Geografski horizont 55/1 (2009)

100

100 100

SREDOZEMLJE TEMATSKA KARTA STRATEGIJA UČENJA Broj 1/2009, godina LV, ISSN 0016-7266

Izlazi od 1955.

100

Jubilarni svezak broj 100

BROJ 1/2009 • GODINA LV • ISSN 0016 -7266

god. 55, br. 1/2009, Zagreb Stručno-informativni časopis za geografiju http://issuu.com

Nakladnik:

Hrvatsko geografsko društvo Marulićev trg 19, 10000 Zagreb, Hrvatska tel. (01) 48 95 402, tel./faks. (01) 48 95 451, e-mail: hgd@geog.pmf.hr http://www.hagede.hr

Uredništvo: Sanja Faivre, Borna Fürst-Bjeliš, Jelena Lončar, Aleksandar Lukić, Josipa Rodić, Igor Tišma, Ružica Vuk, Ivan Zupanc (svi iz Zagreba), Vera Graovac (Zadar)

Glavna urednica:

Borna Fürst-Bjeliš

Tajnik uredništva:

Ivan Zupanc

Grafički i Tehnički urednik:

Ivan Zagoda

Korektura:

Jadranka Čelant Hromatko

Slog i prijelom:

Ivan Zagoda

Tisak:

MTG Topgraf d.o.o., 2008.

Naklada:

500 primjeraka

Cijena časopisa:

za pravne osobe 30 kn, za fizičke osobe 25 kn

Za potpisane članke odgovaraju autori, za nepotpisane uredništvo.

Rukopisi se ne vraćaju.

Niti jedan dio ove publikacije ne smije se preuzeti, kopirati, prevoditi ili na bilo koji način reproducirati u bilo kojem pisanom ili elektroničkom mediju bez pismene suglasnosti i dozvole autora i izdavača. Časopis Geografski horizont učenicima i nastavnicima kao dodatnu literaturu preporuča Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa.

KLASA: 602-01/07-01/00331; URBROJ: 533-12-07-0004. od 24. srpnja 2007.

Slika na naslovnoj stranici: Porto (foto: Dubravka Spevec)

ČLANCI 7

Ivana Crljenko

Rijeka – razvoj grada na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće

17

Hrvoje Grofelnik Metode tematskog kartografskog predočavanja u ekonomskoj geografiji

Radovan Pavić

29

Klasično Sredozemlje – Prilozi povijesnom i geopolitičkom zemljopisu

METODIČKI FORUM Ružica Vuk

Strategije učenja i poučavanja

51

PUTOPIS Dubravka Spevec

Porto – (ne)otkriveno blago Portugala

59 70

Ogren Variola

Novosibirsk ili put prema pomrčini Sunca

KRONIKA 82 86

60-godišnjica Vijeća Europe

80-godišnjica života prof. dr. sc. Tomislava Šegote

INFO KARTICA 89

Struktura osobne potrošnje u Republici Hrvatskoj 90

Unija za Mediteran

KARTA GOVORI Prosječna veličina prodavaonica

92

u Republici Hrvatskoj 2004. godine

DOGAĐANJA 95

JADRAN: Suvremena geografska problematika 97

7. Festival znanosti 20. - 25. 04. 2009.

PRIKAZI 98

KULTURNA GEOGRAFIJA - Kritički rječnik ključnih pojmova

100 SVEZAKA GEOGRAFSKOG HORIZONTA

Dragi čitatelji Geografskog horizonta, U posljednjih nekoliko godina bilježimo doista značajne jubileje. Prije tri godine proslavili smo 50 godina našeg časopisa (1955.-2005.). A sada upravo držite u rukama 100-ti svezak! Više od pola stoljeća kontinuiranog izlaženja i stotinu svezaka – nije malo. U ovih pola stoljeća od prvog broja pa do danas najčešće su izlazila po dva sveska godišnje, punih 31 godinu, sedam godina izlazila su po tri sveska, a 16 godina po jedan svezak (najčešće kao dvobroj u godinama financijskih kriza).

Cijelo ovo vrijeme Geografski horizont je jedini stručno-informativni i metodički časopis našeg strukovnog udruženja u Hrvatskoj. Osim članovima Hrvatskog geografskog društva, časopis odlazi i na velik broj adresa hrvatskih osnovnih i srednjih škola s preporukom Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske, a odlazi također i u inozemstvo. Želimo časopisu da nastavi svoju dugu tradiciju, te još puno svezaka koje ćemo rado listati, čitati i očekivati s veseljem i zanimanjem.

Dragi čitatelji, geografi i negeografi, nastavnici, dragi studenti, krenite u istraživanje. U ovoj našoj „stotki“ možete pročitati puno zanimljivih članaka, studenti će naći i pojedine teme iz sveučilišne nastave, odlične putopise, obavijesti o predstojećim događanjima i novim knjigama od interesa za struku…

Srdačno Vas pozdravljam do sljedećeg druženja

RIJEKA – RAZVOJ GRADA

NA PRIJELAZU IZ 19. U 20. STOLJEĆE Ivana Crljenko Sveobuhvatno sagledati razvoj Rijeke te razumjeti glavna obilježja i smjernice njezina urbanog, gospodarskog i kulturnog napretka prije oko stotinu godina, u razdoblju posve drugačijih društvenih i političkih odnosa, u vremenu kojega obilježava uznapredovala implementacija važnih tehnoloških dostignuća u svakodnevicu običnoga građanstva te ojačali procesi industrijalizacije i urbanizacije, znači bolje se upoznati s onodobnim političkim okolnostima Rijeke i njezine okolice, ali i s prirodno-geografskim datostima njezina smještaja i položaja u odnosu na šire područje. U ovom se radu stoga razvoj Rijeke prati kroz nekoliko ključnih, međusobno povezanih elemenata: ulogu koju je Rijeka imala unutar Austro-Ugarske Monarhije, uvjete razvoja i širenja lučke funkcije grada, prometno značenje grada (osobito u željezničkom i pomorskom prometu), izgradnju tvornica te arhitektonsko-stilske promjene u fizionomskoj strukturi grada.

Mađarska dominacija Kada se na zgradi riječkoga gradskog tornja nakon dvadesetogodišnjega vijorenja hrvatskoga barjaka 1868. ponovno podigla mađarska zastava, stanovnicima Rijeke i triju obližnjih općina postalo je jasno da je nakon višegodišnjih pregovora s vlastima u Beču i Budimpešti dvadesetak četvornih kilometara širega riječkog područja kao corpus separatum po drugi put u stotinu godina stavljeno izravno pod mađarsku krunu, gdje će i ostati sve do 1918. (Žilić 1980). Takvo je političko rješenje, kojim se posve zanemarivala činjenica da su u to vrijeme u Rijeci od ukupnih 12 598 stanovnika 92% bili Hrvati

(1851) (Rački 1867; sl. 1) i koje je pragmatički podupiralo razvoj neposrednog mađarskoga dijela Dvojne Monarhije na račun njezina hrvatskoga dijela, posve razumljivo imalo različite, najčešće suprotne odjeke u javnosti. Dok je hrvatska politička i kulturna elita zbog nasilnoga provođenja opće, poglavito jezične i kulturne, denacionalizacije odnosno mađarizacije i talijanizacije vlastita teritorija s pravom negodovala (Žilić 1980), novopridošli mađarski, talijanski, njemački i slovenski trgovci, činovnici i industrijalci iskorištavali su sve pogodnosti proširene i unaprijeđene riječke luke.

Ivana Crljenko: RIJEKA – RAZVOJ GRADA NA PRIJELAZU IZ 19. U 20. STOLJEĆE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2009, 7-16

rili upravo u razdoblju mađarske dominacije na riječkom području.

Uvjeti razvoja riječke luke Vjerojatno je najeklatantniji primjer silovitoga razvoja grada na početku 20. stoljeća upravo njezin najživlji, najbučniji, najdinamičniji dio, onaj dio grada koji je u isto vrijeme i nositelj i glavni preduvjet njegova cjelokupnoga gospodarskog napretka. To Sl. 1. Kretanje broja stanovnika Rijeke (sa Sušakom) na prijelazu iz 19. u 20. st.

Izvor: Korenčić, M. (1979): Naselja i stanovništvo SR Hrvatske 1857-1971, JAZU i RZS SR Hrvatske, Zagreb.

Unatoč tomu što je u takvoj nezavidnoj, gotovo bespomoćnoj ovisnosti o mađarskom dijelu Monarhije Rijeka izgubila na vlastitom, prirodno predodređenom mediteranskom identitetu preuzimajući «kontinentski», srednjoeuropski imidž, grad je istodobno proživljavao jedno od svojih najpropulzivnijih razdoblja u povijesti. Naime, razvojni impulsi koji su mahom u interesu širenja mađarskog utjecaja i oplemenjivanja mađarskoga kapitala dolazili iz panonskoga dijela Monarhije ostavili su i hvalevrijedne posljedice u prostornoj strukturi grada i u njegovu sveopćem gospodarskom i kulturnom razvoju, pretvorivši Rijeku u pravo srednjoeuropsko urbano središte (Đekić 2006). Dovoljno je samo spomenuti morfološki najmarkantnije prostorne jedinice u gradu, poput riječke luke, željezničke pruge i velebnoga kolodvora, prvih tvornica, kazališta ili hotela, te ih staviti u uzročno-posljedični slijed događaja koji su utjecali na razvoj Rijeke i njezine šire okolice na prijelazu stoljeća, da se uvidi kako su upravo ti ključni gradski orijentiri nastali ili se dodatno proši-

Tab. 1. Promet robe pomorskim putem u riječkoj luci 1871.-1913.

Godina

Količina (u tonama) Uvoz

Izvoz

Ukupno

1871-1875.

93 600

71 700

165 300

1876-1880.

66 200

165 100

231 300

1881-1885.

153 400

387 100

540 500

1886-1890.

221 600

534 800

756 400

1891-1895.

391 600

535 300

926 900

1896-1900.

429 900

623 500

1 053 400

1901-1905.

462 700

781 800

1 244 500

1905.

611 100

785 200

1 396 300

1906.

574 700

766 100

1 340 800

1907.

882 900

725 700

1 608 600

1908.

659 300

825 300

1 484 600

1909.

842 300

773 100

1 615 400

1910.

697 200

828 900

1 526 100

1911.

779 700

957 400

1 737 100

1912.

878 300

1 097 100

1 975 400

1913.

922 900

1 173 800

2 096 700

Izvor: Mitrović, P., Barbalić, R. F. (1953): Riječka luka, u: Rijeka – zbornik (ur. Ravlić, J.), Matica hrvatska, Zagreb, 35-66.

Ivana Crljenko: RIJEKA – RAZVOJ GRADA NA PRIJELAZU IZ 19. U 20. STOLJEĆE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2009, 7-16

Sl. 2. Riječka luka krajem 19. st.

Izvor: Kostić, 2006.

je, dakako, riječka luka (sl. 2). Kao najprirodniju luku srednjeg i donjeg Podunavlja, glavnu mađarsku i najveću luku na istočnoj obali Jadrana na prijelazu stoljeća, lučka je prometno-trgovačka djelatnost, s ukupnim prometom od oko 1,4 milijuna tona prevezene robe (1905) (Mitrović i Barbalić 1953; tab. 1), uzdigla Rijeku na visoko deseto mjesto po ukupnom prometu među europskim lukama, da bi neposredno prije Prvoga svjetskog rata, stiješnjena između Amsterdama i Venecije, zauzela nešto slabije 14. mjesto (Bićanić 1953).

Pokretački značaj koji je luka imala za razvoj grada, Rijeka može prije svega zahvaliti svom udobnom smještaju podno Trsata, na osunčanoj, pitomoj primorskoj padini uz Riječki zaljev, u njegovu najuvučenijem dije-

lu, na mjestu gdje se more duboko uvuklo o europski kontinent i time ju odredilo kao važan pomorski izlaz širega srednjoeuropskog prostora u Kvarnerski zaljev, odnosno u Jadransko more. Svoj su obol takvom, gotovo idealnom smještaju za razvoj luke, a osobito za razvoj industrije, dala brojna vrela i pećine, kratki i žustri vodotoci, poput nepresušne Rječine, što se s planinskoga ruba strmoglavljuju prema moru. Ne smije se pritom zanemariti i ovjenčanost grada kvarnerskim otocima, koji zbog svoga specifičnoga rasporeda u odnosu na Rijeku umanjuju snagu vjetrova iz južnoga kvadranta, pa je ta karakteristika oduvijek predstavljala blagodat za naseljavanje i preduvjet za razvoj pomorstva (Turk 1997; Roglić 1953) (sl. 3). Poput ostalih dvaju vodećih lučkih gradova na

10

Ivana Crljenko: RIJEKA – RAZVOJ GRADA NA PRIJELAZU IZ 19. U 20. STOLJEĆE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2009, 7-16

Sl. 3. Prikaz Kvarnerskoga zaljeva Izvor: Žic, 2000.

Jadranu sličnih prirodnih datosti, utjecajne Venecije i suparničkoga Trsta, gravitacijski utjecaj Rijeke u široj okolici ovisio je o gospodarskoj zrelosti neposrednoga zaleđa. U riječkom se slučaju neposredna okolica, što zbog planinske barijere, što zbog sveopće zaostalosti i izoliranosti ruralnoga gorskog prostora unatoč izgradnji Karoline (1726) i Lujzijane (1809), nije mogla potpuno savladati, pa se smatrala više hendikepom nego prednošću. Važnost Rijeke ovisila je i o regionalnim povijesnim okolnostima, koje su grad nemilosrdno prebacivale iz jedne vlasti u drugu, te o prometnom sustavu, koji je, kao i svugdje gdje zaživi, blagotvorno djelovao na njezin razvoj (Stražičić 1975).

Dolazak željeznice No razvoj riječke luke nije uvijek tekao idiličnim, neometanim tokom. Štoviše, Rijeka je nakon otvaranja željezničke pruge od Beča do Trsta (1857), pomoću koje se zalaganjem Austrije izravno favorizirao razvoj Trsta u odnosu na ostale jadranske luke, postala jedan od važnijih aktera austrijsko-mađarskog suparništva. Naime, ako se uzme u obzir činjenica da su Trst i Rijeka, postavši slobodnim kraljevskim gradovima 1719., deklarativno imali zajamčene jednake uvjete trgovanja te da u topološkom i prirodnogeografskom smislu imaju slične predispozicije za razvoj, nadmoć Trsta naspram Rijeke koja je postala očigledna u svim segmentima života u sljedećih 150 godina može se objasniti ponajprije političkim razlozima,

Ivana Crljenko: RIJEKA – RAZVOJ GRADA NA PRIJELAZU IZ 19. U 20. STOLJEĆE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2009, 7-16

odnosno podrškom bečkih vlastodržaca i imperijalističkim namjerama koje su nedvosmisleno išle u prilog Trstu, ali i osnaženim tendencijama monopolskoga kapitalizma zbog kojih se primjerice posavsko-jadranska trgovina, umjesto kraćim putem preko Karlovca i Rijeke, odvijala preko Siska i tako zaobilaznim putem skretala za Trst. Pošto su se izoštrile razlike u stupnju razvijenosti između dvaju najvećih istočnojadranskih suparnika, daljnji je napredak Rijeke počela kočiti blizina mnogo jače, prometnije i infrastrukturno bolje opremljene tršćanske luke s boljim prometnicama u zaleđu (Bićanić 1953; Roglić 2006). Prosperitetniji dani za riječku luku uslijedili su nakon ulaska prvoga vlaka u njezin željeznički kolodvor, pa se otada može govoriti o jednoj novoj, naprednijoj, uljepšanoj Rijeci. Statistički to znači da se u razdoblju 1867-1914. promet brodova u Trstu povećao za šest puta, dok se kroz riječku luku umnožio za čak trideset puta (Roglić 2006).

Kako se, dakle, naslućuje, Rijeku s početka 20. stoljeća ne može se u cijelosti promatrati bez razumijevanja važnosti koje je na njezin ukupan prosperitet imao dolazak željeznice 1873., najprije kao odvojka magistralne pruge Beč–Trst (Rijeka–Sv. Petar), a potom i početno-završne točke na pruzi Budimpešta–Zagreb–Rijeka (Stražičić 1975; Turk 1997; Roglić 2006). Pridruživanje Rijeke ostalim članicama povlaštenoga kluba željezničkih gradova, koje je baš kao i sama riječka luka bilo podvrgnuto interesima mađarskoga dijela Monarhije, odrazilo se ne samo na morfologiji grada, njegovu širenju uz obalu na zapad od Mlake do Kantride (sl. 4), a indirektno i u urbanističko-estetskom i kulturološkom smislu, nego i na gospodarskom planu jačanjem tranzit-

11

nih lučkih aktivnosti, trgovinske razmjene, parobrodarskoga pomorstva, znatnijim prodiranjem turizma te prekretničkim učinkom na razvoj moderne, litoralizirane industrije i s njom povezane 2,5 km duge industrijske zone s impresivnim kompleksima historicističkih lučkih skladišta kao pokazateljima zavidno visoke tehničke kulture sredine.

Sl. 4. Pogled na Rijeku s Trsata 1873.

Izvor: Žic, 2000.

Industrijski uzlet Iako su prve riječke tvornice, kao što je šećerana (tzv. Zuccheriera, podignuta nizozemskim kapitalom još 1750-ih u udaljenom zapadnom dijelu grada, na mjestu gdje su mogli pristati jedrenjaci za iskrcaj šećerne trske iz prekooceanskih zemalja, a opet u neposrednoj blizini mnoštva vodotoka (Đekić 2006)), tvornica svijeća, užarija i tvornice za preradu svile i kože, proradile još u razdoblju kolskih putova i jedrenjačkoga prometa, tek je 19. stoljeće donijelo masovnije zapošljavanje Riječana u vodećoj sekundarnoj djelatnosti. Godine 1843. Rijeka se mogla podičiti s čak 62 manje i veće tvornice, od kojih su 22 bile tvornice brodova, tzv. škverovi (Klaić 1880). Već tada je bila otvorena i tvornica strojeva, likera, papira (popularna Hartera, čiji je prvi pogon počeo

12

Ivana Crljenko: RIJEKA – RAZVOJ GRADA NA PRIJELAZU IZ 19. U 20. STOLJEĆE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2009, 7-16

s radom još u Adamićevo doba; u njoj je instaliran prvi parni stroj u jugoistočnoj Europi, koji je proizvodio iznimno cijenjen cigaretni papir; 1821), duhana (moćna Tabakera koja je kao najveća tvornica duhana u Monarhiji zapošljavala 2400 radnika, uglavnom Riječanki, a vremenom se toliko omasovila da se 1851. morala useliti u prostorije bivše šećerane), paromlin, plinara (1850), tvornica torpeda (s godišnjom proizvodnjom od 800 torpeda, koja je s drvene lansirne rampe ispalila svoj prvi torpedo 1886., dvije godine nakon otvaranja; sl. 5) te rafinerija nafte (1883). Izgradnjom popratne infrastrukture (električna rasvjeta 1881., moderna kanalizacija 1882., električna centrala za potrebe luke i željeznice 1890., gradski vodovod 1895., električni tramvaj do Opatije i Lovrana 1899.) na prijelazu stoljeća industrija je dobila još veći uzlet pa je napredovala gotovo nezaustavljivom brzinom postajući, uz luku, glavna gradska djelatnost (Prikril i Kolacio 1953). U prvom desetljeću 20. stoljeća izdvojilo se tako šest vodećih industrija – brodogradilište, rafinerija nafte, tvornica torpeda, tvornice duhana i papira te ljuštionica riže – u kojima je dnevno na posao odlazilo 54 000 radnika iz Rijeke i bliže okolice (Stražičić 1975; Turk 1997; Vukonić 2005).

Daljnji urbani razvoj Snažna industrijalizacija stvorila je povoljne uvjete za razvoj ostalih, mahom uslužnih djelatnosti, pa se, gotovo očekivano, upravo u to doba u Rijeci osnivaju prva dionička parobrodska društva (poput mađarske Adrie i Ungaro-Croate; Vukonić 2005), otvaraju banke (Riječka banka, 1871), konzulati i strana predstavništva, a u gradu je u kratkom vremenu ojačala i njezina kulturnoobrazovna funkcija. U to tzv. Zajčevo doba otvoreno je i Općinsko kazalište (1885) kao prva javna zgrada osvijetljena električnom rasvjetom, koje će kasnije postati Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca (Đekić 2006) (sl. 6), prirodoslovni muzej (1876), a u gradu već tada postoje knjižnice, gimnazije, Vojno-pomorska akademija (1852), više kina i kazališta. Turisti koji su u to vrijeme počeli otkrivati čari Rijeke i okolnoga primorskog prostora mogli su se smjestiti u devet hotela i odande obilaziti istarske gradove i Trst izletničkom parobrodarskom linijom ili se pet puta tjedno ljeti i triput tjedno zimi do 1906. voziti na relaciji Senj – Novi Vinodolski – Selce – Crikvenica – Voz – Kraljevica

Sl. 5. Lansirna rampa torpeda

Sl. 6. Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca

Izvor: http://www.r-1.hr/, 13. 6. 2008.

Izvor: Đekić, 2006.

Ivana Crljenko: RIJEKA – RAZVOJ GRADA NA PRIJELAZU IZ 19. U 20. STOLJEĆE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2009, 7-16

13

Sl. 7. Trg Dante s hotelima Europa i Lloyd Izvor: Žic, 2000.

– Bakar – Rijeka (Žic 2000; Vukonić 2005) (sl. 7).

Rijeka sa susjednim Sušakom i njegovom novoizgrađenom lukom doslovno je postala veliko gradilište u kojem su uz domaće majstore projektirali i znameniti europski arhitekti iz Trsta, Beča, Leipziga i Budimpešte.

Tako su šetača ulicama riječkoga Donjega ili Novoga grada mogle impresionirati obje zgrade riječke tržnice iz 1881. ili moćna zgrada željezničkoga kolodvora iz 1890., koju je projektirao budimpeštanski specijalist za zgrade Mađarskih željeznica Ferenc Pfaff, ili zgrada riječkoga HNK-a, koju su glasoviti arhitekti F. Fellner i H. G. Helmer osmislili kao historicističku cjelinu temeljenu na visokoj renesansi i baroku, ili palača Modello (sl. 8), koju je također osmislio poznati

bečki dvojac (Matejčić, 1996), ili pak neorenesansne zgrade, kao što su velebna Guvernerova palača i monumentalna palača Jadran iz 1897. – zgrada parobrodarskoga društva Adria, simbola pomorske moći Rijeke, smještena na jednoj od najljepših lokacija u gradu – koje su obje nastale zbog potreba Mađarske da pokaže svoju moć, utjecaj i ambicije na riječkom području. Na glavnom i najživahnijem riječkom sastajalištu – najpoznatijoj gradskoj promenadi – 360 m dugačkoj ulici Korzo po kojoj se svakodnevno kretalo 50-ak tisuća tadašnjih stanovnika Rijeke (Hirc 1996) historicizam je predstavljen zdanjem Filodrammatice, neorenesansnom zgradom glavne pošte, klasicizam zgradom današnjega Radija Rijeke, a secesija zgradom hotela Royal (Đekić 2006) (sl. 9).

14

Ivana Crljenko: RIJEKA – RAZVOJ GRADA NA PRIJELAZU IZ 19. U 20. STOLJEĆE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2009, 7-16

Sl. 8. Palača Modello Izvor: Žic, 2000.

Šetnja pak Gornjim ili Starim gradom ostavljala je obično potpuno drukčiji dojam, što je ponajprije odraz bipolarnoga razvoja grada. Naime, Gornji je grad do nagloga širenja grada u 19. st., od kada je osuđen na polagano umiranje, bio i jedino gradsko tkivo. Izgrađen je u tipičnoj maniri mletačkih srednjovjekovnih gradova s uskim, krivudavim, ulicama popločenima grubim kamenim pločama, stiješnjenim trgovima, manjim stambenim kućama na kat ili dva, strmim stubama, trgovinama „na koljeno“, portunima, balaturama, skučenim kovačkim, tkalačkim, krojačkim i drugim obrtničkim radnjama i konobama, preuskim prolazima u dvorišta i vrtove. U prilično lošim materijalnim i higijenskim uvjetima u kojima je živjelo ondašnje stanovništvo potpuno je jasno da

su bilo kakve fasadne dekoracije, monumentalniji portali i balkoni bili iznimno rijetke pojave (Yriarte 1999; Đekić 2006; Kostić 2006). Ipak, ni oronulost Gornjega grada, ni sjaj Donjega grada nisu mogli zasjeniti činjenicu da se Rijeka na prijelazu iz 19. u 20. stoljeća razvijala u smjeru koji joj je i prirodno i društveno uvjetovan, a koji joj je bio zacrtan još u 18. i početkom 19. stoljeća, što se, pretvarajući ju u vodeću hrvatsku luku, u kasnijem razdoblju dodatno potvrdilo.

Ivana Crljenko: RIJEKA – RAZVOJ GRADA NA PRIJELAZU IZ 19. U 20. STOLJEĆE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2009, 7-16

Sl. 9. Korzo krajem 19. st.

Izvor: Marjanović, 1953.

Literatura i Izvori: Bićanić, R. (1953): Važnost Rijeke u ekonomskom životu Hrvatske, u: Rijeka – zbornik (ur. Ravlić, J.), Matica hrvatska, Zagreb, 153-180. Đekić, V. (2006): Volite li Rijeku? V.B.Z, Zagreb.

Hirc, D. (1996): Hrvatsko primorje: slike, opisi i putopisi. Zagreb 1891. Pretisak - Tiskara Rijeka d.d., Rijeka.

Klaić, V. (1880): Zemljopis zemalja u kojih obitavaju Hrvati. I. svezak. Društvo S. Jeronima, Zagreb.

Korenčić, M. (1979): Naselja i stanovništvo SR Hrvatske 1857-1971, JAZU i RZS SR Hrvatske, Zagreb.

Kostić, V. (2006): Rijeka i okolica u starim engleskim putopisima. Adamić, Rijeka.

Marjanović, M. (1953): Rijeka od 1860. do 1918., u: Rijeka – zbornik (ur. Ravlić, J.), Matica hrvatska, Zagreb, 215-252.

15

16

Matejčić, R. (1996): Rijeka, u: Enciklopedija hrvatske umjetnosti, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb, 66-68.

Mitrović, P., Barbalić, R. F. (1953): Riječka luka, u: Rijeka – zbornik (ur. Ravlić, J.), Matica hrvatska, Zagreb, 35-66.

Prikril, Z., Kolacio, Z. (1953): Urbanistički razvoj Rijeke, u: Rijeka – zbornik (ur. Ravlić, J.), Matica hrvatska, Zagreb, 189-200.

Rački, F. (1867): Rieka prema Hrvatskoj. Brzotiskom Antuna Jakića, Zagreb.

Roglić, J. (1953): Geografski položaj Rijeke, u: Rijeka – zbornik (ur. Ravlić, J.), Matica hrvatska, Zagreb, 9-14.

Roglić, J. (2006): Rijeka, u: Geografske regije Hrvatske i susjednih zemalja: geografske posebnosti i razvojni procesi – sabrana djela, knjiga 5 (ur. Matas, M.), Školska knjiga i Geografsko društvo Split, Zagreb i Split, 230-248.

Stražičić, N. (1975): Rijeka i njezina okolica – jedinstvena regionalna cjelina, u: Geografija Hrvatske, knjiga 5 (ur. Cvitanović, A.), Institut za geografiju Sveučilišta u Zagrebu i Školska knjiga, Zagreb, 58-98.

Turk, H. (1997): Rijeka – geografska obilježja. Geografski horizont, 43(2), 35-45.

Vukonić, B. (2005): Povijest hrvatskog turizma. Prometej i HAZU, Zagreb.

Yriarte, Ch. (1999): Istra i Dalmacija – putopis, Antibarbarus, Zagreb. Žic, I. (2000): Riječka gostoljubivost. Adamić, Rijeka. Žilić, D. (ur.) (1980): Rijeka. Otokar Keršovani – Rijeka, Opatija. http://www.r-1.hr/, 13. 6. 2008.

mr. sc. Ivana Crljenko, leksikografski suradnik

Leksikografski zavod Miroslav Krleža Frankopanska 26, 10000 Zagreb, Hrvatska, e-mail: ivana.crljenko@lzmk.hr

17

Metode tematskog kartografskog predočavanja u ekonomskoj geografiji Hrvoje Grofelnik Tematska kartografija ima vrlo značajnu ulogu unutar geografije, pa tako i u ekonomskoj geografiji. Geografija kao znanost naglašava aspekt prostornog istraživanja, a karta kao sredstvo konkretiziranja određenog prostora značajno pomaže pri inventarizaciji, ali i razumijevanju odnosa, procesa i promjena u geoprostoru.

Specifičnost tematske kartografije unutar ekonomske geografije proizlazi iz objekta proučavanja ove geografske discipline. Prostorni sadržaji kao što su gospodarski objekti te njihovi međusobni odnosi i procesi mogu se vrlo jednostavno i zorno prikazati uz pomoć tematskih karata. Sredstva za nadopunjavanje temeljne semiološke1 tematske kartografske osnove su dopunski elementi karte (tekstualni, tabelarni i grafički).

Uvod Pri izradi tematske karte i odabiru metode prikazivanja temeljni zadatak je pronalaženje najprikladnije metode koja će vizualizirati objekt prikazivanja. Tematske karte unutar ekonomske geografije prikazuju sadržaje iz područja općenito gospodarstva te pojedinih grana kao što su: poljoprivreda, šumarstvo, ribarstvo, rudarstvo, vodoprivreda, industrija, energetika, obrt, trgovina, bankarstvo, turizam, promet, državna uprava...

Tematskim kartama mogu se prikazivati fizički konkretna stvarnost: položaj, raspro1

stiranje, pokret, količina, procesi i prostorni odnosi ili pak to mogu biti: tendencije, trajanje, planovi, projekti... Prikazivanje lokacije, usmjerenosti, pokreta, procesa ili odnosa, na klasičnim tematskim kartama vrši se uz pomoć tzv. Bertinovih varijabli (površina, oblik, tekstura, boja, vrijednosti, orijentacija simbola i sl.), a na digitalnim interaktivnim i dinamičnim kartama može biti nadopunjeno multimedijalnim dodacima kao što su animacije...

Semiološke karte (semiologija) ili znakovne karte; tematske karte čiju osnovnu metodu prikazivanja čine kartografski znakovi.

18

Hrvoje Grofelnik: METODE TEMATSKOG KARTOGRAFSKOG PREDOČAVANJA U EKONOMSKOJ GEOGRAFIJI GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2009, 17-28

1. Suvremeni mediji razvoja tematske kartografije

Razvojem tematske kartografije u drugoj polovici dvadesetog stoljeća sve više dolazi do uporabe digitalnih kartografskih sredstava. Razvojem digitalne kartografije koja prati razvoj i mogućnosti kako hardvera tako i softvera došlo je do značajnog kvantitativnog i kvalitativnog pomaka u tematskoj kartografiji. Uz količinu kartografskih prikaza, razvojem kartografskih metoda te multimedijalnim nadopunama današnjih karata s razvojem interneta otvorilo se novo doba tematske kartografije, prije svega s obzirom na dostupnost i funkcionalnost kartografskih sadržaja. Razvoj digitalne kartografije je značajno unaprijedio kartografiju, posebice u jednostavnosti, obnovi i dostupnosti kartografskih materijala. Ipak uz sva nova dostignuća i metode klasična kartografska znanja još uvijek imaju aplikativnu vrijednost.

Digitalne karte se danas mogu naći na nizu medija od interneta, posebno oblikovanih softvera kao što su: Microsoft Encarta, WAP, GIS-a pa do GPS aplikacija... Digitalizacija kartografije koja se ubrzano odvija nesumnjivo utječe na kvantitetu i kvalitetu digitalnih karata. Budući da se gotovo sva obilježja digitalne kartografije i samih tematskih karata mogu naći na internetu u daljnjem tekstu će se uglavnom govoriti o internetu kao suvremenom mediju razvoja digitalne tematske kartografije.

Internet kao medij na kojem se može naći mnoštvo kartografskih prikaza otvorio je mnoge nove mogućnosti kartografije. Niz pozitivnih obilježja web-a su: dostupnost na globalnoj razini, kapacitet, mogućnost pretraživanja, nezavisnost, relativno mali troškovi u odnosu na broj korisnika, pove-

ćana sposobnost obnove podataka, multimedijalna integracija, poboljšana simulacija trodimenzionalnosti... Uz pozitivna, web kao medij za postavljanje karata ima i niz negativnih obilježja: prije svega ograničenost na www kao medij, pronalaženje odgovarajućih sadržaja, jezične i pismovne barijere, limitirajuća memorijska veličina karata i s time vezana detaljnost, limitiranost veličinom i rezolucijom projekcijskog zaslona, problemi vjerodostojnosti informacija (posebice s obzirom na izdavača), “besplatnost”, privatnost, sigurnost, licenciranost, datum izrade te datum stanja prikazanog na karti... Bez obzira na nedostatke danas mnogi smatraju da je web kao cjelina postao hiperkarta koja se svakodnevno obnavlja i povećava te na taj način pruža sve podrobniji uvid u stanje i razvoj geoprostora.

Podjela digitalnih-web karata: 1) STATIČNE KARTE; - «view only»: mogućnost isključivo pregledavanja (često su to digitalizirane-skanirane analogne karte) primjer: http://geodepot.statcan.ca/Diss/Maps/ ThematicMaps/placeofwork_e.cfm (30.09.2007.)

- interaktivne: digitalne karte na kojima se prijelazom ili klikom miša može doći do dodatnih sadržaja (multimedijalne nadopune, linkovi...), mogućnost mijenjanja mjerila karte, prikazivanje izabranih grafičkih slojeva karte… primjeri: http://nationalatlas.gov/natlas/Natlasstart. asp (30.09.2007.) http://216.55.182.132/FairData/SocioEconMapper/map. asp?command=scope&map=0

Hrvoje Grofelnik: METODE TEMATSKOG KARTOGRAFSKOG PREDOČAVANJA U EKONOMSKOJ GEOGRAFIJI GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2009, 17-28

(30.09.2007.) http://plasma.nationalgeographic.com/mapmachine/ (30.09.2007.) http://encarta.msn.com/encnet/features/ mapcenter/map.aspx (30.09.2007.) http://earth.google.com/earth.html (30.09.2007.)

2) DINAMIČNE odnosno animirane karte; mogu biti «view only» ili interaktivne primjeri: (dinamične karte iz područja srodnih ekonomskoj geografiji) http://www.dynamicplanet.com/Support/ DP_Downloads.html (30.09.2007.) http://nationalatlas.gov/dynamic.html (30.09.2007.)

Najčešći nedostaci karata na web-u su: margine, redakcijski podaci, mjerilo, usjeverenost, kartografska projekcija, godina izrade karte, godište podataka na karti, izdavač odnosno autor, alati korišteni za izradu karte… Ipak web karte na prvi pogled iako nemaju navedene sadržaje mogu mnoge nadopuniti interaktivnošću prikaza. Digitalne i web karte olakšavaju interaktivnošću (npr.: 3D simulacijama) stvaranje vjerodostojnijih mentalnih mapa određenog prostora (mjerilo, visina, kut gledanja, kontrast, boje, animacija grafičkih slojeva...). Interaktivni dodaci mogući pri dizajniranju web karata su: animiranje simbola («hot-spot», «mouseover», «pop-up menus»), film, zvuk, tablica, tekst, legenda, ilustracija, animacija, grafovi, 3D... Zoom-mjerilo na interaktivnim kartama posebice omogućava kvalitetan i selektivan uvid u prostor, a dijeli se na: statični linearni zoom, statični stepenasti zoom i dinamični (samogeneralizirajući) zoom.

2 3

19

Digitalna kartografija2, a naročito web kartografija s tematskim kartama, mijenja kartografiju iz statičnog servisa u kojem je bio cilj dati postojeće podatke u servis davanja potrebnih podataka i kartografskih prikaza. Digitalno kartografsko okruženje briše klasične granice između vrsta karata te kombinacijom grafičkih slojeva3 stvara interaktivne karte. Geografski informacijski sustav (GIS) posebice daje dodatni uvid u razvoj stanja usporedbom grafičkih slojeva.

GIS omogućava preklapanje kartografskih prikaza u grafičkim slojevima iz različitih vremenskih razdoblja te dobivanje uvida u promjene i procese u prostoru. GIS je u suštini analitički sustav za dobivanje novih podataka integracijom baza kartografskih i statističko-tematskih slojeva. Izvlačenje: pojava, procesa, trendova, veza, intenziteta, povezanosti, predviđanje razvoja pojava te tablične relacije pridruživanja, ažuriranja, restrukturiranja… omogućuju integraciju novih podataka i odnosa u GIS bazi podataka, a da topologija prostora ostane sačuvana.

GIS istovremeno pohranjuje geometrijske i atributivne podatke o objektu. Geometrijski i alfanumerički podaci čine nedjeljivu cjelinu te se promjenom atributivnih podataka mijenja i grafički prikaz. Na taj način GIS čini digitalni model prostora te omogućava interaktivan tematski pristup geoprostoru.

Tri razine GIS-a: 1) utvrđivanje i promatranje postojećeg stanja 2) planiranje – prognoziranje – odlučivanje 3) opažanje i reagiranje u stvarnom vremenu

Digitalnu kartografiju čini niz metoda i tehnika izrade karata uz pomoć računalnih tehnologija.

Grafički sloj ili layer je skup organiziranih podataka koji čine logički i prostorno povezanu cjelinu.

20

Hrvoje Grofelnik: METODE TEMATSKOG KARTOGRAFSKOG PREDOČAVANJA U EKONOMSKOJ GEOGRAFIJI GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2009, 17-28

GIS je sa svim navedenim obilježjima moćan alat za izradu klasičnih jednostavnih, ali i kompleksnih interaktivnih tematskih karata iz područja ekonomske geografije.

2. Metode prikazivanja

u tematskoj kartografiji

Metode prikazivanja geografskih ekonomskih sadržaja na tematskim kartama vrlo su raznolike te variraju od klasičnih semioloških kartografskih pristupa pa do suvremenih interaktivnih karata s multimedijalnim nadopunama. Metode prikazivanja variraju i s obzirom na objekt prikazivanja

koji može biti primarno određen: lokacijom, usmjerenošću, odnosima, pokretom, procesom...

Jednostavne tematske karte najčešće služe za prikazivanje distribucije određenog sadržaja ili pojave u prostoru, dok složeniji prikazi teže vizualizaciji odnosa, procesa, hipoteza…stručnih sadržaja. S obzirom na objekt proučavanja ekonomske geografije tematske karte iz ovog područja zahtijevaju puno manje topografske osnove od fizičkih tematskih karata, najčešće je potrebno samo ucrtati administrativne granice, dok se naglašavaju primjerice gospodarski sadržaji.

Sl. 1. Razmještaj tonaže hrvatske trgovačke mornarice po matičnim lukama.

Izvor: Stražičić N., 1996: Hrvatska - pomorska zemlja, Zbornik radova I. hrvatskog geografskog kongresa, Hrvatsko geografsko društvo, Zagreb

Hrvoje Grofelnik: METODE TEMATSKOG KARTOGRAFSKOG PREDOČAVANJA U EKONOMSKOJ GEOGRAFIJI GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2009, 17-28

21

Sl. 2. Proizvodnja prirodnog i sintetičkog kaučuka, pravci izvoza Izvor: Bilen M. i Kurtek P., 1988: Ekonomska geografija svjetske trgovine, Školska knjiga, Zagreb

Opća podjela ekonomskih tematskih karata: - pregledne; smještaj i distribucija sadržaja, - atributivne; opis osnovnih obilježja, - razvojne; vremenska obilježja, - interpretacijske; uzročno posljedične veze.

Podjela tematskih karata s obzirom na svojstva prikazanog objekta: - kvalitativne (npr.: prostiranje ili pozicioniranje u prostoru...), - kvantitativne (npr.: vrijednosti, gustoća...), - statističke (npr.: usporedba podataka

različitih objekata...), - dinamičke (npr.: promjene u prostoru i vremenu, hipoteze...).

Podjela tematskih karata s obzirom na oblik i sredstva prikaza: 1) prikazivanje konkretnih objekata u prostoru: - pregledna karta (smještaj i tlocrt), (sl. 1.

- 4. i 8.), - atributivna karta (obilježja objekta, npr. brojčana obilježja), (sl. 1. - 8.).

2) prikazivanje apstraktnih pojava i odnosa u prostoru: - površinski kartogram; prikaz relativnih podataka za određeno područje.

22

Hrvoje Grofelnik: METODE TEMATSKOG KARTOGRAFSKOG PREDOČAVANJA U EKONOMSKOJ GEOGRAFIJI GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2009, 17-28

Sl. 3. Izravna strana ulaganja u Republici Hrvatskoj Izvor: Sić M., 2003: Regional Disparities in Croatia, Hrvatski geografski glasnik 65/2,

Hrvatsko geografsko društvo, Zagreb

Rangiranje jedinica na osnovi teritorijalnog ustroja različitim tonovima boje ili šrafurom... Uz pomoć nijansi boje ili šrafure često se prikazuju nominalni podaci po teritorijalnim jedinicama. Statističkim kartogramom se mogu prikazati promjene pojava u prostoru i vremenu, (sl. 3.),

- kartodijagram; integracija karte i dijagrama, prikaz apsolutnih ili relativnih podataka neke određene pojave za točku, liniju ili površinu. Kartodijagram može biti izveden uporabom: stupaca, linijski, radijalno… (sl.

1. i 2.), - izolinijska karta; vizualizacija prostiranja

Hrvoje Grofelnik: METODE TEMATSKOG KARTOGRAFSKOG PREDOČAVANJA U EKONOMSKOJ GEOGRAFIJI GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2009, 17-28

23

Sl. 4. Lokacije i struktura trgovina u prvoj zoni Ilice Izvor: Bilen Jakovčić M., 2006: Busines Functions and Problems of Closure of Commercial in Ilica Street in Zagreb, Hrvatski geografski glasnik 68/1, Hrvatsko geografsko društvo, Zagreb

pojava jednakih vrijednosti, intervala ili pak udaljenosti od središta određene pojave... (sl. 5.), - karta pokreta; “vektorska” karta na kojoj se osim smjera može unijeti intenzitet pojave odnosno interakcije… (sl. 2., 6. i 7.), - karta prostorne sinteze; integracija pojedinih vrsta tematskih prikaza u službi potpunijeg uvida u geoprostor, (sl. 2.).

Osnovu za tematsko kartografsko predočavanje prostora čine vizualne Bertinove varijable: površina, vrijednost, boja, tekstura, orijentacija i oblik. Upravo ove varijable razlikuju kartografske znakove međusobno te daju dodatne opisne informacije koje čine suštinu tematske kartografije.

Ilustrativnost i sugestivnost određenih metoda raste od šrafure prema boji te od točke prema slikovnim simbolima. Orijentacija, oblici i površine simbola pozicioniraju i prezentiraju objekt, dok vrijednost, boje i teksture opisuju objekt.

Kartografski znakovi su sredstva vizualnog izražavanja koja pružaju informacije o obilježjima objekata prikazivanja. Znakovi (signature) prikazuju položaj i kvalitetu objekta, a mogu biti: zorni ili slikovni, geometrijski i slovno-brojčani. Po dimenzijama mogu biti: točkasti za lokaciju i kvalitetu objekta, linijski za pružanje, površinski za obuhvat. Specifični oblici tematskih karata s obzirom na uporabu znakova su: stigmogram (metoda točaka) i piktogram (metoda slova i slikovnih simbola). Kartografski znakovi se dijele na: površinske (konturne), linijske (dužinske) i točkaste (pozicijske).

Dijagrami iskazuju brojčane vrijednosti, a prikazuju kvantitativne podatke koji mijenjaju vrijednosti tijekom vremena, udio u pojavi, odnosu ili procesu. Dijagrami mogu biti: točkasti (znakovno oblikovana točka s određenom vrijednošću), radijalni, linijski, površinski i tjelesni.

24

Hrvoje Grofelnik: METODE TEMATSKOG KARTOGRAFSKOG PREDOČAVANJA U EKONOMSKOJ GEOGRAFIJI GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2009, 17-28

Sl. 5. Poljoprivredni prinosi u Europi (100 označava europski prosjek) Izvor: Sić M., 1991: Oblici gospodarske djelatnosti, Geografski horizont 1991/2, Hrvatsko geografsko društvo, Zagreb

3. Primjeri vrsta tematskih karata i metoda tematske vizualizacije sadržaja

3.1 Lokacijske tematske karte Lokacijske tematske karte dijele se s obzirom na obilježja objekta prikazivanja na nekvantitativne i kvantitativne. Na lokacijskim tematskim kartama stručni sadržaji su prikazani signaturama. Kvantitativne lokacijske tematske karte koriste dijagramsku metodu prikazivanja u točki (kartodijagram).

Lokacijske tematske karte obilježene su vi4

Vidi bilješku 1

sokim stupnjem generaliziranosti, a cilj je uočavanje razmještaja odnosno distribucije određene pojave ili procesa u prostoru.

Lokacija na kartografskoj osnovi se obilježava kartografskim znakovima pri čemu je potrebno poštivati pravila semiotike4: pravilo specifičnosti (prepoznatljivost), pravilo proporcionalnosti (hijerarhija i vrijednost), pravilo mnemoničnosti (pamtljivost) i pravilo univerzalnosti (kartografska asocijativnost).

Uz kartografske znakove, prilagođene objektima prokazivanja, na karti je potrebna odgovarajuća legenda.

Hrvoje Grofelnik: METODE TEMATSKOG KARTOGRAFSKOG PREDOČAVANJA U EKONOMSKOJ GEOGRAFIJI GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2009, 17-28

25

Sl. 6. Broj putničkih vlakova na prugama Središnje Hrvatske 1991. i 1999. godine; broj vlakova: 1 - 10; 2 - 30; 3 - 50; 4 - 1991; 5 - 1999. godine Izvor: Ilić M., 2000: Željeznički putnički promet Središnje Hrvatske, Hrvatski geografski glasnik 62, Hrvatsko geografsko društvo, Zagreb

3.2 Linijske tematske karte Linijske tematske karte dijele se s obzirom na obilježja objekta prikazivanja na nekvantitativne i kvantitativne. Linijskim tematskim kartama prikazuju se veze ili procesi između objekata ili pojava u prostoru. Njima se također može naglašavati prostorni raspored, intenzitet te vrsta veza među objektima prikazivanja. Osnovno obilježje linijskih tematskih karata je generaliziranje stručnog sadržaja uzduž specifične prostorno određene linije. Linije mogu biti realni pravci ili generalizirani pravci povezivanja objekata i površina u prostoru. Linijskim kartama se

zorno mogu prikazati veze, procesi, intenziteti, odnosi i usmjerenost. Linije prikazivanja moraju biti popraćene odgovarajućom legendom.

3.3 Površinske tematske karte Površinske tematske karte dijele se s obzirom na obilježja objekta prikazivanja na nekvantitativne i kvantitativne. Površinskim tematskim kartama prikazuju se karakteristične geoprostorne pojave određenog prostiranja i intenziteta (kartogrami). Na nekvantitativnim površinskim tematskim kartama težište je na obuhvatu prikazane pojave, dok se kod kvantitativnih naglašava

26

Hrvoje Grofelnik: METODE TEMATSKOG KARTOGRAFSKOG PREDOČAVANJA U EKONOMSKOJ GEOGRAFIJI GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2009, 17-28

Sl. 7. Glavni izvoznici željezne rude u svijetu (1990) i glavni pravci pomorskog prijevoza (prema: Journal de la Marine marchande) Izvor: Stražičić N., 1996: Pomorska geografija svijeta, Školska knjiga, Zagreb

Sl. 8. Trasa hrvatskog naftovoda Izvor: Bilen M. i Kurtek P., 1988: Ekonomska geografija svjetske trgovine, Školska knjiga, Zagreb

Hrvoje Grofelnik: METODE TEMATSKOG KARTOGRAFSKOG PREDOČAVANJA U EKONOMSKOJ GEOGRAFIJI GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2009, 17-28

27

intenzitet objekta prikazivanja. Površine se najčešće prikazuju izrazito generalizirano te se mogu označavati u realnom obuhvatu (prave ili izolinijske karte) ili generalizirano (statističke karte) na administrativne jedinice u kojima je pojava zabilježena. Pojave se statistički prikazuju u 5-8 razreda po intenzitetu koji se grafički prikazuje bojama, nijansama ili šrafurom. Izvlačenje izolinija na kartama je često aproksimativno zbog gustoće (točkastih) podataka. Ako iz samog grafičkog prikaza nije jasno potrebno je zasebno izdvojiti odgovarajuću legendu.

Sl. 9. Elementi oblikovanja kartografskih znakova Izvor: Preuzeto i dorađeno prema Thomas 2001

Tab. 1. Odnos metoda predočavanja i obilježja podataka na primjerima objekata prikazivanja tematskih karata: TOČKA

LINIJA

POVRŠINA

NOMINALNI PODACI

-osnovna gospodarska obilježja grada

-prometnice po kategoriji

-tip obradive površine

REDNI PODACI

-rang centraliteta grada

-prometnice po rangu prometa

-rang općina po dohotku

INTERVALNI PODACI

-datumi pojave inovacija

-datumi gradnje prometnica

-vremensko širenje inovacije u prostoru

PODACI OPSEGA

-površina prostiranja utjecaja

-količina prometa

-udjeli obradive površine

Izvor: Preuzeto i dorađeno prema Thomas 2001

28

Literatura: Digital cartography: http://geoinf.uni-muenster.de/module7/m7_intro.htm, (26.09.2007.)

Frangeš S., 2003./2004: Opća kartografija, Geodetski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, http://www.geof.hr/kartogra/opca%20kartografija.pdf, (26.09.2007.)

Kraak M.J., Brown A., 2001: Web Cartography, ITC Division of Geoinformatics, Cartography and Visualisation, Enschede, The Netherlands, Taylor & Francis, London http://www.kartografie.nl/webcartography/webbook/index1.htm, (26.09.2007.)

Lovrić S., 2001: Uvod u tehnologiju Geografskih Informacijskih Sustava, Geografski horizont 47., Hrvatsko geografsko društvo, Zagreb Lukić A., 2003: Digitalna karta – ususret geografiji budućnosti? http://www.carnet.hr/casopis/19/Clanci/CARNetweb=238e01033f08273d1e1b818bb692219a, (26.09.2007.) Šterc S., 1990: Grafičke metode u nastavi, Školska knjiga, Zagreb Thomas I., 2001: Thematic cartography today: recalls and perspectives, Cybergeo: European Journal of Geography, No.189 Tutić D., Vučetić N., Lapaine M., 2002: Uvod u GIS, Geodetski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, http://www.kartografija.hr/obrazovanje/prirucnici/Uvod_u_GIS.pdf , (26.09.2007.)

Hrvoje Grofelnik, prof. geografije Gimnazija Andrije Mohorovičića Frana Kurelca 1, 51000 Rijeka, Hrvatska, e-mail: hrvoje.grofelnik@inet.hr

29

KLASIČNO SREDOZEMLJE

– PRILOZI POVIJESNOM I GEOPOLITIČKOM ZEMLJOPISU1 Radovan Pavić

Pri bilo kojem razmatranju Sredozemlja kao cjeline odmah se nadaje pitanje o njegovom teritorijalnom obuhvatu i međama, tj. koliko ono zalazi i u unutrašnjost kopna i prema kojim kriterijima treba odrediti pojam sredozemništva2. Time se na ovome mjestu nećemo baviti, budući da nas zanima samo jedno drugo temeljno i krucijalno pitanje koje je geopolitičkog i geostrateškog značaja, a to je pitanje: da li su i Crno/Azovsko more dijelovi Sredozemlja? Odgovor na to je jednostavan: klasično Sredozemlje je sav ukupni akvatorij unutar triju kontinenata (Europe, Afrike i Azije), i to bez obzira na njegovu horizontalnu razvedenost, tj. izoliranost pojedinih njegovih dijelova. Po tom kriteriju Crno/Azovsko more jest dio Mediterana.

Pristup Pitanje o (ne)pripadnosti Crnog/Azovskog mora Sredozemlju nimalo nije životno bezazleno, i to iz jednog zaista bitnog geostrateškog razloga što treba odmah apsolvirati. Naime, treba se prisjetiti teze da bi se iz Sredozemlja – kao dodatni prilog sigurnosti – trebale povući sve nemediteranske flote, tj. američke i britanske, ali i sovjetske/ruske, i to iz razloga što stranim flotama nije mjesto u Sredozemlju: Mediteran, naime, treba da pripada samo mediteranskim državama (što je u tom slučaju sa slobodnim morem za sve – to se pitanje ne postavlja). I sve izgleda jasno: Britanija i SAD se logično po-

vlače, ali također i SSSR/Ruska Federacija (i to iz otvorenog Sredozemlja3, budući da Crno/Azovsko more, kao, nisu dio Sredozemlja, pa stoga i SSSR/Ruska Federacija nije mediteranska zemlja. I sada se uočava sva važnost dileme da li je Crno/Azovsko more dio Sredozemlja ili nije: ako jest (a geografski očito – jest), onda bi se iz čitavog, dakle i otvorenog i zatvorenog, Sredozemlja morala povući britanska i američka ratna mornarica, dok sovjetska/ruska flota s pravom ostaje (u čitavom Sredozemlju), budući da su SSSR/Ruska Federacija mediteranske zemlje jer participiraju na dijelu

30

Radovan Pavić: KLASIČNO SREDOZEMLJE – PRILOZI POVIJESNOM I GEOPOLITIČKOM ZEMLJOPISU GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2009, 29-49

Sredozemlja (Crno/Azovsko more). Ukoliko pak Crno/Azovsko more nije dio Sredozemlja, onda se iz njegovog otvorenog dijela (dakle, izvan carigradskih Tjesnaca) moraju povući i Britanci i Amerikanci i Rusi, jer su svi oni stranci u tom akvatoriju, dok Rusima pripada samo akvatorij Crnog/Azovskog mora gdje je Rusija obalna država, ali koji nije dio Sredozemlja (sve navedeno danas, dakako, vrijedi i za Ukrajinu i Gruziju).

Uzimajući u obzir globalne razmjere, i to u najstrožem smislu, u svijetu postoji barem 7 sredozemnih mora. Međutim, samo je jedno od njih – i to ono koje prije svega nazivamo klasičnim južnim europskim Sredozemljem (iako zahvaća obale i Afrike i Azije) ostavilo takvog traga i tako snažno utjecalo ne samo na prostor njegovih obala (posebice one sjeverne), nego i čitavog jednog kontinenta – europskog! Zato valja odmah tvrdo i čvrsto uglaviti: prvo – Sredozemlje je jedan od najbitnijih identiteta Europe i to kao onaj izvorni i najstariji, što znači da je Europa najmaritimniji kontinent uopće – on se najvećim dijelom (i to zapadnije od spojnice jug Bijelog mora - istočni dio Finskog zaljeva - sjeverni dio Crnog mora) sastoji od same interpenetracije kopna i mora i otoka kao jedne od svojih temeljnih fizičko-geografskih i uopće životnih osobina. Takav prostor zahvaća najveći dio Europe i tek se dalje na istoku, sjeveroistoku i jugoistoku od spomenute crte nalazi trupni dio europskog konitnenta.

I – drugo – u temeljima Europe su četiri bitna sadržaja: a) grčka kultura/civilizacija (filozofija, znanost, umjetnost) b) latinski jezik, c) rimsko pravo i

d) židovstvo i kršćanstvo – to je ona izvorna Europa koja je bitno utjecala i na druge.

Europa je zaista dijete Sredozemlja, sve što je povijesno relevatntno i značajno dolazilo je s europskog Sredozemlja – a sve su ostalo bili – barbari4.

Klasično europsko Sredozemlje Za razliku od uobičajenog gledanja koja europski kontinent vide kao trokut s jednim (azijskim) i dva maritimna pročelja (mediteranskim i atlantskim) – Europu treba prispodobiti četverokutu čiji su vrhovi jugozapadni Portugal - Island (s odgovarajućim akvatorijem) – sjeverni Ural i dio Kaspijskog jezera/ Kavkaza. U tom okviru Europa posve uključuje jedno (baltičko) i dodiruje se s dva druga Sredozemlja, tj. onim sjevernim/arktičkim i onim južnim (klasičnim) Sredozemljem. To klasično Sredozemlje čine sve obalne države, ali i njihovo teritorijalno more, kao i ostali morski pojasevi različite definicije i namjene.

Ponekad se u Sredozemlje ubrajaju i Makedonija (!), Jordan i Moldova, što je posve neprimjereno. Nabrojane države mogu biti blizu Sredozemlju, osjećati neke njegove utjecaje (klimatske) i životno gravitirati tom akvatoriju, ali, to nije dovoljno da ih se definira kao mediteranske države (sl. 1).

Definicija sredozemlja/Sredozemlja U izvornom poimanju sredozemlje nije vlastito ime i toponim, nego je tek jedna fizičko-geografska karakterizacija koja će tek postati Sredozemlje, tj. Mediteran kao prostor kojemu nisu potrebne nikakve druge odrednice, tj. nikakav drugačiji dodatni toponim. Pojam sredozemlja uzdignut je na rang toponima (Sredozemlje) po vlastitim svojstvima, dakle, sam po sebi i iz sebe, jer su

Radovan Pavić: KLASIČNO SREDOZEMLJE – PRILOZI POVIJESNOM I GEOPOLITIČKOM ZEMLJOPISU GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2009, 29-49

31

Sl. 1. Europa na „T-O“ zemljovidima

Legenda uz sliku 1 Individualizacija Europe kao kopnene posebnosti jasna je i u srednjem vijeku: dobro je to vidljivo na tipu «T-O» zemljovida (TERRARUM ORBIS) iz ondašnje kozmografije na koje se – kao na opći primjer – odnosi i ovaj tekst. Tip «T-O» zemljovida analiziran je na jednom primjeru iz 1472.g., što znači da postoji okolni kružni morski prostor («O») kao «vanjsko more» gdje je ujedno i «kraj svijeta», koje uokviruje «T» oblik te unutrašnjeg trikontinentalnog (sredozemnog) mora.

Zemljovid je orijentiran prema istoku («Oriens»), dok «Occidens» (zapad), «Septentrio» (sjever) i «Meridies» (jug) zauzimaju prikladne položaje.

Na «T-O» zemljovidima valja uočiti dvije bitne osobine: 1. kontinenti su okruženi vanjskim morem: Mare oceanum (1), 2. «Mare magnum sive mediterraneum (2) (u obliku slova T), odjeljuje

a – Aziju, b – Europu

32

Radovan Pavić: KLASIČNO SREDOZEMLJE – PRILOZI POVIJESNOM I GEOPOLITIČKOM ZEMLJOPISU GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2009, 29-49

i c - Afriku. Jasno je vidljiva odijeljenost Europe i Afrike, dok prema Aziji diobeno značenje imaju akvatoriji (najvjerojatnije) Azovskog mora, istočnog dijela Crnog mora i Crveno more.

Predočivanje na zemljovidima važan je dio prostorne kulture u kojoj oni predstavljaju pravi trenutak istine i nisu tek puka ilustracija, nego temelji za razumijevanje prostornih odnosa iz čega slijede i nove zasade i shvaćanja. Važne i zanimljive definicije zemljovida donio je i P. Matvejević («Mediteranski brevijar», V.B.Z. 2006. str.87): tako zemljovidi: «Svode svijet koji nas okružuje na ljudsku mjeru», na njima su «…sažeta znanja i iskustva – prostor i shvaćanje prostora, svijet i pogled na svijet». Lijepo!

njegova svojstva dovoljno jasna i uvjerljiva: to je akvatorij „u sredini zemlje“5.

1.) Po definiciji, svako je sredozemlje akvatorij koji je maksimalno okružen kopnom, dok su ta kopna uvijek veća od samog sredozemnog mora. I zatim, 2.) Sredozemlja su uvijek povezana s ostalim akvatorijima, relativno uskim prolazima/tjesnacima/prokopima što znači da se ubrajaju u zatvorena mora6 što ima bitne životne posljedice od kojih su za potrebe ovog priloga najvažnije one geostrateškog značaja.

Različitosti sredozemlja Iako, naravno, imaju istu temeljnu značajku, sva sredozemlja ipak nisu ista i zato treba razlikovati dvoje: Prvo, prava su sredozemlja ona koja su sva okružena velikim prostorima kopna – to su naše klasično trikontinentalno Sredozemlje (europsko-azijsko-afričko), zatim europsko baltičko, i konačno, crvenomorsko (azijsko-afričko) sredozemlje, čemu treba dodati i arktičko sredozemlje (europskoazijsko-američko).

Drugo – ostala sredozemlja su također akvatoriji „u sredini zemlje“, ali su samo dijelom ograničena velikim kopnima, dakle dijelom i otočnim skupinama relativno manjih dimenzija koji ih odjeljuju od ostalih mora i

oceana. Osim toga, broj je prolaza/veza s ostalim akvatorijima veći, a šire su i njihove dimenzije. Takva su sredozemlja ona Meksičkog zaljeva i Karipskog mora, Japanskog mora, kao i sredozemlje Južno kineskog mora. U svijetu bi, dakle, bilo 7 sredozemnih mora. Dakako, moguće je (možda) tome pribrojiti i Ohotsko more (?) i Hudsonov zaljev (?), ali ova dva posljednja akvatorija mogu izazivati vrlo različita mišljenja zbog čega ostajemo na konstataciji o 7 sredozemnih mora s dva moguća uvjetna sredozemlja (sl. 2).

Ime/toponim Sredozemlje Iako je prvenstveno za Europljane, a zapravo i sve druge – pojam Sredozemlja kao Mediterana apsolutno jasan i jednostavan – treba spomenuti i druge nazive koji odražavaju bilo njegovu veličinu, položaj ili politički status. Tako je za antičke Grke kad gledaju iz Afrike – Mediteran – „Sjeverno more“, a inače Megale Thalassa (Veliko more), koje je, dakako, veće od Egejskog mora7.

Za Rimljane to je Mare nostrum, što je, kao geopolitčki pojam jasni izraz rimskog velikodržavlja, a ujedno je i Mare internum (Unutrašnje more), što je logično jer postoji i svijest o vanjskom moru onkraj Herkulovih stupova8. Za Arape – Mediteran je „al-bahr al-mutawasit“ (Središnje more) što jasno odražava svijest o sredozemništvu okruže-

Radovan Pavić: KLASIČNO SREDOZEMLJE – PRILOZI POVIJESNOM I GEOPOLITIČKOM ZEMLJOPISU GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2009, 29-49

Sl. 2. Sredozemna mora u svijetu

33

34

Radovan Pavić: KLASIČNO SREDOZEMLJE – PRILOZI POVIJESNOM I GEOPOLITIČKOM ZEMLJOPISU GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2009, 29-49

nom kopnu ili je“al-bahr ar-Rum“ (Rimsko more) što predstavlja jasnu reminiscenciju na nekadašnju veličinu Rima (a veliki su uistinu samo oni koji kada ih više i nema - još uvijek ostavljaju neizbrisive tragove) Za Arape, Mediteran je također „al-bahr al-abyad“ (Bijelo more), što je u skladu s istočnjačkim označavanjem strana svijeta pri čemu Bijelo označava zapad, što doista jest tako jer je to more (otprilike) upravo na zapadu od arapske regije jezgre9 na velikom arapskom poluotoku.

Za Osmanlije to je „Akdeniz“ (također Bijelo more), za razliku od „Kara deniza“, (što znači Crno more), pri čemu je i opet vrlo karakterističan pridjevak „bijelo“, jer se naše Sredozemlje zaista nalazi zapadnije od Male Azije (u tom je smislu zanimljivo istaknuti da u Hrvatskoj postoji Bijela Hrvatska na zapadu, a Crvena Hrvatska na istoku i jugoistoku, čime se označava istok).

A za sve ostale u svijetu stvar je jasna: i drugi akvatoriji mogu imati osobine sredozemništva, ali je pri tome Mediteran samo jedan.

Sastav Sredozemlja Zbog svoje razvedenosti i rasporeda otoka, u našem je Sredozemlju moguće izdvojiti nekoliko dijelova, ali, prije nego se upustimo u to pitanje, treba naglasiti: na Mediteranu valja razlikovati pomorske i (samo) primorske zemlje. Među one prve očito se ubrajaju Španjolska, Francuska, Italija, Austrougarska, (Hrvatska i Slovenija), Grčka, Rusija/ Ukrajina, dok su BiH, Crna Gora, Albanija, Turska, Gruzija i čitavo pročelje od uključno Turske do uključno Maroka ipak prvenstveno samo primorske zemlje.

O sastavu Mediterana, tj. njegovoj zemljopisnoj raščlanjenosti na pojedine dijelove moguća su različita mišljenja, ali ovdje ćemo iznijeti samo dvije inačice. Prva je ona koju je donio talijanski geopolitički časopis „Limes“10 (sl. 3), a koju ističemo ovdje ne samo zato jer se s njome nije moguće složiti, nego i stoga jer uključuje očite zemljopisne /geopolitičke pogreške i to na osnovici jedne prilično nečitljive i maštovite kartografske osnove.

1.) Dobro je izdvojeno Baltičko Sredozemlje (1.), iako bi bilo logično da se u taj akvatorij ubroji i čitav Skagerrak i to iz geostrateških razloga.

2.) Zbog specifične odijeljenosti od ostalog Sredozemlja i svoje lokacije - Crno more (2.) nije prihvatljivo ostaviti bez ikakve druge odrednice, a očito je kako je riječ o lokaciji na sjeveroistoku i dodatnoj zatvorenosti.

3.) Logična je izdvojenost Zapadnog Sredozemlja (4.).

4.) Zatim, u slučaju Istočnog Sredozemlja uočavamo da je jedan najizrazitije središnje locirani jadranski akvatorij postao „Istočno Sredozemlje“ (!). I konačno 5.) Uočavamo: prostor carigradskih Tjesnaca i Mramorno more ne pripadaju nikome i uiopće se ne spominju, što nikako nije u skladu sa njihovim izuzetnim ne samo geostrateškim, nego i životnim značenjem.

Međutim, za razliku od ovog, postoje i druga shvaćanja kakvo je ono potpisanog koje čitamo kako slijedi (sl. 4) 1.) Zapadno je Sredozemlje (1) uvijek isto i teritorijalno/lokacijski, a od ostalog akvatorija odijeljeno je tjesnacima 2.) Položaj središnjeg Sredozemlja (2) dosljedan je samome sebi – ono se zaista nalazi u izrazitom središtu Mediterana tj. iz-

35

Sl. 3. Europa i njena četiri mora

Radovan Pavić: KLASIČNO SREDOZEMLJE – PRILOZI POVIJESNOM I GEOPOLITIČKOM ZEMLJOPISU GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2009, 29-49

36

Radovan Pavić: KLASIČNO SREDOZEMLJE – PRILOZI POVIJESNOM I GEOPOLITIČKOM ZEMLJOPISU GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2009, 29-49

među Gibraltara i najistočnijeg dijela Crnog mora i Pravog Levanta. Ova je središnja lokacija izrazita i neprijeporna pogotovo kad je riječ o Jadranu. Treba još uočiti da je na čitavom Sredozemlju jedino Jadran isključivo europsko more, dok svi ostali dijelovi Mediterana imaju međukontinentalni značaj.

3.) S obzirom da je dosadašnja podjela/ raščlamba logična – vrijedi to i za Istočno Sredozemlje (3) – njegova zapadna međa ima dijelom prirodoslovni značaj, a dijelom vodi računa o političkim čimbenicima (državna granica Egipta i Libije) 4.) (4) Kao posebni dio Sredozemlja logično se izdvaja crnomorsko-azovski akvatorij, kao istočno Sredozemlje koje je ujedno i izraziti primjer dodatno zatvorenog Velikog Sredozemlja 5.) (5) Posebno se izdvaja/uočava spojni prostor središnjeg (2) i sjeveroistočnog Sredozemlja (4) kao spojna zona Tjesnaca i Mramornog mora. U skladu s položajem ovo je jedini logični sastav Sredozemlja.

6.) Međutim, raščlamba Mediterana uključuje još i razdiobu na pravo ili otvoreno Sredozemlje (1, 2, 3) međusobno povezano relativno širokim prolazima, kao i fizičkogeografski (ne i pravno) 7.) Zatvoreno Sredozemlje (4, 5) u užem smislu („zatvorenost u zatvorenosti“) 8.) Kada je riječ o zatvorenosti – onda je moguće dozvoliti da se Jadransko i Egejsko more definiraju kao uvjetna zatvorena mora, ili zatvorena mora u širem smislu.

Uži toponimijski sastav Sredozemlja Za potrebe razumijevanja povijesno-zemljopisnih i geopolitičko-geostrateških sadržaja nužno je uvesti još nekoliko posebnih

pojmova koji se odnose bilo na sastav, bilo na podjelu Sredozemlja.

Europa u Africi i Aziji U skladu s trikontinentalnim značajem Mediterana potrebno je posebno ukazati na to da se dijelovi sredozemne Europe nalaze i u Africi i u Aziji. To su španjolski posjedi Ceuta i Melilla s druge strane Gibraltara koje treba definirati kao „Europu u Africi“, a nikako ne kao „afričku Europu“. Isto vrijedi i za grčki južni Cipar koji je „Europa u Aziji“, a ne „azijska Europa“ Levant i Pravi Levant Za povijesnu geografiju naročito su važni pojmovi Levanta i Pravog Levanta. Levant (talijanski: „levante“ ili istok, ali i „zemlja izlazećeg sunca“) je sav obalni prostor od uključno istočnih obala grčkog poluotoka do uključno Gaze, što znači da se taj pojam ne odnosi na Crno i Azovsko more. Levant je uvijek samo relativno uski obalni pojas (a nikako ne i unutrašnjost) uz koji je vezana i dominantna funkcija (plovidba, emporiji i trgovina).

Kao Pravi Levant podrazumijeva se prostor po Iskenderunskog zaljeva do uključno Gaze kojemu se u zaleđu nalazi plodni polumjesec11 kao veza prema Perzijskom Zaljevu. Prostor Levanta /Pravog Levanta dijelom se poklapa s pojmom Bliskog istoka (uz izuzetak Grčke): to su sve obalske zemlje istočnog Sredozemlja (ali i Jordan), koje gravitiraju tom dijelu Sredozemlja (dalje istočnije je Srednji istok), velikoarapski poluotok i države koje gravitiraju Perzijskom zaljevu, a također i Afganistan. Postoji isto tako i pojam Visokog Levanta (High Levant) što ne smije izazvati zabunu jer se odnosi na Daleki istok.

svemašnja geografska besmislica, budući da je središnjost Jadrana izuzetno jasno naglašena 3 - Istočno Sredozemlje 4 - Sjeveroistočno Sredozemlje 5 - Spojni prostor središnjeg (2) i sjeveroistočnog Sredozemlja (4) 6 - 1, 2, 3 – Pravo ili otvoreno Sredozemlje 7 - 4, 5 – Zatvoreno Sredozemlje (u užem smislu) 8 - Zatvoreno Sredozemlje u širem smislu Treba uočiti da jedino Jadran nije ujedno i međukontinetnalno, nego isključivo europsko more.

Legenda uz sliku 4 1 - Zapadno Sredozemlje 2 - Središnje Sredozemlje. Treba podsjetiti da ima autora koji Jadran uvrštavaju u nekakvo „istočno“ (!) Sredozemlje, što je po-

Sl. 4. Dijelovi (klasičnog, južnog) Sredozemlja određeni po smještaju/položaju

Radovan Pavić: KLASIČNO SREDOZEMLJE – PRILOZI POVIJESNOM I GEOPOLITIČKOM ZEMLJOPISU GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2009, 29-49

37

38

Radovan Pavić: KLASIČNO SREDOZEMLJE – PRILOZI POVIJESNOM I GEOPOLITIČKOM ZEMLJOPISU GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2009, 29-49

„Druga obala.“ Taj se pojam odnosi na obale položene nasuprot nekoj drugoj obali na kojoj je locirana jača politička i vojna moć, koja zbog razlike u odnosu snaga teži da zavlada tom drugom obalom ili da ju pretvori u svoje interesno područje: takve težnje prema drugoj obali ispoljavala je antička Grčka, tj. prema Maloj Aziji, zatim Rim prema sjeveroistočnoj i istočnoj obali Jadrana, kasnije Italija i fašistička Italija isto kao i u odnosu na Libiju, a Francuska u odnosu na Magreb (Maroko, Alžir, Tunis).

Dvojno Sredozemlje To je geostrateški pojam koji se odnosi na Crno/Azovsko more koje je u cijelosti pripadalo obalnim državama, bilo SSSR-u/ Varšavskom ugovoru (SSSR, Rumunjska, Bugarska), bilo NATO-u u Turskoj, a takvo geopolitičko dvojstvo postoji i danas.(Ruska Federacija i NATO) Zapadnjačko jezero To je akvatorij koji se poklapa sa zapadnim Sredozemljem. Definirano je geostrateški jer je tu danas ostvarena apsolutna dominacija Zapada. Međutim, i u doba hladnog rata vrijedila je definicija Zapadnjačkog jezera iako je SSSR za svoju flotu (Eskadra) imao određene služnosti12 u lukama i vodama Alžira.

Sredozemlje u povijesno-zemljopisnom aspektu Očito je da su pitanja koja se tiču povijesno-zemljopisnih vidova i opsežna i složena. Zato je na ovom mjestu moguće ograničiti se samo na one sadržaje koji se odnose na pitanja položaja13 i to u smislu njegovog

trojstva, tj. onog geografskog, geopolitičkog i geostrateškog, što ćemo zvati: „3G-položaj“, imajući uvijek u vidu historiziranu (opoviješćenu) geografiju i geografiziranu povijest. No prije toga treba raščistiti jednu zabunu koju mnogi ne osjećaju, naime, taj se pristup, tj. na način historizirane geografije i geografizirane povijesti nikako ne može izjednačiti i poistovjetiti s povijesnom geografijom. Njezina je definicija jasna – to je geografija pojedinih povijesnih razdoblja, ona uključuje rekonstrukciju nekadašnjih pejzaža i nekadašnje regionalne funkcije i značajke, drugim riječima, ona je geografija prošlosti, geografija iz prošlosti, što znači: svako vrijeme ima svoju geografiju, svako novo vrijeme dijelom čuva, a dijelom briše staru geografiju, donoseći svoju novu. Zato su u pravu oni koji kažu: „...povijest je samo geografija protegnuta kroz vrijeme.“14 Naravno, povijest nije samo to, nego je prije svega kretanje prema slobodi (ali jest i to).

Međutim, historizirana geografija je nešto posve različito – ona pokazuje kako su, u skladu s kompleksnim pristupom, nekadašnja povijesna zbivanja utjecala na ondašnju geografsku stvarnost, a to je nešto drugo od historijske geografije. Isto tako, geografizirana povijest nije povijesna geografija, nego ona pokazuje kako su, bilo pojedinačni, bilo kompleksni geografski čimbenici u većoj ili manjoj mjeri (ponekad i čak determinirajuće) utjecali na povijesna zbivanja.

Pristupajući ovoj povijesno-geografskoj problematici koja prije svega vodi računa o položaju, mora biti jasno da je riječ o dva čimbenika, tj. o ulozi centraliteta i ulozi periferičnosti, što je jedan od faktora u oblikovanju jedinstva/cjelovitosti ili razbijenosti/raščlanjenosti Sredozemlja, prije sve-

Radovan Pavić: KLASIČNO SREDOZEMLJE – PRILOZI POVIJESNOM I GEOPOLITIČKOM ZEMLJOPISU GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2009, 29-49

ga u političkom/državotvornom smilu. I zato odmah treba iznijeti glavnu tezu: središnji položaj neke moći je, uz ostalo, bitna prednost, da se Sredozemlje organizira kao cjelina, baš kao što periferičnost neke moći to onemogućava ili barem bitno otežava. A budući da se radi i o moru, onda nužno mora biti uključena i pomorska moć, što znači, pokretljivost neke moći.

Židovi i Feničani U davnim i gluhim stoljećima i stoljećima prije Krista i Židovi i Feničani sudionici su mediteranskog života, ali oni su ipak, i to naglašeno, samo istočna periferija Sredozemlja, a to je položaj iz kojeg se ne može organizirati Sredozemlje kao jedinstvo neke velike općemediteranske tvorevine. Osim toga, za to nedostaju i dovoljne demografske i gospodarske pretpostavke, dok Židovi tek traže mjesto pod suncem. Feničani mogu vladati pomorskom trgovinom i koristiti more, ali nemaju snage i zapravo ih ne zanima da i sva kopna na Mediteranu organiziraju u jednu veliku državu, kao što je to kasnije slučaj u doba Rima15. I tek će fenička Kartaga u III. i II. st. pr. Kr. razviti određenu snagu koja bi mogla organizirati čitavo Sredozemlje ali, to je već doba Rima u širenju i Kartaga kao mediteranska moć više ne dolazi u obzir, iako će ona, makar i neuspješno, pokušavati osporavati i sam Rim. Isto tako se niti grčka sastavnica nije mogla nametnuti i organizirati čitavo Sredozemlje, iako je gospodarska oskudnost grčkog kopna (osim u dijelu Makedonije), razumljivo upućivala Grke preko mora. Ali, oni jednostavno nemaju ni središnju lokaciju, a tada niti dovoljno veliko i produktivno zaleđe, kao niti brojčanu demografsku podlogu,

39

što bi bilo jamstvo neke šire mediteranske moći. Osim toga, iz složenih je razloga Grke više privlačio istok (Aleksandar Makendonski, IV. st. pr. Kr.), nego li ostali Mediteran.

Istina, grčke su kolonije dopirale gotovo do Herkulovih stupova, kao i do Kolhide u gruzijskom podnožju Kavkaza. Ali preko stupova je bilo nesigurno i nepoznato, Kolhidu je zatvarao moćni Kavkaz, tuda se nije imalo kuda stići, jedino je Fenikiji u zaleđu bio prohodni Plodni polumjesec, ali to nije životna sredina jednog pomorskog naroda, a osim toga, u tom zaleđu gospodarili su drugi.

I tako je zato trebalo pričekati Imperium Romanum s njegovim razvojem što je počelo nekoliko stoljeća prije Krista, a veličinom teritorijalno kulminiralo u I. i II. st. (za cara Trajana). S Rimom se začela snaga koja je mogla obuhvatiti čitavo Sredozemlje (i odgovarajuće rubne prostore). Takvo jedinstvo velikog Sredozemlja ostvareno je samo tada i nikada više, a uz različite čimbenike razvitka i snage Rima treba – „Cum grano salis“ ubrojiti i čimbenik središnjeg položaja i uloge ne samo obale i primorske sastavnice Apeninskog poluotoka, nego i životno vrijednog zaleđa.

A kada se govori o središnjosti lokacije, mora se uočiti: i sam je Lacij kao središnja regija jezgre lociran u središtu Apeninskog poluotoka. A u odnosu na čitavo Sredozemlje ostali važni centri moći su izričito rubno položeni (Egipat: delta i Ponilje koji su uostalom orijentirani prema jugu, a ne prema moru), dakle, samo Apeninski poluotok ima središnju lokaciju na Sredozemlju, a upravo je ona bitni stimulativni čimbenik da se organizira čitavo Sredozemlje: iz središta je to (uza sve ostalo) moguće, s periferije, očito nije, i u tome se sastoji geografska logika u pristupu tom pitanju.

40

Radovan Pavić: KLASIČNO SREDOZEMLJE – PRILOZI POVIJESNOM I GEOPOLITIČKOM ZEMLJOPISU GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2009, 29-49

Rim i ostali zemljopisni čimbenici15 U razvoju i nestanku Rimskog imperija, očito je da je (uza sve ostalo) djelovala i geografija. Tako je u početku (ali i kasnije), Rimu odgovaralo postojanje jednog relativno malog mora (ali koje je bilo dobra poveznica) i oko kojeg je okupljeno ono „pravo“ Rimsko Carstvo. Istina, Rim vlada dijelom i Britanijom, dijelom i Germanijom, dijelom plodnog polumjeseca, ali – to je ipak samo ona udaljena periferija koja ne čini i ne može činiti osnovu rimske moći, dok za razliku, središnjost i „pravo“ Rimsko Carstvo daju snagu, a periferija ju iscrpljuje. A kako vrijeme odmiče, to iscrpljivanje je sve jače.

Osim toga, djeluje i čimbenik teritorijalizacije, tj. carstvo je postalo preveliko, uspjeh vodi u hedonizam16, a taj ništi, spremnost na žrtvu (što je, uostalom, i logično: želi se uživati u postignutom) i time je put u propast popločen i otvoren, a onda su sve dovršili - barbari.

Značenje i uloga zaleđa U uvjetima odgovarajuće demografske snage, neki se prostori, istina, najlakše osvajaju/organiziraju iz neke središnje lokacije, dok gospodarski vrijedno zaleđe daje snagu osvajanjima. Zato, zbog navedenog, treba uvijek isticati značenje zaleđa. U ocjeni snage nekog etnikuma ili države uvijek valja voditi računa o onim čimbenicima koji tu snagu generiraju. A ako je Sredozemlje u pitanju, onda je sve ono što je u svezi s morem očiti čimbenik snage i životnih mogućnosti. Međutim, sama uloga i značenje mora nisu dovoljni za velike pothvate, naime, sve funkcionira samo onda ako je uključeno i neko produktivno bliže ili dalje zaleđe.

Sredozemlje ima dva najprostranija i najdublja zaleđa – to je ono sjeverno i južno.

No, dok je ono prvo, u svemu živodajno i produktivno i „vodi nekuda“ – ono južno nije takvo: ono vodi samo u Saharu, a to nije prostor nikakve zamjetne životne dinamike.

Zato sjeverno zaleđe teba razumijevati u smislu razvijenosti, a južno u smislu nerazvijenosti.

Ako se, dakle, ponajprije uzmu u obzir Sredozemlje i sjevernije europsko zaleđe, onda se dobro uočavaju tri moguće veze s tim zaleđem: dolinom Rhone, sa sjevernog Jadrana, vardarsko-moravskom udolinom i Ruskom nizinom. Međutim, veze za Rusku nizinu su ipak periferne, a osim toga, one vode u jedno nerazvijeno zaleđe u blizini Vrata naroda što za gospodarski razvitak nije nimalo povoljno, ali su zato veze pravcem Jadran-Alpe-Srednja Europa zapravo od životnog značenja, i to upravo zato jer se sa sjevernog Jadrana ulazi u čuvenu Mitteleuropu, a značenje je te činjenice neprocjenjivo.

Slična se situaciju ponavlja i u nekim drugim slučajevima. Tako obale Apeninskog poluotoka svugdje imaju relativno dublje i produktivno zaleđe (baš kao i južna Francuska), i to povoljnih agrarnih ogućnosti (što nemaju grčke obale). I upravo iz te složenosti more-obala-zaleđe slijede veće životne mogućnosti. Vidi se to dobro i na primjeru hrvatske regije jezgre u Dalmaciji, gdje uz obalu u zaleđu postoje agrarne mogućnosti, voda, i strateški zaštićeni položaji. Slično je i u slučaju Istre koja kombinira obalske mogućnosti s vrijednostima zaleđa.

Radovan Pavić: KLASIČNO SREDOZEMLJE – PRILOZI POVIJESNOM I GEOPOLITIČKOM ZEMLJOPISU GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2009, 29-49

Faktor središnjosti i pokušaj

osporavanja velikorimskog imperija

Budući da je opreka središnjost-periferičnost jedna od glavnih teza ovog priloga, treba tom pitanju posvetiti još pažnje, i to upravo na primjeru Rimskog imperija, što znači: položaj središnjosti je pogodovao da jedna središnje locirana moć okupi oko sebe čitavo Sredozemlje, dok bi s neke udaljene periferije, bilo Herkulovih stupova, Kolhide, ili Ponilja – to bi bilo ne samo teže, nego zapravo i nemoguće. A to onda znači slijedeće: ako bi se našlo (a našla se je!) neka moć koja bi htjela osporavati Rim – onda bi i ona morala imati centralnu lokaciju, odakle bi se moglo vladati i Rimom (Apeninski poluotok) i svojim matičnim prostorom, ali i čitavim Sredozemljem. I takva se moć formirala u posjedu Kartage, koja je svoju vlast proširila praktički od zaljeva Gabes-Sidra do Gibraltara i po južnoj Španjolskoj i Portugalu.

Dakle, oni koji osporavaju Rim, također uživaju prednosti centraliteta na Sredozemlju.

To, međutim, nije bilo dovoljno i u tri punska rata (III. na II. st) Rim je zaorao brazdu na ruševinama Kartage i time se riješio najopasnijeg takmaca koji je također uživao prednost središnjeg mediteranskog položaja, te zbog toga bio izuzetno opasan. U skladu s tim treba naglasiti da je Rim shvatio značenje središnje lokacije Kartage, te ju je 44. godine obnovio, budući da mora vladati središtem Sredozemlja i Sicilskim prolazom koji je ključna veza između istočnog i zapadnog Sredozemlja. Stoga valja zaključiti: Rim je imao prednosti središnjeg položaja, Kartaga je na osnovici vlastite snage i središnjeg položaja osporavala Rim, željela je svoju središnjost dopuniti sa središnjošću Rima i Lacija, a na kraju, Rim obnavlja Kartagu, da bi svoju Apeninsku središnjost upotpunio s

41

onom afričkom, tj. isto tako mediteranskom i time zauvijek riješio problem opasnosti iz jedne druge središnjosti.

Bizant i problem središnjosti Isto pitanje odnosa centraliteta – periferičnosti nastavlja se i u doba Bizanta. Godine 476. propalo je Zapadno Rimsko Carstvo, ali se ono Istočno (Bizant) održalo još 977 godina (do Osmanlija i pada Konstantinopola 1453. god.) U tom dugom razdoblju važan je pokušaj bizantskog cara Justinijana (VI. st.) da obnovi cjelovito Rimsko Carstvo. Međutim , to više nije bilo moguće, jer su se izvan Bizanta javila druga središta moći. Osim toga, Bizant i dalje osporavaju barbari (od kojih nitko ne može trajno ovladati središtem Sredozemlja, tj. Apeninskim poluotokom), a osim toga, barbari u sebi nose samo snagu rušilaštva, ali ne i snagu politogeneze. Ukratko, Bizant nije sposoban za imperijalnu ulogu, pogotovo ako se tome doda i pojava „Justijnijanove“ kuge u VI. st. koja je decimirala stnovništvo i uvelike onemogućila bilo kakve veće i značajnije državničke poteze.

Svemu tome treba dodati i ono što fungira u ovom prilogu, tj. da je Konstantinopol, doduše, idealno položen između europskog i azijskog kopna i na vezi Crno more-Istočno Sredozemlje, ali je ipak samo periferija iz koje se u datim uvjetima odnosa snaga više nije moglo organizirati čitavo Sredozemlje.

A osim toga na Mediteranu su se javila i druga središta moći, zbog čega je Justinijanov pokušaj ostao samo na dijelu Balkana, Maloj Aziji, Kreti i obalama Istočnog Sredozemlja. Teza o značenju središnjosti, dakle, je jasna i treba je stalno ponavljati. Mediteran se ne može organizirati i svladati kao cjelina 17

42

Radovan Pavić: KLASIČNO SREDOZEMLJE – PRILOZI POVIJESNOM I GEOPOLITIČKOM ZEMLJOPISU GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2009, 29-49

niti iz faraonskog (ili bilo kog drugog) Egipta, niti iz judeo-arapske ili katoličke Španjolske baš kao niti iz Konstantinopola ili kasnijeg Istanbula. Osim toga, Bizant i dalje osporavaju barbari, Slaveni, u 7. st. Arapi, u 10. st.

Turci-Seldžuci, u XIII. i XIV. st. Osmanlije, i to je onda – kraj Bizanta.

Arapski prodor S dolaskom Arapa/islama u VII+. st. iz njihove regije jezgre na Arapskom poluotoku začela se na Sredozemlju ona podjela koje je definitivno onemogućila bilo kakvo jedinstvo tog sredozemnog prostora što traje i danas: Europa je ostal kršćanska, istočno i južno Sredozemlje postali su arapskomuslimanski, a to je podjela koju su u XI. st. učvrstili najprije Turci-Seldžuci, a onda i Turci-Osmanlije (XIII., XIV. st.). Zato od tog datuma govoriti o bilo kakvom jedinstvu Sredozemlja posve je neprimjereno, ali, problem centraliteta i periferičnosti i dalje stoji: Arapi su osvojili sav prostor od delte Nila do uključno Španjolske, Kairo (od osnutka 969. god.) postaje veliko urbano središte, ali Mediteran se i opet ne može organizirati u neko zajedništvo ni iz te periferije, niti iz periferije Španjolske. Egipatsko središte je, istina, moćna tvorevina, ali njezina snaga i životna orijentacija nisu usmjereni prema moru, nego prema južnom kopnu (Ponilje koje završava u posve nezanimljivoj središnjoj Africi). Osim toga, Arapi su kopneni narod na devi i konju, a ne i pomorski narod i jedina njihova maritimna sastavnica na Mediteranu je samo ona saracenska18, tj. piratska što ne može značiti nikakvu organizacionu moć koja bi obuhvatila čitavo Sredozemlje.

Osim toga, Arapi nemaju niti broj, a središte judeo-arapske civilizacije u Španjolskoj, daleko je na zapadnoj periferiji iz koje se u

danim uvjetima ne može obuhvatiti čitavo Sredozemlje.

Osmanlijski prodor Osmanlijski prodor koji kulminira u maksimalnom teritorijalnom obuhvatu u XVI. st. konačno se definira i potvrđuje teza i o periferičnosti i o nemogućnosti da se u promijenjenim uvjetima definiranim novim središtima moći (Francuska, Habzburzi) čitavo Sredozemlje uobliči u jednu političku tvorevinu. Doduše, na Sredozemlju su sve obale osmanlijske osim onih od približno današnje istočne granice Maroka, pa preko Španjoslke, sve do dijela obale Hrvatske, turski su i dijelovi Panonske nizine, Dakija, Azov/Krim, istočna obala Crnog mora, Turska je duboko prodrla u Tripolitaniju (Libija), u Ponilje, plodni polumjesec, ali – Stambol je ipak samo periferija u odnosu na zapadno Sredozemlje, osmanlijska je vlast na dalekim rubovima ipak česti samo formalna, a najvažniji europski mediteranski prostori nisu osmanlijski. Osim toga, Turska nije pomorska država (Osmanlije su konjički i stepski narod, dok je pomorska sastavnica bitna za ovladavanje i organizaciju Sredozemlja uvelike izostala, naročito poslije Lepantske bitke 1571. god.19 Vrlo je karakteristično da Osmanlijski prodor u Europu ne ide preko mora nego kopnom preko Hrvatske i Mađarske prema Italiji i Beču, Sredozemlje ostaje Osmanlijama zapravo nedostižno, tu se razvijaju drugi snažni centri moći, Španjolska, Francuska, Austrija, a ono što je najvažnije, Turska je Azija i islam, te stoga ne može na Sredozemlju odigrati nikakvu europsku/sredozemnu integrirajuću ulogu, i to iz središta (Istanbul) koji je periferično lociran. Tome treba dodati i to da trgovina s Levantom ostaje europski poduhvat (Genova, Veneci-

Radovan Pavić: KLASIČNO SREDOZEMLJE – PRILOZI POVIJESNOM I GEOPOLITIČKOM ZEMLJOPISU GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2009, 29-49

ja, Dubrovnik), Turska nije iskoristila ni svoje izuzetno duge obale, a niti činjenicu da je pomorski put za Pravi Levant bio praktički u posvemašnjem osmanlijskom posjedu.

Sve u svemu – poslije Rima nitko ne može ovladati čitavim Sredozemljem, dok ostala važna središta moći (Portugal, Španjolska, V. Britanija) nisu zainteresirane za Sredozemlje kao cjelinu jer imaju druge kolonijalne ambicije, a osim toga, Velika Britanija nije mediteranska zemlja i tek će se kasnije, u 19. st., interesirati za Mediteran, i to prvenstveno zbog osiguranja plovnog puta za Indiju.20

Sredozemlje u 2. svjetskom ratu Zbog svega navedenog, jasno je da nitko na Mediteranu ne može ostvariti odlučujuću prednost pa time i teza o centralitetu i periferičnosti gubi na značenju. Sredozemlje tako očekuje 2. svj. Rat u specifičnim okolnostima: V. Britanija je izvan Sredozemlja, ona u tom akvatoriju ima ograničene interese, Španjolska je na periferiji i nije više kolonijalna sila, Francuska ne može postati „prava“ mediteranska država, jer je angažirana na kopnu odnosima s Njemačkom, nekadašnja Austro-Ugarska sa svojim zakašnjelim mediteranskim interesima više ne postoji, SSSR se nije uspio probiti u Tjesnace i u otvoreno Sredozemlje, dok Turska i arapske zemlje nemaju neki posebni mediteranski naboj.

43

Konačno, treba uočiti i posljednji pokušaj da se Sredozemlje – na tradiciji velikokorimskog imperija - u najvećoj mogućoj mjeri opet ostvari u nekom jedinstvu jest onaj fašističke Italije iz 2. svj. rata. U to je doba Mussollini zaluđen idejom Mare nostro („naše“, tj. talijansko more), koja bi u korist Italije morala biti ostvarena na Sredozemlju, pri čemu bi (ponovno) centralitet položaja Italije bio važnim zalogom uspjeha. Međutim, ta ideja nije mogla uspjeti, već i samim time što je bila fašistička, pa time i nestaje važnost teze o centralitetu i periferičnosti, ali koja i dalje ostaje prevažnom temom za historiziranu geografiju i geografiziranu povijest.

Sa svime ovim što je rečeno, nema se na umu nikakav geografski determinizam, ali da su pitanja centraliteta-periferičnosti na Sredozemlju imala svog udjela u složenim objašnjavanjima/razumijevanju stvarnosti – više je nego neprijeporno. A zadatak je geografa da na to upozoravaju i stvaraju o tome određenu svijest, što je u skladu s pojmom prostorne kulture.

Radovan Pavić: KLASIČNO SREDOZEMLJE – PRILOZI POVIJESNOM I GEOPOLITIČKOM ZEMLJOPISU GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2009, 29-49

Sl. 5. Središnjost i rubnost kao čimbenici ovladavanja i organizacije Sredozemlja kao cjeline

44

Radovan Pavić: KLASIČNO SREDOZEMLJE – PRILOZI POVIJESNOM I GEOPOLITIČKOM ZEMLJOPISU GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2009, 29-49

45

Legenda uz sliku 5 1-a) (1) – Najstarija grčka životna jezgra logično koncentrirana na Egejski obalno/maritimni prostor u uvjetima kada su sva dublja zaleđa gospodarski slabo produktivna, a obilje otoka olakšava orijentaciju i međusobnu povezanost bliskih obala uz mnoštvo sidrišta i zaklona b) širenje grčke kolonizacije zaista je impresivno ali, to još ne znači i mogućnost ovladavanja i čitavim kopnenim prostorom s posljedicom stvaranja neke velike državne cjeline. Grci dominiraju u plovidbi i trgovini, mogu kolonizirati pojedine točke (emporiji), ali nemaju ni demografsku, niti vojnu snagu da bi prevladali na sredozemnom kopnu. Osim toga, egejski bazen ipak nije izrazito središnje lociran na Mediteranu što u svakom slučaju otežava životnu organizaciju čitavog akvatorija 2- (2) Isto vrijedi i za Feničane, ali s još negativnije naglašenim rubnim položajem što isključuje bilo kakve ambicije ovladavanja čitavim Sredozemljem.

3- a) (3) – I tek se s pojavom Rima na Apeninskom poluotoku počinju otvarati mogućnosti za jednu općesredozemnu dominaciju pri čemu su izuzetno važna tri čimbenika: Apeninski poluotok je zaista smješten u središtu Sredozemlja, s te su lokacije najlakše dohvatljivi svi njegovi dijelovi, zatim b) S Apeninskog poluotoka otvaraju se povoljni putevi i prema zapadu i istoku, a i preko Jadrana na Balkanski poluotok c) Apeninski poluotok ima ne samo vrlo duge obale, nego i relativno prostrano i produktivno zaleđe tako da kombinacija kopnenih i maritimnih prednosti otvara mogućnosti za kumulaciju snage koja je uz znatnu demografsku masu važna prednost za različite vrste ekspanzija. d) Nije nezanimljivo uočiti da na Apeninskom poluotoku upravo regija Lacij i Rim imaju središnji položaj. U svojoj teritorijalnoj ekspanziji Rimski imperij obuhvaća praktički sve obale Sredozemlja.

4- (4) – Međutim, prednosti (približno) središnje lokacije na Sredozemlju ne uživa samo Apeninski poluotok, nego i prostor današnjeg Tunisa. I logično je da se borba za prestiž između Rima i feničke Kartage (Kart Hadešt – Novi Grad) mora voditi između središta moći od kojih oba uživaju prednosti središnje lokacije U tadašnjim odnosima snaga samo Kartaga može osporiti Rim i samo je iz središnjosti Kartage moguće računati na (eventualno) ovladavanje čitavim Sredozemljem (Punski ratovi). Ali, snaga je Kartage ipak nedovoljna, ona nema tako vrijedno i produktivno zaleđe kao što ga ima Rim u unutrašnjosti Apeninskog poluotoka.

5- (5) – S propašću zapadnog Rimskog Carstva (476. god.), a to znači i cjelovitog rimskog imperija koji zalazi duboko i u Europu, u Britaniju, Germaniju i Mezopotamiju, tada na Sredozemlju teče jedan paralelni proces: 1. Središta moći se ostvaruju na periferiji što je diskvalificirajuće za održavanje vlasti na čitavom Sredozemlju, i zatim 2. Javlja se sve više različitih snažnih sudionika, ali gdje se ne može izdvojiti niti jedna dominirajuća sila koja bi sve savladala kao što je Rim savladao sve one slabije.

Od V. st. važno je uočiti da Istočno Carstvo (Bizant) preživljava još gotovo 1000 godina (do 1453.), pri čemu su bitna dva momenta: Prvo, to je ipak samo preživljavanje u kojemu nema dovoljno snage za obnovu nekadašnjeg cjelovitog Rimskog carstva. A osim toga, Konstantinopol nema prednosti središnje mediteranske lokacije, koja očito jest jedan od čimbenika za stvaranje i razvitak jedne velike mediteranske političke tvorevine, a Konstantinopol je isuviše rubno položen, i u uvjetima takve periferičnosti stvaranje novog jedinstvenog Sredozemlja više nije moguće.

6- a), b), c) – Ali, to nije sve, na Sredozemlju se javljaju i drugi važni čimbenici moći, tj.

46

Radovan Pavić: KLASIČNO SREDOZEMLJE – PRILOZI POVIJESNOM I GEOPOLITIČKOM ZEMLJOPISU GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2009, 29-49

a) Slaveni iz europskog zaleđa b) Arapi sa Arapskog poluotoka i c) Turci (Seldžuci i Osmanlije) iz Azije i to preko Male Azije.

Nakon svih tih realiziranih ugroza, jedinstvo Sredozemlja više ne dolazi u obzir. Razumijevajući značenje svih tih čimbenika, a u tome i problem lokacije u kontekstu centraliteta i periferičnosti posve je razumljivo da se bilo kakvo jedinstvo Sredozemlja više ne može ostvariti. I tek se u najnovije doba (2008. god.) bilježe pokušaji nekog novog sredozemnog jedinstva (francuski prijedlog Mediteranske unije) Kada se govori o novoj moći na Sredozemlju, posebno valja upozoriti na arapsku sastavnicu (od VII. st.) i to zato jer su Arapi prevladali na najvećem dijelu njegovog juga i istoka. Godine 969. osnovan je Kairo. Pa iako nosi impresivno i ambiciozno ime (Al-Kahira – „pobjedonosni“), snaga Arapa, iako su prešli i u Europu, nije dovoljna da ovlada čitavim Sredozemljem, uz što se određeni vidovi ponavljaju: naime, i Kairo ima izrazito periferičnu lokaciju iz koje se ne može ovladati čitavim Mediteranom.

7- (7) – Težina problema periferičnosti još se jednom ističe u svoj svojoj punini i to s prodorom i širenjem Osmanlija (maksimum u XVI. st.) i u slučaju njihovog Stambola (7) ponavlja se priča o periferičnosti, tj. iz te se rubne i udaljene lokacije ne može osvojiti čitavo Sredozemlje.

Ambicije su Osmanlija, istina, očito usmjerene prema zapadu. Ali, dovoljna demografska sastavnica i tu izostaje, prodori su ograničeni na kopno (jer Osmanlije kao stepski konjanički narod nisu ujedno i pomorski narod), periferičnost nameće udaljenosti/dimenzije koje Osmanlije nisu u stanju savladati. Sam je Stambol, doduše, idealno središnje položen u odnosu na Podunavlje, bazen Crnog mora, Jadran, Grčku, Pravi Levant, i najdonje Ponilje, ali, to nije dovoljno da bi se ovladalo čitavim Sredozemljem, pogotovo ne u uvjetima u kojima su turski posjedi u sjevernoj Africi (zapadnije od Egipta) zapravo samo nominalno u osmanlijskom posjedu.

8- (8) – Š, F, A, - osim toga, nisu u pitanju samo udaljenosti, nego i činjenica da se u ostaloj, mediteransko-atlantskoj Europi (Španjolska, Francuska) ili Srednjoj Europi (Austrija) javljaju nova središta moći koja sve više naglašavaju nemoć osmanlijske periferičnosti. A druga središta moći također ne dolaze u obzir da bi ovladalo čitavim Mediteranom – tako je Španjolska više zainteresirana za udaljene prekomorske kolonije koje je lakše osvajati od osmanlijskog imperija. V. Britanija je izvan Sredozemlja i zanimaju je smao pojedine geostrateške točke na putu za Sueski kanal i Indiju, dok se Rusija uopće nije uspjela približiti čak niti carigradskim Tjesnacima.

I na kraju – ove naznake o problemu centraliteta i periferičnosti nemaju apsolutno nikakav geografsko-deterministički prizvuk. Ali u isto vrijeme za te naznake apsolutno vrijedi tvrdnja da one imaju određenog utjecaja i da su jedan od bitnih čimbenika u razumijevanju složene stvarnosti na način historizirane (popoviješćene) geografije i geografizirane povijesti.

Radovan Pavić: KLASIČNO SREDOZEMLJE – PRILOZI POVIJESNOM I GEOPOLITIČKOM ZEMLJOPISU GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2009, 29-49

47

Sl. 6. Središnji i rubni prostori Sredozemlja kao čimbenici za okupljanje i političku organizaciju ovog prostora

Legenda uz sliku 6 1 - Na Mediteranu se jasno uočava izraziti središnji položaj i Apeninskog poluotoka i pokrajine Lacij i grada Rima – a to su sadržaji i osobitosti koje se ne mogu ispustiti iz vida.

2 - Karakteristično je da onaj tko želi osporiti Rim (Kartaga) također uživa središnju lokaciju koja mu je baza, a koju želi upotpuniti također središnjim Apeninskim poluotokom.

3 - Na taj način nastala bi proširena jezgra državne moći koja zbog svog centraliteta uživa neprijeporne prednosti. a, b, c – Periferični prostori - imaju važne regionalne lokacijske prednosti i to: a) Portugalsko-španjolski jug mora imati utjecaja i biti utjecan Gibraltarskim prolazom, b) Gradovi Bizantion – Konstantinopol – Istanbul isto su tako vezani uz jedan morski tjesnac.

Njegova funkcija kao kontrolne točke je neprijeporna, što je samo nastavak uloge i Bizantiona i Troje koja je također kontrolirala dio Tjesnaca, c) I treće središte moći (Kairo) također je povezano s jednim prolazom tj. prevlakom Mediteran-Crveno more, unatoč svih navedenih prednosti ovim periferičnostima očito nedostaje prednost centraliteta. Geografska i životna pouka pri tome su jasni: uspjeh se potiže samo iz središta, još veći uspjeh jamči kombinacija dvaju središta (Rim i Kartaga), a svi ostali mogu imati kakve god prednosti, ali su ipak prije svega određeni preiferičnošću sa svim nedostacima koji iz toga slijede.

48

Radovan Pavić: KLASIČNO SREDOZEMLJE – PRILOZI POVIJESNOM I GEOPOLITIČKOM ZEMLJOPISU GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2009, 29-49

Bilješke: 1

Geopolitika – Nekada službena nacistička vanjsko-politička doktrina, zapravo zlouporaba političke geografije kojoj se namjenjuju imperijalistički ciljevi, posebice u svezi „opravdavanja“ osvajalaštva životnog prostora (Lebensraum) i promjene državnih granica. Geopolitika nastoji pronaći povezanost između geografskih i političkih čimbenika, što je inače dobar prilog za razumijevanje složene stvarnosti, u tome i međunarodnih odnosa.

Pojam njemačke geopolitike proskribiran je poslije 2. svj. rata, ali je logično obnovljen i danas je priznat u najširoj javnoj upotrebi kada treba odrediti odnose geografije (naročito lokacije) kao važnog oblika postojeće stvarnosti i različitih nacionalnih državnih interesa, pri čemu se koristi očita veza između prostornih i političkih sadržaja, dakako, bez ikakvog determinizma s bilo kojeg naslova. Svemu treba dodati da potpisani ove redove o geopolitici piše s naročitim zadovoljstvom.

Geopolitika je dio politike i geografije. Može biti tek subjektivna doktrina i pseudoznanost vođena jedino velikodržavnim/osvajačkim interesima, koja je nastala i razvijala se od 1.svj. rata do 1945. god. u kojem je razdoblju prvenstveno određena ideologijom. Ali, danas je to i znanstvena disciplina koja istražuje logičnu povezanost geografskih i političkih čimbenika i njihov međusobni utjecaj. Potiskivana je, prešućivana i zanemarivana poslije 2. svj. rata, što je i razumljivo, ali se opet intenzivnije obnavlja tijekom 1960-ih i 1970-ih godina, jer je povezanost geografskih, geostrateških i političkih čimbenika očita, naročito kada je riječ o shvaćanju prostornih odnosa i odgovarajućeg utjecaja na politiku. Međutim, i dalje je u pitanju promicanje određenih interesa, ali ne s ideološkim opravdanjima, nego u skladu sa znanstvenom objektivnošću.

U današnjim prilikama potpuno je stekla pravo građanstva kada je riječ o nekim vidovima međunarodnih odnosa. Usko je povezana s političkom geografijom i geostrategijom s kojima zapravo čini nedjeljivu cjelinu.

Geopolitika bez ideologije prilog je objektivnom shvaćanju političko-prostorne stvarnosti pri čemu relevantna društvena zbivanja utječu na geografsku stvarnost, ali i obratno.

2

Sredozemništvo – skup svih prirodoslovnih (naročito lokacijskih) i društvenih osobina, negdašnjih i suvremenih po kojima se neki akvatorij (riječ je uvijek samo o morima) karakterizira kao izrazita specifičnost koja se znatno razlikuje od svih ostalih mora i oceana.

3

Pod otvorenim Sredozemljem podrazumijeva se akvatorij (sve vodene površine u ovom slučaju odgovarajuća mora i oceani) izvan Crnog/Azovskog mora i sustava morskih prolaza Dardaneli-Mramorno more-Bospor (Tjesnaci). Pri tome je moguće dodati i pridjevak „carigradski“, ali to zapravo nije nužno jer je pojam „Tjesnaca“ toliko važan i uvjerljiv da nikakva dodatna specifikacija nije nužna. A to je ono isto kada se u Europi govori o „Kanalu“ pod čime se odmah podrazumijeva British Channel, koji uključuje i Straight of Dover. U Europi su samo jedni Tjesnaci i samo jedan Kanal.

4

Od grčkog barbaros: znači negrčki, stran, tuđ, inozeman, što je ovdje krajnje ponižavajući vrijednosni sud kojim se netko definira kao član neciviliziranog društva 5

Od kada se točno uporablja pojam Sredozemlja/Mediterana potpisanom nažalost nije poznato

6

Ova se definicija prvenstveno temelji na fizičko-geografskim osobinama zbog čega se, dakako, razlikuje od one kako zatvorena mora definira međunarodno pravo mora.

7

Svi navedeni primjeri crpljeni su iz reprezentativnog etimologijskog rječnika: A. Cherpillod „Dictionarie etymologique des nomes geographicues“, „Masson“, Pariz, 1986., kojemu se može uputiti samo jedan prigovor: naime, ipak nije dovoljno opsežan (svega 527 stranica) 8

Stupovi koje je mitski Heraklo postavio na granici Atlantika i Mediterana nakon što je raskinuo stijene/ pećine koje su (na mjestu kasnije Gibraltara) povezivale Europu i Afriku, gdje je ujedno bila i granica Grcima poznatog svijeta.

49

9

Regija jezgre – prostor na kojem se u nekom etnikumu (jedinstvo istovrsnog pučanstva i teritorija) oblikuje izvorna državnost koja se onda širi na ostale prostore. Primjerice, za Hrvatsku izvorna regija jezgre je prostor između jadranske obale zatim, Nina, Zrmanje i Cetine, za Rimski imperij regija jezgre je Lacij, itd.

10

„Balkanska alhemija“, Limes, posebno izdanje, Hesperia, Beograd, 2005., prilog u boji br. 1: „Europa i njena 4 mora“ (bez oznake stanice) 11

Plodni polumjesec – prostor u obliku luka kojeg između vrha Perzijskog zaljeva i Mrtvog mora čina poriječja Tigrisa, Eufrata, Orontesa, Litanija i Jordana, što je glavna životna okosnica dijela Bliskog i Srednjeg istoka.

12

Služnosti – posebne pogodnosti koje neka vojna flota uživa u stranim lukama ili teritorijalnom moru (stacioniranje/sidrenje, opskrba, odmor posade). U slučaju služnosti posve se uvažava suverenitet dotične države. Služnosti ovise o dobrim političkim odnosima/savezništvima i nipošto nemaju karakter vojnih baza 13

Na ovome se mjestu geografski položaj definira na način da to nije statički smještaj, nego promjenljivi odnos neko prostora (mjesta ili regije) i njegovih međusobno povezanih prirodoslovnih i društvenih osobina prema nekom drugom prostoru opet uzimajući u obzir te druge osobine.

14

Prema : Blessing: „A walk in the woods“ u: W. Wallace: Central Europe, core of the Continent or periphery of the West“, Eleni Nakou Foundations, London, 1999., kako je to citirala M. Todorova: „Imaginarni Balkan“, Biblioteka XX.st. bgd 2006., str. 21.

15

Riječ je, naravno, o cjelovitom Rimskom imperiju, pri čemu se „Rim“ poima samo kao dio cjeline (pars pro toto) 16

Hedonizam – prema grč. Hedone – zadovoljstvo, naslada, shvaćanje da je užitak najveće dobro i najvažnija svrha 17

Fungirati (od lat. – vršiti, obavljati, igrati ulogu)

18

Saraceni – europski naziv iz Srednjeg vijeka za sve Arape i dio islamskih naroda. Podrijetlo riječi je vjerojatno od arapskog sarqiyyin („istočnjak“), a moguće je (i vjerojatnije) takošer od arapskog saryqin – pljačkaš.

Saraceni su inovjerci, tuđinci, stranci, pogani... Na Sredozemlju su pirati (pirat – prema grč. peirates, pomorci koji (za razliku od gusara koji legalno ratuju na moru u interesu neke države), tek su pirati morski pljačkaši i razbojnici izvan zakona.

19

Lepant – grčki grad Navpaktos na ulazu u Korintski zaljev gdje je 1571. flota Svete lige (papa, Španjolska, Venecija, Genova uz sudjelovanje i brodova s naše obale) pobijedila tursku flotu što je početak slabljenja Turske pomorske moći i to upravo u doba kada je na kopnu Turska ostvarila najveća teritorijalna dostignuća, ali kada se i začinje proces njezine neminovne propasti.

20

Različiti oblici britanske prisutnosti na Sredozemlju traju od 1704. na Gibraltaru, 1800. na Malti, 1888. na Cipru i od 1882. u Egiptu.

dr. sc. Radovan Pavić, red. prof. u mirovini

Boškovićeva 20, 10000 Zagreb, Hrvatska

51

STRATEGIJE UČENJA I POUČAVANJA Ružica Vuk

Do otprilike prije 30 godina obrazovanje u svijetu nije bilo sustavno proučavano na znanstveni način. Ima znanstvenika (u svijetu, a posebice u Hrvatskoj) koji imaju nisko mišljenje o istraživanjima u obrazovanju, nemaju povjerenje u rezultate tih istraživanja, smatraju ih nepreciznima i nedovoljno konkretnima u usporedbi s egzaktnim znanostima. Takav stav dovodi nas do paušalnih ocjena o stanju u obrazovanju na svim razinama, do promašenih reformi i „hodanja u mraku“ bez jasnog cilja i strategije.

Komparativne analize rezultata istraživanja u prirodnim znanostima i znanostima o odgoju i obrazovanju pokazuju da su rezultati tih dviju skupina istraživanja zaista usporedljivi u smislu preciznosti, metodološke utemeljenosti i „egzaktnosti“ (Hedges 1987). Važno je napomenuti da se rezultati samo jednog istraživanja ili malog skupa istraživanja ne bi smjeli smatrati konačnim odgovorima na istraživačka pitanja u obrazovanju već treba provoditi veliki broj istraživanja (u određenom vremenskom intervalu) i tek onda donositi konačne ocjene. Ovu bi napomenu bilo dobro uzeti u obzir pri interpretaciji rezultata vanjskoga vrednovanja učeničkih postignuća.

O strategijama učenja i poučavanja proveden je u svijetu velik broj istraživanja (Jensen 2003). Rezultati tih istraživanja mogu se primijeniti i u nastavi geografije u cilju efikasnijeg poučavanja.

Rasterećenje: da ili ne?

Jedno od najvažnijih pitanja suvremene nastavne prakse je kako učenjem steći trajno znanje. U nastavnoj praksi često se susrećemo sa situacijom da su nastavni sadržaji kvalitetno obrađeni, učenici dobro reagiraju na satovima ponavljanja, rezultati pismenih i usmenih provjera znanja su zadovoljavajući. Nakon godinu ili dvije, samo su pojedini

52

Ružica Vuk: STRATEGIJE UČENJA I POUČAVANJA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2009, 51-58

učenici u stanju interpretirati te činjenice i generalizacije. Ako su učenici informacije o ključnim pojmovima primili na lingvistički način (usmenim izlaganjem nastavnika ili radom na tekstu u udžbeniku), ako ih na isti način (verbalno) ponavljaju i sistematiziraju ili ih na lingvistički način interpretiraju u pisanom ili usmenom obliku, nakon godinu dana većina je tih informacija „izgubljena“.

Kako „spasiti“ usvojene činjenice i generalizacije od zaborava? Je li problem u broju pojmova i je li rješenje rasterećenje?

Ako iz generacije u generaciju provodimo mjere rasterećenja, za nekoliko godina nećemo imati što rasteretiti. Ne zaboravimo, ljudski mozak ima neograničene kapacitete i treba ih iskoristiti. To potvrđuju rezultati brojnih biokemijskih, biofizičkih, anatomskih, fizioloških, psiholoških i drugih istraživanja.

Na temelju istraživanja o učenju i pamćenju posljednjih desetak godina objavljeno je desetak tisuća članaka i knjiga (Jensen 2003; Terhart 2001, Sternberg 2005; Howe 2002; Guyton, Hall 2006).

Glede broja novih pojmova na jednom nastavnom satu obrade novih nastavnih sadržaja, svakako treba voditi računa o „čarobnom broju sedam“ (Temelji neuroznanosti). No, daleko je važnije odabrati adekvatnu nastavnu strategiju i način pohranjivanja informacija. Na satovima ponavljanja nastavnih sadržaja, posebice kada je riječ o tematskom ponavljanju, poželjno je ostvariti von Restorffov efekt. To znači da nastavni sat treba organizirati tako da se više ponavljaju sadržaji iz sredine nastavne cjeline (ili nastavne teme) jer se oni najslabije pamte (pri provjeravanju neposredno nakon učenja oko 30%, a pri odgođenom provjeravanju oko 10%). Nastavni sadržaji s početka nastavne cjeline (ili teme) bolje se

pamte zbog efekta prvenstva (pri provjeravanju neposredno nakon učenja oko 80%, a pri odgođenom provjeravanju oko 70%).

Nastavni sadržaji s kraja nastavne cjeline (teme) bolje se pamte zbog efekta novosti (pri provjeravanju neposredno nakon učenja oko 90%, a pri odgođenom provjeravanju samo oko 30%) (Zarevski 2002).

Osnovni pojmovi: strategije, nastavne strategije, strategije obrazovanja, nelingvistički prikazi Strategije su vještine odlučivanja u uvjetima postojanja mogućnosti izbora između više mogućih rješenja, kada se traži najbolje rješenje prema kriterijima koji su unaprijed postavljeni. U Rječniku suvremenog obrazovanja navedene su sljedeće strategije (Antić 2000): a) strategije vođenja društvene politike obrazovanja b) strategije nastave c) strategije odgoja d) strategije obrazovanja e) strategije učenja f) razvojna strategija g) strategija upravljanja h) strategija financiranja Strategija nastave je skup postupaka kojima se želi postići najbolje stanje i najbolji rezultat nastave pa nastavnik u pripremi nastave odlučuje o strategiji koja će zadovoljiti tu namjenu. Strategije nastave utemeljuju se na određenoj filozofiji odgoja, teoriji nastave i teoriji učenja, a razlikuju se prema osnovnim ulogama glavnih subjekata u nastavi (učitelja i učenika).

Postoji više klasifikacija nastavnih strategija, a najčešće su prema dva kriterija: prema ulogama glavnih subjekata u nastavi i

Ružica Vuk: STRATEGIJE UČENJA I POUČAVANJA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2009, 51-58

prema oblicima rada u nastavi.

Nastavne strategije prema ulogama glavnih subjekata u nastavi su: a) predavačka nastava b) heuristička nastava c) problemska nastava d) istraživačka nastava e) mentorska nastava f) programirana nastava g) iskustvena nastava Pri izboru odgovarajućih strategija nastavnici uzimaju u obzir i druga pitanja koja optimaliziraju nastavu kao što su kurikulum, mjesto nastave i učenja, nastavna sredstva, oblici rada i druga didaktička pitanja. Za nastavne strategije u literaturi se koristi i sinonim sistemi nastave. Prema oblicima rada u nastavi nastavne strategije su (Bognar, Matijević 2002): a) strategije primjerene radu u velikim skupinama (više od 20 učenika): predavačka, demonstracija s vježbama, rasprava, pitanja s odgovorima, video nastava b) strategije primjerene radu s malim skupinama (5 do 20 učenika): seminar, radionica, igra, terenska nastava, igra uloga, ... c) strategije za individualni rad: projekt, mentorstvo, otvoreno učenje (učenje na daljinu).

U planiranju i realizaciji nastave važno je uzeti u obzir broj učenika kako bi odabrana strategija omogućila ostvarenje ciljeva i zadataka nastave.

Strategije obrazovanja su metode i postupci kojima se učitelj i učenici služe u obrazovanju. Bognar i Matijević (2002) razlikuju sljedeće strategije obrazovanja: a) strategije poučavanja: problemsko, heurističko i programirano poučavanje

53

b) strategije učenja: učenje otkrivanjem (istraživanje, projekt, simulacija) c) strategije doživljavanja i izražavanja doživljenog.

Među važnim strategijama navode i strategije učenja posredovanjem elektronskih medija i strategije razvoja kreativnosti.

Među devet najuspješnijih nastavnih strategija Marzano, Pickering i Pollock navode: pronalaženje sličnosti i razlika, rezimiranje i bilježenje, povećanje truda i davanje priznanja, domaće zadaće i vježbanje, nelingvistički prikazi, kooperativno učenje, postavljanje ciljeva i davanje povratnih informacija, stvaranje i provjeravanje hipoteza, natuknice, pitanja i složeniji organizatori. Strategije su poredane prema prosječnoj veličini učinka i postotku porasta učeničkih postignuća.

Mnogi psiholozi zastupaju teoriju o pohrani informacija koja se zove „dvostruko kodiranje“. Prema toj teoriji, znanje se pohranjuje u dva oblika: lingvističkom i slikovnom (nelingvističkom) obliku. Lingvistički oblik je semantički po svojoj prirodi. Sadrži „stvarne“ tvrdnje u dugotrajnoj memoriji. Slikovni ili nelingvistički oblik izražava se kroz mentalne slike ili čak fizičke osjete kao što su miris, okus, dodir, kinestetička asocijacija i zvuk. Što više koristimo oba sistema prikaza (lingvistički i nelingvistički), bolje ćemo moći razmišljati o znanju i prisjetiti ga se. Prema dosadašnjim istraživanjima, osnovni način predstavljanja novog znanja učenicima je lingvistički (ili govorimo ili zadajemo učenicima da čitaju). To znači da su pri stvaranju nelingvističkih prikaza učenici najčešće prepušteni sami sebi. Kada nastavnici pomažu učenicima u stvaranju nelingvističkih prikaza, uspjeh je daleko bolji. Istraživanja

54

Ružica Vuk: STRATEGIJE UČENJA I POUČAVANJA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2009, 51-58

pokazuju da kada se učenici izričito bave stvaranjem nelingvističkih prikaza, to stimulira i povećava aktivnost mozga.

Za razvoj nelingvističkih prikaza kod učenika, ali i razumijevanje sadržaja, potrebne su sljedeće aktivnosti: stvaranje grafičkih prikaza, stvaranje fizičkih modela, stvaranje mentalnih slika, crtanje slika i slikovnih pisama, sudjelovanje u kinestetičkoj aktivnosti.

Nelingvistički prikazi trebaju elaborirati znanje. Kada učenici „obrađuju“ znanje, bolje ga razumiju i lakše ga se mogu prisjetiti. Ako od učenika tražimo da objasne i obrazlože svoje obrade, povećava se snaga obrade.

Izrada grafičkih organizatora jedan je od najčešćih načina kako pomoći učenicima da stvore nelingvistički prikaz. Grafički organizatori kombiniraju lingvistički i nelingvistički način tako da koriste simbole i strelice kako bi predstavili veze.

Nelingvistički prikazi u nastavi geografije

U nastavi geografije vrlo je važno ostvariti načelo zornosti. Nelingvistički prikazi u tome mogu pomoći i što je još važnije, mogu učenicima olakšati kodiranje, pohranjivanje i prizivanje informacija, posebice kod ključnih pojmova. Nelingvistički prikazi stvaraju se uz pomoć grafičkih organizatora. Primjeri grafičkih organizatora za nastavne sadržaje geografije su: organizator opisne sheme, organizator sheme vremenskog slijeda, organizator sheme proces/uzrok-posljedica, organizator sheme epizoda, organizator sheme generalizacija/načelo i organizator koncepcijske sheme.

Organizator opisne sheme izrađuje se tako da se u središnji krug upiše geografski pojam/naziv (npr. u Geografiji Europe:

maritimnost; Francuska), a u manje krugove ključne činjenice koje opisuju taj pojam/ naziv. Pažljivo treba odabrati broj krugova za činjenice („čarobni broj sedam“). U krugove se može upisati činjenice ili ih grafički prikazati. Ako učenik činjenicu zapisanu slovima ne može grafički prikazati, mala je vjerojatnost da će ju trajno pamtiti. Kako učenike voditi kroz izradu grafičkog organizatora opisne sheme? Jedan primjer mora izraditi nastavnik, pitati učenike kako bi oni to prikazali, a zatim im zadati novi pojam da za njega samostalno izrade grafički organizator. Važna je aktivnost učenika. Ako im „serviramo“ gotovo organizatore, ne možemo znati je li to pravi model za pohranjivanje pojmova. Organizatori opisne sheme (i drugi grafički organizatori) razlikovat će se kod pojedinih učenika. Kao što ne postoje dva identična otiska prsta, tako ne postoje niti dva identična mozga. Nakon što izrade grafičke organizatore, učenici ih moraju obrazložiti.

Organizator sheme vremenskog slijeda organizira događaje po određenom kronološkom redoslijedu. Iako taj grafički organizator izgleda vrlo jednostavno za uporabu u nastavi, često se griješi i na kartice se upisuju činjenice iz udžbenika. Npr., nastavni sadržaji o širenju Europske (ekonomske) zajednice odnosno Europske unije mogu se prezentirati (ili još bolje ponavljati i utvrđivati) metodom kartica na kojima su opisani uzroci ili posljedice pojedinih krugova širenja. Strategija neće polučiti veličinu učinka i postotak porasta postignuća ako se na kartice napiše samo godina širenja Unije ili samo broj novih članica ili pak ukupni broj članica. Primjer kvalitetnog sadržaja na karticama: integrirana teška industrija donedavnih

Ružica Vuk: STRATEGIJE UČENJA I POUČAVANJA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2009, 51-58

Sl. 1a. Organizator opisne sheme (Marzano, Pickering, Pollock 2006: 82)

55

Sl. 1b. Primjer primjene organizatora opisne sheme

ratnih neprijatelja (1) integrirane sve grane gospodarstva država-članica (2) među novim članicama EZ-a je prva država iz Sjeverne Europe (3) među novim članicama je prva država iz Južne Europe (4) najveći porast broja službenih jezika u EU (7) u članstvo EU-a primljene dvije crnomorske države (8) od tri nove članice, dvije su neutralne države (6) ugovor o prerastanju gospodarske u potpunu integraciju (5) Učenici radom u parovima ili skupinama rangiraju kartice kronološkim slijedom, argumentiraju vremenski slijed i lijepljenjem kartica na ploču (poster) izrađuju organizator sheme vremenskog slijeda.

Uz pomoć grafičkog organizatora sheme proces/uzrok-posljedica informacije se organiziraju u uzročnu mrežu koja vodi do određenog rezultata. Nastava geogra-

fije uvelike je usmjerena na objašnjavanje prostornih pojava i procesa (npr. proces emigracije), a za to je važno razumijevanje uzročno-posljedičnih veza. Za navedeni primjer stvaranja grafičkog organizatora treba paziti da se u krugove upišu uzroci depopulacije koji su generirani stanjem u ruralnom prostoru (push čimbenici), a ne miješati ih s pull čimbenicima unutarnjih migracija. Nadalje, važno je u prva dva kruga upisati uzroke, strelicama povezati te uzroke s krugom u kojem je upisan proces, a taj proces i još (barem) jedan uzrok pokreću sljedeći proces. U pravokutnik iza dva procesa upisuje se posljedica tih procesa. Nastavnik može izraditi jedan primjer grafičkog organizatora.

Učenici nakon toga rade svoj grafički organizator za zadani ključni pojam/proces (depopulacija ruralnih prostora). Nakon objašnjavanja sadržaja grafičkog organizatora, izrađuje se drugi organizator npr. za urbane prostore (ključni pojam: urbanizacija).

Nešto složeniji je organizator sheme epizoda. Središnje mjesto u shemi zauzima

56

Ružica Vuk: STRATEGIJE UČENJA I POUČAVANJA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2009, 51-58

Sl. 2a. Organizator sheme proces/uzrok - posljedica (Marzano, Pickering, Pollock 2006: 83)

Sl. 2b. Primjer primjene organizatora sheme proces/ uzrok - posljedica

epizoda (npr. Karlovački mir 1699. godine).

Grafički organizator sheme epizoda uključuje okvir radnje (vrijeme i mjesto), sudionike, trajanje, poseban uzrok i posljedicu. Ovaj je grafički organizator pogodan za nastavu povijesti, a u geografiji se može primijeniti na sadržaje historijske geografije (npr. Versajska mirovna konferencija ili Karlovački mir

Sl. 3a. Organizator sheme epizoda (Marzano, Pickering, Pollock 2006: 84)

kao epizode koje su utjecale na oblikovanje teritorija RH).

Organizator sheme generalizacija/načelo organizira informacije po općim tvrdnjama s ilustrirajućim primjerima. Npr. generalizacija je „u Europi prevladavaju umjerene klime“. U pravokutnike učenici upisuju

Sl. 3b. Primjer primjene organizatora sheme epizoda

Ružica Vuk: STRATEGIJE UČENJA I POUČAVANJA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2009, 51-58

Sl. 4a. Organizator sheme generalizacija/načelo (Marzano, Pickering, Pollock 2006: 84) primjere koji ilustriraju tu tvrdnju. Ovaj je grafički organizator dobro uporabiti na satovima tematskoga ponavljanja nastavnih sadržaja pri čemu učenici mogu primjere upisivati individualno ili radom u parovima.

Organizator koncepcijske sheme informacije organizira tako da se uz ključni pojam upišu osnovna svojstva/karakteristike,

Sl. 5a. Organizator koncepcijske sheme (Marzano, Pickering, Pollock 2006: 85)

57

Sl. 4b. Primjer primjene organizatora sheme generalizacija/načelo a uz svako svojstvo navodi se nekoliko primjera. Dobro je navoditi primjere iz različitih dijelova svijeta (po jedan primjer sa svakog kontinenta ili primjere po nekom drugom kriteriju, ali taj kriterij mora biti transparentan i jasan učenicima). Pojmovi se organiziraju oko riječi/fraze/teme koja predstavlja cijele grupe ili kategorije mjesta ili događaja. Ovaj

Sl. 5b. Primjer primjene organizatora koncepcijske sheme

58

je grafički organizator pogodan za sintezu nastavnih sadržaja jedne nastavne teme ili cjeline. Primjeri tema u kojima se može rabiti grafički organizator koncepcijske sheme: gradovi u visoko razvijenim državama ili stanovništvo u slabije razvijenim državama.

Uz temu se upisuju barem tri karakteristike

(za stanovništvo dobni sastav, gospodarski sastav, obrazovni sastav…) i za svaku se navode primjeri po unaprijed dogovorenom kriteriju. Iako su vrlo slični, ovaj se grafički organizator ne smije poistovjećivati s mentalnim mapama.

Zaključak Nastavnik je najvažniji čimbenik koji utječe na učenje učenika. Obrazovanje ćemo najviše unaprijediti ako povećamo uspješnost nastavnika. Da bi se nastavnik više angažirao i stvorio preduvjete za uspješnost, mora biti motiviran, a njegov trud nagrađen. No, nastavnik nije jedini subjekt u nastavi. Učenici su glavni subjekti u nastavnom procesu i bez njihova angažmana nema stjecanja znanja niti razvoja vještina. Ako ih bombardiramo tezama o opterećenosti i rasterećivanju, motivacija nije usmjerena na temeljne ciljeve obrazovanja (stjecanje znanja i odgojnih vrijednosti te razvoj vještina) već na „borbu“ za ocjenu. Nastavimo li trend rasterećenja količine nastavnih sadržaja, znanje neće time postati niti kvalitetnije niti trajnije. Promjene nastavnih programa su nužne, i to ne svakih 15 do 20 godina već nakon svakoga ciklusa obrazovanja (svakih 4 do 5 godina), ali ne sa ciljem rasterećenja već podizanja kvalitete obrazovanja primjenom novih znanstvenih spoznaja.

Literatura Antić, S. (2000): Rječnik suvremenog obrazovanja, HPKZ, Zagreb.

Bognar, L, Matijević, M. (2002): Didaktika, Školska knjiga, Zagreb.

Guyton, A. C., Hall, J. E. (2006): Medicinska fiziologija. Medicinska naklada, Zagreb.

Hedges, L. V. (1987): How hard is hard science, how soft is soft science? The empirical cumulativeness of research. American psychologist, 42(2), 443-455.

Howe, M. J. A. (2002): Psihologija učenja, Slap, Jastrebarsko Jensen, E. (2003): Super-nastava: nastavne strategije za kvalitetnu školu i uspješno učenje, Educa, Zagreb Marzano R. J., Pickering D. J., Pollock J. E. (2006): Nastavne strategije: kako primijeniti devet najuspješnijih nastavnih strategija, Educa, Zagreb.

Sternberg, R. J. (2005): Kognitivna psihologija, Slap, Jastrebarsko Temelji neuroznanosti, www.hiim.hr Terhart, E. (2001): Metode poučavanja i učenja, Educa, Zagreb Zarevski, P. (2002): Psihologija pamćenja i učenja, Slap, Jastrebarsko mr. sc. Ružica Vuk, asistent

Geografski odsjek, Prirodoslovno-matematički fakultet Marulićev trg 19, 10000 Zagreb, Hrvatska, e-mail: rvuk@geog.pmf.hr

PUTOPIS

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2009

PORTO

(ne)otkriveno blago Portugala Dubravka Spevec

grad s više lica, ali s jednom dušom. Grad izvanrednog urbanog pejzaža, u kojem je postignuta harmonija različitosti, odlikuje posebna energija vidljiva u njegovoj kulturi, arhitekturi i načinu života. Nerijetko se čuje da je Porto jedan od najkarizmatičnijih, ali istovremeno i jedan od najmanje istraženih gradova Europe. Trgovačko je, industrijsko i kulturno središte portugalskog sjevera – regije Norte, te važna izvozna luka (gradska luka Leixões u sjeverozapadnom je predgrađu Porta).

Povijest Porta – u nekoliko crtica Jedan je od najstarijih europskih gradova, o čemu svjedoče brojni pisani doku-

foto: Dubravka Spevec

Vino – prva pomisao kada vam netko spomene grad Porto. No od grada, čiju povijest njegovi stanovnici pišu već oko dva tisućljeća, čovjek očekuje puno više – i to s punim pravom. Punim imenom Antiga, Mui Nobre, Sempre Leal e Invicta Cidade do Porto (41°09’ N, 8°37’ W), smješten na estuariju rijeke Douro, oko 3 km od mjesta njena utoka u Atlantski ocean, Porto je

59

Sl. 1. Specifična topografija Porta

60

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2009

menti – osnovan je za Rimljana, u IV. stoljeću naše ere, kao luka Portus Cale. No, u središtu grada pronađeni su ostaci keltske utvrde (citadela), što upućuje na postojanje naseljenosti još u IV. stoljeću prije Krista. U rimskom se razdoblju razvio kao ribarska i trgovačka luka, primarno za trgovinu s prostorom Sredozemlja, zbog činjenice da se nalazio na važnoj ruti između tadašnje Olissipone (današnji Lisabon) i Bracare Auguste (današnja Braga). Gotovo dva su stoljeća Portom vladali Vizigoti (540.-716.). Pod maursku je vlast došao 716. godine, nakon njihove invazije na Pirenejski poluotok, i ostao sve do 1092. godine. Maurski utjecaj je i danas vidljiv u arhitekturi većine portugalskih gradova. Odlaskom Maura grad je ponovno u posjedu kršćana. Današnji izgled Porto počinje dobivati u srednjovjekovnom razdoblju, kada se počeo „uspinjati“ uz granitne brežuljke, duž sjeverne obale rijeke Douro (sl. 1.).

Trgovačke i pomorske funkcije Porta porasle su između XIII. i XV. stoljeća, kada je izgrađeno i prvo brodogradilište, jedno od najvećih i najvažnijih u Portugalu, a koje je u velikoj mjeri doprinjelo razvoju portugalske pomorske flote koja je sudjelovanja u otkrivanju i osvajanju brojnih prekomorskih teritorija. Početak velikih geografskih otkrića veže se uz 1415. godinu kada je Henrik Pomorac (rođ. 4.3.1394., Porto), napustio rodnu luku i krenuo u osvajanje muslimanske luke Ceute na sjeveru Maroka. To je putovanje potaknulo i niz drugih duž zapadnu obalu Afrike te označilo početak razdoblja portugalske prekomorske ekspanzije – od Ceute preko ekvatora do rta Dobre nade i Indije. Iako su Porto stoljećima pokušale osvojiti brojne vojske (maurska, Napoleonova), grad je ostao neosvojen, zbog čega

s ponosom nosi naziv Cidade Invicta („nepobijeđeni grad“). Za stanovnike Porta posebno je ostao upečatljiv otpor koji su pružili Napoleonu početkom XIX. stoljeća, kada je u bijegu pred njegovom vojskom, prelazeći pontonski most Ponte das Barcas preko rijeke Douro, život izgubilo oko 6000 stanovnika grada.

Tripeirosi – ponos grada Porta Ubrzani industrijski razvoj tijekom XVIII. i XIX. stoljeća utjecao je i na demografsko punjenje grada, koje je nastavljeno sve do 1980-ih godina. Osim seoskog stanovništva iz siromašne unutrašnjosti, u grad je doseljavalo i stanovništvo iz nekadašnjih portugalskih kolonija. Danas, sa oko 240.000 stanovnika (procjena 2008.), drugi je po veličini grad u Portugalu. Proces suburbanizacije, koji je započeo tijekom 1980-ih, intenzivirao se posljednjih desetak godina. Sam grad je u posljednjih tridesetak godina izgubio više od 100.000 stanovnika (sl. 2.), koje je odselilo na rubove grada te u satelitske centre u okolici. Metropolitansko područje Porta (Grande Área Metropolitana do Porto) danas ima oko 1,55 milijun stanovnika.

Sl. 2. Kretanje broja stanovnika Porta 1960.-2008.

Izvor: www.world-gazetteer.com

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2009

Stanovnici Porta sebe nazivaju Tripeirosi.

Taj naziv datira još od 1415. godine, kada je svo kvalitetno goveđe meso ukrcano na brodove koji su trebali krenuti u osvajanje Ceute; na taj se način stanovništvo grada solidariziralo sa mornarima. Stanovnicima su ostale samo iznutrice, odnosno tripe. Tripice (tripas à moda do Porto) su tako postale i ostale jedan od zaštitnih znakova Porta te su redovito u ponudi mnogih restorana.

nakon 2001. godine u Porto i njegovu okolicu, zbog izuzetnih poslovnih mogućnosti, doselio velik broj stranaca, ponajprije mladih visokoobrazovanih, koji danas čine oko 17,5% ukupnog radno aktivnog stanovništva Porta. To je dvostruko više od državnog prosjeka. Porto radi, ali danas ima najveću stopu nezaposlenosti u zemlji (9.5%).

Arhitektura i kulturno nasljeđe – turistički aduti Porta Porto je pomalo zbrkana mješavina stilova, era i načina života – od rimskih utvrda, preko srednjovjekovnih ulica, pomalo ekstravagantnih baroknih crkava do dotje-

foto: Dubravka Spevec

Poznata portugalska izreka kaže: „Coimbra studira, Braga moli, Lisabon se pravi važan, a Porto radi“. Porto je ponosan na svoje stanovnike, a oni na svoju sjevernoeuropsku radnu etiku i disciplinu koju su im usadili Englezi još u XVII. stoljeću. Zanimljivo je da je

61

Sl. 3. Srednjovjekovna četvrt Ribeira, katedrala Sé i toranj Torre dos Clérigos

62

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2009

foto: Dubravka Spevec

ranih trgova u pariškom stilu. Pojedini gotovo nespojivi dijelovi grada tvore cjelinu koja podjednako reflektira raskoš i turobnost.

Ribeira, povijesna jezgra grada, svakako je najzanimljivi dio Porta (sl. 3.). Ovdje kao da je vrijeme stalo. Srednjovjekovna Ribeira od 1996. godine na popisu je zaštićene svjetske kulturne baštine UNESCO-a, zahvaljujući specifičnom urbanom tkivu i brojnim povijesnim zgradama velike arhitektonske vrijednosti koje su svjedoci razvoja grada kroz posljednjih pet stoljeća. Uske ulice i šareni balkoni podsjećaju na lisabonsku Alfamu.

Ribeira je uspjela sačuvati duh prošlosti koji se ocrtava u njenim živopisnim zgradama, koje su se naredale uz rijeku Douro.

Sl. 4. Drugo lice Porta

Slikovita stara gradska jezgra, koja u nekim dijelovima podsjeća na brazilsku favelu, najbolje se vidi s lijeve obale Doura, a najbolje doživi šetnjom pomalo kaotičnim labirintom strmih i uskih ulica (ruas) – među stanovnicima poznatijim kao ilhas (otoci).

Iznad Ribeire, poput utvrde, izdiže se najstarija građevina u Portu – romanička katedrala Terreiro da Sé. Katedrala je izgrađena u XII. stoljeću, a obnovljena u XIII. i ponovno u XVIII. stoljeću. Poznati talijanski arhitekt Nicolau Nasoni projektirao je baroknu crkvu Igreja dos Clérigos i toranj Torre dos Clérigos (1732.-1763.), jednu od prepoznatljivijih znamenitosti Porta danas. Ako ste u formi, uspon uz 225 stepenica na 75 metara visok

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2009

toranj, po vedrom vremenu, garantira prekrasnu panoramu Porta i njegove okolice.

Iako bogatog kulturnog nasljeđa, Porto je suočen sa propadanjem. Upravo četvrt Ribeira skriva nekoliko zgrada koje datiraju još iz XV. stoljeća, no mnogima od njih prijeti urušavanje. Iseljavanjem stanovništva na periferiju, mnoge su zgrade u samome središtu napuštene, a gradske vlasti ne mare previše na njihovo održavanje ili prenamjenu (sl. 4.). Sve to daje jedno novo lice gradu koji je 2001. godine, zajedno s nizozemskim Rotterdamom, bio proglašen kulturnom prijestolnicom Europe.

rizonte i osigurala da grad izađe iz kulturne izolacije koja ga je pratila kroz povijest.

Grad je dobio značajna financijska sredstva za obnovu grada, no sredstva je usmjerio ponajprije na izgradnju novih, prvenstveno kulturnih sadržaja – muzeja suvremene umjetnosti Museu de Arte Contemporânea te koncertne dvorane Casa da Música (2005.) pod idejnim vodstvom poznatog nizozemskog arhitekta Rema Koolhaasa.

Najbolji primjer razdoblja neoklasicizma i romantizma XIX. i XX. stoljeća u Portu su zgrada burze Palácio da Bolsa (danas velika turistička atrakcija, posebice njena Arapska soba) i željeznički kolodvor São Bento.

Neoklasicizam se nastanio uz danas najve-

foto: Dubravka Spevec

Ta je titula dodatno učvrstila Porto na turističkoj karti Europe, otvorila mu nove ho-

63

Sl. 5. Azulejos na željezničkom kolodvoru São Bento

64

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2009

ću gradsku aveniju – Avenida dos Aliados.

Moderno središte grada danas „živi“ upravo na toj adresi.

Kolodvor São Bento, u samome središtu grada, smatra se jednim od najljepših u Europi, ponajprije zbog svoje unutrašnjosti u kojoj prevladavaju azulejosi – oslikane keramičke pločice (sl. 5.). To je jedan od ljepših primjera ukrašavanja azulejosima u Portugalu – Jorge Colaço (1916.) upotrijebio je oko 20 000 pločica na kojima je prikazao život kakav je nekad bio - seoske zabave, stare vrste prijevoznih sredstava, neke od važnijih događaja u povijesti Portugala itd.

Umjetnost oslikavanja pločica na Pirenejski su poluotok donijeli Mauri, koji su to preuzeli od Perzijanaca. Riječ azulejo dolazi od arapske riječi al zulayj što znači „ispolirani kamen”. Za Maure se često govorilo da imaju veliki strah od praznih prostora (horror vacui) te su sve zidove na građevinama prekrivali azulejosima. Tu su tradiciju u XV. stoljeću preuzeli i Portugalci, nakon što su 1415. godine osvojili Ceutu, a od sredine XVI. stoljeća i sami su počeli oslikavati i proizvoditi azulejose. Danas su prepoznatljive u portugalskoj kulturi i arhitekturi – podjednako se pojavljuju na vanjskim i unutrašnjim zidovima, na stropovima, podovima kuća, palača, crkava, metro stanica. U najvećoj su mjeri prisutne plavo-bijelo oslikane pločice koje je u drugoj polovici XVII. stoljeća u Portugal iz nizozemskog Delfta donio španjolski umjetnik Gabriel del Barco y Minusca. XVII. i XVIII. stoljeće zlatno je doba azulejosa u Portugalu; tada je počela njihova masovna proizvodnja. Zanimljivo je da su osobito prisutne u gradovima na obali Atlantika te da njihova uloga nije samo dekorativna, već su i funkcionalne jer reguliraju temperaturu i održavaju toplinu u kućama te štite fasade

od slanog morskog zraka. Španjolska Sevilla danas je vodeći centar za proizvodnju oslikanih keramičkih pločica u hispano-maurskom stilu (cuenca i cuerda seca).

Cidade das Pontes - „grad mostova” Gustave Eiffel u Portu?! Poznati francuski inženjer u Portu nije gradio tornjeve, već mostove. Porto je poznat kao „grad mostova” – šest ih je sagrađeno na području grada i povezuju obale Doura. Prvi je 1806. godine sagrađen pontonski Ponte das Barcas, koji je srušen 1809. godine pred dolazak Napoleonove vojske. Na njegovom je mjestu podignut viseći most Ponte D. Maria II ili popularnije Ponte Pênsil (1841.-1843.), od kojeg su danas ostali samo noseći stupovi.

Povezivao je litice Guindais na desnoj obali sa Penedo (Gaia) na lijevoj obali Doura.

Nedaleko tog mosta, sagrađen je željeznički Ponte D. Maria Pia (1876.-1877.), kojeg je projektirao poznati Gustave Eiffel. Most je korišten sve do 1991. godine, do gradnje mosta São João. Tijekom XX. stoljeća izgrađena su još tri mosta: Ponte da Arrábida (1957.-63.), koji je u vrijeme otvaranja imao najveći betonski luk na svijetu (270 m), Ponte São João, koji je zamijenio most D. Maria Pia, te Ponte do Freixo – cestovni most na istoku grada. Najnoviji cestovni most Ponte do Infante D. Henrique (371 m dugačak) dovršen je 2003. godine. Danas je zasigurno najpoznatiji 172 m dugačak željezni most Ponte Dom Luís I (sl. 6.), jedan od najvećih takve vrste u Europi.

Most, kojeg je 1881. godine projektirao belgijski inženjer Téophile Seyrig, učenik poznatog Eiffela, ima dvije razine, a gornja je namijenjena pješacima i metrou. Metro

65

foto: Dubravka Spevec

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2009

Sl. 6. Most Dom Luís I grada Porta, čija je mreža najveća u Portugalu (60 km, 68 postaja), danas je najskuplji projekt javnog gradskog prijevoza u Europi – zbog tla, koje je iz tehničke perspektive izuzetno kompleksno. Njegova izgradnja još uvijek nije dovršena. Kad već spominjemo gradski promet, još je jedna zanimljivost povezana uz Porto. Prvi tramvaj na Pirenejskom poluotoku provozao je upravo ulicama Porta – 12. rujna 1895. godine. Iako tramvaj više nije u sustavu javnog gradskog prijevoza, on još uvijek prometuje ulicama Porta – u turističke svrhe. Još je u funkciji samo jedna linija, koja većim dijelom prometuje uz obalu rijeke Douro.

Vino port(o) – britanska „ostavština” Tijekom XVIII. i XIX. stoljeća grad se razvijao i prometnuo u danas važno industrijsko središte Portugala. Pouzdana radna snaga Porta te liberalno radno zakonodavstvo doveli su tijekom XX. stoljeća u Porto i njegovu okolicu elektroničku, elektrotehničku i preciznu (proizvodnja optičkih i mjernih instrumenata) industriju, a otvorena su i uglavnom mala i srednja poduzeća za preradu pluta, industrije obuće, tekstila i namještaja. Ekonomska snaga Porta vidljiva je u činjenici da su ovdje sjedišta brojnih portugalski korporacija (Altri, Amorin, Bial, Cerealis, Fructal, Lactogal, Unicer i dr.). Iako znatno manji od

66

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2009

glavnoga grada Lisabona, Porto je sjedište mnogih nacionalnih tvrtki – poput najvažnije portugalske izdavačke kuće Porto Editora, te najpopularnijih dnevnih novina Jornal de Noticias.

Zahvaljujući trgovini vinom, koje je, uz pluto, danas najvažniji portugalski izvozni proizvod, Porto je stoljećima bio ekonomska „centrala“ Portugala. Vinogradi u Portugalu prekrivaju oko 360.000 ha, daju oko 550.000 tona grožđa godišnje, a uzgojem vinove loze danas se bavi oko 33.000 poljodjelaca. Prema podacima FAO-a, po proizvodnji vina Portugal je na 11. mjestu u svijetu (576.500 t godišnje), a po konzumaciji na 4. mjestu (53 l po stanovniku godišnje). Dolina rijeke Douro (País do vinho) najvažnije je vinogradarsko područje u Portugalu. Ekonomske veze između Porta i gornjeg toka rijeke Douro postoje još od srednjovjekovnog razdoblja, a produbljene su u novijem razdoblju. Dolina rijeke Douro prva je vinarska regija (Alto Douro) u svijetu koja je službeno razgraničena i jedina koja je zaštićena – i to još davne 1756. godine. Od 2001. godine na popisu je svjetske baštine UNESCO-a.

Regija obuhvaća 247.200 hektara zemljišta, od čega je oko 10-12 % izrazito brdovit teren; proteže se na oko 160 km, od gorja Serra do Marão do granice sa Španjolskom.

Spomenuto gorje važna je klimatska barijera koja spriječava prodor vlažnog zraka s Atlantika te su ljeta ovdje ekstremno vruća i suha, a zime izuzetno hladne. Takvi mikroklimatski uvjeti garancija su dobrog i kvalitetnog uroda, a u konačnici i visokokvalitetnog vina. Osim vinove loze, ovdje se uzgajaju bademi i masline. Vinova se loza uzgaja u nekim dijelovima i do nadmorske visine od oko 550 metara, no najbolje grožđe uzgaja se na nižim visinama. Lokalno stanovništvo

često kaže da je najkvalitetnije grožđe ono koje čuje rijeku Douro kako teče. Središte regije je maleni gradić Pinhão, oko kojeg se nalaze najpoznatiji vinogradarski posjedi – poznatiji kao quintas (sl. 7.), koji se strmo spuštaju prema rijeci Douro.

Portugalci su vino proizvodili stoljećima, još od Rimljana, koji su u I. stoljeću prije Krista donijeli vinovu lozu na Pirenejski poluotok. Povijest porta, koji je dobio ime po gradu iz kojega se otpremao, počinje u XVII. stoljeću, kada se rijekom Douro do luke Porto godišnje prevozilo oko 1.200.000 bačava vina. Nakon što je Velika Britanija 1678. godine ušla u rat s Francuskom i pritom blokirala njihove luke, na britanski je otok prestalo stizati francusko vino. Britanci su se okrenuli Portugalcima, svojim saveznicima i trgovačkim partnerima još od 1373. godine, kada su potpisali sporazum o „trajnom prijateljstvu” – najstariji sporazum takve vrste u svijetu.

Obzirom da kvaliteta portugalskih vina nije mogla konkurirati onoj francuskih, Britanci su odlučili nadzirati proizvodnju vina te su u regiji Douro osnovali nekoliko vinarija te niz ogranaka već postojećih tvrtki. Kako bi vino zadržalo kvalitetu na dugom putu do Engleske, trgovci su prije otpreme u bačve dolijevali brandy. Početkom XVIII. stoljeća dvije su države potpisale Metuenski ugovor, kojim su Englezi Portugalu u zamjenu za vino davali bale tkanina i odjeću. To je dovelo do velike ekspanzije trgovine portom u XVIII. i XIX. stoljeću. U tom su razdoblju osnovane mnoge vinarije (port. armazéns), najvećim dijelom u engleskim rukama, a koje djeluju još i danas: Calem, Croft, Taylor, Sandeman, Offley Forrester, Burmester, Graham, Guimaraens, Cockburn Smithes, Ramos Pinto i dr. Kako bi se ipak ograničila engleska dominacija, tadašnji premijer Marquês

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2009

67

Sl. 7. Vinogradi i quintas uz rijeku Douro Izvor: http://picasaweb.google.com

de Pombal osnovao je tvrtku kojom bi osigurao Portugalu monopol nad vinima iz doline rijeke Douro. On je prvi postavio granice regije koja će proizvoditi vino porto, kako bi osigurao njegovu kvalitetu. To je bio prvi pokušaj kontrole proizvodnje i kvalitete vina u Europi uopće. Mali uzgajivači vinove loze usprotivili su se tim oštrim mjerama kontrole proizvodnje paljenjem zgrada njegove tvrtke na pokladni utorak. Ta je pobuna nazvana Revolta dos Borrachos (revolt pijanaca) te je postala simbolom slobodnog duha stanovnika Porta.

Podrumi i uredi danas oko 60 aktivnih vinarija, u kojima se možete upoznati s po-

viješću proizvodnje te kušati porto – crveni i bijeli, smješteni su na lijevoj obali Doura, nasuprot Porta, u luci Vila Nova de Gaia (sl.

8.). Vila Nova de Gaia, ili samo Gaia, sa oko 179.000 stanovnika dio je metropolitanske regije Porta. Iako administrativno ima status grada, danas ga mnogi smatraju južnim predgrađem Porta. U novije se vrijeme vodi rasprava trebaju li se Porto i Vila Nova de Gaia ujediniti u jedan grad. Dođe li do toga, grad bi se najvjerojatnije zvao Portogaia.

Do podruma u Vila Nova de Gaia, gdje je „dozrijevao” u bačvama, odnosno bocama, porto se tradicionalno prevozio rijekom u bačvama u brodovima barcos rabelos (sl.

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2009

foto: Dubravka Spevec

68

Sl. 8. Vila Nova de Gaia – sjedište oko 60 vinarija 9.). Tijekom 1950-ih i 1960-ih izgradnja nekoliko hidroelektrana označila je kraj prijevoza vina rabelosima, koji su danas jedna od najvećih turističkih atrakcija Porta. Promoviraju pojedine vinske podrume, a 23. lipnja, u vrijeme feste Festas do São João (dan grada Porta), sudjeluju u tradicionalnoj utrci po rijeci Douro.

Izbor dana berbe ovdje je poprimio već i znanstvene razmjere, a određuje se na osnovu niza, uglavnom vremenskih faktora, s velikom preciznošću od nekoliko dana.

Sama se berba još uvijek odvija ručno, zbog nepristupačnosti terasastog terena i za nju su zadužene uglavnom ženske ruke. Porto se na mnogim quintama još uvijek ne pro-

izvodi uz pomoć najnovijih tehničkih dostignuća već na način kako se to radilo prije jednog stoljeća. Vintage, najskuplja vrsta porta i jedina koja „dozrijeva” u bocama, a ne bačvama, čija cijena butelje doseže i nekoliko stotina eura, danas se proizvodi na stari tradicionalan način – grožđe se gniječi nogama, a ne sofisticiranim prešama. Provezete li se danas dolinom rijeke Douro, imat ćete osjećaj kao da je vrijeme stalo prije sto godina.

Porto i Lisabon – vječni rivali Dok Porto radi, Lisabon troši ono što je Porto zaradio! Ovako stanovnici Porta često

foto: Dubravka Spevec

69

Sl. 9. Barcos rabelos – brodovi kojima se prevozilo vino iz zaleđa do Porta opisuju odnos dva najveća portugalska grada. Lisabon, moderna europska metropola, percipira se kao grad zabave i opuštajuće atmosfere, dok Porto, siv i maglovit, a opet intrigantan, živi „izbljedjelim sjajem” i po tome se ne može usporediti gotovo ni sa jednim europskim gradom. Portugalci sami kažu da jedino što ih veže jest njihov smještaj – oba na obalama rijeka, nedaleko njihova utoka u Atlantski ocean, te specifična brežuljkasta

topografija. Rivalitet dvaju gradova ima svoje začetke daleko u prošlosti, a najbolje je oslikan kroz opsjednutost nogometom, jer futebol u Portugalu nije samo sport – to je način života. Benfica i Sporting protiv Porta i Boaviste. Kako ipak najveći rivalitet postoji između dva najjača kluba – Benfice i Porta, kada Sporting osvoji prvenstvo na ulicama Porta se slavi, što predstavlja pravi mali apsurd.

Dubravka Spevec, asistent Geografski odsjek, Prirodoslovno-matematički fakultet Marulićev trg 19, 10000 Zagreb, Hrvatska, e-mail: dspevec@geog.pmf.hr

70

PUTOPIS

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2009

NOVOSIBIRSK ILI PUT PREMA POMRČINI SUNCA

Ogren Variola Geografi uvijek traže izgovor da nekud otputuju. Jedan od izvrsnih je pomrčina Sunca. Spektakularnu pojavu koja promatrače nikad ne ostavlja ravnodušnim svakako treba vidjeti, ali na samom putu možete doživjeti još mnogo nezaboravnog i naučiti o kraju u koji ste došli više nego što mislite.

Evo priče o jednom takvom putovanju.

Geografski pogled s 11 km visine Ekspedicija koju smo nas devetorica astronoma-amatera poduzeli na pomrčinu Sunca koja se odigrala 01. 08. 2008. počela je dva dana ranije na zagrebačkom aerodromu. Okupili smo se dva sata prije leta, a nismo išli isključivo na pomrčinu. Dobro smo se pripremili informacijama o onom što nas očekuje i poletjeli prvo za Moskvu.

Vedar dan omogućio je sjajan geografski pogled s visine od 11 000 m na ono što se uči o istočnoj Europi. Let je vodio preko Balatona i cijele sjeverozapadne Mađarske, preko Karpata (reljefna prepreka nad kojom se stvaraju oblaci pa malo toga vidite) i preko ruske ploče koja je bila djelomično prekrivena oblacima, ali se ipak između oblaka moglo uočiti da je velik dio obrađeno zemljište. Ostatak površine uglavnom su šume.

Uočili smo i da je većina naselja grupirana.

S obzirom da smo imali GPS uređaje mogli smo ustanoviti da put vodi velikim dijelom preko Bjelorusije i nešto malo kraće preko Rusije (plava linija na slici 1).

Dolaskom na aerodrom u Moskvi pojavila se prva geografska zagonetka. Bilo je 21 h po moskovskom vremenu, a Sunce je zalazilo. U Zagrebu u to doba godine Sunce zalazi prije pola devet. U čemu je stvar?

Svaki geograf odmah bi pomislio na veću geografsku širinu i duge dane. To je jedva 40 % odgovora – nedovoljno za prolaz na ispitu. Geografska širina Moskve nije toliko velika (niti 56o). Nema toliko značajnog povećanja duljine dana. Što je onda u pitanju?

Autor ovog članka našao je odmah tih 60 % odgovora (ali je zaboravio na onih 40 %). Glavni odgovor leži u zemljopisnoj duljini. Vremenske zone obuhvaćaju 15 stupnjeva i nije isto jeste li na istočnom ili zapadnom meridijanu zone. Moskva je na zapadnom meridijanu i Sunce zalazi puni sat kasnije nego onom tko je na istočnom meridijanu iste vremenske zone (Zagreb je u svojoj vremenskoj zoni malo istočnije od centralnog meridijana zone). Pri određivanju vremena ne oslanjajte se na Sunce!

U nekoliko sati provedenih na Šermetjevu 1 uočili smo ono očekivano. Nismo jedini koji idu na pomrčinu. Bila je tu jedna veća skupina Indijaca (nekoliko starijih i nekoliko školaraca) koja je imala ozbiljan znanstveni pristup i spremala se izvršiti velik broj mjerenja. Mi smo pak silno uživali u svakom trenutku i u slatkom iščekivanju doživljaja pomrčine, pa iako nismo nosili mjerne instrumente, mogli smo jednako zanimljivo opažati.

Zapadni Sibir kao na karti Krenuli smo iz Moskve oko 2 h iza ponoći i dok je dobar dio putnika spavao u avionu, geograf kao geograf - mora sve gledati. Na-

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2009

71

Sl. 1. Približno ucrtana avionska ruta Zagreb-Moskva (plavo) i Moskva-Novosibirsk (crveno) kon sat leta bili smo pred Uralom. Kroz mutni avionski prozor na nebu se jedino nazirao sjajni Arktur i samo ponegdje svjetla nekog mjesta. Premda Ural nije osobito visok ipak je dovoljan da se na njemu formira veliki oblačni sloj1 pa na toj dionici puta možete gledati samo nebo. A nebo nam je bilo zanimljivo jer je na visini od 10 km već oko 3 h (po moskovskom vremenu) počelo svitanje.

Kad smo prešli Ural bilo je za očekivati da jutarnje magle nad močvarnim područjem i dalje spriječavaju pogled, no ipak smo pri 1

izlasku Sunca zapazili Irtiš. Nije jasno kako, ali veliku rijeku smo lako vidjeli (a oblačni sloj je bio i istočno i zapadno). Potom konačno dolazi ta dugo očekivana magla u vidu jednoličnog sloja oblaka barem 8 km ispod nas. No što se Sunce više dizalo i što smo bili udaljeniji od Urala bilo je manje magle i vrlo se dobro moglo uočiti silno močvarno područje s jezerima i barama između kojih su gotovo isključivo šume.

Vožnja loksodromom2 zahtijevala je skretanje prema jugu nakon dosezanja 60o sje-

I pri povratku je velik dio zapadnog Sibira i ruske ploče bio pod oblacima, ali smo na jednom dijelu uočili primjetno izdignutiji sloj oblaka, pa smo zaključili da bi pod njim mogao biti Ural. No nemamo dokaza (zapričali smo se i nismo gledali na GPS).

2 Loksodroma – putanja koja siječe meridijane pod istim kutom, koristi se u navigaciji zbog jednostavnosti

72

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2009

verne geografske širine (sl. 1). I onda počinje ono geografski najzanimljivije. Otprilike 1o sjevernije od Novosibirska prilično naglo prestaju močvare i počinje lesostepa. Stječe se dojam da je granica oštra kao na karti.

Odjednom se, između šuma, umjesto močvara pojavljuju livade i obrađena zemljišta, a izmaglici više ni traga.

Zatim dolazi spuštanje po koridoru koji prelazi preko transibirske željeznice i vrlo jasno se uočava pravilnost gradnje u predgrađima Novosibirska. Glavne ceste se paralelno udaljavaju od pruge, a duž njih su poredane uglavnom obiteljske kuće s okućnicama i parcelama s vrtovima slično kao u niznim naseljima, npr. u Slavoniji.

Prve neobičnosti i iznenađenja Po izlasku iz aerodromske zgrade odmah nam je u oči pala jedna neobičnost. Gotovo svaki drugi auto koji smo vidjeli imao je volan na desnoj strani. Nije bilo teško odgovoriti zašto. Velik broj automobila uvezen je iz Japana (blagodati transibirske željeznice), a Japanci samo za razvijeni zapad prave aute s volanom na lijevoj strani. Azija, pa tako i Sibir nije osobito bogato tržište da bi radili iznimke. A Novosibirljani i nisu previše zahtjevni, dapače stekli smo dojam da voze kako im se svidi. Premda su ruske ulice vrlo široke ima dosta naguravanja i nepoštivanja prednosti (subjektivni dojam). Činilo nam se da je još uvijek u Rusiji auto odraz moći i da treba svako toliko ponoviti uvodnu rečenicu iz ‘Zlatnog teleta’: Pješake treba voljeti!

Od aerodroma do centra grada treba prijeći Ob. S obzirom da su nas dečki koji su nam rezervirali smještaj vozili autom, to je bila prilika da obavimo jedino mjerenje na putu. Naime, prelaskom Oba na brojaču km u autu kotačić za stotine metara okrenuo se

točno pet puta. Dakle Ob je na tom mjestu bio širok pola km (±50 m).

Vožnjom po gradu već na prvi pogled mogla se ustanoviti fizička sličnost sa Zagrebom. Ta sličnost odnosi se na ‘socijalistički’ tip izgradnje i na vegetaciju. Došli smo do jednog, izgledom jadnog, nebodera u susjedstvu nekog gradilišta i popeli se na 12. kat. Nije bilo jadno. Bilo je prekrasno uređeno i odmah smo ustanovili da su nam stanodavci ljudi koji se vjerojatno ne pridržavaju zakona na svakom koraku. Čini se da ‘naš apartman’ inače služi kao bordel. Zašto? je pitanje koje ne treba postavljati. Dekoracija interijera nije ostavljala sumnju. No hladnjak, tuš kabina, plazma ekran i ostale pogodnosti otjerale su nelagodu, ako je i postojala.

Pogled s balkona odavao je poznati ugođaj. Dijelom gradilišta s dizalicama, dijelom betonske stambene višekatnice i neboderi (s ne više zelenila između, nego što je u Zagrebu), jedna glavna prometnica s novom trakom u izgradnji, u daljini dva široka dimnjaka toplane ispuštaju nešto u relativno mutni zrak kvalitete zagrebačkog. Ispod nebodera, a preko ceste bio je veliki trgovački centar. Da smo išli vlakom znali bismo da smo daleko od kuće. Ovako, osjećaj je kao da smo došli do Zaprešića. No dobro, do Karlovca.

Ono što svakako treba izdvojiti je izvanredno organiziran gradski prijevoz. Tramvaji, autobusi, trolejbusi i metro. Javni prijevoz u cjelini je vrlo jeftin, karta je oko 2 kn, a prijevozna sredstva dolaze često. Primjerice, vlakovi podzemne željeznice dolaze svake minute. Dvije su metro linije, što je trenutačno dovoljno jer Novosibirsk ima oko 1,3 mil. stanovnika. Planira se gradnja nove/novih linija.

73

foto: Ogren Variola

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2009

Sl. 2. Zgrada opere i teatra na Lenjinovom trgu

Domaći ‘socijalistički’ teren Imali smo dvije stanice do glavnog, Lenjinovog trga. A od tog trga možete krenuti na sve strane između tipičnih jednoličnih socijalističkih fasada bez puno reljefnih ukrasa.

Razlika između ove i naše domaće izgradnje je čini se samo u količini stakla. Zgrade u Zagrebu su ‘staklenije’, a u Novosibirsku ‘betonskije’ u prosjeku (govorimo o novogradnji).

Stoga se Novosibirljani osobito ponose zgradom opere i teatra na Lenjinovom trgu (sl. 2) koja je puno ljepša od prosjeka.

Da, lijepa je (to se i spominje u turističkim preporukama), ali treba imati na umu da je mjesto nastalo u carsko doba, a samo se razvio grad u socijalizmu. Postoji nekoliko građevina iz tog carskog doba koje svakako

treba vidjeti. Nekoliko je lijepih crkava s klasično pozlaćenim kupolama. Prošli smo pokraj jedne blizu centra za koju su nam rekli da je to prva, oko koje je počelo rasti naselje. Međutim, najljepša građevina u gradu je nesumnjivo Hram Alexandra Nevskog (sl. 3, uglavnom ga nema spomenutog na kratkim vodičima). Otkrili smo ga nacrtanog na jednom suveniru. Možda kilometar od centra i blizu transibirske, ne jako velik, ali iznimno ukrašen (barokno) ostavlja jak dojam. Svaki detalj na njemu je pažljivo isplaniran.

Građevina koja na drugi način ostavlja dojam je već spomenuti trgovački centar ‘Sibirskii moll’. Zamislite dimenzije King Crossa u Zagrebu, pa to napravite na tri etaže.

Impresionira veličinom, ali i cijenama, barem što se tiče namirnica. Usporedba: ako su restorani vrlo skupi (kao npr. pizzerije na

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2009

foto: Ogren Variola

74

Sl. 3. Hram Alexandra Nevskog Jadranu u turističkoj sezoni), u ovom centru je prosječno jeftinije nego u trgovačkim centrima u Hrvatskoj. Pa ipak, nismo uočili preveliku gužvu na parkiralištu. Čini se da se ljudi još navikavaju na taj način kupovine.

Ustvari, opći je dojam da je Novosibirsk velegrad s mentalitetom manje sredine.

Milijunski grad kao milijunsko selo Ljudi su ugodni, komunikativni i pošteni.

Npr. kad kupujete nešto na štandovima (ima i tržnica, ali mi smo kupovali na nekoliko štandova koji su postavljeni specijalno zbog pomrčine) cijene su uredno postavljene na svakom artiklu i nema cjenkanja. Kao da im je to nezamislivo. No, naš čovjek uvijek nađe nekog s kim se ‘može dogovoriti’. Kod jednog prodavača smo uspjeli malo spustiti cijenu na količinu. Primjerice, ako je babuš-

ka 100 rubalja, pet komada smo platili 450 rubalja. Prodavači će vam sve lijepo objasniti, ali vas neće vući za rukav tipa ‘ajde uzmi, jeftino dam samo da prodam’. Velika većina ljudi je kao mala djeca kojoj je netko rekao da nije lijepo prevariti. Gotovo ste zavidni društvu koje omogućuje takvu naivnost.

Klima i njezine društvene poslijedice A od ljudi smo saznali zaista puno o gradu, o klimi, o načinu života. Na grad smo se osvrnuli, sad je na redu klima. Bio je kraj sedmog mjeseca i temperature su bile oko 30 oC. Vruć i vedar dan, tako da su neki ulazili u fontanu, a jedan dio ih se kupao u Obu. Postoji velika uređena pješčana plaža (sl. 4) što potvrđuje da je u ovom dijelu Sibira ljeto prilično toplo. Ljudima nije problem kupati se u velikoj rijeci jer je rijeka spora. Podsje-

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2009

timo se (ili pogledajmo u neki udžbenik) da Ob ima pad od 3 cm/km. I premda je rijeka plovna uočili smo čak i jednog ribiča kako peca na sredini spore rijeke (vjerojatno je stajao na nekoj hridi).

Još jedan zorni prikaz ljeta u Novosibirsku uočili smo prve noći kad smo u 03 h morali izaći na balkon i nasloniti se na metalnu ogradu goli do pasa kako bismo se osvježili.

Vruće i sparno!

Ono što smo očekivali i o čemu smo svi pričali i slušali od drugih izostalo je. Naime, gotovo da nije bilo komaraca. Možda ih je bilo uz sam Ob (kao npr. uz Savu), ali ipak je ovo stepsko područje, a nisu zapadnosibirske močvare.

a zimi jače hladi od mora, a mi smo bili tisućama kilometara od mora. Prirodno je da zimi temperatura padne do –40 ili –45 oC. Tada često stanovnici (kojima standard očito nije loš) odlaze na skijanje u obližnji Altaj.

Obližnji za njih znači samo 500 km. Kad su čuli da je Zagreb 170 km od mora reakcija je bila: ‘O, pa vi ste na obali’ (usput spomenimo da smo saznali i za ‘nesretnika’ iz Novosibirska koji je po struci oceanolog, pa očito ne putuje baš na kratke daljine).

Za Jadran znaju, pa čak ima i velikih reklama ‘Adriatic tour’. Vrlo su očarani pričama o našoj obali, jer oni morem zovu tek veliko umjetno jezero dvadesetak km južnije od grada. Dogodi se i da naiđete na gospođu koja je bila na Jadranu i koja je upamtila da joj je bilo lijepo na Cresu i koja kaže da se svaki dan u godini istušira s dvije kante hladne vode. Bilo točno ili ne ljudi u tom kra-

foto: Ogren Variola

Informacije dobivene od tamošnjih stanovnika potvrđivale su da je zimi druga priča. Jasno je da se kopno ljeti više grije,

75

Sl. 4. Uređena pješčana plaža na Obu

76

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2009

ju moraju biti prilagođeni velikim godišnjim amplitudama temperature bez pomilovanja od strane mora.

Na ovom mjestu potrebno je osvrnuti se na jedan fenomen. S obzirom da nas je u društvu bilo devetoro ‘muškarčina’ prvo što smo primijetili je da ima iznimno mnogo prelijepih djevojaka klase ‘top modela’. Kasnije su nam to potvrdili i drugi ‘stranci’ koji su proputovali svijet. Osim što su iznimno lijepe, vrlo su susretljive.

Kako teče život na ulicama Novosibirska

foto: Ogren Variola

A kad smo već prešli na način života onda treba spomenuti i one stvari koje smo sami uspjeli vidjeti. Nismo baš mogli ispitivati tko što radi, ali vidjeli smo kako se mladi zabavljaju. Jedan je pred okupljenima u nekom parkiću ‘brejkao’, nekoliko mladih je na obali

Sl. 5. Bijeli tigar u ZOO-u u Novosibirsku

Oba imalo nekakvo natjecanje u koturaljkanju, neki su uživali na obali uz ‘vino i gitare’ i sl. U centru grada je bilo vrlo živo, kao npr. u Zagrebu u Ilici ili na Korzu u Rijeci. U dijelovima grada malo dalje od centra čini se da ima više ljudi u prijevoznim sredstvima nego na ulici. No, u Rusiji nije ni turistička djelatnost mrtva kako se to često misli. Usred Sibira možete naći solidnu turističku ponudu. Npr. Novosibirsk ima jedan od najvećih svjetskih zooloških vrtova (dobro istaknut u vodičima na internetu). Dakako da smo ga posjetili, a na ulazu su nas dočekali dinosauri u prirodnoj veličini, upečatljivo. Obišli smo dio koji je veličine zagrebačkog ZOO-a i stekli smo dojam da je svaka druga životinja u Sibiru ris (malo su pretjerali s risovima). No vidjeli smo bijelog tigra (sl. 5) i još neke egzotične životinje, ali...

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2009

77

Došli smo do dijela gdje putokaz vodi prema nekoj pruzi i piše da vožnja i razgledavanje traje sat i pol. Vjerojatno fotosafari kroz ‘divljinu’. S obzirom da smo došli na pomrčinu Sunca nismo imali vremena za ovaj najimpresivniji dio, ali nasreću ne znamo što smo propustili. Nemojte nam pričati.

Upravo u ZOO-u vidjeli smo jedinu brezovu šumu, toliko karakterističnu za Rusiju (ima ih u europskom dijelu). Ovdje je vjerojatno bila posađena odnosno donesena, a ne autohtona.

I napokon uslijedio je doček pomrčine.

Pojavili smo se na Lenjinovom trgu i zauzeli planiranu poziciju. Jedan član ekspedicije želio je po svaku cijenu snimiti veliki Lenjinov kip i u pozadini pomrčinu Sunca (sl. 6), a s obzirom da nitko nije istaknuo neki impresivniji plan, složili smo se. Pojavili smo se baš na vrijeme da uhvatimo prvi kontakt.

I što je Mjesec više zaklanjao Sunce to je bilo sve više ljudi na trgu. Znali smo da je jedan dio pristiglih astronoma (vjerojatno i spomenuti Indijci) otišao na jezero - ‘sibirsko more’, ali ipak nas je iznenadio relativno mali broj astronoma na trgu. Obično se ti čudaci masovno okupe na jednom mjestu na ovom spektaklu. Možda ipak naziv lokacije (Novosibirsk) odbija ljude od puta. Kako bilo, mi smo ovdje bili najbrojnija ekspedicija i najkomunikativniji, a čini se i najiskusniji.

Vrijeme je bilo idealno, to znači čisto plavo nebo uz poneki kumulus. Kod onih koji ne znaju što se događa tijekom pomrčine to izaziva malo straha da ne bi koji oblak prelazio preko Sunca baš u ključnom trenutku.

Vrlo malo vjerojatno.

Kad ‘zmaj pojede polovicu Sunca’ već se počinje osjećati pad temperature. Kad tem-

foto: Ogren Variola

Čari pomrčine Sunca

Sl. 6. Lenjin gleda pomrčinu Sunca (lijevo od Lenjina je Venera, a desno Merkur) peratura počne padati dolazi do turbulencija između susjednog zagrijanog i ovog manje zagrijanog dijela atmosfere i počinje puhati.

Vjetar u takvim situacijama redovno rastjeruje oblake. Nekoliko puta smo morali pričekati desetak sekundi da oblak prijeđe preko Sunca, no kad se približila centralna točka pomrčine gotovo niti jednog oblaka više nije bilo na nebu. Temperatura je pala za oko 10 oC i uz vjetar, više nije bilo tako ugodno (ali na to nitko ne misli dok gleda pomrčinu).

Evo to je ono što je zgodno izmjeriti, a što mi bahato nismo radili. Promjenu temperature i sva mjerenja u vezi s vjetrom ostavili smo za neku drugu pomrčinu.

Obično se oni koji nikad nisu vidjeli pomr-

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2009

činu Sunca pitaju koliko je mračno. Mračno nije, svjetla ima kao za malo oblačnijeg dana.

Možete pročitati font 8. Teško je slikama dočarati ono što se vidi uživo, ali zamislite si jedan tamni krug za koji imate dojam da je negdje u atmosferi i u blizini tog tamnog kruga modro nebo koje s većom udaljenošću od centra prelazi u svijetlo plavo nebo, da bi vam na horizontu bilo crvenkasto. Tamo u daljini pomrčina više nije potpuna. Merkur i Venera se vide (Venera dok je još 20 % Sunca otkriveno), ali se ne vidi ništa slabijeg sjaja od nulte magnitude3. Pokušaj da se dalekozorom vidi zvjezdano jato Jaslice (4m) bio je potpuno uzaludan.

I nije isto kad je 99 % pomrčine i kad je potpuna. Dok ne prijeđe tih 99 % do tada se korona ne vidi, a onda odjednom zasja, oko cijelog Sunca, sa svim detaljima odn. izbačajima (protuberancama) koje se u normalnim uvjetima ne vide (sl. 7). I to je spektakl od kojeg zastaje dah. Na žalost to traje samo koju minutu (najduže pomrčine traju do 7 min.).

Nije točno da se životinje uzbude u tim trenucima. Njima je to vjerojatno samo oblak na Suncu. Možda se samo ptice malko stišaju. Jedina vrsta koja se uzbudi je homo sapiens. Nastane opća galama kao kad skijaš ulazi u cilj (op,op,op,op...). Onda svi neko vrijeme uživaju i u čudu promatraju, a potom se većina svijeta razgalami jer se pojavi prva zraka Sunca (što je također fascinantno), a astronomi se čupaju za kosu (ako je imaju) jer je već sve gotovo. I čim Sunce počinje izlaziti temperatura zraka počinje rasti. Jedno vrijeme su svi još pod dojmom, 3

ali uskoro svatko kreće svojim putem. Samo najuporniji (čak i od astronoma) ostaju dok Mjesec potpuno ne otkrije Sunce. Barem u tom segmentu se nas nekoliko pokazalo pravima. Ostali smo do kraja. Istina, nije nam bilo teško jer smo se ponovo zapričali sa zanimljivim stanovnicama Novosibirska, a i nekoliko je domaćih ljudi ostalo gledati na ekrančiću kamere kako Mjesec ‘silazi’ sa Sunca.

No tog dana smo dobili od Sunca još jedan neočekivani bonus. Vrativši se u naš apartman doživjeli smo nevjerojatan zalaz Sunca (sl. 8). I mi koji smo vidjeli toliko zalazaka bili smo zaista zapanjeni ljepotom prizora.

Običan noćni život Večer kao večer. I ovdje ima nekoliko mjesta gdje se odlazi: na koncert, u disko ili se jednostavno prošetate gradom. Iz svega do tada moglo se zaključiti da je grad miran i da teško možete naći neki ozloglašeni kvart.

Možemo reći da smo Novosibirsk upoznali

foto: Ogren Variola

78

Sl. 7. Potpuna pomrčina (desno gore vidi se mala crvenkasta protuberanca)

Zvjezdana veličina ili magnituda (mjerna jedinica: m) koristi se za određivanje sjaja objekta.

Svaka niža magnituda je cca 2,512 puta sjajnija od predhodne. Npr. zvijezda –1 m je 2,512 puta sjajnija od zvijezde 0 m, a ova je isto toliko sjajnija od zvijezde 1 m itd.

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2009

previše vremena, a neostvariva je bila egzotična pomisao da nađemo nekakav put brodom po Obu.

Odlazak nakon što je u Sibiru zahladnjelo Dan nakon pomrčine morali smo se oprostiti od ovog velikog grada, a došla je i ciklona i više nije bilo toliko lijepo. Temperatura je pala ispod 20 oC, navukli su se oblaci i puhalo je, a nas je čekala naša povratna stanica – Moskva. Zbog kratkoće putovanja avionom nismo imali dojam da smo 4 500 km od kuće, a tek kad smo otišli postalo nam je potpuno jasno da smo bili na drugom kontinentu4.

foto: Ogren Variola

u dobrom svjetlu i toliko detaljno da je teško povjerovati da se u dva dana toliko može.

Ako budemo u prilici možda se svi i vratimo još jednom u ovaj grad na iduću pomrčinu.

Novosibirsk je grad kojeg ove rijetke pojave zaista maze. Na dan 01. 06. 2030. malo sjevernije od grada vidjet će se prstenasta pomrčina Sunca, ne toliko atraktivna, ali astronomima zanimljiva. A dana 31.07.1981. bila je još jedna potpuna pomrčina. Znači, dok ostali gradovi čekaju stoljećima na pomrčinu Sunca u samo 50 godina u Novosibirsku su čak tri centralne pomrčine (potpune ili prstenaste). A ako vam i nije do pomrčina, svakako se isplati vidjeti ovaj grad. Posebno ako idete avionom, jer tako vidite onu najgeografskiju sliku. Mi smo razmišljali i o drugim varijantama, ali željeznica oduzima

79

Sl. 8. Nevjerojatan zalaz Sunca 4

Za znatiželjne, kad budete vozili Iljušin 86 morate znati da zakrilca morate spustiti pri brzini od 250 – 300 km/h kako biste poletjeli, a možete uredno letjeti s 1000 km/h na 10 000 m visine.

80

Nova prilika što se pomrčina Sunca tiče biti će 22. 07. 2009. godine kad će biti najduža pomrčina Sunca u ovom stoljeću (6,5 min), a vidjet će se, između ostalog, iz Shanghaia. Ako prikupimo dovoljno sredstava možda se zaletimo preko Ulus Džučija do carstva Chin i Sung.

Da zaključimo. Sibir je mjesto o kojem svi misle da sve znaju i upravo zbog toga treba ga posjetiti. Iznenadit će vas, naići ćete na mnogo neočekivanog, nepoznatog i ni najmanje se nećete razočarati. Sibirski toplo preporučamo.

Ogren Variola, prof. geografije Tehnički muzej Savska cesta 18, 10000 Zagreb, Hrvatska, e-mail: ob061@yahoo.com

82

KRONIKA

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2009

60-godišnjica

Vijeća Europe

Godine 2009. obilježava se 60. godišnjica osnutka Vijeća Europe. Ova najstarija europska organizacija osnovana je 5. svibnja 1949. u Londonu, a danas okuplja 800 milijuna ljudi u 47 država, od Reykjavika do Valette i od Vladivostoka do Kanarskih otoka. Glavni zadaci država članica su jačanje demokracije, zaštita ljudskih prava i pravne države na europskom kontinentu. Vijeće Europe također je aktivno u zaštiti zajedničke europske kulturne baštine te nizu društvenih problema kao što su socijalna isključenost, rasna, nacionalna i druga netrpeljivost, trgovina ljudima, nasilje nad ženama i drugi problemi europskih društava. Čine ga sljedeće ključne institucije: Odbor ministara, Parlamentarna skupština, Europski sud za ljudska prava, Kongres lokalnih i regionalnih vlasti Europe te Povjerenik za ljudska prava.

Sjedište Vijeća Europe nalazi se u Strasbourgu.

PEDESETA OBLJETNICA EUROPSKOG SUDA ZA LJUDSKA PRAVA Najznačajnijim dostignućem Vijeća Europe smatra se donošenje Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda iz 1950. Konvencija utvrđuje listu prava i sloboda koje su države dužne svakom jamčiti, a za povrede Konvencije nadležan je Europski sud za ljudska prava, osnovan 1959. godine sa sjedištem u Strasbourgu. Tvorci Konvencije smatrali su da je potrebno da države koje su prihvatile konvenciju prihvate također i nadležnost jednog neovisnog međunarodnog suda koji će kontolirati poštivanje ljudskih prava u tim državama. Dana 5. studenog 1997. Republika Hrvatska ratificirala je Konvenciju. Tim činom Hrvatska je priznala nadležnost Europskog suda za ljudska prava da prima zahtjeve bilo koje fizičke osobe, nevladine organizacije ili skupine pojedinaca koji tvrde da su žrtve povrede prava priznatih u Konvenciji što ih je počinila Republika Hrvatska.

DVADESETA OBLJETNICA EUROPSKOG ODBORA ZA PREVENCIJU MUČENJA I DRUGOG NEČOVJEČNOG I PONIŽAVAJUĆEG POSTUPANJA I KAŽNJAVANJA Temeljen na Trećem članku Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava, Europski odbor za sprječavanje mučenja i drugog nečovječnog i ponižavajućeg postupanja i kažnjavanja počeo je s djelovanjem 1989. godine. Odbor posjećuje pritvore, policijske stanice, centre za azilante, psihijatrijske ustanove i druge ustanove kako bi procijenio kako se postupa prema osobama lišenim slobode. Delegacije Europskog odbora imaju neograničen pristup ovim mjestima detencije i obavljaju privatne intervjue s osobama zadržanim u navedenim i sličnim ustanovama. U zadnjih 20 godina Odbor je donio niz normi koji se tiču postupanja prema osobama lišenim slobode i tijesno surađuje s 47 država članica Vijeća Europe kako bi osigurao implementaciju tih normi i standarda u praksi.

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2009

83

84

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2009

DESETA OBLJETNICA POVJERENIKA ZA LJUDSKA PRAVA Povjerenik za ljudska prava ustanovljen je prije 10 godina kao neovisno, izvansudsko tijelo s ciljem povećanja standarda zaštite ljudskih prava u 47 država članica Vijeća Europe.

Njegove aktivnosti uključuju dijaloge s Vladama država članica, tematske preporuke i rad na podizanju svijesti o nizu problema, suradnju s pučkim pravobraniteljem i nacionalnim insituacijama te zaštitu branitelja ljudskih prava.

VIJEĆE EUROPE 1949. – 2009.

ZNAČAJNA DOSTIGNUĆA: 1949.

potpisivanje Londonskog ugovora i osnivanje Vijeća Europe

1950.

Europska konvencija o ljudskim pravima

1954.

Europska kulturna konvencija

1955.

Europska zastava

1956.

Razvojna banka Vijeća Europe

1957.

Stalna konferencija lokalnih i regionalnih vlasti Europe, od 1994.

Kongres lokalnih i regionalnih vlasti Europe

1959.

Europski sud za ljudska prava

1961.

Europska socijalna povelja

1964.

Europska farmakopeja

1972.

Europski centar za mlade u Strasbourgu

1980.

Pompidou grupa

1985.

Europska povelja o lokalnoj samoupravi

1987.

Europska konvencija o sprječavanju mučenja

1988.

Eurimages

1990.

Europska komisija za demokraciju putem prava

1995.

Okvirna konvencija za zaštitu nacionalnih manjina

1999.

Povjerenik za ljudska prava

2005.

Konvencija o suzbijanju trgovanja ljudima

2009.

Šezdeseta godišnjica Vijeća Europe

Priredio:

Marin Cvitanović

DraganiÄ?ka grana 8, Zagreb t tel.: , t faks: e-mail: skole@naklada-ljevak.hr t www.naklada-ljevak.hr

UdĹžbeniÄ?ki komplet iz geografije za 5. razred osnovne ĹĄkole

UdĹžbeniÄ?ki komplet iz geografije za 6. razred osnovne ĹĄkole

BoĹžica Curić t Zoran Curić: Osnove geografije 5, udĹžbenik BoĹžica Curić t Zoran Curić: Radna biljeĹžnica BoĹžica Curić t Zoran Curić: PriruÄ?nik za nastavu geografije BoĹžica Curić t Zoran Curić: Ispiti znanja BoĹžica Curić t Zoran Curić: Zbirka zadataka iz geografije BoĹžica Curić t Zoran Curić: CD za nastavnike BoĹžica Curić t Zoran Curić: DVD za uÄ?enike

Anita FilipÄ?ić t BoĹžica Curić: Prozor u svijet 6, udĹžbenik Anita FilipÄ?ić t BoĹžica Curić: Radna biljeĹžnica BoĹžica Curić: PriruÄ?nik za nastavu geografije RuĹža Zlatar: Ispiti znanja BoĹžica Curić t Anita FilipÄ?ić: CD za nastavnike BoĹžica Curić t Anita FilipÄ?ić: CD za uÄ?enike

UdĹžbeniÄ?ki komplet iz geografije za 7. razred osnovne ĹĄkole

UdĹžbeniÄ?ki komplet iz geografije za 8. razred osnovne ĹĄkole

Lidija Borko t Zoran Curić t RuĹžica Vuk: Geografija Europe 7, udĹžbenik Lidija Borko t Zoran Curić t RuĹžica Vuk: Radna biljeĹžnica Lidija Borko t RuĹžica Vuk: PriruÄ?nik za nastavu geografije Lidija Borko t RuĹžica Vuk: Ispiti znanja Lidija Borko t RuĹžica Vuk: Zbirka zadataka iz geografije Lidija Borko t Zoran Curić t RuĹžica Vuk: CD za nastavnike Lidija Borko t Zoran Curić t RuĹžica Vuk: DVD za uÄ?enike

BoĹžica Curić t Zoran Curić: Geografija Hrvatske 8, udĹžbenik BoĹžica Curić t Zoran Curić: Radna biljeĹžnica BoĹžica Curić t Zoran Curić: PriruÄ?nik za nastavu geografije BoĹžica Curić t Zoran Curić: Ispiti znanja BoĹžica Curić t Zoran Curić: Zbirka zadataka iz geografije BoĹžica Curić t Zoran Curić: CD za nastavnike BoĹžica Curić t Zoran Curić: DVD za uÄ?enike

Ivan CrkvenÄ?ić Mladen CrkvenÄ?ić Geografija 2, udĹžbenik za drugi razred ekonomske ĹĄkole

86

KRONIKA

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2009

80-godišnjica života prof. dr. sc. Tomislav Šegota

Djetinjstvo je spletom okolnosti proveo u raznim dijelovima tadašnje Kraljevine Jugoslavije, sve do početka II. svjetskog rata, otkada živi u Zagrebu. U Zagrebu je završio gimnaziju, a 1954. diplomirao na Geografskom odjelu Prirodoslovno-matematičkog fakulteta. Do 1961. bio je pomoćnik redaktora u Jugoslavenskom leksikografskom zavodu (današnjem Leksikografskom zavodu “Miroslav Krleža”), a od 1. studenog 1961. nastupa kao asistent na Geografskom odjelu PMF-a. Te je godine obranio doktorsku disertaciju „Geografske osnove glacijacije“.

Slika sa službeno posljednjeg predavanja prof. Šegote, 26. svibnja 1999.

Svojom disertacijom prof. Šegota ulazi u problematiku postanka mehanizma ledenih pokrova, odnosno klimatskih promjena najvišeg reda veličine. Problematika klimatskih promjena provlači se cijelim njegovim znanstvenim opusom..

Nakon znanstvenog usavršavanja u Hullu, u Velikoj Britaniji, profesor Šegota biva 1965. godine izabran u zvanje docenta, a 1972. u zvanje izvanrednog profesora. Zvanje redovitog profesora stekao je 1978. godine.

U svojim radovima raspravlja o paleotemperaturnim promjenama u kvartaru, sekularnim fluktuacijama padalina i osobito o promjenama morske razine što je zbog izmijenjenih paleogeografskih odnosa itekako važno u proučavanju hrvatskog priobalja. Stoga njegov izračun o 96 m nižoj morskoj razini u maksimumu virma u odnosu na današnju razinu citiraju svi važniji autori koji se bave tom problematikom.

Poseban ciklus čine radovi posvećeni klimatskom utjecaju Zagreba. U njima je profesor Šegota dokazao postojanje “toplinskog otoka” u Zagrebu i toplog pojasa u podnožju Medvednice.

foto: Ivan Zagoda

Raduje nas što ove godine proslavljamo osamdeseti rođendan prof. dr. Tomislava Šegote. Iako podrijetlom iz Podvelebitskog primorja, sudbina teških vremena odredila je da ovaj uvaženi hrvatski geograf bude rođen u Novskoj. Bilo je to 19. travnja 1929. godine.

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2009

87

Od samog početka njegove sveučilišne karijere brojne generacije pamte profesora Šegotu po nadahnutim predavanjima iz kolegija Klimatologija, Regionalna geografija Južne Europe i Geografija Australije i Oceanije. Savjestan i pedantan, požrtvovan i odgovoran u svom radu, profesor Šegota je u svakom trenutku vodio računa o nastavnim potrebama.

S tim u skladu omogućio je svladavanje gradiva iz udžbenika na hrvatskom jeziku. Još krajem šezdesetih godina objavio je skripte iz klimatologije, za koje se pokazalo da su bile samo uvod u njegovu obuhvatnu autorsku djelatnost. Tako danas u njegovu opusu nalazimo tri izdanja sveučilišnog udžbenika „Klimatologija za geografe“, udžbenik „Geografija Južne Europe“, te dva izdanja udžbenika „Geografija Australije i Oceanije“.

Nekoliko desetljeća profesor Šegota je surađivao u znanstvenim i stručnim časopisima u Hrvatskoj i inozemstvu. Zahvaljujući njegovom velikom iskustvu, zavidnom poznavanju kompleksne geografije i marljivom radu, mnogi će ga prepoznati kao kvalitetnog recenzenta osnovnoškolskih i srednjoškolskih udžbenika i ostalih izdanja.

Tomislav Šegota bio je predsjednik Geografskog društva Zagreb, pročelnik Geografskog odjela, član fakultetske komisije za izdavačku djelatnost, redaktor za geografiju SRH u Enciklopediji Jugoslavije i predsjednik Nacionalnog odbora INQUA-e.

U svjetskoj znanstvenoj literaturi poznato je nekoliko desetaka citata njegovih znanstvenih radova. Za znanstveni rad iz paleoklimatologije profesor Tomislav Šegota je 13. lipnja 1972. dobio prestižnu nagradu “Ruđer Bošković”, a 2. travnja 1980. izabran je za člana suradnika Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Odlaskom u mirovinu 1999. godine, njegov rad ne prestaje. Njegov istraživački i znanstveni duh ne miruje. Profesor Šegota objavljuje nove radove. Otvara se novo razdoblje jednog životnog puta u kojem je geografija uvijek zauzimala značajno mjesto. Jer, kako prof. Šegota često s ponosom ističe: „Ja sam prije svega geograf.“ Čestitamo Vam 80. rođendan, dragi naš profesore, i želimo Vam obilje životnih radosti.

Anita Filipčić

Bcj] iX VYb]W]

]n [Yc[fUZ]^Y

9?CBCAG?9 ?C@9

HIF=GH=Ô?9 ?C@9

CGBCJB5 ?C@5;=AB5N=>5GHFI?CJB99?CBCAG?5A98=7=BG?5CGBCJB5 ?C@5;=AB5N=>5GHFI?CJB9

;9C;F5:=>5 % ! iX VYb]_ nU dfj] fUnfYX Y_cbcag_]\ _c`U 5IHCF= 9a]` Ôc_cbU^ JYXfUb ]_]× ] Fi ]WU Ji_ F979BN9BH= AUfh]bU >U_cjÕ]× G`UjYb ;U dUfcj]×

;9C;F5:=>5 & ! iX VYb]_ nU Xfi[] fUnfYX Y_cbcag_]\ _c`U 5IHCF= 9a]` Ôc_cbU^ JYXfUb ]_]× ] Fi ]WU Ji_ F979BN9BH= AUfh]bU >U_cjÕ]× G`UjYb ;U dUfcj]×

HIF=GH=Ô?5 ;9C;F5:=>5 GJ=>9H5 ! iX VYb]_ nU hfY×] fUnfYX gfYXb^]\ _c`U ga^Yf \chY`]^Yfg_c!hif]gh]Õ_] hY\b]ÕUf ] \chY`]^Yf ! i[cgh]hY`^ 5IHCF= 9a]` Ôc_cbU^ J^Y_cg`Uj FcVch]× F979BN9BH= G`UjYb ;U dUfcj]× Ji_ Hjfh_c CdUÕ]×

IX VYb]W] nU iÕYb]_Y g dcgYVb]a dchfYVUaU. D@5J= GJ=>9H ! fUXb] iX VYb]_ ]n [Yc[fUZ]^Y nU )" fUnfYX cgbcjbY _c`Y 5IHCF= @]X]^U 6cf_c Hca]g`Uj hUbW` F979BN9BH= AUfU ?cjUÕ]× 5b] 6Yfhcj]× DIH C?C GJ=>9H5 ! fUXb] iX VYb]_ ]n [Yc[fUZ]^Y nU *" fUnfYX cgbcjbY _c`Y 5IHCF= @]X]^U 6cf_c Hca]g`Uj hUbW` F979BN9BH= AUfU ?cjUÕ]× 5b] 6Yfhcj]× ;9C;F5:=>5 ' ! iX VYb]_ nU hfY×] fUnfYX Y_cbcag_]\ _c`U 5IHCF= 8fU[ih]b :Y`YhUf NcfUb Gh]dYfg_] F979BN9BH= 5Xc`Z AU`]× >cg]d <cfjUh

;9C;F5:=>5 ( ! iX VYb]_ nU ÕYhjfh] fUnfYX Y_cbcag_]\ _c`U 5IHCF= 8fU[ih]b :Y`YhUf DYhUf :Y`YhUf F979BN9BH= 5Xc`Z AU`]× 9a]` Ôc_cbU^

IX VYb]W] gi i dfcWYgi cXcVfUjUb^U _cX bUX`Y bc[ a]b]ghUfghjU AYf]X]^Ub] d"d" %'& %$('$ GUacVcf hY`" $%#'' *& '*+ ZU_g $%#'' *$ '&% aYf]X]^Ub]4aYf]X]^Ub]"Wca kkk"aYf]X]^Ub]"Wca

DC;@98 I 9IFCDI ! fUXb] iX VYb]_ ]n [Yc[fUZ]^Y nU +" fUnfYX cgbcjbY _c`Y 5IHCF= @]X]^U 6cf_c Hca]g`Uj hUbW` F979BN9BH= AUfU ?cjUÕ]× 5b] 6Yfhcj]× DF=Ô9 =N <FJ5HG?9 ! fUXb] iX VYb]_ ]n [Yc[fUZ]^Y nU ," fUnfYX cgbcjbY _c`Y 5IHCF= @]X]^U 6cf_c Hca]g`Uj hUbW` F979BN9BH= AUfU ?cjUÕ]× 5b] 6Yfhcj]×

;`Ujb] ] cX[cjcfb] ifYXb]_.

DFC:" 8F" G7" 8F5;IH=B :9@9H5F

IfYXb]WU nU [Yc[fUZg_U ]nXUb^U. AF" G7" FI =75 JI?

INFO KARTICA

89

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2009

Struktura osobne potrošnje u Republici Hrvatskoj Struktura potrošnje Ukupno (%) Prehrana i bezalkoholna pića

1998. 1999. 2000. 2001. 2002. 2003. 2004. 2005. 2006.

100

100

100

100

100

100

100

100

100

38,17 37,85 32,15 33,67 32,15 32,60 31,50 33,21 32,63

Alkoholna pića i duhan

4,61

4,56

3,89

4,07

3,98

4,19

4,06

4,00

3,67

Odjeća i obuća

6,27

7,47 10,08

9,13

8,86

8,33

8,06

7,72

8,00

Stanovanja, voda, energija plin i druga goriva

10,81 13,28 13,33 13,39 13,71 13,78 13,02 13,56 13,68

Pokućstvo, oprema za kuću i redovito održavanje

6,31

5,88

4,91

4,64

5,52

5,37

5,35

5,09

5,12

Zdravstvo

1,67

1,83

2,09

2,01

2,23

2,11

2,40

2,29

2,50

Promet

13,42 10,98 12,20 11,49 11,07 11,45 11,85 10,86 11,41

Komunikacije

1,88

2,12

2,76

3,48

4,81

4,97

5,35

5,32

5,11

Rekreacija i kultura

5,13

5,72

6,71

5,85

6,42

6,18

6,54

6,22

6,21

Obrazovanje

0,61

0,70

0,73

0,83

0,68

0,67

0,74

0,76

0,67

Ugostiteljske usluge

3,05

2,73

3,68

2,98

3,16

2,76

3,41

3,39

3,28

Ostala dobra i usluge

8,07

6,88

7,47

7,46

7,41

7,59

7,72

7,58

7,73

Izvor: Statistički ljetopis Republike Hrvatske, DZS, različita godišta

Priredila:

Martina Jakovčić

90

INFO KARTICA

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2009

UNIJA ZA MEDITERAN Temeljena na Euromediteranskom partnerstvu i Barcelonskom ugovoru iz 1995. koji su služili kao politički forum za suradnju sa zemljama na južnoj obali Sredozemnog mora, Unija za Mediteran zajednica je koja je stupila na snagu 13. srpnja 2008. na inicijativu francuskog predsjednika Nicolasa Sarkozyja. Prema prvotnoj Sarkozyevoj ideji u tom projektu trebale su sudjelovati samo države koje imaju izlaz na Sredozemno more. Tome se oštro suprotstavila većina zemalja članica, na čelu s Njemačkom, pa tako danas Unija za Mediteran uključuje 43 zemlje, dok Libija ima status promatrača. Unija za Mediteran kao nadogradnja Euromediteranskog partnerstva putem raznih konkretnih projekata trebala bi se baviti - problemom smanjenja onečišćenja Sredozemnog mora i ostalim pitanjima zaštite okoliša, uključujući i vodno gospodarenje kako bi se poboljšala kvaliteta pitke vode i dostupnost vode za navodnjavanje -

problemima prometa i prometnog povezivanja

-

pitanjima korištenja solarne energije

-

znanstvenim pitanjima

-

civilnom zaštitom

-

jačanjem malog i srednjeg poduzetništva

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2009

Priredio:

91

Marin Cvitanović

92

KARTA GOVORI

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2009

Prosječna veličina prodavaonica u Republici Hrvatskoj 2004. godine

Izvor: Statistička izvješća 1293: Prodajni kapaciteti u trgovini na malo u 2004, DZS, Zagreb, 2006.

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2009

93

Jedan od pokazatelja razvijenosti maloprodajne mreže nekog područja je prosječna veličina prodavaonica. Taj pokazatelj predstavlja odnos između ukupne površine svih prodavaonica te broja prodavaonica. Prosječna veličina prodavaonice u Hrvatskoj 2004. godine iznosila je 87,8 m2.

Kao što je vidljivo iz slike između županija su postojale značajne razlike. Prosječno odstupanje veličine prodavaonice po županiji od prosječne veličine prodavaonica u Hrvatskoj iznosio je 11,9%, a raspon varijacije iznosio je 33,9 m2.

Prema prosječnoj veličini prodavaonice županije su podijeljene u pet razreda. Prosječna površina prodavaonica najveća je u Gradu Zagrebu, nakon čega slijedi Osječko-baranjska, Međimurska i Varaždinska županija. Razlog tome je i postojanje relativno velikog broja kupovnih centara u tim županijama te koncentracija trgovina u središnjim naseljima.

Najmanju prosječnu površinu prodavaonica imaju Dubrovačko-neretvanska, Ličkosenjska, Krapinsko-zagorska, Bjelovarsko-bilogorska i Požeško-slavonska županija. Mala prosječna površina prodajnog prostora u Dubrovačko-neretvanskoj županiji posljedica je između ostalog nedostatka prostora za gradnju takvih centara, te postojanje većeg broja manjih turističkih naselja u kojima ne postoji potreba za gradnjom kupovnih centara velikih površina. Mala prosječna površina prodajnih prostora u Krapinsko-zagorskoj županiji posljedica je negativnog utjecaja Zagreba na prostor susjednih županija.

Priredila:

Martina Jakovčić

NOV

O!

godine Ove školske EPE izlaze SLIJ , 6 i 7 KARTE za 5 razred. ražite Svakako zat TNI svoj BESPLA a broj primjerak n 89 552. telefona 36

DOGAĐANJA

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2009

Povodom obilježavanja 15. godišnjice osnutka Odjela za geografiju Sveuþilišta u Zadru i 20. godišnjice djelovanja Hrvatskoga geografskog društva – Zadar ODJEL ZA GEOGRAFIJU SVEUýILIŠTA U ZADRU i HRVATSKO GEOGRAFSKO DRUŠTVO – ZADAR organiziraju znanstveno savjetovanje

koje üe se održati Zadar, 11.-13. rujna 2009.

Okvirne teme savjetovanja: Najnovije prirodoznanstvene spoznaje o Jadranskom moru Repozicioniranje Jadrana u suvremenom geopolitiþkom sustavu Sredozemlja Znaþenje obalnoga, otoþnog i podmorskog krša za gospodarski razvoj jadranskih regija Suvremena socio-ekonomska preobrazba jadranskoga obalnog i otoþnog prostora Geografski aspekti upravljanja obalnim podruþjima Regionalna prekograniþna interakcija na Jadranu Geografski aspekti razvoja jadranskih luka – polova razvoja Jadranski otoci – suþelje prirodne baštine, tradicije i gospodarskoga korištenja Adresa: Odjel za geografiju, Sveuþilište u Zadru Ulica dr. Franje Tuÿmana 24 i 23 000 Zadar, Hrvatska tel. 023/345-050; fax. 023/311-282 e-mail: jfaricic@unizd.hr; msuric@unizd.hr; bvukosav@unizd.hr

95

96

DOGAĐANJA

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2009

Festival je posvećen popularizaciji znanosti, a nastoji različitim oblicima prezentacije - izložbama, predavanjima, radionicama... širokoj publici približiti znanost i potaknuti interes za znanstvena dostignuća.

U 2009. godini obilježavamo dvije obljetnice od velike važnosti za znanost: 200 godina od rođenja Charlesa Darwina i 150 godina od objavljivanja njegovog čuvenog djela Postanak vrsta.

Stoga, osnovna tema festivala u 2009. godini je obilježavanje Darwinove teorije evolucije.

Sedmi po redu Festival znanosti održat će se od 20. do 25. travnja 2009.

PRIKAZI

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2009

97

KULTURNA GEOGRAFIJA Kritički rječnik ključnih pojmova

(urednici David Atkinskon, Peter Jackson, David Sibley, Neil Washbourne), Disput, Zagreb, 2008, 295 str.

U studenom 2008. godine iz tiska je izašla knjiga Kulturna geografija, Kritički rječnik ključnih pojmova, hrvatski prijevod engleskog izvornika Cultural geography, A Critical Dictionary of Key Concepts. Urednici originalnog djela redom su cijenjeni profesori: David Atkinson je docent geografije na Sveučilištu u Hullu, Peter Jackson predaje humanu geografiju na Sveučilištu u Sheffieldu, David Sibley je gostujući suradnik-istraživač pri Školi geografije, Sveučilišta u Leedsu, a Neil Washbourne je zaposlen kao docent medijskih studija na Metropolitanskome sveučilištu u Leedsu.

Urednica hrvatskog izdanja je Laura Šakaja, izvanredna profesorica na Geografskom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta, Sveučilišta u Zagrebu. Knjiga predstavlja zbornik radova koji je nastao na temelju kritičkog promišljanja o ključnim terminima u kulturnoj geografiji iz gledišta autora različitih disciplinarnih područja. Svoj doprinos na temu dali su, osim geografa, stručnjaci s polja socijalne antropologije, sociologije, kulturalnih studija. Oglede od kojih se sastoji ovaj zbornik u tom smislu možemo smatrati postdisciplinarnim razmatranjima problematike kulturne geografije s naglaskom na jedinstvenom kritičkom pristupanju svim obrađenim temama. Knjiga nudi pojašnjenja pojedinih ključnih riječi, no kako urednici naglašavaju namjera im nije bila obuhvatiti sve pojmove koji se pojavljuju unutar raznovrsnog i objektima istraživanja bogatog kulturnogeografskog polja. Umjesto toga, nastojali su kroz izbor nekolicine uvriježenih pojmova, pokazati koliko je važno osvijestiti da riječi i termini kojima se koristimo u svakodnevnoj komunikaciji i koji se provlače kroz akademske radove, često imaju složenija značenja od onih koje im površno pripisujemo te koja se mijenjaju u skladu s različitim kontekstima upotrebe. Također, niti prema jednom od ovih pojmova ne pristupa se kao nadređenom naspram ostalih, već se kroz zbornik jednako kritički istražuju i tretiraju sva ključna «polja značenja» u kulturnoj geografiji.

98

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2009

Knjiga je organizirana oko tri glavne cjeline koje čitateljima omogućuju lakše razumijevanje i upućuju na poveznice između srodnih tema. Svaka od cjelina podijeljena je dalje na niz pojmova koji potanko obrađuju i raščlanjuju značajna područja suvremene kulturne geografije. Prostor, znanje i moć, Različitost i pripadnost te Granice i međe glavni naslovi su pod kojima se kriju međusobno nadopunjujući i prožimajući ogledi. Svaki od tri dijela zbornika najprije započinje s Uvodom koji nastoji dati okvir pojmovima koji slijede. Poglavlje Prostor, znanje i moć tako predstavlja suvremene rasprave o: Poststrukturalizmu, Reprezentaciji, Pozicioniranosti/situiranosti znanja, Kartiranju/kartografiji, Putovanju/turizmu, Prostoru/mjestu, Krajoliku, Okolišu, Geopolitici, Vladanju, Fleksibilnosti. Drugo poglavlje obrađuje pojmove: Tijelo, Identitet, Rod, Bijelost, (Ne)hendikepiranost, Seksualnost, Moralne geografije, Građanski status i Baština. Posljednja cjelina bavi se problematikom Privatnog/javnog, Globalizacijom/globalnošću, Postmodernizmom, Kolonijalizmom/postkolonijalizmom, Dijasporom, Hibridnošču, Prirodom/kulturom, Društveno-tehničkim, te Kiborškim kulturama..

Knjiga završava pogovorom Laure Šakaje pod naslovom Kulturna geografija, ili zašto se stvari na različitim mjestima događaju različito, u kojem daje iscrpan osvrt na povijesni razvoj kulturne geografije, svoje viđenje ovog zbornika te objašnjava dileme s kojima se kao urednica hrvatskog izdanja susrela prilikom prilagođavanja pojedinih engleskih termina hrvatskom jeziku.

Kulturna geografija, Kritički rječnik ključnih pojmova vrijedna je i dobrodošla knjiga koja hrvatskim čitateljima otvara pogled na raznovrsnost i aktualnost kulturnogeografskog pristupa te koja će uvelike pridonijeti upoznavanju i boljem razumijevanju kulturne geografije kod nas. Upravo zbog širokog spektra tema koje obrađuje kroz interdisciplinarnu prizmu, zbornik nadilazi granice jednog znanstvenog područja te predstavlja važan doprinos ne samo geografiji, već i suvremenoj društvenoj znanosti općenito.

Priredila: Lana Slavuj

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2009

99

ERRATA CORRIGE Geografski horizont 2/2008

• U članku BURA U MAKARSKOJ Tvrtka-Josipa Čelana zbog tehničke pogreške na str. 8 naslov slike glasi: Sl. 4. Bura u Makarskoj.

Ostale slike na str. 10-11 nose naslove kako slijedi:

100

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2009

• U članku GRADSKA NASELJA HRVATSKE U POPISIMA STANOVNIŠTVA 1961.-2001. Ivana Zupanca zbog tehničke pogreške na str. 45 naslov tab. 2 glasi: Gradovi Hrvatske 1961. i 1971.

UPUTE SURADNICIMA

101

UPUTE SURADNICIMA Geografski horizont objavljuje stručne radove iz geografije i srodnih znanstvenih područja kao i interdisciplinarne radove. Časopis izlazi dva puta godišnje. Uredništvo prima rukopise tijekom cijele godine. U pravilu se objavljuju radovi na hrvatskom jeziku. Rukopis treba oblikovati prema izgledu objavljenih članaka u Geografskom horizontu. Članak treba napisati u najkraćem obliku što ga jasnoća izlaganja dopušta. Tekst treba biti jasan, sažet i gramatički ispravan. Uz tekst članka prilaže se i sažetak (nekoliko rečenica). Svi radovi podliježu stručnoj recenziji.

Opseg rukopisa članka – računajući bilješke, literaturu, tablice, grafičke priloge – ne smije prelaziti 28 800 znakova (16 str.), od kojih na svakoj stranici 1 800 slovnih mjesta (30 redaka sa 60 slovnih mjesta u retku pri čemu se računaju i razmaci među rječima). Radovi se šalju u dva isprintana primjerka A4 formata i CD-u (program MS Word, font Times New Roman 12).

Grafičke priloge (grafikone, fotografije, tablice itd.) s numeracijom valja prirediti kao posebni dokument prema standardnim načinima računalne izrade i prilagoditi širinu grafičkog priloga na 70 mm ili 150 mm u JPEG ili TIFF formatu minimalne rezolucije od 300 dpi.

Grafičke priloge ne stavljati u tekst članka, već predviđeno mjesto za grafički prilog označiti rednim brojem i naslovom u izdvojenom retku. Isto vrijedi i za tablice: u izdvojenom retku navesti redni broj, naslov i izvor tablice. U slučaju preuzimanja priloga iz drugog izvora autori su sami dužni osigurati dopuštenje. Primaju se rukopisi pripremljeni sukladno uputama suradnicima Geografskog horizonta.

Uredništvo, glavni i tehnički urednik pridržavaju uobičajeno pravo na sitnije izmjene teksta, tablica i način grafičke prezentacije, ali da to bitno ne utječe na sadržaj i smisao članka.

Rukopisi se ne honoriraju, niti se vraćaju. Uz članak, autori su dužni dostaviti podatke o zvanju i kontakt adresu (ustanovu zaposlenja s adresom ili kućnu adresu; adresu elektroničke pošte).

Korištena literatura citira se unutar teksta, i to tako da se u zagradi navede prezime autora i godina izdanja; na primjer: (Stražičić 1993) te broj stranice ukoliko se radi o citatu (Stražičić 1993, 37). Ako rad ima dva autora, treba navesti oba, na primjer: (Turk i Mirković 1993). U slučaju zajedničkog rada trojice ili više autora, u tekstu se navodi prezime prvog autora i skraćenica i dr. (odnosno et al. ako je članak pisan engleskim jezikom). U popisu literature navode se svi autori reference. Sve reference u tekstu navode se kao i prvi put, odnosno ne koriste se oblici poput «ibid.», «op. cit.» i slično. Na kraju teksta prilaže se popis literature (bibliografija) poredan prema abecednom redu prezimena autora i kronološkim redom za radove istog autora. Ukoliko se citira više članaka jednog autora iz iste godine izdanja, tada se uz godinu navode i slova po abecednom redu (npr. 2000a, 2000b itd.). U slučaju zajedničkog rada više autora, u popisu literature se ne koristi oblik «i suradnici», nego se navode svi autori. Za mrežno dostupne radove potrebno je, nakon dostupnih osnovnih referenci (naslova, autora itd.), navesti izvor (http://) i datum učitavanja.

102

Popis literature i izvora priprema se prema sljedećim primjerima:

Literatura:

članak u časopisu: Henkel, R. (2005): Geography of Religion – Rediscovering a Subdiscipline, Hrvatski geografski glasnik 67 (1), 5-25. (Broj 67 označava godište (volumen) časopisa; (1) broj sveska unutar godišta, a 5-25 paginaciju rada u svesku.)

članak u zborniku radova: Stražičić, N. (1996): Hrvatska – pomorska zemlja, u: I. hrvatski geografski kongres: geografija u funkciji razvoja Hrvatske: zbornik radova (ur. Pepeonik, Z.), Zagreb, 12. i 13. listopada 1995., Hrvatsko geografsko društvo, Zagreb, 102-114.

poglavlje u knjizi: Klemenčić, M. (1996): Promjene upravno-teritorijalnog ustroja Hrvatske 1918-1992., u: Hrvatske županije kroz stoljeća (ur. Mirošević, F.), Školska knjiga, Zagreb, 123-148.

knjiga: Stražičić, N. (1996): Pomorska geografija svijeta: (regionalna pomorska geografija svijeta), Školska knjiga, Zagreb.

Graham, B.; Ashworth, G. J.; Tunbridge, J. E. (2000): A Geography of Heritage: Power, Culture & Economy, Arnold, London.

članak na internet stranici: Faričić, J.: Postoji li danas Dalmacija?, http://www.geografija.hr novosti.asp?id_novosti=202&id_projekta=0 (29.02.2004.)

Izvori:

publikacije: Popis stanovništva, kućanstava i stanova 31. ožujka 2001.: stanovništvo prema spolu i starosti, po naseljima, Statistička izvješća 1167, DZS, Zagreb, 2003.

internet stranica: Matisse’s Glossary of Internet Terms, 1994. – 2000. http://www.matisse.net/files/glossary.html (25.10.2000.)

U posebnim, stalnim i povremenim rubrikama časopis objavljuje i druge priloge od znanstvenog i stručnog interesa: eseje, osvrte, recenzije, prikaze, bilješke o znanstvenim i stručnim skupovima itd. opsega do 9 000 znakova (5 str.). Takvi prilozi potpisuju se na kraju.

Molimo autore da u roku od dva tjedna nakon izlaska časopisa iz tiska dostave Uredništvu časopisa bitnije tiskarske greške prema načinu objavljivanja (stranica, stupac, redak, stoji, treba) koje su se potkrale kako bi se objavile ispravke u sljedećem broju.

Uredništvo Rukopisi se upućuju na adresu:

Hrvatsko geografsko društvo, Geografski horizont, Glavni urednik, Marulićev trg 19, p.p. 595, 10000 Zagreb, Hrvatska, tel. (01) 48 95 402, tel./faks. (01) 48 95 451, e-mail: hgd@geog.pmf.hr

Želite li odsada redovito primati časopis GEOGRAFSKI HORIZONT (označite križićem kućicu) pošaljite sljedeće podatke na adresu HGD-a:

Hrvatsko geografsko društvo, Geografski horizont, Marulićev trg 19, p.p. 595, 10000 Zagreb, Hrvatska, tel. (01) 48 95 402, tel./faks. (01) 48 95 451, ili na

e-mail: hgd@geog.pmf.hr

Kupac

.........................................................................................

Ulica i kućni broj

.........................................................................................

Broj pošte i mjesto .........................................................................................

Matični broj

.........................................................................................

/ Datum / Potpis / Pečat (za institucije) / : ............................................

Ukoliko želite naručiti i/ili pojedine stare brojeve Geografskog horizonta (označite križićem kućicu) popunite priloženu tablicu.� Bibliografija je dostupna na internetskoj stranici HGD-a.

Naručujem sljedeće stare brojeve Geografskog horizonta:

Broj/godište

Količina

Jer ste nam Vi najvažniji, i ove smo godine za Vas pripremili

ISPITE ZNANJA IZ GEOGRAFIJE

svaki je komplet predviđen za dva učenika (grupe A i B) zadatci su objektivnog tipa: dopunjavanje, zaokruživanje, odabir točno – netočno

(5. – 8. razred)

sastavljeni su prema važećem planu i programu geografije za osnovnu školu

velika je pozornost pridana zadatcima vezanima za geografsku kartu u kompletu za 6. i 7. razred nalaze se i testovi koncipirani prema regijama

univerzalna provjera znanja

neovisno o udžbeničkom komplet u

komplet za 8. razred obuhvaća četiri testa (grupe A i B) testovi su u boji

Naručiti isključivo preko škole.

Najmanja količina narudžbe je 10 kom.

ličine Za ko 0 kom. od 1 veće ravamo o d o b

st popu . % od 10

SLIJEPE KARTE (5. – 8. razred) sastavljene su prema važećem planu i programu geografije za osnovnu školu

neovisno o udžbeničkom komplet u

univerzalna provjera znanja

mogu se primijeniti i u ostalim predmetima (prirodi, povijesti, glazbenoj i likovnoj kulturi, hrvatskome, matematici, stranim jezicima) ŠKOLSKA KNJIGA, d.d. Masarykova 28 10000 ZAGREB ž.r. 2340009-1100152884 matični broj 3223027 tel. 01/4830 493, 01/6394 052, 01/6394 054, 01/6394 055, faks 01/ 4830 507 skolska@skolskaknjiga.hr http://www.skolskaknjiga.hr

Ivana Crljenko Rijeka – razvoj grada na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće Hrvoje Grofelnik Metode tematskog kartografskog predočavanja u ekonomskoj geografiji Radovan Pavić Klasično Sredozemlje – Prilozi povijesnom i geopolitičkom zemljopisu Ružica Vuk Strategije učenja i poučavanja Dubravka Spevec Porto – (ne)otkriveno blago Portugala Ogren Variola Novosibirsk ili put prema pomrčini sunca

INFO KARTICA: Struktura osobne potrošnje u Republici Hrvatskoj Unija za Mediteran

KARTA GOVORI: CIJENA: za pravne osobe 30 kn za fizičke osobe 25 kn

Prosječna veličina prodavaonica u Republici Hrvatskoj 2004. godine