Pepeonik, koji mi je u svakom trenutku bio spreman pomoći. Jako mi je žao što je preminuo tako brzo. Moram istaknuti da sam se od samoga početka svog boravka u Zagrebu osjećao dobrodošlim i prihvaćenim od svih kolega na Geografskom odsjeku. 4. Koje biste trenutke provedene u Hrvatskoj izdvojili kao najbolje i Vama najdraže? Bilo ih je mnogo. Na profesionalnom planu, kao vrhunac ovog petogodišnjeg razdoblja provedenog ovdje, istaknuo bih dvije terenske nastave u Njemačku i “druga europska odredišta” sa grupama najboljih studenata treće i četvrte godine studija geografije, a koje je sponzorirao DAAD. Prva je bila u svibnju 2004., kada su mi se sa Odsjeka pridružili Borna Fürst-Bjeliš te kolega Milan Ilić, koji je, nažalost, prerano preminuo. Druga je bila u listopadu 2006., a pridružili su mi se kolege Ivo Nejašmić i Aleksandar Lukić. U srpnju 2005., grupa studenata geografije sa moga sveučilišta u Heidelbergu, došla je na terensku nastavu u Hrvatsku. Nekoliko kolega sa Geografskog odsjeka uložilo je mnogo truda da ta terenska nastave bude uspješna. Je-

dan od vrhunaca bila je i međunarodna konferencija “Zemlje Jugoistočne Europe na svom putu ka Europi – geografski aspekti”, koja je održana u Dubrovniku u rujnu 2004. godine. Veliku pomoć u organizaciji same konferencije, na kojoj je sudjelovalo 40-ak geografa sa 28 znanstvenih institucija iz 11 zemalja, imao sam u pouzdanom kolegi Vedranu Prelogoviću. Konferencija je trebala biti početak razvoja istraživačke mreže geografa iz zemalja Jugoistočne Europe i Njemačke, koristeći fondove Pakta stabilnosti za JI Europu. DAAD me je poslao u Zagreb, između ostalog, i kako bi potaknuo i učvrstio kontakte hrvatskih znanstvenika sa Njemačkom. Tijekom svog boravka u Zagrebu informirao sam hrvatske studente geografije o mogućnostima dobivanja stipendija za studij u Njemačkoj, te sam savjetovao nekoliko njemačkih studenata geografije i potaknuo njihov dolazak na Zagrebačko sveučilište. Na privatnoj osnovi, sa suprugom sam uživao putujući i upoznajući mnoge dijelove Hrvatske, ali i susjednih zemalja. Dva putovanja u prostor Like i na Velebit, u proljeće 2003., još uvijek su mi u svježem sjećanju. Na oba nas je putovanja pozvao kolega Dane Pejnović, koji nas je upoznao s ljepotama kontinentalnog dijela Hrvatske. Kasnije smo imali prilike uživati i u ljepotama Jadrana, kao, na primjer, na otoku Braču s kolegom Ivom Nejašmićem. Za suprugu i mene posebno je bilo zadovoljstvo kada je naša kćerka Lisa maturirala 2005. godine u Američkoj međunarodnoj školi, koju je dvije godine pohađala u Zagrebu. Tijekom našeg petogodišnjeg boravka u Hrvatskoj, duhovni smo dom pronašli u Radićevoj ulici, u baptističkoj crkvi. Kako smo oboje veliki ljubitelji glazbe, s nekoliko njemačkih i hrvatskih prijatelja osnovali smo mali zbor te smo redovito prisustvovali koncertima Zagrebačke filharmonije u koncertnoj dvorani “Vatroslav Lisinski”. Kako smo tijekom života često bili u

foto: I. Zagoda

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1-2/2007

prilici slušati vrhunske muzičare iz različitih europskih i svjetskih zemalja, vrlo smo brzo zaključili da Hrvatska kulturno pripada Srednjoj Europi. 5. Kako se osjećate sada, nakon 5 godina života u Hrvatskoj i rada na Geografskom odsjeku u Zagrebu? Nakon pet godina života u Hrvatskoj i rada na Geografskom odsjeku u Zagrebu, moram biti zahvalan za svo to vrijeme provedeno ovdje. Raznolikost okoliša i kulture, ljepote krajolika i ljubaznost ljudi izuzetno su me obogatili kao čovjeka. Jako mi nedostaju večeri koje sam sa suprugom provodio ljeti, u proljeće i jesen, sjedeći na balkonu naše male kuće s velikim vrtom u Hercegovačkoj ulici, uživajući u prekrasnom pogledu na grad, koji nam je postao dom. 6. Što mislite o trenutnom stanju hrvatske geografije te koji su vaši prijedlozi i savjeti za njen budući razvoj? Osim što sam pet godina predavao na Geografskom odsjeku u Zagrebu, mnoge nove spoznaje o stanju hrvatske geografije dobio sam kroz evaluaciju dvaju odsjeka za geografiju – u Zagrebu i Zadru, a koju sam proveo u akademskoj godini 2003/2004. zajedno s profesorom Kunaverom iz Ljubljane, ali i kao recenzent bolonjskih preddiplomskih i diplomski programa u Zagrebu i Zadru (2005.) te doktorskog studija u Zagrebu (2006.). Kako vidim, trenutni položaj geografije kao struke u Hrvatskoj je ugrožen - i kao struke na sveučilištima, i kao predmeta u školama. Da pojasnim – nije ovo slučaj samo u Hrvatskoj. U Njemačkoj, primjerice, brojni su Odsjeci za geografiju “ugašeni” ili su pred zatvaranjem, ali je kao struka geografija zastupljena na 50 od 80 sveučilišta. Slična je situacija i u mnogim zemljama Srednje i Jugoistočne Europe; u Austriji je zastupljena na 5 od 6 sveučilišta, u Švicarskoj na 6 od 7. U Poljskoj je položaj geografije još snažniji. U Sloveniji je geografija vrlo dobro zastupljena na sveučilištima u Ljubljani i Mariboru, ali i u Kopru. U Hrvatskoj su zasad samo dva Odsjeka, na dva od sedam sveučilišta. Hrvatska nema Geografski istraživački institut (iako mnogi geografi

rade u drugim znanstveno-istraživačkim institucijama) – bilo da on djeluje u okviru HAZU-a (kao u Sloveniji i Srbiji), bilo da je nezavisan. Razlozi nepostojanja, ali i posljedice toga su mnogobrojne. Jedan od razloga je sigurno, u usporedbi s drugim strukama, mali broj redovitih profesora. Geografija u Hrvatskoj nije dovoljno snažno prisutna u javnosti (medijima, politici itd.), a prevladava i pogrešna predodžba ili neshvaćanje u javnosti što geografija uistinu jest – problem koji je prisutan i u drugim zemljama. Podjela struke na fizičku i socijalnu geografiju dodatno doprinosi nesigurnosti i neznanju u javnosti, kao i organizaciji unutar sveučilišta i drugih istraživačkih struktura – gdje “svrstati” geografiju i kako adekvatno vrednovati znanstvena dostignuća geografa. Neuspjeh u uvjeravanju mnogih znanstvenika da geografija ima interdisciplinarni karakter, te da to može biti prednost, nije samo prisutan u Hrvatskoj. Velika slabost hrvatske geografije leži i u činjenici da se vrlo mali broj radova objavljuje u inozemnim znanstvenim časopisima, te da hrvatski geografi slabo sudjeluju na međunarodnim konferencijama. Vrlo je loše zastupljena i međunarodna suradnja. Mala geografska znanstvena zajednica, kakva je hrvatska, treba što više takvih međunarodnih kontakata. Iz moje perspektive, kako biste prevladali neke od navedenih problema, potrebno je učiniti sljedeće: 1. ojačati “vidljivost” i prisutnost geografije u javnosti u Hrvatskoj. 2. poboljšati i ojačati međunarodne kontakte, suradnju i prisutnost na konferencijama. Posebno bi trebalo poticali mlade znanstvenike te im omogućiti boravke na inozemnim sveučilištima. Mišljenja sam, ukoliko želite “hrvatsku geografiju ucrtati na kartu svijeta”, da je nužno pokretanje visokokvalitetnog znanstvenog časopisa na engleskom jeziku, koji bi imao međunarodno priznanje. Smatram da bi zbog ograničenih sredstava takav projekt bio moguć jedino uz suradnju sa susjednim zemljama. 3. razmisliti o osnivanju trećeg Odsjeka, na primjer na Sveučilištu u Osijeku. 4. uspostaviti i/ili ojačati interdisciplinarne kontakte i suradnju sa srodnim strukama, na primjer, u svrhu istraživanja te kako bi se osiguralo kvalitetno obrazovanje studenata na diplomskoj i poslijediplomskoj (doktorskoj) razini. Smatram da pitanje

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1-2/2007

foto: I. Zagoda

kako će geografiju ostale struke cijeniti i uvažavati kao ozbiljnu i važnu struku – bilo kao samostalnu, jaku i nezavisnu struku ili kao struku koja surađuje sa srodnim strukama – nije “ili/ili”. Smatram da se geografija mora razvijati kao samostalna struka, ali i imati razvijenu suradnju sa srodnim strukama, bez bojazni da će je one “progutati”!

I na kraju, našoj lijepoj geografiji u Hrvatskoj želim svako dobro. Ostat ću u kontaktu s kolegama u Zagrebu. Hrvatska će uskoro postati članica EU, a i Heidelberg je udaljen samo 900 km.

(prevela Dubravka Spevec)

DOGAĐANJA

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1-2/2007

Dana 14. svibnja 2007. godine Geografski odsjek PMF-a posjetio je Veleposlanik Japana, gospodin Tetsuhisa Shirakawa te održao predavanje «Recent Developments of Science and Technology Policy in Japan». Predavanje je održano u sklopu kolegija Uvod u japanske studije pod vodstvom prof. dr. sc. Zorana Stiperskog. Predavanju su prisustvovali studenti 2. godine Istraživačkog smjera te nekoliko profesora i asistenata. Veleposlanik Shirakawa diplomirao je na Fakultetu strojarstva u Tokyu, a u svojoj daljnjoj karijeri obnašao je dužnosti Prvog tajnika japanskog veleposlanstva u Washingtonu, Glavnog direktora za međunarodnu suradnju Ministarstva obrazovanja, sporta, kulture, znanosti i tehnologije, zamjenika ministra Ministarstva obrazovanja, sporta, kulture, znanosti i tehnologije i mnoge druge.

foto: I. Zagoda

Jelena Lončar

foto: I. Zagoda

Posjet japanskog veleposlanika Geografskom odsjeku PMF-a

DOGAĐANJA

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1-2/2007

XIV. DRŽAVNO NATJECANJE IZ GEOGRAFIJE Omiš, 8. - 11. svibnja 2007. godine

XIV. Državno natjecanje iz geografije održano je u Omišu od 8. do 11. svibnja 2007. godine. Škola domaćin bila je OŠ „Josip Pupačić“ u Omišu. Terenski izlazak organiziran je na prostoru Splitskodalmatinske županije, s detaljnijim upoznavanjem Splita, Salone, Klisa i Omiša. Na natjecanju je sudjelovalo 64 učenika osnovnih škola i 52 učenika srednjih škola, odnosno 116 učenika pozvanih na Državno natjecanje od Državnog povjerenstva, a na osnovi rezultata županijskih natjecanja. Temeljem suglasnosti ravnatelja Agencije za odgoj i obrazovanje, Državno povjerenstvo pozvalo je izvan konkurencije slijepog učenika Ivana Bogdanovića, učenika 2. razreda SŠ Jure Kaštelana iz Omiša. Za Ivana je test bio prilagođen na brajicu i osigurana stručna pomoć. Na Državno natjecanje pozvana su 104 mentora na teret organizatora. Sudionici Državnog natjecanja bili su iz 19 županija i Grada Zagreba (samo iz Ličko-senjske županije nije bilo sudionika).

foto: I. Zagoda

Ovogodišnje natjecanje znatno se razlikovalo od prethodnih. Prije svega, promijenjena je koncepcija testiranja i posebnog dijela. Testovi za sve razrede imali su po 30 pitanja. Točni odgovori donosili su dva ili tri boda, ukupno 70 bodova. Umjesto obrane teme uz pomoć plakata, nakon testiranja učenici su se kroz praktični rad natjecali u geografskim vještinama. Ta je promjena pridonijela

kvaliteti državnog natjecanja i pozitivno je ocijenjena od učenika i mentora. Provjeravane su vještine iz kartografije, demogeografije, klimatologije, orijentacije, geomorfologije, ekonomske geografije i hidrogeografije. Učenici srednje škole koji su na ovogodišnjem državnom natjecanju osvojili prvo mjesto ostvarili su izravan upis na studij geografije na Geografskom odsjeku u Zagrebu i na Odjelu za geografiju Sveučilišta u Zadru. Za sudionike natjecanja izradili smo bilten na CD-u, akreditacije i osigurali fotografiranje sudionika natjecanja. Rezultati natjecanja i fotografije bili su dostupni na www.geografija.hr, a od lipnja 2007. dostupni su na web stranici HGD-a. Na temelju rasprave na okruglom stolu za mentore, koji je održan u petak, 11. svibnja, i na temelju iskustva članova Državnog povjerenstva za XV. Natjecanje iz geografije predlažemo: - vratiti općinsku razinu natjecanja - testove za razine natjecanja koje prethode državnom natjecanju dostavljati na ruke predsjednika županijskog povjerenstva - izbor hotela za smještaj sudionika natjecanja mora vršiti državno povjerenstvo - ukinuti dodatno testiranje za učenike na državnom natjecanju - praktični rad vremenski približiti testu

Predsjednica Državnog povjerenstva

Ružica Vuk

foto: I. Zagoda

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1-2/2007

DOGAĐANJA

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1-2/2007

4. HRVATSKI GEOGRAFSKI KONGRES

Poreč, 10. - 13. listopada 2007. godine Od 10. do 13. listopada 2007. godine u organizaciji Hrvatskog geografskog društva, a pod pokroviteljstvom Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, Sveučilišta u Zagrebu i Prirodoslovno-matematičkog fakulteta, u Poreču je održan 4. hrvatski geografski kongres s međunarodnim sudjelovanjem. Tema kongresa bila je Geografsko vrednovanje prostornih resursa. U rad kongresa bilo je uključeno 105 sudionika. U plenarnom dijelu koji je održan 10. i 11. listopada 2007. godine izložena su 32 referata i jedan poster. Prije održavanja kongresa tiskan je Zbornik radova. Znanstveni odbor odobrio je za tisak 24 rada. Temeljem izloženih referata i rasprave usvojeni su sljedeći zaključci 4. hrvatskog geografskog kongresa:

foto: I. Zagoda

1. Razvoj geografije u Hrvatskoj - (Re)definiranje objekta geografije kao preduvjet afrimacije položaja geografije kako u sustavu znanosti tako i u široj društvenoj zajednici. - Daljnji razvoj geografskih disciplina u skladu s trendovima razvoja geografije u svijetu. - Poticanje teorijskih i primijenjenih istraživanja (projekti). - Organizacija interdisciplinarnog znanstvenog skupa (jezikoslovci-toponomastičari, geografi,

geodeti i dr.) na kojem bi se razmotrili različiti aspekti toponimije odnosno geografskih imena. - Osnivanje Nacionalnog povjerenstva za geografska imena. - Aktivno uključivanje u upravljanje prostornim resursima i afirmacija uloge geografa u prostorno-planerskim timovima (formalno i stvarno). 2. Interdisciplinarno područje - Ustrajati na definiranju statusa geografije u pravilniku o znanstvenim područjima. 3. Demografska strategija i populacijska politika - Nastaviti s radom na definiranju odgovarajuće strategije i politike. 4. Nastaviti međunarodnu suradnju na znanstvenom i stručnom planu. 5. Jačanje suradnje znanstvenih institucija kako u zemlji, tako i u inozemstvu - Intenzivirati suradnju s ostalim nastavničkim fakultetima. 6. Pokrenuti projekt izdavanja Geografije Hrvatske 7. Nastaviti s naporima na usklađivanju preddiplomskog i diplomskog studija u skladu s postavkama Bolonjske deklaracije 8. Poticati korištenje informacijskih i komunikacijskih tehnologija u informiranju javnosti te obrazovanju učenika, studenata i geografa na svim razinama 9. Nastaviti s provedbom zaključaka prvog, drugog i trećeg kongresa da se nastavni predmet u svim srednjim školama nazove geografija kao i matična struka

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1-2/2007

10. Nastaviti stručno usavršavanje nastavnika i profesora geografije (kroz organizaciju tematskih seminara i Zimskog seminara) 11. Predložiti Upravnom odboru HGD-a preimenovanje Zimskog seminara u Dane akademika Josipa Roglića 12. Osigurati redovito izlaženje znanstvenih i stručnih časopisa 13. Peti hrvatski geografski kongres održat će se za 4 godine na prostoru Istočne Hrvatske U vrijeme održavanja kongresa organizirana je izložba inozemne geografske literature u organizaciji Nacionalne i sveučilišne knjižnice iz Zagreba. Stručne ekskurzije za sudionike kongresa organizirane su 12. i 13. listopada 2007. godine u južnu i središnju Istru. Voditelji stručnih ekskurzija bili su dr. sc. Miroslav Sić, redoviti prof. u miru i mr. sc. Danijel Bogešić.

foto: I. Zagoda

Ružica Vuk

PRIKAZI

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1-2/2007

dr. sc. Tomislav Jelić - mr. sc. Željko Holjevac

GRADIŠĆANSKI HRVATI U MAĐARSKOJ I HRVATI U SLOVAČKOJ Analiza hrvatskih naselja u zapadnoj Mađarskoj i Slovačkoj Zagreb – Budapest – Bratislava: Croatica, 2006., 298 str. Knjiga Gradišćanski Hrvati u Mađarskoj i Hrvati u Slovačkoj, napisana i objavljena kao plod suradnje geografa Tomislava Jelića i povjesničara Željka Holjevca, djelo je o ogranku gradišćanskih Hrvata izvan austrijske pokrajine Gradišće, našim sunarodnjacima, pripadnicima hrvatske manjinske zajednice u zapadnoj Mađarskoj i Slovačkoj, čiji su preci napustili Hrvatsku tijekom turskih ratova u 16. stoljeću, a njihovi su se potomci održali na zapadnim rubovima Panonije do naših dana. Računa se da je seobom iz hrvatskih zemalja prema zapadnoj Ugarskoj u 16. stoljeću bilo obuhvaćeno više od 100 000 ljudi, koji su se ondje nastanili u dvjestotinjak naselja. Od toga je danas, prema službenim podacima, preostalo oko 18 000 Hrvata u Gradišću te oko 3 500 Hrvata u zapadnoj Mađarskoj i oko 500 Hrvata u bratislavskom kraju. (Moravski su Hrvati poslije Drugoga svjetskog rata raseljeni i raspršeni po svijetu, a mnogi od njih danas žive u Beču.) Gradišćanski Hrvati u Mađarskoj i Hrvati u Slovačkoj, jednako kao i Hrvati u austrijskom Gradišću, danas su prirodni ogranak hrvatskoga naroda, a u isto vrijeme po mnogo čemu posve samosvojan dio hrvatskoga nacionalnog bića, nerazlučiv od životne zbilje zemalja na čijem tlu već stoljećima žive. Danas su svi oni objedinjeni u Europskoj uniji. Osim u približno 50 naselja u Gradišću, Hrvati danas žive i u 14 naselja u zapadnoj Mađarskoj i četiri naselja oko Bratislave. To su sljedeća naselja: Petrovo Selo, Hrvatske Šice, Gornji Čatar, Narda, Temerje, Hrvatski Židan, Plajgor, Prisika, Unda, Koljnof, Vedešin, Umok, Kemlja i Bizonja (u zapadnoj Mađarskoj), odnosno Čunovo, Hrvatski Jandrof, Devinsko Novo Selo i Hrvatski Grob (u Slovačkoj). Hrvati na zapadnim rubovima Panonije

bili su do 1848. uglavnom zemljoposjednički podložnici na feudalnim vlastelinstvima. Bili su većinom skromni seljaci i vjerni katolici. Nekoliko desetljeća poslije ukidanja kmetstva 1848. započeo je njihov preporod. Vodeći preporoditelj bio je svećenik i pjesnik Mate Meršić-Miloradić, pokretač prvih novina (1910.) koje su se zvale „Naše novine“. Poslije raspada Austro-Ugarske nakon završetka Prvoga svjetskog rata 1918. i podjele zapadne Ugarske između Austrije, Mađarske i Čehoslovačke stvorena je 1921. austrijska pokrajina Burgenland. Taj je naziv Miloradić ubrzo preveo izrazom Gradišće, što je u javnosti bilo dobro prihvaćeno. Većina zapadnougarskih Hrvata završila je unutar granica nove pokrajine, dok se manjina našla u Čehoslovačkoj ili je ostala u Mađarskoj. Prema hrvatskom nazivu nove austrijske pokrajine oni se od tada nazivaju gradišćanskim Hrvatima, neovisno o tome žive li većim dijelom u Gradišću ili manjim dijelom u srodnim etničkim ograncima preko granice u zapadnoj Mađarskoj te oko slovačkoga glavnog grada Bratislave. U upravnom pogledu naselja Petrovo Selo, Hrvatske Šice, Gornji Čatar, Narda, Temerje, Hrvatski

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1-2/2007

Židan, Plajgor i Prisika pripadaju danas mađarskoj Željeznoj županiji (Vas megye), naselja Unda, Koljnof, Vedešin, Umok, Kemlja i Bizonja mađarskoj Jursko-mošonsko-šopronskoj županiji (Győr-Moson-Sopron megye). Naselja Čunovo, Hrvatski Jandrof i Devinsko Novo Selo pripadaju okrugu/kotaru Bratislava IV i V, a Hrvatski Grob okrugu/kotaru Senec, a oba okruga/kotara pripadaju Bratislavskom kraju u Slovačkoj. Glavni jezik u većini spomenutih naselja 1773. bio je hrvatski. U razdoblju između 1785. i 2001. godine udio Hrvata (prema materinskom jeziku) u ukupnom stanovništvu 14 naselja u dvjema spomenutim mađarskim županijama bio je najveći 1890. godine sa 77%, a u ukupnom stanovništvu četiriju naselja oko Bratislave 1880. godine sa 68,5 %. Modernizacija, depopulacija i asimilacija u 20. stoljeću izazvali su niz negativnih učinaka u ukupnoj sociokulturnoj zbilji hrvatskih manjinskih naselja. Danas natpolovični udio Hrvata ima samo nekoliko većih naselja (Petrovo Selo i Narda, a donekle se to može reći i za Koljnof). Udio Hrvata u svim ostalim naseljima manji je od polovice, često i od četvrtine i petine. Najlošija je situacija u Temerju, gdje Hrvata više gotovo i nema. Znanstvena knjiga koja je pred nama koncipirana je kao vodič po suvremenim manjinskim hrvatskim naseljima zapadne Mađarske i bratislavskoga kraja u Slovačkoj, a strukturirana je kao interdisciplinarno, multiperspektivno i višedimenzionalno ostvarenje. Djelo u kojemu do izražaja dolaze različite popularne opservacije putopisne naravi zasnovano je u isto vrijeme na skrupuloznoj znanstvenoj analizi hrvatskih naselja i njihova prostornog i vremenskog konteksta s geografskog i povijesnog stajališta. U knjizi je, naime, riječ o povijesti, stanovništvu, okolišu, suvremenoj svakodnevici i mnogim

drugim elementima ambijentalno prepoznatljive prošle i suvremene zbilje, obrađene na temelju primjene znanstvenoistraživačkih metoda u kombinaciji s terenskim radom. Uz nezaobilazan povijesni uvod i kratak opis svakog naselja u riječi i slici (prvo se obrađuju naselja u zapadnoj Mađarskoj, a zatim i naselja u Slovačkoj), knjiga sadrži grafikone i pregledne tablice koje zainteresiranom čitatelju trebaju omogućiti uvid u najvažnije statističke pokazatelje o kretanju broja Hrvata i njihovom udjelu u ukupnoj populaciji u širokom rasponu od 216 godina (1785.2001.). Navedeni podaci upotrijebljeni su i kao podloga za što slojevitiju i pouzdaniju znanstvenu interpretaciju. Tekst je obogaćen mnoštvom fotografija i drugih ilustracija, prikupljenih istraživanjima u različitim arhivima, knjižnicama i na terenu – među Hrvatima zapadne Mađarske i Slovačke. Na početku knjige nalaze se uvodne riječi iz pera predsjednika triju susjednih i prijateljskih zemalja: Hrvatske (Stjepan Mesić), Mađarske (László Solyom) i Slovačke (Ivan Gašparovič), a uz njih je uvodnu riječ priložila i ravnateljica Hrvatske matice iseljenika prof. Katarina Fuček. Pogovore su napisali dr. sc. Mijo Karagić (predsjednik Hrvatske državne samouprave u Mađarskoj) i doc. dr. sc. Juraj Cvečko (predsjednik Hrvatskog kulturnog saveza u Slovačkoj). Knjigu su recenzirali ugledni stručnjaci iz Hrvatske i Gradišća, a objavila ju je hrvatska izdavačka kuća „Croatica“ iz Budimpešte. Knjigu možemo preporučiti geografima i povjesničarima, ali i ostalim zainteresiranim čitateljima u Hrvatskoj i izvan nje, napose našim sunarodnjacima u zapadnoj Mađarskoj i onima u Slovačkoj. Svima podjednako ona može poslužiti kao mjerodavna i pouzdana informacija te kao izvor brojnih novih spoznaja.

Uredništvo

OBLJETNICE

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1-2/2007

HRVATSKO GEOGRAFSKO DRUŠTVO – povodom 110. obljetnice osnivanja društva Godine 2007. obilježava se 110. obljetnica osnivanja Hrvatskog geografskog društva (HGD), jednog od najstarijih strukovnih udruga u Republici Hrvatskoj i ovom dijelu Europe. U tekstu je dan kratki pregled razvoja Društva s naglaskom na razdoblje od 1997. do 2007. godine. Detaljniji pregled razvoja Društva u prvih 100 godina od 1897. do 1997. moguće je pročitati u članku prof. dr. sc. Dražena Njegača „Hrvatsko geografsko društvo (1897. – 1947. – 1997.) objavljenom u Hrvatskom geografskom glasniku 59. iz 1997. godine. Godine 1897. dr. Alfons Heinz i dr. Hinko Hranilović s još nekoliko suradnika osnovali su Geografsko društvo s ciljem okupljanja prijatelja geografije. Godine 1899. godine Geografsko društvo pristupa Hrvatskom naravoslovnom društvu i djeluje u sklopu tog društva kao samostalan odsjek – Geografski odsjek. U razdoblju nakon I. svjetskog rata društvo nije bilo institucionalno aktivno, no angažman nekolicine entuzijasta rezultirao je izdavanjem prvog specijaliziranog geografskog časopisa 1929. godine pod nazivom Hrvatski geografski glasnik. Pokretač i urednik bio je prof. dr. Artur Gavazzi. U razdoblju do 1939. godine izdano je 10 brojeva časopisa pri čemu je prvih sedam brojeva uredio prof. dr. A. Gavazzi, a posljednja tri broja (koja su izašla kao trobroj 8-10) dr. Otto Opitz i dr. Ivo Rubić. Potrebno je napomenuti da je Društvo u prvih 50. godina rada djelovalo s prekidima povezanim uz opću političku situaciju, a takav prekid bio je i nakon 1941. godine koji je posljedica ratnih prilika. Nakon II. sv. rata započinje drugo razdoblje razvoja Društva. Tijekom 1946. godine javila se inicijativa za ponovnim okupljanje Društva te je na inicijativu prof. dr. sc. Josipa Roglića sazvan Inicijativni odbor koji je donio nova pravila djelovanja te je 21. travnja 1947. godine održava Osnivačka skupština na kojoj je ponovno osnovano Geografsko društvo u Zagrebu. U cilju promocije rada Društva i geografije pokrenut je niz aktivnosti poput „Geografskog ponedjeljka“, ljetnih i zimskih seminara za nastavnike, stručne ekskurzije te su osnovane sekcije koje su djelovale u sklopu Društva.

Godine 1947. pokrenuta je tribina pod nazivom „Geografski ponedjeljak“. Na tribini se već 60. godina održavaju kako stručna tako i stručno-popularna predavanja te predstavljanja novih relevantnih dijela iz područja geografije i srodnih struka. Ljetni seminar započeo je s održavanjem 1951. godine i sastojao se od niza stručnih ekskurzija. Iako je ljetni seminar izgubio svoj kontinuitet posljednjih godinu dana aktivno se radi na njegovom ponovnim uspostavljanju. Četiri godine kasnije, 1955. godine započelo je održavanje Zimskog seminara čije održavanje se nastavilo do danas. Glavni cilj Zimskog seminara je upoznavanje nastavnika geografije s novim postignućima i znanjima iz geografije. U poslijeratnom razdoblju nastavljeno je izlaženje Hrvatskog geografskog glasnika, koji od 1950. do 1996. godine izlazi pod imenom Geografski glasnik, a od 1997. godine ponovno mijenja ime u Hrvatski geografski glasnik. Do danas je izašlo 69. volumena časopisa, a od 2003. godine časopis se izdaje dva puta godišnje. Od 1990. do 2005. godine glavni urednik časopisa bio je prof. dr. sc. Miroslav Sić. Od 2006. godine funkciju glavne urednice obnaša prof. dr. sc. Sanja Faivre. Uz izdavanje Hrvatskog geografskog glasnika, Društvo 1955. godine pokreće i stručno - metodički časopis Geografski horizont. Pregledom tema časopis je prvenstveno namijenjen nastavnicima i profesorima u osnovnim i srednjim školama. Do

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1-2/2007

2007. godine izašlo je 52 volumena Geografskog horizonta. Od 2005. godine funkciju glavne urednice obnaša prof. dr. sc. Borna Fürst-Bjeliš. Jedna od značajnih aktivnosti društva u proteklom razdoblju je organizacija kongresa. Od 1991. godine do danas održana su četiri kongresa. I. hrvatski geografski kongres održan je 1995. godine u Zagrebu pod nazivom „Geografija u funkciji razvoja Hrvatske. II. hrvatski geografski kongres održan je u Lovranu 1999. godine. III. hrvatski geografski kongres održan je 2003. godine u Zadru. IV. hrvatski geografski kongres održan je 2007. godine u Poreču pod nazivom „Geografsko vrednovanje prostornih resursa“. Godine 2002. u organizaciji Hrvatskog geografskog društva održan je međunarodni

znanstveni skup pod nazivom „Problemi regionalnog razvoja Hrvatske i susjednih zemalja“. Rezultat rada kongresa i skupova je izdavanje zbornika radova, kao trajan prilog razvoju geografske struke. U posljednjih 10 godina djelovanja Društva funkciju predsjednika obnašali su: prof. dr. sc. Dane Pejnović, prof. dr. sc. Zoran Curić, prof. dr. sc. Aleksandar Toskić, doc. dr. sc. Milan Ilić i prof. dr. sc. Anita Filipčić. Glavni ciljevi rada društva kako do sada tako i u budućem razdoblju su rad na usavršavanju nastavnika i profesora geografije, redovito izlaženje glasila društva te afirmacija položaja geografije kako u sustavu znanosti tako i u široj društvenoj zajednici.

Martina Jakovčić

OBLJETNICE

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1-2/2007

80 - godišnjica života

Prošlo je 80 ljeta od rođenja dragog nam profesora Friganovića. Zapravo je prohujalo. Vječni mladić gotovo da se nije promijenio. Njegova je erudicija ista. Kao i ponašanje i izgled. Svi bi mi voljeli na isti način zaustaviti vrijeme i ostati isti u svom buntu, pogledima prema struci i društvu u cjelini. Uvijek je bio i ostao jasan, čvrstog stava i spreman na obranu osnovnih životnih i stručnih principa. Uvjereni smo da će takav ostati još dugo i biti nam oslonac i pokazatelj ponašanja i životnog puta. Rođen je 10. 05. 1927. godine u Šibeniku na Baldekinu, gdje je završio pučku školu, realnu gimnaziju i veliku maturu. Osjetio je težinu zatočeništva (15 mjeseci) u logoru na otoku Molatu, a 8 je mjeseci proveo i u NOV i POJ u sjevernoj Dalmaciji i JI Lici. Prirodoslovno-matematički fakultet (Geografski odjel) u Zagrebu upisao je 1948. godine gdje je i diplomirao 1953. godine s temom „Otok Žirje“. Iste je godine izabran za asistenta na Geografskom odjelu PMF-a. Nositelj je rektorove nagrade, a 1959. godine stekao je stupanj doktora znanosti obranom disertacije pod naslovom „Polja gornje Krke“. Docentom na Geografskom odjelu PMF-a izabran je 1962. godine, a izvanrednim profesorom 1967. godine. Redoviti profesor postaje 1973. godine. U međuvremenu je kao stipendist francuske vlade u razdoblju 1962.-1963. bio na postdoktorskom studiju na uglednoj pariškoj Sorboni kod također uglednih demografa, P. Georgea, A. Sauvya i J. Beaujeau-Garniera. Europske migracije pri OECD-u u Parizu proučavao je 1970. godine, a gostujući je profesor na postdiplomskom studiju u SAD-u u Lincolnu u Nebraski bio 1977. godine. Umirovljen je kao redoviti profesor 1997. godine sa čak 48 godina radnog staža te izabran za profesora emeritusa. Gostovao je kao predavač na Sveučilištu u Toulouse-u, Kansasu, Teksasu, Rostocku, Los Angelesu, na glasovitoj UCLA-i itd. te na znanstvenim skupovima u Budimpešti, Liegu, Moskvi, Salt Lake City-ju, Garmisch – Partenkirchenu, Varni, Tutzingu itd.

foto: I. Zagoda

prof. dr. sc. Mladen Ante Friganović, professor emeritus

Obnašao je sve funkcije na Geografskom odsjeku PMF-a i u Geografskom društvu, bio prodekan PMF-a, član i počasni član brojnih geografskih, statističkih, demografskih i socioloških društava. Posebno je bio vezan za svoje društvo Šibenčana, a za nove države bio je predstavnik Hrvatske u Odboru Vijeća Europe za stanovništvo. Nije moguće sve nabrojiti, kao uostalom niti sva priznanja koja je dobio za svoj rad (medalje, ordene, priznanja, diplome, spomenice, zahvalnice, itd.). Brojni su znanstveni i stručni skupovi na kojima je sudjelovao uvijek kao vrlo cijenjeni stručnjak izrazito razvijene osobnosti. Preko 160 objavljenih radova (znanstvenih i stručnih), brojni skupovi, vječno trajan i vrijedan udžbenik iz demogeografije, izrazito kvalitetna predavanja i posebno naglašena osobnost i čvrsti stavovi prof. Friganovića uvijek su izdvajali od drugih. Sretan Vam 80. rođendan dragi naš profesore i uživajte u svemu što Vas okružuje. Još dugo.

Stjepan Šterc

OBLJETNICE

Povodom odlaska u mirovinu i 70 - godišnjice života prof. dr. sc. Andrija Boris Bognar, akademik 2007. po mnogočemu, posebna je godina u životu profesora Andrije Bognara. Ove se godine zaokružuju brojke i različiti životni ciklusi: 70 godina života, 50 godina od ulaska na Marulićev trg 19, 50 godina učenja i rada u geografiji i geomorfologiji, 32 godine rada na Geografskom odsjeku, ovo je godina nagrada za životno djelo i godina odlaska u mirovinu. Geograf i geomorfolog Andrija Boris Bognar rođen je 09. 03. 1937. u Zdencima kod Orahovice u Slavoniji. Gimnaziju je pohađao u Požegi, gdje je i maturirao 1957. godine. Diplomirao je geografiju na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu, gdje je magistrirao (1974.) i doktorirao (1982.) s disertacijom „Baranja – geomorfološka studija“. Bio je planer u Urbanističkom institutu SR Hrvatske (1963.-1964.), gimnazijski profesor u Belom Manastiru (1965.-1968.) te asistent na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu (1968.-1975.). Od 1975. godine znanstveni je asistent za geomorfologiju na Geografskom odsjeku PMF-a u Zagrebu, gdje je 1983. godine izabran za docenta, 1986 za višeg znanstvenog suradnika, 1989. za izvanrednog profesora, 1991. za redovitog profesora a 1999. godine za redovitog profesora u trajnom zvanju. U svibnju 1998. postao je vanjski član Mađarske Akademije Znanosti u razredu Geoznanosti. Počasni je član Mađarskog geografskog društva od 1987. Godine 1977. primio je nagradu lesne komisije (INQUA – International Union for Quaternary research) a 2004. godine dobio je nagradu Kemeny Zsigmond „A pro renovanda cultura Hungariae“

za životno djelo (za znanstvenu i nastavnu djelatnost). Godine 2006. dobio je priznanje Fakultetskog vijeća PMF-a za iznimno zalaganje i osobit doprinos u razvoju djelatnosti Fakulteta. Iste godine dobiva i medaljunagradu Mađarskog geografskog društva za brojne objavljene radove koji su obogatili geografsku literaturu i srodne znanstvene discipline te za materijale skupljene na brojnim međunarodnim ekspedicijama i studijskim putovanjima. U znak priznanja za ukupni znanstveno-istraživački i nastavni rad kojim je dao značajan doprinos promicanju geografije u Hrvatskoj, Hrvatsko geografsko društvo Zadar, dodjeljuje mu nagradu Federik Grisogono, u ožujku ove godine. Više puta bio je pročelnik Geografskog odsjeka PMF-a u Zagrebu, zatim, predstojnik Zavoda za geografiju i prostorno uređenje te Zavoda za fizičku geografiju Geografskog odsjeka PMF-a. Predavao je i razvio brojne kolegije: Geomorfologiju, Aplikativnu geomorfologiju i geomorfološko kartiranje, Geoekologiju i Geoznanstvene osnove zaštite okoliša. Kao gost – profesor predavao je u Mađarskoj, Sloveniji, BiH i SAD. Tijekom svojih dugogodišnjih istraživanja u okviru geomorfologije, kvartarne geologije, geoekologije, zaštite okoliša, političke geografije, demogeografije i regionalne geografije objavio je preko 250 znanstvenih i stručnih radova u domaćim i stranim časopisima, knjigama, monografijama i

foto: I. Zagoda

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1-2/2007

foto: I. Zagoda

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1-2/2007

Već je 22 godine voditelj državnog projekta Geomorfološko kartiranje Republike Hrvatske, a radio je i na nekoliko međunarodnih projekata iz područja geomorfologije i kvartarne geologije. Sudjelovao je na brojnim skupovima i ekspedicijama, na svim kontinentima našeg planeta. Kao što je geomorfologija terenska struka tako je i profesor Bognar čovjek terena. Stoga Vam želim, poštovani profesore, još mnogo godina rada i terenskih istraživanja. Jer, uvjerena sam da će Vam ovaj novi početak krasiti radost življenja, svjesna da nećete mirovati u mirovini. Zato, ne dijelimo danas tugu rastanka, dijelimo radost susreta, dijelimo nadu i želje za Vaše dobro zdravlje i još mnogo godina našeg druženja. I na kraju HVALA! Hvala Vam za sve, za svu ljubav i dobrotu, za mudrost i strpljivost. Vaše će brazde, poput onih slavonskih, podariti bremenite plodove, a vaša baština, Vaš trag, ljudski, stručni i znanstveni mnogima biti putokaz.

Sanja Faivre

07. 06.2007. PREDAVANJE NA TERASI HOTELA U KOMIŽI: GEOMORFOLOŠKA OBILJEŽJA OTOKA VISA I PALAGRUŠKOG PRAGA

foto: I. Zagoda

ostalim publikacijama. Od posebne važnosti su rezultati koje je prof. Bognar postigao u okviru egzogene geomorfologije. To se prvenstveno odnosi na tumačenje nastanka i evolucije padina (tipovi klizišta, predgorske stepenice), pitanja iz područja fluvijalnog i fluviomočvarnog reljefa (nastanak i evolucija riječnih terasa, naplavnih ravni i riječnih korita, nastanak i evolucija Kopačkog rita), zatim pitanja tragova pleistocenske glacijacije Sjevernog i Srednjeg Velebita, gorskog masiva Risnjaka te na rezultate istraživanja specifičnog pseudokrškog-sufozijskog reljefa na Baranjskoj, Đakovačkoj i Vukovarskoj lesnoj zaravni. Posebno treba naglasiti važnost njegovih radova posvećenih istraživanju rasprostranjenja nastanka i evolucije lesa Panonskog i Jadranskog bazena te njihovu međunarodnu prepoznatljivost. Naime, profesor Bognar je član lesne komisije International Union for Quaternary research – INQUA kao i član International asociation of geomorphologists. Također, intenzivno radi na strukturno-geomorfološkoj problematici Dinarida i Panonskog bazena. Izradio je i brojne geomorfološke karte u različitim mjerilima. To su prve geomorfološke karte u nas izrađene suvremenim metodama i prema međunarodnim kriterijima. Profesor Bognar začetnik je i primijenjenih geomorfoloških istraživanja u Hrvatskoj. Spoznavši da je jedna od pretpostavki daljnjeg razvoja geomorfologije povezanost znanosti i prakse, zajedno sa svojim suradnicima, razvio je niz novih metoda u okviru primijenjenih geomorfoloških istraživanja i geoekološke evaluacije reljefa za potrebe prostornog planiranja, građevinarstva, turizma, smještaja i zbrinjavanja otpada, zaštite okoliša i obrane zemlje.

POVODOM ODLASKA U MIROVINU GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1-2/2007

Povodom odlaska u mirovinu

Dragutin Feletar rođen je u Velikom Otoku, općina Legrad, 10. srpnja 1941. godine. Od rane mladosti živio je u Donjoj Dubravi, gdje je polazio osnovnu školu, koju je završio u Kotoribi. Gimnaziju je završio u Varaždinu, a dodiplomski studij geografije 1965. na PMF-u u Zagrebu. Poslijediplomski studij polazio je na Geografskom odsjeku PMF-a gdje je i doktorirao 1982. godine temom »Industrija u ekonomsko-geografskoj strukturi Podravine«. U početku je zaposlen kao profesor, potom kao profesionalni novinar i urednik te djelatnik u kulturi u Čakovcu (1965.-1972.) i Koprivnici (1973.-1983.). U Čakovcu je osnovao Kulturno-prosvjetno društvo »Zrinski«, pokrenuo zapaženu nakladničku djelatnost, te osnovao Radio-Čakovec. U Koprivnici je bio novinar i urednik u nekoliko listova, te direktor službe za kulturu »Podravke«. Potom u istom gradu pokreće nekoliko periodika, među kojima i »Podravski zbornik« (1975.), te osniva koprivnički industrijski muzej »Podravke«. Početkom 1983. (1. veljače) zaposlio se na tadašnjem Geografskom odjelu PMF-a u Zagrebu kao znanstveni asistent te je iste godine unaprijeđen u docenta. Godine 1988. unaprijeđen je u izvanrednog profesora, a 1993. u redovitog profesora. Od 1999. godine redoviti je profesor u trajnom zvanju. Uz temeljni kolegij – Industrijska geografija uveo je kolegij Uvod u geografiju, a predavao je i regionalni kolegij Afrika. Na poslijediplomskom studiju Geografske osnove prostornog planiranja i uređenja predavao je kolegij Industrija i prostorno planiranje. U više je navrata bio predstojnik Zavoda za geografiju i prostorno uređenje te Zavoda za regionalnu geografiju i metodiku, a 1998. i 1999. obavljao je i dužnost pročelnika Geografskog odsjeka. Godine 2002. izabran je za prodekana, a 2004. i za dekana PMF-a Sveučilišta u Zagrebu. Obnašao je i dužnost voditelja poslijediplomskog studija (1999.2000.). Boravio je na studijskim boravcima u Velikoj Britaniji, Njemačkoj, Poljskoj i Češkoj, a kao gost profesor na sveučilištima u Lodzu, Pečuhu, Budimpešti, Krakovu, Ostravi, Münchenu, Mariboru, Ljubljani, Sarajevu i Beogradu. Bio je mentor blizu 60

foto: I. Zagoda

prof. dr. sc. Dragutin Feletar

diplomskih radnji, te 5 magistarskih i 4 doktorske disertacije. Bio je član uredništva odsječkog glasila Acta Geographica Croatica. Objavio je više od 150 znanstvenih i stručnih članaka, te sudjelovao na gotovo stotinu znanstvenih skupova u zemlji i inozemstvu. Autor je (ili koautor), mnogih knjiga, monografija, te udžbenika za osnovnu i srednju školu. Uz bogatu nakladničku djelatnost pokrenuo je i časopis »Meridijani« (1994.). Bio je voditelj tri znanstvena projekta Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, te dva međunarodna projekta. Za svoj dosadašnji rad dobio je brojne nagrade i priznanja. Prof. Feletar je bio vrlo aktivan i u Hrvatskom geografskom društvu. Od 1984. do 1986. obnašao je dužnost tajnika, a od 1986.-1988. predsjednika HGD-a. Bio je i glavni urednik Geografskog glasnika (1985.-1989.) te član uredništva časopisa Geografski horizont (1985.-1989.).

Ivan Zupanc

IN MEMORIAM

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1-2/2007

In memoriam doc. dr. sc. Milan Ilić

Nakon teške bolesti u Zagrebu je 21. siječnja 2007. godine u 42. godini života preminuo dr. sc. Milan Ilić, docent na Geografskom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta, znanstvenik, vrstan nastavnik i potpredsjednik Hrvatskog geografskog društva. Dr. sc. Milan Ilić rođen je 4. srpnja 1965. godine u Krapini. Osnovnu školu završio je u Petrovskom, a srednju školu u Krapini. Diplomirao je na Geografskom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta 1989. godine s temom «Prometna dostupnost glavnih centara u cestovnoj mreži Hrvatskog zagorja», magistrirao 1993. s temom «Promet i organizacija prostora Varaždinske regije», a doktorirao 2001. godine s temom «Prigradski prometni sustavi Središnje Hrvatske». Nakon kraćeg rada u I. osnovnoj školi u Čakovcu od srpnja 1990. zaposlen je kao znanstveni novak na Geografskom odsjeku PMF-a u Zagrebu. Godine 1997. izabran je u suradničko zvanje asistenta, 2000. u zvanje višeg asistenta, a 2003. u zvanje docenta na Geografskom odsjeku PMF-a. Tijekom svog rada na Geografskom odsjeku doc.dr.sc. Milan Ilić značajno je pridonio razvoju geografije bogatom znanstvenom, stručnom i nastavnom djelatnošću, a svojom predanošću i ozbiljnim pristupom radu svima je bio primjer. Široki geografski znanstveni interes bio je jedna od glavnih odrednica njegovog rada. Otvoren prema novim tehnologijama i istraživačkim metodama bio je inicijator primjene suvremenih istraživačkih metoda i tehnika rada na Geografskom odsjeku. Akademske godine 1992/1993. suosnovao je i nekoliko godina izvodio Praktikum iz geografskih informacijskih sustava. Od 1995. do 2004. izvodio je nastavu iz kolegija Osnove statistike s geografskim grafičkim metodama. Od akademske godine 1999./2000. sudjelovao je u izvođenju nastave iz Ekonomske geografije, a od 2003./2004. nositelj je kolegija Ekonomska geografija i Prometna geografija na Geografskom odsjeku PMF-a u Zagrebu. Dobrom pripremljenošću te prije svega velikom pristupačnošću doc.dr.sc. Milan Ilić bio je omiljeni

foto: I. Zagoda

(1965.-2007.)

nastavnik brojnih generacija studenata koji su ga u studentskim anketama proglašavali najboljim nastavnikom na Geografskom odsjeku te ga rado birali za mentora diplomskih radova. Svestranost u znanstvenom radu očituje se i u sudjelovanju na znanstvenim projektima «Urbanizacija Hrvatske» i «Urbani sistemi i prostorna organizacija Hrvatske», u sklopu kojih se bavio istraživanjem prometnog sustava te odnosima prometa i urbanizacije. Rezultate svojih istraživanja objavljivao je u domaćim i stranim znanstvenim časopisima (12) te izlagao na međunarodnim i domaćim znanstvenim skupovima. Obilježje rada doc. dr. sc. Milana Ilića bilo je i poticanje međunarodne suradnje te je u sklopu suradnje Sveučilišta u Zagrebu i Sveučilišta u Mostaru, na Fakultetu prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti u Mostaru, izvodio nastavu iz kolegija Statističke i grafičke metode u geografiji te Geografija Europe. Radni opus doc. dr. sc. Milana Ilića obilježila je bogata stručna djelatnost. Suator je triju udžbenika iz geografije i radnih bilježnica za osnovnu školu, autor je priručnika za zavičajnu nastavu Krapinskozagorske županije, kao i stručnih priloga u «Atlasu

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1-2/2007

Europe», «Općoj i nacionalnoj enciklopediji» te u nekoliko izdanja «Hrvatskog godišnjaka». Objavio je više stručnih radova u domaćim časopisima i sudjelovao na brojnim domaćim stručnim skupovima. Uvijek je poticao afirmaciju i popularizaciju geografije u osnovnim i srednjim školama te je godinama bio član državnog povjerenstva za natjecanja iz geografije te jedan od pokretača E-škole geografije. Također bio je autor-urednik geografskog Internet portala www.geografija.hr na kojemu je objavio nekoliko iznimno rado čitanih članaka. Doc. dr. sc. Milan Ilić bio je član Hrvatskoga geografskog društva, Hrvatskog društva za sustave te predstavnik Geografskog odsjeka u Vijeću za daljinska istraživanja pri HAZU. Od akademske godine 2002./2003. bio je zamjenik pročelnika Geografskog odsjeka. U više navrata bio je član

upravnih tijela Hrvatskoga geografskog društva. U mandatnom razdoblju 2004./2005. i 2005./2006. obnašao je funkciju predsjednika Društva, a u mandatnom razdoblju 2006./2007. te 2007./2008., sve do svoje prerane smrti, funkciju potpredsjednika. Bio je aktivan i kao član uredništva časopisa HGDa: Hrvatskog geografskog glasnika od 2003. i Geografskog horizonta od 2002. godine. Doc. dr. sc. Milana Ilića više nema u našoj sredini i mi, njegovi suradnici, tu činjenicu teško prihvaćamo. U našim sjećanjima doc. dr. sc. Milan Ilić ostat će zapamćen kao zaslužan član naše zajednice koji je svojim djelovanjem ostavio dubok trag u geografskoj znanosti i struci, ali i u našim životima.

Martina Jakovčić

Upute suradnicima

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1-2/2007

UPUTE SURADNICIMA Geografski horizont objavljuje stručne radove iz geografije i srodnih znanstvenih područja kao i interdisciplinarne radove. Časopis izlazi dva puta godišnje. Uredništvo prima rukopise tijekom cijele godine. U pravilu se objavljuju radovi na hrvatskom jeziku. Rukopis treba oblikovati prema izgledu objavljenih članaka u Geografskom horizontu. Članak treba napisati u najkraćem obliku što ga jasnoća izlaganja dopušta. Tekst treba biti jasan, sažet i gramatički ispravan. Uz tekst članka prilaže se i sažetak (nekoliko rečenica). Opseg rukopisa članka – računajući bilješke, literaturu, tablice, grafičke priloge – ne smije prelaziti 28 800 znakova (16 str.), od kojih na svakoj stranici 1 800 slovnih mjesta (30 redaka sa 60 slovnih mjesta u retku pri čemu se računaju i razmaci među rječima). Radovi se šalju u dva isprintana primjerka A4 formata i na disketi (3,5’’) ili CD-u (program MS Word, font Times New Roman 12), a slike kao posebni dokument (TIFF, 300 dpi) i ne vraćaju se. Grafičke priloge (grafikone, fotografije, tablice itd.) valja prirediti prema standardnim načinima računalne izrade. Grafikoni i tablice moraju imati numeraciju i takav raspored u tekstu da ih je moguće uvrstiti usporedno s tekstom. Tablice moraju sadržavati naslov iznad i izvor ispod tablice. U slučaju preuzimanja priloga iz drugog izvora autori su sami dužni osigurati dopuštenje. Primaju se rukopisi pripremljeni sukladno uputama suradnicima Geografskog horizonta. Uredništvo, glavni i tehnički urednik pridržavaju uobičajeno pravo na sitnije izmjene teksta, tablica i način grafičke prezentacije, ali da to bitno ne utječe na sadržaj i smisao članka. Rukopisi se ne honoriraju, niti se vraćaju. Uz članak, autori su dužni dostaviti kontakt adresu (ustanovu zaposlenja s adresom ili kućnu adresu; adresu elektroničke pošte). Korištena literatura citira se unutar teksta, i to tako da se u zagradi navede prezime autora i godina izdanja; na primjer: (Stražičić 1993) te broj stranice ukoliko se radi o citatu (Stražičić 1993, 37). Ako rad ima dva autora, treba navesti oba, na primjer: (Turk i Mirković 1993). U slučaju zajedničkog rada trojice ili više autora, u tekstu se navodi prezime prvog autora i skraćenica i dr. (odnosno et al. ako je članak pisan engleskim jezikom). U popisu literature navode se svi autori reference. Sve reference u tekstu navode se kao i prvi put, odnosno ne koriste se oblici poput «ibid.», «op. cit.» i slično. Na kraju teksta prilaže se popis literature (bibliografija) poredan prema abecednom redu prezimena autora i kronološkim redom za radove istog autora. Ukoliko se citira više članaka jednog autora iz iste godine izdanja, tada se uz godinu navode i slova po abecednom redu (npr. 2000a, 2000b itd.). U slučaju zajedničkog rada više autora, u popisu literature se ne koristi oblik «i suradnici», nego se navode svi autori. Za mrežno dostupne radove potrebno je, nakon dostupnih osnovnih referenci (naslova, autora itd.), navesti izvor (http://) i datum učitavanja. Popis literature i izvora priprema se prema sljedećim primjerima:

Literatura: članak u časopisu: Henkel, R. (2005): Geography of Religion – Rediscovering a Subdiscipline, Hrvatski geografski glasnik 67 (1), 5-25. (Broj 67 označava godište (volumen) časopisa; (1) broj sveska unutar godišta, a 5-25 paginaciju rada u svesku.)

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1-2/2007

članak u zborniku radova: Stražičić, N. (1996): Hrvatska – pomorska zemlja, u: I. hrvatski geografski kongres: geografija u funkciji razvoja Hrvatske: zbornik radova (ur. Pepeonik, Z.), Zagreb, 12. i 13. listopada 1995., Hrvatsko geografsko društvo, Zagreb, 102-114.

poglavlje u knjizi:

Klemenčić, M. (1996): Promjene upravno-teritorijalnog ustroja Hrvatske 1918-1992., u: Hrvatske županije kroz stoljeća (ur. Mirošević, F.), Školska knjiga, Zagreb, 123-148.

knjiga:

Stražičić, N. (1996): Pomorska geografija svijeta: (regionalna pomorska geografija svijeta), Školska knjiga, Zagreb. Graham, B.; Ashworth, G. J.; Tunbridge, J. E. (2000): A Geography of Heritage: Power, Culture & Economy, Arnold, London.

članak na internet stranici:

Faričić, J.: Postoji li danas Dalmacija?, http://www.geografija.hr novosti.asp?id_ novosti=202&id_projekta=0 (29.02.2004.)

Izvori: publikacije:

Popis stanovništva, kućanstava i stanova 31. ožujka 2001.: stanovništvo prema spolu i starosti, po naseljima, Statistička izvješća 1167, DZS, Zagreb, 2003.

internet stranica:

Matisse’s Glossary of Internet Terms, 1994. – 2000. http://www.matisse.net/files/glossary. html (25.10.2000.) U posebnim, stalnim i povremenim rubrikama časopis objavljuje i druge priloge od znanstvenog i stručnog interesa: eseje, osvrte, recenzije, prikaze, bilješke o znanstvenim i stručnim skupovima itd. opsega do 9 000 znakova (5 str.). Takvi prilozi potpisuju se na kraju. Molimo autore da u roku od dva tjedna nakon izlaska časopisa iz tiska dostave Uredništvu časopisa bitnije tiskarske greške prema načinu objavljivanja (stranica, stupac, redak, stoji, treba) koje su se potkrale kako bi se objavile ispravke u sljedećem broju. UREDNIŠTVO

Rukopisi se upućuju na adresu: Hrvatsko geografsko društvo, Geografski horizont, Glavni urednik, Marulićev trg 19, p.p. 595, 10000 Zagreb, Hrvatska, tel. (01) 48 95 402, tel./faks. (01) 48 95 451, e-mail: hgd@geog.pmf.hr