Geografski horizont 56/1 (2010) by H.G.D.

BROJ 1/2010 • GODINA LVI • ISSN 0016 -7266

god. 56, br. 1/2010, Zagreb Stručno-informativni časopis za geografiju http://issuu.com

Nakladnik:

Hrvatsko geografsko društvo Marulićev trg 19, 10000 Zagreb, Hrvatska tel. (01) 48 95 402, tel./faks. (01) 48 95 451, e-mail: hgd@geog.pmf.hr http://www.hagede.hr

Uredništvo: Sanja Faivre, Borna Fuerst-Bjeliš, Jelena Lončar, Aleksandar Lukić, Josipa Rodić, Igor Tišma, Ružica Vuk, Ivan Zupanc (svi iz Zagreba), Vera Graovac (Zadar)

Glavna urednica:

Borna Fuerst-Bjeliš

Tajnik uredništva:

Ivan Zupanc

Grafički i Tehnički urednik:

Ivan Zagoda

Korektura:

Jadranka Čelant Hromatko

Slog i prijelom:

Ivan Zagoda

Tisak:

MTG Topgraf d.o.o., 2010.

Naklada:

500 primjeraka

Cijena časopisa:

za pravne osobe 30 kn, za fizičke osobe 25 kn

Časopis izlazi uz pomoć Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske

Za potpisane članke odgovaraju autori, za nepotpisane uredništvo. Rukopisi se ne vraćaju. Niti jedan dio ove publikacije ne smije se preuzeti, kopirati, prevoditi ili na bilo koji način reproducirati u bilo kojem pisanom ili elektroničkom mediju bez pismene suglasnosti i dozvole autora i izdavača. Časopis Geografski horizont učenicima i nastavnicima kao dodatnu literaturu preporuča Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa. KLASA: 602-01/07-01/00331; URBROJ: 533-12-07-0004. od 24. srpnja 2007.

Slika na naslovnoj stranici: Slonovi u igri, NP Chobe, Bocvana (foto: Marin Cvitanović)

ČLANCI Marin Cvitanović

Promjene okoliša kao posljedica izgradnje jezera Kariba: 7 kako je stvoren europski kulturni pejzaž u Africi Vuk Tvrtko Opačić Što nastaje i što (pre)ostaje kad vikendaštvo poprimi 15 nekontrolirane razmjere? – slučaj otoka Vira

Nikola Vojnović

Obilježja međunarodnog turizma prema regionalizaciji UNWTO-a

Radovan Pavić

Geostrategija Sredozemlja u vrijeme hladnog rata I. - do 1989/1990-ih godina

METODIČKI FORUM Alenka Bujan

Prilagodba poučavanja modalitetima učenja

Klaudija Kovač

GEOGRAFIJA – „plodno tlo“ za projekte

Uvođenje aktualnih događanja u nastavu - primjer dobre prakse

Ana Marinić

PUTOPIS

Ogren Variola Kina I. dio

KRONIKA 89

150-godišnjica rođenja prof. dr. sc. Hinka Hranilovića

INFO KARTICA Web Encyclopedia of Earth Republika Kosovo – Jugoistočna Europa 90

KARTA GOVORI 96

Natura 2000

DOGAĐANJA 98

Prvo nacionalno znanstveno savjetovanje o geografskim imenima Zagora između stočarsko-ratarske tradicije, te procesa litoralizacije i globalizacije 100 102 8. Festival znanosti 19.-24. travnja 2010. 103 Do morskog dna, Tehnički muzej, 20. - 22. siječnja 2010.

PRIKAZI 104

“Slom”

Dragi čitatelji Geografskog horizonta, Upravo smo zakoračili u novu, 2010. godinu i prvi svezak Geografskog horizonta je tu, spreman za čitanje i istraživanje što ima nova u geografiji, što se u međuvremenu značajno za struku dogodilo i što nam se sprema u novoj godini. U svakom slučaju puno toga, zaista. Na samom početku – važna napomena suradnicima: usvojena su nova pravila citiranja literature, jedinstvena za sve geografske časopise u izdanju Hrvatskog geografskog društva (Geografski horizont i Hrvatski geografski glasnik) i Geografskog odsjeka PMF-a Sveučilišta u Zagrebu. Radi se o harvardskom sustavu citiranja, kao i dosad, s tim da su sada usklađeni i unificirani pojedini detalji navođenja, kako unutar teksta, tako i navođenja literature na kraju rada. Detaljne upute s primjerima nalaze se na kraju časopisa. Molimo sve buduće suradnike da se pridržavaju uputa, jer time izravno utječu na krajnju kvalitetu časopisa. Profil ovog broja najbolje određuju ključne riječi s naslovnice: Afrika - Okoliš - Turizam. U člancima možemo čitati o promjeni okoliša i kulturnom pejzažu u Africi (Cvitanović, M.), o nekontroliranim razmjerima vikendaštva i posljedicama na okoliš i fizionomiju pejzaža na otoku Viru (Opačić, V. T.), te o nekim obilježjima međunarodnog turizma prema regionalizaciji UNWTO-a (Vojnović, N.). U ovom broju donosimo također nastavak serijala o geopolitici i geostrategiji Sredozemlja u vrijeme hladnoga rata iz pera našeg uvaženog političkog geografa R. Pavića. Na Metodičkom forumu je vrlo živo: pišu nam tri profesorice o svojim dobrim iskustvima u nastavnom radu (Bujan, A., Kovač, K., Marinić, A.). Radi se o vrlo aktualnim temama – projektnoj nastavi, aktualizaciji, te prilagodbi poučavanja različitim modalitetima učenja. Naime, svi smo mi jedinstveni, različiti. Svako je dijete drugačije, stoga je važno prilagoditi poučavanje različitim tipovima učenika i različitim modalitetima učenja koji im odgovaraju. Preporuka autorice je korištenje više različitih metoda rada, te njihovo često izmjenjivanje. Ovaj put nas na putovanje u Kinu vodi Ogren Variola. Ponovno u potrazi za najboljom lokacijom za promatranje pomrčine Sunca, put ga je doveo u Kinu. Također vam donosimo najvažnije podatke o novoj državi na području Jugoistočne Europe: Republici Kosovo, proglašenoj 17. veljače 2008. godine (S. Gašparović). Što je to NATURA 2000 i gdje je to sve u RH, pročitajte i pogledajte na karti u rubrici Karta govori (N. Buzjak).

U 2010. godini obilježavamo 150-godišnjicu rođenja dr. sc. Hinka Hranilovića, velikana hrvatske geografije i jednog od utemeljitelja Geografskoga društva. Svjesni da svi mi nastavljamo ono što su oni prije nas započeli i dostigli, te sa željom da se sjećamo i cijenimo njihova postignuća, donosimo kratki prikaz života i rada dr. sc. Hinka Hranilovića (J. Lončar). Istražili smo i prikazali za vas web enciklopediju koja objavljuje tekstove i članke stručnjaka različitih disciplina koje se bave Zemljom, te informacije koje su akademski provjerene, objektivne i neutralne. Pročitajte u Info kartici o Web Encikopediji o Zemlji (L. Valožić). Za ovaj broj pročitali smo i prikazali novu knjigu, nama već poznatog Jareda Diamonda, profesora geografije i psihologije na University of California: „Slom – kako se društva odlučuju za propast ili uspjeh“. Časopis Science ocijenio ju je kao „vjerojatno najvažnijom knjigom koju ćete ikada pročitati“ (M. Cvitanović). Mnogo najavljenih događanja u novoj godini: ponovno upućujemo na Festival znanosti: ove godine tema je Zemlja! Ne bismo smjeli propustiti. U siječnju također zanimljiv serijal predavanja u Tehničkom muzeju u Zagrebu, vezan uz 50-godišnjicu zaranjanja na najdublju točku svjetskog oceana. Najavljujemo, također, znanstveni skup o Zagori: „Zagora između stočarsko-ratarske tradicije, te procesa litoralizacije i globalizacije“. U listopadu 2009. godine u Zadru održano je Prvo nacionalno savjetovanje o geografskim imenima, tematici koja je od izuzetnog značaja na mnogim razinama; koja je, iako ne samo geografska, itekako geografska, te je nužna uključenost geografa u rješavanje pitanja i problema vezanih uz geografska imena. O Savjetovanju i inicijativi za daljnje djelovanje pročitajte u prikazu R. Vuk. Sa zadovoljstvom zbog našeg redovitog druženja zadnjih godina, te nadom da će Geografski horizont i nadalje biti mjesto živih susreta i druženja geografa iz cijele Hrvatske, pa i inozemstva, želim Vam sve najbolje u novoj 2010. godini, koja je pred nama: da uživamo u geografiji i da nam bude uspješna. Srdačan pozdrav,

PROMJENE OKOLIŠA KAO POSLJEDICA IZGRADNJE JEZERA KARIBA: kako je stvoren europski kulturni pejzaž u Africi Marin Cvitanović Jezero Kariba umjetno je jezero stvoreno na rijeci Zambezi u Africi u svrhu proizvodnje električne energije. Izgradnja brane kojom su pregrađeni brzaci u tjesnacu Kariba trajala je četiri godine, od 1955. do 1958. godine, a jezero se punilo vodom sve do 1963. godine. Danas obuhvaća oko 5 500 km2 i površinom je četvrto najveće umjetno jezero na svijetu, dok je zapremninom od oko 185 km3 najveće. Jezero je stvoreno u vrijeme kad prava domorodačkog stanovništva u kolonijama nisu bila od velikog značaja, a upravljanje okolišem bilo je u svojim začecima. U isto vrijeme bio je to jedan od najopsežnijih projekata ikada poduzetih od strane čovjeka – prije samog dovršenja 128 m visokog zida brane bilo je potrebno preseliti oko 60 000 pripadnika naroda Tonga, a potapanjem plodne riječne doline uništen je sav biljni svijet i pošteđen samo djelić životinjskog.

Hidrogeografska obilježja jezera Zambezi (ponekad se navodi i kao Zambesi) s duljinom od oko 2740 km četvrta je najdulja afrička rijeka i najveća u slijevu Indijskog oceana. Izvire u sjeverozapadnoj Zambiji. Porječje rijeke Zambezi obuhvaća 8 država: Angolu, Kongo, Namibiju, Bocvanu, Zimbabve, Zambiju, Mozambik i Tanzaniju. Za vrijeme visokih vodostaja prima vodu i iz porječja Okavanga. Prosječan godišnji protok iznosi oko 7000 m3/s (za usporedbu, prosječan godišnji protok Dunava kod

Vukovara je oko 2500 m3/s). Najveći protok vode karakterističan je za ožujak i travanj. U listopadu i studenom protok vode iznosi tek oko 10% svog maksimuma. Brana Kariba izgrađena je u srednjem dijelu toka Zambezija, 40 km nizvodno od poznatih Viktorijinih vodopada. Jezero nastalo izgradnjom brane nalazi se na granici Zimbabvea i Zambije, a slivno područje jezera obuhvaća 663 848 km2 (Magadza, 2006).

Marin Cvitanović: PROMJENE OKOLIŠA KAO POSLJEDICA IZGRADNJE JEZERA KARIBA: KAKO JE STVOREN EUROPSKI KULTURNI PEJZAŽ U AFRICI GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2010, 7-14

foto: Marin Cvitanović

Sl. 1. Jezero Kariba Tab. 1. Jezero Kariba Površina sljeva:

663 848 km

Duljina jezera:

280 km

Prosječna širina:

19.4 km

Najveća površina: Broj otoka: Zapremnina:

5 580 km2 293 185 km3

Prosječna dubina:

29 m

Najveća dubina:

97 m

Snaga generatora:

1350 MW

Izvor: Magadza, 2006.

Preseljenje naroda tonga Prve rasprave oko lokacije izgradnje velike hidroelektrane na području tadašnjih britanskih kolonija Sjeverne i Južne Rodezije započele su odmah po završetku Drugog svjetskog rata. Brz razvoj sektora proizvodnje u Južnoj Rodeziji (današnji Zimbabve) i veliki rudnici bakra u tzv. Copper beltu na

području Sjeverne Rodezije (današnja Zambija) zahtijevali su ogromne količine električne energije. U to doba Zambija je bila među najvećim proizvođačima bakra na svijetu, a nova velika hidroelektrana trebala je biti motor poslijeratnog razvoja cjelokupne industrije. Bilo je više potencijalnih lokacija za izgradnju umjetnog jezera – Kafue u Zambiji, Zambezi u graničnom području Zambije i Zimbabvea ili Shire u Malaviju (Magadza, 2006). Naposljetku je odlučeno da se jezero gradi u klancu Kariba i 1955. talijanska tvrtka Impresit započela je radove u kojima je sudjelovalo oko 10 000 radnika. Izgradnju Karibe pratili su veliki problemi. Prije same konstrukcije betonskog zida brane, iz okolnog područja trebalo je preseliti pripadnike naroda Tonga. Tonge su živjeli u dolini Zambezija i na području delti njezinih pritoka. Bavili su se poljoprivredom i ribolovom, a režim poplava rijeke i plodni mulj koji je donosio Zambezi omogućavao im je dvije žetve godišnje. Njihova povezanost s rijekom je bila tolika da su sami sebe nazivali Basilwizi – Riječni narod (Vallotton i Dayer, 2006).

foto: Marin Cvitanović

Marin Cvitanović: PROMJENE OKOLIŠA KAO POSLJEDICA IZGRADNJE JEZERA KARIBA: KAKO JE STVOREN EUROPSKI KULTURNI PEJZAŽ U AFRICI GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2010, 7-14

Sl. 2. U jutarnjem ribolovu na kapentu

Studije izrađene za tu priliku predviđale su preseljenje od oko 29 000 ljudi, da bi na kraju stvaran broj bio oko 60 000, dok neki autori navode i brojku od 80 000 (Magadza, 2006). Vlade Sjeverne i Južne Rodezije imale su određenu autonomiju u provođenju preseljenja. Sjeverna Rodezija nudila je Tongama sa svog područja određene novčane kompenzacije – 5 funti po jutru zemlje i 10 funti po kolibi. Južna Rodezija nije nudila ni toliko jer nije htjela da ljudi u preseljenju vide priliku za zaradu (Hughes, 2006). Samo preseljenje odvijalo se 1957. i 1958. godine, a Tonge nisu bile dobro obaviješteni niti konzultirani. Tadašnji izvještaji govorili su o ljudima koji su tretirani kao životinje ili stvari, skupljani i ukrcavani u kamione. Osam ljudi

koji su odbijali preseljenje je ubijeno. Agoniju je opisala Colson (1971:44): „Žene su povraćale i s djecom se držale za kamione. Pitke vode i vode za pranje odavno je nestalo kada su stigli na cilj. Pala je noć. Došli su iscrpljeni i bolesni da bi se našli u divljini… Pokušali su nešto skuhati i pojesti. Zatim su legli osluškujući riku slonova… Sljedećeg dana stvorili su dom od ove čudne zemlje“. Nakon podizanja razine jezera Tonge su preseljeni u okolna semiaridna područja na višim nadmorskim visinama. Zbog pojačane erozije i slabije plodnosti tla više se nisu mogli baviti poljoprivredom s dvije godišnje žetve. Nova područja bila su zaražena cece muhom i mogući uzgoj stoke u startu je naišao na nepremostive prepreke. Uslijedila

Marin Cvitanović: PROMJENE OKOLIŠA KAO POSLJEDICA IZGRADNJE JEZERA KARIBA: KAKO JE STVOREN EUROPSKI KULTURNI PEJZAŽ U AFRICI GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2010, 7-14

prijelaza, što je značilo gubitak kontakta između prijatelja i rodbine i prestanak održavanja tradicionalnih svečanosti. Transgeneracijske traume nastale razdvajanjem proširene obitelji, osnovne jedinice društva Tonga, osjećaju se sve do danas (Vallotton i Dayer, 2006).

Posljedice izgradnje jezera Zapanjuje činjenica da u vrijeme izgradnje brane nije bilo potrebno izraditi nikakvu studiju utjecaja na okoliš – Kariba je bio isključivo jednonamjenski projekt sa svrhom proizvodnje električne energije. Nisu provedena istraživanja mogućnosti komercijalnog korištenja akumulacije niti njezinog utjecaja na okoliš ili stanovništvo, pa su nastale po-

foto: Marin Cvitanović

je glad (Hughes, 2006). Osim toga, potapanje riječne doline razdvojilo je jedan narod u dvije države. Prvih nekoliko godina Tonge su smjeli prelaziti jezero kako bi posjetili prijatelje i rodbinu s druge strane jezera, no neki su preseljeni na udaljenosti veće od 100 km od obale i posjeti su postali sve rjeđi. Nadalje, projekt Kariba stvoren je pod jedinstvenom političkom upravom Britanskog Carstva, ali ubrzo nakon završetka izgradnje Zambija proglašava nezavisnost, a jezero Kariba postaje pogranično područje. Više nije bilo moguće slobodno prelaziti granicu, već je uspostavljen jedan granični prijelaz na 300 km duljine jezera u gradu Kariba. Većina pripadnika naroda Tonga više si nije mogla priuštiti dugo putovanje do graničnog

Sl. 3. Truljenje potopljene vegetacije izazvalo je stvaranje velike količine sumporovodika koji je oštetio bakrene dijelove hidroelektrane.

Marin Cvitanović: PROMJENE OKOLIŠA KAO POSLJEDICA IZGRADNJE JEZERA KARIBA: KAKO JE STVOREN EUROPSKI KULTURNI PEJZAŽ U AFRICI GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2010, 7-14

sljedice bile uglavnom neočekivane. Iznimku predstavlja tek Kariba Lake Development Company, volontersko udruženje osnovano 1957. god koje se bavilo pitanjima stvaranja nacionalnih parkova, razvoja turizma uz jezero i kontrole širenja bilharzije. Udruženje je bilo aktivno do 1965., a sve do 1987. kad je ustanovljena organizacija Zambezi River Authority, niti jedno drugo područje osim proizvodnje električne energije nije razmatrano. Učinci stvaranja jezera Kariba osjećaju se nizvodno sve do Indijskog oceana. Zbog izgradnje brane smanjenje su razlike između maksimalnog i minimalnog vodostaja rijeke. Manji broj godišnjih poplava utjecao je na okoliš naplavne nizine delte Zambezija – uz širenje kopnene vegetacije, primijećeno je odumiranje mangrova zbog smanjenog dotoka vode, a smanjen je i uzgoj ribe u području delte. S druge strane, stvaranje jezera otvorilo je neke nove ekonomske mogućnosti u ribarstvu i turizmu. God 1968. iz jezera Tanganjika u Sinazongweu je naseljena riblja vrsta kapenta (limnothrissa miodon), a nakon pet godina riba je u potpunosti kolonizirala jezero. Krajem 1980-ih komercijalni ulov iznosio je oko 30 000 tona godišnje. No, od novih poduzetničkih mogućnosti najmanje koristi imali su Tonge. Raspadom britanskog kolonijalnog carstva Zambija proglašava neovisnost 1964., dok Rodezija (Zimbabve) ostaje pod rasističkim apartheid režimom sve do 1980. Uspostavljaju se stroge granične kontrole, a rodezijska mornarica i zrakoplovstvo sprječavaju razvoj komercijalnog ribarstva na 1

zambijskoj strani jezera (Magadza, 2006.) S druge strane, Tongama u Zimbabveu uopće nije bilo dozvoljeno preseljenje u rubna područja jezera – postojala je 3 km široka zona ekskluzije koja je zabranjivala Tongama naseljavanje i bavljenje poljoprivredom. Sljedeća najbliža područja s pitkom vodom bila su udaljena i do 100 km. Čak je i lov u području oko jezera kontrolirala vlada, što je Tonge odvelo u potpunu ekonomsku alijenaciju. Osim toga, iako je Kariba stvorena za proizvodnju električne energije, zanemariv broj naselja gdje su živjele Tonge bio je spojen s nacionalnom električnom mrežom. U Zimbabveu prvo područje naseljeno Tongama koje je dobilo električnu energiju bilo je Binga 1985. god, punih 25 godina nakon što je prvi generator pušten u pogon. Od 1985. do danas niti jedno drugo područje Tongi u Zimbabveu nije spojeno na struju (Vallotton i Dayer, 2006).

„Ako su inženjeri ukrotili rijeku, pisci su ukrotili branu“ Prilikom planiranja jezera Kariba bilo je teško zamisliti da će tako negostoljubiv okoliš pun zaraznih bolesti postati turistički privlačno područje vrijedno nekoliko milijardi dolara (Magadza, 2006). O procesu pretvaranja netaknute divljine u industrijski pogon i zatim ponovno pretvaranje u divljinu pisao je Hughes (2006). U svojim počecima izgradnja hidroelektrane i nestanak divljine okarakterizirani su kao vrlo negativni. Pisci – svi od reda pripadnici bijele manjine – dokumentirali su uništenje prirode i spašavanje životinja u poznatoj operaciji Noah,1 a

Operacija Noah nazvana još i „Životinjski Dunkerque“ jedna je od najvećih akcija spašavanja životinja u povijesti. U razdoblju od 1958. do 1964. oko 6 000 životinja spašeno je od nadirućih voda rijeke Zambezi na jezeru Kariba. Procjenjuje se da je prilikom Operacije Noah utrošeno jednako novca na spašavanje životinja koliko i na preseljenje pripadnika naroda Tonga, oko 15 puta veći iznos po primjerku životinje nego po stanovniku.

Marin Cvitanović: PROMJENE OKOLIŠA KAO POSLJEDICA IZGRADNJE JEZERA KARIBA: KAKO JE STVOREN EUROPSKI KULTURNI PEJZAŽ U AFRICI GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2010, 7-14

foto: Marin Cvitanović

Sl. 4. Kariba bush camp u Sinazongweu, Zambija. Zbog političke krize u Zimbabveu, sve više turista dolazi ljetovati na zambijsku stranu jezera. žaljenje zbog učinjenog bio je čest motiv u literaturi o jezeru kroz 1960-e. No, već u sljedećim desetljećima nova generacija autora (i dalje svi bijelci) postupno su nanovo „izmislili“ jezero, tako da se u vrijeme nezavisnosti Zimbabvea 1980. u turističkim brošurama već pisalo o ‘netaknutoj Africi’ na jezeru Kariba.

na more i osjećaj nepripadanja mora da je bio jak kod bijele manjine – nalazili su se u „stranom“ pejzažu, a iako su posjedovali gotovo polovicu zemlje, činili su tek djelić populacije. Zambija nije imala tako snažnu bjelačku manjinu i možda upravo zbog toga nije romantizirala jezero u književnosti i politici.

„Izmišljanje“ jezera temeljilo se na ideji bijelih Rodežana o zemlji i vodi. Za razliku od Afrike, posebice Rodezije, europski pejzaž gotovo je nemoguće zamisliti bez vode. Jezera i močvare protežu se umjerenim sjevernim širinama našeg planeta od Sibira, preko Finske do Kanade. S druge strane, Rodezija nema velikih jezera ni izlaz

Kao posljedica novog izmišljanja prirode na jezeru, većina obalnog dijela Karibe u Zimbabveu danas je zaštićena. U službenim dokumentima kao svrha zaštite navodi se očuvanje i zaštita ‘primarnog’ pejzaža, ‘prirodnih’ staništa i ‘prirodnih’ karakteristika, iako je samo nekoliko desetljeća ranije Reay Smithers, direktor Nacionalnog muze-

foto: Marin Cvitanović

Marin Cvitanović: PROMJENE OKOLIŠA KAO POSLJEDICA IZGRADNJE JEZERA KARIBA: KAKO JE STVOREN EUROPSKI KULTURNI PEJZAŽ U AFRICI GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2010, 7-14

Sl. 5. Osim tropskih bolesti poput bilharzije, jedna od kočnica razvoja kupališnog turizma je i brojna populacija nilskih krokodila na jezeru. ja Južne Rodezije jezero opisao kao ‘najveću ekološku katastrofu koja je ikad zadesila životinje i ptice na afričkom kontinentu u povijesti čovjeka’. Kariba kao objekt inženjeringa pokazuje moć čovjeka nad rijekom, ali kao objekt diskursa demonstrira moć estetike da nadjača naše sudove koji se temelje na prirodi i prirodnom. Stvorena obalna linija, osim što je smanjila vodeni deficit u

odnosu na maticu Britaniju, poslužila je bijeloj manjini kao mjesto za odmor, ribolov, promatranje divljači i ostale vidove rekreacije i čitav moderni koncept očuvanja prirode u Zimbabveu zapravo počiva na starim idejama bijelog stanovništva kolonije o vodi. „Euro-Afrikanci su čeznuli za vodom, veličali jezero i oprostili brani“, zaključuje Hughes ovu epizodu (2006:826).

foto: Marin Cvitanović

Zaključak Jezero Kariba, iako zamišljeno isključivo kao proizvođač električne energije, ostavilo je duboke i dugotrajne tragove na okolišu i društvu u južnoj Africi. Stvoreno u vrijeme političke nestabilnosti i pada Britanskog kolonijalnog carstva poslužilo je bijeloj manjini kao instrument ekonomske i političke kontrole. Uz preseljenje stanovništva uzrokovalo je i ekološke probleme koji se osjećaju sve do Indijskog oceana. S druge strane, pojavom komercijalnog ribarstva uslijed poribljavanja tzv. sardinom s Tanganjike i turističkim razvojem jezero je ponudilo nove ekonomske mogućnosti koje opet nisu pravedno raspodijeljene. Narod Tonga podnio je najveću žrtvu u vidu prisilnog preseljenja, dubokih negativnih promjena unutar vlastitog društva te ekonomske alijenacije, a uz gotovo nikakvu korist. Negativne posljedice izgradnje ovako velikih hidro-tehničkih zahvata ubrzo su postale očigledne, no 10 godina nakon izgradnje Karibe na Zambeziju stvorena je još jedna velika akumulacija – Cahora Bassa. U istom desetljeću na kontinentu je izgrađeno i Nasserovo jezero koje je privelo kraju tisućljetne poplave Nila, zaslužne za procvat velike egipatske civilizacije.

Literatura: Magadza, C. H. D., 2006: Kariba Reservoir: Experience and lessons learned, Lakes and Reservoirs: Research and Managment 11, 271-286. McDermott Hughes, D., 2006: Whites and water: How Euro-Africans made nature ad Kariba Dam, Journal of Southern African Studies, 32 (4), 823-838. Vallotton, N., Dayer, R., 2006: World Comission on Dams: Case study - Kariba Dam, http://www.eawag.ch/research_e/apec/seminars/Case%20studies/2005/kariba%20monday_final. pdf (22.07.2009.) Colson, E., 1971: The social consequences of resettlement, Manchester University Press, Manchester.

Marin Cvitanović, asistent Geografski odsjek, Prirodoslovno-matematički fakultet Marulićev trg 19, 10000 Zagreb, Hrvatska, e-mail: mcvitan@geog.pmf.hr

ŠTO NASTAJE I ŠTO (PRE)OSTAJE KAD VIKENDAŠTVO POPRIMI NEKONTROLIRANE RAZMJERE? – slučaj otoka Vira Vuk Tvrtko Opačić

Ušavši u fazu masovnosti vikendaštvo1 je nakon Drugog svjetskog rata postalo jedna od najraširenijih geografski relevantnih pojava u priobalnom dijelu Hrvatske, sa vrlo snažnim prostornim odrazom, pa tako i transformatorskom snagom. Nakon hrvatskoga osamostaljenja i smirivanjem prilika nakon Domovinskoga rata, ulaskom u fazu apartmanizacije, sekundarno stanovanje je u posljednjih petnaestak godina u mnogim naseljima hrvatskoga priobalja postalo dominantan čimbenik u oblikovanju pejsaža.

U naseljima u kojima je evidentiran najjači transformatorski utjecaj vikendaštva u lokalnome stambenome fondu nastao je tipičan vikendaški pejsaž čija fizionomska obilježja ponajviše definira prisutnost stambenih jedinica za odmor i rekreaciju. Naglom, gotovo stihijskom izgradnjom obiteljskih vikendica 1

1970-ih i 1980-ih godina, a osobito snažnom apartmanizacijom u zadnjih petnaestak godina, mali otok Vir u Sjevernoj Dalmaciji postalo je sinonim za sve probleme povezane s fenomenom sekundarnoga stanovanja u prioblju, ali i Hrvatskoj u cjelini. Na Viru su se, naime, više nego igdje drugdje u Hrvat-

Tražeći prikladan izraz koji bi jednom riječju obuhvatio fenomen sekundarnoga rekreacijskog stanovanja kao opća imenica, došlo se do zaključka da takva izraza u rječnicima hrvatskoga jezika nema. Čini se da bi pojam „vikendaštvo“ mogao kvalitetno nadomjestiti taj manjak, jer je već pri prvom susretu razumljiv i jasan, a istodobno prati tvorbenu tradiciju hrvatskoga jezika. Pod pojmom „vikendaštvo“ razumijeva se fenomen vikendica (stambenih jedinica za odmor i rekreaciju), tj. fenomen sekundarnoga stanovanja. Može označavati vikendice kao raširenu pojavu te organiziranu djelatnost/aktivnost vikendaša, odnosno ukupnost svih pojava i procesa povezanih s pojmovima „vikendica“, „objekt za odmor i rekreaciju“, „drugi dom“ te „sekundarno (povremeno) stanovanje“ (Opačić, 2008a; 2008b).

Vuk Tvrtko Opačić: ŠTO NASTAJE I ŠTO (PRE)OSTAJE KAD VIKENDAŠTVO POPRIMI NEKONTROLIRANE RAZMJERE?: – SLUČAJ OTOKA VIRA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2010, 15-26

skoj, iskristalizirali, najčešće negativni učinci sekundarnoga rekreacijskog stanovanja u prostoru, stvarajući od Vira nezaobilazni primjer receptivnog vikendaškog područja u hrvatskom priobalju, u kojemu je zbog preintenzivne, u pravilu nelegalne i/ili „divlje“ gradnje došlo do snažne devastacije okoliša.

Sl. 1. Geografski položaj otoka Vira

Sl. 2. Otok Vir iz zraka (Bašić, 2001)

Iako je intenzivna vikendaška izgradnja prisutna na više lokacija u hrvatskom priobalju (npr. naselja poput Rogoznice i Pirovca, otoci Krk, Pag, Murter, Čiovo, dijelovi Istre, dijelovi Crikveničko-vinodolskog i Makarskog primorja, primorje Novigradskog i Karinskog mora itd.) (Opačić, 2009), otok Vir najilustrativniji je primjer pretjerane, ma-

Vuk Tvrtko Opačić: ŠTO NASTAJE I ŠTO (PRE)OSTAJE KAD VIKENDAŠTVO POPRIMI NEKONTROLIRANE RAZMJERE?: – SLUČAJ OTOKA VIRA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2010, 15-26

hom nelegalne, izgradnje vikendica, odnosno višestamebenih apartmanskih zgrada u priobalnom dijelu Hrvatske, pa stoga njegov „slučaj“ valja detaljno razmotriti i istaknuti glavne uzroke neprimjerena razvoja sekundarnoga stanovanja, kao i najvažnije posljedice koje proizlaze iz njega. Općina, odnosno otok Vir, zauzima posebno mjesto u pogledu razvoja vikendaštva u priobalnom dijelu Hrvatske, ali i Hrvatske u cjelini. Godine 2001. taj maleni, niski, krševiti, uglavnom ogoljeli, dobrim dijelom buri izložen Sjevernodalmatinski otok, površine samo 22,38 km2 (sl. 1; sl. 2), bio je prvorangiran među gradovima/općinama hrvatskoga priobalja i prema broju vikendica (tab. 1), i prema njihovoj prostornoj gustoći (tab. 2), i prema od-

nosu stanova za odmor i rekreaciju i stalno nastanjenih stanova (tab. 3), a među svim hrvatskim otocima zauzeo je, s obzirom na malu površinu, „visoko“ drugo mjesto prema broju stanova za odmor i rekreaciju (tab. 4). Ako se tome doda da je Vir jedino naselje na istoimenom otoku, iznimno velika brojnost stanova za odmor i rekreaciju, s obzirom na razmjerno malu površinu, još više dolazi do izražaja (tab. 5).

Tab. 1. Vodećih 10 gradova/općina priobalnoga dijela Hrvatske prema broju stanova za odmor i rekreaciju 2001. godine

Tab. 2. Vodećih 10 gradova/općina priobalnoga dijela Hrvatske prema gustoći stanova za odmor i rekreaciju 2001. godine

GRAD /OPĆINA

broj stanova za odmor i rekreaciju 2001.

Iako se vikendaštvo na Viru intenzivno „razvija“ već tridesetak godina, čini se da je „kap prelila čašu“ u posljednjih petnaestak godina, kada je neobuzadno širenje funkcije povremenoga stanovanja, točnije: njegove apartmanizacije i betonizacije obalnoga ruba, poprimilo razmjere građevinske

GRAD /OPĆINA

broj stanova za odmor i rekreaciju / km2

Vir

5960

Vir

269,81

Crikvenica

4121

Crikvenica

140,99

Poreč

3456

Okrug

140,80

Šibenik

3375

Privlaka

94,63

Mali Lošinj

2936

Malinska-Dubašnica

57,91

Vodice

2780

Pirovac

45,48

Novi Vinodolski

2729

Omišalj

41,06

Pag

2720

Medulin

38,48

Senj

2550

Kukljica

34,15

Zadar

2394

Novigrad (Istra)

33,42

Izvor: Popis stanovništva, kućanstava i stanova 31. 3. 2001., Stanovi prema načinu korištenja po gradovima/općinama, Drugo izdanje, DZS, Zagreb, 2003. http://www.dzs.hr/Popis%202001/popis20001.htm

Vuk Tvrtko Opačić: ŠTO NASTAJE I ŠTO (PRE)OSTAJE KAD VIKENDAŠTVO POPRIMI NEKONTROLIRANE RAZMJERE?: – SLUČAJ OTOKA VIRA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2010, 15-26

Tab. 3. Vodećih 10 gradova/općina priobalnoga dijela Hrvatske prema broju stanova za odmor i rekreaciju u odnosu na broj stalno nastanjenih stanova 2001. godine GRAD /OPĆINA

broj stanova za odmor i rekreaciju na 100 stalno nastanjenih stanova

Tab. 4. Vodećih 10 hrvatskih otoka prema broju stanova za odmor i rekreaciju 2001. godine

OTOK

broj stanova za odmor i rekreaciju 2001.

1159,53

Krk

10 212

Pirovac

291,22

Vir

5960

Karlobag

265,03

Pag

5572

Rogoznica

247,70

Brač

3887

Malinska-Dubašnica

229,68

Hvar

3014

Starigrad

209,92

Korčula

2062

Novalja

203,95

Čiovo

2058

Povljana

197,50

Lošinj

2050

Šolta

181,60

Murter

2042

175,48

Cres

1778

Vir

Pag

Izvor: Popis stanovništva, kućanstava i stanova 31. 3. 2001., Stanovi prema načinu korištenja po gradovima/općinama, Drugo izdanje, DZS, Zagreb, 2003.

Izvor: Popis stanovništva, kućanstava i stanova 31. 3. 2001., Stanovi prema načinu korištenja po naseljima, interni podaci DZSa, DZS, Zagreb, 2002.

Tab. 5. Vodećih 10 naselja priobalnoga dijela Hrvatske prema broju stanova za odmor i rekreaciju 2001. godine NASELJE

GRAD/OPĆINA

broj stanova za odmor i rekreaciju

Vir

5960

Červar-Porat

Poreč

1894

Pirovac

1776

Novi Vinodolski

1660

Crikvenica

1501

Vodice

1380

Krk

1359

Pag

1345

Peroj

Vodnjan

1226

Okrug Gornji

Okrug

1100

Izvor: Popis stanovništva, kućanstava i stanova 31. 3. 2001., Stanovi prema načinu korištenja po naseljima, interni podaci DZS-a, DZS, Zagreb, 2002.

Vuk Tvrtko Opačić: ŠTO NASTAJE I ŠTO (PRE)OSTAJE KAD VIKENDAŠTVO POPRIMI NEKONTROLIRANE RAZMJERE?: – SLUČAJ OTOKA VIRA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2010, 15-26

histerije, što je šokiralo, u pogledu bespravne, stihijske gradnje, poprilično pasivnu i rezigniranu hrvatsku javnost. Tako su na (ne)opravdanu izjavu arhitekta Jerka Rošina, kako je „Vir leprozno selo, selo gubavaca, koje se može sanirati jedino ako na njega padne bomba“ (Mijatović, 2004), burno reagirali i mještani Vira i dio tamošnjih (uglednih i politički moćnih) vikendaša, kao i općinske vlasti.

Razvoj vikendaštva na Viru Zanimljivo da je na otoku Viru, danas najčešće spominjanom primjeru pretjerane, bespravne ili isforsirano legalizirane vikendaške izgradnje u priobalnom dijelu

Hrvatske, Popisom stanovništva 1971. zabilježeno samo 9 stanova za odmor i rekreaciju, čime je zauzimao tek 35. mjesto između 43 hrvatska otoka na kojima je tada bila evidentirana pojava vikendaštva. Magaš (1977) napominje da je „prije izgradnje mosta (1976), Vir bio jedan od gospodarski najsiromašnijih i najnerazvijenijih dijelova Zadarske regije. Na njemu nije bilo nikakvih industrijskih objekata, pogona, turističkih objekata i slično. Jedini oblik gospodarenja ovdje je oduvijek bila poljoprivreda, samo sporadično nadopunjena pjeskarenjem i ribarstvom“ (sl. 3). Puštanje u promet Virskoga mosta 1976. bio je ključan preduvjet njegove kvalitetne

Sl. 3. Tradicionalnih kamenih kuća na otoku Viru preostalo je tek nekoliko (Bašić, 2001)

Vuk Tvrtko Opačić: ŠTO NASTAJE I ŠTO (PRE)OSTAJE KAD VIKENDAŠTVO POPRIMI NEKONTROLIRANE RAZMJERE?: – SLUČAJ OTOKA VIRA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2010, 15-26

prometne povezanosti s kopnom, što se osjetno odrazilo u povećanoj vikendaškoj potražnji. Valja napomenuti da je Virski most građen između 1974. i 1976. prije svega za potrebe planirane nuklearne elektrane na tom otoku, koja nikada nije izgrađena (Magaš, 1977). Međutim, sukladno odluci koja je zamjenjivala regionalni prostorni plan obalnoga područja tadašnje općine Zadar, Vir je predložen i kao prostor intenzivne izgradnje kuća za odmor, i to od naselja Vir do uvale Srpljica. Već tada je bilo jasno da intenzivna izgradnja vikendica i planovi izgradnje nuklearne elektrane ne mogu ići „ruku pod ruku“ (Magaš, 1977), jer se takav kapitalni energetski objekt ne može planirati u gusto naseljenoj stambenoj zoni, makar ona bila i zona sekundarnoga rekreacijskog stanovanja. Zbog opravdana straha od potencijalno opasne „nuklearke“, lokalno stanovništvo, većinom nižega materijalnog statusa, a željno financijske dobiti, krajem 1970-ih i početkom 1980-ih započelo je intenzivno rasprodavati zemljišta po veoma povoljnim uvjetima za graditelje vikendica. Bašić (2001) ističe „da su niske cijene zemljišta, bez zahtjeva za građevinske dozvole i naknade za komunalije, privukle kupce i manjeg imovnog stanja iz gotovo svih krajeva bivše države. Naročito je to bilo povoljno za tzv. ‘gastarbajtere’, radnike privremeno zaposlene u zapadnim zemljama.“ Prešutno odobravanje bespravne gradnje i njezino opremanje komunalnom infrastrukturom pokazuje „skrivenu“ namjeru lokalnih vlasti da se povećanjem izgrađenosti izbjegne izgradnja nuklearne elektrane (Faričić, 2006a; 2006b). Ovu nesvakidašnju obranu svojeg otoka izborom, po mišljenju otočana, „manjeg zla“ Bašić (2001) opisuje sljedećim riječima: „Zamislima tadašnjih državnih tijela, odmah po puštanju mosta u

promet, za gradnju nuklearne elektrane na Viru, Virani se, predvođeni Josom Gržetom (tadašnjim predsjednikom Mjesne zajednice otoka Vira, op. a.), energično suprotstavljaju. Vlasnici zemljišta, uz prešutno odobravanje zadarske općine i lokalnih vlasti, nastavljaju rasprodaju najatraktivnijih dijelova otoka kako bi, između ostalog, spriječili gradnju elektrane. U tome i uspijevaju.“ Zanimljivo je napomenuti da je prema popisnim podacima 1981. otok Vir ugošćivao 191 vikendicu. Bašić (2001), međutim, vrlo jasno napominje kako je „uspješna obrana od nuklearke“ uzela danak u trajnoj vikendaškoj, kasnije apartmanskoj, devastaciji otoka: „Grade se vikend kuće, nažalost bez plana i odobrenja, svih mogućih stilova i veličina, stranih ovom podneblju. (…) Izgradnja se intenzivira u cijelom razdoblju osamdesetih godina. Razvijaju se čitava naselja, čak i na klimatski najnepovoljnijem dijelu otoka, ali po razvedenosti obale uvalama i uvalicama, zanimljivom dijelu prema otoku Pagu. Na tom dijelu bura u zimskim mjesecima ‘dere’ i nanosi veliku posolicu, no ‘moderne nomade’ to ne sprečava u gradnji, jer oni su ionako ovdje samo u ljetno vrijeme kada bura ne puše.“ (sl. 4a; 4b). Broj stanova za odmor i rekreaciju u deset se godina povećao sa 191 godine 1981. na čak 3682 godine 1991., čime Vir nakon površinom i brojem stanovnika neusporedivo većih Krka i Paga, postaje treći hrvatski otok prema broju vikendica. Praksa bespravne gradnje nastavila se i u 1990-ima, kada, uz domaće, na otok dolazi sve više stranih investitora (ponajviše mađarskih), koji legalno ili „zaobilazno“ grade bespravne monumentalne apartmanske sklopove, koji dodatno degradiraju ionako ranjeni okoliš. „Jutarnji list“, 3. 1. 2004., tako

foto: Vuk Tvrtko Opačić

Vuk Tvrtko Opačić: ŠTO NASTAJE I ŠTO (PRE)OSTAJE KAD VIKENDAŠTVO POPRIMI NEKONTROLIRANE RAZMJERE?: – SLUČAJ OTOKA VIRA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2010, 15-26

Sl. 4a. i 4b. Tipični primjeri fizionomske devastacije prostora na Viru izazvane individualnom stihijskom vikendaškom izgradnjom (28. 9. 2003.)

donosi članak o velikom interesu mađarskih investitora za kupnju građevinskih parcela na kojima se „bez ikakvih papira“ potom podigne i 80 apartmana (Arslani, 2004). Osim što je bespravna, vikendaška izgradnja na Viru ujedno je i „divlja“, i to ne samo u pravnom smislu nego i u arhitektonskom i urbanističkom, jer građevine najčešće odudaraju od autohtone i tradicionalne arhitekture karakteristične za dalmatinsku sredinu (Miletić 2006). Epilog „virske priče“ najupečatljivije dočaravaju kvantitativni podaci o broju stambenih jedinica za odmor i rekreaciju. Faričić (2006b) ističe „da su godine 2001. na Viru službeno popisana 6573 stana, od čega su 90,1 % činili stanovi za odmor (službeno ih je evidentirano 5960, a Vir je nakon Krka postao hrvatski otok s najvećim brojem vikendica, op. a.). Dakle, od 1971. do 2001. ukupan broj stanova povećao se 26 puta, a broj stanova za odmor 66 puta, dok se u istom razdoblju broj stalnih stanovnika povećao tek 1,7 puta! (…) Budući da se izgradnja, unatoč zabranama i najavama rušenja bespravno sagrađenih objekata

nastavila i nakon popisa 2001., na Viru je sredinom 2006. bilo oko 9500 stanova, od čega su oko 9000 činili stanovi za odmor. Kada se broj stanova pomnoži s prosječno 4 stanara-turista koji u njima borave tijekom turističke sezone, onda se dobije broj od 36 000 turista prema približno 1600 rezidencijalnih stanovnika (22,5 : 1).“ S obzirom na zastupljenost stanova za odmor i rekreaciju u stambenome fondu, naselje Vir se može ubrojiti u naselja hrvatskoga priobalja koja su se pod utjecajem vikendaštva u potpunosti transformirala. Za razliku od ostalih potpuno transformiranih naselja u priobalnom dijelu Hrvatske, Vir se među njima uvelike ističe brojem stalnih stanovnika, pa tako i stalno nastanjenih stanova. Naime, dok su sva ostala takva naselja, koja su nastala na osnovi nekadašnjega naseljskog predloška, populacijski vrlo malena i gotovo bez prisutnosti stalnoga stanovništva, naselje Vir 2001. brojilo je „čak“ 1608 stalnih stanovnika, koji su živjeli u 514 stalno nastanjenih stanova, što je u odnosu na ostala naselja „ekstremne“ transformacije zaista značajan broj. Međutim, u odnosu

Vuk Tvrtko Opačić: ŠTO NASTAJE I ŠTO (PRE)OSTAJE KAD VIKENDAŠTVO POPRIMI NEKONTROLIRANE RAZMJERE?: – SLUČAJ OTOKA VIRA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2010, 15-26

na čak 5960 službeno popisanih stanova za odmor i rekreaciju (11 puta više od stalno nastanjenih stanova), stalno nastanjeni stambeni fond uistinu je marginalan. Ipak, zbog postojanja domicilnoga stanovništva, pa tako i lokalne javnosti, ali i specifičnoga, eksplozivnog, nerijetko bespravnog vikendaškog „razvoja“, naselje Vir s pravom bi se moglo izdvojiti kao jedinstvena, zasebna kategorija („kategorija za sebe“) s obzirom na transformaciju naselja pod utjecajem sekundarnoga stanovanja u priobalnom dijelu Hrvatske (Rogić, 2006).

Radi li se o bespravnoj ili „divljoj“ vikendaškoj izgradnji? Prilikom rasprava o problematici vikendaštva, ali i stambenoga fonda općenito, valja razlikovati pojmove „bespravna gradnja“, tj. „ilegalna gradnja“, „gradnja na crno“ i „stihijska“, odnosno „divlja“, gradnja. Stihijska, odnosno „divlja“, gradnja, čini se, širi je pojam. Naime, taj pojam obuhvaća svu bespravnu, dakle ilegalnu, gradnju, ali i segment legalne, odnosno naknadno legalizirane, gradnje koji se razvijao spontano, stihijski, neplanski ili u skladu s nekvalitet2

nim prostornim planovima. Koliko god neki dijelovi hrvatske obale bili izgrađeni u skladu sa svim (ponegdje i lošim, za „stihijsku gradnju“ poticajnim) prostorno-planskim aktima, nemoguće ih je zvati drugačije nego „divljom gradnjom“. Primjerice, iako je donošenjem novoga općinskog prostornog plana velika većina „divlje“ gradnje naknadno legalizirana („isforsirana legalna gradnja“ ili „prisiljena legalizacija“), teško je u kontekstu otoka Vira, hrvatskoj javnosti najpoznatijega takvog slučaja u nas, za takav razvoj vikendaštva rabiti bilo koji drugi termin od već ponuđenih „stihijski“ ili „divlji“. Dakle, iako su na prvi pogled pojmovi „bespravna gradnja“ i „divlja gradnja“ sinonimi, podrobnijim uvidom razabire se da nije tako.2 Godine 2007. Općina Vir donijela je prostorni plan kojim će se legalizirati većina bespravno sagrađenih objekata. Ne upuštajući se u nezahvalne kalkulacije koliko stvarno kuća za odmor na Viru ima i koliko ih je legalizirano, činjenica je da ih je srušeno tek 103 (Mijatović, 2007a; 2007b) te da će zbog prihoda od legalizacija općinski proračun biti bogatiji za više desetaka milijuna kuna (Šarić, 2007) (sl. 5).3

Šira javnost barem deklarativno za bespravnu gradnju i kaos u prostoru prije svih okrivljuje same bespravne graditelje, premda cjelokupna krivica nije jedino na njima. Postavlja se pitanje o etičnosti uklanjanja bespravno podignutih vikendica čiji su vlasnici godinama, čak i desetljećima uredno plaćali komunalne i režijske troškove nadležnim jedinicama lokalne samouprave, što izravno prebacuje veliku odgovornost i na lokalne vlasti koje su u priobalnom dijelu Hrvatske nerijetko prešutno odobravale gradnju „na crno“ istovremeno puneći i općinske proračune. Sličan stav nazirao se i s državne razine, kako za vrijeme socijalističke Jugoslavije, tako i u prvom desetljeću postojanja neovisne Hrvatske, da bi se tek nešto više odlučnosti u obuzdavanju spomenutih tendencija moglo primijetiti u posljednjih nekoliko godina donošenjem restriktivnijih prostorno-planskih dokumenata, koji se nažalost nerijetko krše te nešto jačim, ali često nedostatnim, inspekcijskim nadzorom. 3 Popisom iz 2001. na otoku Viru registrirano je 5960 stanova za odmor i rekreaciju, dok se u kolovozu 2007. godine u javnosti pojavio podatak kako će se novim prostornim planom Općine, koji „tek što nije stupio na snagu“, legalizirati 8000 (Mijatović 2007b), 9000 (Mijatović, 2007a; Šarić, 2007) ili čak 10 000 (Šarić, 2004) bespravno sagrađenih vikendica! Dakle, nesumnjivo da je na otoku Viru i u trenutku popisa 2001. stvarno postojalo barem dvostruko više stanova za odmor i rekreaciju (procjenjuje se 12 000 do 15 000), nego što ih je popisom obuhvaćeno.

foto: Neven Bočić

Vuk Tvrtko Opačić: ŠTO NASTAJE I ŠTO (PRE)OSTAJE KAD VIKENDAŠTVO POPRIMI NEKONTROLIRANE RAZMJERE?: – SLUČAJ OTOKA VIRA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2010, 15-26

Sl. 5. Uklanjanje bespravno izgrađenih vikendica na Viru (31. 5. 2006.)

Neki utjecaji i posljedice vikendaštva na Viru Osim povećanja proračunskih prihoda, velik broj stanova za odmor i rekreaciju unio je goleme promjene u tradicionalnu virsku svakodnevicu (Opačić, 2008a). Zbog povećane potrebe za radnom snagom, na Vir se doselio velik broj radnika, mahom neprijavljenih, pretežno iz Bosne i Hercegovine, koji su sa sobom doveli i svoje obitelji, čime se znatno mijenja nacionalna i vjerska struktura stanovništva, ali i obrazac ponašanja te kulturni identitet otoka (Bašić, 2001). Došlo je i do pojačana otvaranja manjih trgovina, ugostiteljskih objekata te proizvodnih i uslužnih obrta, koji, osim vikendašima, povećanom

ponudom, ali i mogućnošću zapošljavanja, služe i lokalnom stanovništvu (sl. 6). Ipak, kada se zna da otok još uvijek nije priključen na regionalni vodovod, a kvalitetno nije riješen ni problem odvodnje, zbrinjavanja otpada, prometne povezanosti među skupinama kuća za odmor i manjih apartmanskih kompleksa (Faričić, 2006b), čini se da su negativne implikacije pretjerane koncentracije stanova za odmor i rekreaciju znatno naglašenije od pozitivnih. Stoga Faričić (2006b) izražava skepsu u pogledu fizionomske i funkcionalne obnove otoka Vira u budućnosti sljedećim riječima: „Rušenje bespravno sagrađenih objekata u zoni otoka koja se nalazi na udaljenosti manjoj od

Vuk Tvrtko Opačić: ŠTO NASTAJE I ŠTO (PRE)OSTAJE KAD VIKENDAŠTVO POPRIMI NEKONTROLIRANE RAZMJERE?: – SLUČAJ OTOKA VIRA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2010, 15-26

foto: Vuk Tvrtko Opačić

Sl. 6. Svojom prisutnošću vikendaši potiču porast i diverzifikaciju ponude uslužnoga sektora u virskoj lokalnoj ekonomiji (28. 9. 2003.) 70 m od obalne crte pokušaj je rasplitanja virskog gordijskog čvora, premda nije izvjesno hoće li se devastirani otočni prostor Vira više ikada uspjeti fizionomski i funkcionalno preurediti.“ Iako povećani broj korisnika prostora Viru nesumnjivo donosi i financijski profit (npr. općinskom proračunu, lokalnoj ekonomiji, prijašnjim vlasnicima zemljišta na kojima je izgrađena vikendica/apartmanska zgrada, građevinski poduzetnici itd.), financijski potpomaže izgradnju komunalne infrastrukture u čijim blagodatima uživa i stalno stanovništvo te pozitivno utječe na aktivnost lokalne ekonomije izvan turističke sezone, nikako se ne može pobjeći od činjenice da je vi-

kendaštvo u „virskom slučaju“ istovremeno i najvažniji čimbenik estetske degradacije prostora što za posljedicu ima erodiranje turističke atrakcijske osnove, zauzimanje atraktivnih lokacija u privatnoj režiji, gubitak autohtonoga graditeljskog identiteta, kao i pojačani pritisak na okoliš (povećanje otpada, pritisak na plaže, parkirališta itd.), čime se ograničavaju razvojni potencijali otoka u budućnosti. Teško je, primjerice, vjerovati da se iole „ozbiljniji“ turizam temeljen na kvalitetnijoj hotelskoj ponudi, osobito onoj više kategorije, kao i kompleksnijem turističkom proizvodu može razviti u opisanim uvjetima degradiranog okoliša iscrpljenih prostornih potencijala daleko iznad razine njegove nosivosti.

Vuk Tvrtko Opačić: ŠTO NASTAJE I ŠTO (PRE)OSTAJE KAD VIKENDAŠTVO POPRIMI NEKONTROLIRANE RAZMJERE?: – SLUČAJ OTOKA VIRA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2010, 15-26

Iz svega navedenog jasno je da je otok Vir, ekstreman, ali iznimno poučan primjer negativnih implikacija vikendaštva s trajnim posljedicama pretjerane vikendaške izgradnje u priobalnom dijelu Hrvatske, koji se nikako ne bi smio ponoviti u ostalim receptivnim vikendaškim područjima hrvatskoga priobalja ni Hrvatske općenito, osobito onima koja svoju budućnost grade na održivom turističkom razvoju. Za kraj, vrijedi istaknuti još jedan detalj koji bi mogao itekako utjecati na buduće trendove na hrvatskom tržištu nekretnina, osobito stanova za odmor i re-

kreaciju, nakon izlaska iz globalne gospodarske krize. Naime, temeljem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju Hrvatske Europskoj uniji, od 1. 2. 2009., uz manje iznimke vezane uz poljoprivredna i šumska zemljišta, građani Europske unije mogu pod istim uvjetima koji vrijede za hrvatske državljane kupovati nekretnine u Hrvatskoj. Želimo li se i dalje ponositi turističkim sloganom „Hrvatska – Mediteran kakav je nekad bio“, čini se da smo pogreške u gospodarenju priobaljem, barem s aspekta vikendaštva, iscrpili.

Literatura:

Arslani, M., 2004: Mađari na jednoj parceli na Viru grade i do 80 apartmana bez ikakvih „papira“, Jutarnji list, 3. siječnja 2004., god. 6, br. 2026, 44-45. Bašić, I., 2001: Vir: Povijest mog otoka, Općina Vir i Turistička zajednica općine Vir, Vir. Faričić, J., 2006a: Hrvatski pseudo-otoci, u: Geografija.hr offline 2003-2005. (ur. Lukić, A.), Hrvatsko geografsko društvo, Zagreb, 10-15. Faričić, J., 2006b: Sjevernodalmatinski otoci u procesu litoralizacije – razvoj, problemi i perspektive, doktorska disertacija, Geografski odsjek Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb. Magaš, D., 1977: Vir - prilog geografskim istraživanjima u zadarskoj regiji, Radovi centra JAZU u Zadru 24, 5-51. Mijatović, D., 2004: Virani traže ostavku Rošina jer je nazvao Vir selom gubavaca, Jutarnji list, 20. travnja 2004., god. 7, br. 2131, 7. Mijatović, D., 2007a: Virski plan će omogućiti gradnju još 3000 kuća, Jutarnji list, 3. ožujka 2007., god. 10, br. 3138. Mijatović, D., 2007b: „Mi u šatorima, a drugima će legalizirati vikendice“, Jutarnji list, 20. kolovoza 2007., god. 10, br. 3301, 10-11. Miletić, G.-M., 2006: Stavovi lokalne javnosti o nekim socijalno-ekologijskim posljedicama izgradnje stanova za odmor na otoku Viru, Društvena istraživanja 15 (1-2), 43-60. Opačić V. T., 2008a: Ekonomsko-geografski utjecaji i posljedice vikendaštva u receptivnim vikendaškim područjima - primjer otoka Krka, Ekonomska misao i praksa 17 (2), 127-154. Opačić V. T., 2008b: Vikendice na otoku Krku - prostorni raspored i strukturna obilježja vlasnika, Geoadria 13 (1), 41-80. Opačić, V. T., 2009: Recent characteristics of the second home phenomenon in the Croatian littoral, Hrvatski geografski glasnik 71 (1), 33-66. Rogić, I., 2006: Tipologija naselja i stambenih tvorevina za povremenu uporabu, Društvena istraživanja 15 (1-2), 79-96. Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju Hrvatske Europskoj uniji http://www.mvpei.hr/ei/download/2002/07/05/SSP_bez_dodataka.pdf (10.04.2007.) Šarić, F., 2004: Od 10 000 kuća bez dozvole srušit će se samo pedeset, Večernji list, 27. travnja 2004., god. 45, br. 14 548. Šarić, F., 2007: Na Viru 9000 kuća spašeno od rušenja, Večernji list, 13. lipnja 2007., god. 48, br. 15 646.

Izvori: Popis stanovništva, kućanstava i stanova 31.03.2001., Stanovi prema načinu korištenja po gradovima/općinama, Drugo izdanje, DZS, Zagreb, 2003. http://www.dzs.hr/Popis%202001/popis20001.htm Popis stanovništva, kućanstava i stanova 31.03.2001., Stanovi prema načinu korištenja po naseljima, interni podaci DZS-a, DZS, Zagreb, 2002.

dr. sc. Vuk Tvrtko

Opačić, doc.

Geografski odsjek, Prirodoslovno-matematički fakultet Marulićev trg 19, 10000 Zagreb, Hrvatska, e-mail: vtopacic@geog.pmf.hr

OBILJEŽJA MEĐUNARODNOG TURIZMA PREMA REGIONALIZACIJI UNWTO-A Nikola Vojnović

Turizam je u današnje vrijeme postao jedna od najzastupljenijih i najvažnijih društvenih aktivnosti o kojoj u mnogome ovise gospodarska kretanja i sveukupni oporavak određenih regija i država pa tako i Hrvatske. Na globalnoj razini turistička djelatnost je 2000. godine, prema Svjetskom vijeću za turizam i putovanja (WTTC), ostvarivala 11% svjetskog BDP (3575 mlrd. američkih dolara), posredno i neposredno zapošljavala 200 milijuna radnika što je 8% od ukupno zaposlenih u svijetu.

Uvod Za 2010. godinu predviđanja su da će turizam ostvarivati 11,6% svjetskog BDP (6591 mlrd. američkih dolara) i zapošljavati 250 milijuna radnika što će biti 9% od ukupno zaposlenih na svjetskoj razini (Hall i Page, 2002). Turizam je aktivnost i djelatnost koja zbog svoje direktne povezanosti s prostorom, nedvojbeno i neposredno isprepletena s geografskom znanošću. Što više, zbog svoje usredotočenosti na putovanja te transfer ljudi, dobara i usluga smatra se primarno geografskim fenomenom (Williams, 2009). Geografija kao znanost proučava turizam na različitim prostornim razinama od lokalne do globalne. U vezi s tim

je tradicionalno područje interesa geografa, a to je prostorna raspodjela turizma, uključujući ponudu turističkih regija i destinacija, njihove turističke resurse, ali i turističku potražnju i kretanja povezana s tim. Isto tako, geografija proučava kulturne, društvene, gospodarske te utjecaje na okoliš koje turizam kao djelatnost ostvaruje u vremenu i prostoru. Podjednako geografija bi trebala sudjelovati u planiranju razvoja turizma te izradi prostornih modela turističkog razvoja (Williams, 2000). Ovako širok spektar geografskog istraživanja turizma postavlja pred potencijalne istraživače niz problema koji otežavaju proučavanje i mogu djelo-

Nikola Vojnović: OBILJEŽJA MEĐUNARODNOG TURIZMA PREMA REGIONALIZACIJI UNWTO-A GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2010, 27-45

mično ili u potpunosti obezvrijediti rezultate. Glavni problemi u geografskom istraživanju su problem složenosti definiranja turizma i njegova povezanost sa srodnim pojmovima slobodnog vremena i rekreacije, kao i problem nedostatka zajedničkog koncepcijskog temelja u istraživanju. Konačno, problem u geografskom istraživanju turizma može biti i statistički prikaz pojava i procesa koja se najčešće ogleda u broju dolazaka, noćenja, prihoda, rashoda, smještajnih jedinica na različitim prostornim razinama (od pojedinačne destinacije do kontinenata). Na globalnoj se razini turizam statistički prati kroz dvije specijalizirane organizacije: Svjetska turistička organizacija (UNWTO) i Svjetsko vijeće za turizam i putovanja (WTTC). Postoji niz razlika u statističkom prikazu turizma između ove dvije organizacije. WTTC je usredotočen na ekonomsku dimenziju turizma te je naglasak na praćenju pokazatelja kao što su BDP, zaposlenost, potražnja, investicije i slično. S druge strane, UNWTO naglasak stavlja na broj međunarodnih turista, noćenja u međunarodnom turizmu, dolasci po regijama, vrste prijevoznih sredstava, razlozima putovanja, vrsti turističkog smještaja te udjelu turizma u BDP-u i

izvozu (Smith, 2004; i Williams, 2009). Za ovaj rad su korištena statistička mjerenja i publikacije Svjetske turističke organizacije1 s određenim specifičnostima turističke regionalizacije svijeta koja djelomično odudara od uobičajene hrvatske geografske regionalizacije (Klarić, 2005). Bez obzira na stanovite nedosljednosti i političku impliciranost, u ovom se radu koristi regionalizacija svijeta po UNWTO-u.2 Korištenje regionalizacije UNWTO-a nije rijetkost u geografskim radovima. Na sličan način, uvažavajući djelomice ili u potpunosti regionalnu podjelu svijeta prema UNWTO-u, neki utjecajni britanski i američki geografi vrše regionalizaciju u udžbenicima turističke geografije (Burton, 1995; Davidoff i dr., 1995; Lew i dr., 2008; Boniface i Cooper, 2009). Izuzetak u ovom radu predstavlja, prema UNWTO-u, samostalna turistička regija Južna Azija koja je zbog relativno skromnih turističkih rezultata priključena regiji Azija i Pacifik. Osnova i motiv za ovo istraživanje i rad je članak koji je 1994. objavljen u Geografskom horizontu, a koji također djelomično uvažava regije prema UNWTO-u. (Pepeonik, 1994). Ovaj se rad, jednim svojim dijelom, nastavlja na spomenuto istraživanje. Ključna godina je 2005.

Dvije statističke publikacije koje su predstavljale osnovni izvor informacija za ovaj rad su Compendium of tourism statistics, data 2002.-2006., 2008 edition i Tourism highlights, 2007 edition. Korišteni su i materijali s Internet stranica Svjetske turističke organizacije. Za bruto domaći proizvod korišteni su tablični prikazi preuzeti s Internet stranica Međunarodnog monetarnog fonda (www.imf.org). 2 Nekoliko je primjera veće nedosljednosti i neusklađenosti podjele turističkih regija prema UNWTO-u s tradicionalnom hrvatskom geografskom regionalizacijom. U regiju Istočno europsko Sredozemlje uvrštena je Turska koja je većim dijelom teritorija u Aziji te Izrael koji se nalazi u Jugozapadnoj Aziji, odnosno Srednjem Istoku prema UNWTO-u. Regiji Europe, odnosno subregiji Srednja i Istočna Europa pridružena je regija Srednja Azija (Kazahstan, Kirgistan, Tadžikistan, Turkmenistan i Uzbekistan). Subregija Sjeverna Europa obuhvaća Ujedinjeno Kraljevstvo i Irsku koje se tradicionalno smješta u Zapadnu Europu. Egipat i Libija su izdvojeni iz regije Sjeverne Afrike i uvršteni u regiju Bliski istok. U regiju Sjeverna Afrika je uvršten Sudan, iako nema teritorijalni kontakt s ostalim državama te regije. Regija Amerike podijeljena je na četiri subregije: Karibi, Srednja Amerika, Sjeverna Amerika i Južna Amerika.

Nikola Vojnović: OBILJEŽJA MEĐUNARODNOG TURIZMA PREMA REGIONALIZACIJI UNWTO-A GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2010, 27-45

što predstavlja 15 godina odmaka za djelomičnu usporedbu rezultata sa spomenutim istraživanjem i radom iz 1994. Već istaknuti problem statističkog prikaza turizma morao se, barem djelomice, odraziti i na ovo istraživanje. Naime, velik dio država ne iskazuje sve podatke u potpunosti ili ih iskazuje sa zakašnjenjem što je otežalo potpuni prikaz. Bez obzira što je od 2005. godine prošlo izvjesno vrijeme, na ovaj tip turističko-geografskog istraživanja to nije znatno utjecalo, jer se značajne globalne i regionalne promjene u turizmu odvijaju znatno sporije (Bigano i dr., 2007).

Pokazatelji turističkog prometa i

prihoda od međunarodnog turizma po regijama UNWTO-a

Sukladno publikaciji Compendium of tourism statistics i Tourism highlights koje objavljuje Svjetska turistička organizacija (UNWTO) u ovom radu su se, kao glavni turistički pokazatelji, koristili podaci o broju međunarodnih turista, broju noćenja međunarodnih turista, broju soba u hotelima i sličnim objektima, prihodu od međunarodnog turizma, rashodu od međunarodnog turizma i na temelju toga podaci o pozitivnoj i negativnoj platnoj bilanci u turizmu.3 Uvidom u glavne turističke pokazatelje na razini velikih regija UNWTO-a 2005. godine otkriva se izrazita dominacija europskog turizma (sl. 1). Po broju hotelskih soba Europa prednjači s više od jedne trećine svih hotel-

skih soba svijeta, a nešto manji udio imaju Amerike.4 Sve zajedno, tri najjače turističke regije Europa, Amerike i Azija s Pacifikom imaju 95% hotelskih kapaciteta svijeta. Europa dominira i po broju međunarodnih turista s više od 55%, a Istočna Azija s Pacifikom ima 20-tak posto i premašuje Amerike (16,4%). Ostale regije svijeta imaju manje od 10% turista. Najizrazitija je dominacija Europe u broju noćenja međunarodnih turista s više od dvije trećine noćenja svijeta. Razlog najvećim dijelom leži u tome što je Europa površinom malen kontinent s mnogo država visokog standarda stanovništva. Takav standard omogućuje veliku mobilnost, olakšanu gustom mrežom auto-cesta, ostalih cesta, željezničkih pruga, trajektnih linija te mrežom putničkih zrakoplovnih linija. Također, u Europi se relativno lako prelaze državne granice (Schengenski sporazum). Konačno, spomenute tri glavne regije ostvaruju oko 95% prihoda i rashoda u međunarodnom turizmu 2005. godine među kojima europski udio iznosi više od polovine. Najslabije turističke rezultate pokazuje regija Afrika koju opterećuju brojni politički i ekonomski problemi uključujući ratne sukobe, državne udare i prevrate, krajnje siromaštvo, epidemije zaraznih bolesti i glad. Ova regija, bez obzira na velike napore koje ulažu pojedine države poput Senegala, Kenije, Tanzanije, Nigerije, JAR-a i drugih, ne ostvaruje očekivane rezultate koje bi trebale s obzirom na prirodni i kulturni turistički potencijal (Awaritefe, 2004; Diagne, 2004).

Platna bilanca u turizmu je razlika između prihoda ostvarenog u državi od stranih turista i potrošnje domaćih turista izvan vlastite države. 4 U ovome je radu za prikaz statističkih pokazatelja korištena regionalizacija Svjetske turističke organizacije. Tako se prostor Latinske i Angloamerike objedinjuje pod nazivom u množini: Amerike. Bez obzira, glavnina turističkog prometa i prihoda u ovoj regiji pripada subregijama Sjeverna Amerika i Karibi.

Nikola Vojnović: OBILJEŽJA MEĐUNARODNOG TURIZMA PREMA REGIONALIZACIJI UNWTO-A GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2010, 27-45

Sl. 1. Glavni turistički pokazatelji po regijama UNWTO-a 2005. godine Izvor: Compendium of tourism statistics; data 2002-2006., UNWTO, Madrid, 2008. i Tourism highlights, 2007 edition, Madrid

Ovakvi trendovi i razlike između velikih regija UNWTO-a bili su još izraženiji u proteklim desetljećima (sl. 2). Podaci za 1950.

godinu pokazuju da je dvije trećine međunarodnih turista svijeta boravilo u Europi, a oko trideset posto u obje Amerike. Na ostale ve-

Nikola Vojnović: OBILJEŽJA MEĐUNARODNOG TURIZMA PREMA REGIONALIZACIJI UNWTO-A GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2010, 27-45

like regije otpadalo je samo 3,5% broja međunarodnih turista. Slični odnosi među regijama zadržali su se deset godina kasnije. Godine 1970. dolazi do prvih neznatnih promjena u odnosima među regijama, jer počinje postupno jačanje regije Azija i Pacifik. Ova tendencija jačanja azijskog i pacifičkog turizma nastavlja se u sljedećim dekadama. Jedno od najsnažnijih poticaja razvoju turizma u udaljenim receptivnim regijama bilo je uvođenje interkontinentalnih putničkih zrakoplovnih linija (Hoyle i Knowles, 1998). Na prijelazu tisućljeća, 2000. godine, udio Europe u broju međunarodnih turista pao je ispod 60%, a udjeli Azije i Pacifika i obje Amerike se približavaju istim iznosima. Dvije slabije regije, Afrika i Bliski istok, imaju podjednake udjele u broju međunarodnih turista. Slični su odnosi među regijama bili u ostvarenom prihodu od međunarodnog turizmu u razdoblju 1950.- 2005. godine (sl. 2). Na početku statističkog praćenja, 1950. godine, europski i američki turizam je ostvarivao više od 90% prihoda svjetskog turizma. Američki je turizam, samo pet godina nakon Drugog svjetskog rata, činio polovicu prihoda od međunarodnog turizma što je razumljivo s obzirom na ljudske i materijalne posljedice koje je taj rat ostavio u Europi. Dvadeset godina kasnije, 1970. godine, Europa bilježi 61,5% prihoda od međunarodnog turizma, a u to vrijeme počinje nagli porast prihoda regije Azija i Pacifik. Na kraju 20. stoljeća, tri najjače regije: Europa, Amerike te Azija i Pacifik ostvaruju 94% svjetskog prihoda od međunarodnog turizma. Afrika je, i prema ovom pokazatelju, najslabija turistička regija svijeta koja znatno zaostaje u prihodu od Bliskog istoka. Konačno, svjetski turizam je u 55 godina razvoja povećao prihod s 2,2 mlrd. američkih dolara 1950. godine na 680 mlrd. 2005. godine. Samo u dvadeset godi-

Sl. 2. Promjene u udjelima međunarodnih turista i prihodima od međunarodnog turizma po regijama UNWTO-a 1950. - 2005. godine Izvor: www.unwto.org

na, 1980.- 2000. prihod je povećan za više od 4,5 puta. Predviđanja su za međunarodni turizam vrlo povoljna te upućuju na daljnje povećanje broja turista i prihoda tijekom narednih desetljeća (2005.- 2020. godina). Usporedbom podataka o broju međunarodnih turista po subregijama UNWTO-a 2005. godine zamjetne su još veće regionalne razlike (tab. 1). Najjača turistička subregija svijeta je Južna i Mediteranska Europa koju je 2005. godine posjetio svaki peti međunarodni turist (19,6%). Ova subregija bilježi veći broj međunarodnih turista od regija Azije i Pacifika (19,3%) i Amerika (16,6%). Druga subregija po broju međunarodnih turista je Zapadna Europa sa 17,8%. Iza nje slijedi Sjeverna Amerika (11,2%) i Sjeve-

Nikola Vojnović: OBILJEŽJA MEĐUNARODNOG TURIZMA PREMA REGIONALIZACIJI UNWTO-A GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2010, 27-45

Tab. 1. Broj međunarodnih turista i prihod od međunarodnog turizma po regijama kontinenata prema regionalizaciji UNWTO-a 2005. godine Regija

Turisti Broj (mil.)

Prihod Udio %

Broj (mlrd. USD)

Udio %

Sjeverna Europa

51,0

6,4

53,9

8,0

Zapadna Europa

142,6

17,8

122,5

18,1

Srednja i Istočna Europa

87,8

10,9

32,4

4,8

Južna i Mediteranska Europa

157,3

19,6

140,0

20,7

EUROPA

438,7

54,7

348,8

51,6

Sjeveroistočna Azija*

87,5

10,9

65,4

9,7

Jugoistočna Azija

49,3

6,1

33,8

5,0

Oceanija

10,5

1,3

25,6

3,8

Južna Azija

8,0

1,0

9,6

1,4

AZIJA I PACIFIK

155,3

19,3

134,4

19,9

Sjeverna Amerika

89,9

11,2

107,4

15,9

Karibi

18,8

2,3

20,8

3,1

6,3

0,8

4,6

0,7

18,2

2,3

12,4

1,8

Srednja Amerika Južna Amerika AMERIKE

133,2

16,6

145,2

21,5

Sjeverna Afrika

13,9

1,7

7,0

1,0

Subsaharska Afrika

23,3

2,9

14,7

2,2

AFRIKA

37,3

4,6

21,7

3,2

BLISKI ISTOK

38,3

4,8

26,3

3,9

802,8

100

676,4

100

SVIJET

* Odgovara geografskoj regiji Istočna Azija Izvor: Tourism highlights 2007 Edition (www.unwto.org)

roistočna Azija (10,9%).5 Subregije s najmanjim posjetom međunarodnih turista su Srednja Amerika (0,8%) i Južna Azija (1%).6 Površinom znatno veća i turističkim atrak-

5 6

cijama znatno bogatija regija Južna Azija ostvaruje samo 0,2% veći posjet međunarodnih turista od Srednje Amerike. Velike i značajne regionalne razlike se zamjećuju

Subregija Sjeveroistočna Azija poklapa se s tradicionalnom geografskom regijom Istočna Azija. Subregiju Srednja Amerika prema UNWTO-u čine države Belize, Kostarika, Salvador, Gvatemala, Honduras, Nikaragva i Panama, a regiju Južna Aziju (u ovom radu uvrštena kao subregija u regiju Azija i Pacifik) čine Afganistan (bez iskazanih turističkih pokazatelja u promatranom razdoblju), Bangladeš, Butan, Indija, Iran, Maldivi, Nepal, Pakistan i Šri Lanka.

Nikola Vojnović: OBILJEŽJA MEĐUNARODNOG TURIZMA PREMA REGIONALIZACIJI UNWTO-A GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2010, 27-45

pri usporedbi prihoda od međunarodnog turizma po subregijama UNWTO-a 2005. godine. Odnosi među subregijama prema ostvarenom prihodu slični su odnosima po broju međunarodnih turista (tab. 1). Regija Južna i Mediteranska Europa ostvaruje više od jedne petine svjetskog turističkog prihoda. Time premašuje prihod međunarodnog turizma regije Azija i Pacifik (19,9%) i realizira nešto manji promet od regije obje Amerike (21,5%). Više je razloga ovakve dominacije Južne i Mediteranske Europe među subregijama. Među najvažnijim su tradicija razvoja turizma, povoljan geografski položaj u blizini emitivnih regija, prirodna obilježja i kulturno- povijesna baština te bogata ponuda smještajnih kapaciteta. Druga subregija po ostvarenom prihodu od međunarodnog turizma je Zapadna Europa (18,1%), a nešto manji promet ima Sjeverna Amerika (15,9%). S druge strane, najmanji prihod od međunarodnog turizma ostvaruju subregije Srednja Amerika sa svega 0,7%, Sjeverna Afrika (bez Egipta i Libije!) s 1% te Južna Azija s 1,4%. Snaga europskog turizma i ovdje dolazi do izražaja. Promotre li se podaci za, uvjetno najslabiju europsku turističku subregiju Srednju i Istočnu Europu (4,8% prihoda od međunarodnog turizma svijeta), uočava se da je ta subregija 2005. godine ostvarila bolje rezultate od velikih regija Afrike (3,2%) i Bliskog istoka (3,9%) i subregija Oceanije (3,8%), Južne Azije (1,4%), Kariba 7

(3,1%), Srednje i Južne Amerike (ukupno 2,5%). Ova regija bilježi slične rezultate s brzo rastućom i prestižnom regijom Jugoistočne Azije (5%).

Vodeće države u međunarodnom turizmu

Vodeće države u svjetskom turizmu izdvojene su na temelju glavnih turističkih pokazatelja: broju međunarodnih turista,7 broju noćenja međunarodnih turista, broju soba u hotelima i sličnim smještajnim objektima, prihodu ostvarenom od međunarodnog turizma, rashodu ostvarenom u međunarodnom turizmu, pozitivnoj platnoj bilanci u turizmu i negativnoj platnoj bilanci u turizmu. Osim toga, uz ove pokazatelje izražen je i bruto domaći proizvod i udio prihoda od međunarodnog turizma u BDP-u8 izdvojenih država. Ova vrijednost je danas standardna mjera koju iskazuje Svjetska turističke organizacija i Međunarodni monetarni fond putem svojih publikacija, a važan je pokazatelj utjecaja turizma na sveukupno gospodarstvo neke države (Wall i Mathieson, 2006). Za potpuniji prikaz, za pokazatelje poput broja soba u hotelima i sličnim objektima, rashoda u međunarodnom turizmu te negativne platne bilance utvrđena je korelacija s BDP-om država. Uspoređujući broj međunarodnih turista 1990. godine9 zamjetno je da je većina vo-

Prema definiciji Svjetske turističke organizacije turist je posjetitelj koji ostvari najmanje jedno noćenje u nekom smještajnom objektu u državi koju je posjetio (Vukonić i Čavlek, 2001). U ovom radu su se koristili podaci iz publikacije UNWTO-a koji se odnose na turiste (posjetitelje s noćenjem) – tourists (overnight visitors). 8 Bruto domaći proizvod je mjera ukupne vrijednosti proizvedenih dobara i usluga u jednoj državi u jednoj godini, odnosno proizvod međusobno povezanih i uvjetovanih čimbenika u jednoj državi, bez proizvoda nastalih u inozemstvu (Cvitanović, 2002) 9 Osnova za usporedbu najvažnijih turističkih pokazatelja 1990. i 2005. godine je rad profesora Pepeonika u Geografskom horizontu broj 1 iz 1994. godine.

Nikola Vojnović: OBILJEŽJA MEĐUNARODNOG TURIZMA PREMA REGIONALIZACIJI UNWTO-A GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2010, 27-45

Sl. 3. Dvadeset i pet vodećih država po broju međunarodnih turista 2005. godine Izvor: Compendium of tourism statistics; data 2002-2006., UNWTO, Madrid, 2008.; www.unwto.org

dećih država zadržala svoje pozicije nakon petnaest godina (sl. 3). Najveći broj međunarodnih turista 2005. godine bilježi Francuska (9,4% međunarodnih turista svijeta), Španjolska (6,9%) i SAD (6,1%). Umjesto Italije, na četvrto se mjesto popela Kina što je posljedica jednog od najbržih porasta gospodarstva u svijetu i učetverostručenog dohotka u zadnja dva desetljeća (Jang i dr., 2003; Oosterhaven i Tianhu, 2006). Osim toga, značajan uzlet bilježi Turska, Meksiko, Ruska Federacija i Ukrajina. Ovih dvadeset i pet država prima 70% svih međunarodnih

turista svijeta. Republika Hrvatska je po broju međunarodnih turista na 23. mjestu u svijetu što je vrlo značajan rezultat uzmemo li obzir da su među prvih dvadeset pet država one koje su površinom i brojem stanovnika veće od Hrvatske (izuzme li se Nizozemska koja je veća brojem stanovnika te Hong Kong i Makao kao specifičan turistički i gospodarski prostor). Rezultat Hrvatske još je značajniji, jer je naš turizam izrazito sezonski orijentiran i usmjeren prema jednoj regiji- onoj jadranskoj (Turizam – kumulativni podaci, DZS, 2006; i Curić, 1996).

Nikola Vojnović: OBILJEŽJA MEĐUNARODNOG TURIZMA PREMA REGIONALIZACIJI UNWTO-A GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2010, 27-45

Sl. 4. Dvadeset i pet vodećih država po broju noćenja međunarodnih turista 2005. godine * Za Tajland podaci iz 2004. godine Izvor: Compendium of tourism statistics; data 2002-2006., UNWTO, Madrid, 2008.; www.unwto.org

Raspodjela država prema velikim regijama UNWTO-a otkriva da je 20 država u dvije regije: Europi i Aziji i Pacifiku. Tri države pripadaju subregiji Sjeverna Amerika, a dvije države, Saudijska Arabija i Egipat, pripadaju regiji Bliski istok. Egipat svoj međunarodni turizam temelji na nekim od najznačajnijih kulturno-povijesnih spomenika iz razdoblja Staroga vijeka, a Saudijska Arabija kao vjersko turističko odredište muslimana. Što se tiče broja noćenja međunarodnih turista 2005. godine prikaz je okrnjen, jer neke države za promatranu godinu

nisu iskazale podatke Svjetskoj turističkoj organizaciji. Među njima su značajne turističke države kao Australija, Brazil, Hong Kong, Indija, Indonezija, Iran, Japan, Republika Koreja, Malezija, Singapur, Južnoafrička Republika, Tajland, SAD i Vijetnam (UNWTO, 2008). Time usporedba s 1990. ne može biti potpuna. Najviše noćenja 2005. godine ostvarila je Francuska (18,8% noćenja međunarodnih turista svijeta), a slijede Ujedinjeno Kraljevstvo (9,5%), Španjolska (8,0%) i Italija (5,7%) (sl. 4). Dvadeset pet vodećih država koje prikazuju ovaj turistič-

Nikola Vojnović: OBILJEŽJA MEĐUNARODNOG TURIZMA PREMA REGIONALIZACIJI UNWTO-A GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2010, 27-45

ki podatak ostvarilo je 85% međunarodnih noćenja svijeta. Republika Hrvatska se nalazi na četrnaestom mjestu s 1,8% noćenja međunarodnih turista svijeta. I ovi podaci otkrivaju izrazitu regionalnu koncentraciju u tri najvažnije turističke regije svijeta. Tako je među njima četrnaest europskih, četiri američke, tri iz regije Azija i Pacifik, a samo tri iz regije Bliski istok te jedna iz regije Afrika. Nedvojbeno, broj soba u hotelima jedan je od najvažnijih pokazatelja snage turizma i ulaganja u turizam u pojedinim državama i regijama. Svjetska turistička organizacija u svojim glavnim statističkim publikacijama objavljuje podatke za broj soba u hotelima i sličnim objektima te broju kreveta u takvim objektima. Države se, prema ta dva pokazatelja, mogu podijeliti u tri skupine. Prvu skupinu čine one države koje za 2005. nisu iskazale nijedan podatak. Među njima su neke koje predstavljaju značajan turistički prostor kao što su Brazil, Kanada, Iran i tome slične. Drugu skupinu čine one države koje iskazuju samo podatak za broj soba u hotelima i sličnim objektima. Među njima su neke od najznačajnijih država u svjetskom turizmu kao SAD, Malezija, Singapur, Japan, Republika Koreja, Tajland, Vijetnam i tome slične. Treću skupinu čine države koje iskazuju ovu skupinu podataka. Prema broju soba u hotelima i sličnim smještajnim objektima vodeća država svijeta je SAD sa 4,4 milijuna soba (24% hotelskih soba svijeta), slijede istočnoazijske države Japan (8,5%) i Kina (7,3%) te europske države Italija, Njemačka, Španjolska i Francuska (tab. 2). Velika razlika između SAD-a i ostalih vodećih država je posljedica brojnosti stanovništva, visokog standarda i najjačeg domaćeg turizma na svijetu (Pepeonik, 1994; Bigano i dr., 2007). Slični zaključci se na-

meću za Kinu (brojno stanovništvo) i Japan (visok standard i domaći turizam). Vodećih dvadeset pet država posjeduje 83% svih hotelskih soba svijeta. Ova izrazita koncentracija raspoređena je najvećim dijelom u tri najjače svjetske turističke regije. Među dvadeset pet vodećih država 11 je europskih, 5 je američkih, a 7 iz regije Azija i Pacifik. Samo su dvije države, Egipat i Saudijska Arabija, iz regije Bliski istok. Veza između broja soba u hotelima i sličnim smještajnim objektima dvadeset i pet vodećih država te bruto domaćeg proizvoda tih država utvrđen je koeficijentom korelacije. Taj koeficijent za ove dvije skupine podataka iznosi 0,98 što znači vrlo čvrstu vezu (Robinson, 1998). S druge strane, vrlo je slaba korelacija između broja soba u hotelima i ukupnog broja stanovnika promatranih država što znači da brojnost stanovništva ne znači nužno veći broj hotela. Koeficijent korelacije za ove dvije skupine podataka je slab i iznosi 0,35. Republika Hrvatska se 2005. godine s 80 743 sobe u hotelima i sličnim objektima nalazila na 32. mjestu u svijetu. Prihod od međunarodnog turizma je pokazatelj kojem UNWTO pridaje veliku pozornost i najveći broj članica ove organizacije redovito iskazuje ovaj podatak. Najveći prihod od međunarodnog turizma je, kao i 1990. godine, ostvario SAD sa 123 mlrd. USD, odnosno 15% svjetskog prihoda (tab. 3). SAD je time u 15 godina utrostručio prihod od međunarodnog turizma. Na drugo mjesto se probila Španjolska s 53 mlrd. USD, odnosno 6,5% svjetskog prihoda. Slijedi Francuska (52 mlrd. USD, 6,4% prihoda), Ujedinjeno Kraljevstvo (39,5 mlrd. USD, 4,8%) koje je preteklo Italiju (38 mlrd. USD, 4,7%). U usporedbi s 1990. godinom, novopridošle države među prvih deset su

Nikola Vojnović: OBILJEŽJA MEĐUNARODNOG TURIZMA PREMA REGIONALIZACIJI UNWTO-A GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2010, 27-45

Tab. 2. Dvadeset i pet vodećih država po broju soba u hotelima i sličnim smještajnim objektima i BDP 2005. godine Rang

Države

Hotelske sobe

Udio (%)

BDP (mil. USD)

SAD

440 2466

24,2

12 421 880

Japan

154 8449

8,5

4 560 671

Kina

1 332 083

7,3

2 235 750

Italija

1 020 478

5,6

1 780 781

Njemačka

890 153

4,9

2 794 478

Španjolska

797 354

4,4

1 132 132

Francuska

613 798

3,4

2 147 495

Meksiko

535 639

2,9

849 030

Ujedinjeno Kraljevstvo

518 028

2,8

2 280 061

Kanada*

377 771

2,1

1 133 428

Tajland

376 214

2,1

176 352

Grčka

358 721

2,0

246 217

Austrija

289 879

1,6

304 529

Indonezija

280 433

1,5

285 856

Australija

232 077

1,3

713 262

Turska

230 605

1,3

482 685

Ruska Federacija

199 010

1,1

764 256

Argentina

191 840

1,1

181 549

Egipat

170 776

0,9

89 794

Saudijska Arabija

156 921

0,9

315 758

Malezija

155 356

0,9

138 022

Peru

136 605

0,7

79 408

Vijetnam

130 000

0,7

52 931

Švicarska

127 410

0,7

372 565

Portugal

116 123

0,6

185 771

∑

Ukupno 1-25

15 188 189

83,3

35 724 661

* Za Kanadu je iskazan broj hotelskih soba iz 2004. godine Izvor: Compendium of tourism statistics; data 2002-2006., UNWTO, Madrid, 2008.; www.unwto.org i International monetary fund

Kina, Australija i Turska. Australski turizam postao je najvažniji izvor prihoda te države kao rezultat povećanja dolazaka iz Novog Zelanda, Japana, Kine i Jugoistočne Azije

(Šegota, 2000). Uspon Turske na ljestvici turističkih država svijeta počinje osamdesetih godina 20. stoljeća značajnim ulaganjima turske ekonomske emigracije, najvećim

Nikola Vojnović: OBILJEŽJA MEĐUNARODNOG TURIZMA PREMA REGIONALIZACIJI UNWTO-A GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2010, 27-45

Tab. 3. Dvadeset i pet vodećih država po prihodima od međunarodnog turizma i BDP 2005. godine Rang

Države

SAD

2 3

Prihod (mil. USD)

Udio u prihodu svijeta (%)

BDP Udio u (mil. USD) BDP-u (%)

123 093

15,1

1 242 1880

0,99

Španjolska

53 066

6,5

1 132 132

4,69

Francuska

52 153

6,4

2 147 495

2,43

Ujedinjeno Kraljevstvo

39 569

4,8

2 280 061

1,74

Italija

38 374

4,7

1 780 781

2,15

Njemačka

38 220

4,7

2 794 478

1,37

Kina

31 842

3,9

2 235 750

1,42

Australija

22 566

2,8

713 262

3,16

Turska

19 720

2,4

482 685

4,09

Austrija

19 310

2,4

304 529

6,34

Kanada

16 006

2,0

1 133 428

1,41

Japan

15 555

1,9

4 560 671

0,34

Hong Kong

13 588

1,7

177 713

7,65

Grčka

13 453

1,6

246 217

5,46

Meksiko

12 801

1,6

849 030

1,51

Tajland

12 102

1,5

176 352

6,86

Švicarska

11 991

1,5

372 565

3,22

Belgija

10 881

1,3

376 990

2,89

Nizozemska

10 446

1,3

639 579

1,63

Malezija

10 389

1,3

138 022

7,53

Portugal

9 009

1,1

185 771

4,85

Švedska

8 580

1,0

367 162

2,34

JAR

8 448

1,0

242 676

3,48

Republika Koreja

8 290

1,0

845 017

0,98

Ruska Federacija

7 806

1,0

764 256

1,02

∑

Ukupno 1-25

607 258

74,3

37 368 502

Izvor: Compendium of tourism statistics; data 2002-2006., UNWTO, Madrid, 2008.; www.unwto.org i International monetary fund

dijelom iz Njemačke. Ti napori i ulaganja rezultirali su stopom rasta stranih posjetitelja od 8% godišnje u zadnjem desetljeću prošlog stoljeća (Jovičić i Ivanović, 2008). U

razdoblju 1990. - 2005., s liste prvih deset ispali su Švicarska, Hong Kong i Meksiko. Prvih dvadeset i pet država ostvaruju tri četvrtine svjetskog prihoda od međunarodnog

Nikola Vojnović: OBILJEŽJA MEĐUNARODNOG TURIZMA PREMA REGIONALIZACIJI UNWTO-A GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2010, 27-45

turizma i potvrđuju koncentraciju u tri glavne regije prema UNWTO-u. Europa među njima ima 14 država, Azija i Pacifik 7 država i Amerike tri države. Ostatak svijeta je među prvih dvadeset i pet zastupljen samo s jednom državom (Južnoafrička Republika). Već je prije spomenut doprinos međunarodnog turizma na BDP pojedinih država. Svjetska turistička organizacija, zajedno s Međunarodnim monetarnim fondom, iskazuje udio prihoda od međunarodnog turizma u bruto domaćem proizvodu za svaku državu. Bruto domaći proizvod nekih država jako ovisi o prihodu od međunarodnog turizma.10 Među vodećih dvadeset i pet država najveći udio prihoda od međunarodnog turizma ima Hong Kong (7,7% BDP-a), Malezija (7,5% BDP-a) i Tajland (6,9% BDP-a). Od europskih država najviši udio ima Austrija, Grčka i Portugal. Udio prihoda od međunarodnog turizma u hrvatskom BDP-u za 2005. godinu je iznosio 19,6%. S druge strane najmanji udio ima Japan (0,3% BDP-a), Republika Koreja (1% BDP-a) i SAD (1% BDP-a). Međutim, razlog ovakvom niskom udjelu ne leži u slabo razvijenom turizmu, nego snažno razvijenim ostalim granama gospodarstva.

kom rashodu. Među tim državama najveći je rashod 2005. godine ostvario SAD- 99,5 mlrd. USD (13,0% svjetskog rashoda u međunarodnom turizmu), a slijedi Njemačka - 82,2 mlrd. USD (10,8%), Ujedinjeno Kraljevstvo - 73,7 mlrd. USD (9,6%) i Japan48,1 mlrd. USD (6,3%) (tab. 4). U prvih se deset država s najvećim rashodom, nalaze sve članice skupine G8, a u dvadeset pet vodećih gotovo su sve članice skupine G20 (www.g20.org, 2009). U odnosu na 1990. godinu, među prvih deset novopridošle su Kina i Španjolska. Dok je za Kinu gospodarski uzlet u posljednjih dvadesetak godina snažno utjecao na turističku potrošnju Kineza u inozemstvu, Španjolska se godinama svrstavala u države vrlo visokog prihoda, a neznatnog rashoda u turizmu. Međutim, izgleda da se ti trendovi mijenjaju. Nadalje, vodećih dvadeset i pet država ostvarile se 82% svjetskog turističkog rashoda. Dominacija glavnih svjetskih regija i ovdje je očita jer je četrnaest država s najvećim rashodom iz Europe, a osam iz regije Azija i Pacifik (uključujući i Indiju iz regije Južna Azija). Turisti iz Hrvatske su 2005. godine u inozemstvu potrošili 786 milijuna američkih dolara.

Rashod u međunarodnom turizmu dvadeset i pet vodećih država u čvrstoj je vezi s njihovim bruto domaćim proizvodom. Koeficijent korelacije za dvadeset i pet vodećih država iznosi 0,82 iz čega proizlazi da bogate i gospodarski moćne države sa stanovništvom visokog standarda i potrošačkih navika mogu značajnije sudjelovati u turistič-

Orijentacija gospodarstva neke države na turizam kao jednu od najvažnijih grana najbolje se može uvidjeti promotri li se platna bilanca u međunarodnom turizmu. Skupinu dvadeset i pet vodećih država po pozitivnoj platnoj bilanci predvodi, kao i 1990. godine, Španjolska (tab. 5). Ta država je povećala dobit s 14,3 mlrd. USD 1990. godine na

Prema podacima Svjetske turističke organizacije za 2005. godinu najveći udio prihoda od međunarodnog turizma u BDP-u imaju države: Sveta Lucija - 43,2%, Maldivi - 38,8%, Antigva i Barbuda - 38,2%, Sejšeli - 37,2%, Bahama - 32,2%, Barbados - 29,3%, Vanuatu - 28,3%, Libanon - 27,7%, Sveti Kristofor i Nevis - 25,4%, Fidži - 24,8%, Sveti Vincent i Grenadini - 24,2%, Dominika - 19,7%, Hrvatska - 19,6%, Samoa - 19,3% i slično. Mjesto Hrvatske među ovim državama ne pokazuje nužno snagu hrvatskog turizma već slabost ostalih grana gospodarstva.

Nikola Vojnović: OBILJEŽJA MEĐUNARODNOG TURIZMA PREMA REGIONALIZACIJI UNWTO-A GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2010, 27-45

Tab. 4. Dvadeset i pet vodećih država po rashodima u međunarodnom turizmu i BDP 2005. godine Rang

Države

Rashod (mil. USD)

Udio u rashodu svijeta (%)

BDP (mil. USD)

SAD

99 439

13,0

12 421 880

Njemačka

82 228

10,8

2 794 478

Ujedinjeno Kraljevstvo

73 672

9,6

2 280 061

Japan

48 102

6,3

4 560 671

Francuska

37 549

4,9

2 147 495

Italija

26 771

3,5

1 780 781

Kina

24 715

3,2

2 235 750

Kanada

22 891

3,0

1 133 428

Španjolska

18 441

2,4

1 132 132

Ruska Federacija

18 425

2,4

764 256

Republika Koreja

16 924

2,2

845 017

Belgija

16 771

2,2

376 990

Nizozemska

16 140

2,1

639 579

Australija

15 593

2,0

713 262

Hong Kong

13 305

1,7

177 713

Austrija

12 755

1,7

304 529

Švedska

11 844

1,6

367 162

Švicarska

10 634

1,4

372 565

Norveška

10 182

1,3

302 175

Tajvan

10 047

1,3

356 227

Singapur

9 947

1,3

120 953

Meksiko

8 951

1,2

849 030

Indija

7 798

1,0

784 252

Danska

6 850

0,9

258 096

Irska

6 186

0,8

202 022

∑

Ukupno 1-25

626 160

82,0

37 920 504

Izvor: Compendium of tourism statistics; data 2002-2006., UNWTO, Madrid, 2008.; www.unwto.org i International monetary fund

34,6 mlrd. $ 2005. godine. Iza Španjolske je SAD koji povećao dobit s 1,9 mlrd. USD 1990. godine na 23,7 mlrd. USD 2005. godine. Treća je Turska s 16,5 mlrd USD i po-

većanjem u odnosu na 1990. od 13 milijardi dolara. Među prvih deset država, u odnosu na 1990. godinu, ostale su europske države Francuska (dobit 14,6 mlrd. USD) i Ita-

Nikola Vojnović: OBILJEŽJA MEĐUNARODNOG TURIZMA PREMA REGIONALIZACIJI UNWTO-A GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2010, 27-45

Tab. 5. Dvadeset i pet vodećih država po pozitivnoj platnoj bilanci u turizmu i BDP 2005. godine Rang

Države

Bilanca (mil. USD)

Španjolska

34 625

SAD

23 654

Turska

16 510

Francuska

14 604

Italija

11 603

Grčka

10 408

Tajland

7 185

Kina

7 127

Australija

6 973

Hrvatska

6 839

Austrija

6 555

Malezija

6 050

Egipat

5 274

Portugal

5 265

Maroko

4 427

Meksiko

3 850

JAR

3 637

Češka

3 015

Dominikanska Republika

3 007

Poljska

2 441

Libanon

2 404

Kuba

2 399

Tunis

2 348

Novi Zeland

2 216

Mađarska

1 891

∑

Ukupno 1-25

194 307

Izvor: Prema podacima Compendium of tourism statistics; data 2002-2006., UNWTO, Madrid, 2008.; www.unwto.org izračunao autor. 11

lija (11,6 mlrd. USD) te azijski Tajland (7,2 mlrd. USD). Nove države među prvih deset, u odnosu na 1990. godinu, su Grčka (10,4 mlrd. USD), Kina (7,1 mlrd. USD), Australija (6,9 mlrd. USD) i Hrvatska (6,8 mlrd. USD). Turistička potrošnja hrvatskih građana u inozemstvu često se medijski proizvoljno tumači kao prevelika i pretjerana.11 Međutim, prema podacima Svjetske turističke organizacije za razdoblje 2002.- 2006. Hrvatska je prosječno godišnje prihodovala od međunarodnih turista 6,7 mlrd. USD, a u isto vrijeme turistička potrošnja u inozemstvu iznosila je prosječno 0,8 milijardi dolara. Na listi dvadeset i pet vodećih država po pozitivnoj platnoj bilanci Hrvatska se nalazi ispred turističke razvikanije Austrije i Portugala. Ne treba zanemariti činjenicu da se u našoj državi, uz neke izuzetke, turizam vremenski koncentrira u ljetne mjesece, a prostorno u obalni pojas. Prema tome, postoje još znatne mogućnosti za povećanje platne bilance u turizmu. Regionalno gledano, među dvadeset i pet vodećih država po pozitivnoj platnoj bilanci u međunarodnom turizmu, jedanaest je europskih, pet iz regije Azije i Pacifik, četiri iz obje Amerike, tri iz Afrike i dvije iz regije Bliski istok. Ovakva regionalna raspodjela država, nešto je ravnomjernija od raspodjele prema ostalim turističkim pokazateljima. Negativna platna bilanca u turizmu 2005. godine je još jedan pokazatelj koji je vrlo tijesno povezan s bruto domaćim proizvodom dvadeset i pet vodećih država. Koeficijent korelacije za ova dva pokazatelja iznosi 0,89 što znači vrlo čvrstu vezu. Među ovim

Hrvatske televizijske postaje s nacionalnom frekvencijom najčešće, kao primjer pretjerane turističke potrošnje u inozemstvu, prikazuju kolone osobnih automobila na graničnim prijelazima s Republikom Slovenijom u prvim danima siječnja, a povezane s odlascima u skijaška turistička središta u Austriji, Italiji i drugim alpskim državama.

Nikola Vojnović: OBILJEŽJA MEĐUNARODNOG TURIZMA PREMA REGIONALIZACIJI UNWTO-A GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2010, 27-45

Tab. 6. Dvadeset i pet država s najvećom negativnom platnom bilancom u turizmu i BDP 2005. godine Rang

Države

Bilanca (mil. USD)

BDP mil. USD

Njemačka

-44 008

2 794 478

Ujedinjeno Kraljevstvo

-34 103

2 280 061

Japan

-32 547

4 560 671

Ruska Federacija

-10 619

764 256

Republika Koreja

-8 634

845 017

Kanada

-6 885

1 133 428

Norveška

-6 223

302 175

Belgija

-5 890

376 990

Nizozemska

-5 694

639 579

Kuvajt

-4 331

80 800

Tajvan

-4 307

356 227

Singapur

-4 044

120 953

Švedska

-3 264

367 162

Iran

-3 196

188 046

UAE

-2 968

135 198

Brazil

-1 737

881 753

Danska

-1 557

258 096

Nigerija

-1 339

112 248

Venezuela

-1 121

144 128

Katar

-999

42 463

Pakistan

-925

109 595

Libija

-619

45 451

Sudan

-578

27 386

Finska

-552

195 671

Izrael

-422

133 293

∑

Ukupno 1-25

-186 562

16 895 125

Izvor: Prema podacima Compendium of tourism statistics; data 2002-2006., UNWTO, Madrid, 2008.; www.unwto.org izračunao autor; Za BDP International monetary fund

državama najveću negativnu platnu bilancu u međunarodnom turizmu imaju Njemačka (-44 mlrd. USD) i Ujedinjeno Kraljevstvo (-34,1 mlrd. USD) čime su prestigli Japan (-32,5 mlrd. USD) koji je 1990. godine bio

vodeća država prema tom pokazatelju (tab. 6). Nove države među prvih deset su Ruska Federacija (-10,6 mlrd. USD) na četvrtom mjestu i Republika Koreja (-8,6 mlrd. USD) na petom mjestu. S liste iz 1990. godine

Nikola Vojnović: OBILJEŽJA MEĐUNARODNOG TURIZMA PREMA REGIONALIZACIJI UNWTO-A GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2010, 27-45

ispala je Švedska (-3,3 mlrd. USD) koja je sada na 13. mjestu i Malezija koja se 2005. godine našla među dvadeset i pet najvećih država s pozitivnom plaćevnom bilancom. Slično tome, Singapur koji 1990. godine imao 3 mlrd. USD pozitivnu platnu bilancu, 2005. godine ostvario je turistički manjak od 4 mlrd. USD. Uz nekoliko izuzetaka poput Sudana i Pakistana, dvadeset i pet država s najvećom negativnom plaćevnom bilancom se mogu podijeliti u dvije skupine. Jednu čine gospodarski najrazvijenije države svijeta poput spomenute Njemačke, Japana, Ujedinjenog Kraljevstva, Nizozemske i slič-

nih, a drugu države proizvođači i izvoznice nafte i prirodnog plina poput Kuvajta, Irana, Ujedinjenih Arapskih Emirata, Nigerije, Venezuele, Katara i Libije (OPEC, 2009). Prema regijama Svjetske turističke organizacije najviše je država s europskog prostora, njih ukupno deset. S prostora Azije i Pacifika (uključujući Južnu Aziju) dolazi šest država, a sa Bliskog istoka četiri države. S prostora obiju Amerika su tri države, dok su iz Afrike dvije pa se može zaključiti da je regionalna raspodjela prema ovom kriteriju donekle ravnomjernija u odnosu na ostale turističke pokazatelje.

Umjesto zaključka: kakva je budućnost turizma? Iz prethodnih poglavlja razvidna je izrazita dominacija Europe u svjetskom turizmu. Iza europskog turizma, podjednake rezultate ostvaruje Sjeverna Amerika i Istočna Azija i Pacifik. Među državama nema značajnijih promjena u odnosu na 1990. godinu. Ipak, treba izdvojiti jačanje SAD-a u ostvarenim prihodima od međunarodnog turizma, uzlet Turske i Kine među deset najjačih turističkih država svijeta prema nekoliko pokazatelja, pojavu novih država na međunarodnom turističkom tržištu među kojima svakako treba izdvojiti Hrvatsku, Australiju i Grčku, smanjivanje značaja nekih tradicionalnih receptivnih država poput Švicarske i Austrije te uspon Španjolske na listi država s najvećim rashodima. Buduća kretanja u međunarodnom turizmu redovito, putem svojih publikacija, prognozira Svjetska turistička organizacija (sl. 5). Kao bazna godina za izradu prognoze kretanja broja međunarodnih turista uzeta je 1995. Za 2010. godinu su predviđanja o povećanju broja međunarodnih turista na svjetskoj razini na 1 milijardu, odnosno povećanje u odnosu na 1995. za gotovo 80%. Koliko su ta predviđanja optimistična u svijetlu negativnih trendova u svjetskom gospodarstvu 2008. i 2009. godine pokazat će vrijeme, ali broj je već 2005. premašio 800 milijuna što znači da bi se prognoze mogle ostvariti. UNWTO za 2010. godinu predviđa ustaljeni poredak velikih regija te nastavak vodeće uloge Europe u svjetskom turizmu s udjelom od 52% međunarodnih turista. Međutim, za Europu Sl. 5. Prognoze udjela međunarodnih turista do 2020. po regijama UNWTO-a se predviđa najmanja stopa rasta u odnoIzvor: Tourism highlights 2007 Edition su na 1995. godinu od samo 56%. Nadalje, (www.unwto.org) predviđa se veći broj turista u regiji Azija i

Nikola Vojnović: OBILJEŽJA MEĐUNARODNOG TURIZMA PREMA REGIONALIZACIJI UNWTO-A GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2010, 27-45

Pacifik, Sjevernoj i Južnoj Americi. Za regiju Azija i Pacifik predviđa se rast od 142%. Među regijama, najveću stopu rasta broja međunarodnih turista trebala bi imati regija Bliski istok od čak 200%. S obzirom na političku i sigurnosnu situaciju u toj regiji koju opterećuju neriješeno palestinsko pitanje, sukobi u Iraku i obližnjem Afganistanu ova predviđanja su vrlo optimistična. Africi se predviđa velik rast od 135% u odnosu na 1995., ali i dalje male udjele u svjetskom turizmu. Dugoročnija predviđanja, ona za 2020. godinu, ističu nekoliko bitnih promjena u odnosima među velikim regijama. Na svjetskoj se razini predviđa slična stopa rasta broja međunarodnih turista kao u razdoblju 1995. - 2010. godini. Za 2020. godinu se tako, prognozira broj od gotovo 1,6 milijardi međunarodnih turista u svijetu. Jedna od najvažnijih promjena je pad udjela Europe u broju međunarodnih turista svijeta ispod 50%. Nadalje, prognoza je da će u deset godina (2010. - 2020.) broj stranih turista u regiji Azija i Pacifik udvostručiti te da će ta regija primati četvrtinu svjetskih turista. Sličan porast zabilježiti će regija Bliski istok (preko 90%). Za Sjevernu i Južnu Ameriku se predviđa daljnji pad udjela te će ostati treća velika regija po broju međunarodnih turista. Za Afriku je predviđen neznatan porast udjela na svega 5% turista svijeta. Bez obzira na točnost prognoza kretanja svjetskog turizma u narednim desetljećima i razinu optimizma koja utječe na oblikovanje takvih prognoza u pojedinim regijama svijeta, može se zaključiti da će turizam ostati jedna od vodećih gospodarskih djelatnosti na globalnoj razini te da će se njegov značaj u mnogim dijelovima svijeta povećati. Štoviše, u pojedinim regijama i državama, poput Hrvatske, turizam će imati najveći utjecaj na gospodarska kretanja, društvena zbivanja i brigu za okoliš.

Literatura i Izvori: Awaritefe, O. D., 2004: Motivation and Other Considerations in Tourist Destination Choice: A Case Study of Nigeria, Tourism Geographies 6 (3), 303- 330. Bigano, A., Hamilton, J. M., Lau, M., Tol, R. S. J., Zhou, Y., 2007: A Global Database of Domestic and International Tourist Numbers at National and Subnational Level, International Journal of Tourism Research 9, 147–174. Boniface, B., Cooper C., 2009: Worldwide destinations - The geography of travel and tourism, Elsevier, Oxford. Burton, R., 1995: Travel geography, Longman, Harlow. Compendium of tourism statistics, data 2002.-2006., 2008 edition, World tourism organization, Madrid. Curić, Z., 1996: Turističko-geografske značajke primorskih županija u turističkoj ponudi Hrvatske, u: I. Hrvatski geografski kongres: Geografija u funkciji razvoja Hrvatske: zbornik radova (ur. Pepeonik, Z.), Zagreb 12 i 13. listopada 1995., Hrvatsko geografsko društvo, Zagreb, 317- 325. Cvitanović, A., 2002: Geografski rječnik, HGD - Zadar, Filozofski fakultet u Zadru, Matica hrvatskaZadar, Zadiz d.o.o., Zadar. Davidoff, P. G., Davidoff, D. S., Eyre, J. D., 1995: Tourism Geography, Prentice Hall, Englewood Cliffs. Diagne, A.K., 2004: Tourism Development and its Impacts in the Senegalese Petite Côte: A Geographical Case Study in Centre - Periphery Relations, Tourism Geographies 6 (4), 472-492. G20: http://www.g20.org/index.aspx od 30. rujna 2009.

Hall, C. M., Page, S. M., 2002: The geography of tourism and recreation, Routledge, London i New York. Hoyle, B., Knowles, R., 1998: Modern transport geography, Wiley, Chichester. Jang, S., Yu, L., Pearson E. T., 2003: Chinese travellers to the United States a comparison of business travel and visiting friends and relatives, Tourism geographies 5 (1), 87-108. Jovičić, D., Ivanović, V., 2008: Turističke regije sveta, Ton Plus, Beograd. Klarić, Z., 2005: Geografski aspekti turističke regionalizacije svijeta prema konceptu Svjetske turističke organizacije, Hrvatski geografski glasnik 67 (2), 39-65. Lew, A., Hall, C. M., Timothy D., 2008: World geography of travel and tourism - a regional approach, Elsevier, Oxford. Međunarodni monetarni fond: http://www.imf.org (02.09.2009.) Oosterhaven, J., Tianhu, F., 2006: Impact of International Tourism on the Chinese Economy, International Journal Tourism Research 8 (5), 347-354. Pepeonik, Z., 1994: Međunarodni turizam svijeta 1990. godine, Geografski horizont 94 (1), 58-64. Robinson, G. M., 1998: Methods and techniques in human geography, Wiley, Chichester. Smith, L. J. S., 2004: The measurement of global tourism: old debates, new consensus, and continuing challenges u: A companion to tourism (ur.: Lew, A. A.; Hall, C. M.; Williams, A. M.), Blackwell, Oxford. Šegota, T., 2000: Geografija Australije i Oceanije, „Dr. Feletar”, Koprivnica. Tourism highlights, 2007. edition, World tourism organization, Madrid. Turizam - kumulativni podaci, Državni zavod za statistiku, http://www.dzs.hr Podaci za 2005. godinu Vukonić, B., Čavlek, N., (ur.) 2001: Rječnik turizma, Masmedia, Zagreb. Wall, G., Mathieson, A., 2006: Tourism - Change, Impacts and Opportunities, Pearson Harlow. Williams, S., 2000: Tourism geography, Routledge, London i New York. Williams, S., 2009: Tourism geography - A new synthesis, Routledge, London i New York. World Oil Outlook 2009., Organization of the Petroleum Exporting Countries, Beč. World tourism organization: http://www.unwto.org, različiti datumi preuzimanja podataka

mr. sc. Nikola Vojnović

Sveučilište „Jurja Dobrile” Preradovićeva 1/1, 52100 Pula, Hrvatska, e-mail: nvojnovi@unipu.hr

GEOSTRATEGIJA SREDOZEMLJA U VRIJEME HLADNOG RATA I. – do 1989/1990-ih godina Radovan Pavić

Razdoblje europskih odnosa između 1946. i početka 1990-ih godina posve je u znaku naglašene dvostranosti: s jedne strane, sve je opterećeno odnosima sigurnosti/nesigurnosti, koji su zapravo najvažniji životni okvir i tada jedina mjera stvarima, a s druge strane – iz toga slijedi i prirodna posljedica, a to je: bitna uključenost Europe/Sredozemlja u globalne geostrateške odnose Istoka i Zapada.

A što se tiče samo Sredozemlja – ti su odnosi zaista vrlo složeni i po mnogome jedinstveni u svijetu – radi se u tome i o naslijeđu (kršćanstvo i islam, kolonijalne matice i kolonije, regionalni imperijalizmi), ali i novijem dobu: na Sredozemlju su participirali i NATO i Varšavski ugovor, i Kina, i nesvrstani, važne su bile i bitne promjene savezništava (Jugoslavija, Albanija), dodir razvijenih i nerazvijenih – a sve je to više nego prikladna osnovica za nerazumijevanje, napetosti i sukobe, pogotovo ako se tome dodaju još tri činjenice: na Sredozemlju traje jedan od najdužih međunarodnih sukoba uopće (onaj izraelsko-palestinski), na Sredozemlju je u

najnovije doba došlo do raspada pojedinih država (Jugoslavija, ranije i Cipar – 1974.), i najzad – u pojedinim državama rezultati demokratskih izbora ne moraju uvijek biti ono što se u svijetu smatra demokratskim dostignućem (Alžir).

Sredozemlje i opći globalni geostrateški odnosi

Geostrateške, ali i šire opće društvene prilike u svijetu, a time i uključno na Sredozemlju treba promatrati u tri različita razdoblja: I. Uzimajući u obzir odnose od druge polovice 19. st. pa sve do drugog svjetskog

Radovan Pavić: GEOSTRATEGIJA SREDOZEMLJA U VRIJEME HLADNOG RATA I. - DO 1989/1990-ih GODINA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2010, 47-61

rata – u globalnim zbivanjima dominira Zapad: u okviru Zapada su važne države, a kolonijalizam je jedan od najvažnijih vidova međunarodnih odnosa, ali važne su i dvije uključenosti: prvo, unutar samog Zapada, sve su izrazitije suprotnosti, ujedinjena Njemačka počinje osjećati probleme u svezi demografskog prirasta, dakle posljedično i Lebensrauma za čije se ona osvajanje postupno priprema, između ostalog i razvojem geopolitike, koja je u funkciji osvajalaštva. I, drugo – SSSR još nije velevlast, iako se znatno razvija (dok Kina, dakako, još ne postoji kao svjetski čimbenik). U tom razdoblju Mediteran još nije u globalnoj igri, iako postaje britansko/francusko/talijansko kolonijalno područje, međutim, tim vidom Mediteran još ne ulazi u globalne odnose osim u smislu da postaje glavni britanski pristup Indiji, dok se globalna geostrategija formira tek od kraja 19. i početka 20. st. (A. T. Mahan, 1840.-1914., kao ideolog pomorske i H. Mackinder, 1861.-1947., kao ideolog kopnene moći, kao i G. Douhet, 1869. – 1930., ideolog zrakoplovne moći, čemu treba dodati i A. Hitlera, 1889.-1945., kao ideologa moderne doktrine o Lebensraumu, iako je praktična primjena te doktrine mnogo starija (od doba kolonijalizma) i bez mnogo buke stalno i primjenjivana od strane i zapadnih velikih sila, ali i od strane Rusije). U svemu tome Mediteran još nije akter u igri odnosa između Zapada i Istoka. II. U drugom razdoblju, tj. poslije Drugog svjetskog rata, nakon relativno kratkog pragmatičnog savezništva (zbog nacizma), sukob Zapada i Istoka se maksimalizira, SSSR postaje velevlast sa snažnom raketno-kozmičkom i relativno snažnom pomorskom sastavnicom, globalna geostrategija je u punom zamahu, dok Mediteran definitivno ulazi u globalne odnose, i to na

naglašeni način (tj. uz prisutnost američke VI. flote i sovjetske Eskadre). Kina je na putu da postane velevlast, a preko Albanije (albansko-kineska faza 1961-78.) ulazi i u Sredozemlje. III. Međutim, prilike se u tom najnovijem razdoblju bitno mijenjaju: prestaje hladni rat (početkom 1990-ih godina), što znači da globalna geostrategija očito gubi globalno značenje, pogotovo u uvjetima u kojima raketno/kozmičko/nuklearni obračun više nije moguć, čega svi postaju svjesni (ideja: MAD – Mutual Assured Destruction). Ali, prilike se ipak ne pojednostavljuju u potpunosti. Javlja se Kina kao nova gospodarska velevlast, na otvorenom Sredozemlju Rusija je uvelike potisnuta, kao i sa Balkana, ali se obnavlja borba za njezinu ponovnu prisutnost. Umjesto globalno-geostrateških sučeljavanja, sve je jača borba za interesna područja kao potencijalna tržišta, što se 2008. godine maksimalizira i jasno izražava francuskim prijedlogom o Mediteranskij uniji, što je, nakon antičkog Rima i Bizanta, prvi pokušaj ostvarivanja nekog sredozemnog jedinstva i cjelovitosti. Sve je jači gospodarski prodor Kine (općenito na Zapad, a to znači i na Sredozemlje). Vojna prisutnost (unatoč širenja NATO-a), više zapravo nije toliko važna, i to zbog više razloga: • globalna geostrategija više nema značenja kao nekada, • samo Sredozemlje kao lokacija za vojnu moć više nije toliko važno, jer se s raketnom moći može djelovati i iz vrlo dalekog zaleđa, • Ruska Federacija – iako je zainteresirana za obnovu moći i za prisutnost na Sredozemlju, ipak je više zaokupljena time da podvrgne, tj. ne izgubi utjecaj na područjima svog „bliskog inozemstva“ (u to se ubraja i Gruzija, dakle, i dio Mediterana).

Radovan Pavić: GEOSTRATEGIJA SREDOZEMLJA U VRIJEME HLADNOG RATA I. - DO 1989/1990-ih GODINA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2010, 47-61

• NATO, iako je (uz izuzetak Gruzije i dijela obale Ruske Federacije) ostvario maksimalnu dominaciju na Sredozemlju – ipak više nema toliko neposredne europske geostrateške zadatke (u kojima su BiH, Kosovo i Makedonija posebni problem), ali – sve je to (relativno) nevažno u usporedbi s azijskim Balkanom (i Pakistanom). • Sredozemlje ulazi u okvir novih opasnosti – to je mogućnost iranske raketno-nuklearne ugroze. • zatim, javljaju se novi problemi u okviru imigracijskog pritiska iz Afrike prema europskom Sredozemlju, čemu bitno pridonose ne samo društveni uzroci nego i klimatski čimbenici (voda/suša). • isto tako, problem je na Sredozemlju pojavljivanje novih zastrašujućih milijunskih masa pučanstva (Egipat preko 60 milijuna, ali praktički uz uvijek istu životnu osnovicu, Alžir - preko 30 milijuna, Turska - oko 70 milijuna, a to ne može ostati bez posljedica). I najzad, • neke mediteranske države (Hrvatska) u dugoročnom smislu očekuje smjena stanovništva. Broj stanovništva u Hrvatskoj opada zbog negativne prirodne promjene, dio se, također, iseljuje zbog boljih životnih mogućnosti, a Hrvatska se, s druge strane, popunjava viškovima stanovništva s Balkana. Sve navedeno bitni su problemi Sredozemlja koji će se intenzivirati.

Geostrategija Sredozemlja - opće postavke Prva je takva postavka činjenica da veliki dijelovi Sredozemlja (dakle, akvatoriji izvan nacionalne jurisdikcije od 12 nm teritorijalnog mora) predstavljaju otvorene/slobodne/ međunarodne vode koje koriste svima i nad kojima nitko ne može proglasiti suverenitet, a to su prilike kakvih nema na kopnu.

Europsko Sredozemlje, ali i čitavo Sredozemlje uopće, zaista je geostrateški vrlo specifičan prostor, pogotovo ako se ima u vidu doba hladnog rata. Naime, to je doba ujedno i najdramatičnije razdoblje onih odnosa koji su se konačno uspostavili i definirali između Istoka i Zapada, što je nosilo mogućnost velikih opasnosti. Kako bismo bolje razumjeli čitav kompleks geostrateških pitanja, treba uvodno naročito naglasiti: • već prije hladnog rata i za vrijeme njegovog trajanja, Sredozemlje je definitivno podijeljeno u odnosu na sva životna pitanja i životne sadržaje. • Sredozemlje je dugo vremena bilo u okviru interesa sila izvan samog akvatorija, i to izrazito onih uspješnih interesa (V. Britanija). Oni drugi interesi (Rusija/SSSR) bili su isto tako izraženi, ali ne toliko uspješni. I sve je to dobra i prikladna osnovica za različita sukobljavanja. I konačno, • u samom hladnom ratu problem odnosa Zapada i Istoka maksimalizirali su se u negativnom smislu, dakle, ne na neki umjereni i ublaženi način, nego onako kako je to prikladno statusu velevlasti u borbi za globalnu dominaciju. Potencijalni sukob kao osnovica odnosa. Budući da je Sredozemlje dio Rimlanda – svaki je govor o mogućnosti sukoba mahanističkih i mackinderovskih sila neophodan i više nego primjeren. Ali, pri tome treba upozoriti na dvije različite vrste sukoba: • riječ mora biti o pravim rimlandskim sukobima, i • treba uočiti sukobe koji su samo locirani u Rimlandu, koji se, dakle, tu odvijaju, ali ništa više od toga. Pravi rimlandski sukobi su oni koji u sebi impliciraju HR-doktrinu, tj. oni koji su u nje-

Radovan Pavić: GEOSTRATEGIJA SREDOZEMLJA U VRIJEME HLADNOG RATA I. - DO 1989/1990-ih GODINA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2010, 47-61

zinom kontekstu, što znači: oni privlače interese heartlandskih i mahanističkih sila koje tu imaju neke interese i žele ostvariti bilo izravnu, bilo neizravnu prisutnost i savezništva. Pri tome nisu toliko važne same određene države, nego je važno ono što se preko njih postiže u globalnim odnosima. Kao primjer takvih sukoba može se navesti međukorejski rat, vijetnamski rat, Berlinska kriza i sl., a sve sa saveznicima sa Zapada i Istoka što se sve onda definira kao prave rimlandske sukobe. Za razliku – „sukobi u Rimlandu“ su oni koji nisu u kontekstu odnosa globalnih velevlasti, nego se tiču sukoba među državama unutar samog Rimlanda (ili unutar pojedinih država u obliku građanskih ratova), u toj su zoni glavni i neprijatelji i saveznici, dok globalno-geostrateški kontekst može izostati. Ti su sukobi, dakle, prvenstveno izvan HR-konteksta, iako se pokušaji određenih utjecaja i interesa ne mogu isključiti. Kao primjere treba navesti ciparski problem, zatim izraelsko-palestinski sukob, kašmirski problem, rat na Šri Lanki, itd. Ako ta pitanja, međutim, svedemo samo na mediteranske razmjere, onda treba dodati još nešto, tj. treba razlikovati isto tako prave mediteranske sukobe i probleme od sukoba i problema na Mediteranu. Oni prvi su zaista vezani uz određene akvatorije, dok su drugi tek locirani u tom prostoru. Među prve treba ubrojiti grčko-turski sukob na Egejskom moru, zatim hrvatsko-slovensku granicu na moru, hrvatski ZERP, luku Ploče, pelješki most... A kao primjer ovih drugih problema navodimo već spomenuti Cipar, zatim problem islamizacije u Alžiru, pitanje voda u odnosima Izraela i Sirije... Sve su to sukobi na Mediteranu, ali ne i mediteranski sukobi.

Vojno značenje Sredozemlja. Svaki govor o geostrategiji Sredozemlja nužno implicira isticanje njegove važnosti u vojnoj povijesti, kada su pojedini vojni obračuni imali veliko ili čak odlučujuće vojno, ali i šire društveno značenje. Zato ćemo ovdje barem nabrojiti neke slučajeve: bitka kod otoka Salamine u Eginskom zaljevu kod Pireja (pobjeda Grka 480. god. pr. Kr. nad perzijskom flotom), bitka kod Akcija (na ulazu u Amvrakijski zaljev u Jonskom moru), u jednom unutrašnjem rimskom sukobu, 31. god. pr. Kr., zatim, bitka kod Lepanta (Navpaktos) između Patraskog i Korintskog zaljeva 1571. god. kada je od kršćana poražena osmanska flota. Godine 1770. Rusi su teško porazili osmansku flotu kod Češme (naselje na turskoj egejskoj obali blizu otoka Hios) kada Rusija prvi puta šalje baltičku flotu izvan matičnih voda (sjetimo se, to je još doba jedrenjaka!), 1805. god Englezi su kod Trafalgara porazili francusko-španjolsku flotu (Trafalgar, istina, nije na Sredozemlju, nego na španjolskoj obali zapadnije od Gibraltara, ali je ta bitka očito u mediteranskom kontekstu), godine 1853. Rusi su teško porazili osmansku flotu kod Sinopa na crnomorskoj obali Turske, itd., itd... Sredozemlje i Rimland – ovaj je akvatorij bitan i vrlo karakterističan dio Rimlanda. To je relativno mali prostor pri čemu su važnije male udaljenosti duž meridijana, a manje važne udaljenosti duž paralela. Ova relativna prostorna ograničenost imala je bitno značenje u početcima pomorstva, a u 19. i 20. st. relativno male udaljenosti između sjevernih i južnih obala imale su bitnog značenja u kolonijalnim osvajanjima. I zatim - u najnovije doba, tj. u doba hladnog rata, kao da je došlo do sažimanja prostora: naime, prirodne dimenzije su ostale iste, ali su tehničke mogućnosti savladavanja prosto-

Radovan Pavić: GEOSTRATEGIJA SREDOZEMLJA U VRIJEME HLADNOG RATA I. - DO 1989/1990-ih GODINA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2010, 47-61

ra i njegove kontrole bitno povećane, zbog čega izgleda kao da je prostor postao „manji“, a ta je činjenica geostrateški izuzetno važna. Najbolje se to vidi po tome što u modernim prilikama na Sredozemlju ne postoje potrebe za nosačima zrakoplova, jer zrakoplovstvo ili raketni arsenal lociran na kopnu može riješiti sve taktičke i strateške zadatke na Sredozemlju i bez nosača zrakoplova. U regionalnim problemima Mediteran privlači suprotstavljena savezništa (primjerice NATO i SAD spram Hrvatske i Kosova, Ruska Federacija spram Srbije). Sredozemni je Rimland dodirni prostor i Europe i Afrike i Azije, dok je ostali Rimland (istočnije od Sueskog kanala i Pravog Levanta) dijelom afrički, ali inače u cijelosti samo azijski Rimland.

Važna je činjenica da postoje i neke prirodoslovne specifičnosti: Sredozemlje, naime, predstavlja, najizrazitiji akvatorijski (mahanistički) prostor u samom Rimlandu (sve tamo od Gibraltara do obala Gruzije, čime se ujedno ostvaruje i dodir s političkim Heartlandom). Istina, Crveno more i Perzijski zaljev1 također su akvatorijski prodori između oceana i euroazijskog kopna, ali sve to ipak nipošto nije usporedivo s akvatorijskim prodorom Sredozemlja u samom Rimlandu prema euroazijskoj kopnenoj masi. Međutim, to nije sva specifičnost europskih prilika, jer sličan takav akvatorijski prodor postoji i u slučaju Baltika i Finskog zaljeva, gdje je izravni dodir s političkim Heartlandom također ostvaren.

Rječnik azijski Balkan – teritorij nekadašnjih pet sovjetskih republika u dijelu centralne Azije, čemu treba dodati još i Afganistan i Iran. Taj geopolitički prostor danas ima neke izrazite balkanske osobine, koje posve opravdavaju naziv azijski Balkan. blisko inozemstvo – politički i geopolitički pojam nastao nakon raspada SSSR-a 1980ih/90-ih godina, a odnosi se na sve one bivše sovjetske republike izvan Rusije (Ruske Federacije) koje su postale nove države i za koje Ruska Federacija danas smatra da su njezino prirodno interesno područje iz kojeg moraju biti isključeni zapadnjački utjecaji i interesi, a u tome pogotovo eventualna pripadnost NATO-u i EU. U pojam bliskog inozemstva ne ulaze tri baltičke republike koje su članice i NATO-a i EU. Pojam „bliskog inozemstva“ jasan je izraz stare/nove politike podjele interesnih područja. druga obala (tal. – altra sponda) – geopolitički pojam kojim se označavaju imperijalističke (kolonijalne) težnje pojedinih jačih središta moći prema nekoj drugoj i bliskoj nasuprotnoj obali u cilju njezinog izravnog teritorijalnog/kolonijalnog osvajanja. Usput treba spomenuti da su kolonije na Sredozemlju bile u skupini onih prekomorskih, ali bližih kolonija za razliku od onih dalekih prekooceanskih kolonija. Međutim, kada su u pitanju ruske kolonije (to je inače naziv koji se ne upotrebljava, iako su one u biti prave kolonije), onda su one u skupini teritorijalno-kontinuiranih kolonija, kakva je, primjerice, bila Gruzija. 1

Bolje bi bilo: Perzijsko-arapski zaljev

Radovan Pavić: GEOSTRATEGIJA SREDOZEMLJA U VRIJEME HLADNOG RATA I. - DO 1989/1990-ih GODINA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2010, 47-61

finlandizacija – politički status primjenjen na Finsku poslije Drugog svjetskog rata, po kojem ona nije neutralna zemlja prema uobičajenim kriterijima, ali u isto vrijeme nije dio Istoka, no u svojoj vanjskoj politici ne smije učiniti ništa što bi išlo na štetu tog Istoka, a u korist Zapada, što znači da se ne može smatrati za dio geopolitičkog Zapada. geostrateška sjena – prostor bilo većih, bilo manjih dimenzija na globusu u kojem nema izravnog i težeg osporavanja i sučeljavanja između Zapada i Istoka, odnosno mahanističkih i mackinderovskih velevlasti. Heartland, politički – europski dio Rusije koji zapravo već pripada Rimlandu, ali ga se zbog političke jedinstvenosti europske i azijske Rusije pribraja cjelovitom Heartlandu. Istok – Politički i geopolitički pojam (piše se uvijek s velikim slovom, koji se odnosi na države koje su bile pod utjecajem ili su činile dio sovjetskog/komunističkog svijeta). Pojam se prvenstveno odnosi na dio Europe s istočne strane „željezne zavjese“. Istok je često podrugljivi pojam kojim se definiraju različiti stupnjevi nedemokratičnosti, gospodarske neučinkovitosti, siromaštva i zaostalosti. kolonijalizacija, dekolonijalizacija – proces stvaranja kolonijalnog sustava putem nekog oblika nasilja i teritorijalnih osvajanja kojim se za račun kolonijalne matice podvrgavaju slabiji narodi. Suprotan je proces – dekolonijalizacija koji znači oslobađanje od kolonijalnih odnosa i formiranje novih država u procesu politogeneze (održavotvorenje). U površnom pristupu najčešće su uporabljuju pojmovi kolonizacija i dekolonizacija, što ima posve drugačije značenje: naime, kolonizacija znači naseljavanje stanovništva, a dekolonizacija njegovo iseljavanja. Istina, proces kolonijalizacije često prati i kolonizacija, a proces dekolonijalizacije može biti praćen i dekolonizacijom. kolos (kopna) – (grč.-golemi kip), uobičajena metafora za nešto vrlo velikih razmjera, sinonim neke izuzetne moći. Levijatan (mora) - (hebrejski) – mitološka vodena neman iz Starog zavjeta, neprijatelj čovjeka, sotona, pojam označava neku snažnu i neprijateljsku silu. mackinderovske sile – naziv prema H. J. Mackinderu (1861. - 1947.), britanskom političkom geografu, rodonačelniku ideje o „srcu zemlje“ (Heartland) prema kojemu kopnena sila utemeljena u euroazijskom Heartlandu ima bitnu ulogu u svjetskoj povijesti, jedan je od njezinih pokretača i naravno je predestiniran da bude svjetska velevlast. MAD (Mutual Assured Destruction) - Međusobno Zajamčeno Uništenje, vojno-politički pojam kojim se izražava svijest da bi globalni nuklearni obračun bio katastrofa za čitav svijet, a ne samo za Zapad i Istok. Spomenuti MAD2 bitno je utjecao na mirnodopske procese u svijetu i prestanak Hladnog rata, barem kada su etablirane velevlasti u pitanju, dok i dalje traje opasnost od neodgovornih režima za koje se pretpostavlja da bi mogli uporabiti nuklearno oružja (Iran?, Sjeverna Koreja). 2

zanimljivo da na engleskom znači – lud

Radovan Pavić: GEOSTRATEGIJA SREDOZEMLJA U VRIJEME HLADNOG RATA I. - DO 1989/1990-ih GODINA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2010, 47-61

mahanističke sile – naziv prema A. T. Mahanu (1840.-1914.), američki pomorski časnik i povjesničar prema kojemu su pomorske sile i pomorska moć odlučujući za dominaciju u globalnim odnosima. maritimizacija – (lat. maritimus – morski, pomorski, koji se odnosi na more) – to su pojave i procesi u svezi s morem i djelatnostima i ulogom mora u politici i gospodarstvu. Orijent – (lat. oriens – istok) – pojam koji je prostorno i sadržajno dosta nedefiniran, a odnosi se na dijelove svijeta koji nisu Europa, nisu ni Istok, niti Zapad, nego nose pečat istočnjačkih (prvenstveno islamskih) utjecaja, opći naziv za prostore istočnije od Europe (ali u što ne ulaze Sibir, Kina, Japan, Mongolija i obje Koreje). politogeneza – održavotvorenje, nastanak novih država kao rezultat različitih oslobodilačkih procesa. sažimanje prostora – pojam koji ukazuje da se neki prostor (bez obzira na svoju veličinu) može „smanjivati“, jer nova tehnička sredstva sve lakše i sve brže dosežu i najveće udaljenosti i uključuju ih u normalne životne tokove, ništeći i niječući tako problem izolacije. Sažimanje prostora danas je jedan od najvažnijih i najspektakularnijih društvenih procesa koji uvjetuje da se udaljenosti više ne mjere kilometrima kao dužinskim jedinicama, nego dužinom vremena koje je potrebno da se neka udaljenost savlada i prevali. Tako se uopće više ne govori o tome koliko su New York ili Singapur udaljeni u kilometrima, nego se sve izriče brojem sati potrebnog leta. Isto tako u globalnoj geostrategiji više se ne govori o prostornoj, nego o vremenskoj dubini ratišta. Zapad – politički i geopolitički pojam kojim se označavaju ponajprije države Zapadne, Jugozapadne, Sjeverozapadne, Srednje, Sjeverne i Južne Europe koje se odlikuju ranim uspješnim gospodarskim razvitkom, razvijenom demokracijom, uljuđenošću i uređenošću društva, što je sve zračilo i u druge dijelove svijeta (proces europeizacije), tako da Zapadu danas pripadaju i SAD, Australija i drugi.

Radovan Pavić: GEOSTRATEGIJA SREDOZEMLJA U VRIJEME HLADNOG RATA I. - DO 1989/1990-ih GODINA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2010, 47-61

Grafički prilozi

Sl. 1. Sredozemlje u globalno-geostrateškim odnosima (HR-doktrina na Sredozemlju)

Radovan Pavić: GEOSTRATEGIJA SREDOZEMLJA U VRIJEME HLADNOG RATA I. - DO 1989/1990-ih GODINA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2010, 47-61

LEGENDA uz sl. 1. SREDOZEMLJE U GLOBALNO-GEOSTRATEŠKIM ODNOSIMA (HR-doktrina na Sredozemlju) Da bismo se što bolje približili razumijevanju geostrateških značajki Sredozemlja, nužno je taj prostor promatrati u okviru klasične HR-doktrine, pri čemu odmah otkrivamo i jednu bitnu specifičnost: naime, Sredozemlje je dodirni prostor i Heartlanda i Rimlanda - oba su ova prostora kao bitne geostrateške činjenice ovdje prisutne, što je – u sigurnosnom smislu - krajnje nepovoljna osobina. Niti jedan drugi akvatorij u svijetu nije poprište takvog dodira. Osnove HR-doktirne dobro se uočavaju na priloženom zemljovidu: Najveći je dio Sredozemlja u zoni Rimlanda što implicira najbitniju geostratešku osobitost - to je zona sukoba mahanističkih središta moći s onim heartlandskim (mackinderovskim) središtem moći utemeljenim u euroazijskoj kopnenoj masi. Ako se taj odnos konkretizira na pojedine države onda je to prije svega sukob SAD i V. Britanije s jedne i SSSR-a/Rusije (shvaćene u najširem smislu) – s druge strane. Bit je HR-doktrine da se kontinentalna moć utemeljena u „kolosu kopna“ – želi preko Rimlanda dokopati svjetskog mora, dok se pomorske/mahanističke sile žele uspostaviti u Rimlandu, okružiti Heartland i spriječiti izlaz/pristup kontinentalne moći do svjetskog mora. U Rimlandu, dakle, postoji najjasniji primjer sukoba „kolosa kopna“ i „Levijatana mora“. Zato je Rimland bio i ostao glavna zona svjetskih sukoba – sve do razdoblja 1990-ih godina kada postaje jasno da globalni nuklearni obračun u kontekstu Zapada i Istoka više nije moguć. Ali, unatoč tome, Rimland i dalje ostaje zona i regionalnih i globalnih napetosti, iako danas u drugačijem kontekstu, čemu treba dodati i rastuću moć Kine. 1 - a) Središnji euroazijski prostor Heartlanda kao „tvrđave svijeta“. Važno je uočiti da do Sredozemlja (preko SSSR-a/Ruske Federacije) dopire i tzv. politički Heartland, tako da je ono izravno uključeno u okvir HR-doktrine. b) arktički akvatorij: zbog svoje zaleđenosti on se zapravo ponaša kao kopno i nastavak je ruskog Heartlanda prema Sjevernom polu. S tekućim globalnim zatopljenjem ovaj će prostor postati prohodniji, što otvara još jedan pomorski pravac između sjeverne Europe i sjeverozapadne Amerike, a to mora ostaviti bitne geostrateške posljedice. 2 - Zona Rimlanda koja je po svom položaju pogodna za politiku okruženja oko Rusije (ali i Kine): N - NATO, C - CENTO, S - SEATO, J - US – bilateralni sporazum. U svakom slučaju, Sredozemlje je bitni dio globalnih geostrateških odnosa i prije i poslije hladnog rata, i to s potencijalnom konfrontacijom i kopnene sovjetske/ruske i NATO-vske pomorske moći, iako s prestankom hladnog rata takvi izgledi nisu realni. 3 - Interesni pravci širenja heartlandskih i mahanističkih sila: dobro je vidljivo da Rimland predstavlja glavnu zonu potencijalnih sukoba. 4 - Na dijelu Atlantika (kao najvažnijem zapadnjačkom akvatoriju, ali i na Sredozemlju, Indiku i Pacifiku) uspostavlja se pomorska dominacija Zapada. 5 - U razdoblju 1970-ih godina dolazi do izražaja sovjetski izlazak i prisutnost na nekim svjetskim morima i na Sredozemlju, iako je zaostajanje za pomorskom moći Zapada bilo izrazito. 6 - Dio prostora globalne geostrateške sjene. Ona unatoč prisutnosti flota Zapada i Istoka nije poprište potencijalnih sukoba, nego je spomenuta prisutnost više prestižnog značaja i to u okviru politike „pokazivanja zastave“, „politke prisutnosti“ i podrške saveznicima.

Radovan Pavić: GEOSTRATEGIJA SREDOZEMLJA U VRIJEME HLADNOG RATA I. - DO 1989/1990-ih GODINA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2010, 47-61

Sl. 2. Geopolitička podjela Europe i čitavog Sredozemlja u doba maksimalnog hladnog rata

Radovan Pavić: GEOSTRATEGIJA SREDOZEMLJA U VRIJEME HLADNOG RATA I. - DO 1989/1990-ih GODINA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2010, 47-61

LEGENDA uz sl. 2 GEOPOLITIČKA PODJELA EUROPE I ČITAVOG SREDOZEMLJA U DOBA MAKSIMALNOG HLADNOG RATA Kao maksimalni hladni rat definira se doba 1960-ih i 1970-ih godina t.j. od pojave raketno-svemirskog nuklearnog oružja sve do 1980-ih godina kada već traju (iako nedovoljno uočeni) procesi zamora sovjetizma/komunizma što sve rezultira rušenjem Berlinskog zida 1989. godine s poznatim posljedicama. 1 - Međa i granica Europe i Azije. Razumljivo je da rubne države, kao što su Gruzija i Armenija, zbog svog ranog i zadržanog kršćanstva jesu dio Europe, dok rubno položena Turska i Azerbajdžan - zbog svog islamizma - očito nisu Europa. 2 - 50:50 (fifty:fifty) - podjela dijela Europe kao uvod u hladni rat nije bila samo teritorijalna, nego i po intenzitetu mogućeg utjecaja Zapada i Istoka. Ona potječe iz dogovora Churchilla i Staljina 1944. godine kada je predviđeni zapadni utjecaj u Rumunjskoj bio 90% u korist SSSR-a, 10% u korist Zapada, a 90% u Grčkoj u korist Zapada, a 10% Istoka, dok je u Jugoslaviji i Mađarskoj vrijedio čuveni „fifty-fifty“, a u Bugarskoj 75% u korist Istoka i 25% u korist Zapada. U kasnijem političkom razvoju ti postotci nisu poštovani jer su poništeni članstvom u NATO-u i Varšavskom ugovoru, dok je Jugoslavija postala nesvrstana (prva konferencija nesvrstanih zemalja 1961. god.). 3 - a) Pravi Heartland („srce zemlje“) - azijski geostrateški prostor istočnije od Urala, Vrata naroda i Kaspijskog jezera. b) prostor prema zapadu (sve u granicama nekadašnje ruske sovjetske republike Ukrajine i Bjelarusa) smatra se za „politički Heartland“ (p.H.). 4 - Teritoriji za trijumfalnog doba komunizma/sovjetizma, Istok i sovjetski blok (SSSR i države Varšavskog ugovora od 1955. god.). Albanija je iz tog ugovora istupila 1968. god. a sve je raspušteno 1991. god. Ovaj sovjetski blok predstavlja okvir u kojem je Rusija sa svojim utjecajem najviše prodrla na zapad. Važan je ruski prodor na zapad: u razdoblju 1809.-1917. kada je autonomna velika kneževina Finska bila u personalnoj uniji s Rusijom, kao i nakon podjele Poljske (1795. god.) kada je Rusija u Mitteleuropi dopirala na zapad do 25° E (a u Latviji sve do obala Baltika) - bio je to do tada najzapadniji prodor Rusije uopće. Međutim, s osnutkom Varšavskog ugovora, ruski se utjecaj preko DR Njemačke proširio na zapad sve do 10º E. 5 - U svom izvorno teritorijalnom širenju kao i širenju svog utjecaja - pretežno kontinentalna Rusija imala je više glavnih ciljeva: a) - (1) probiti se na Baltik, jer neosporavana participacija na arktičkom pročelju b) - ne zadovoljava modernim potrebama. - Murmansk (M) kao geostrateški važna sovjetska luka ipak ima malo gospodarsko značenje zbog čega nije mogla odgovoriti stvarnim potrebama maritimizacije jedne države koja je očito težila statusu velevlasti, za što je objektivno imala golemih prednosti, - osim jedne: nije ostvarivala adekvatnu participaciju na moru. Zatim, (2) Rusija se želi što dublje probiti i u Mitteleuropu kao i na Balkan (2a) Također, postoji težnja probiti se na Crno/Azovsko more (3) s perspektivom prema carigradskim Tjesnacima (3a) i najzad probiti se preko Kavkazije do tursko-perzijske granice (4). 6 - Zapadna granica teritorija političkog Heartlanda. 7 - Geostrateški međuprostor između političkog Heartlanda (p.H.) i Zapada („željezna zavjesa“) koji zapravo pripada Rimlandu. 8 - Dio Rimlanda („rubna zemlja“) između Heartlanda i svjetskog mora, koji u cjelini obuhvaća veliki lučni prostor od uključno Norveške do uključno ruskog Dalekog istoka. To je tradicionalna zona interesa i sukoba velevlasti utemeljenih na kopnu (Rusija) i onih na moru. Prema istoku, Rimland se prostire do zapadne granice političkog Heartlanda. Jasno je vidljivo da najveći dio Europe pripada Rimlandu.

Radovan Pavić: GEOSTRATEGIJA SREDOZEMLJA U VRIJEME HLADNOG RATA I. - DO 1989/1990-ih GODINA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2010, 47-61

9 - a) „Željezna zavjesa“ - metafora koju je prvi uporabio Churchill 1946. god. kao oznaku za granicu dvaju ideoloških svjetova: Istoka i Zapada na početku hladnog rata. Postojanje te zavjese intenzivirano je formiranjem NATO-a 1949. i zatim prijamom Zapadne Njemačke u NATO (1955.) kao i osnivanjem Varšavskog ugovora (isto 1955.). Ta je „zavjesa“ trajala sve do 1989. godine. b) ME - Mitteleuropa, koja je bila neposredno podijeljena željeznom zavjesom. 10 - a) Države NATO pakta 1949. - 1982. god. Treba uvidjeti geostrateško značenje Sredozemlja gdje su sve potencijalne pomorske barijere u rukama Zapada, a pri čemu mediteranske države imaju bitnu ulogu u geostrateškom okruženju Istoka i njegove izolacije u odnosu na otvoreno Sredozemlje. b) proamerički saveznici izvan NATO pakta (Izrael) 11 - a) Što se tiče maritimne sastavnice najvažniji je ruski pokušaj da savlada pomorske barijere i tako izađe na otvoreno Sredozemlje (dakle, onkraj carigradskih Tjesnaca), koje je i samo zatvoreno u Gibraltarskom tjesnacu kao i Sueskim prokopom, a ima i dvije važne b) unutrašnje potencijalne pomorske barijere: one na poveznici Peloponez-Kreta-Rodos-tursko kopno kao i u Sicilskim vratima. Zbog navedene osobine, Sredozemlje ima bitno značenje u hladnom ratu. 12 - 1-(4)-Glavne neutralne i izvanblokovske države (1 - Švicarska, 2 - Austrija, 3 - Švedska i 4 - finlandizirana Finska, udaljena Irska geostrateški zapravo i nije važna). Bitna je značajka tih država da su one ili vrlo daleko od prostora mogućeg sukoba (Irska), zatim, da je položaj Švicarske i Austrije takav da ih NATO mora braniti zbog svojih interesa, bez obzira što one nisu njegove članice, i najzad, ako bi Švedska i Finska došle u sovjetske ruke, one ostaju geostrateški zatvorene NATOvskim tjesnacima. 13 - a) Jugoslavija kao prostor koje je bitno mijenjao svoju političku/geopolitičku orijentaciju (1-do 1948. prosovjetska faza, 2 - 1953./4. - članstvo u Balkanskom paktu, (zajedno s Grčkom i Turskom - B.p.) što znači približavanje Zapadu i 3 - nesvrstanost od 1961. god.). Kao nesvrstana zemlja, Jugoslavija je značila prekid u blokovskom okruženju Zapada oko SSSR-a i Varšavskog ugovora. 14 - Albanija kao zemlja također promjenljive vanjskopolitičke/geopolitičke orijentacije (projugoslavenska do 1948., prosovjetska 1948.-61.) i prokineska 1961.-78., a danas (od 2009.) u članstvu NATO-a. 15 - Prostor nesvrstanih zemalja na južnom i istočnom Sredozemlju.

Radovan Pavić: GEOSTRATEGIJA SREDOZEMLJA U VRIJEME HLADNOG RATA I. - DO 1989/1990-ih GODINA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2010, 47-61

Sl. 3. Sredozemlje u geostrategiji NATO-a (1949.)

Radovan Pavić: GEOSTRATEGIJA SREDOZEMLJA U VRIJEME HLADNOG RATA I. - DO 1989/1990-ih GODINA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2010, 47-61

Legenda uz sl. 3. SREDOZEMLJE U GEOSTRATEGIJI NATO-a (1949.) Osnove NATO-vske geostrategije i njezina perspektiva mogu se lako iščitati od samog početka postojanja te organizacije. To je doba kada su se postojanje „željezne zavjese“ i hladni rat morali i geostrateški izraziti. Tako uočavamo: 1 - a) Izvorne države članice NATO-a b) putem NATO-a stvoreno je jasno političko/geostrateško/gospodarsko težište (V. Britanija, Francuska, Beneluks), čemu će se 1955. god. pridružiti i Zapadna Njemačka. 2 - (2, 2a) - Velika Britanija je važan čimbenik geostrateškog povezivanja Europe s Islandom i sjevernom Amerikom (gdje su članice NATO-a SAD i Kanada), uz što je i čimbenik kontrole sjevernog Atlantika. 3 - (3) - Norveška je bitan čimbenik kontrole atlantsko-arktičkog akvatorija i dio je vanjskog okruženja oko SSSR-a, pri čemu neutralna Švedska i Finska (u posebnom statusu) čine tamponsku zonu prema SSSR-u. 4 - (4) - Portugal je također važan atlantski faktor jer mu pripada Azorsko otočje na Atlantiku što znači da je ono i veza za SAD i Kanadu. Jasno je pri tome vidljivo da je geostrateški položaj Portugala za NATO važniji od broja njegovih oružanih snaga. Osim toga, Portugal je dodatni čimbenik kontrole nad Gibraltarskim tjesnacem. (Portugal, doduše, nije na Sredozemlju, ali ga se mora promatrati u mediteranskom kontekstu) 5 - (5) - Francuska ima ulogu spojnice na NATO-vskom/atlantskom/sredozemnom pročelju, a time je ujedno i koridorska država koja povezuje Atlantik i Sredozemlje i to bez obzira na Gibraltarski tjesnac. 6 - (6) - Italija je ključni središnji mediteranski prostor, koji može posve zatvoriti Jadran, a također u Sicilskim vratima prepriječti vezu između zapadnog i središnjeg/istočnog Sredozemlja. 7 - a) Godine 1952. u NATO su primljene Grčka i Turska, što je jasna posljedica težnje dominaciji Zapada u Sredozemlju. b) tim prijamom ostvaren je izravan dodir NATO-a sa SSSR-om (baš kao i 1949. između Norveške i Sovjetskog saveza), što je značilo određenu geostratešku opasnost u europskim razmjerima. Međutim, s opasnošću takvih dodira ne treba pretjerivati jer su se obje velevlasti (SAD i SSSR) pomno čuvale bilo kakvih incidenata koji bi mogli odvesti prema katastrofalnim posljedicama. c) Grčka i Turska imale su posebnu ulogu zapriječavanja sovjetskog izlaska iz zatvorenog u otvoreno Sredozemlje, čemu valja dodati i ulogu okruženja (kao jedini prekid u okruženju preostaje Jugoslavija). d) međutim, jedno je vrijeme (1953./54.) i taj prekid u okruženju bio vojno blokovski popunjen (u zapadnjačkom kontekstu), jer je Jugoslavija bila članica Balkanskog pakta, zajedno sa Grčkom i Turskom (1, 2, 3), što znači da je zapravo bila neizravni član NATO-a. Međutim, i nakon nestanka Balkanskog pakta, Jugoslavija je kao nesvrstana zemlja (od 1961. god.), bila važna za NATO jer je njezina nesvrstanost bila svojevrsna zapreka da SSSR/Varšavski ugovor dopru do Jadrana. e) Ovaj geostrateški prekid okruženja posebno je važan zbog činjenice da se u Madžarskoj, dakle, u Varšavskom ugovoru iz 1955. nalazi najvažnije europsko čvorište vojno-operacijskih pravaca, koji su usmjereni i prema Trstu, Rijeci, Pločama i Solunu. 8 - a) Godine 1955. u NATO je primljena Zapadna Njemačka, što je jasni izraz težnje da se životno i geostrateško težište, označeno kao – 1 – zaštiti tamponskom zonom, i to b) na pravcu „koridora ratova“ između Moskovije i ušća Rajne kao glavnog sovjetskog potencijalnog vojno-operacijskog pravca u odnosu na atlantsku Europu. 9 - a) Godine 1982. u NATO je primljena Španjolska, što znači apsolutnu kontrolu Gibraltarskog tjesnaca, uz b) dodatnu ulogu Španjolske kao koridorske države. Osim toga,

c) - B - za Španjolsku je bilo važno i posjedovanje otočja Baleari, jer je u raketno-nuklarnom ratu tu moguće smjestiti određene baze i oružja, što sve u slučaju rata postaje važnim ciljem, ali izvan matičnog španjolskog teritorija. 10 - a) moguće pomorske prečage u rukama NATO-a b) - (10) - tome treba dodati da se u slučaju Egejskog mora radi i o jednom čitavom području mogućeg zapriječavanja zbog niza prvenstveno grčkih otoka (Egejsko more kao posvemašnje „zapadnjačko jezero“). Iz svega je vidljivo da je već od 1949. god. mediteranski akvatorij imao bitnu ulogu u geostrategiji Zapada. A - U okvir interesa zapadnih saveznika (Anglo-amerikanci), Sredozemlje ulazi već 1942. godine (!), čime se jasno naznačuje i buduća geostrateška uloga Sredozemlja. Porazom neprijateljskih snaga kod El Alameina (1942. god.), i konačno, u Tunisu, 1943. god.), otvara se mogućnost za savezničku invaziju na Siciliju i talijanski jug. Geostrateški cilj zapadnih saveznika bio je jasan. Trebalo je obraniti/sačuvati Sueski prokop, slomiti Italiju kao potencijalnu mediteransku silu maksilmalno se uspostaviti u mediteranskom bazenu, jer je bilo logično očekivati sovjetski prodor u taj akvatorij poslije rata. B - Poraz osovinskih sila kod El Alameina značio je spas za Sueski prokop, dok su ujedno otvorene mogućnosti za ofenzivu prema Italiji.

dr. sc. Radovan Pavić, red. prof. u mirovini

Boškovićeva 20, 10000 Zagreb, Hrvatska

PRILAGODBA POUČAVANJA MODALITETIMA UČENJA Alenka Bujan ŽIVIMO ZAJEDNO, ALI S RAZLIKAMA Živimo zajedno, ali s razlikama: netko sporo hoda, netko lijepo piše, netko lako uči, netko teško diše, netko slabo pjeva, netko zbori čisto…

Uvod „ Jedan od naših zadataka kao roditelja i učitelja jest pomoći pojedinoj djeci da otkriju i koriste svoje jake modalitete kako bi djelotvornije učila” (Willis i Hodson, 2004, 152) Ova me rečenica iz knjige Otkrijte stil učenja vašeg djeteta zaintrigirala. Po tko zna koji put pokazalo se odličnim biti na izvoru informacija kao školska knjižničarka. Zadatak vam je pratiti novu literaturu, naročito onu s područja odgoja i obrazovanja, kako bi odlučili treba li je vaša škola imati. S druge strane kao nastavnica geografije nastojim nova saznanja provjeriti u praksi. Tako je bilo i ovaj put. Svoja iskustva želim podijeliti s vama kako bi imali koristi u svakodnevnom radu s učenicima.

Ipak, svako dijete u biti je isto: malo toplo srce i želja puna glava da živimo zajedno, ali s razlikama. Dragan Lendić

Modaliteti učenja Modalitet je najpoznatiji aspekt stila učenja pa ga mnogi poistovjećuju sa stilom učenja. Međutim on to nije. Stil učenja mnogo je kompleksniji te pored modaliteta zahtjeva analizu talenata, interesa i dispozicija, tj. načina na koje se dijete suočava sa svijetom. Modalitet se odnosi na osjetila (moduse) kroz koja ljudi primaju i obrađuju informacije pa postoji auditorni, vizualni i taktilno-kinestetički modalitet. Auditorni učenici bolje shvaćaju i obrađuju informacije kad su iznesene usmeno. Mnogima glazba može pomoći kod učenja. Kod nekih slučajeva informacije koje nisu

Alenka Bujan: PRILAGODBA POUČAVANJA MODALITETIMA UČENJA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2010, 63-67

auditorne mogu smetati (npr. grafičke ilustracije), dok zvukovi mogu biti izvori ideja. Verbalni učenici su poseban tip auditornih učenika. Da bi obradili nove informacije oni ih moraju izgovoriti – imaju jaku potrebu za verbaliziranjem. Pismeni zadatak moraju pročitati naglas da bi razumjeli što se od njih traži. Često imaju potrebu da o novim informacijama popričaju s kolegom iz klupe. Koliko puta takve učenike prozivamo jer brbljaju pod satom! Oni se dobro osjećaju radeći u paru ili u grupi jer tako mogu zadovoljiti potrebu za verbaliziranjem, a da to bude prihvatljivo. Auditorni učenici vole razgovarati, raspravljati, usmeno izlagati, čitati naglas, slušati i pričati priče. Takvi se učenici zapravo najbolje snalaze u tradicionalnom obrazovanju jer ono najviše poučava kroz auditorni modus. Vizualne učenike dijeli se u dva tipa koji se podosta razlikuju - oni koji uče putem slika i oni koji uče putem tiskanog materijala. Slikovni učenici sve ulazne informacije pretvaraju u slike pa se kaže da misle u slikama. Materijali koji će im omogućiti lakše učenje su grafikoni, dijagrami, crteži, mape, animacije, filmovi i sl. Već vidimo da nastava geografije tu ima puno za ponuditi. Vrlo je važno poučiti ih da izrađuju svoje umne mape i na taj način organiziraju nove informacije. Drugi tip vizualnih učenika su tiskovni učenici koji zapravo misle u riječima. Često upravo suprotno od slikovnih učenika, prevode slike u riječi. U tu grupu spadaju svi oni koji vole novi tekst kojeg proučavaju podcrtavati u bojama kako bi ga lakše obradili i zapamtili. Vrlo im je važna pisana informacija, ali i čitanje. Dok uče ili slušaju izlaganje moraju pisati svoje bilješke. To je njihov način da obrade i zapamte nove informacije.

Najčešće vole učiti sami da ih nitko ne ometa. Priznajmo, takve učenike jako je lijepo imati u razredu. Taktilno - kinestetički učenici, za razliku od prethodnih, u tradicionalnoj učionici zadaju najviše glavobolje učiteljima. Ali možda samo zato jer ih ne razumijemo. Njih najpozornijim drži dodir i kretanje, a to nisu aktivnosti koje prevladavaju u tradicionalnom odgojno-obrazovnom procesu. Oni se jednostavno moraju kretati, oni moraju dodirivati čak i ono što smo zabranili. Često ih proglašavamo hiperaktivnima iako to nisu. Vrlo je važno da osvijeste svoj problem i da ga nauče kontrolirati. To mogu tako da ruke zaposle nekim aktivnostima kao što je črčkaranje na rubu papira ili prevrtanje u rukama nekog sitnog predmeta. Zanimljivo je da je kačkanje i vezenje također jedna od metoda kako na društveno prihvatljiv način zaposliti ruke, a u isto vrijeme ostati usredotočen na sugovornika. Dakle takva taktilnokinestetička aktivnost neće odvući pažnju već je povećati kod takvih osoba. Poneki od takvih učenika imaju potrebu tekst pratiti prstom dok čitaju kako bi zadovoljili potrebu za dodirom. Za njihovo učenje puno će više vrijediti da izrade piramidu od kartona nego da im netko danima priča o piramidama. Vole raditi s maketama, sklopovima, raznim predmetima. Zapravo vole konkretan rad. Među njima se također može razlikovati nekoliko tipova - oni koji uče rukovanjem (sastavljanje, rastavljanje, konstruiranje); oni koji uče cijelim tijelom (istraživanje kretanjem, igra, vježba, demonstracija nekih aktivnosti,…); učenici koji uče skiciranjem i oni koji uče pisanjem (više sliče tiskovnim učenicima). Nadam se da ste prepoznali sebe u nekom od modaliteta ili što je češće, prepoznali ste se u više modaliteta, odnosno njihovih

Alenka Bujan: PRILAGODBA POUČAVANJA MODALITETIMA UČENJA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2010, 63-67

tipova. To je zapravo uobičajeno. Rijetki su ljudi koji uče samo na jedan način, odnosno koji pripadaju u samo jedan modalitet. Njima je teško učiti, naročito ako učitelj nije svoje poučavanje prilagodio njihovom modalitetu. Najlakše je onima koji su osvijestili koji je njihov najjači modalitet pa ga najviše koriste za učenje, ali prema potrebi mogu se služiti i ostalim modalitetima koje imaju slabije zastupljene. Za takve kažemo da su naučili učiti.

Prilagodba poučavanja modalitetima učenja Da bi tehnike učenja mogli prilagoditi modalitetima učenja vaših učenika svakako je najprije potrebno saznati koji modalitet ili modaliteti kod njih dominiraju. Jedan od načina je kratki upitnik procjene modaliteta (Willis i Hodson, 2004, 283-284) koji se nalazi u prilogu knjige. Njegovo provođenje neće vam oduzeti mnogo vremena. Svakako učenike prije provođenja upitnika upoznajte s ciljem istog - osvijestiti koji modalitet kod njih prevladava kako bi lakše i bolje učili. Zamolite ih da budu iskreni i ozbiljni kod odgovaranja kako bi slika koju dobijete bila što točnija. To bi prije svega trebalo biti u njihovu interesu jer ćete se prema rezultatima upitnika prilagođavati njihovim potrebama. Nakon obrade upitnika (način obrade opisan je u knjizi) trebalo bi vam postati jasnije s „kakvim materijalom raspolažete“. Većina otkrivenog neće vam biti nova, ali vjerujem da ćete se kod nekih učenika iznenaditi. Za neke će vam napokon postati jasno zašto ih nikako ne možete „ušutkati“, zašto neki i po nekoliko puta tijekom sata „moraju“ van, zašto neki vole pisati bilješke, a drugi ne, … Ne kažem da će postati lakše, samo ćete si moći lakše objasniti neke postupke učenika koje ste možda dosad smatrali neodgojenošću i kršenjem pravila. S rezultatima

upitnika upoznajte i učenike kako bi osvijestili kroz koje modalitete uče te to koristili u daljnjem procesu obrazovanja. Sada slijedi za vas možda i najteži dio naći načine da poučavanje prilagodite modalitetima učenja vaših učenika. Teško je znati s kakvim ćete se rezultatima upitnika susresti, ali ja ću u par sljedećih primjera pokušati pokazati kako nastavu geografije prilagoditi različitim modalitetima učenja. Ako neki od modaliteta kod vaših učenika nije zastupljen, tehnike poučavanja njemu nije potrebno prilagođavati. Potrebno je voditi računa da se najviše prilagodite većini, ali nikako ne treba zaboraviti one kojih je možda malo, ali imaju poteškoća sa svladavanjem gradiva upravo zato jer im ne omogućujemo da uče na način koji im najbolje odgovara. U 8. razredu u nastavnoj temi Klima, biljni svijet i ekološki problemi Hrvatske jedno od obrazovnih postignuća je razlikovati vrste tla. Auditorne učenike možete složiti u grupu gdje će tekst iz udžbenika ili nekog drugog izvora čitati naglas. Kroz grupni rad verbalni učenici će zadovoljiti potrebu za verbalizacijom (komentirat će međusobno), a mogu o naučenom i pripremiti kratko usmeno izlaganje za druge učenike iz razreda. Vizualni učenici koji uče putem tiska mogu uz čitanje podcrtavati važne i nove informacije, a vizualni učenici koji bolje uče putem slika mogu izraditi umnu mapu na temu o vrstama tla u Hrvatskoj. Taktilno-kinestetički učenici najbolje i najlakše će usvojiti gradivo ako im donesete nekoliko uzoraka različitih tala pa će ih moći dodirivati i uspoređivati po boji, sastavu, teksturi, a možda napraviti i kakav jednostavniji pokus o npr. propusnosti tla za vodu. U 5. razredu u nastavnoj temi Reljef, građa Zemlje i unutarnje sile jedno od obrazov-

nih postignuća je obrazložiti na crtežu unutarnju građu Zemlje. To postignuće najlakše će svladati vizualni učenici jer njima odgovara analizirati i obrazlagati crteže, grafikone, dijagrame. Upravo je to način na koji oni najlakše uče. No što je s drugima? Auditorni učenici će si svakako htjeti pročitati tekst ili čuti nastavnikovo izlaganje o građi Zemlje pa tek potom analizirati crtež. Taktilno-kinestetičke učenike niti to neće sasvim zadovoljiti. Njima bi bilo najlakše shvatiti unutarnju građu Zemlje pomoću modela kojeg bi mogli sklapati i rasklapati. Tako bi učili, gotovo kroz igru i na njima najprihvatljiviji način. Ako nemate model unutarnje građe Zemlje možda baš taktilno-kinestetički učenici imaju ideje kako ga izraditi od kartona ili nekog drugog materijala. Oni bi zasigurno više uživali i učili izrađujući ga nego slušajući vaše

predavanje. U 7. razredu u nastavnoj temi Klima i biljni pokrov potrebno je znati analizirati klimatske dijagrame. I taj će zadatak, vjerojatno, najlakše moći svladati vizualni učenici koji uče putem slika. Oni koji uče putem tiska morat će si zapisivati bilješke tijekom analize, barem dok uče na prvim primjerima, a auditorni će biti najsretniji ako im analizu iznese nastavnik usmenim izlaganjem. Zatim dopustite verbalnim učenicima da međusobno jedni drugima radom u parovima iznesu svoja zapažanja jer oni na taj način ponavljaju i utvrđuju naučeno. Taktilno-kinestetičkima bit će potrebno da klimatski dijagram nacrtaju kako bi ga posve razumjeli iako to nije obrazovno postignuće koje se prema Nastavnom planu i programu zahtjeva od učenika 7. razreda.

Zaključak Kao što vidite iz ovih nekoliko primjera cilj je isti, ali su načini dolaska do njega različiti. Naravno da nije moguće uvijek se prilagoditi svima. Ako često tijekom nastavnog sata izmjenjujete metode rada velika je vjerojatnost da ćete zadovoljiti modalitete učenja velike većine učenika, a i sam sat će biti dinamičan i zanimljiv. Važno je osvijestiti da smo različiti i da učimo na različite načine. Za kraj poslužit ću se još jednim citatom autorica već navedene knjige koji vas ne može ostaviti ravnodušnima. Razmislite o njemu, posjetite školsku knjižnicu u potrazi za pedagoškom literaturom i hrabro krenite u promjene. Iznenadit ćete se - nadam se ugodno! “Svakodnevno radimo s mladim ljudima i odraslima koji žive s posljedicama obrazovnog iskustva po kojem “ista veličina odgovara svima”. Od tih smo ljudi naučili da je najvažniji način održavanja prirodne znatiželje i gorljivosti za učenje, pomoći djeci da pronađu tko su ona stvarno - u čemu su dobra i što vole. Trebamo prestati obraćati pažnju na to što djeca ne mogu i početi naglašavati što mogu.“ (Willis i Hodson, 2004, XVI)

Literatura: Willis, M., Hodson, V. K., 2004: Otkrijte stil učenja vašeg djeteta, Ostvarenje, Lekenik.

Alenka Bujan, prof. geogr. i bibliotekar, učitelj savjetnik OŠ Draganići Draganići 35, 47201 Draganići, Hrvatska, e-mail: alenka.bujan@skole.hr

GEOGRAFIJA – „plodno tlo“ za projekte Klaudija Kovač

Učenici Osnovne škole Lipik 2008./2009. školske godine uključili su se u više projekata i ostvarili zapažene rezultate u projektnoj nastavi. Kroz projektnu nastavu stekli su važna znanja o svojem zavičaju i razvili vještine koje će im koristiti u daljnjem obrazovanju i svakodnevnom životu.

Projektna nastava Projektna nastava uspješno objedinjuje: interdisciplinarnost, korelaciju sadržaja s multimedijskim paketom kroz timski rad te grupnu interakciju temeljenu na iskustvenom učenju i istraživačkom radu (Matas, 1998). Rad učenika zasniva se na njihovim interesima i sposobnostima. Učenici sami daju inicijativu za rad, predlažu tijek rada te mijenjaju pojedine etape rada. Samostalno planiraju, stvaraju ideje, dogovaraju se i rješavaju probleme. Ova se nastava uvelike odvija izvan učionice. Osim u planiranju, programiranju i ostvarivanju rada, učenici sudjeluju i u vrednovanju rada.

Nastavnici potiču učenike na stvaralačko izražavanje. Oni postavljaju realne ciljeve, zadatke i svrhu u skladu s učeničkim mogućnostima. Zajedno s učenicima sudjeluju u radu, potiču kooperativnost, savjetuju učenike i usmjeravaju ih. Osim što ih motiviraju, uče ih samoprocjeni i jačaju njihovo samopouzdanje. Zajedno s učenicima vrednuju rezultate i predlažu unapređivanje rada. Sve partnere u projektnoj nastavi u čijoj osnovi je istraživanje, povezuje zajednički cilj: osamostaljivanje učenika u radu u kojem će učenici razvijati osobnu odgovornost za samostalni rad i rad u skupini. Cilj je naučiti učenike istraživati okolinu u kojoj žive i rade. Tako će razvijati znatiželju u procesu učenja (Klippert, 2001).

Klaudija Kovač: GEOGRAFIJA - „PLODNO TLO“ ZA PROJEKTE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2010, 67-73

Etape projektne nastave 1. Izbor područja rada, razgovor o temi, zajednički izbor teme te određivanje ciljeva rada (motivacija) 2. Izbor problema proučavanja, postavljanje ciljeva rada vezanih uz problem proučavanja 3. Određivanje zadaća rada, podjela uloga 4. Izrada plana rada (akcijsko planiranje), određivanje vremena rada, mjesta rada, potrebnog materijala i pribora, određivanje sudionika rada 5. Ostvarivanje plana i programa projektne nastave 6. Prikaz rezultata rada (u učionici za geografiju, uz projektni dan, Dan škole...) 7. Vrjednovanje rezultata rada (Munjiza, 2005).

Prednosti projektne nastave u

odnosu na tradicionalnu nastavu

Svi su uključeni u ostvarivanje zajedničkog cilja, tako da svaki učenik prema svojim sposobnostima pomaže u ostvarivanju ciljeva učenja. Veća je aktivnost učenika i veća sloboda komuniciranja među članovima skupine. Učenici se međusobno nadopunjuju, podsjećaju na prijašnje gradivo i zajedno dolaze do rezultata. Primjenom projektne nastave učenici uče socijalizacijske vještine, razvijaju komunikaciju, toleranciju i smanjuju različite predrasude. Najveća je prednost u zajedničkom timskom radu u kojemu se jača samopoštovanje i samopouzdanje učenika. Veća je motivacija za rad i učenje. Znanje i metode koje usvajaju su dugotrajne, a vještine i navike koje steknu primjenjive su u svakodnevnom životu. Čemu sve to? Učenik je aktivan sudionik nastavnog procesa. Uči čineći.

Projektna nastava u Osnovnoj školi Lipik Učenici osmih razreda Osnovne škole Lipik započeli su prošlu školsku godinu nagradnim projektom Hrvatske radio televizije s temom „Grad kao kulturno dobro“. Natječaj je stigao na adresu škole, a završio u učionici geografije na stolu profesorice Klaudije Kovač. Tako je započeo rad s učenicima koji im je pružio priliku da svoj grad dožive drukčije, kvalitetnije nego do tada. Zadatak pri predstavljanju svoga grada bio je navesti što čini povijesni dio, po čemu je prepoznatljiv, po čemu se razlikuje od drugih gradova, javne, crkvene i druge zgrade koje mu daju identitet, gradske perivoje, šetališta, trgove, ulice, fontane i javne skulpture. Svoj projekt, uz stare i nove planove grada, te orto-foto karte povijesnoga grada, potkrijepili smo starim i novim fotografijama iz kojih se prepoznaje njegov nekadašnji-stari i današnji izgled. U drugom polugodištu uključili smo se u projekt „Turističke kulture“. Tema je bila „Otkrijmo zajedno vrednote Hrvatske“. Cilj ovog projekta bio je osvijestiti i naučiti, svatko o svom zavičaju, jedinstvene, kulturne i prirodne vrijednosti i potencijale, te iste staviti u suvremeni kontekst turizma. Rad se sastojao od eseja i powerpoint prezentacije. Također su glavni sudionici projekta bili učenici osmih razreda, obzirom da oni tijekom cijele nastavne godine po planu i programu proučavaju Hrvatsku. Na nivou škole proveden je i projekt o Suncu. Učenici petih razreda osim prezentacije izradili su sunčani sat koji je postavljen ispred školskog pročelja.

Rezultati Učenike je najviše razveselio trodnevni

Klaudija Kovač: GEOGRAFIJA - „PLODNO TLO“ ZA PROJEKTE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2010, 67-73

Sl. 1. Učenici petih razreda izrađuju sunčani sat boravak na Hvaru koji su zaslužili osvojivši prvo mjesto u projektu „Otkrijmo zajedno vrednote Hrvatske“. Na natječaj za projekt prijavilo se više od 80 osnovnih i srednjih škola iz Hrvatske i iz dijaspore. U učeničkom radu istaknute su vrednote zavičaja. U gradskoj lođi Hvara na štandu učenici su izložili proizvode i posebnosti zavičaja, koji prezentiraju kulturne i prirodne posebnosti, tradiciju i ljepotu lipičkog kraja. Ni projekt Hrvatske radio televizije nije ostao nezapažen. U konkurenciji od 40 sudionika, odlično smo se plasirali osvojivši treće mjesto. Rad je prikazan u emisiji Veliki odmor. Učenici su sudjelovali u radijskoj emisiji na lokalnoj postaji, školskom i gradskom portalu, prezentaciji povodom Dana škole te u nastavnom procesu pri izvedbi izborne teme.

Sl. 2. Stol s posebnostima Lipika na Hvaru mineralnoj vodi i ergeli konja lipicanaca. Na području Grada živi oko 7000 stanovnika. Samo naselje Lipik smješteno je u dolini rijeke Pakre te je okruženo sa sjevera obroncima Papuka, a s juga i istoka obroncima Psunja. Lipik kao naselje i lječilište postoji nekih dvjestotinjak godina, no korijeni mu sežu puno dalje u povijest, točnije u vrijeme Rimskog carstva. U Domovinskom ratu Lipik je katastrofalno razrušen. Uništena je gospodarska infrastruktura, ali i veliki dio dobara iz kulturne baštine. Uspon Lipika počinje kada se sve više spoznaje vrijednost termomineralne vode.

Ono što će im i u daljnjem radu koristiti je otvorenost prema problemskim situacijama i zadatcima te razvijanje komunikacijskih i organizacijskih vještina.

Učenički esej o gradu Lipiku Lipik je smješten u Požeško-slavonskoj županiji. Poznat je po Lipičkim toplicama,

Sl. 3. Smještaj grada Lipika

Klaudija Kovač: GEOGRAFIJA - „PLODNO TLO“ ZA PROJEKTE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2010, 67-73

Sl. 4. Wandelbahn Podiže se kupališna zgrada, Gasthaus zur Quelle, hotel Althaler i prvi objekti ergele. Nešto kasnije se bušenjem arteških bunara dobila bistra mineralna voda temperature 64 °C. U Lipik stižu prvi stalni kupališni liječnici koji uvode nov način liječenja na suvremenoj osnovi. Uređuju se perivoji, grade Kurhotel i hotel Depadance, a 1886. god. Rimske, Mramorne i Salonske kupke s kadama od ružičastog mramora i porculana. Izgrađeno je i natkriveno šetalište Wandelbahn, te najveća i najreprezentativnija lipička građevina neorenesansni Kursalon.

Zlatno doba Lipika Pravi „procvat” lječilišta počinje u prvoj polovici 19. stoljeća. Grof Izidor Janković gradi tada novu kupališnu zgradu u kojoj se nalaze tri kupelji. Istovremeno, ograđeno je 25 hektara zemljišta za perivoj, gradi se prvi drvored, te osniva poznata Ergela lipicanaca. Godine 1861. grof Julije Janković prodaje cjelokupno vlastelinstvo francuskoj kompaniji „Henry D’Heureux – Gibal“ koja je za svoje potrebe izgradila željezničku prugu od Lipika prema Beču, što je osobito pogodovalo kasnijem razvoju Lipika. Lipik počinje poprimati urbani izgled

od godine 1867. godine. Tada, naime, od Francuza kupuje kupalište gospodin Antun Knoll, rodom iz Vukovara, i preuređuje ga. Izgrađen je i novi zdenac, dubok 123 metra, te je 23. veljače 1870. godine nad površinom izbio novi izvor, neobično jak i veoma vruć, jodom bogate vode. U Knollovo doba prošireno je kupalište, uređen novi veliki perivoj, sagrađen veliki broj ljetnikovaca, a kupalište je dobilo mogućnosti i ljetnog i zimskog kupanja. U te 23 godine, koliko je Knoll bio vlasnik kupališta, isušena je močvara, iskopani su arteški bunari, sagrađene su dvoje nove kupke. Istodobno, naselje je prošireno, a nasuprot kupalištu grade se vile, škola i pošta. 1872. godine sagrađen je i hotel „Garni”. Od 1890. godine novi vlasnici postaju Josip Deutsch i Ernst Schwimmer. Oni nastavljaju izgradnju i proširenje lječilišta i adaptiraju stare objekte. Po projektu budimpeštanskog arhitekta Gustava Ratha 1893. godine se gradi „Kursalon”, najveći i najreprezentativniji objekt u Lipiku. Godinu dana kasnije Lipik dobiva električnu energiju, a tri godine potom dovršena je i željeznička pruga Bartz - Banova Jaruga - Lipik - Pakrac, pa se od tada flaširana mineralna voda izvozi na šire tržište, a brojni svjetski stručnjaci dolaze u Lipik i proučava-

Sl. 5. Kursalon

Klaudija Kovač: GEOGRAFIJA - „PLODNO TLO“ ZA PROJEKTE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2010, 67-73

ju svojstva ljekovite vode. Godišnje je u to doba Lipikom prolazilo i po tri tisuće gostiju. Na prijelazu stoljeća, Lipik je stao u red najpoznatijih europskih lječilišta, uz bok Baden-Badenu i Karlovym Varyma. Razvoj grada prekinuo je privremeno Prvi svjetski rat. Ponovni uspon bilježi se od 1920. godine. Lječilište je obnovljeno i zablistalo starim sjajem. Istodobno su građeni hoteli, pansioni i vile. U toj fazi turizam je, uglavnom, bio lječilišni, a tek djelomično rekreativni. Tako je, malo po malo, počeo obuhvaćati i druge lokalitete u blizini Lipika. Ipak, Lipik je bio najjače turističko središte, pa je godine 1938. ubilježen kao drugi grad po broju noćenja u tadašnjoj Kraljevini Jugoslaviji. Po drugi put razvoj lječilišta prekida rat. Kroničari pišu kako su se teška ratna stradanja od 1941. do 1945. odrazila znatno i na lipičkom turizmu. Unatoč tome, prve bolesnike lječilište prima već 1946. godine, gotovo odmah po završetku rata. U to se vrijeme radilo sezonski, samo nekoliko ljetnih mjeseci, a za vrijeme „mrtve sezone” lječilište se moderniziralo. Tijekom sljedećih deset godina lječilište se povećava adaptacijama i dogradnjama, a sagrađen je i olimpijski plivački bazen.

Druga polovica 20. stoljeća Lječilište Lipik 1971. godine postaje Bolnica za neurološke bolesti i rehabilitaciju „Božidar Maslarić”. Sljedećih dvadesetak godina bolnica sve više prerasta u suvremenu medicinsku ustanovu. Od nekadašnjeg lječilišta s tri kupke prerasla je u moderno opremljenu bolnicu s više od 400 kreveta. Istodobno s lječilišnim kompleksom razvijao se i rastao i sam gradić. Iako je lječilište dominiralo gradom, tvornica ravnog stakla i proizvodnja mineralne vode dodali su Lipiku

i industrijska obilježja. No, ipak, industrija nije potisnula turizam. Sadržaji novosagrađenog hotela „Lipik”, dobro upotpunjeni zabavno-trgovačkim centrom, kuglanom, školom jahanja, novim kompleksom bazena, teniskim igralištima te mogućnostima lova i ribolova predstavljali su i dalje neodoljiv mamac za tisuće turista. Lipik je, u to doba, sasvim opravdano nosio epitet turističkog grada. Temperatura vode pri izvoru je 60° C, bogata je mineralima fluora, natrija, kalcija te je pogodna za liječenje bolesti lokomotornog sustava, išijasa, lumbarga, multiple skleroze i dr. U liječenju se koristi i ljekovitim muljem. Mineralna voda upotrebljava se za piće, a na tržištu je poznata pod nazivom „Studenac”, „Studena”, „Deit”. Lipički je kraj također poznat po uzgoju lijepih i cijenjenih konja lipicanaca. Izidor Janković je početkom XIX. stoljeća pokrenuo njihov uzgoj. U okolici postoje mogućnosti lova i ribolova, a dobra cestovna i željeznička povezanost privlače mnogobrojne izletnike i turiste. Kursalon, Wandelbahn, bazeni, ergela, hoteli, vile, fontane, perivoji i park neke su od znamenitosti koje Lipik posjeduje.

Od Domovinskog rata do danas U vrijeme Domovinskog rata Lipik je rušen nebrojenom količinom topničkih projektila. U kratkom je vremenu srušeno ono što je građeno stoljećima. „Kursalon” i hotel “Lipik” izgorjeli su nakon dan i pol neprekidnog gađanja eksplozivnim i zapaljivim projektilima. Kompleks bazena je uništen granatiranjem, perivoj je ozbiljno stradao od brojnih eksplozija projektila. Bolnica je ozbiljno oštećena, kao i gotovo 90% stambenih objekata u Lipiku. Bolnica je bila prva na udaru, teško su oštećeni dječji vrtić i osnovna škola, spaljen je Dom za nezbrinutu djecu, potpuno je uni-

Klaudija Kovač: GEOGRAFIJA - „PLODNO TLO“ ZA PROJEKTE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2010, 67-73

štena lipička ergela lipicanaca, katolička je crkva eksplozivom raznesena doslovce do temelja. Iako je većina obiteljskih kuća, javne infrastrukture i gospodarskih objekata obnovljena, još uvijek stanje grada nije dovedeno u predratno stanje. Gospodarski razvitak ponovno je u zamahu, ali postoji ipak nedostatak turističkih kapaciteta i sadržaja. Da bi se sve ponovo izgradilo, nedostaje prije svega financijskih sredstava, jer planovi i studije već odavno postoje. Obnova? Iako sporo, ipak daje rezultate.

Pozitivna iskustva projektne nastave Projektna nastava je oblik rada koji naročito njegujemo kao izuzetan doprinos razvoju svakog mladog čovjeka bez obzira na kasnije profesionalnu orijentaciju. Svi učitelji koji sudjeluju u planiranju projekta omogućuju učenicima istraživanje, razvijanje kreativnosti, prezentiranje svojih iskustava i stečenih znanja. Za razliku od frontalne nastave, projektna nastava izaziva učenika na aktivnost i angažiranost, na dokazivanje i razvijanje samopouzdanja.

Sl. 6. Kursalon stradao u požaru

Sl. 8. Uništeni vanjski bazeni

Sl. 7. Razrušen hotel Lipik

Sl. 9. Obnovljeni bazeni

Sl. 10. Lipicanci Obzirom da je geografija kompleksna znanost koja proučava i prirodne i društvene pojave i procese, te veze i odnose izme-

Sl. 11. Vizija budućnosti đu njih, nastavnici geografije će većini tema odnosno projektima pristupiti s lakoćom.

Literatura: Kliček, D., 1997: Obrt kroz povijest Pakraca i Lipika, Pakrac. Kliček, D., 2009: Monografija grada Lipika „I tvoj i moj Lipik“, Zrinski, Čakovec. Obad, M., 1988: Perivoj Lipika, Lipik. Opić, I., Čapelak, R., 1998: Balneološka i hidrogeološka obilježja termomineralne vode Lipika, Hrvatske vode, Zagreb. Zbornik Povijesnog društva Pakrac-Lipik br. 2/ 2005. Zbirka razglednica Gradske knjižnice Lipik, arhiva Grada Lipika, ZRC Lipik, Lipički list http://public.carnet.hr/globe/projekti/miniprojekt.htm Klippert, H., 2001: Kako uspješno učiti u timu, Zagreb, Educa. Matas, M., 1998: Metodika nastave geografije, drugo izdanje, Hrvatsko geografsko društvo, Zagreb. Munjiza, E., 2005: Metoda projekata u teorijsko-metodološkom okviru pedagogije pragmatizma, Napredak.

Klaudija Kovač, prof. geol. i geogr. i dipl. ing. geol. OŠ Lipik Školska 25, 34551 Lipik, Hrvatska, e-mail: klaudija.kovac1@skole.hr

UVOĐENJE AKTUALNIH DOGAĐANJA U NASTAVU – primjer dobre prakse Ana Marinić

Suvremeni zahtjevi školstva pretpostavljaju solidnu opću naobrazbu, sposobnost jezičnog izražavanja, sposobnost samostalnog i timskog rada te visoku društvenu kompetenciju. Pritom je aktivna uloga učenika u nastavi osnova za zadovoljenje tih zahtjeva.

Svako aktualno događanje, poput, na primjer, izložbe, koje nas kao učitelje zatekne tijekom školske godine, ukoliko je sadržajem srodno predmetu kojeg poučavamo, ulazi u okvir odgojno-obrazovnih ciljeva propisanih nastavnih planom i programom čiji smo mi nosioci. Kada govorimo o uvođenju takvih događanja u nastavu, govorimo o opredjeljenju za uravnoteženo i povezano odgojno-obrazovno djelovanje. Samim odabirom vanučionične nastave aktiviramo cijeli niz odgojnih vrijednosti prenesenih iz razrednog okruženja u životnu stvarnost. Obrazovni aspekt ne treba posebno naglašavati,

svaka nova informacija koja će kao posljedicu imati proširivanje postojećih znanja ili povezivanje nekih pasivnih, više je nego dobrodošla. Takva događanja također pružaju mogućnost interdisciplinarnog povezivanja različitih nastavnih predmeta. Nigdje, međutim, nije definirano na koji način, u kojem vremenu i s kolikim angažmanom takav sadržaj uklopiti u svoj nastavni proces. Organizirati posjet izložbi ili uputiti učenike da to sami učine, nije samo po sebi dovoljno i ne polučuje rezultate. Koje metode upotrijebiti, da bismo strukturirali tijek takve nastave i postigli zadane ciljeve?

Ana Marinić: UVOĐENJE AKTUALNIH DOGAĐANJA U NASTAVU – primjer dobre GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2010, 75-78

Ne postoji idealna metoda ili ona kojom možemo postići sve. Osim toga, svaki učenik je individua za sebe. Stoga ako želimo obuhvatiti sve učenike i postići zadane ciljeve, metode moramo varirati i kombinirati. Prema nastavnom planu i programu za osnovne škole (MZOS, 2006: 293) djelatno i odgovorno izvršavanje obaveza te razvijanje intelektualne znatiželje učenika postiže se istraživačkim radom i pripremom referata, posjetima manifestacijama. Posebnu pozornost treba obratiti na pojmove koji predstavljaju znanje. Stvaralaštvo je najviši stupanj osposobljenosti te ga treba poticati kako bi učenici iskazali svoju osobnost: izrada plakata, pojmovna mreža, geografskih priča, izrada turističkog prospekta, slikokarte i sl. Sve to pripada metodama koje učitelji više ili manje prakticiraju kroz redovitu nastavu, no ujedno može biti ili postati primjenjiva smjernica prilikom uvođenja spomenutih aktualnih zbivanja u nastavu. Slijedi prijedlog uklapanja jedne izložbe u nastavu, prema svemu navedenom. Oblik rada primjenjiv je na gotovo sva događanja i pokazao se uspješan. Radi slikovitijeg prikaza i lakšeg razumijevanja služit ću se konkretnim primjerom. Cijeli je sistem zamišljen na način da učenici “premjeste” sadržaj izložbe u prostor škole istodobno ga proširujući i upotpunjujući vlastitom kreativnošću. Na taj način otvarate mogućnost uključivanja svih učenika (ovisno o sposobnostima i preferencijama) u nekom segmentu tipa karike lanca (svaki je rad jednako bitan i povezan sa ostalima - nadogradiv). Izložba Muzeja grada Rijeke (od 10. prosinca 2008. do 28. veljače 2009.): MERIKA - Iseljavanje iz Srednje Europe u Ameriku 1880.-1914.

Ukratko o izložbi: U stotinjak godina emigrantskog odljeva, u razdoblju od napoleonskih ratova do međuratnog doba, pedesetak je milijuna Europljana sudjelovalo u velikoj prekomorskoj seobi koja je ostavila jednako duboke tragove na obje strane – na društvenu zajednicu zemalja iz kojih iseljenici odlaze i na život u zemljama u koje dolaze (Dubrović, 2008, 16). Izložba je koncipirana u dva dijela: organizacija iseljavanja (iseljavanje, Srednja Europa, prijevoznici, posrednici, luke, riječka luka, tršćanska luka, iseljenici, kraj velikog vala) i sudbine iseljenika.

Plan provedbe Tematika izložbe primjenjiva je u svim razredima u kojima se realizira nastava geografije u osnovnoj školi (od 5. do 8. razreda) pa je kao takva i planirana kroz vanučioničnu nastavu, međupredmetnu integraciju i korelaciju (povijest, geografija, hrvatski jezik, tehnička kultura) na vertikalnoj i horizontalnoj razini. Glavninu rada preuzimaju učenici sedmih razreda, dok ostali razredi sudjeluju sa znatno manjim udjelom (ovaj dio najčešće provodim u okviru interesnih skupina geografije). Jednom uređen pano pruža, ovisno o tematici, mogućnosti za daljnju implementaciju u ostalim razredima.

Provedba Prvi nastavni sat - definiranje ciljeva • najava teme (izložba) • aktiviranje predznanja učenika (ovisno o dobi) • oluja mozgova - definiranje ciljeva (što želimo istražiti?) • formiranje radnih skupina - preliminarno

Ana Marinić: UVOĐENJE AKTUALNIH DOGAĐANJA U NASTAVU – primjer dobre GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2010, 75-78

Razrada tematike RAZRED

PREDMET (NOSITELJ)

PODTEMA

velika geografska otkrića

pov, geo

društvena obilježja Amerike - prije i poslije

geo, pov

politička i gospodarska situacija u Europi 19./20. stoljeće

pov, geo

razvoj prometne tehnologije

pov, tk

europske luke i pravci unutareuropskih migracija

geo

pravci vaneuropskih iseljavanja i američke luke

geo

uzroci iseljavanja - usporedba

geo, pov

dnevnici sa putovanja

pisma iz Merike

poznati iseljenici-biografije

Hrvati u Americi - broj i razmještaj

geo, mat

Hrvatska bratska zajednica, baština Hrvata u iseljeništvu

geo, pov

posljedice za Europu i Ameriku

geo, pov

6.,7.,8.

istraživanje (udžbenici predmeta u suodnosu) • rasprava - zaključak o očekivanjima Samostalan rad učenika - obrada tematike (najčešće period od 14-20 dana) • posjet izložbi (predstavnici skupina i zainteresirani učenici) • radne skupine: • dodatno istraživanje i prikupljanje podataka (udžbenici, enciklopedije, stručna literatura i časopisi, Internet) • izrada tematskih karata, plakata, pojmovnih mreža, powerpoint prezentacija, grafikona .. • pisanje geografskih priča i izvješća, pisama, brodskih dnevnika .. • uređenje školskog panoa Drugi nastavni sat – objedinjavanje • osvrt na izložbu • prezentacija radova sa školskog panoa • radni listići • izvođenje zaključka (pozitivne i negativne posljedice)

Napomena: Kvaliteta nastave ne raste s količinom uloženog truda. Pa ipak, bez truda ili dobre volje ni nastava ne može biti uspješna. Što je više razreda uključeno, cjelokupan posao postaje zahtjevniji, pa je najčešće dobra volja učitelja uključiti više razreda. S obzirom na tematiku, moguća je provedba samo u sedmim razredima, no u malim i kohezivnim školama ovakvi “višegeneracijski” projekti spadaju u uobičajene načine rada. Prema mišljenju učenika ispitivanima na ispitu vanjskog vrednovanja u šk. god. 2007./2008., samo 17,65 % učenika izjavljuje da geografiju uči istražujući. Poticanjem aktivnog učenja omogućujemo primjenjivo znanje i praktično djelovanje. Učitelji su tu u ulozi moderatora koji se usredotočuju na organizaciju i savjetovanje u procesu: na prvom satu koordinirate njihovo orijentacijsko znanje i svijest za problematiku, zatim ih puštate da budu samostalni kroz sve faze

rada (escerpiraju, interpretiraju, vizualiziraju i prezentiraju), na drugom satu im dajete priliku da primjene ono što su naučili. Što je najvažnije, uključuju se uglavnom svi učenici jer im je pružena mogućnost odabira prema vlastitim mogućnostima ili afinitetima. Takav način rada najčešće se temelji na istraži-

vačkoj nastavi koja stavlja naglasak na razvoj novih kompetencija pojedinca. Učenici uvježbavaju sve razine proširenog učenja: sadržajno, metodičko, komunikacijsko i socijalno. Primjenjujući metodički kompetentan način usvajanja i povezivanja sadržaja, postiže se smisao aktivnog učenja.

Literatura: Dubrović, E., 2008: Merika – iseljavanje iz Srednje Europe u Ameriku 1880.-1914., Muzej grada Rijeke, Rijeka. Mattes, W., 2007: Nastavne metode, Naklada Ljevak, Zagreb. Nastavni plan i program za osnovne škole, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, Zagreb, 2006. Vranković, B.: Analiza rezultata vanjskog vrjednovanja i samovrjednovanja u nastavi geografije u školskoj godini 2007./2008., http://www.azoo.hr/admin/fckeditor/File/Vanjsko%20vrjednovanje%20i %20samovrjednovanje%20%20geografija.pdf

Ana Marinić, prof. geogr. OŠ Podmurvice i OŠ Škurinje Podmurvice 6 i Mihačeva draga 13, 51000 Rijeka, Hrvatska, e-mail: ana-predovic@yahoo.com

PUTOPIS

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2010

KINA (I. dio) Ogren Variola Tko je ikad vidio potpunu pomrčinu Sunca zna da je to jako dobra izlika za putovanje po svijetu. E, pa to je i bio razlog ovog putovanja u Kinu. Dana 22.07.2009. dogodila se najduža pomrčina Sunca u 21. stoljeću. Lokacija je bila povoljna, veliki, prometno vrlo dostupan grad – Shanghai. Dok ‘obične’ pomrčine traju dvije, tri minute ili manje ova je trajala preko 6,5 minuta. Ovo trajanje se odnosi na lokaciju na jednom dijelu Pacifika. U Shanghaiu je trajala 5 minuta, a pedesetak km južnije gotovo 6 minuta. I tako se ekipa dogovorila i krenula u Kinu vidjeti taj fenomen i ponešto stare civilizacije. Pripremili smo i instrumente za mjerenja uz očekivanja da ovako duga pomrčina može izazvati veće promjene u temperaturi i vjetru od uobičajenih pri ovom fenomenu.

stepa do beživotne ogromne pustinje Gobi. Fascinantno je bilo i prelijetanje ušća Chang Jianga (širine više od 15 km) i spuštanje na jedan od najvećih svjetskih aerodroma – Pudong. Kraj tog prvog, ugodnog dijela, bila je vožnja do grada Maglev vlakom koji postiže 430 km/h.

Shanghai i upoznavanje kineskog načina života

Neugodnosti su uslijedile. Uletjeli smo u najtopliji tjedan u Shanghaiu u proteklih 40 godina. Dočekala nas je temperatura od 45 °C uz 80-90% vlage. Kina nam je doslovno priredila topao doček. Odmah smo uočili da sve u ovom gradu ima klima uređaj. Vjerojatno je to zakonom propisan standard. No definitivno to nije grad za starije ljude. Nakon vanjskih temperatura uvijek ulazite u prostoriju (trgovina, hostel, metro...) gdje je

Već pri putovanju doživjeli smo nešto što astronomi odmah zapaze. Pri presjedanju u drugi avion u Moskvi vidjeli smo zalazak Sunca. Onda smo poletjeli i Sunce nam je ponovo izašlo, da bi nakon pola sata drugi puta zašlo. Astronomski: kao da ste na odgovarajućem meridijanu na Merkuru u perihelu. Ne viđa se svaki dan dva zalaza Sunca. Uz to, prave noći nije bilo ni u jednom trenutku jer smo letjeli prema istoku na 12 000 m, na visokim geografskim širinama, pa je horizont uvijek bio svijetao. No krasno je bilo ugledati Mjesečev srp i Veneru. Radovali smo se ne sluteći da će na ovom putovanju biti neraskidivo isprepleteno sve dobro i loše. I pogled iz zraka bio je fantastičan. Od ruskih močvara, gorja i mongolskih

foto: Marina Mayer

Neke zanimljivosti s putovanja prema Kini

Sl. 1. Socijalne razlike u Shanghaju

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2010

„samo“ 25o C. I to mami osmjeh, ali se pitate koliko možete izdržati takve promjene. Premda smo bili u hostelu koji je na razini hotela, ipak nam se Shanghai nije svidio. To je grad bez zelenila (Zagreb je za njega veliki zeleni park). Neboderi od najmanje 30 katova (i poslovni i stambeni) nagurani su jedan do drugoga, a na rijetkim mjestima gdje ih još nema uglavnom su slamovi u kojima su nastanjene kuće kojima ponekad nedostaje pokoji zid (sl. 1). Jad i bijeda na čije mjesto će za koju godinu doći neboder od 50 katova. Vizualni dojam svih tih nebodera po noći je lijep jer su ukrašeni i često se pale i gase kao božićno drvo u raznim bojama, no to je sva njihova ljepota. Glavni toranj u centru grada, visine od gotovo pola kilometra, ne djeluje toliko impresivno kad se dođe do njega. Jednostavno se izgubi u mnoštvu okolnih visokih nebodera. Promet u Kini je na razini guranja i jedino pravilo glasi: „daj mu vremena da zakoči“. I stanovnici su takvi. Gužva je velika, trguje se na svim mjestima, svim i svačim. Nema fiksnih cijena ni u trgovinama, jer to ionako nitko ne može kontrolirati pri toliko brojnom stanovništvu. Često se uz cjenkanje može cijena spustiti trostruko. Trgovci su naporni jer povlače za rukav te je najbolje ni ne obazirati se na njih. Grad je osnovan kao trgovište i sve je u njemu podređeno funkciji trgovine. Tek posebni dijelovi su napravljeni u starom kineskom stilu, ali i to je zbog turističke zarade. Posjetili smo muzej znanosti i tehnike i ustanovili da je to lunapark i zabavište za djecu. Možete svašta isprobavati - ako platite. Gotovo da nema eksponata. Jako razočaravajuće. Jedino je zgodna zbirka minerala i jedna mamutova kljova jer su to praktički jedini originali u tom ogromnom muzeju.

U tjedan dana u Shanghaiu nismo opazili ništa nalik na krađe ili incidente na ulici, vjerojatno zbog toga što je tolika gužva da ste uvijek u mnoštvu pa vas uvijek netko vidi. Cijela Kina ne zna za kruh. Upravo je umijeće doći do tog zlatnog proizvoda. Malo ima i mesa. Većinom se jede povrće, dakako, s rižom ili kukuruzom. Hrana po restoranima je relativno jeftina i dobra, ali ista ta hrana kupljena na štandovima (kojih ima velik broj na svakom koraku) je vrlo loša. No za hranu na koju smo mi navikli plaća se otprilike isto kao i kod nas. Jedino su pića vrlo jeftina – 3 do 4 puta jeftinija nego kod nas. Nismo naišli na prodaju pečenih skakavaca, zmija, mačaka, žaba, škorpiona i sl. jer to nije uobičajena hrana. Te priče su više popularne na zapadu zbog zabave, a u Kini to možete naći ako baš ciljano tražite. Mi nismo. A kad su već spomenuti skakavci, treba reći da se oni često prodaju u krletkama, a ima ih više nego stanovnika. Imaju specifičnu ulogu u gradovima. U rijetkim stablima se nakupljaju i proizvode „zvuk prirode“, izuzetno jako zujanje koje dolazi u valovima. Neobično.

Pomrčina Sunca Priviknuvši se malo na takvo okruženje i upoznavši okolinu došlo nam je vrijeme da se pripremimo za ono zbog čega smo došli - pomrčinu. Rezervirali smo vlak do 50 km južnijeg Jiaxinga (čita se Đi-Šin, gdje š treba izgovoriti vrlo meko). Bili smo zapanjeni veličinom, ljepotom i organiziranošću željezničke stanice što još jednom pokazuje da je Shanghai trgovačko odnosno prometno središte Kine. Zanimljivo da sami vlakovi nisu ni približno na toj razini. A ne mogu ni biti jer ih ima previše zbog velikog broja putnika. Kompozicije redovno sadrže 15, 16 vagona. Ova relacija srećom nije bila pretrpana. Područje između Shanghaia i Jiaxinga je

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2010

foto: Ogren Variola

jako navodnjeno. Ima više vodotokova (širine Save kod Zagreba) i između njih su zelene livade po kojima se može samo čamcem – rižina polja (sl. 2). Uz cijelu ovu dionicu puta nalaze se manja ili veća naselja, dakle tipičan pejzaž vidljiv iz prigradskih vlakova. Nakon sat vremena dođosmo na prilično prljav peron u tromilijunskom Jiaxingu. Grad je velik, ali i na velikom prostoru. Također ima visokih nebodera, no nije ni približno tako zgusnut kao Shanghai. Svugdje u Kini su taksi cijene vrlo povoljne (usput, cijena benzina je oko 0,7 cijene u Hrvatskoj), pa smo uzeli jedan da nas odvede do hotela u kojem ćemo prespavati jednu noć. Taksi smo platili manje nego kartu za bilo koji javni prijevoz u Hrvatskoj. Kako je to, u kineskim mjerilima, mali grad, hotel je bio lošiji nego naš hostel u Shanghaiu. Zbog vlage na području cijele kineske ravnice, magle ima posvuda, pa tako i u Jiaxingu. A onda je još došla i ciklona i cijelu noć pred pomrčinu je pljuštalo. Neugodno za naše planove. No, ujutro je prestalo i mi smo se pozicionirali u gradski park, na središnje jezero, a uočili smo i Sunce oko 15 minuta prije početka pomrčine. Jako lijep park, izvanredna lokacija (samo 8 km

Sl. 2. Pogled iz vlaka na tipična rižina polja

od centralne linije pomrčine) obećavali su 6 min vrhunskog uživanja. Oblaci. Vrijeme nam se nije smilovalo. Ne samo da se više nije vidjelo Sunce nego je i počela kiša. Međutim, doživjeli smo nešto neočekivano. Uobičajeno, kad je pomrčina Sunca za vrijeme vedrog dana, svjetla ima dovoljno za čitanje. Kad nastupi totalna pomrčina za oblačnog dana onda je mrkli mrak. Ponoć. Prva pomisao je bila, kako je bilo starim narodima kad nisu znali da dolazi pomrčina Sunca. Usred dana padne potpuna noć. Osjećaj da je to definitivno smak svijeta. Mrak, mrak (sl. 3). Pomisao na to i nama je bila neugodna, ali i to treba doživjeti. Šteta samo što se dogodilo za vrijeme najduže pomrčine Sunca u stoljeću. Usprkos neočekivanom doživljaju razočaranje je bilo veliko. Pogotovo nas je naljutilo što se 15 minuta nakon završetka totalne pomrčine kroz oblake pokazalo Sunce. I to Sunce ponovo će nas pržiti idućih dana. Samo ga nije bilo na dan kad je trebalo. Ipak, odgovor na ovu vremensku provokaciju treba tražiti u idućem. Tijekom pomrčine, tamo gdje Sunce ne zagrijava atmosferu, je niža temperatura. Kad postoji razlika u temperaturi počinje vjetar. Oblaci su bili pregusti da bi ih vjetar brzo otpuhnuo i trebalo je vremena da se ipak malo raziđu. Vjerojatno je u gornjim slojevima atmosfere zaista bio jaki vjetar uzrokovan dugotrajnom pomrčinom i na kraju je ipak uspio malko razdvojiti oblake. Tek toliko da proviri Sunce. Ovoj hipotezi u prilog ide i činjenica da se nakon nekoliko minuta ciklona „dovela u red“ i da ponovo nismo vidjeli Sunce i ponovo je počela kiša. Pokupili smo stvari i pognute glave krenuli rikšom na kolodvor. Danas postoje tri vrste rikši (i vozači svih nastoje prevariti u cijeni – op.a.). Prve su rikše siromašnijih

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2010

foto: Marina Mayer

Sl. 3. Totalna pomrčina po oblačnom danu vozača koji pedaliraju. Bogatiji imaju rikše na motoru, a oni najbogatiji nabavili su rikše na električni pogon (skuplje, ali najisplativije). Nigdje nismo vidjeli rikšu koju netko vuče trčeći.Vratili smo se u naš hostel u Shanghaiu, a kako smo pred sobom imali još jedan slobodan dan, nije bilo na odmet pitati za neke neuobičajene stvari. Naime, kako doći do Pacifika? Vidjeli smo ga samo iz zraka kad smo ga nadletjeli prije spuštanja. Svatko bi, gledajući kartu, rekao da je Shanghai na moru i na Chang Jiangu. Da, šangajska luka. Ali zadnja metro stanica (a metro je velik i dobro organiziran) je desetak km od Chang Jianga i barem 30 km od plaže. Taksisti ne bi htjeli ni čuti za to, željeznice nema, a u autobusu bi trajalo predugo.

Realno je bilo odustati od izleta na plažu. A u stvari ima se što za vidjeti u tom zaljevu Pacifika do kojeg smo htjeli doći. Tu su dva najveća svjetska mosta od 30 km odnosno 40 km onaj južniji. Propušteno. Nakon tih dodatnih dana u Shanghaiu nakon pomrčine, došlo je vrijeme za obilazak Kine. Let od Shanghaia do Chongqinga (najpribližniji izgovor je Čončin, s tvrdim č koje meko izgovaraju!) trajao je oko 3 h, a zanimljivo je bilo iz zraka vidjeti veliku branu na Chang Jiangu do koje ćemo kasnije doći brodom.

Chang Jiang Chongqing je, kako nam rekoše, najmaglovitiji grad u Kini. To smo primijetili. Grad

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2010

nalikuje na Shanghai, s obiljem gusto poredanih nebodera od minimum 30 katova, a oni malo udaljeniji već nestaju u magli. Izgleda da samo jednu kuću posebno čuvaju. Na putu od aerodroma do grada vidjeli smo iznimno lijepo dizajniranu staru drvenu kuću, ali se nismo stigli raspitati što to predstavlja. I to je sve lijepo što smo našli u ovom gradu. Ustvari ima još jedna zanimljivost. Grad je na ušću jedne manje rijeke, Jialing Jiang (širine Dunava), u Chang Jiang. Miješanje voda dviju rijeka je zaista izrazito i gotovo se može povući crta između dviju voda. Međutim, vode ne djeluju čisto. Nekoliko riječi o nazivu rijeke. Yangtze je njen najčešći naziv u literaturi, a Kinezi je obično zovu Chang-Jiang (Duga rijeka). U gornjem toku, u Tibetu, nazivaju je Dichu ili Kinsha. Postoji i naziv Chawn za rijeku u srednjem toku, i naziv Plava rijeka za donji tok s obzirom da je plavo u starim azijskim kulturama boja istoka. Ustvari je rijeka po boji smeđa. Iako smo platili cruiser s četiri zvjezdice, smjestili su nas na onaj s pet zvjezdica. Krenuli smo iduće jutro po drugoj najvećoj svjetskoj rijeci (prema količini vode). Chang Jiang je mjestimično širok znatno više od kilometar, a uobičajena širina je oko 700800 m. Zbog velikog isparavanja i ovdje je vrlo maglovito. Uvečer se zvijezde ne vide niže od 40 stupnjeva, tek one najsjajnije se mogu ugledati do oko 20 stupnjeva iznad horizonta. Nakon ciljanih napora uspjeli smo uočiti Sjevernjaču na osjetno manjoj visini nego u našim krajevima (na oko 30 stupnjeva). Krajolik kroz koji smo prolazili vrlo je lijep. Rijeka se stoljećima usjecala u podlogu i, osim nekoliko ravnih terasica, protječe između planina (sl. 4) visokih kilometar, dva,

a poneke premašuju i dva i pol kilometra. Duž cijele rijeke može se vidjeti naseljena mjesta, gradove ili osamljene kuće na manje ili više strmim padinama. Gradovi su i ovdje građeni na isti način, s gusto izgrađenim neboderima. A o davnoj naseljenosti uz rijeku svjedoči nekoliko starih pagoda i nekoliko građevina starog stila na padinama. Vrlo česte su vodomjerne stanice koje imaju visinsku podjelu od najmanje 10 m. Treba napomenuti da se gradnjom brane na donjem toku vodostaj znatno povisio (iseljeno je preko milijun ljudi), a u doba visokih voda zaista se rijeka može povisiti za desetak metara (vidljivo već i po vegetaciji na padinama uz rijeku). Slojevi stijena uz rijeku toliko su izraziti da bi ovo područje bilo raj za geologe ili geomorfologe. Ulaskom u kanjone rijeka ne ubrzava (barem mi nismo primijetili), ali moguće je da postaje dublja kako bi mogla proteći ista količina vode. Dobili smo informaciju da je pri ulasku u jedan takav kanjon dubina rijeke 70 m. To nije informacija od stručne osobe, pa ju treba uzeti s rezervom. Kanjoni su, naravno, ograđeni strmcima visokim do nekoliko desetaka metara (sl. 5), nalik npr. na strmce Dugog otoka (Telašćica). Zapravo smo zaključili da svaki put kad se divimo prirodnim ljepotama i kad se od nekud vratimo, ustanovimo da jednako lijepe i još ljepše prizore imamo kod kuće. Ovo nije domoljubna rečenica, nego je zaista realnost. Chang Jiang je rijeka koja fascinira ljude dok nisu vidjeli npr. Krku. Dakako, ono što ostavlja dojam je sama veličina rijeke. Međutim, kako je napomenuto, voda nije čista. Osim prirodne muljevitosti, zbog donosa velike količine erodiranog materijala iz gornjeg toka (u kojem je rijeka strma i brza), bistrina je smanjena i ispuštanjem koječega iz velikih gradova. Svakih nekoli-

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2010

foto: Marina Mayer

Sl. 4. Duboko usječena riječna dolina ko metara u rijeci pluta nekakva cipela. Ima i bačenih otpadaka i raslinja koje je sama rijeka otrgnula. Pa ipak, uz rijeku se često vide ribari s mrežama. Zbog bogatstva ribom Kina je morala donijeti zakon koji onemogućava pretjerani izlov, a koji je uzeo maha, tako da nismo vidjeli velike ribarske brodove nego samo ribare pojedince. Veliki brodovi koji plove po rijeci su ili turistički ili teretni, u nekoliko navrata smo vidjeli brod prepun automobila. Riječni prometni sustav je, s obzirom na reljef, daleko najisplativiji. Ceste i mostovi postoje, ali nema govora o mogućnosti gradnje autocesta na ovakvom reljefu. Ljeti je voda topla, ugodna za kupanje (dotaknuli smo tu prljavu rijeku), osim blizu

izvorišta pritoka. Imali smo jedan takav izlet po jednom malom pritoku. Ljudi u pletenoj obući turiste voze čamcima (sl. 6) veslajući po malom, živopisnom kanjonu. Tako zarađuju za život obavljajući, zapravo, težak fizički posao. Nije dobar osjećaj vidjeti kako stari i mladi naporno veslaju da bi za to primili prilično malu plaću. Najmlađem veslaču u čamcima je 14 godina, a najstariji ima 82 godine. No kao i svugdje oni se i smiju i zabavljaju, pa čak ponekad imaju snage natjecat se čiji čamac je brži. Naš čamac nije u tome sudjelovao jer je jednom od šestorice veslača puklo veslo. Ipak, to više sliči na slabije razvijeni svijet gdje se iskorištavaju ljudi kao fizička radna snaga, a samo da bi turisti uživali. S druge strane treba uzeti u

foto: Zoran Ereš

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2010

Sl. 5. Ulazak u kanjon obzir da im je omogućeno da se barem na taj način prehranjuju. Spomenuvši malu zaradu treba reći i da voditeljica koja nas je odvela na taj izlet od ovakvih vodstava mjesečno dobije otprilike sedminu hrvatske prosječne plaće, dakle sto do sto dvadeset eura. Naravno, ima još nekih primanja sa strane (prodaja turističkih razglednica, CD-ova, vodiča...), ali sve je vrlo skromno. Vozeći se u čamcima po tom pritoku, dobili smo i objašnjenje i onoga što smo primijetili već na rijeci. Često se na strmim stijenama uz vodu može vidjeti ljude koji nešto rade. Isprva mislite da pecaju. Ali ti ljudi su tamo, mogli bi reći, poslovno. Spaljuju suho raslinje kako veće komade drva ne bi rijeka

iščupala i možda ih odnijela na kakav čamac ili bovu i izazvala štetu. Na kraju po rijeci plutaju samo sitne grančice. Drugi razlog spaljivanja suhog granja je kontrola požara. Gdje nema gradova tamo je gusto raslinje. Bolje da se kontrolirano spaljuje nego da požar zahvati veliku površinu šume.

Brana tri klanca Nagledavši se života uz rijeku došli smo do te brane o kojoj se priča. Prvo je napravljen umjetni otočić prokapanjem kanala u kojem su ustave za brodove. Potom je sagrađena betonska brana duža od 2 km. Stojeći pokraj brane lako se primjećuje razlika nivoa rijeke uzvodno i nizvodno od brane (cca 70 m). Postoji 5 ustava s vrlo brzim pu-

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2010

foto: Marina Mayer

Sl. 6. Turistički čamci u jednom malom pritoku njenjem/pražnjenjem tako da brodovi kroz to prođu za nekoliko sati. U doba našeg dolaska hidroelektrana još nije radila punim kapacitetom, no iako će u punom pogonu davati energije kao dvadesetak nuklearnih elektrana to je samo 1 ili 2 % potreba Kine (u vrijeme planiranja trebala je davati 10%). Ulaz na branu je strogo kontroliran (kao npr. na aerodromima) i kad smo došli još nisu dozvoljavali šetnju po samoj brani, a što će biti dozvoljeno kad ona proradi punim kapacitetom. Puni kapacitet znači 22500 MW, kroz 32 Francisove turbine u pogonu. Nakon tog divovskog čuda ponovo smo se vratili na rijeku i nastavili do Yichanga. Morali smo proći kroz još jedan lijepi kanjon,

treći i poslijednji kroz koji smo prošli, a po kojima je brana i dobila ime (to je ona dionica puta koju smo snimili iz aviona) i potom smo se iskrcali u pristanišnoj luci malo podalje od samog grada. Tu smo se oprostili od divovske rijeke.

Yichang i napuštanje velikog porječja Chang Jianga Yichang je čudan grad. Kao i svi gradovi u kojima smo bili i ovaj ima nekoliko milijuna stanovnika. Ima malo manje gusto posloženih nebodera, a slamovi nisu toliko jadni i zapušteni kao u Shanghaiu. Međutim, gotovo se ne može naći trgovina s osnovnim namirnicama, pa čak ni u samom centru. Postoje trgovine sve ostale robe i postoji

foto: Ogren Variola

Sl. 7. Brana duga gotovo 2,5 km

mnogo štandova s hranom koju nismo ni željeli probati. Naišli smo na samo jedan supermarket. Hotel u kojem smo prespavali jednu noć je u razvoju. To znači da još nije na nivou tri zvjezdice (koliko ima), ali se radi na tom. Ipak, ne samo što imaju sobu s pogledom na cigleni, stari tvornički dimnjak, nego smo se dobro nasmijali opomeni na šestom katu (gdje su nam bile sobe) koja upozorava da ako netko noću lupa na vrata gosti nikako ne trebaju otvarati nego trebaju pozvati recepciju. Jednu noć smo mogli preživjeti u tom hotelu. Idući dan smo sjeli na vlak i putovali dvanaest sati do Kaifonga. Put vlakom ispočetka je djelovao kao put Slavonijom. Nigdje brda. Cjelokupno porječje Chang Jianga je velika plodna ravnica s rižinim poljima, a tek približavanjem razvodnici porječja Chang Jianga i porječja Huang Hea počeo je brežuljkast/brdovit kraj. Ovdje

Sl. 8. Pogled iz vlaka na sve više kukuruzišta na račun rižinih polja se već primjećuje kako se poljoprivreda preorjentirala na kukuruz (sl. 8). Sve manje je rižinih polja. Huang He ne nosi ni približno toliku količinu vode pa je stoga ovakva poljoprivredna proizvodnja realna. Uz to, treba se prisjetiti i da je kukuruz žitarica koja daje najviše ugljikohidrata po hektaru za prehranu. Idealna za Kinu. A premda je područje manje vlažno i više gorovito (podsjetilo nas je na Kordun), magle i dalje ima u izobilju. Nakon što smo prošli taj poludnevni put i petnaestak stanica vlaka došli smo u veličanstveni grad – Kaifong. No ono najatraktivnije u Kini ostaviti ćemo za drugu priliku. Što to valja posjetiti i kako isplanirati posjet Kini biti će opisano u drugom dijelu ovih putovanja. Ovdje je i geografski završio prvi dio našeg putovanja koji je bio vezan za Chang Jiang.

Ogren Variola, prof. geogr. Tehnički muzej Savska cesta 18, 10000 Zagreb, Hrvatska, e-mail: ob061@yahoo.com

KRONIKA

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2010

150-godišnjica rođenja dr. sc. Hinko Hranilović Dr. Hinko Hranilović rođen je u Zagrebu, 14. lipnja 1860. godine, a umro također u Zagrebu, 15. travnja 1922. Gimnazijsku naobrazbu stekao je u Zagrebu, a od 18781885. godine studirao je geografiju, povijest i filozofiju u Grazu, Beču, Berlinu, Oxfordu. U Grazu je i doktorirao 1887. godine iz područja fizičke geografije. Nakon povratka u domovinu radio je kao profesor u srednjim školama u Rijeci, Zemunu i Zagrebu, da bi 1892. godine postao asistentom Petra Matkovića na Katedri za geografiju, Mudroslovnog fakulteta u Zagrebu. Godine 1893. godine postao je docent i naslijedio Petra Matkovića na Katedri za geografiju te dužnost njezinog predstojnika obavljao sve do 1918. Petnaest godina kasnije (1908) postao je i redovitim profesorom. Unutar geografske znanosti bavio se metodologijom geografije i fizičkom geografijom, prije svega geomorfološkim problemima krša u Hrvatskoj, hidrogeografijom i klimatologijom. Iz tih područja objavio je dvadesetak znanstvenih i brojne stučne radove koje je objavljivao u austrijskoj i njemačkoj periodici te Glasniku Hrvatskoga naravoslovnog družtva, Radu JAZU, Vjestniku Kr. Hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog zemaljskog arkiva. Radove o nastavnim pitanjima, fizičkoj kulturi i školskoj higijeni, organizaciji školstva i putopise objavljivao je u Gimnastici, Nastavnom vjesniku, Hrvatskom učitelju, Narodnim novinama, Jedinstvu, Hrvatskom planinaru, Prosvjeti, Viencu, Lovoru, Hrvatskom trgovačkom listu, Obzoru, Preporodu, Hrvatskoj, Agramer Tagblattu, Jutarnjem listu. Također je s J. Modestinom uredio hrvatsko izdanje Kozennova geografičkog atlasa, a s D. Hircom pokreće Zemljopis Hrvatske u nastavcima 1900. godine. U četiri godine tiskano je petnaest knjižica. Godine 1905. objavljena je sinteza Prirodni zemljopis Hrvatske koju je Hranilović supotpisao s Hircom, uz suradnju još desetak stručnjaka. Uz sve navedeno bio je, uz Matkovića i A. Hainza jedan od utemeljitelja Geografskog društva u Zagrebu 1897. godine. Djela su mu: Prilozi sintetičko-analitičkom postupku geografske metode (Zemun, 1893), Zemljopisni i narodopisni opis kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije (suautor; Zagreb, 1900), Topusko (Zagreb, 1904), Prirodni zemljopis Hrvatske (suautor; Zagreb, 1905).

Jelena Lončar

INFO KARTICA

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2010

WEB ENCIKLOPEDIJA: Encyclopedia of Earth – www.eoearth.org Encyclopedia of Earth (EoE) je besplatna i javna prirodoslovna web-enciklopedija i sastavni je dio Earth Portala, šireg sustava koji osim enciklopedije obuhvaća i znanstvene vijesti te forum za diskusije. Glavna misao vodilja pokretača ovog portala i enciklopedije bila je pružiti javnosti, kako laicima tako i stručnjacima, kontrolirani i pouzdani znanstveno-informativni sadržaj. Pisanje i objavljivanje članaka na EoE-u rezervirano je za tim stručnjaka odabranih na temelju njihovih profesionalnih referenci. Stvaranje takve web-enciklopedije reakcija je na ekstremnu demokratizaciju interneta na kojem se članci i ostali sadržaji objavljuju bez obzira na njihovu točnost, istinitost ili kvalitetu općenito. Poput mnogih individualnih korisnika weba, sami pokretači Earth Portala primijetili su da informatičke inovacije poput PageRank-a – algoritma za pretraživanja weba ili wiki principa uređivanja web-sadržaja, preduvjeta za današnju nevjerojatnu lakoću traženja i objavljivanja informacija, dovode ljudsku komunikaciju do apsurdnih situacija. Računalne i telekomunikacijske tehnologije korisniku omogućuju doslovce munjeviti pristup nepojmljivom bogatstvu podataka, ali upravo tu nastaje problem. Bogatstvo podataka koje se temelji isključivo na brojnosti svojih elemenata ne vodi do spoznaje, već upravo suprotno – ono zag(l)ušuje korisnike pa i sam web. Imajući upravo takvu situaciju na umu, stvaratelji EoEa navode primjere traženja pouzdanih informacija pomoću pretraživača kao što je Google ili enciklopedije poput Wikipedije koji mogu vrlo brzo zbuniti prosječnog „surfera“ po webu. Uobičajena nepoželjna situacija prilikom pretraživanja weba pomoću Googla su milijuni linkova za željeni pojam. S druge strane, web-enciklopedija – Wikipedia, bez obzira na svoju sistematičnost, ne nudi sigurno rješenje. Činjenica da njezin sadržaj može uređivati bilo tko s osnovnim informatičkim vještinama i to zadržavajući anonimnost te regulatorni sustav koji se temelji na principu „mudrosti gomile“, stvorile su informatičko-socijalni fenomen. Iako je Wikipedia jako korisna i zato ju svakodnevno posjećuju tisuće ljudi, skandali poznati kao wikidrame nastaju u slučajevima vandalizma, sukoba oko kontroverznih tema ili situacija u kojima anonimni laici i amateri mogu „nadglasati“ etablirane svjetske znanstvenike i stručnjake (O’Neil, 2009). Kako ne bi dopustili da u njihovoj enciklopediji stvari izmaknu kontroli, kreatori EoE-a koncipirali su puno stroži, polaganiji i pedantniji wiki-proces pisanja i objavljivanja članaka. Članak kreće od originalnog autora, prolazi kroz „ruke“ ostalih autora iz određene struke ili znanstvene discipline koji ga mogu dorađivati, nadopunjavati i ispravljati te naposljetku dolazi do tematskog urednika koji donosi konačnu odluku o objavljivanju članka na portalu. Stroža kontrola sadržaja trebala bi omogućiti stvarateljima Earth Encyclopedije da se drže zacrtanih principa: objektivnosti, neutralnosti, isključenja i uključivanja. Ti principi u praksi dopuštaju svakom ozbiljnijem stručnjaku ili znanstveniku da se pridruži timu od preko 1000 ljudi koji pišu i uređuju članke za EoE. Za obrađivanje znanstveno ili moralno kontroverznih

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2010

tema, uredništvo će nastojati pružiti dovoljno prostora za sve staložene argumentirane stavove suprotstavljenih strana. Pojedinim štetnim stavovima i temama ipak nema mjesta u EoE-u pa primjerice upute za izradu eksplozivnih naprava, pornografiju i nijekanje holokausta uredništvo navodi kao primjere nedozvoljenih tema ili diskusija. Earth Portal je plod suradnje nekoliko neprofitnih organizacija (National Council for Science and the Environment, Environmental Information Coalition, Trunity i Digital Universe) te Bostonskog Sveučilišta (Department of Geography and Environment i Center for Energy and Environmental Studies). Budući da se financira iz njihovih fondova i zaklada, portal nije opterećen promidžbenim porukama koje bi mogle odvlačiti pozornost ili trošiti računalne resurse. Iako tematski prevladavaju članci koji bi se mogli svrstati u znanosti o okolišu, a environmental je vjerojatno najzastupljenija riječ na ovom portalu, svaki geograf koji cijeni interdisciplinarnost trebao bi među preko 4000 članaka (od „Apsorpcije otrova“ do „Vladimira Kosme Zworykina“) naći sadržaj koji bi mogao zadovoljiti početnu znanstvenu znatiželju. Uostalom, posao enciklopedije je učiniti prvi susret s nekim znanstvenim pojmom što bezbolnijim. Pretraživanje sadržaja enciklopedije moguće je pomoću ključnih riječi, odabira željene teme, tematskog urednika, naslova članka ili autora. Važno je naglasiti da iza svakog članka stoje autor i tematski urednik s jasno navedenim identitetom što bi u principu trebalo povećati odgovornost prilikom njihovog objavljivanja i sigurnost korisnika (čitatelja) u njihovu točnost. Dinamici pretraživanja članaka pomaže njihova solidna isprepletenost i povezanost hyperlinkovima. Jasan i jednostavan dizajn također ide u prilog lakoći korištenja ove enciklopedije. Iznimno pohvalno je objavljivanje e-knjiga u sklopu EoE-a, među kojima su i klasici poput „O podrijetlu vrsta“ Charlesa Darwina, te predavanja, govora i članaka svjetski poznatih znanstvenika. Naposljetku, na EoE-u mogu se proučiti i „Kolekcije“ – sistematizirani pregledi cijelih znanstvenih disciplina, polja ili područja. Upravo zbog svoje težnje za objavljivanjem akademski provjerenih, objektivnih i neutralnih informacija, teško je reći hoće li ovako vođena enciklopedija ikada postići opću globalnu popularnost, ali u svakom slučaju treba pohvaliti takvu inicijativu.

Literatura: O’NEIL, M.: Wikipedia: experts are us, http://mondediplo.com/2009/05/15wikipedia (02.11.2009.)

Luka Valožić

INFO KARTICA

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2010

Republika Kosovo (alb. Republika e Kosovës, srp. Republika Kosovo) – Jugoistočna Europa Površina: 10 887 km2 (161. u svijetu) Glavni grad: Prishtinë (Priština) Službeni jezik: albanski, srpski BDP pc: 2300 USD (procjena 2007. godine) Platežno sredstvo (valuta): 1 Euro = 100 centi Stanovništvo: 2 130 008 (procjena 2009. godine); 166 st/km2; Albanci 88%, Srbi 7%, ostali 5% (Romi, Goranci, Aškalije, Turci, Hrvati…)

Izvor: http://www.worldatlas.com/webimage/flags/countrys/europe/kosovo.htm (14.11.2009.)

Vjeroispovijest: muslimani većinom, pravoslavci, katolici Gradovi (procjena 2009. godine): Prishtinë (Priština) 210 837, Prizren (Prizren) 129 832, Ferizaj (Uroševac) 102 623, Pejë (Peć) 82 299, Gjakovë (Đakovica) 78 838, Mitrovicë (Kosovska Mitrovica) 75 829, Gjilan (Gnjilane) 72 386 Ustav od 2008. godine. Izbori za parlament svake 4 godine; pravo glasa od 18 godina starosti. Predsjednika bira parlament svakih 5 godina. Republika Kosovo je samostalna republika od 17. veljače 2008. godine kada je kosovski parlament proglasio neovisnost. Nacionalni praznik je 17. veljače koji se slavi kao dan neovisnosti. Predsjednik države: Fatmir Sejdiu (LDK) (od 10. veljače 2006. godine) Predsjednik vlade: Hashim Thaçi (PDK) (od 17. studenog 2007. godine) Do danas su Kosovo priznale 63 države svijeta, a između njih i Hrvatska. U pogledu uspostavljanja diplomatskih odnosa, Hrvatska je otvorila veleposlanstvo na Kosovu, a prvi veleposlanik je Zlatko Kramarić. Kosovski je parlament 17. veljače 2008. godine proglasio neovisnost nakon višegodišnjih težnji za samostalnom državom. Teritorij Kosova je nakon II. svjetskog rata uključen u sastav SFR Jugoslavije, najprije s ograničenom autonomijom, pri čemu je nakon promjene ustava SFR Jugoslavije 1963. godine stvorena Socijalistička Autonomna Pokrajina Kosovo (SAP Kosovo), a nakon 1974. godine Kosovo je dobilo veće autonomne ovlasti, praktički na razini jugoslavenskih republika. Autonomija je ukinuta 1989. godine dolaskom na vlast Slobodana Miloševića u Srbiji. Čitavo je vrijeme bila prisutna državna represija pod utje-

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2010

Izvor: http://www.altaviatravel.com/images/kosova_map.jpg (14.11.2009.)

cajem Srbije nad većinskim, albanskim stanovništvom na Kosovu (suđenja, zatvaranja, progoni, ubojstva…). Ista se represija nastavila i nakon raspada Jugoslavije sve do proglašenja kosovske neovisnosti. Na Kosovu stoljećima žive i Hrvati, a njihovo se naseljavanje veže uz osnivanje srednjovjekovnih dubrovačkih i kotorskih trgovačkih i rudarskih kolonija. Nalazimo ih u mjestu Janjevu te u selu Letnici i selima u njenoj okolici. Zbog etničkih nemira Hrvati s Kosova se masovno iseljavaju i to ponajprije u Hrvatsku.

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2010

Literatura i Izvori: Ladan, T., (ur.) 2004: Kosovo, u: Hrvatska enciklopedija, sv. 6, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb. Kosovo, Der Fischer Weltalmanach 2009, Fischer Taschenbuch Verlag, Frankfurt am Main, 2008. Kosovo, https://www.cia.gov/library/publications/the-world-factbook/geos/kv.html (13.11.2009.) Kosovo, http://www.world-gazetteer.com (18.11.2009.) Predsednik Republike Kosovo, http://www.president-ksgov.net/?id=1,67,67,67,s (11.10.2009.) Republika Kosovo kancelarija premijera, http://www.kryeministri-ks.net/ (11.11.2009.) Skupština Republike Kosova, http://www.kuvendikosoves.org/ (11.11.2009.) UNMIKonline, http://www.unmikonline.org/ (12.11.2009.) Ustav Republike Kosovo, http://www.ks-gov.net/ZKM/repository/docs/Ustav1.pdf (12.11.2009.)

Slaven Gašparović

KARTA GOVORI

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2010

Karta područja NATURA 2000 za vrste (osim ptica) i staništa (SCI).

Izvor: Državni zavod za zaštitu prirode (http://www.dzzp.hr/naslovna.htm i http://www.natura2000.hr/)

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2010

Europska unija je, suočena s problemom smanjivanja biološke raznolikosti, 2001. godine odlučila zaustaviti taj trend do 2010. godine. Inicijativu temelji na dva dokumenta: Direktivi o pticama i Direktivi o staništima. Pomoću njih države mogu koordinirati svoje aktivnosti na očuvanju prirode bez obzira na administrativne i političke granice. Direktiva o pticama usvojena je 1979. godine. Cilj joj je zaštititi sve divlje ptice i njihova najvažnija staništa u EU obustavljanjem štetnih djelatnosti (npr. držanje i prodaju divljih ptica) te uvođenjem zakonskih mehanizama za regulaciju drugih aktivnosti (npr. lova) da bi se osigurala njihova održivost. Direktiva o staništima usvojena je 1992. godine. Ona uvodi slične mjere zaštite europske flore i faune kao i Direktiva o pticama, no obuhvaća i dodatnih 1000 vrsta (biljaka, sisavaca, beskralješnjaka itd.) te više od 230 ugroženih stanišnih tipova tipičnih za Europu. Na temelju ovih dokumenata nastala je ekološka mreža očuvanih područja nazvana NATURA 2000. Dosad je u nju uključeno više od 25 000 područja. Ekološka mreža je sustav međusobno povezanih ili prostorno bliskih ekološki značajnih područja, koja uravnoteženom biogeografskom raspoređenošću značajno pridonose očuvanju prirodne ravnoteže i biološke raznolikosti. Njezini dijelovi povezuju se prirodnim ili umjetnim ekološkim koridorima. Područja navedena u Direktivi o staništima nazivaju se predložena Područja važnosti za zajednicu (eng. Sites of Community Importance – pSCIs), a ona navedena u Direktivi o pticama nose naziv Područja posebne zaštite (eng. Special Protection Areas - SPAs). Uobičajeno je da se pojednostavljeno zovu područjima NATURA 2000. U trenutku pristupanja EU, Hrvatska će na svom teritoriju morati provesti navedene direktive. Njihove odredbe već su uvedene u Zakon o zaštiti prirode (NN 70/05 i 139/08). Hrvatska će predložiti područja mreže NATURA 2000 za više od 250 vrsta i 70 stanišnih tipova koji se pojavljuju u Hrvatskoj, a važni su za EU. U sklopu priprema Državni zavod za zaštitu prirode (DZZP) koordinira inventarizaciju rasprostranjenosti tih vrsta i staništa. Iz opsežnih podataka, DZZP je odredio oko 1000 područja koja bi trebalo predložiti za ekološku mrežu. Odabir je utemeljen je znanstvenim kriterijima koji se primjenjuju u državama EU. Za potencijalna područja pokrenut je i proces konzultacija s javnošću koji ima dvostruku ulogu: informira sve potencijalno uključene ili zainteresirane za to što je NATURA 2000 i kako će ona funkcionirati. S druge strane, daje ljudima prigodu da komentiraju odabir područja ako znaju dodatne informacije o lokaciji neke određene vrste ili staništa u pojedinom području. Upravljanje područjem NATURA 2000 mora biti takvo da osigurava dugoročan opstanak vrsta i stanišnih tipova (CVS) što podrazumijeva izbjegavanje štetnih aktivnosti, te poduzimanje mjera koje će održati ili obnoviti stanje vrsta i stanišnih tipova u “povoljnom statusu zaštite” u njihovom prirodnom arealu. Kako će se sve navedeno postići ovisi o značajkama pojedinog područja. Neka su područja vrlo mala (nekoliko hektara), neka su prostrana i već zaštićena prema Zakonu o zaštiti prirode u jednoj od kategorija zaštite (kao npr. nacionalni parkovi i parkovi prirode). Većina će područja činiti sastavni dio krajolika i u njima će se i dalje provoditi gospodarske djelatnosti. Mnoga su područja NATURA 2000 vrijedna upravo zato jer su od davnina gospodarena (tzv. kultivirani krajolici). U takvim slučajevima treba osigurati odvijanje tih djelatnosti i u budućnosti.

Nenad Buzjak

DOGAĐANJA

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2010

PRVO NACIONALNO ZNANSTVENO SAVJETOVANJE O GEOGRAFSKIM IMENIMA Sveučilište u Zadru i Hrvatsko geografsko društvo organizirali su 23. i 24. listopada 2009. godine prvo nacionalno znanstveno savjetovanje o geografskim imenima. Savjetovanje je okupilo znanstvenike iz Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Centra za jadranska onomastička istraživanja Sveučilišta u Zadru, Hrvatskog geodetskog instituta, Odjela za geografiju Sveučilišta u Zadru, Geografskog odsjeka PMF-a Sveučilišta u Zagrebu i Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža. Glavni cilj savjetovanja bio je prepoznavanje problema u proučavanju i uporabi geografskih imena te izrada konzistentnog i operativnog modela za njihovo rješavanje. Raznovrsnost tema i broj referata (14) potvrđuje važnost ovakvog znanstvenog skupa. U referatima je naglašena nužnost ujednačavanja toponomastičke terminologije u znanostima koje se bave proučavanjem toponima. Polazeći od činjenice da je onomastika, koja se bavi izučavanjem vlastitih imena, interdisciplinarna znanost, ali prvenstveno jezikoslovna disciplina, zaključeno je da se proučavanjem riječi, njihove strukture, podrijetla i značenja bavi jezikoslovlje. Toponimi su vlastita imena naselja i geografskih objekata u prostoru. Budući da nam imena dolaze iz različitih izvora (domaćih i stranih, povijesnih i suvremenih, strandardnojezičnih i dijalekatskih), potrebno je postići minimalni konsenzus oko njihove uporabe. Instrument za takav konsenzus bilo bi jedno nacionalno onomastičko tijelo koje bi okupilo sve zainteresirane strane u davanju i korištenju imena. Interdisciplinarni pristup toponimima rezultirao bi obvezujućim jezičnim ponašanjem. Pri uporabi geografskih imena prisutni su problemi na više razina, od globalne do lokalne. Krajem 1950-ih osnovan je UNGEGN (United Nations Group of Experts on Geographical Names) u cilju standardizacije geografskih imena na kartama. Članice UN-a osnivaju nacionalna povjerenstva za geografska imena. Iako je članica UN-a od 1992. godine, Hrvatska do 2009. godine nije osnovala nacionalno povjerenstvo. Na ovom je savjetovanju pokrenuta inicijativa za osnivanje nacionalnog povjerenstva za geografska imena koje bi okupilo lingviste, geografe, geodete i povjesničare. Pri uporabi geografskih imena na Hrvatskoj osnovnoj karti i topografskim kartama različitih mjerila nužna je revizija unesene toponimije, u cilju preciznije lokacije i maksimalnog uvažavanja izvornosti toponima. To bi trebao biti rezultat zajedničkog rada geografa, geodeta i toponomastičara sa stanovništvom na terenu. Interdisciplinarni pristup posebno je važan (i nužan) pri generalizaciji. Geografi mogu toponime proučavati s historijsko-geografskog, regionalno-geografskog, kulturno-geografskog, demogeografskog i kartografskog aspekta. Geografska imena na kartama i planovima predmet su proučavanja i drugih znanstvenih disciplina. Analizom ge-

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2010

ografskih imena moguće je pratiti kako su specifične društvene okolnosti izravno utjecale na percepciju i oblikovanje pojedinih regionalnih identiteta. Primjerice, analizom hodonima na planovima gradova moguće je utvrditi jačinu izraženosti nacionalnog, regionalnog i lokalnog identiteta. Geografska imena u izravnoj su vezi s funkcionalnim promjenama u prostoru. Procesi depopulacije i deagrarizacije brdsko-planinskog i otočnog prostora Republike Hrvatske odrazili su se i na toponimiju. Smanjenjem broja stanovnika u tim se područjima smanjuje i broj izvornih govornika (korisnika toponima) pa se geografska imena, ukoliko nisu popisana, postupno gube u nepovrat. Stoga su nužna interdisciplinarna istraživanja u cilju korekcije i revizije topografskih karata, ali i očuvanja jezične baštine. U uporabi geografskih imena u leksikografskim izdanjima, a posebice udžbenicima za nastavu geografije i školskim atlasima, prisutna je nedosljednost, uz veliki broj pogrešaka. Nedosljednost je posebice prisutna u izdanjima unutar iste nakladničke kuće pa i unutar istog naslova. U svim je školskim izdanjima obvezna lektura, a pristup pojedinih lektora nije ujednačen niti dosljedan. I ovom problematikom bavit će se Nacionalno povjerenstvo za geografska imena kako bi učenici i drugi korisnici školskih udžbenika i leksikografskih izdanja usvajali ispravna geografska imena. Više informacija o problematici geografskih imena donijet će zbornik radova s prvog nacionalnog znanstvenog savjetovanja o geografskim imenima.

Ružica Vuk

100

DOGAĐANJA

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2010

Sveučilište u Zadru Ulica Mihovila Pavlinovića bb 23 000 ZADAR i Kulturni sabor Zagore Hercegovačka 32 21 000 Split organiziraju Znanstveni skup s međunarodnim sudjelovanjem

ZAGORA IZMEĐU STOČARSKORATARSKE TRADICIJE, TE PROCESA LITORALIZACIJE I GLOBALIZACIJE Prva obavijest

Temeljne pretpostavke Prostor Zagore u suvremenim okolnostima urbanizacije, litoralizacije i globalizacije proživljava korjenitu preobrazbu. Područje bogate prirodne i kulturne baštine u sjeni je pozitivnih modernizacijskih procesa te u periferiji u odnosu na jezgru društveno-gospodarskih aktivnosti na nacionalnoj i regionalnoj razini. Bez obzira na značajne razlike u tumačenjima pojmova Zagora i Dalmatinska zagora, odnosno određivanju njihovog prostornog obuhvata, pripadnici različitih struka i znanstvenih područja su jedinstveni u ocjenama kako taj prostor predstavlja tipičan primjer tzv. problemskih i nedovoljno istraženih područja u Hrvatskoj. Iako se nalazi u neposrednom zaleđu Splita ili drugog hrvatskog grada po veličini, Zagora ima obilježje gospodarski zaostalog i demografski ispražnjenog prostora. Intenzivno iseljavanje stanovništva, posebno radno i reproduktivno najsposobnijih skupina utjecalo je na smanjivanje stopa nataliteta (u brojnim selima u posljednjih nekoliko desetljeća nije uopće zabilježena pojava rađanja) i naglo povećanje stopa mortaliteta, a time i na izumiranje brojnih zaselaka i sela te na nepovoljni sastav stanovništva po dobi i spolu školskoj spremi, aktivnostima i sl. Osim za lokalne okvire demografski i gospodarski zapuštena Zagora predstavlja neprirodnu i opasnu činjenicu i za primorska središta jer se radi o njihovom prijelaznom prostoru prema širem nacionalnom i kontinentalnom zaleđu, ali i nekadašnjem izvoru radne snage i materijalnih dobara. O nedovoljnoj istraženost Zagore, uz ostalo, svjedoči i činjenica da je za veliku izložbu održanu u Zagrebu 2007. godine (na kojoj su predstavljeni brojni materijalni i pisani dokazi o nekad vitalnijoj Zagori, odnosno o njezinim etnografskim, povijesnim, gospodarskim, kulturološkim i drugim posebnostima kao i o snažnim vezama s primorskim centrima) za taj prostor korišten naziv Nepoznata zemlja. Sličan naziv koristio je njezin sin i veliki po-

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2010

101

znavatelj A. K. Matas daleke 1866. godine. U jednom članku u Narodnom listu zapisao je: Iz medj Kozjaka, Malačke, Vilinje, Boraje, Trtra i Moseća leži lomno Zagorje, dalmatinska prava terra incognita, polje pusto ljuta krša isprepleteno povorkam vrletnih humaca i strana, rastavljenih slaborodim dolinom, jer goli je kamen svukud i kud se ore i kud se pase.

Cilj skupa Analiza geografskih obilježja i gospodarskih mogućnosti Zagore, njezina povijesnog razvoja, etnografskih, kulturoloških i drugih posebnosti kako u ranijim stočarsko-ratarskim, tako i u suvremenim uvjetima litoralizacije i globalizacije s ciljem pronalaženja potpunijih odgovora i rješenja na aktualna pitanja o sudbini Zagore, a što u znatnoj mjeri utječe i na zbivanja u gospodarski i životno atraktivnijem primorskom pojasu, ali i u širim nacionalnim razmjerima.

Oblici rada Skup će se održati u Zadru i nekom od općinskih središta u Zagori (najvjerojatnije Dugopolju) od 19. do 22. listopada 2010. Uz izlaganja i rasprave predviđeno je predstavljanje knjiga te razgledavanje dokumentacije i fotografija. Dio programa Znanstvenog skupa realizirat će se i na terenu tj. obilaskom i upoznavanjem zagorskog prostora.

Prijava za sudjelovanje Prijave se šalju, običnom poštom ili e-mailom, do 30. studenoga 2009. Prijavi treba priložiti adresu i e-mail sudionika, naslov i sažetak izlaganja na maksimalno jednoj kartici teksta.

Zbornik radova Predviđeno je da se prijavljeni radovi objave u zborniku. Radove treba poslati, na CD-u ili putem e-maila najkasnije do 1. svibnja 2010. Strukturu rada, citiranje literature te grafičko oblikovanje rukopisa treba uskladiti s uputama koje vrijede za časopis Geoadria. Upute su objavljene na web adresi: http://hrcak.srce.hr/index.php?show=casopis&id_casopis=150

*** U drugoj obavijesti koja će se sudionicima poslati najkasnije do 1. srpnja 2010. dat će se detaljnije informacije o programu rada znanstvenog skupa, mogućnostima smještaja i sl.

Kontakti: Odjel za geografiju Sveučilišta u Zadru, Dr. Franje Tuđmana 24 i, 23 000 Zadar tel.: 023/345-050; mob.: 091/538-80-69; fax.: 023/311-282 e-mail: jfaricic@unizd.hr

Mate Matas Ludbreška 26, 10 000 Zagreb tel: 01/3021596// mob.: 091-7648015 e-mail: mate.matas@zg.htnet.hr

foto: Ivan Zagoda

Josip Faričić

102

DOGAĐANJA

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2010

Festival je posvećen popularizaciji znanosti, a nastoji različitim oblicima prezentacije – izložbama, predavanjima, radionicama… širokoj publici približiti znanost i potaknuti interes za znanstvena dostignuća.

Festival znanosti u 2010. posvećen je Zemlji .

Osmi po redu Festival znanosti održat će se od 19. do 24. travnja 2010.

DOGAĐANJA

103

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2010

DO MORSKOG DNA Tehnički muzej, 20. - 22. siječnja 2010. serija predavanja povodom 50 godina zaranjanja na najdublju točku svjetskog oceana Naime, dana 23. siječnja 1960. batiskafom Trieste uspješno je ostvareno spuštanje ljudske posade na dno Marijanskog jarka. Kod otoka Guam u Tihom oceanu Jacques Piccard i Donald Walsh izmjerili su dotada najveću dubinu mora - 10 916 m. Njihov pothvat imao je prekretničko značenje u povijesti istraživanja morskih dubina. priredio:

foto: Ivan Čanjevac

Ivan Čanjevac

104

PRIKAZI

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2010

“SLOM“

Jared Diamond Algoritam, Zagreb, 2008., 647 str. “Svi smo mi romantično zadivljeni monumentalnim ruševinama koje su ostale za propalim društvima. Divimo im se kad ih kao djeca prvi put ugledamo na fotografijama. Kad odrastemo, mnogi od nas planiraju tamo provesti godišnji odmor i sami ih kao turisti doživjeti. Privlači nas njihova često spektakularna i nezaboravna ljepota, ali i tajne na koje upućuju. Razmjeri ruševina svjedoče o nekadašnjem bogatstvu i moći njihovih graditelja – Shellyjevim riječima, hvale se: Pogledaj moja djela, o moćniče, i pati! A ipak, graditelji su nestali i digli ruke od velikih građevina koje su s tolikom mukom podigli. Kako je društvo koje je nekoć bilo tako moćno moglo skončati u slomu? Kakva je sudbina zadesila njegove građane – jesu li se odselili i (ako jesu) zašto, ili su umrli ondje kakvom neprirodnom smrću? Iza tog romantičnog misterija vreba misao koja ne da mira: bi li takva sudbina mogla s vremenom zadesiti i naše bogato društvo? Hoće li turisti jednog dana u čudu zuriti u hrđom nagrižene kosture njujorških nebodera kao što mi danas zurimo u džunglom obrasle ruševine majanskih gradova?” (str. 15). Jared Diamond, profesor geografije i psihologije na University of California široj javnosti poznat je kao autor knjige “Sva naša oružja” u kojoj se bavi razlikama u razvoju ljudskih civilizacija u posljednjih 13 000 godina i koja mu je 1998. pribavila Pulitzerovu nagradu. Dok u “Sva naša oružja” nastoji dati odgovor zašto su euroazijske civilizacije preživjele i pokorile ostale civilizacije svijeta, u svojevrsnom nastavku nazvanom „Slom“ autor se bavi upravo suprotnom temom – društvenim slomom raznih civilizacija i uzrocima koji su doveli do toga. Kroz primjere desetak različitih društava Diamond iznosi teoriju da svaki kolaps nema direktne uzroke u okolišu, ali da degradacija okoliša često služi kao katalizator pada civilizacije, posebice kada društvo reagira neodgovarajuće na takve promjene. Deforestacija i uništenje habitata, problemi s tlom (erozija, salinizacija i sl.), problemi u gospodarenju s vodom, prevelik izlov, uvođenje stranih vrsta i prenaseljenost prema Diamondu su najznačajniji procesi u okolišu koji su doprinijeli slomu nekih društava iz prošlosti Poglavlja u knjizi podijeljena su u četiri dijela. Nakon uvoda, prvi dio naslovljen je „Moderna Montana“ (str. 39-97) u kojem autor predstavlja Montanu i njezine probleme kao primjer pet glavnih tema ove knjige: čovjekov utjecaj na okoliš, klimatske promjene, odnos društva sa susjednim prijateljskim društvima (što su, u slučaju Montane, društva u ostalim

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2010

105

saveznim državama), izloženosti društva postupcima drugih, potencijalno neprijateljskih društava (kao što su danas strani teroristi i proizvođači nafte), te važnosti reakcije društva na svoje probleme (str. 47). Drugi dio naslovljen je „Društva iz prošlosti“ (str. 95-356) gdje Diamond uz pomoć komparativne metode (usporedbom prirodnih situacija koje se razlikuju s obzirom na varijablu koja zanima istraživača) nastoji shvatiti društvene slomove u kojima udjela imaju ekološki problemi. Odabrana područja i društva su Uskršnji otoci, te otoci Pitcairn i Henderson, Anasazi Indijanci i njihovi susjedi, civilizacija Maja iz srednje Amerike, civilizacija Vikinga te kolonizacija i napuštanje Grenlanda. Treći dio – „Moderna društva“ (str. 357-474) bavi se genocidom u Ruandi, uspoređuju se dva društva s otoka Hispaniole i velike razlike među njima. Osim toga, Diamond se dotiče i gospodarskog rasta u Kini te kontinenta Australije i tamošnjih problema s okolišem. Posljednji dio knjige zove se „Praktične pouke“ (str. 475-594). „Slom“ je doživio uglavnom pozitivne kritike. Časopis „Science“ ocijenio ju je kao „vjerojatno najvažniju knjigu koju ćete ikada pročitati“. Bilo je kritika koje su dovodile u pitanje neke od statističkih podataka koji se iznose u knjizi ili zamjerale Diamondu pretjeranu pesimističnost što se tiče budućnosti, a na listi zamjerki često se našlo i preveliko geodeterminističko tumačenje određenih problema. Unatoč tim zamjerkama, „Slom“ je izuzetno vrijedan doprinos u proučavanju uvijek aktualne teme ekoloških i ekonomskih pritisaka na društvo, nudeći odgovore na neka goruća pitanja iz druge perspektive, pokušavajući objasniti kako možemo, kada se nađemo u sličnoj situaciji poput mnogih civilizacija prije nas – preživjeti.

Marin Cvitanović

ERRATA CORRIGE Geografski horizont 2/2009

• U članku GEOGRAFSKI KOORDINATOR Antuna Barića, zbog tehničke pogreške na str. 75 stoje pogrešni podaci o autoru članka. Ispravni podaci o autoru članka su: Antun Barić, prof. Sela 199, 44273 Sela, Hrvatska • U članku VREDNOVANJE I OCJENJIVANJE PLAKATA Jasenke Kovačević, zbog tehničke pogreške na str. 70. i 71. učinjen je propust, te nisu navedeni autori i bibliografske reference za tablice. Autor tablice na str. 70 (Primjer 1) je Vesna Janko. Autorice tablice na str. 71 (Primjer 2) su Tanja Horvat i Renata Kanceljak. Bibliografske reference: Janko, V.; Singer, D., 2009: Zemlja i čovjek 5, Profil, Priručnik geografije s CD-om za peti razred osnovne škole, Zagreb, 14., 165. Janko, V., 2009: Zemlja i čovjek 6, Profil, Zagreb, 9., 183. Horvat, T; Kanceljak, R., 2009: Zemlja i čovjek 7, Priručnik geografije s CD-om za sedmi razred osnovne škole, Profil, Zagreb, 11. Janko, V. Zonjić, L., 2007: Geografija 8, Profil, Zagreb, 112.

106

UPUTE SURADNICIMA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2010

UPUTE SURADNICIMA Geografski horizont objavljuje stručne radove iz geografije i srodnih znanstvenih područja kao i interdisciplinarne radove. Časopis izlazi dva puta godišnje. Uredništvo prima rukopise tijekom cijele godine. U pravilu se objavljuju radovi na hrvatskom jeziku. Rukopis treba oblikovati prema izgledu objavljenih članaka u Geografskom horizontu. Članak treba napisati u najkraćem obliku što ga jasnoća izlaganja dopušta. Tekst treba biti jasan, sažet i gramatički ispravan. Uz tekst članka prilaže se i sažetak (nekoliko rečenica). Svi radovi podliježu stručnoj recenziji. Opseg rukopisa članka – računajući bilješke, literaturu, tablice, grafičke priloge – ne smije prelaziti 28 800 znakova (16 str.), od kojih na svakoj stranici 1 800 slovnih mjesta (30 redaka sa 60 slovnih mjesta u retku pri čemu se računaju i razmaci među rječima). Radovi se šalju u dva isprintana primjerka A4 formata i CD-u (program MS Word, font Times New Roman 12). Grafičke priloge (grafikone, fotografije, tablice itd.) s numeracijom valja prirediti kao posebni dokument prema standardnim načinima računalne izrade i prilagoditi širinu grafičkog priloga na 70 mm ili 150 mm u JPEG ili TIFF formatu minimalne rezolucije od 300 dpi. Grafički prilozi ne stavljaju se u tekst članka, već predviđeno mjesto za grafički prilog treba označiti rednim brojem i naslovom u izdvojenom retku. Ispod grafičkog priloga navodi se skraćenica „Sl.“, redni broj priloga prema redoslijedu u radu, te kratak, ali informativan naslov. Isto vrijedi i za tablice: u izdvojenom retku navesti redni broj, naslov i izvor tablice. Iznad tablice navodi se skraćenica „Tab.“, redni broj tablice prema redoslijedu u radu, te kratak, ali informativan naslov. Ispod tablice navodi se izvor. U slučaju preuzimanja priloga iz drugog izvora autori su sami dužni osigurati dopuštenje. Primaju se rukopisi pripremljeni sukladno uputama suradnicima Geografskog horizonta. Literatura se citira prema harvardskom sustavu. Korištena literatura citira se unutar teksta tako da se u zagradi navede prezime autora i godina izdanja; na primjer: (Stražičić, 1993) te broj stranice ukoliko se radi o citatu (Stražičić, 1993, 37). Ako rad ima dva autora, treba navesti oba, na primjer: (Turk i Mirković, 1993). U slučaju zajedničkog rada trojice ili više autora, u tekstu se navodi prezime prvog autora i skraćenica «i dr.» za druge autore, na primjer: (Graham i dr., 2000). Ukoliko se citira više članaka jednog autora iz iste godine izdanja, tada se uz godinu navode i slova po abecednom redu (npr. 2000a, 2000b itd.). Kada se navodi više radova u kontinuitetu koristi se „;“ (Friganović, 1991; Nejašmić i Bašić, 2005). Sve reference u tekstu navode se kao i prvi put, odnosno ne koriste se oblici poput «ibid.», «op. cit.» i slično. Na kraju teksta prilaže se popis literature (bibliografija) poredan prema abecednom redu prezimena autora i kronološkim redom za radove istog autora. Ovdje se navode svi autori pojedine reference. U slučaju zajedničkog rada više autora, u popisu literature se ne koristi oblik «i suradnici», nego se navode svi autori. Za mrežno dostupne radove potrebno je, nakon dostupnih osnovnih referenci (naslova, autora itd.), navesti izvor (http://) i datum učitavanja. Naziv knjige, zbornika, časopisa i publikacija piše se u kurzivu. Uredništvo, glavni i tehnički urednik pridržavaju uobičajeno pravo na sitnije izmjene teksta, tablica i način grafičke prezentacije, ali da to bitno ne utječe na sadržaj i smisao članka. Uz članak, autori su dužni dostaviti podatke o zvanju i kontakt adresu (ustanovu zaposlenja s adresom ili kućnu adresu; adresu elektroničke pošte).

107

UPUTE ZA CITIRANJE:

Literatura:

članak u časopisu: Henkel, R., 2005: Geography of Religion – Rediscovering a Subdiscipline, Hrvatski geografski glasnik 67 (1), 5-25. (Broj 67 označava godište (volumen) časopisa; (1) broj sveska unutar godišta, a 5-25 paginaciju rada u svesku.) Lozić, S., Fuerst-Bjeli , B., Perica, D., 2006: Quantitative-geomorphological and Environmental-historical Impact on the Ecological Soil Depth; Northwestern Croatia, Hrvatski geografski glasnik 68 (1), 7-25.

članak u zborniku radova: Stra ičić, N., 1996: Hrvatska – pomorska zemlja, u: I. hrvatski geografski kongres: geografija u funkciji razvoja Hrvatske: zbornik radova (ur. Pepeonik, Z.), Zagreb, 12. i 13. listopada 1995., Hrvatsko geografsko društvo, Zagreb, 102-114.

poglavlje u knjizi: Klemenčić, M., 1996: Promjene upravno-teritorijalnog ustroja Hrvatske 1918-1992, u: Hrvatske županije kroz stoljeća (ur. Miro ević, F.), Školska knjiga, Zagreb, 123-148.

knjiga: Stra ičić, N., 1996: Pomorska geografija svijeta: (regionalna pomorska geografija svijeta), Školska knjiga, Zagreb. Graham, B., Ashworth, G. J., Tunbridge, J. E., 2000: A Geography of Heritage: Power, Culture & Economy, Arnold, London.

članak na internet stranici: Faričić, J., Postoji li danas Dalmacija?, http://www.geografija.hr novosti.asp?id_novosti=202&id_projekta=0 (29.02.2004.)

Izvori:

publikacije: Popis stanovništva, kućanstava i stanova 31. ožujka 2001.: stanovništvo prema spolu i starosti, po naseljima, Statistička izvješća 1167, DZS, Zagreb, 2003.

internet stranica: Matisse’s Glossary of Internet Terms, 1994 – 2008, http://www.matisse.net/files/glossary.html (28.10.2009.) U posebnim, stalnim i povremenim rubrikama časopis objavljuje i druge priloge od znanstvenog i stručnog interesa: eseje, osvrte, recenzije, prikaze, bilješke o znanstvenim i stručnim skupovima itd. opsega do 9 000 znakova (5 str.). Takvi prilozi potpisuju se na kraju. Molimo autore da u roku od dva tjedna nakon izlaska časopisa iz tiska dostave Uredništvu časopisa bitnije tiskarske greške prema načinu objavljivanja (stranica, stupac, redak, stoji, treba) koje su se potkrale kako bi se objavile ispravke u sljedećem broju.

Uredništvo Rukopisi se upućuju na adresu:

Hrvatsko geografsko dru

tvo, Geografski horizont,

Glavni urednik,

Marulićev trg 19, p.p. 595, 10000 Zagreb, Hrvatska, tel. (01) 48 95 402, tel./faks. (01) 48 95 451, e-mail: hgd@geog.pmf.hr

110

Želite li odsada redovito primati časopis GEOGRAFSKI HORIZONT (označite križićem kućicu) pošaljite sljedeće podatke na adresu HGD-a:

Hrvatsko geografsko društvo, Geografski horizont, Marulićev trg 19, p.p. 595, 10000 Zagreb, Hrvatska, tel. (01) 48 95 402, tel./faks. (01) 48 95 451, ili na

e-mail: hgd@geog.pmf.hr

Kupac

.........................................................................................

Ulica i kućni broj

.........................................................................................

Broj pošte i mjesto ......................................................................................... Matični broj

.........................................................................................

/ Datum / Potpis / Pečat (za institucije) / : ............................................ Ukoliko želite naručiti i/ili pojedine stare brojeve Geografskog horizonta (označite križićem kućicu) popunite priloženu tablicu.� Bibliografija je dostupna na internetskoj stranici HGD-a. Naručujem sljedeće stare brojeve Geografskog horizonta:

Broj/godište

Količina