Geografski horizont 54/2 (2008) by H.G.D.

Iseljeništvo Krš Cordoba Broj 2/2008, godina LIV, ISSN 0016-7266

Izlazi od 1955.

BROJ 2/2008 • GODINA LIV • ISSN 0016 -7266

god. 54, br. 2/2008, Zagreb Stručno-informativni časopis za geografiju http://issuu.com Nakladnik:

Hrvatsko geografsko društvo

Marulićev trg 19, 10000 Zagreb, Hrvatska tel. (01) 48 95 402, tel./faks. (01) 48 95 451, e-mail: hgd@geog.pmf.hr http://www.hagede.hr

Uredništvo: Sanja Faivre, Borna Fürst-Bjeliš, Jelena Lončar, Aleksandar Lukić, Josipa Rodić, Igor Tišma, Ružica Vuk, Ivan Zupanc (svi iz Zagreba), Vera Graovac (Zadar) Glavna urednica:

Borna Fürst-Bjeliš

Tajnik uredništva:

Ivan Zupanc

Grafički i tehnički urednik:

Ivan Zagoda

Korektura:

Jadranka Čelant Hromatko

Slog i prijelom:

Ivan Zagoda

Tisak:

MTG Topgraf d.o.o., 2008.

Naklada:

500 primjeraka

Cijena časopisa:

za pravne osobe 30 kn, za fizičke osobe 25 kn

Časopis izlazi uz pomoć Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske. Za potpisane članke odgovaraju autori, za nepotpisane uredništvo. Rukopisi se ne vraćaju. Niti jedan dio ove publikacije ne smije se preuzeti, kopirati, prevoditi ili na bilo koji način reproducirati u bilo kojem pisanom ili elektroničkom mediju bez pismene suglasnosti i dozvole autora i izdavača. Časopis Geografski horizont učenicima i nastavnicima kao dodatnu literaturu preporuča Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa. KLASA: 602-01/07-01/00331; URBROJ: 533-12-07-0004. od 24. srpnja 2007.

Slika na naslovnoj stranici: Muzej Aborigina - Canberra (foto: R. MesarićŽabčić)

ČLANCI

TVRTKO-JOSIP ČELAN Bura u Makarskoj

REBEKA MESARIĆ-ŽABČIĆ Australija, obećana zemlja? 17

EMIR TEMIMOVIĆ Krški reljef u poriječju Sane s pregledom poznatijih speleoloških objekata

35 43

TOMISLAV ŠEGOTA Krš ili kras? Krš!

IVAN ZUPANC Gradska naselja Hrvatske u popisima stanovništva 1961.-2001. MILAN VRESK 53

Gradska i ostala naselja u Hrvatskoj - Model izdvajanja 2001.

IZ NASTAVNE PRAKSE MIRKO BRAZDA “Elementarne” ili “prirodne” nepogode

-nedorečenost u geografskim udžbenicima

PUTOPIS 65

MARIJAN BIRUŠ Cordoba nekad i danas

KRONIKA Geografski instituti u Hrvatskoj:

povodom 60-godišnjice početka rada i djelovanja

INFO KARTICA 79

Veličina kućanstava u gradskim četvrtima Grada Zagreba 2001. (%)

KARTA GOVORI

Starenje stanovništva Zagreba 1991. i 2001.

DOGAĐANJA 82

IDENTERRA: prezentacija koncepcijsko-metodološkog modela 86

XV. državno natjecanje iz geografije

IN MEMORIAM 92

Željko Skala (1935.-2008.)

Dragi čitatelji Geografskog horizonta, Zadnji broj našeg časopisa stigao je proljetos u sve osnovne i četvorogodišnje srednje škole i gimnazije. Ovime smo uklonili, prema Vašem mišljenju, najveći nedostatak Horizonta, a to je bila njegova slaba dostupnost, a i redovitost u izlaženju dva broja godišnje je uspostavljena. Možemo reći sa zadovoljstvom da je velik broj škola, a zapravo ste to Vi – nastavnici geografije, prepoznali nužnost doticaja sa stručno-informativnim glasilom svoje struke, odnosno sa svojim strukovnim udruženjem. Od ove godine Geografski horizont će biti na policama velikog broja hrvatskih školskih knjižnica. Ukoliko želite, moguće je također naručiti i pojedina starija godišta koja nisu rasprodana. Potpuno ažurna bibliografija svih članaka je dostupna na internetskoj stranici Hrvatskog geografskog društva. Dovoljno je poslati popunjenu narudžbenicu koja se nalazi na zadnjoj stranici časopisa u Hrvatsko geografsko društvo. Veliko nam je priznanje i nagrada također što nam Geografski horizont odlazi i na adrese izvan Hrvatske – na Sveučilište i znanstveno-istraživački centar u Kopru – Univerzu na Primorskem, na njemački geografski institut u Leipzigu „Leibniz – Institut für Länderkunde“ koji se posebno bavi istraživanjima prostora Jugoistočne Europe, na Oddelek za geografijo Sveučilišta u Ljubljani, te u Ukrajinu, u Vernadsky National Library of Ukraine iz Kieva. Dragi nastavnici, kolege geografi širom Hrvatske, studenti, Geografski horizont je Vaš časopis, on služi Vama, a Vi ste pozvani i da ga stvarate. Javite se svojim prilozima, prikazima, obavijestima. Podijelite svoja iskustva s kolegama kroz naš časopis; neka on bude uvijek aktualan izvor dobrih informacija. Neka on bude naš živi geografski forum, na koji ćemo uvijek rado doći vidjeti što ima nova! Srdačno,

BURA U MAKARSKOJ Tvrtko-Josip Čelan Bura je mahovit, relativno hladan i suh vjetar koji puše s planina na istočnoj obali Jadrana prema moru; ima barem umjerenu jačinu i traje barem nekoliko sati. Za razvoj bure odlučna je planinska pregrada koja nije osobito visoka, a dijeli toplo područje od hladnog. Zbog položaja planina bura puše pretežno sa sjeveroistoka. Uzroci i mehanizam bure nisu još dovoljno poznati. Analiza godišnje ruže smjera i prosječne brzine vjetra za Makarsku u desetogodišnjem periodu (1987.-1996), pokazala je da su učestalija strujanja iz SE, nego NE smjera. Siječanjski i srpanjski podaci o vjetru, potvrdili su da je bura češća u hladnijem dijelu godine kada i dostiže veću jačinu. K tome su u prvom mjesecu jača strujanja iz istočnog, a u sedmom iz zapadnog kvadranta. Iako je najučestaliji smjer bure u Makarskoj NE, najveću srednju brzinu ona ostvaruje smjerom NNE.

Uvod Vjetar koji je mahovit, relativno hladan i suh te puše s planina na istočnoj obali Jadrana prema moru, ima barem umjerenu jačinu i traje barem nekoliko sati naziva se burom (Penzar i dr. 2001, 124). Za razvoj bure odlučna je planinska pregrada koja nije osobito visoka, a dijeli toplo područje od hladnog. Zbog položaja planina bura puše pretežno sa sjeveroistoka, iako bura nije isto što i sjeveroistočni vjetar. Bura naime nije naziv za određeni smjer vjetra, te ga niti ne bi trebalo unositi u ružu vjetrova (Penzar i dr. 2001, 124), tako da uz smjer NE stoji naziv grego ili greco. Sličan naziv, najčešće iskrivljen, za vjetar sličan buri može se čuti, uglavnom od starijih stanovnika hrvat-

skog dijela Jadrana. Tako, primjerice u Brelima, ljudi koriste naziv gregal. Bura je na primorskoj strani obalnih planina katabatički (silazni) vjetar koji predstavlja rušenje hladnijeg zraka s kopna niz obronke, a osobito jako niz planinske usjeke i točila. To određuje njezin smjer koji je većinom NNE, NE ili ENE, ali na nekim mjestima može biti N, pa čak i NW. Zanimljivo, na talijanskoj obali kraj Ancone, bura ima smjer SW (lokalno stanovništvo je naziva bora). Uzroci i mehanizam bure nisu još dovoljno poznati. Zbog toga mnogi autori taj fenomen proučavaju s različitih aspekata (Vučetić 1985). Zanimljivo je stoga obratiti pozornost na buru na makarskom području. Iako je učestalost manja, a trajanje bure kraće nego na sjevernom Jadranu,

Tvrtko-Josip Čelan: BURA U MAKARSKOJ GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2008, 7-16

brzina odnosno jačina koju postiže na području Makarske, i ne razlikuje se od senjske. Uostalom, po snazi bure na našoj su obali poznati Rijeka, Senj, Split i Vrulja1 (Šegota i Filipčić 1996, 420). Zbog malenog broja stručnih i znanstvenih članaka o buri u Makarskoj, sličnosti prizemnih sinoptičkih situacija Makarske i Splita te sličnoj učestalosti i trajanju bure u ta dva grada, koristio sam se i napisima o buri u Splitu. Ono po čemu se vjetar razlikuje u ta dva grada je raspodjela smjera i brzine, što ovisi o reljefnoj prepreci, odnosno konfiguraciji terena (niža nadmorska visina i manji nagib reljefne prepreke kraj Splita). Trajanje bure i njena jačina znatno ovise o lokalitetu na kojem se promatraju (Bajić 1989, 9).

Zanimljivo je i da su u okviru znanstvenog projekta “Istraživanje vremena i klime SRH”, koje je proveo tadašnji Republički hidrometeorološki zavod SRH, obavljena opsežna istraživanja vjetra. Osnovno težište tog istraživanja bili su podaci anemografskih stanica od barem deset godina mjerenja, te opažanje smjera i brzine vjetra klimatoloških stanica (Poje i Hrabar-Tumpa 1982, 13). Međutim na tome popisu nema niti Makarske niti jednog drugog mjesta s područja makarskog primorja. K tome treba dodati i da danas, usprkos brojnim lokacijama s izrazito jakom burom na tom području, samo u Makarskoj postoji standardna meteorološka stanica2. Ne može se niti za sve klimatološke stanice potvrditi da su reprezentativne

Sl. 1. Bura u Makarskoj

Vrulja (lokalni naziv Vruja/ Velika Vruja), naziv za vrulju pod prijevojem Dubci (298 km), 18 km NW od Makarske. U Podgori te selu Kotišina (iznad Makarske) postoje samo kišomjerne postaje, a na Biokovu kraj doma pod Vošcem totalizator, koji nije u funkciji. Na zgradi osnove škole u Brelima postoji anemometar, a kraj TV-tornja na Sv. Juri (1762 m) meteorološka kućica - ali se opažanja ne vrše u skladu sa standardima. 2

Tvrtko-Josip Čelan: BURA U MAKARSKOJ GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2008, 7-16

Tab. 1. Čestina smjerova (%) i jačina vjetrova (Bf), Makarska 1987.-1996.

Smjer

Jačina vjetra (Bf) 0

Čestina

2,1

1,6

1,0

0,7

0,6

0,2

0,1

0,03

0,01

6,9

4,8

NNE

1,2

1,0

0,6

0,5

0,3

0,2

0,1

0,03

0,01

4,4

5,6

1,7

1,1

1,7

0,8

0,4

0,5

0,2

0,4

0,1

7,0

5,9

ENE

0,6

0,5

0,1

0,04

0,03

0,02

1,5

3,9

2,8

2,5

3,9

1,0

0,6

0,2

0,04

0,01

11,1

3,8

ESE

2,1

2,6

1,3

1,1

0,6

0,2

0,04

7,9

3,8

2,4

3,9

2,7

1,0

0,4

0,04

0,03

14,4

4,4

SSE

1,1

1,6

0,9

0,7

0,3

0,1

0,02

4,7

3,8

1,9

1,6

0,8

0,1

0,04

0,1

4,5

2,5

SSW

0,9

1,0

0,8

0,1

0,02

0,03

2,9

2,8

1,6

1,7

3,1

0,5

0,1

0,01

7,1

3,5

WSW

0,9

1,0

0,5

0,1

0,01

2,5

2,4

1,0

1,4

5,1

0,3

0,1

0,01

7,9

3,8

WNW

0,7

0,9

0,6

0,1

0,02

0,01

2,3

2,8

2,1

1,9

3,2

0,6

0,1

0,04

8,0

3,4

1,6

1,8

0,6

0,1

0,02

4,2

2,4

2,9

0,0

NNW TIŠINA

2,9

UKUPNO

2,9

24,7

26,1

28,1

9,5

4,6

2,7

0,01

Srednja brzina (m/s)

0,01

0,02

0,8

0,7

0,01

0,2

0,1

0,0

0,01

Izvor: Državni hidrometeorološki zavod

za šire područje, pogotovo one koje su na obalnom području, gdje su topografski uvjeti pogodni za nastajanje jakih vjetrova, sklonih mijenjanju i na manjim udaljenostima (Poje i Hrabar-Tumpa 1982, 14). Primjerice, na pojedinim lokacijama u središtu Makarske bura je slaba, a na drugima, u neposrednoj blizini, može biti izrazito opasna što potvrđuje i smrtni slučaj od prije 15 godina. Meteorološka stanica u Makarskoj, nekoliko je puta mijenjala lokaciju, pa je tako prekinut kontinuitet opažanja na jednome mjestu. Od 18. travnja 1990., suvremena, Glavna meteorološka postaja Makarska, smještena je na šumovitom poluotoku Osejavi, na 49,91 metara nadmorske visine. Prethodno se stanica, smještena na stotinjak metara od mora, nalazila uz zgradu današnjih Hrvatskih

šuma, a nakon toga u dvorištu stare osnovne škole, na nadmorskoj visini od samo šest metara.

Karakteristike bure u Makarskoj Vrlo aktivni makarski franjevci mnogo su pridonijeli razvoju grada. Od fra Andrije Kačića Miošića, čuvenog književnika-prosvjetitelja, do dr. fra Jure Radića, biologa, utemeljitelja instituta «Planina i more», osnivača malakološkog muzeja i k tome najzaslužnijeg pojedinca što je Biokovo postalo parkom-prirode (16.6.1981.) Značaj franjevaca, očituje se i zapisima o buri, a pogotovo fra Nikole Gojaka. On je od 1712.-1772. vodio opsežnu kroniku u kojoj je između ostalog pisao i o vremenu, a naročito o buri. Iako bi se iz tih

Tvrtko-Josip Čelan: BURA U MAKARSKOJ GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2008, 7-16

Sl. 2. Godišnja ruža smjera (%), Makarska 1987.-1996.

opširnijih zapisa mogle iščitati i klimatske prilike toga doba, oni su unošeni na temelju subjektivnog opažanja, odnosno bez instrumenata. Stoga ćemo u ovome radu koristiti sve dostupne suvremene klimatološke pokazatelje. Posljednji obrađeni, desetogodišnji period, od 1987.-1996., prije svega ukazuje da je učestalost vjetra uvjerljivo najveća iz smjera SE (14,3%) (tab. 1). Iako je smjer juga SE, svaki SE vjetar ne mora biti jugo. Općenito, strujanja zraka u Makarskoj su najčešća iz smjerova E, ESE i SE, dakle prije svega iz jugoistočnog kvadranta, što je uočljivo na slici 1. Najveću jačinu (od 7-10 bofora) ostvaruju pak samo vjetrovi iz smjerova NNE, NE i ENE, dakle radi se o smjerovima bure. Da bi jasnije uočili čestinu smjerova te jačinu, odnosno brzinu vjetrova, potrebno je analizirati vrijednosti za siječanj i srpanj na području Makarske. Pri tome treba naglasiti da se podaci odnose na 15-godišnji period, 1981.-1995.godine. Tablica 2 (siječanj) ukazuje na dominantnu učestalost NE-smjera (16,3%), koji je u godišnjoj raspodjeli vjetrova zastupljen sa samo 7%. Za razliku od siječnja, zastupljenost NE-smjera u srpnju samo je 3

6,7 % (tab. 3). Upravo taj podatak zorno govori da je bura vjetar učestaliji u hladnijem dijelu godine, a da je ljeti zapravo rijedak. Međutim, bura kroz smjer NNE može i u lipnju i srpnju doseći snagu i veću od 9 bofora. Tako je 22.06.1999. bura puhala orkanskom jačinom3. Najčešći smjer bure je sjeveroistok, no može imati i druge smjerove, ovisno o reljefu (Šegota i Filipčić 1996, 420). I ovdje treba naglasiti da svako strujanje iz tog pravca nije bura, premda ona dominira. Kao posljedica termičkih razlika mora i kopna, a ne rasporeda anticiklona i ciklona, može puhati vjetar s kopna, premda je rjeđi od zmorca. Za kopnenjak lokalno stanovništvo koristi naziv burin, premda je ispravnije reći da je burin početni ili završni stadij bure. Zmorac smanjuje brzinu bure (jer puše suprotnim smjerom), a kopnenjak je povećava (jer puše u «istom» smjeru kao i bura; ako je kopnenjak dovoljno jak, u području gdje nastaje «usisava» se hladniji zrak iz zaleđa pa kopnenjak prijeđe u pravu buru, samo što ona traje vrlo kratko) (Šegota i Filipčić 1996, 423). Iako su najučestalija strujanja iz NE smjera (sl. 2), najveća je srednja brzina vjetra (7,9 m/s) ve-

Orkanska jačina je 12 bofora (32,7 m/s; 63 čvora; 115 km/h).

Tvrtko-Josip Čelan: BURA U MAKARSKOJ GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2008, 7-16

Sl. 3. Ruža vjetrova (%), Makarska, siječanj, 1981.-1995.

zana za NNE pravac, gdje su zabilježeni i najjači apsolutni maksimalni udari bure. Uz NNE, bura postiže veliku srednju brzinu, i u smjerovima NE te ENE (6 m/s). Zanimljivo, ENE jedan je od najrjeđih smjerova vjetra u Makarskoj tijekom cijele godine, ali udari bure mogu biti orkanski u tom pravcu. Općenito, najveću snagu, od 10 bofora bura dostiže u pravcima NE i NNE, dok se olujno jugo (smjer SE) rjeđe javlja (tab. 2). Uz srednju brzinu, zanimljivo bi bilo pogledati i podatke o apsolutnim maksimalnim udarima bure. Glavna meteorološka postaja Makarska bilježi ih precizno od lipnja 1995. Navest ćemo samo neke od bura čiji su apsolutni maksimalni udari, u periodu 1995.-2000., dostigli 12 bofora, odnosno orkansku jačinu. Od 15 najjačih udara, 4

sedam ih je imalo smjer NNE, šest NE, a dva ENE. Udar od čak 69,5 m/s zabilježen je 26. prosinca 1996., a 28. veljače 1997. od 68, 4 m/s. Ti se iznosi ipak ne mogu smatrati apsolutno pouzdanima zbog osjetljivosti anemografa4 pri velikim brzinama. Stoga se apsolutnim maksimalnim udarom, pouzdano izmjerenim smatra onaj od 30. ožujka 1997. koji je iznosio 60,5 m/s. Ova tri spomenuta udara imala su smjer 23*, dakle NNE, u kojem vjetar ostvaruje najveću srednju brzinu i u siječnju i u srpnju (tab. 2, tab. 3). S obzirom na vremensku raspodjelu, apsolutni maksimalni udari su najčešći između prosinca i veljače, dakle u zimskim mjesecima, premda treba naglasiti da veliku snagu mogu doseći u ožujku5, a ponekad čak i u travnju.

Koliko su osjetljivi mjerni instrumenti pri velikim brzinama vjetra pokazuje i primjer olujne bure s orkanskim udarima, na Makarskom području 23. siječnja 2008. Toga dana na državnoj cesti D-8 (Jadranska magistrala), kod Promajne, prevrnuo se šleper slovenskih registarskih oznaka. Zbog bure je cijeloga dana bio u prekidu trajektni promet između Makarske i Sumartina na otoku Braču, iako treba napomenuti da prekid prometa na navedenoj liniji nije neuobičajen kada puše jaka bura na tom području. Bura je u Makarskoj počinila štete na kioscima te krovnim konstrukcijama velikih prodajnih centara. Potopljeno je i nekoliko brodica u gradskoj luci, polomljeni su i savinuti brojni prometni znakovi, po gradu su prevrnute kante za smeće, pokidane tende, a polomljen je i veliki broj borova koje su vatrogasci, kao i odrone kamenja i zemlje, morali ukloniti s prometnica. Bura u Makarskoj oštetila je i instrumente za mjerenje brzine vjetra na Glavnoj meteorološkoj postaji u Makarskoj (www.crometeo.hr ). 5 Stanovništvo voli isticati jačinu tzv. marčanih bura (bura u ožujku), međutim te bure su ipak rjeđe i u pravilu kraće traju od bura u periodu od prosinca do veljače.

Tvrtko-Josip Čelan: BURA U MAKARSKOJ GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2008, 7-16

Tab. 2. Čestine smjerova (%) i jačina vjetrova (Bf), Makarska, siječanj, 1981.-1995. godina

Smjer

Jačina vjetra (Bf) 0

Čestina

3,2

2,7

1,8

0,5

0,6

0,5

0,1

NNE

0,7

0,5

0,2

0,4

0,2

0,4

0,2

0,1

4,2

3,6

2,6

1,6

0,9

0,5

1,2

0,7

ENE

0,4

0,3

0,1

0,2

0,1

5,8

4,0

4,2

0,7

0,2

ESE

0,9

1,2

0,9

0,1

1,8

3,7

3,6

1,7

0,7

0,4

SSE

0,9

0,3

0,1

0,4

1,0

2,0

1,3

0,5

SSW

0,5

0,6

1,7

2,2

2,8

0,5

WSW

0,5

0,3

0,1

2,3

2,0

4,5

0,1

WNW

0,4

0,3

0,4

2,5

2,8

3,4

0,9

0,4

0,5

NNW TIŠINA

0,6

UKUPNO

0,6

0,8

0,1 0,1

0,1

Srednja brzina (m/s)

12 9,5

3,7

0,1

3,2

7,9

0,1

16,3

6,3

1,2

6,0

14,2

2,7

4,2

3,8

12,1

4,4

1,6

2,8

4,9

3,3

1,7

2,8

7,3

3,3

1,2

2,5

8,9

3,1

1,1

2,6

9,6

3,1

1,8

2,3

0,1

0,1 0,1

0,1

0,6 27,4

26,9

27,8

8,1

3,2

2,3

1,0

1,6

0,9

0,2

0,0

Izvor: Pomorski meteorološki centar, Split

Udari se znatno razlikuju u Makarskoj. Najveću jačinu bura postiže u podnožju Biokova, odnosno na višim predjelima grada uz jadransku turističku cestu. Brzina bure opada prema gradskom središtu, odnosno moru, premda i tu udari mogu biti vrlo jaki. Primjerice, glavni makarski trg, fra Andrije Kačića Miošića, otvoren je sjevernoj strani, tako da se bura kanalizira kroz nekoliko uskih odvojaka. Jedan od brojnih udara u tim odvojcima (odvojci su zapravo kale - uske gradske uličice) izazvao je čak i smrtni slučaj (28.12.1992.). Postoje i napisi o tragičnim posljedicama bure u prošlosti. Tako Ante Obuljen, u članku o olujnim burama na Jadranu iz 1932., iznosi podatke o olujnoj buri u travnju 1927. Između ostalog navodi: “Žrtva ove bure bio je docent zagrebačkog univerziteta poznati planinar Maksimilijan Mandl,

kojega je bura i snježna mećava zatekla na Biokovu” (Obuljen 1932, 12). Brojni udari bure znali su uvjetovati veliku materijalnu štetu. O tome se pisalo i u kronikama, u prošlosti, ali se dosta toga može pročitati i vidjeti u medijima, posebice posljednjih godina. Najpoznatiji je primjer, spektakularni pad šatora na igralištu sportskog centra u Makarskoj, 31.03.2001., postavljenog za zabavno-glazbenu manifestaciju Porin. Taj pad ipak nije primarno uvjetovan udarom bure, već ljudskim neznanjem i nemarom. Uobičajene su i pojave savijanja stabala, a za vrijeme orkanskih udara i njihovog čupanja. Bura često zna prouzročiti i veću materijalnu štetu na objektima. Analiza siječanjskih podataka (tab. 2), ukazuje da dvoznamenkastu zastupljenost imaju još dva

Tvrtko-Josip Čelan: BURA U MAKARSKOJ GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2008, 7-16

Tab. 3. Čestine smjerova (%) i jačina vjetrova (Bf), Makarska (srpanj, 1981.-1995.)

Smjer

Jačina vjetra (Bf) 1

2,4

1,4

0,9

0,5

0,7

NNE

0,5

0,4

0,3

0,5

0,2

1,9

1,5

1,4

0,9

0,5

ENE

0,2

0,1

3,5

2,8

3,2

0,3

0,1

ESE

2,2

1,6

0,5

0,4

0,2

3,8

3,7

2,2

1,1

0,5

SSE

0,8

1,2

0,2

1,7

2,1

1,1

SSW

0,7

0,8

1,2

3,2

5,8

2,7

WSW

0,3

0,5

0,2

3,8

6,6

6,1

0,5

WNW

0,6

0,9

0,2

0,1

2,7

4,5

2,8

0,5

0,2

NNW

0,8

0,5

0,4

0,2

0,1

TIŠINA

2,8

UKUPNO

2,8

0,5

Čestina 8

Srednja brzina (m/s)

12 6,3

4,1

2,2

5,8

6,7

4,2

0,1

0,6

4,8

0,1

10,0

2,9

0,1

4,8

2,5

11,4

3,1

0,2

2,5

2,8

0,1

4,9

2,5

0,1

2,8

3,1

12,5

2,9

1,1

2,5

0,3

0,1

17,1

3,0

0,1

1,8

2,7

0,2

10,7

3,1

2,0

3,0

2,8 29,0

34,3

23,3

5,7

3,0

1,9

0,1

0,0

0,1

0,0

Izvor: Pomorski meteorološki centar, Split

smjera. Prvi je E (14,8%), koji je i u godišnjoj ruži smjera (sl. 1), drugi zastupljeni pravac vjetra. Iako je to smjer levanta, javlja se i tzv. bura u levantu. Udio siječanjskog strujanja SE (12, 1%), niži je od godišnjeg prosjeka, ali je konstantno visoko zastupljen (primjerice u srpnju 11,4%). Uostalom to je i najčešći smjer vjetra u Makarskoj. U siječnju je tišine samo 0,6 %, dok je u srpnju 2,8 %, tako da je siječanj vjetrovitiji od srpnja, prije svega zbog dominantnih strujanja iz istočnog kvadranta. U srpanjskoj ruži vjetrova (sl. 3), prevladava suprotna, zapadna komponenta. Prije svega su zastupljeni smjerovi - W (17,1%), SW (12,5%) i NW (10,7%). Uz to, strujanja iz svih pravaca zapadnog kvadranta (osim WSW) su učestalija nego u siječnju. Razlog dominaciji je prije svega pojava etezije, odnosno maestrala, te dnevnog strujanja

s mora na kopno (zmorca), karakterističnih za topliji dio godine. Broj dana s burom pada od sjevernog prema srednjem i južnom Jadranu; učestalost i trajanje bure smanjuje se od sjevera prema jugu, kao i udaljavanjem od Dinarida. U 30-godišnjem periodu (1958.-1987.) u Splitu je zabilježeno 116 situacija s olujnom burom. To je četiri puta manje nego u Senju, na sjevernom Jadranu. Godišnji prosjek tako iznosi 3,8 situacija s olujnom burom za Split. Taj podatak može se smatrati relevantnim i za Makarsku. Kao i na sjevernom Jadranu, olujna bura na srednjem Jadranu najčešća je u zimskim mjesecima. U Splitu je njezinu prosječno trajanje 4,7 sati za razliku od senjskih 12,3 sata. Iako se učestalost i trajanje olujne bure u Senju i na srednjem Jadranu razlikuju, apsolutni maksimal-

Tvrtko-Josip Čelan: BURA U MAKARSKOJ GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2008, 7-16

ni udari vjetra puno su bliži po iznosu. Stoga se olujna bura, s brzinama većim i od 40 m/s može pojaviti duž cijele jadranske obale (Vučetić 1991). Iako je Senj poznat po velikim brzinama bure, događa se da maksimalni udari nisu zabilježeni u Senju (Šegota i Filipčić 1996, 426). S obzirom na veliku nadmorsku visinu Biokova (najviši vrh Sv. Jure, 1762 m), te na izraziti nagib njegovih južnih, primorskih padina (sjeverni dio planine manje je nagnut) upravo je za buru na području makarskog primorja karakteristična katabatička komponenta. Stoga je veliki značaj manjih prijevoja te sedla preko kojih se “prelijeva” taj vjetar. Spomenuli smo Vrulju (Dubce), čuvenu po snazi bure. Bura s tog područja veći utjecaj ima za Brela, jer do Makarske stiže oslabljena. Bura je češća na Vrulji nego u Makarskoj6. Naime, kada sloj hladnijeg zraka u unutrašnjosti nije debeo, on prelazi planinu samo preko nižih prijevoja pa i bura na obali puše samo ispod takvih mjesta (Penzar i dr. 2001, 126). Bura veliku snagu ostvaruje spuštajući se sa sedla Baščanske Strane (iznad Baške Vode). Uostalom to je i lokacija na kojoj se snijeg najduže zadržava na primorskoj padini Biokova. Strana je otvorena stalnim prodorima hladnoga zraka sa sjevera i sjeveroistoka, naročito u zimskome periodu. Zbog toga jaka bura puše i u Baškoj Vodi, te pogotovo na Baškom polju i Promajni7. Utjecaj strujanja s Baščanske Strane snažan je i u Makarskoj. Izrazitu jačinu bura u tom gradu dobiva “prelijevajući” se preko sedla Štrbina, smještenim pod vrhom Vošcem (1421 m), neposredno iznad Makarske. Kod lokalnog stanovništva uvriježena i je podjela na donju i gornju buru8. Donja bura puše iz već spomenutih pravaca, te je češća i jača, dok gornja puše s prijevoja južno od Makarske (Staza, Stupica...).

Arhitektura primorskih gradova i stambenih prostora u njima prilagođava se na različite načine utjecaju vjetrova pa tako i bure. Klasični način zaštite od bure je izbjegavanje gradnje prozora na sjevernoj strani, izgradnja čvrste krovne konstrukcije i njen položaj sjever-jug, dok je smjer pružanja kalalarge (glavne uske ulice u jezgri primorskih gradova) zapad-istok. Mjesta izložena jačim bočnim udarima, štite se izgradnjom kamenih pregrada, koje ublažavaju snagu bure (primjer je veliki kameni suhozid na Vrulji, čime se smanjila opasnost za vozila, s obzirom da je bilo nekoliko prevrtanja.). Makarska se osim tih uobičajenih načina zaštite nije na neki poseban način branila od bure. Pri izgradnji objekata znali su se događati i veći propusti, pogotovo ako arhitekti nisu bili s tog područja. Primjer za to je zgrada Srednjoškolskog centra, previše ostakljena, a izgrađena na mjestu izloženom jakim udarima bure. Zbog toga se morala dodatno štititi nakon izgradnje. Destrukcijski elementi makarske bure najvidljiviji su na savijenim stablima alepskih borova, čempresa i maslina. Uostalom iz povijenosti stabala mogu se ustanoviti položaji izloženi buri kao i pripadni smjer tog vjetra (Penzar i dr. 2001, 125). Osim prilagođavanja arhitekture prirodnim uvjetima, stanovništvo je na različite načine pokušavalo spasiti usjeve od snažnih bura. Zanimljivo je da su stariji stanovnici toga područja (primjerice u Brelima), običavali utegom nakositi voćke, a posebno masline u smjeru puhanja bure. Da su mlade voćke ostale u vertikalnom položaju, bura bi ih iščupala. Utjecaj bure vidljiv je i po potopljenim brodicama u makarskoj luci (koja u cijelosti nije dobro zaštićena od bure), te pogotovo, po već spomenutim, ponekad tragičnim posljedicama izazvanim orkanskim udarima.

Dubci (298 m), najniži su prijevoj na Biokovu; iako ne postoje znanstveni parametri, opće je poznata činjenica da su prodori hladnog zraka učestaliji na tom mjestu, a koliko je opasna vožnja tim prijevojem za vrijeme bure, godinama je svjedočila crna policijska statistika. Podizanjem burobrana na mjestu najjačeg udara, smanjio se i pogibeljni učinak bure na tom dijelu Makarskog primorja. 7 Toponim Promajna također otkriva koliko je značajan utjecaj bure na život ljudi (promaja je dijalektizam - naziv za propuh). 8 Nazivi donja i gornja bura etimološki se vežu uz pojmove Donje i Gornje makarsko primorje. Donje primorje prostire se od Dubaca do Makarske (sjeverozapadni dio), a Gornje primorje od Makarske do Gradca (jugoistočni dio).

Tvrtko-Josip Čelan: BURA U MAKARSKOJ GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2008, 7-16

Kako detaljna, stručna i znanstvena analiza bure može biti vrlo važna i za društveno geografsku valorizaciju prostora, ukazao je Ivo Lukšić u članku o području manje brzine bure u podnožju Biokova. Ako se područje manje brzine bure ili izostanak bure uz podnožje planine češće pojavljuje na istome mjestu, ono može biti povoljno za izgradnju cesta i dalekovoda, plovidbu, poljoprivredu, a zanimljivo je i sa stanovišta korištenja energije vjetra i zrakoplovstva (Lukšić 1995, 141). Lukšić je utvrdio da je lokalni izostanak bure, u ovom slučaju u Makarskoj, (dok je bura u isto vrijeme puhala u 11 obližnjih postaja (Sv. Jure,

Split-Marjan, Jelsa, Ploče, Bol...), češći sredinom dana, a područja manje brzine ili izostanka bure pojavljuju se u sloju bure blizu podnožja planinske prepreke (Biokova). Razlog tome je slabljene bure, ispod prvog brijega zavjetrinskog vala u sloju bure. Lukšić je u radu predložio detaljnije istraživanje bure kod Makarske. Međutim, za to bi, nakon jednostavnih uvodnih mjerenja na terenu, trebalo postaviti 3-4 anemografa (po mogućnosti još nekoliko njih i na brodove), te aktivirati postaju Sv. Jure (tehničari na odašiljaču povremeno daju medijima podatke o temperaturi, ali se ona ne mjeri u skladu s klimatološkim standardima).

Zaključak Analiza godišnje ruže smjera i prosječne brzine vjetra za Makarsku u desetogodišnjem periodu (1987.-1996), pokazala je da su učestalija strujanja iz SE, nego NE smjera. Siječanjski i srpanjski podaci o vjetru, potvrdili su da je bura češća u hladnijem dijelu godine kada i dostiže veću jačinu. K tome su u prvom mjesecu jača strujanja iz istočnog, a u sedmom iz zapadnog kvadranta. Iako je najučestaliji smjer bure u Makarskoj NE, najveću srednju brzinu ona ostvaruje smjerom NNE. Mjerenja pokazuju da najjači apsolutni maksimalni udari bure također imaju NNE - smjer. Iako je rijetko ENE strujanje, bura i u tome pravcu ostvaruje orkanske udare. Makarska bura, rjeđa je i kraće traje od senjske, ali njeni razorni učinci izazvani lokalnim reljefnim efektima (Biokovo), itekako su zanimljivi za dublju analizu. Stoga je potrebno posvetiti veću pažnju u stručnim i znanstvenim radovima, situacijama s burom i na tom dijelu Jadrana. Posebno u kontekstu kvalitetne valorizacije različitih društveno-geografskih sadržaja (promet, urbana mreža, razvoj gospodarstva), koja će biti moguća tek nakon detaljne analize bure na području Makarske. Uz to, potrebno bi bilo vidjeti i vrijednosti vjetra na ostalim lokacijama na makarskom primorju, pogotovo Vrulji, gdje je bura i češća i jača, nego u Makarskoj. Ta se potreba posebno pokazala nakon brojnih propusta pri određivanju lokacije i gradnji kapitalnih objekata na našoj obali.

Literatura: Bajić, A. (1989): Olujna bura na sjevernom Jadranu (prvi dio), Rasprave 24, Republički hidrometeorološki zavod, Zagreb, 1- 9. Šegota, T.; Filipčić, A. (1996): Klimatologija za geografe, Školska knjiga, Zagreb. Lukšić, I. (1995): Područje manje brzine bure blizu podnožja Biokova, Prirodoslovna istraživanja biokovskog područja, Hrvatsko ekološko društvo, Zagreb, 141- 147. Obuljen, A. (1932): Olujne bure na Jadranu, Jadranska straža 10, br. 1. Penzar, B.; Penzar, I. (1997): Bilješke iz 17. i 18. stoljeća o vremenu u Makarskoj, Hrvatski meteorološki časopis, Hrvatsko meteorološko društvo, Zagreb. Penzar, B.; Penzar, I.; Orlić, M. (2001): Vrijeme i klima hrvatskog Jadrana, Nakladna kuća «dr. Feletar», Zagreb. Poje, D. (1995): O nazivlju vjetrova na Jadranu, Hrvatski meteorološki časopis 30 , Hrvatsko meteorološko društvo, Zagreb, 55-62.

Poje, D. (1995): Bura (Bora) and Burin at Split , Hrvatski meteorološki časopis 30 , Hrvatsko meteorološko društvo, Zagreb. 1- 19. Poje, D.; Hrabar-Tumpa, G. (1982): Vrlo jaki i olujni vjetrovi na Jadranu, Acta Adriatica 23, 11- 20. Visković, S. (1991): Sinoptičke situacije i procesi makro razmjera kod olujne bure u Splitu, Vijesti, Pomorski meteorološki centar, Split. Vučetić, V. (1985): Karakteristike bure u lokalnim i mezorazmjerima, Rasprave 20, Republički hidrometeorološki zavod, Zagreb. Vučetić, V. (1991): Statistička analiza olujne bure na Jadranu, Hrvatski meteorološki časopis 26 , Državni hidrometeorološki zavod, Zagreb.

Izvori: Dokumentacija Državnog hidrometeorološkog zavoda RH, Zagreb Klimatološki podaci o vjetru u Makarskoj i ruža vjetrova (1987. – 1996.), Pomorski meteorološki centar, Split Klimatološki podaci o vjetru u Makarskoj i ruže vjetrova za siječanj i srpanj (1981. – 1995.), Pomorski meteorološki centar, Split Klimatološki atlas Jadranskog mora (1979.), Hidrografski institut JRM-a, Split http://www.crometeo.hr, (23. 1. 2008.)

Tvrtko-Josip Čelan, stručni savjetnik Ministarstvo regionalnog razvoja, šumarstva i vodnoga gospodarstva Vlaška 106, 10000 Zagreb, Hrvatska, e-mail: tvrtko.celan@mmtpr.hr

AUSTRALIJA - OBEĆANA ZEMLJA? Rebeka Mesarić-Žabčić

Opće je poznato da je sredinom 19. stoljeća zbog zlatne groznice, povoljnjih klimatskih uvjeta na jugoistoku i jugozapadu kontinenta, razvoja primarnog i sekundarnog sektora djelatnosti te rijetke naseljenosti, Australija postala osobito atraktivna imigracijska destinacija za mnoge emigrante, pa tako i Hrvate.

Iseljavanje u Australiju od 19. stoljeća do današnjih dana: kratki osvrt Stručnjaci izdvajaju šest većih valova iseljavanja Hrvata u Australiju. Razdoblje od 1890. do 1918. godine smatra se prvim većim valom iseljavanja, a uslijedio je zbog teške gospodarske situacije u matičnoj zemlji. Iseljavanje Hrvata je bilo usmjereno prema zapadnom dijelu Australije zbog posla u rudnicima zlata, opala i na sječi šuma (Gol 1980). Dakle, u prvom valu iseljavanja prema Australiji emigracija je bila uvjetovana odlaskom hrvatskih ljudi „trbuhom za kruhom”, ali istodobno i pojavom tzv. australske zlatne groznice.

Slijedeći veći val iseljavanja odnosi se na razdoblje između 1918. i 1945. godine kada Hrvati zbog dvaju svjetskih ratova, velike gospodarske krize tridesetih godina prošlog stoljeća, političkih previranja u domovini, te teritorijalnih promjena iseljavaju prema Australiji, ali i drugim prekooceanskim zemljama. Dalje se smatra kako je novi značajniji iseljenički val Hrvata prema Australiji započeo 1948. godine iz izbjegličkih kampova u Italiji i Austriji (koji su se počeli zatvarati početkom 1950-tih godina), kako ne bi bili vraćeni u “Titovu Jugoslaviju”. U razdoblju od 1954. do 1960. godine započelo je novo, uglavnom političko iseljavanje Hrvata prema Australiji. Između 1960. i 1973. godine u Australiju je stigao novi val Hrvata

Rebeka Mesarić-Žabčić: AUSTRALIJA, OBEĆANA ZEMLJA? GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2008, 17-27

Sl. 1. Starija generacija hrvatskih iseljenika u Australiji krajem 19. stoljeća Izvor: Hrvatska matica iseljenika, Zagreb.

Sl. 2. Obitelj Radonich podrijetlom iz Dubrovnika krajem 19. stoljeća u Australiji Izvor: Ilija Šutalo, Melbourne.

Sl. 3. Pet generacija obitelji Darveniza, New South Wales, 1986. Izvor: Hrvatska matica iseljenika, Zagreb.

zbog ekonomske (privredna i društvena reforma, viškovi radnika u industriji, velika nezaposlenost itd.), ali i političke situacije (Hrvatsko proljeće) u matičnoj domovini. Za iseljavanje Hrvata prema Australiji koje je započelo osamdesetih godina prošlog stoljeća i nakon 1990. godine (zbog krize kasnog komunizma i kasnije zbog ratnih zbivanja na tlu Republike Hrvatske) može se reći da još uvijek traje iako manjim intenzitetom (Colic-Peisker 2005). Iz ovog općenitog i kratkog povijesnog pregleda prema razdobljima iseljavanja hrvatskog stanovništva prema Australiji može se zaključiti kako iseljavanje Hrvata prema Australiji traje intenzivno od kraja 19. stoljeća o čemu uz brojno hrvatsko iseljeništvo u Australiji svjedoče i mnogi izvori te postojeća hrvatska, ali i anglosaksonska literatura. Dolaskom na novi kontinent Hrvati međusobno komuniciraju, “okreću” se jedni drugima i pomažu se. Kako su Hrvati počeli formirati svoje zajednice i kako su održavali veze s drugim hrvatskim doseljenicima u Australiji značajnije definira slijedeći izvor. Hrvatski doseljenici koji su došli u Australiju oko 1890-tih godina bili su uglavnom mladići, pojedinci (“single men”). U početku ih je povezivao posao, zajedno su imali rudnike i druga poslodavstva te su zbog sigurnosti živjeli jedni blizu drugima. Svakodnevnim druženjem na poslu, međusobnim pomaganjima, razvija se prijateljstvo kao i kolegijalnost do razmjera kada su jedni drugima kumovali na vjenčanjima, nazočili na pogrebima i kumovali djeci na krštenjima. Kako bi održavali međusobne veze i prijateljstva prvi su hrvatski doseljenici ponekad prevaljivali i goleme razdaljine (Šutalo 2004). Dakle, može se zaključiti kako su upravo ti prvi međusobni kontakti, obiteljska druženja, rodbinska povezivanja i uzajamna poslovna pomaganja zbog ekonomskih razloga vrlo značajna za hrvatske doseljenike u samom početku njihovog doseljavanja na australski kontinent jer postaju uvertira za formiranje hrvatske zajednice i hrvatskih udruga i društava.

Rebeka Mesarić-Žabčić: AUSTRALIJA, OBEĆANA ZEMLJA? GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2008, 17-27

Sl. 4. Dalmacija Sydney Social Club LTD.

foto: R. Mesarić Žabčić

Značajnu ulogu u formiranju hrvatske zajednice na području New South Walesa imale su hrvatske udruge i brojni hrvatski klubovi. Od sedam većih hrvatskih klubova u Sydneyu, najpoznatiji je klub Punchbowl. Zbog veličine u klubu se održavaju svi glavni društveni i kulturni događaji hrvatske zajednice u Sydneyu i New South Walesu. Organiziraju se koncerti, različita interesna i stručna predavanja, svadbene proslave, izložbe i niz drugih događanja1. Od posebne su važnosti za klub mlađi članovi kluba koji u Punchbowl redovito dolaze zbog, kako tvrdi uprava kluba, mnoštva društvenih događanja i mogućih druženja s mlađom generacijom hrvatskih iseljenika. Iz toga se može zaključiti kako poseban značaj u očuvanju hrvatskog identiteta kao i zasluge zbog održavanja niza kulturnih i društvenih priredbi pripada spomenutom klubu. O druženjima, poslovanju i iseljeničkim iskustvima govore ljudi koji ga vode i desetljećima u njega dolaze. Tako je npr. gospodin Nikola Popović, predsjednik Hrvatskog društva Sydney izjavio i objasnio australskim i hrvatskim medijima da se najviše ljudi druži vikendom, iako je potrebno spomenuti kako su česta i svakodnevna druženja i zabave. Pojedini iseljenici tvrde da je nakon preuređenja u Punchbowlu više i ljudi i događanja, te kako je klub ujedno i u mnogim pogledima odraz potencijalnih sposobnosti i domoljublja Hrvata u dijaspori s obzirom da je i zdanje po svojoj veličini najveće, a prema opremljenosti to je najopremljeniji hrvatski klub u Australiji2. Glavna uloga hrvatskih udruga i klubova u New South Walesu temelji se na povezivanju hrvatskih iseljenika s ciljem dugoročnog druženja, razmje-

foto: R. Mesarić Žabčić

Oblici hrvatskog zajedništva: primjer New South Walesa

Sl. 5. Kulturno umjetničko društvo Stjepan Radić, Sydney

ne različitih iskustva na svim interesnim poljima unutar postojećih društava, udruga i klubova, od posebne su važnosti međusobna pomaganja na polju svih životnih sfera vođena nostalgijom prema domovini, organiziranje zajedničkih proslava hrvatskih i australskih blagdana i sl. Tijekom istraživanja u New South Walesu 2003. godine uočeno je kako zajednička druženja i susreti unutar društava, udruga i klubova pružaju hrvatskim ise-

Nakon što su prvobitne prostorije društva izgorjele u požaru, na poticaj Mirka Marijana, ali i brojnih članova uprave, odlučeno je da se sruši stara zgrada i izgradi na istom zemljištu nova koja će postati glavnim okupljalištem hrvatskih iseljenika. Nove prostorije su svečano otvorene 1998. godine u studenome u nazočnosti velikog broja Hrvata. Sagrađena zgrada, hrvatskog društva Punchbowl, postaje ponos svih Hrvata na australskom kontinentu i mjesto gdje se održavaju sve važnije svečanosti hrvatskih iseljenika (Tkalčević 1999). 2

Zgrada uz glavne prostorije sadržava prostorije za hrvatsku knjižnicu, čitaonicu, u specijaliziranim se prostorijama priređuje hrvatski televizijski program te brojne druge kulturne i prosvjetne djelatnosti hrvatske zajednice što je dokaz koliko je jaka želja i nastojanje hrvatskih iseljenika sačuvati identitet hrvatske zajednice u New South Walesu.

Rebeka Mesarić-Žabčić: AUSTRALIJA, OBEĆANA ZEMLJA? GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2008, 17-27

foto: R. Mesarić Žabčić

Sl. 6. Sydney - Darling Harbour, downtown

ljenicima svojevrsnu psihičku stabilnost, utječu na očuvanje i njegovanje etničkog identiteta, hrvatskog jezika, hrvatske kulture i običaja. Istodobno se uočava kako postignuto zajedništvo hrvatske zajednice omogućava hrvatskim iseljenicima kvalitetniji suživot s ostalim migrantskim zajednicama na području New South Walesa. Prema posljednjem popisu stanovištva u Sydneyu ima oko 60 000 Hrvata, raznih generacija od kojih mnogi participiraju postojeće klubove, društva i udruge. Oblici hrvatskog zajedništva vidljivi su i u nazivima udruga gdje se uz prefiks hrvatstva ističe i zavičajni kao npr. Jadran, Dalmacija, Karlovac, Istra, Bosna, itd. U nazivima prethodno spomenutih udruga uočava se naglašavanje i pojačano isticanje lokalnog identiteta. Od klubova koji su zaslužni za očuvanje hrvatske migrantske zajednice na području New South Walesa uz već spomenuti Punchbowl treba izdvojiti i ostale: Hrvatski klub Kralj Tomislav - smješten u predgrađu Edensor Park, osnovan 1972. godine, Hrvat-

ski klub Jadran Hajduk - smješten u predgrađu St John’s Park, Hrvatski klub Dalmacija Sydney - smješten u predgrađu Terry Hills, Hrvatsko kulturno društvo Bosna - smješteno u Luddenhamu, Hrvatsko-karlovačko društvo Sydney, djeluje u prostorijama Punchbowla, Australsko hrvatsko kulturno i prosvjetno društvo Braća Radić, Istra Social and sports Club Sydney Inc. Istodobno su za očuvanje hrvatskog zajedništva hrvatske zajednice na području New South Walesa osobito zaslužne crkve i hrvatske misije (Stanković 2005). Na području Sydneya djeluju: Hrvatski katolički centar Sv. Nikola Tavelić - smješten u predgrađu St. John’s Park, Hrvatski katolički centar Sv. Ante u Summer Hillu i Hrvatski katolički centar Gospe velikog hrvatskog zavjeta u Blacktownu. Ekonomska suradnja i oblici hrvatskog zajedništva na području New South Walesa vidljivi su na polju ekonomskih i ostalih poslovnih udruživanja unutar hrvatske zajednice. Naime, postojeći Hrvatski poslovni imenik za New South Wales i

foto: Dubravka Mlinarić

Rebeka Mesarić-Žabčić: AUSTRALIJA, OBEĆANA ZEMLJA? GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2008, 17-27

Sl. 7. Sydney - Darling Harbour, downtown

ACT obuhvaća više od dvadesetak hrvatskih građevinara, desetak liječnika, farmaceuta, krojača, pravnika, glazbenih bendova, fotografa, zaštitara, turističkih agencija, prijevoznika, proizvođača mesa itd., koji nude svoje usluge hrvatskoj zajednici na hrvatskom i engleskom jeziku. Uz hrvatske iseljenike različitih generacija, hrvatske udruge i klubove na području New South Walesa manjim dijelom participiraju i pripadnici ostalih migrantskih zajednica koji uglavnom u funkciji zaručnika ili supružnika žele biti pripadnici hrvatske zajednice. U očuvanju hrvatskog zajedništva značajna je i uloga obrazovnih ustanova i udruga u New South Walesu. Polazeći od pretpostavke kako jezik nije samo sredstvo za komunikaciju nego i izraz identiteta dolazimo do konstatacije kako se njegovanjem hrvatskog jezika održala i sačuvala hrvatska zajednica u New South Walesu i općenito na australskom kontinentu. Hrvatski jezik u Australiji tj. u anglosaksonskom okruženju, vezan

je uz obitelj, emocije prema domovini i pripadnosti Hrvatskoj. Na pitanje: „Što jezik znači za formiranje identiteta kod mlađe generacije hrvatskih iseljenika?“ obrazlaže se slijedećim saznanjima. Hrvatski se jezik uči i njeguje na tri razine: u osnovnim hrvatskim školama, u srednjoj školi; na nastavi hrvatskog jezika u Subotnjim školama jezika zajednice (The Saturday School of Community Languages SSCL) koja je započela s radom 1980. godine, a u programu ukupno sudjeluje oko 8000 učenika srednjih škola iz 23 jezične zajednice New South Walesa.; te putem sveučilišne nastave (Bošnjak 2005). Hrvatski se jezik kao nastavni predmet podučava u Subotnjim školama zajednice četiri sata tjedno, dok učenje hrvatskog jezika u župama ovisi o ustroju svake župe te one kako takve nisu obvezne i nemaju službeno propisan broj sati tjedno (Izvor, HMI). U posljednjih desetak godina, između ostalog i s ciljem očuvanja hrvatskog zajedništva najviše je napredovala sveučilišna nastava.

Rebeka Mesarić-Žabčić: AUSTRALIJA, OBEĆANA ZEMLJA? GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2008, 17-27

foto: R. Mesarić Žabčić

Sl. 8. Wollongong - New South Wales, mjesto okupljanja Hrvata za blagdan Velike Gospe

Nastava hrvatskog jezika na sveučilišnoj razini u Australiji počela je 1983. godine. Hrvatski jezik uveden je na Sveučilište Macquarie3, koje je tako postalo prva sveučilišna institucija izvan domovine gdje je uveden hrvatski jezik kao samostalni studijski predmet. Jedan od najzaslužnijih za uspješan rad Studija hrvatskog jezika na Sveučilištu Macquarie u Sydneyu je profesor Luka Budak. U pozicioniranju hrvatskih studija i priznavanju hrvatskog jezika u Australiji značajno su pridonijeli Središnji odbor hrvatskih škola u New South Walesu i Slobodni hrvatski radio program na 2SER-FM. Podrškom, lobiranjem za hrvatski jezik, te programom studija uspjeli su od osnutka do sada privući više od 1500 studenata na Hrvatske studije i time proširiti interes za hrvatski jezik. Od početka rada do danas Hrvatski studiji su se s tri početna predmeta na prvoj godini razvili do 3

cjelokupnog trogodišnjeg programa od ukupno šesnaest nastavnih predmeta. Hrvatski studiji su organizirani na tri razine - preddiplomski studij, diplomski (magistarski) i doktorski (BA Hons, MA i PhD). Od 2000. godine studenti mogu upisati jedinstvene programe „Certificate in Croatian“ i „Diploma in Croatian“, ističe u razgovoru 2003. godine profesor Luka Budak. Zahvaljujući pomoći i odličnoj suradnji s Ministarstvom znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske, postignuta je na toj razini i veza s domovinom; studenti hrvatskog podrijetla imaju izvanrednu mogućnost studiranja u Hrvatskoj, a Centar hrvatskih studija je samostalno i u suradnji s ustanovama iz Hrvatske izdao osam knjiga. Posebni značaj za njegovanje hrvatskog zajedništva u New South Walesu pripada Hrvatskoj znanstvenoj zakladi za Australiju i Novi Zeland. Inicijativom predavača hrvatskog

Sveučilište Macquarie i Hrvatski studiji oglašavaju se na službenoj web stranici: www.mq.edu.au/MDLang/Slavonic/ croatian/

foto: R. Mesarić Žabčić

Rebeka Mesarić-Žabčić: AUSTRALIJA, OBEĆANA ZEMLJA? GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2008, 17-27

Sl. 9. Entrance - vikend naselje Hrvata iz New South Walesa

jezika, dr. Petra Hilla, fra Gracijana Biršića i profesora Luke Budaka te u suradnji sa Središnjim odborom hrvatskih škola u državi New South Wales, Hrvatskim katoličkim centrom u Summer Hillu, Hrvatskim klubom Kralj Tomislav, Hrvatskim društvom Sydney sa sjedištem u Punchbowlu i Hrvatskim kulturnim društvom Bosna osnovana je 28. kolovoza 1984. godine s ciljem potpore te brige o opstojnosti i kontinuitetu Hrvatskih studija, a od 1994. godine osigurava sredstva za održavanje Centra hrvatskih studija. Primarna zadaća Centra hrvatskih studija je da djeluje kao “national provider” programa Hrvatskih studija za cijelu Australiju te da osigurava program studiranja hrvatskog jezika, kulture, književnosti i povijesti na dodiplomskoj i poslijediplomskoj razini. S ciljem razvijanja i očuvanja hrvatskog zajedništva kod hrvatskih studenata, 1998. godine Hrvatski studiji 4

su koncipirani i organizirani i kao istraživački i nastavni Centar s pravom na vlastitu i samostalnu nastavnu i znanstvenu djelatnost te izdaju stručni časopis Croatian Studies Review, prvi kroatistički časopis na engleskom jeziku u Australiji (Škvorc 2005). Važan čimbenik u očuvanju hrvatskog zajedništva u Australji predstavljaju i australski hrvatski mediji. Postoje dvije skupine: tiskani i elektronski tj. novine i časopisi koji su prisutni u Australiji već čitavo jedno desetljeće i radio programi. U ponekad teškim uvjetima, mediji i brojni hrvatski tjednici informirali su, širili kulturnu, društvenu i političku misao među Hrvatima. Mnoge vlastite novine već od ranih godina 20. stoljeća4, bilježile su i prenosile najznačajnije događaje i zbivanja od posebne važnosti za australske Hrvate. Putem hrvatskog tiska australski su Hrvati uspjeli

U teškim uvjetima, na šapirografima, izdavane su prve hrvatske novine (Borba, Iskra, Naprijed i Sloboda) koje su izvještavale i pisale o kulturnim, društvenim i političkim događajima među Hrvatima u Australiji.

Rebeka Mesarić-Žabčić: AUSTRALIJA, OBEĆANA ZEMLJA? GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2008, 17-27

foto: R. Mesarić Žabčić

Sl. 10. Canberra

sačuvati najznačajniju vrijednost, hrvatski jezik5. Putem programa specijalnog australskog SBS državnog radia, CRO2000 radia (jednom tjedno imitira radio program na hrvatskom jeziku) i televizije koji emitiraju programe na jezicima ključnih migrantskih skupina u Australiji, australski su Hrvati bolje informirani te imaju mogućnost izravnog uključivanja u program s vlastitim komentarima i prijedlozima. Zaslugom i angažiranjem starije generacije hrvatskih iseljenika te intenzivnim i ustrajanim radom hrvatskih medijskih djelatnika, 5

istodobno u novinama, na radiju i na televiziji, u Australiji se, barem do sada, spriječila potpuna asimilacija druge i treće generacije australskih Hrvata u australsko anglosaksonsko društvo. Jedan od načina njegovanja hrvatskog zajedništva na području New South Walesa odvija se i putem športskih događanja. Za to su zaslužni nogometni klubovi, nogometni turniri i nogometne utakmice. Na području New South Walesa postoje dva hrvatska nogometna kluba: Sydney United i Zagreb Hurstville koji djeluju već nekoliko deset-

Danas u Australiji izlaze četiri tjednika (Hrvatski vjesnik, Spremnost, Nova Hrvatska i The Croatian Herald) putem kojih se mogu pratiti kulturni, društveni i politički događaji u Hrvatskoj. Sva tri tjednika su autohtone hrvatske novine. Najstariji od njih je tjednik Spremnost, stranačkog je karaktera, a uređivačka im je politika prvih četrdesetak godina bila (1952.-1990.) utemeljena na ideji ponovnog uspostavljanja Nezavisne Države Hrvatske u njezinim “povijesnim granicama”. Nova Hrvatska je sydneyski tjednik, važan hrvatsko-australski informativni časopis. Hrvatski vjesnik izlazi u Melbournu, do 1991. godine nije ideološki profiliran, već daje priliku iskazivanja misli i stavova gotovo svim oblicima prenošenja državotvorne ideje. Od devedesetih godina prošlog stoljeća novine djeluju s pozicija “ujedinjenja svih Hrvata”. “The Croatian Herald” se smatra najznačajnijim i najkorektnijim časopisom (u smislu promicanja ideje zajedništva svih hrvatskih organizacija u radu na svim interesnim poljima u Australiji) na hrvatskom jeziku u Australiji.

foto: R. Mesarić Žabčić

Rebeka Mesarić-Žabčić: AUSTRALIJA, OBEĆANA ZEMLJA? GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2008, 17-27

Sl. 11. Canberra - muzej aboriginske umjetnosti

ljeća. Iako su športska događanja poprištem okupljanja uglavnom muške populacije, na području New South Walesa nogometne turnire i utakmice posjećuje i ne mali broj ženske populacije koje koriste takve prilike za međusobne razgovore i druženje, te pripremanje hrvatskih jela i specijaliteta koja se služe nakon utakmice. Proces njegovanja hrvatskog zajedništva u New South Wales djelomično se u nekim udrugama odvijao i prije Domovniskog rata6, ali je kulminacija postignuta uspostavom suverene hrvatske države. Naime, zbog socijalne i političke sigurnosti mnogi su Hrvati (iako su bili isključivo hrvatski orijentirani) bili članovi klubova i udruga koji su u prvoj polovici 20. stoljeća imali u svom imenu umjesto riječi “hrvatski” riječ “jugoslavenski”. Postupno nakon Drugoga svjetskog rata upravo su 6

ti iseljenici pokrenuli promjenu ili stvaranje novih imena udruga i organizacija iz kojih se izbacivao jugoslavenski, a ubacivao se hrvatski, zavičajni ili politički prefiks. Razlog tome bila je situacija u domovini. Istodobno su u Austaliju nakon Drugoga svjetskog rata iseljavali “desnije” orijentirani Hrvati. Zbog svog opredjeljenja odbili su se uključiti, na australskom kontinentu, u rad postojećih udruga i klubova pod jugoslavenskim imenom te su pristupili osnivanju organizacija pod hrvatskim imenom s jasnoćom u postizanju hrvatskih etničkih i nacionalnih ciljeva (Tkalčević 1999). Poslije prvih slobodnih izbora u Hrvatskoj i uspostavom suverene hrvatske države, politička scena se u hrvatskoj zajednici na području Australije bitno promijenila7. Hrvatski iseljenici s ponosom počinju isticati hrvatstvo i hrvatske sim-

Naime, u Australiji su i prije uspostave samostalne hrvatske države postojale neke udruge i klubovi s zavičajnim hrvatskim imenima. 7 U ovom radu ćemo se ograničiti samo na područje New South Walesa jer bi analiza ostalih australskih država i teritorija nadmašila okvire ovog rada.

Rebeka Mesarić-Žabčić: AUSTRALIJA, OBEĆANA ZEMLJA? GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2008, 17-27

foto: R. Mesarić Žabčić

Sl. 12. NP Blue Mountain

bole, a mnoge do tada postojeće političke organizacije prestaju sa svojim radom i djelovanjem iz razloga što su uspostavom hrvatske države njihovi ciljevi bili postignuti, a istovremeno zbog promijenjenih okolnosti u domovini, na političku scenu u Australiji stupaju nove snage i čimbenici (vidi više u: Tkalčević 1999). U New South Walesu, hrvatska je zajednica bila jedinstvena i u pružanju potpore hrvatskoj državi tijekom Domovinskog rata. Svi tada postojeći hrvatski klubovi i udruge neumorno su prikupljali novčanu i humanitarnu pomoć Hrvatima u domovini što je dokaz koliko je jako hrvatstvo na tom kontinentu. M. Tkalčević (1999.) ističe kako su se posebno u tim nastojanjima isticala slijedeća hrvatska društva: Hrvatsko društvo Sydney, Hrvatski klub Kralj Tomislav, Hrvatsko društvo Bo8

sna St. Marys, Hrvatski klub Dalmacija Sydney, Hrvatski klub Jadran-Hajduk, Australsko hrvatsko kulturno i prosvjetno društvo Braća Radić, HNK Croatia Sydney, HNK Zagreb Hurstville8 i Hrvatski klub Istra. S istim ciljem utemeljeno je Hrvatsko žensko dobrotvorno društvo koje je prikupljalo humanitarnu pomoć u New South Walesu i slalo je Hrvatima u domovini. Može se zaključiti kako se organizirani oblici društvenoga, kulturnog, političkog i vjerskog iseljeničkog života unutar hrvatske zajednice u New South Walesu utemeljeni na hrvatskom zajedništvu i etničkom identitetu. Istodobno, putem organiziranog hrvatskog iseljeničkog života te putem njegovanja hrvatskog zajedništva unutar hrvatske zajednice želi se sačuvati povezanost s domovinom i rodnim (zavičajnim) krajem.

Neposredno prije početka domovinskog rata nekolicina vrsnih igrača vratila se u Hrvatsku i prijavila se kao dragovoljci u hrvatsku vojsku, a u početnim danima domovinskog rata, klub je prikupio preko 100 000 dolara za Hrvatsku (Tkalčević 1999).

Zaključak Na temelju provedenog istraživanja, konzultiranjem dostupne hrvatske i anglosaksonske literature kao i temelju razgovora s hrvatskim iseljenicima u New South Walesu 2003. godine mogu se izvesti određeni zaključci. Prvi međusobni kontakti, obiteljska druženja, rodbinska povezivanja i uzajamna poslovna pomaganja zbog ekonomskih razloga vrlo su značajna za hrvatske iseljenike u samom početku njihovog doseljavanja na australski kontinent jer postaju uvertira za formiranje hrvatske zajednice i hrvatskih udruga i društava. Hrvatska se zajednica danas u Australiji, (New South Wales) prepoznaje kroz različite aktivnosti institucionalnih i neinstitucionalnih oblika hrvatskog zajedništva i kao najvažnije, kroz pojačan interes potomaka hrvatskih iseljenika koji hrvatsko zajedništvo smatraju bitnim u razumijevanju svoga vlastitog identiteta. U bliskoj budućnosti bi trebalo poraditi na uključivanju mladih u vodeće strukture hrvatskih klubova, udruga, društava i organizacija zbog budućeg problema oko preuzimanja odgovornosti vođenja hrvatske zajednice u Australiji. Pomlađivanjem rukovodstva i novom organizacijom unutar hrvatske zajednice značajno bi se mogla ublažiti asimilacija/integracija mlađe generacije hrvatskih iseljenika u australsko multikulturalno društvo.

Literatura: Banović, B. (1990): Potisni i privlačni faktori u iseljavanju iz Hrvatske u Australiju od konca 19. stoljeća do recentnog vremena, Migracijske teme, br. 1., Zagreb Bošnjak, T. (2005): Hrvatske škole u Australiji, u: Izbliza, Hrvati u Australiji, (ur. Letica, S.), Hrvatska matica iseljenika. Zagreb, 10-13. Colic-Peisker, V. (2005): Australski Hrvati na početku 21. stoljeća, u:. Izbliza, Hrvati u Australiji (ur. Letica S.), Hrvatska matica iseljenika, Zagreb, 5-7. Holjevac, V. (1968): Hrvati izvan domovine, Matica Hrvatska, Zagreb Gol, N. (1980): Katastrofa barka Stefano i Prvi hrvatski doseljenici u Australiji, u: Iseljenički kalendar, Hrvatska matica iseljenika, Zagreb. Stanković, V. (2005): Pastoralna skrb za Hrvate-katolike u Australiji, u: Izbliza, Hrvati u Australiji (ur. Letica, S.), Hrvatska matica iseljenika, Zagreb, 8-9. Škvorc, B. (2005): Australski Hrvati, Mitovi i stvarnost, Hrvatska matica iseljenika, Zagreb. Šutalo, I. (2004): Croatians in Australia, Pioneers, Settlers and Their Descendants, Wakefield Press, Kent Town, South Australia. Tkalčević, M. (1999): Povijest Hrvata u Australiji, Hrvatski svjetski kongres u Australiji, Melbourne.

dr. sc. Rebeka Mesarić Žabčić, znanstvena suradnica

Institut za migracije i narodnosti Trg Stjepana Radića 3, 10000 Zagreb, Hrvatska, e-mail: rebeka.mesaric@imin.hr

KRŠ ILI KRAS? KRŠ! Tomislav Šegota

Osnov svake znanosti je stručno nazivlje. Idealno, najracionalnije je da jedan pojam ima jedan naziv. U hrvatskom je jeziku prevladao naziv krš, ali se (posebno u medijima i rječnicima) ponekad još čuje kras. Poslije dugotrajne rasprave javili su se novi elementi koji potvrđuju naziv krš. U ovom razmatranju ograničit ćemo se samo na nazive krš i kras.

Nije moguća jednostavna jezična periodizacija. Utjecaji pojedinih jezika su se prožimali. Latinski jezik se održao dugo poslije propasti Rimskog Carstva. Posebno je važna dugotrajna koegzistencija latinskog i njemačkog jezika. Prvo je nastala riječ, a mnogo kasnije slovo i pismo. Doba nastanka raznih varijanti nije bilo istovremeno kod raznih plemena i naroda na našem prostoru. Međutim, jezici su se razmjerno brzo mijenjali, pa tako i nazivi. Neki stari nazivi ostali su u biti neizmijenjeni, tj. nastale su samo nove varijante. Rimska osvajanja dovela su do dominacije latinskog (i grčkog) jezika, a nastaju pisani i crtani

izvori. Latinski jezik preuzima stariju indoeuropsku osnovu kar (kamen, kameni kraj), pa tako nastaje Carsus [Karsus]. U slijedećoj fazi ili varijanti, u talijanskom jeziku nastaje Carso [Karso], a u njemačkom jeziku nastaje Karst. Valja stalno imati na umu činjenicu da se spomenuti problem najdublje analizirao u lingvističkim studijama, pa je potrebno posegnuti za radovima o razvoju naših jezika. Naši su narodi za taj termin prihvatili strani korijen, ali je nazivlje stvarano u duhu hrvatskog i slovenskog jezika. Ali (kao i danas), određeno je značenje imalo i osobno mišljenje autoriteta koji su se bavili ovim problemima.

Tomislav Šegota: KRŠ ILI KRAS? KRŠ! GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2008, 29-33

Sredinom 19. st. dolazi do naglog znanstvenog istraživanja krša. U ono je doba vodeću ulogu imao njemački jezik i rad austrijskih učenjaka, pa je termin Karst postao međunarodni termin. Tome je poslije toga pridonijelo svjetsko značenje engleskog jezika (the karst). To je bitno utjecalo i na naše stručnjake. U hrvatskom govornom području nastaju nazivi kras, krasa, kraša, kraš, karoš, kars, krš. U drugoj polovici 19. st. dominirao je kras. D. Gorjanović – Kramberger (1901.) je smatrao da je „…kras neshodan, jer je izopačen po njemačkom Karst“. Naime, latinski Carsus [Karsus] je osnova njemačkog naziva Karst. Zamjenom (metatezom) je njemački Karst prešao u hrvatski kras. (To je bilo u duhu politike germanizacije.) U hrvatskom jeziku mnogo se koristilo sažimanje ili izbacivanje samoglasnika. Primjer: Tarsatica – Tarsat – Trsat; Dernisium – Drniš itd. U tom smislu slijed je: Karsus – kars – karš – krš. Još je bliži talijanski: Karso – Kars – Karš – Krš. Dakle, krš ima logičku prednost što se neposredno razvio iz latinskog, a ne iz njemačkog jezika. U antičkoj Dalmaciji je važna rijeka Titius [Ticijus] ili Tyrus. Ovi su nazivi nestali, pa J. Šišgorić (1487.) spominje da narod tu rijeku naziva Cherchia, tj. Kerka. (neki izvori koriste naziv Karka.) To je današnja Krka. U oba slučaja u latinske riječi umetnuta su slova a i e, kako odgovara latinskom i talijanskom jeziku. Dakle, Krka znači Krška rijeka. Poseban je „problem“ postanka naziva Krasica (kod Rijeke) i Krasa (na Krku). Ovi su nazivi nastali u doba dominacije naziva kras. Valja početi od činjenice (Skok 1972) da je Krasica deminutiv od naziva Kras! U 16. i 17. st. spominje se (Marochino 1978; Paravić 1998) naselje Krasa ili Kraša koje kasnije postaje Krasica. Talijanske političke ambicije bile su praćene i povratkom starih toponima. Tako je za vrijeme Drugoga svjetskog rata, za vrijeme talijanske okupacije Krasica službeno postala Villa Carsia. Povijesni razvoj naziva je: Carso [Karso] – Kras – Krasica. Krasica je nastala metatezom (tj. „izvrtanjem“) naziva Karso. Razvoj razmatranih naziva u Sloveniji mnogo je kompliciraniji. Slovenci se naseljavaju od kraja 6. st. U prvoj fazi to su bili karantanski Slovenci.

Naziv potječe od grada Carnuntum [Karnuntum]. U njegovu se nazivu krije korijen kar. Taj se naziv u slovenskom jeziku do danas temeljio na terminu krn (za kar), pa je taj grad bio nazvan krnski grad. Zatim slijedi stoljetna dominacija njemačkog jezika, ali kasniji slovenski autori nisu dovoljno inzistirali na terminu krn. Praktički u svim izvorima dominira njemački Karst i talijanski Carso. I Gams (1979.) sintetizira: „U povijesnom razvoju slovenskog jezika njemački termin Karst metatezom je postao slovenska riječ kras“. Regionalno je definiranje bio dugotrajan proces, pa se za Kras danas uzima da je to područje između Tršćanskog zaljeva i Vipavske doline u neposrednom zaleđu Trsta. Manje oblike, kršje s oštrim bridovima naziva se kras. Tako se uzima (Gams 1974) da je te godine ispunjeno „sto let termina kras“, tj. 1874. je bila prekretnička godina. Zbog povijesnih razloga potrebno je ići neočekivanim slijedom. U austrijskoj pokrajini Koruškoj, u blizini Klagenfurta (Celovca) u Dravu se ulijeva rijeka Gurk. Na njoj se nalazi gradić Gurk. Sjeverno od rijeke Gurk do Mure pružaju se Gurktalske Alpe. U Dudenovu Velikom rječniku njemačkog jezika (1999.) stoji: Gur (geol.), kašasta tekućina od zemlje i kamenja. U Brockhaus Wahrigovu Njemačkom rječniku iz 1981. stoji: Gur, krš koji nastaje raspadanjem stijena. Dakle, Gur je predrimska riječ za današnje kršje. Zato S. Škerlj i dr. (1964.) navode: „Krški,1 koji se odnosi na rijeku Krku. Krški,2 koji se odnosi na grad Krku (Gurk, op. T. Š.) u Koruškoj.“ Koruška rijeka Gurk se u brojnim slovenskim izvorima naziva Krka. Gurktalske Alpe se nazivaju Krške Alpe. U svim oblicima osnova je krš (a ne karst, ni kras). (Valja se prisjetiti da slovenski kras ima pridjev kraški, kraška, kraško.) Za korušku Krku i njeno područje i glavno naselje već od početka se koriste nazivi Kurka, Gurka, Gurke-Houen (Grafenauer 1992). Lako se opaža da je važna veza Kurka – Krka. Dakle, i koruška Krka znači Krška rijeka. Zbog nedostatka povijesnih dokumenata nije moguće utvrditi neke važne detalje. Na povoljnom

Tomislav Šegota: KRŠ ILI KRAS? KRŠ! GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2008, 29-33

položaju na Savi na prijelazu u Krško polje 1189. god. izgrađen je „grad“ ispod kojeg je kasnije nastalo trgovište (Granda 1992). Taj je grad nazvan Gurkfeld, a bio je središte bogatog feudalnog posjeda koji je u početku bio u vlasništvu roda Helene Krške iz Koruške. To se odrazilo i u toponomastici. Grad Krško u Kranjskoj u dokumentima i geografskim kartama je Gurkfeld (prema koruškom gradu Gurk), a rijeka je nazvana Gurk Fl. Iz naziva u Kranjskoj zaključuje se (Melik 1959) da je u početku bio najvažniji plodni feudalni posjed uz rijeku Gurk (Gurkfeld, Krško polje) koji je dao ime gradu Gurkfeld (Krško). Valvasor (1689.) pod natuknicom Gurckfeld spominje i „kranjski“ naziv Kersko (tj. Kerško, odnosno Krško). Strabon kao pritoku Save navodi (Kozličić 1995) rijeku Korkoras (drugi izvori Korka), pa je evolucija naziva: Korkoras – Korka – Krka. Dakle, i kranjska Krka znači Krška rijeka. Najviše „pomutnje“ uzrokovali su lingvistički rječnici s nekim natuknicama koje prate i povijesni razvoj slovenskog jezika. F. Tomčič (1958.) njemačke riječi steinig, felsig prevodi s krševit. Njemački Kies je slovenski Kršec. S. Škerlj i dr. (1964.) uzimaju da slovenska (!) riječ krš u srp.-hrv. znači krš, kamen. Slovenski krševit prevode sa kamenit, kršovit. Slovenska krševina je srp.-hrv. krševito zemljište. Krški1 koji se odnosi na slovensku rijeku Krku; krški2 koji se odnosi na grad Krku (Gurk, T. Š.) u Koruškoj. F. Bezlaj (1977.) navodi tako važno mišljenje da ga treba citirati doslovno, slovenski: „Po drugi poti je iz Carsus prišlo slov. krš „skala“, srb-hrv. krš.“ J. Jurančič (1989.) slovenski krš u srphrv. Je krš! Kršec, odlomak, komadić. Slovenski krševit je srphrv. Kršan, pa se kaže „krševiti hrib“. Slov. Kršje, srphrv. Krš, kamenje. Slov. Krški, srphrv. Krški. Slov. Krški –a, -o srphrv. Je krški: krško polje. M. Snoj (1997.) objašnjava etimologiju slovenske riječi krš, stijene, kamenje s oštrim bridovima. Kršec, odlomljeni kamen. Krš … isto je tako hrv… srp. krš, stijena, kamen, kras. B. Madžarevič (2000.). * težište je na književnom slovenskom jeziku. Krš knjiž. kršje. Padine

je pokrivao krš. Na tom kršju ništa na rodi. Kršen, skalnat: „kršen in gorat svet“; kršno/kršna dežela. Krševit, kamenit, stjenovit: krševita padina. Krševit, divlji poluotok. Kršje, kamenje pretežno s oštrim bridovima. Na kraju, kako shvatiti evidentnu suprotnost: „Slovenska kraška terminologija“ uopće ne spominje i ne komentira krš. Kako objasniti postanak naziva Krško, Krško polje, Krške Alpe, Krška dolina, Krško hribovje … ako je to pridjev od termina „kras“ koji glasi: „kraški, -a, -o. I. Gams (1974.) navodi da je „kras jedina slovenska riječ koja je prešla u međunarodnu znanost“. Međutim, kras je u Sloveniji prihvaćen tek 1874. god. F. Bezlaj (1977.) navodi niz varijanti nastalih od „Carsusa“ iz 12-14. stoljeća, ali među njima nema krasa. Njemački Karst je nastao u 14. st., pa je tek poslije tog stoljeća mogla nastati slovenska izvedenica od Karsta. Zato međunarodna znanost nije mogla prihvatiti slovenski termin, jer on nije postojao na geografskim kartama, nego je prihvatila njemačku varijantu, Karst, koja nije iskrivila osnovu termina: kar(s). Određen problem je lučenje pojmova u slovenskom jeziku Kras i kras. Naime, u engleskom (njemačkom i dr.) termini kao imenice pišu se velikim slovom. Tako je slovenski Kras engleski Karst, a slovenski kras je engleski Karst. Čitatelji engleskog sažetka ne mogu vidjeti o kojem se terminu radi. Zato se u engleskom sažetku poseže za neracionalnim, “glomaznim“ rješenjima, za opisnim terminima, tzv. višečlanim nazivima koji često nisu točni, nisu doslovni. Tako se Kras prevodi sa Slovenian Karst. Ili, Kras je Slovene region Kras. Ali, I. Gams (1974.) podsjeća da se Kras često prevodi kao Trieste Karst. Postoje još: Karst of Trieste, Carstic table land, Carso plateau. Polazeći od strogih geopolitičkih definicija ne može se sve do 1945. god. govoriti o Krasu kao slovenskoj regiji jer tada nije postojala Slovenija kao međunarodni državni subjekt. (Slično tome, sve do 1945. god. ne može se govoriti o Istri kao o hrvatskoj pokrajini.) Temeljita promjena nastala je 1945. god. Preko reljefno jedinstvene gore ili visoravni povučena je međudržavna granica koja je postala i jezična granica.

Tomislav Šegota: KRŠ ILI KRAS? KRŠ! GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2008, 29-33

1. Po pravilu primata valja poći od latinskog korijena Carsus. 2. Valja izbjegavati kasniju njemačku varijantu Karst. 3. Valja se prikloniti jezičnom pravilu hrvatskog jezika koji je iz određenih riječi izbacivao samoglasnik između dva suglasnika.

foto: Teo Kolombo

Postoje dva terminološka rješenja: 1. Budući da svaki jezik ima svoje egzonime tako se krška visoravan u talijanskoj literaturi može zvati Carso, a u slovenskoj literaturi Kras. 2. Talijanski se dio (i na istoj geografskoj karti) može pisati Karso, a na slovenskom dijelu Kras. Sve činjenice upućuju na zaključak da je hrvatski izvorni termin krš.

Krka između Visovca i Roškog slapa

Literatura: Bezlaj, F. (1977): Etimološki slovar slovenskega jezika. Ljubljana. Brockhaus u. Wahrig (1981): Deutsches Wörterbuch, sv. 3. Stuttgart. Duden das Grosse Wörterbuch der deutschen Sprache, B. 4. Mannheim 1999. Gams, I. (1974): Kras. Slovenska matica, Ljubljana. 357 pp. Gorjanović-Kramberger, D. (1901): Geomorfološki problemi iz hrvatskog Krasa. Glasnik Hrvatskog naravoslovnog društva 13 (4-6), 193-6. Grafenauer, B. (1992): Krka. Enciklopedija Slovenije, 6, s. 26. Granda, S. (1992): Krško. Zgodovina. Enciklopedija Slovenije 6, 53.

Jurančič, J. (1989): Slovensko-srbskohrvaški slovar. Ljubljana. Kozličić, M. (1995): Poznavanje hrvatskih rijeka u rimsko doba. Hrvatske vode 3 (9), 63. Madžarevič, B., gl. ur. (2000): Slovar slovenskega knjižnega jezika. DZS, Ljubljana. Marochino, I. (1978): Grad Bakar kroz vjekove, Bakar. Melik, A. (1959): Posavska Slovenija. Slovenska matica, 595 pp. Paravić, D. (1998): Krasica. Bakarski zbornik 4, str. 16, Bakar. Skok, P. (1971-74): Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika 1-4. Zagreb. Snoj, M. (1997): Slovenski etimološki slovar. Mladinska knjiga, Ljubljana. Šižgorić, J. (1899): De situ Illyriae et civitate Sibenici a. 1487. Građa za povijest kńizevnosti hrvatske, k. II, JAZU, 1-12, Zagreb. Škerlj, S., Aleksić R. , Latković V. (1964): Slovensko-srbsko-hrvatski slovar. Prosveta, Ljubljana i Beograd. Tomšič, F. (1958): Slovensko-nemški slovar. DZS, Ljubljana. Valvasor, J. W. (1689): Die Ehre des Herzogtums Krain, sv. 4. Laibach-Nűrnberg.

dr. sc. Tomislav Šegota, red. prof. u mirovini

Tihomila Vidošića 6, 10000 Zagreb, Hrvatska

KRŠKI RELJEF U PORIJEČJU SANE

S PREGLEDOM POZNATIJIH SPELEOLOŠKIH OBJEKATA Emir Temimović

U članku se daje pregled najpoznatijih speleoloških objekata u poriječju Sane (u sjeverozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine). Krški reljef u istraživanom području stvoren je na topljivim karbonatnim stijenama jugozapadno od zamišljene linije Bosanska Krupa - Sanski Most – Ključ – vrela Plive, izdvojeno na terenima Manjača - Zmijanje, te u nekim rubnim dijelovima Sansko - unskog paleozoika (dolina Japre). Speleološki objekti predstavljeni su brojnim jamama i špiljama. Uz pregled najpoznatijih jama i ponora u poriječju, članak detaljnije razmatra dva najvažnija speleološka objekta u istraživanom području – Hrustovačku i Dabarsku špilju.

Uvod Krš je specifičan reljef koji se tvori na topljivim stijenama (vapnenac, dolomit). Pojam krša je vezan u prvom redu, za reljef i hidrografiju vapnenačkih stijena, dok je na dolomitima razvijen tzv. fluviokrš. Za oblikovanje krškog reljefa najbitnija je topljivost vapnenaca u vodi (disolucija) i to čistoj vodi bogatoj ugljičnom kiselinom. Vapnenci i dolomiti su zbog utjecaja tektonskih pokreta veoma raspucale stijene s razvijenim pukotinskim sistemima, što ih čini vodopropusnim (posebno vapnence). To pospješuje procese okršavanja, a osnovni proces koji otapa karbonate je korozija (Bognar 1997). Ponirući u unutrašnjost duž brojnih pukotina padalinska voda vrši snažan korozijski i mehanič-

ki rad. Rezultira to oblikovanjem različitih podzemnih reljefnih oblika. Ovi oblici su veoma raznovrsni, ali se mogu izdvojiti u dvije osnovne grupe, i to one destrukcijskog i akumulacijskog porijekla. Destrukcijski podzemni krški reljefni oblici ili speleološki objekti oblikovani su korozijom, ali i mehaničkim djelovanjem pozemnih tekućica i urušavanjem unutrašnjih vapnenačkih stjenskih masa. Prema vrsti speleološki objekti se dijele na jame i špilje te složene oblike kombinacije ova dva speleološka objekta. Kao poseban oblik mogu se izdvojiti kaverne. Morfološkom tipizacijom speleološki objekti se dijele na jednostavne i složene, a složeni se dalje dijele na razgranate, etažne i sustave speleoloških objekata. Najsloženija klasifikacija speleoloških objekata izvršena je prema hidrološkoj funkciji i to na izvore (vrela), ponore,

Emir Temimović: KRŠKI RELJEF U PORIJEČJU SANE S PREGLEDOM POZNATIJIH SPELEOLOŠKIH OBJEKATA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2008, 35-42

protočne objekte, estavele, vrulje i speleološke objekte bez hidrološke funkcije (fosilni). Jame su vertikalni speleološki objekti, a postanak im je vezan prvenstveno za djelovanje korozije, ali i za mehaničku destrukciju podzemnih voda. U ovisnosti o stupnju korozije mogu se razlikovati krške i urušne jame, a poseban tip krških jama su snježnice i ledenice. U jamama snježnicama se tijekom zime nagomilava snijeg nanešen vjetrom, a koji se uslijed slabe cirkulacije zraka zadržava tijekom cijele godine. Jame ledenice tijekom cijele godine imaju temperaturu nižu od 00C uslijed čega dolazi do zaleđivanja vode prokapnice na njihovom dnu (Bognar 1997). Za razliku od jama špilje su vodoravni speleološki objekti. Nastale su djelovanjem korozije i mehaničkim djelovanjem podzemnih tokova (ponornica). Poseban oblik su potkapine - kratke špilje koje su vidne do kraja. Akumulacijski podzemni krški reljefni oblici oblikuju se taloženjem vapnenca iz vodene otopine (kalcij-bikarbonat). Uz sedru (bigar) najljepši akumulacijski podzemni krški oblici javljaju se u jamama i špiljama. Izdvajanjem čistog kalcij-karbonata tzv. kalcita formirani su različiti oblici sigovine (speleotheme). Osnovni oblici su stalaktiti (vise sa špiljskih svodova), stalagmiti (dižu se sa dna špilja), špiljski stubovi (nastaju spajanjem stalaktita i stalagmita) te različiti špiljski oblici (zavjese, kade, draperije i sl.). U ovom radu date su osnove krškog reljefa u poriječju Sane s pregledom poznatijih speleoloških objekata (Temimović 2007).

Poriječje Sane Poriječje Sane obuhvaća dijelove zapadne i sjeverozapadne Bosne i Hercegovine. Površina poriječja1 omeđena orografskom razvodnicom iznosi 3739,75 km2. Područje je heterogenog litološkog sastava (česta izmjena vodonepropusnih i vodopropusnih stijena), izrazito razlomljeno, uz pojave karbonatnih stijena, što je uvjetovalo ne-

1 2

podudarnost hidrološke i orografske razvodnice. U južnim i jugozapadnim dijelovima istraživanog područja dolazi do nepodudaranja površinske i dubinske razvodnice i to su tereni na kojima su hidrološkim istraživanjima dokazani podzemni pravci otjecanja (ponor-vrelo) (Kanaet 1959). U ovom prostoru je izdvojeno zajedničko podzemno sljevno područje Sane i Plive površine 320,75 km2, zona sjeverozapadnog dijela Glamočkog polja koja se podzemnim vezama odvodnjava prema vrelima Sane i Ribnika (174,5 km2) te zone Bravskog polja i jugoistočnog dijela Petrovačkog polja (Drinić) koje se dokazanim podzemnim vezama (Kanaet 1959) odvodnjavaju prema vrelima Sanice, Korčanice, Dabra i nekim manjim vrelima jugozapadnog dijela poriječja (282,25 km2) (sl. 1.). Prema tome, ukupna površina poriječja Sane iznosi 4517,25 km2. Gornje i dijelovi središnjeg poriječja imaju neutvrđenu hidrološku razvodnicu, zbog ispucale karbonatne podloge i zbog brojnih rasjednih zona, tako da se granica poriječja prema susjednim poriječjima ne može sa sigurnošću odrediti. To su poriječja Vrbasa na istoku, Plive na jugoistoku, Cetine na jugu2, Unca na jugozapadu i Une na zapadu. Prema tome, poriječje Sane pripada crnomorskom slijevu, a na području Glamočkog polja graniči s jadranskim slijevom, odnosno poriječjem Cetine. Poriječje Sane odvodnjava najveći dio Bosanske Krajine. Pod pojmom Bosanske Krajine nailazi se na različit prostorni obuhvat. Većina autora Bosansku Krajinu smješta između Vrbasa na istoku, Save na sjeveru, Une na zapadu, a na jugu granicu čini planinski niz Vitorog (1907 m)-Crna gora (1651 m)-Šator (1872 m). Druga strana Une tj. lijeva obala je prostor Cazinske ili Ljute Krajine. Prema tome, poriječje Sane obuhvaća središnji dio Bosanske Krajine zajedno sa zapadnim dijelom poriječja Vrbasa i istočnim dijelom poriječjem Une. Na sjeveru to je prostor poriječja Jablanice i Jurkovice (manji pritoci rijeke Save).

Prema vlastitim mjerenjima s karata mjerila 1:50 000 i 1:100 000 Granica prema jadranskom slijevu koja oduvijek predstavlja problem za brojne istraživače ovog prostora

Emir Temimović: KRŠKI RELJEF U PORIJEČJU SANE S PREGLEDOM POZNATIJIH SPELEOLOŠKIH OBJEKATA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2008, 35-42

Krški reljef u poriječju Sane s pregledom poznatijih speleoloških objekata Krški reljef u istraživanom području (sl. 1.) stvoren je na topljivim karbonatnim stijenama jugozapadno od zamišljene linije Bosanska Krupa - Sanski Most – Ključ - vrela Plive, izdvojeno na terenima Manjača - Zmijanje, te u nekim rubnim dijelovima Sansko - unskog paleozoika (dolina Japre). Korozija vapnenaca i dolomita odvija se i na površini i u podzemlju, zbog raspucalosti stijena, tako da se oblikuju vanjski ili egzokrški i unutrašnji ili endokrški reljefni oblici. U nastavku je dat pregled najpoznatijih unutrašnjih ili speleoloških reljefnih oblika u istraživanom području. Jame u poriječju Sane prevladavaju u prostoru južno i jugozapadno od zamišljene linije Bosanska Krupa - Sanski Most – Ključ - vrela Plive, te izdvojeno na terenima Zmijanja u istočnom dijelu poriječja (sl. 1.). Jamama su naročito bogata područja Bravskog polja (obod) i šire područje prijevoja Lanište (717 m). Tu se nalaze jame Potkraj, Lanište, Dvostruka jama te nekoliko bezimenih. Jama Lanište se nalazi u blizini šumskog puta južno od prijevoja Lanište, dubine je 80 metara i ostat će zapamćena po strašnom zločinu3 izvršenom nad Bošnjacima okolnih naselja. U širem izvorišnom dijelu rijeke Sane oblikovano je nekoliko jama, a najpoznatija je Ledena jama u istoimenoj uvali. Ova jama pripada tipu jama ledenica s pojavom zaleđivanja vode prokapnice na njezinom dnu (Ahac i dr. 1978). Vlastitim terenskim istraživanjem obuhvaćene su dvije jame u središnjem dijelu poriječja, u blizini naselja Kamičak. Jama Zveketuša nalazi se na sjeverozapadnoj padini uzvišenja Glavice, na obodu tanjuraste ponikve na koti cca. 360 m.n.v. Oblikovana je u debelo uslojenim krednim vapnencima, a sastoji se od jednog potpuno vertikalnog kanala čija dubina iznosi 19 metara. Na vrhu (ulazu) širina kanala je 80 cm, postupno se širi i na dnu širina iznosi oko 3,5 m. Ova jama nema aktivnu hidrološku funkciju. Jama Jezero nalazi se približno na istoj nadmorskoj visini kao i jama Zveketuša, a međusobno su udaljene oko 500 metara. Jama je obli3

kovana u debelo uslojenim krednim vapnencima, dubine je 54 metra, a sastoji se od dva potpuno vertikalna kanala. Prva kanal završava manjim proširenjem, a s obzirom na veliko suženje na dnu jame i daljnje neprohodnosti nije isključeno da jama ima povremenu hidrološku funkciju (Temimović 2007). Pored ovih jama izdvaja se još nekoliko jama ucrtanih na TK 1:50 000; Borovac - sjeveroistočno od uvale Resanovača, Vrh Klekovača, jama Babina greda južno od Donje Pecke, jama Korito zapadno od Sanskog Mosta i druge (sl. 1.). Ponori su speleološki objekti s hidrološkom funkcijom u kojima se gube površinske tekućice, odnosno ponornice. Ponora i ponorskih zona u istraživanom području najviše je stvoreno u južnim i jugozapadnim dijelovima poriječja. Najpoznatiji ponor u poriječju Sane je ponor ponornice Čardak u Čardak Livadama, jugoistočno od Mliništa. Ponor je obzidan, u blizini se nalaze i mlinice, te uređen prilazni put. Bojanjem je dokazana veza između ovog ponora i vrela Sane i Plive (Uzunović 1958). U Glamočkom polju oblikovano je nekoliko ponorskih zona, a za istraživano područje važan je ponor Podgreda čije vode se pojavljuju na vrelima Sane. U blizini prijevoja Mlinište na terenima Ravnih Mliništa ponire ponornica Lalinac, a voda se pojavljuje na vrelima Sane. Ponor Kozila se nalazi zapadno od naselja Ribnik, a voda mu se pojavljuje na istoimenom vrelu (Kanaet 1959). Brojni ponori Bravskog polja, i to njegovog jugoistočnog dijela, podzemnim kanalima su povezani s vrelima Sanice i Korčanice. Ponor Drinić kod istoimenog naselja u jugoistočnom dijelu Petrovačkog polja odvodi vode do vrela Sanice (Davidović 1981). Vode ponora u Jelašinovačkom polju pojavljuju se na vrelima Dabra i Zdene, u blizini Sanskog Mosta (Jurić 1977). Ponori na terenima Zmijanja odvode vode na tri strane: prema Vrbasu na istoku, prema vrelu Gomjenice na sjeveru, te prema vrelu Banjice na zapadu (Vrhovčić – Mojičević 1976). Brojni su ponori u južnim dijelovima istraživanog područja, kao npr. ponor Točine sjeverozapadno od Ključa.

Prema podacima Federalne komisije za traženje nestalih osoba

Emir Temimović: KRŠKI RELJEF U PORIJEČJU SANE S PREGLEDOM POZNATIJIH SPELEOLOŠKIH OBJEKATA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2008, 35-42

Sl. 1. Krški reljef poriječja Sane

Emir Temimović: KRŠKI RELJEF U PORIJEČJU SANE S PREGLEDOM POZNATIJIH SPELEOLOŠKIH OBJEKATA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2008, 35-42

Špilje – špilje istraživanog područja su potencijalni atraktivni objekti turističke valorizacije datog prostora (sl. 1.), a u nastavku je dat pregled najpoznatijih špiljskih objekata u poriječju: Hrustovačka špilja se nalazi u blizini naselja Hrustovo, točnije u blizini zaseoka Merdanovići, jugozapadno od Sanskog Mosta (sl. 1.). Špiljski ulaz izgrađen je u krednim vapnencima, širine je 10 m a visine oko 3 metra. Niže od ulaza uočavaju se dolinske forme nekadašnjeg vodotoka koji je tekao iz špilje i uključivao se u recentnu dolini potoka Glibaje, čije se vrelo nalazi 350 metara u smjeru sjevera. Pretpostavlja se da postoji podzemna hidrološka veza između špilje i vrela Glibaje4. Špilja se gotovo vodoravno pruža u unutrašnjost i nakon 400 metara dolazi do račvanja. Do tog mjesta širina špiljskog kanala je od 6,5 do 41,5 metara, ali je najveći dio špilja širok 6-8 metara. Visina svoda špilje je od 3,5 do 14,6 metara. Nakon račvanja, desni špiljski kanal je približno iste širine i visine i pruža se dodatnih 250 metara, dok je lijevi špiljski kanal na ulazu niži i uži. Proteže se dodatnih 400 metara, širine je oko 2 metra, a visina svoda se na pojedinim mjestima spušta na 1,5-0,5 metara (Benac 1967). Na kraju ovog kanala nalazi se podzemno jezero koje sprječava daljnji prolazak, odnosno, potrebna je dodatna oprema. Nakon prolaska jezera špilja se proteže dodatnih 1200 metara5. Glavni špiljski kanal, kao i sporedni, su veoma krivudavi i na njihovom dnu su česte prepreke u obliku različitih pregrada i većih blokova. Špilja Hrustovača je važan arheološki lokalitet. Bila je prahistorijsko stanište na što ukazuju arheološka iskapanja na njezinom ulazu te brojni pronađeni predmeti: ognjišta, razna oružja i oruđa, nakit, razne posude od pečene gline, jelenji rogovi obrađeni kao šila i sl. (Benac 1967). Hrustovačka špilja je izniman speleološki objekt, nedovoljno istražen i uređen. Poseban problem je uništavanje sigovine (speleothema) od strane nesavjesnih izletnika, te zatrpavanje špilje različitim otpadom. Potrebno je zaštiti, osvijetliti i urediti špilju za turistički obilazak i tako je sačuvati za buduće naraštaje. 4 5

Prema opažanju autora na terenu Prema podacima dobivenim od lokalnog stanovništva

Sl. 2. Hrustovačka pećina - ulaz

Sl. 3. Hrustovačka pećina - nakit

Sl. 4. Hrustovačka pećina - unutrašnjost

Emir Temimović: KRŠKI RELJEF U PORIJEČJU SANE S PREGLEDOM POZNATIJIH SPELEOLOŠKIH OBJEKATA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2008, 35-42

Sl. 7. Dabarska pećina - unutrašnjost

Sl. 5. Dabarska pećina - ulaz

Sl. 6. Dabarska pećina - nakit

6 7

Prema opažanju autora na terenu Prema opažanju autora na terenu

Dabarska špilja se nalazi 5 km zračne linije jugozapadno od Sanskog Mosta. Smještena je u blizini vrela rijeke Dabar (sl. 1.). Ulaz špilje je oblika luka, visine oko 20 metara, a širine tridesetak metara. Ulaz je oblikovan u gornjojurskim vapnencima. Iz špilje izbija manja tekućica širine 3 metra. Špilja široko ulazi u unutrašnjost, a duljine je ne veće od 200 metara6. Svodovi su visine i do 15 metara i uočavaju se brojne pukotine i mikrooblici inicijalne faze razvoja stalaktita. Dabarska špilja je značajno hladnija, sa svodova prokapava, na njezinom podu se nalazi oštri šljunčani materijal nanešen tekućicom koja izbija iz špilje. Špilja Ledenac se nalazi u blizini naselja Gornji Kamičak, neposredno uzvodno od vrela Ledenac, u klisuri Sane. Ulaz je širine 5 m, a visine preko 10 metara. Duljina špilje iznosi 70 metara. Oblikovana je u donjokrednim vapnencima i tektonski je predisponirana duž rasjeda. U završnom dijelu stvorena su tri manja jezera, a pri velikim vodama špilja ima funkciju povremenog vrela. Očito je ranije imala aktivniju hidrološku funkciju, ali ju je preuzela podkapina koja se prazni na nedalekom vrelu Ledenac7. Špilja Vrujac se nalazi poviše naselja Saleševići, na visini oko 250 m.n.v., nedaleko od istoimenog kaptiranog vrela. Špilja je oblikovana u donjokrednim vapnencima duž rasjeda smjera sjever - jug. Ukupna duljina glavnog kanala je 30 metara, a visina 2-3 metra. U jednoj bočnoj kaver-

Emir Temimović: KRŠKI RELJEF U PORIJEČJU SANE S PREGLEDOM POZNATIJIH SPELEOLOŠKIH OBJEKATA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2008, 35-42

ni, nasuprot glavnog ulaza, stacionirana je voda čija je razina za oko 70 cm niža od dna glavnog špiljskog kanala. Pred ulazom u špilju stvoren je subhorizontalni kanal s tragovima povremenog naglog istjecanja vode iz nje, tako da ova špilja ima funkciju povremenog vrela. Vode inače istječu na nešto nižem vrelu Vrujac. Špilja Mračaj se nalazi oko 500 metara nizvodno od vrelske zone Sane, na desnoj dolinskoj strani. Špilja ima hidrološku funkciju jer iz nje izbija povremena tekućica koja nakon 250 metara završava u Sani. Špilja je plitka i zatrpana krupnim kamenim blokovima8. Špilja Mračaj je oblikovana u dobro uslojenim donjokrednim vapnencima i predstavlja jedinstvenu vrelsku zonu Sane9. Špiljom Mračaj završen je pregled najpoznatijih špiljskih objekata u istraživanom području. No, prema literaturi i terenskom opažanju autora u poriječju postoji i veći broj drugih špiljskih objekata (sl. 1.): - Ivanovića špilja u podgorju uzvišenja Bobije koja je u Drugom svjetskom ratu služila kao partizanska bolnica, - Velika špilja kod naselja Tegeltije na krajnjoj južnoj razvodnici, - Dvije bezimene špilje poviše vrela Sane, - Lazine špilje u podnožju uzvišenja Lisine,

- Racina špilja u Bravskom polju koja je istovremeno i ponor, a bojanjem je utvrđena podzemna veza s vrelom Korčanice (Davidović, 1981.), - Banjčeva špilja na sjevernom obodu Bravskog polja, - Tri špilje uzvišenja Čelić kosa (Vrana, Dvogrla i Čelić), - Dvije špilje u blizini naselja Vukovo Selo sjeverno od Ključa, jedna špilja ima aktivnu hidrološku funkciju, a vodu prima od ponora Točine koji se nalazi nekoliko kilometara zapadnije u području Velagića, - Špilja s hidrološkom funkcijom (vrelo) u naselju Husimovci, zapadno od Sanskog Mosta, u dolini rijeke Blihe, - Špilja u blizini Blihinog skoka (vodopad na rijeci Blihi), - Najsjevernija špilja poriječja Sane poviše naselja Prekosanje u Bosanskom Novom. Špilje su veoma atraktivni speleološki objekti i pružaju velike mogućnosti u turističkoj valorizaciji prostora. Većina špiljskih objekata poriječja je nedovoljno istražena, a u budućem razdoblju potrebno je više poraditi na zaštiti, uređivanju i valoriziranju svih špiljskih objekata istraživanog područja.

Literatura: Ahac i dr. (1978): Osnovna geološka karta 1:100.000, Tumač za list Glamoč, Beograd Benac, A. (1967): Završna istraživanja u pećini Hrustovači, Glasnik Zemaljskog muzeja 22, Sarajevo, 5-15. Bognar, A. (1997): Geološke osobine i reljef Zemlje, u: Geografija 1 (ur. Bognar, A.), Profil, Zagreb, 65144. Davidović, R. (1981): Petrovačko polje – geomorfološko i hidrološko proučavanje, Magistarski rad, Instititut za geografiju PMF-a, Novi Sad Jurić, M. (1977): Osnovna geološka karta 1:100.000, Tumač za list Prijedor, Beograd Kanaet, T. (1959): O nekim problemima hidrografije u slivu rijeke Plive, Geografski pregled, br. 3, Sarajevo, 37-62. Temimović, E. (2007): Hidrogeografske karakteristike poriječja Sane, Doktorska disertacija, Geografski odsjek PMF-a, Zagreb 8

Prema podatcima lokalnog stanovništva iz špilje je izlazila obojena voda prilikom bojanja ponora u Glamočkom polju 9 Prema opažanju autora na terenu

Uzunović, O. (1958): Jedna utvrđena podzemna bifurkacija voda u krškom rejonu Zapadne Bosne, Geografski pregled, br. 2, Sarajevo, 37-42. Vrhovčić, J., Mojičević, M. (1976): Osnovna geološka karta 1:100 000, Tumač za list Ključ, Beograd

Izvori: Podaci dobiveni prema radu autora na terenu te podaci dobiveni od lokalnog stanovništva Stručna dokumentacija Federalne komisije za traženje nestalih osoba Sarajevo

dr. sc. Emir Temimović, prof. geogr.

MSŠ Ključ Ul. Branilaca BiH 163, 79280 Ključ, Bosna i Hercegovina, e-mail: emirtemimovic@yahoo.com

GRADSKA NASELJA HRVATSKE

U POPISIMA STANOVNIŠTVA 1961.-2001. Ivan Zupanc Podjela stanovništva na gradsko i seosko proizlazi iz karaktera naselja u kojem ono živi, tj. pripadnosti gradskom ili seoskom naselju. Za definiranje grada koriste se razni kriteriji, ovisno i o struci koja vrši definiranje, dakako i o zemlji i njezinim obilježjima naseljenosti. Neke više zanima izgled, gustoća izgrađenosti, neke pravni tj. administrativni status, gradski način života, funkcije grada, centralitet naselja... (Marinović-Uzelac 2001; Vresk 2002). No, karakter naselja opet čini njegovo stanovništvo koje mu određuje veličinu, gustoću naseljenosti, funkcionalnu usmjerenost koja proizlazi iz strukture stanovništva prema djelatnosti itd. Stoga, geografi pri definiranju grada koriste više različitih kriterija odnosno varijabli. Diferenciranje naselja prema tipu/vrsti provode nacionalne statističke službe pojedinih zemalja. U nastavku donosimo pregled diferenciranja gradskih naselja na području današnje Hrvatske koje su provodile nadležne statističke službe1.

Za razliku od popisa 1948. (24 grada) i donekle 1953. (7 gradova i 59 gradskih općina), tadašnja statistika u Hrvatskoj, odnosno bivšoj Jugoslaviji pod utjecajem stručnih rasprava napušta administrativno-pravni kriterij za definiranje gradskog i seoskog stanovništva tj. prelazi na tzv. „samostalna naselja“ kao bazu za utvrđivanje gradskog i seoskog stanovništva (Krašovec 1974). Prelaskom na obradu popisnih podataka po naseljima, čemu je prethodio popis naselja u prosincu 1952. godine, stvoreni su uvjeti za diferenciranje naselja iako ne bez nedostataka. Naime, taj je popis 1

miješao geografski kriterij s administrativnim te nije imao jedinstvenu definiciju naselja za sve tadašnje republike (Ban 1970; Krašovec 1974). U vrijeme popisa 1948. na području Hrvatske bilo je 24 administrativna grada u rangu kotara (srezova), a „pojam naselja i njegovih karakteristika (zaselak, mahala, kolonija, usamljena kuća i sl.) nije ni u teoriji sasvim prečišćen...“ (uvod Popisa 1948., knjiga I, str. XXIII). U popisu iz 1953. primjenjena je opća definicija naselja prema kojoj je naselje „antropogeografska teritorijalna jednica posebnog imena bez obzira na broj kuća“ s time

O problematici definiranja gradova u stručnoj literaturi je relativno dosta pisano (Ban 1970; Centralna naselja i gradovi SR Hrvatske: geografska analiza 1976; Ginić 1967, 1972; Krašovec 1974; Macura 1954; Pokos 2002; Vresk 1979-80; Vresk 1982-83; Vresk 1992; Vresk 2002).

Ivan Zupanc: GRADSKA NASELJA HRVATSKE U POPISIMA STANOVNIŠTVA 1961.-2001. GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2008, 43-52

da se samostalnim naseljem smatra ono koje ima svoj posebni teritorij (atar) i svoju privredno-socijalnu samostalnost, a kao nesamostalna ona koja nemaju svoje područje, nego se nalaze u teritoriju nekog samostalnog naselja2. Neke su tadašnje republike (Slovenija) primjenjivale modificiranu i ponešto izmjenjenu definiciju naselja, no u Hrvatskoj je primjenjivana opća definicija (uvodna objašnjenja u Popisu stanovništva 1953, knjiga XIV, str. XXI-XXII). Od popisa 1961. Hrvatska je, s obzirom na naseljski skup, u današnjem teritorijalnom opsegu3 pa je popis bio jednako proveden na cijelom području čime je definira početna godina ove analize. Tako je prilikom obrade i publiciranja rezultata popisa iz 1961. izvršeno i grupiranje naselja prema tipu: gradska, seoska i mješovita. Za pripadnost naselja pojedinom tipu koristila se kombinacija dvaju kriterija: veličina naselja i udio (%) nepoljoprivrednog stanovništva4 (tab. 1). Primjenivši ove kriterije za svako naselje izdvojeno je ukupno 70 gradskih naselja u Hrvatskoj5. U tih 70 gradova živjelo je tada 1 280 119 stanovnika što je činilo 30,8% žitelja Hrvatske. S obzirom na ukupan broj naselja6, udio je iznosio 1,0%. Najviše je gradova bilo u veličinskom razredu 3000-9999 stanovnika (40 gradova i

Tab. 1. Model izdvajanja gradskih naselja u Hrvatskoj 1961. i 1971.

Veličina naselja (broj stanovnika)

Udio nepoljoprivrednog stanovništva

2 000 - 2 999

90% i više

3 000 - 9 999

70% i više

10 000 - 14 999

40% i više

15 000 i više

30% i više

Izvor: Popis stanovništva 1961., knjiga XII, Migraciona obeležja: rezultati za naselja, Savezni zavod za statistiku, Beograd, 1966. Popis stanovništva i stanova 1971., knjiga IX, Stanovništvo: migraciona obeležja: rezultati po naseljima i opštinama, Savezni zavod za statistiku , Beograd, 1973.

202 705 st.). Koprivnica, Đakovo, Požega i Virovitica bili su u kategoriji 10 000-14 999 s ukupno 51 287 „građanske populacije“. No najviše gradske populacije živjelo je u naseljima većim od 15 000 stanovnika (999 395 u 15 gradova). Najmanje gradsko naselje bilo je Ravna Gora (2021), zatim Novi Vinodolski (2075), Omiš

Prema tadašnjoj definiciji i nazivlju samostalnim naseljima su smatrani: gradovi, varoši, varošice, trgovišta, sela i samostalne naseobine (kolonije), a nesamostalnim: zaseoci, mahale, dijelovi grada, pustare, salaši, majuri i usamljene kuće (uvodna objašnjenja Popisa 1953, knj. XIV, str. XXII). 3 Godine 1954. pripojen je Hrvatskoj dio Zone B Slobodnog teritorija Trsta (općine Buje, Novigrad i Umag s ukupno 17 888 stanovnika u vrijeme registracije stanovništva 31. ožujka 1956), a korekcije granice s pripadnošću pojedinih naselja uslijedile su i 1956. pa je pet statističkih naselja (prema popisu iz 1953. godine, 1014 stanovnika) s pripadajućim dijelovima naselja (14 zaseoka) iz općine Buzet pripojeno Sloveniji, a naselje Bušević (331 st. 1953. godine) izdvojeno je iz BiH i pripojeno Hrvatskoj (Popis stanovništva 1953, knj. XIII; Sl. list FNRJ 15/1956; Sl. list FNRJ 51/1956). 4 Uvodne napomene Popisa 1961., knj. XII. Taj model predstavlja modificranu verziju Macurine sheme iz 1954. godine (Macura 1954). 5 Kategorizacija naselja prema tipu s odgovarajućom oznakom (G=gradsko, M=mješovito i S=seosko) objavljena je u knjizi XII Popisa 1961. 6 Ukupan broj statističkih naselja nije bilo lagano definirati. Prema podacima Statističkog ljetopisa RH iz 2007. broj naselja na dan popisa 1961. bio je 6677 (SLJRH-07, str. 86). U uvodnim objašnjenjima Popisa 1961. (usp. knj. X, str. XVIII, knj. XII, str. XVII) stoji podatak o 6757 naselja, a u analitičkim tabelama podatak o 6743 naselja (usp. knj. X, str. XXII, knj. XII, str. XXIV). O čemu se zapravo radi? Podatak o 6677 naselja preuzet je vjerojatno iz Korenčićevog priručnika jer su podaci o broju naselja za sve ostale popise (osim za 1953) zaključno s onim iz 1971. identični (usp. Korenčić, str. 23 i SLJRH-07, str. 86). Ukupan broj statističkih naselja u vrijeme popisa 1961. iznosio je 6763. (izbrojano prema knj. X). No, šest naselja bilo je bez stalnog stanovništva tako da sada dolazimo do navedene brojke od 6757 naselja u kojima se obitavalo (iako se greškom navodi da ta brojka uključuje i naselja koja nemaju stalnog stanovništva u Popisu 1971., knjiga VII, str. XVI). Nadalje, kao što smo napomenuli, naselje Zagreb popisano je u 11 dijelova, a Rijeka i Split u tri. Ukoliko ih tretiramo kao tri naselja, dolazimo do brojke od 6749, odnosno 6743 naselja (bez tzv. „mrtvih sela“).

Ivan Zupanc: GRADSKA NASELJA HRVATSKE U POPISIMA STANOVNIŠTVA 1961.-2001. GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2008, 43-52

Tab. 2. Model izdvajanja gradskih naselja

Veličina (broj stanovnika)

1961. Broj gradova

1971.

Broj stanovnika

Broj gradova

Broj stanovnika

2 000 - 2 999

15,7

26 732

2,1

20,4

50 123

2,8

3 000 - 9 999

57,1

202 705

15,8

56,3

303 753

16,7

10 000 - 14 999

5,7

51 287

4,0

4,9

57 806

3,2

15 000 i više

21,4

999 395

78,1

18,4

1 404 232

77,3

Ukupno

100,0

1 280 119

100,0

103

100,0

1 815 914

100,0

(2171), Sesvete (2358) i Glina (2412). Zagreb je u tadašnjim granicama brojio 430 802 stanovnika i statistički je bio podijeljen u 11 dijelova, dok su Rijeka i Split bili podijeljeni u tri dijela. Model koji je primjenjen u popisu 1961., korišten je i u idućem popisu 1971. godine. Naselja prema tipologiji G-M-S objavljena su u knjizi IX Popisa 1971. Broj gradova u Hrvatskoj povećao se na 103, a svi gradovi iz prethodnog popisa su zadržali status. Povećao se i udio gradskog stanovništva na 41,0% (1 815 914 stanovnika). Najmanji grad bio je Galižana (2030), zatim Vrbovsko (2037), Ravna Gora (2057), Bakar (2097), Klis (2176) itd. Više od polovice gradova i dalje se nalazi u razredu 3000-9999 (58 ili 56,3%). U razredu 10 000-14 999 sada je pet gradova: Kutina, Borovo, Nova Gradiška, Čakovec i Petrinja, a gradsko stanovništvo najbrojnije je 7

u gradovima s preko 15 000 stanovnika čiji udio iznosi 77,3% (tab. 2). Naseljski skup za potrebe popisa 1971. iznosio je 6688 naselja7 iz čega proizlazi da je udio naselja gradskih obilježja povećan na 1,5%. Popis iz 1981. godine napustio je dotadašnju praksu izdvajanja gradskih naselja. Umjesto toga, oznaku „G“ dobila su naselja na temelju odluka općinskih službi8. Na taj je način izdvojeno 214 gradova u kojima je popisano 2 337 622 stanovnika ili 50,8% ukupnog stanovništva Hrvatske. Neke su općine velikom broju svojih naselja dodijelile status grada. Tako je primjerice u općini Split bilo 12 gradova, u općini Makarska 10 od ukupno 17 naselja, na Braču 9 gradova, u općini Korčula 8 i općini Opatija 7. Čak 90 ili 42,1% tako proglašenih gradskih naselja imalo je manje od 2000 stanovnika! Najmanje takvo naselje bilo je Divulje

Prema podacima iz uvoda Popisa 1971. naseljski skup razlikuje se od našeg izračuna i iznosi 6690 naselja zajedno s naseljima koja nemaju stalnog stanovništva (knj. VII, str. XVI). Statistički ljetopis RH 2007. donosi pak podatak o 6666 naselja. Prema našem izračunu na temelju podataka po naseljima iz knj. VII Popisa 1971. i Imenika naselja SR Hrvatske, stanje 1. siječnja 1971. naseljski skup iznosio je 6688 naselja od čega 22 bez stalnog stanovništva. 8 Gradska naselja postaju ona koja su odgovarajućim pravnim aktom ili dogovorom nadležne društveno-političke zajednice u tadašnjim SR ili SAP, važećim u momentu popisa, utvrđena kao gradska (Štambuk 1983; Marinović-Uzelac 2001).

Ivan Zupanc: GRADSKA NASELJA HRVATSKE U POPISIMA STANOVNIŠTVA 1961.-2001. GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2008, 43-52

sa svega 58 stanovnika, zatim Koločep (144 st.), Medveja (175), Podaca (184), Lovište (196) itd. S obzirom na ukupan broj naselja9 udio gradova iznosio je 3,2%. Ovakav model nije zadovoljio potrebe geografske struke pa su neki autori kreirali model s četiri varijable na temelju kojeg je izdvojeno 100 gradskih naselja (Vresk 1982-83). Popis stanovništva 1991. nije donio bitne promjene. Kriterij je ostao isti, pa je tako proglašeno 204 grada. Čak 202 gradskih naselja zadržalo je svoj status iz 1981., a 12 je izgubilo status grada. Novoproglašeni gradovi bili su Konjščina10 i Krvavica. Udio gradskog stanovništva popeo se na 54,3% (2 597 205 st.), a udio gradskih u ukupnom broju naselja 3,0% (naseljski skup iznosio je 6 694 naselja uz 66 „mrtvih sela“). Klub najmanjih gradova predvodile su ponovno Divulje (32 st.), Koločep (148), Krvavica (175), Medveja (177) i Plitvica selo (192). Čak 69 ili 33,8% gradova imalo je manje od 2000 stanovnika. Teritorijalni ustroj Hrvatske bitno je izmijenjen krajem 1992., odnosno početkom 1993. godine. Osnovano je 419 općina i 69 gradova (NN 90/92; SLJRH-07, Klarić 1996). Status grada dobila su 20 sjedišta županija te još 49 naselja. Zakonom o lokalnoj samoupravi i upravi (NN 90/92, čl. 4) saznajemo definiciju i uvjete za status grada: „Grad je jedinica lokalne samouprave u kojoj je sjedište tijela županije i predstavlja prirodnu, urbanu, gospodarsku i društvenu cjelinu. Iznimno, u sastav grada, pored užeg gradskog područja, mogu biti uključena i prigradska naselja koja s gradom čine prirodnu gospodarsku i društvenu cjelinu povezanu svakodnevnim potrebama stanovništva koje su lokalne važnosti. Pored 9

gradova iz stavka 1. ovoga članka grad je svako mjesto koje ima više od 10.000 stanovnika. Iznimno, gdje za to postoje posebni razlozi (povijesni, gospodarski. geoprometni) gradom se može zakonom proglasiti i mjesto koje ne zadovoljava uvjete iz odredaba stavka 1. i 2. ovoga članka.“

Nakon toga, najveća promjena administrativno-teritorijalne organizacije uslijedila je 1997. kada je broj gradova povećan na 122, a broj općina na 415 (NN 10/97). Godine 1998. Općina Trilj promjenila je status u Grad Trilj (NN 68/98). Time se broj gradova u trenutku popisa 2001. godine zaustavio na 123 (uz 423 općine). U tih 123 grada popisano je 3 065 590 stanovnika što je činilo 69,1% ukupne populacije. U naseljimasjedištima administrativnih gradova živjelo je 2 269 827 stanovnika. Valja istaknuti da su automatizmom status grada dobila 20 županijskih sjedišta, među kojima i Krapina (4647 st.), Pazin (4986) i Gospić (6088) s manje od 10 000 stanovnika. Od ukupno 123 grada-sjedišta, samo 37 je imalo više od 10 000 stanovnika, među kojima 17 županijskih sjedišta. Iz toga proizlazi da je 83 naselja dobilo iznimno status grada, prema „posebnim razlozima“11. Među njima npr. i Čabar sa svega 511 stanovnika, Rab (554), Klanjec (562), Skradin (619), Vrlika (959); ukupno 19 ih nije imalo niti 2000 stanovnika. Od toga, 56 gradova ne prelazi 10 000 stanovnika ni s ostalim naseljima koja su obuhvaćena u administrativno područje grada. Zanimljivo je istaknuti da su Kastav, Trilj i Vrlika u promatranim popisnim godinama, po prvi puta dobili status grada. Prilikom popisa 2001., u 123 grada bilo je uključeno ukupno

Ukupan broj statističkih naselja 1981. prema popisu iznosio je 6659, no valja napomenuti da je od toga Zagreb bio podijeljen u 10 dijelova i da je bilo 33 naselja bez stalnih stanovnika. Dakle broj naselja bio je 6650, a živjelo se u njih 6617. Statistički ljetopis RH za 2007. donosi brojku od 6567 naselja (SLJRH-07, str. 86). Provjerom u imenik naselja 1981. potvrdili smo naš izračun uz razliku što se u imeniku naselja navodi i naselje Selnica u općini Velika Gorica kojeg u popisu 1981. nema (usp. Popis 1981, Dokumentacija 553, str. 6 i Sistematski imenik naselja, stanje 31. ožujka 1981, str. 95). 10 Naselje Konjščina nastalo je između popisa 1981. i 1991. izdvajanjem iz Donje Konjščine. 11 Nakon provedbe popisa, prema novom Zakonu o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (NN 33/01) definicija grada je neznatno izmijenjena: „Grad je jedinica lokalne samouprave u kojoj je sjedište županije te svako mjesto koje ima više od 10.000 stanovnika, a predstavlja urbanu, povijesnu, prirodnu, gospodarsku i društvenu cjelinu. U sastav grada kao jedinice lokalne samouprave mogu biti uključena i prigradska naselja koja s gradskim naseljem čine gospodarsku i društvenu cjelinu te su s njim povezana dnevnim migracijskim kretanjima i svakodnevnim potrebama stanovništva od lokalnog značenja. Iznimno, gdje za to postoje posebni razlozi (povijesni, gospodarski, geoprometni), gradom se može utvrditi i mjesto koje ne zadovoljava uvjete iz stavka 1. ovoga članka.“

Ivan Zupanc: GRADSKA NASELJA HRVATSKE U POPISIMA STANOVNIŠTVA 1961.-2001. GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2008, 43-52

2630 naselja (dakle uz 123 sjedišta još 2507 naselja od čega 36 bez stalnih stanovnika), što iznosi 38,9% naselja RH12. Neki su gradovi obuhvaćali samo jedno statističko naselje (Grad Pula, Grad Biograd na moru), a neki mnogo više (Grad Ozalj 97, Grad Samobor 78, Grad Buzet i Grad Zagreb 70). Nakon posljednjeg popisa, još četiri općine dobile su status grada: Vodnjan 2003. godine, a Ku-

tjevo, Otok (kod Vinkovaca) i Sveta Nedelja (kod Samobora) 2006. godine (NN 107/03; NN 86/06). Gradovi Čakovec, Šibenik, Pag, Nin, Poreč, Rab, Vodice i Županja smanjili su opseg izdvajanjem nekih naselja iz kojih su se redom oformile nove općine13. Uvažavajući navedene promjene, broj administrativnih gradova dosegao je brojku od 127 te u njima prema popisu iz 2001. živi 3 086 919 (69,6%) „građana“.

Zaključak Kriterij koji je korišten u popisima 1961. i 1971. nije bio bez nedostataka, no ipak je koristio određene stručno utemeljene kriterije. Uslijedila su dva popisa, 1981. i 1991. u kojima je statistika odustala od statistički definirane tipologije, da bi se prilikom posljednjeg popisa 2001. ponovno gradovi definirali isključivo administrativnom podjelom zemlje. Svaki od navedenih kriterija treba kritički sagledavati, ali i u kontekstu vremena u kojima su primjenjivani. Od ukupno 232 grada koja se javljaju u ovih pet popisa, svega su 63 naselja kontinuirano imala status grada u svih pet popisa bez obzira na kriterije (tab. 3). Stručnjacima je na volju da odabirom više kriterija sami definiraju što je to gradsko naselje. Tab. 3. Gradovi u Hrvatskoj 1961.-2001. prema popisima stanovništva Grad

1961.

1971.

1981.

1991.

2001.

Grad

1981.

1991.

2001.

BUJE

BAŠKA

BUZET

BAŠKA VODA

CAVTAT

CRES

BAKAR

BEDEKOVČINA

CRIKVENICA

1961.

1971.

BELI MANASTIR

ČABAR

BELIŠĆE

ČAKOVEC

ČAZMA

DARDA

BENKOVAC

BIOGRAD NA MORU BJELOVAR

BOL

BOTINEC BRELA*

BLATO

BOROVO

+ +

DARUVAR

DELNICE

DIVULJE

DONJA KONJŠČINA

DONJA STUBICA

Zanimljivo je napomenuti da je sjedište Grada Kaštela u Kaštel Sućurcu (6236 st.) od kojeg je nešto veće naselje Kaštel Stari (6448). 13 Iz Grada Čakovca izdvojeno je naselje Pribislavec (NN 92/01), iz Grada Šibenika naselje Bilice (83/02), iz Grada Paga naselja Gajac, Kolan i Mandre (NN 25/03), iz Grada Nina naselja Poljica i Vrsi, iz Grada Poreča naselja Frata, Gedići, Perci, Rošini, Tar i Vabriga, iz Grada Raba naselje Lopar, iz Grada Vodica naselje Tribunj, te iz Grada Županje naselje Štitar (NN 86/06).

Grad

Ivan Zupanc: GRADSKA NASELJA HRVATSKE U POPISIMA STANOVNIŠTVA 1961.-2001. GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2008, 43-52

1981.

1991.

DONJI LAPAC

DONJI MIHOLJAC

DRAŠNICE

DRNIŠ

1961.

1971.

2001.

DUBROVNIK

DUGA RESA

DRVENIK

DUGI RAT DUGO SELO

DUGOPOLJE

DVOR ĐAKOVO ĐURĐENOVAC

+ +

ĐURĐEVAC

FAŽANA

GALIŽANA

GLINA

GOSPIĆ

GRAČAC

GRADAC

GRUBIŠNO POLJE

GVOZD*

HRVATSKA KOSTAJNICA*

1981.

1991.

KAŠTEL GOMILICA

KAŠTEL KAMBELOVAC

KAŠTEL SUĆURAC

KAŠTEL ŠTAFILIĆ

KISTANJE

KAŠTEL LUKŠIĆ

KLIS

KNIN

KOLOČEP

KOMIŽA

KONJŠČINA +

KORČULA

KORENICA*

KRALJEVICA KRAPINA

KRIŽEVCI

KRK

KRVAVICA

IGRANE

KUČIŠTE

IKA

KUTINA

KUTJEVO

LABIN

JASENOVAC JASTREBARSKO

LASTOVO

LEPOGLAVA

+ + +

LOPUD

LOVIŠTE

LOVRAN

KARLOBAG

KASTAV

JELSA

LIPIK

LIČKI OSIK

KARLOVAC

+ +

KRAPINSKE TOPLICE

IVANIĆ-GRAD*

IČIĆI

IVANEC

KOTORIBA +

2001.

KOPRIVNICA

KLANJEC

IMOTSKI

1971.

KAŠTEL STARI

HVAR

ILOK

1961.

KAŠTEL NOVI

GAREŠNICA

Grad

+ +

LUDBREG

LUMBARDA

Ivan Zupanc: GRADSKA NASELJA HRVATSKE U POPISIMA STANOVNIŠTVA 1961.-2001. GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2008, 43-52

Grad

1961.

1971.

1981.

1991.

2001.

Grad

1961.

1971.

1981.

1991.

MAKARSKA

PERUŠIĆ

MALI LOŠINJ

PETRINJA

PLAŠKI

PLETERNICA

MEDULIN

PLITVICA SELO**

MEDVEJA

MALINSKA MATULJI

METKOVIĆ

MILNA (na Braču)

MORAVICE*

MOŠĆENIČKA DRAGA

MURSKO SREDIŠĆE

NAŠICE

NEDELIŠĆE

NOVA GRADIŠKA

NOVI MAROF NOVI VINODOLSKI

NOVIGRAD (u Istri)

PUČIŠĆA

+ +

PULA

RAB

RABAC

OMIŠ

OPATIJA

OROSLAVJE

RIJEKA

ROVINJ

SAMOBOR

SAVUDRIJA

SELCE

SENJ

SESVETE

SINJ

SISAK

SIVERIĆ SKRADIN

SLATINA*

OTOČAC

SLUNJ

SOLIN

SPLIT

RAVNA GORA

OSIJEK

PAG

RAŠA

SLAVONSKI BROD

OZALJ

OREBIĆ

POVLJA

ORAHOVICA

OPUZEN

POSTIRA

PRELOG

OKUČANI

PREKO

POPOVAČA

OGULIN

PODSTRANA

NOVOSELEC

OBROVAC

NUŠTAR

PODGORA

PREGRADA

NOVIGRAD (kod Zadra)

NOVSKA

POŽEGA*

NOVALJA

PODACA

POREČ

NIN

PLOČE*

2001.

PAKRAC

SPLITSKA

PAZIN

SRAČINEC

+ +

Grad

Ivan Zupanc: GRADSKA NASELJA HRVATSKE U POPISIMA STANOVNIŠTVA 1961.-2001. GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2008, 43-52

1981.

1991.

2001.

STARI GRAD

1961.

1971.

STARO PETROVO SELO

STOBREČ

STON

STUBIČKE TOPLICE

SUMARTIN

SUPETAR

SUTIVAN

SVETI IVAN ZELINA* ŠIBENIK

TOPUSKO

TROGIR

TUČEPI

1991.

2001.

VIROVITICA

VOJNIĆ

VRANJIC

VRBOSKA

VODNJAN

1981.

VODICE

+ +

VRBOVEC

VRPOLJE

VRSAR

VRBOVSKO

VRGORAC VRLIKA

+ +

1971.

VIŠNJEVAC

TRNOVEC*

1961.

VINKOVCI

VIS

TRILJ

Grad

VUKOVAR

ZABOK

UMAG

ZADAR

VALPOVO

ZAGREB

VARAŽDIN

ZAOSTROG

ZAPREŠIĆ

VARAŽDINSKE TOPLICE VELA LUKA

VELIKA VELIKA GORICA

VIGANJ

VINEŽ

ZLARIN ZLATAR +

ZLATARBISTRICA* ŽIVOGOŠĆE

ŽUPANJA

*Naselja koja su u pojedinim popisima kada su imala status grada nosila drugo ime: Botinec (1971. Botinec Stupnički), Brela (1981. Donja Brela), Gvozd (1981, 1991. Vrginmost), Hrvatska Kostajnica (1971, 1981, 1991. Kostajnica), Ivanić-Grad (1971, 1981. Ivanić Grad), Korenica (1981, 1991. Titova Korenica), Moravice (1981, 1991. Srpske Moravice), Ploče (1981. Kardeljevo), Požega (1961, 1971, 1981. Slavonska Požega), Slatina (1961, 1971, 1981, 1991. Podravska Slatina), Sveti Ivan Zelina (1981. Zelina), Trnovec (1971. Trnovec Bartolovečki), Zlatar-Bistrica (1981. Zlatar Bistrica). Imena naselja navedena su prema posljednjem popisu 2001. Podaci o drugom nazivu pojedinog grada/naselja odnose se samo na godine u kojima je naselje imalo status grada. **Naselje Plitvica Selo nastalo je između popisa 1981. i 1991. izdvajanjem iz naselja Plitvica koje je prestalo postojati. Drugi dio područja naselja Plitvica pripojen je naselju Jezerce. Izvor: Popis stanovništva 1961., knjiga XII, Migraciona obeležja: rezultati za naselja, SZS, Beograd, 1966. Popis stanovništva i stanova 1971., knjiga IX, Stanovništvo: migraciona obeležja: rezultati po naseljima i opštinama, SZS, Beograd, 1973. Popis stanovništva, domaćinstava i stanova u 1981. godini, Tabela 193., Uporedni pregled broja stanovnika i domaćinstava 1948, 1953. i 1981. i stanova 1971. i 1981., Rezultati po naseljima, Beograd, 1986. Popis stanovništva, domaćinstava, stanova i poljoprivrednih gospodarstava 31. ožujak 1991., Stanovništvo prema narodnosti po naseljima, Dokumnetacija 881, Zagreb, 1992. Popis stanovništva, kućanstava i stanova 31. ožujka 2001., Stanovništvo prema spolu i starosti, po naseljima, Statistička izvješća 1167, Zagreb, 2003.

Ivan Zupanc: GRADSKA NASELJA HRVATSKE U POPISIMA STANOVNIŠTVA 1961.-2001. GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2008, 43-52

Literatura: Ban, M. (1970): Naselja u Jugoslaviji i njihov razvoj u periodu 1948-1961., Institut društvenih nauka-Centar za demografska istraživanja, Beograd. Centralna naselja i gradovi SR Hrvatske: geografska analiza (ur. Crkvenčić, I.), Školska knjiga, Zagreb, 1976. Ginić, I. (1967): Neke demografske karakteristike urbanizacije u Jugoslaviji, Stanovništvo 3, 180-185. Ginić, I. (1972): Koncentracija stanovništva u gradovima Jugoslavije, Stanovništvo 1-2, 14-29. Klarić, Z. (1996): Teritorijalno-politička organizacija i centralno-mjesni sustav Hrvatske, u: I. Hrvatski geografski kongres: geografija u funkciji razvoja Hrvatske, 12. i 13. listopada 1995., zbornik radova (ur. Pepeonik, Z.), Hrvatsko geografsko društvo, Zagreb, 29-41. Korenčić, Mirko (1979): Naselja i stanovništvo SR Hrvatske 1857-1971, JAZU, Zagreb. Krašovec, S. (1974): Tri sastanka o razgraničenju gradskog i seoskog stanovništva, Stanovništvo 3-4, 1-2, 59-87. Macura, M. (1954): Kriterijum za razgraničenje gradskog i seoskog stanovništva, Statistička revija 3-4, 371-377. Marinović-Uzelac, A. (2001): Prostorno planiranje, Dom i svijet, Zagreb. Pokos, N. (2002): Metodologija izdvajanja seoskog stanovništva, njegov raspored i popisne promjene 1953.-2001., u: Prostor iza: kako modernizacija mijenja hrvatsko selo (ur. Štambuk, M., Rogić, I., Mišetić, A.), Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb, 31-56. Štambuk, M. (1983): Promjene u sociodemografskoj strukturi seoskog stanovništva, Sociologija sela 79-81, 25-37. Vresk, M. (1979-80): Gradovi SR Hrvatske i njihove okolice: problem definiranja gradova i gradskih regija, Geografski glasnik 41-42, 61-70. Vresk, M. (1982-83): Neka obilježja urbanizacije SR Hrvatske 1981. godine, Radovi GO 17-18, 39-53. Vresk, M. (1992): Urbanizacija Hrvatske 1981-1991.: osnovni indikatori stupnja, dinamike i karakteristika urbanizacije, Geografski glasnik 54, 99-116. Vresk, M. (2002): Grad i urbanizacija: osnove urbane geografije, Školska knjiga, Zagreb.

Izvori: Imenik naselja SR Hrvatske, stanje 1. siječnja 1971., Republički zavod za statistiku SR Hrvatske, Zagreb, 1971. Konačni rezultati popisa stanovništva od 15 marta 1948 godine, knjiga I, Stanovništvo po polu i domaćinstva, Savezni zavod za statistiku i evidenciju, Beograd, 1951. Popis stanovništva 1953, knjiga XIII, Stanovništvo i domaćinstva: podaci za naselja i delove naselja prema upravnoj podeli u 1953 godini, Savezni zavod za statistiku, Beograd, 1959. Popis stanovništva 1953, knjiga XIV, Osnovni podaci o stanovništvu: podaci za naselja prema upravnoj podeli u 1953 godini, Savezni zavod za statistiku, Beograd, 1958. Popis stanovništva 1961., knjiga X, Stanovništvo i domaćinstva u 1948, 1953. i 1961.: rezultati za naselja, Savezni zavod za statistiku, Beograd, 1965. Popis stanovništva 1961., knjiga XII, Migraciona obeležja: rezultati za naselja, Savezni zavod za statistiku, Beograd, 1966.

Popis stanovništva i stanova 1971., knjiga VII, Stanovništvo: stanovništvo i domaćinstva u 1948, 1953, 1961 i 1971. i stanovi u 1971.: rezultati po naseljima i opštinama, , Savezni zavod za statistiku, Beograd, 1975. Popis stanovništva i stanova 1971., knjiga IX, Stanovništvo: migraciona obeležja: rezultati po naseljima i opštinama, Savezni zavod za statistiku , Beograd, 1973. Popis stanovništva, domaćinstava i stanova 1981.: stanovništvo po naseljima, općinama i zajednicama općina, Dokumentacija 553, RZS SRH, Zagreb, 1984. Popis stanovništva, domaćinstava i stanova u 1981. godini, Tabela 193., Uporedni pregled broja stanovnika i domaćinstava 1948, 1953. i 1981. i stanova 1971. i 1981., rezultati po naseljima, Beograd, 1986. Popis stanovništva, domaćinstava, stanova i poljoprivrednih gospodarstava 31. ožujak 1991., Stanovništvo prema narodnosti po naseljima, Dokumentacija 881, Državni zavod za statistiku, Zagreb, 1992. Popis stanovništva, kućanstava i stanova 31. ožujka 2001., Stanovništvo prema spolu i starosti, po naseljima, Statistička izvješća 1167, Državni zavod za statistiku, Zagreb, 2003. Sistematski imenik naselja, stanje 31. ožujka 1981., Republički zavod za statistiku , Zagreb, travanj 1981. Odluka o odobrenju promjene granica između NR Hrvatske i NR Slovenije, Službeni list FNRJ 16/1956. Odluka o odobrenju promjene granica između NR Hrvatske i NR BiH, Službeni list FNRJ 51/1956. Statistički ljetopis Republike Hrvatske 2007., DZS, Zagreb, 2007. Zakon o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj, NN 90/92. Zakon o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj, NN 10/97. Zakon o izmjenama i dopunama zakona o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj, NN 68/98. Zakon o izmjenama i dopuni zakona o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj, NN 92/01. Zakon o izmjeni i dopuni zakona o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj, NN 83/02. Zakon o izmjeni i dopuni zakona o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj, NN 25/03. Zakon o izmjeni zakona o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj, NN 107/03. Zakon o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj, NN 86/06. Zakon o lokalnoj samoupravi i upravi NN 90/92. Zakon o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, NN 33/01.

Ivan Zupanc, asistent Geografski odsjek, Prirodoslovno-matematički fakultet Marulićev trg 19, 10000 Zagreb, Hrvatska, e-mail: izupanc@geog.pmf.hr

GRADSKA I OSTALA NASELJA U HRVATSKOJ - MODEL IZDVAJANJA 2001.

Milan Vresk

Grad i urbanizacija su svjetske i historijske pojave. Javljaju se na određenom stupnju razvoja civilizacije. Razvijaju se u skladu s društveno-ekonomskim promjenama. S obzirom na to, razvoj grada i urbanizaciju valja gledati evolutivno, tj. s aspekta vremena i prostora. Zbog toga broj gradova, njihova veličina i njihov sistem, kao i stupanj urbanizacije, odražavaju određeni stadij razvoja svake zemlje.

Uvod Gradovi su mjesta koncentracije ljudi, stanova, radnih mjesta te proizvodnih i uslužnih djelatnosti u prostoru. Svojom funkcijom rada potiču značajne socijalne i prostorne procese. Oni pospješuju preseljavanje stanovništva iz seoskih naselja, ali i dnevne migarcije. Gradovi su, osim toga, žarišta preobrazbe seoskih naselja, njihove deagrarizacije i urbanizacije. Na regionalnoj i nacionalnoj razini gradovi uvjetuju polarizirani razvoj. U regionalnom planiranju gradovi zbog svojih funkcija i značenja služe i kao planski instrumenti. Iz navedenih razloga za svaku zemlju je praćenje razvoja gradova i urbanizacije od posebnog značenja. Ono počinje od izdvajanja gradskih od

ostalih naselja. Gradovi se potom mogu klasificirati po veličini, funkcijama, morfološkim oblicima itd. Diferencijaciju naselja na gradska i seoska naselja vrše nacionalne statističke službe uz suradnju stručnjaka određenih znanstvenih disciplina. Diferenciranje se vrši po dogovorenim modelima koji mogu imati nekoliko relevantnih varijabli s adekvatnim parametrima, a na osnovi popisne građe dobivene redovnim popisima, koji se najčešće vrše svakih deset godina. Modeli diferenciranja mogu se prilagođavati popisima ovisno o dinamici razvoja i urbanizacije svake zemlje. U ovom radu pokušat ćemo razraditi model izdvajanja gradskih, prijelaznih i seoskih naselja u Hrvatskoj za potrebe popisa i obrade 2001. godine.

Milan Vresk: GRADSKA I OSTALA NASELJA U HRVATSKOJ - model izdvajanja 2001. godine GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2008, 53-57

Pojam grada – Smatra se da su prvi gradovi nastali prije pet tisuća godina. U tako dugom vremenskom rasponu mijenjala se veličina, struktura i funkcija gradova, a s time i njegovo poimanje. Prve definicije grada koje se javljaju krajem 19. i početkom 20. stoljeća bile su vrlo uopćene. Grad je tada najčešće definiran kao veće naselje koje je središte trgovine, proizvodnje i prometno čvorište. Konkretnije i jasnije definicije grada nastale su poslije Drugog svjetskog rata kada se pronalaze adekvatni statistički modeli diferenciranja. Prema novijem poimanju grad se opisno može derfinirati na sljedeći način: Grad je veće naselje u čijim nepoljoprivrednim djelatnostima radi pretežni dio stanovništva toga naselja, kako za vlastite, tako i za potrebe stanovništva svoje regije. U ovakvom poimanju grada izraženi su relevantni elementi njegovog izdvajanja. Na prvom mjestu je veličina naselja. U navedenoj definiciji veličina nije precizirana brojem, već je ukazano da treba biti veće naselje. Na drugom mjestu je prevlast nepoljoprivrednih djelatnosti i nepoljoprivrednog stanovništva. Na trećem mjestu je funkcionalno značenje naselja, odnosno njegov nodalitet i centralitet. Iz navedenih elemenata poimanja grada izvode se konkretne varijable i adekvatni parametri njegova izdvajanja. Izdvajanje gradskih naselja – U dugoj povijesti razvoja gradovi su se izdvajali na različite načine. U dalekoj prošlosti status grada najčešće se stjecao kraljevskim poveljama ili sličnim načinima. Posebno se to odnosi na feudalnu Evropu. Kraljevskim poveljama određena su prava, ali i obaveze gradova. To je vrijeme kada se grad nalazi na periferiji društvene organizacije. Zbog toga se građanski sloj društva, obrtnici i trgovci, borio da njihovo naselje dobije status grada. U srednjem vijeku, napose, između 12. i 14. stoljeća u Evropi je utemeljen najveći broj postojećih velikih gradova. Oni su sve do 19. stoljeća bili jasno odvojeni od ruralnih okolica, jer su imali obrambene sisteme s dominacijom gradskog zida. Industrijalizacija koja se iz Zapadne Evrope širi u druge zemlje pospješuje proces urbanizacije. To je vrijeme kada industrijalizacija i urbaniza-

cija postaju kumultaivni proces. Njime su mnogi tadašnji gradovi doživjeli razvojnu ekspanziju te postali veliki gradovi. Osim njih industrijalizacijom su utemeljeni i novi gradovi, pogotovo na energetskim ili na drugim prirodnim resursima. U 20. stoljeću proces urbanizacije raširen je i na ruralna naselja oko velikih gradova. Na taj način mnoga seoska naselja stekla su status grada. Procesom suburbanizacije naglašen je problem određivanja gradskih međa, ali i klasifikacija urbaniziranih, ranije ruralnih naselja. Ovakvi problemi nametnuli su potrebu jasnog definiranja pojma grada i pronalaženje konkretnih kriterija njihovog izdvajanja. Prvi značajniji model izdvajanja gradova razradio je Hans Bobek 1927. godine. Po njemu gradska naselja treba izdvajati pomoću triju varijabli. To su: 1. kompaktnost naselja 2. veličina naselja (broj stanovnika) 3. gradski način života stanovništva naselja H. Bobek nije tada predvidio parametre za predložene varijable. To je, međutim, jedan od složenih problema. Poseban problem je odrediti kompaktnost naselja. U pojedinim zemljama kompaktnost se pokušala odrediti prosječnom udaljenošću između kuća. Ubrzo se, međutim, od ove varijable odustalo. Sve izraženija disperznost razvoja grada ukazala je na irelevantnost ove varijable. Osim toga, istraživanja su ukazala na pozitivnu korelaciju između veličine i kompaktnosti naselja. Ruralnu naseljenost općenito karakterizira prevlast relativno manjih naselja. To je uvjetovano zakonitošću da se seoski domovi podižu na zemljišnom posjedu gospodarstava. Velika seoska naselja, najčešće su nastala planskom kolonizacijom i specifičnim sistemom zemljišne razdiobe. Primjer za to su neka naselja u Slavoniji i Vojvodini. Istovremeno je utvrđeno da se s veličinom naselja povećava njegova kompaktnost. Druge dvije varijable, veličina i gradski način života, koriste se u izdvajanju gradova mnogih zemalja u svijetu. One se koriste pojedinačno ili u njihovoj kombinaciji. Pri tome se javlja problem definiranja pojmova veličine i načina života te određivanja njihovih parametara. Poseban pro-

Milan Vresk: GRADSKA I OSTALA NASELJA U HRVATSKOJ - model izdvajanja 2001. godine GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2008, 53-57

blem predstavio je problem statističkog definiranja pojma «način života». U definiranju ovog pojma pošlo se od podjele na dva oblika načina života. To su gradski i seoski način života. Pri tome se način života dovodi u vezu s dnevnim režimom života i rada te s njima povezanim drugim manifestacijama. Gradskim načinom života živi stanovništvo koje ima jasno određeno radno vrijeme i slobodno vrijeme. Radno vrijeme traje 7-8 sati. Slobodno vrijeme može se koristiti na razne načine: rekreacija, odmor, sport, doškolavanje itd. Seoskim načinom života živi stanovništvo koje ima drukčiji režim rada. Radno vrijeme na selu nije precizno određeno. Radno vrijeme zapravo diktiraju potrebe rada na zemljištu. Ono često traje cijeli dan bez slobodnog vremena. Iz navedenog proizlazi da način života ovisi o djelatnostima u kojima stanovništvo radi. S obzirom na to, bitne razlike u načinu života uvjetuju poljoprivredne i nepoljoprivredne djelatnosti. Istovremeno poljoprivredna djelatnost vezana je za ruralna područja, a nepoljoprivredne se djelatnosti više koncentriraju u gradovima. Povezano s navednom podjelom način života se statistički počeo određivati udjelom poljoprivrednog, odnosno nepoljoprivrednog stanovništva. Stoga su nacionalne statističke službe redovnim popisima nastojale precizno definirati pojam poljoprivrednog i nepoljoprivrednog stanovništva, te ih redovno statistički obrađivati i publicirati. Mora se naglasiti da se podjeli stanovništva na dvije navedene kategorije u svijetu poklanja velika pozornost. Ona omogućuje praćenje socioekonomskih promjena i stupanj razvoja naselja i pojedinih zamalja u cjelini. Udio nepoljoprivrednog stanovništva u mnogim je zemljama nezaobilazna varijabla u diferenciranju naselja i izdvajanju gradova. U izdvajanju gradskih naselja u svijetu postoji, međutim, velika šarolikost. To je utvrdila statistička služba UN-a. Ona je utvrdila da je veličina naselja primarno obilježje za određivanje statusa grada. Međutim, u znatnom broju zemalja ova se varijabla često kombinira s drugim obilježjima. Među njima je udio nepoljoprivrednog stanovništva.

Mora se, međutim, naglasiti, da u parametrima pojedinih varijabli postoje između pojedinih zemalja velike razlike. Primjer za to je minimalna veličina grada (tab. 1).

Tab. 1. Minimalna veličina naselja za određivanje statusa grada u pojedinim zemljama

Zemlja Danska

Minimalna veličina grada 500 stanovnika

Švedska

1000 stanovnika

Finska

1000 stanovnika

Kanada

1000 stanovnika

Australija

1000 stanovnika

Venezuela

1000 stanovnika

SAD

2500 stanovnika

Meksiko

2500 stanovnika

Nizozemska

5000 stanovnika

Belgija

5000 stanovnika

Pakistan

5000 stanovnika

Španjolska

10000 stanovnika

Turska

10000 stanovnika

Italija

20000 stanovnika

Japan

30000 stanovnika

Parametri za pojedine varijable se mijenjaju od jednog do drugog popisa. U nekim zemljama status grada određuje se administrativnim putem bez određenih konkretnih varijabli i parametara. Kako nam je poznato, u Hrvatskoj, odnosno, u bivšoj Jugoslaviji popisom stanovništva 1961. i 1971. godine naselja su se diferencirala u tri kategorije: gradska, mješovita i seoska. To je učinjeno modelom s dvije varijable s adekvatnim parametrima. Varijable su bile: veličina naselja i udio nepoljoprivrednog stanovništva. Grad je u ovim klasifikacijama morao imati najmanje 2000 stanovnika. Najviši parametar nepoljoprivrednog stanovništva iznosio je 90%, a smanjivao se s veličinom naselja do 30% (za naselja s 15 000 i više stanovnika).

Milan Vresk: GRADSKA I OSTALA NASELJA U HRVATSKOJ - model izdvajanja 2001. godine GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2008, 53-57

Ovaj model, može se ocijeniti, zadovoljio je potrebe difernciranja naselja 1961. i 1971. godine, međutim, ne i za 1981. godinu. Za tu 1981., kao i za 1991. godinu, status grada potvrđivao je Sabor RH uz prijedlog općina. To je dovelo do određenih anomalija, pošto su status grada stekla i neka naselja s tek nekoliko stotina stanovnika. Za što objektivnije diferenciranje naselja na gradska i seoska poželjno je izraditi modele s više relevantnih obilježja s adekvatnim parametrima (kriterijma). Pri tome treba biti svjestan da idealnih modela i kriterija nema te da su izvjesne anomalije u diferenciranju nemoguće. No, u svakom slučaju proizvoljnu arbitralnost u ovom postupku treba izbjeći.

Model predviđa da gradovi u Hrvatskoj mogu imati najmanje dvije tisuće stanovnika. Ovaj kriterij uzet je iz više razloga. On je u ranijim diferencijacijama naših gradova korišten pa na neki način omogućava izvjesne komparacije. Minimalna veličina od dvije tisuće uzima se i u velikom broju zemalja u svijetu. Udio poljoprivrednog, odnosno nepoljoprivrednog stanovništva, kako je već istaknuto, glavni je pokazatelj gradskog načina života. U našem modelu ova varijabla primijenjena je za naselja veličine 2000 do 4999 stanovnika. U njima bi udio poljoprivrednog stanovništva trebao iznositi 10% ili manje. Ovako nizak udio poljoprivrednog stanovništva, koji je u okviru prosjeka za Hrvatsku, nužan je da status grada ne bi stekla i seoska naselja. Mora se, naime, računati s činjenicom da u Hrvatskoj, pogotovo u Slavoniji, ima veći broj seoskih naselja s nekoliko tisuća stanovnika. Za naselja s 5000 ili više stanovnika ovaj kriterij nije više relevantan. Treća varijabla za izdvajanje gradova je postotni udio aktivnog stanovništva naselja koji radi u tome naselju, ali izvan vlastitog poljoprivrednog gospodarstva. Parametar je 25% aktivnog stanovništva. Ova varijabla služi da se utvrdi minimalna funkcionalna samostalnost naselja, u ovom slučaju izražena funkcijom rada. Naselje koje nema minimalne funkcionalne samostalnosti ne može imati status grada. Ova varijabla od velike je važnosti, jer se njome isključuju veća urbanizirana naselja okom većih gradova. Riječ je o urbaniziranim naseljima okolica gradova koja se razvijaju kao «spavaonice» te nemaju drugih značajnijih «gradskih» funkcija. Primijenjuje se za naselja do 10 000 stanovnika.

Model izdvajanja gradskih naselja Hrvatske 2001. godine – Diferenciranje naselja Hrvatske moguće je izvršiti na osnovi obilježja prikupljenih popisom stanovništva. Pri tome treba istaći da se neka relevantna obilježja za diferenciranje ne popisuju. To su npr. fizionomska, morfološka i funkcioanalna obilježja, koja se redovnim popisom ne popisuju. Na ova obilježja, međutim, indirektno ukazuju drugi podaci. Uzimajući u obzir mogućnosti izbora relevantnih obilježja dobivenih redovnim popisima i dosadašnja iskustva, gradska naselja Hrvatske mogla bi se izdvojiti pomoću nekoliko varijabli i adekvatnih parametara (tab. 2). Naš model izdvajanja sadrži tri međuzavisne varijable. Njima se utvrđuje minimalna veličina grada, gradski način života, minimalno značenje funkcionalne samostalnosti, te indirektna i morfološka obilježja. Tab. 2. Model izdvajanja gradskih naselja

Veličina (broj stanovnika) naselja

% poljoprivrednog u ukupnom stanovništvu naselja

% aktivnih mještana koji rade u naselju, ali van vlastitog poljoprivrednog gospodarstva

2 000 - 4 999

10 % ili manje

25 % ili više

5 000 - 9 999

25 % ili više

10 000 i više

Milan Vresk: GRADSKA I OSTALA NASELJA U HRVATSKOJ - model izdvajanja 2001. godine GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2008, 53-57

Prijelazna i seoska naselja – Prilikom diferenciranja naselja valja uzeti u obzir tzv. sekundarnu urbanizaciju. Riječ je o procesu preobrazbe seoskih naselja pod utjecajem većih gradova ili centara rada. Zapošljavanjem u gradu zahvaljujući dnevnim migracijama znatan udio poljoprivrednog stanovništva se socijalno prestrukturira i živi «gradskim» načinom života. To se potom odražava u fizionomskim i funkcionalnim promjenama seoskih naselja. Ona se djelomično ili potpuno urbaniziraju, ali ne mogu biti uvrštena u gradove, jer ne zadovoljavaju druge kriterije. Za takva naselja se javljaju nazivi: prijelazna, mješovita ili urbanizirana naselja. U Hrvatskoj broj takvih naselja sve je veći. Ona se javljaju oko većih gradova te na našoj obali i otocima zahvaljujući razvoj turizma. Znanstveni interes i praktične potrebe nameću nužnost izdvajanja i takvih naselja Republike Hrvatske. Možemo diferencirati tri kategorije: gradska (urbana), prijelazna (urbanizirana) i seoska (ruralna) naselja.

Prijelazna (urbanizirana) naselja mogli bismo izdvojiti pomoću modela s dvije varijable (tab. 3). Riječ je o varijablama socioekonomskog karaktera koje indirektno ukazuju i na druga obilježja naselja. Najznačajnija varijabla za izdvajanje ovih naselja svakako je udio poljoprivrednog stanovništva. On najdirektnije ukazuje na način života u naselju. Parametar od 10% ili manje ukupnog stanovništva uzet je, jer je to vrijednost prosjeka ili ispod njega za Republiku Hrvatsku. Druga varijabla je udio aktivnog stanovništva koje ima zaposlenje izvan vlastitog poljoprivrednog gospodarstva. Parametar za ovu varijablu je 50% aktivnog stanovništva naselja. Pomoću navedena dva modela sva će naselja biti razvrstana u tri tipa: gradska, prijelazna i seoska naselja. Za to postoje velike znanstvene i praktične potrebe.

Tab. 3. Model izdvajanja prijelaznih (urbaniziranih) naselja

% poljoprivrednog stanovništva

% aktivnih zaposlenih izvan vlastitog poljoprivrednog gospodarstva

10 % ili manje

50 % ili više

“ELEMENTARNE” ILI “PRIRODNE” NEPOGODE - NEDOREČENOSTI U GEOGRAFSKIM UDŽBENICIMA Mirko Brazda

U školskim udžbenicima, posebno u udžbenicima geografije ili biologije, ali i nekih drugih nastavnih predmeta, u kojima se obrađuju ekološki nastavni sadržaji, jasne su naznake kako elementarne ili prirodne nepogode, često katastrofe, postaju suvremena realnost koja globalno prijeti, pa i ugrožava život na Zemlji. Ta globalna opasnost postaje dio naše svakodnevnice koju bilježe i razni, moćni mediji, nažalost često na senzacionalistički način.

Postavlja se pitanje je li uopće prihvatljiv naziv elementarna ili prirodna nepogoda, bez jasnih, stručnih obrazloženja. Naime, neosporna je činjenica kako je velik, pa i najveći dio tih prirodnih ili elementarnih nepogoda, katastrofa, stvarno i neposredno povezan s ljudskim djelovanjem, posebice u gospodarski razvijenijim područjima i državama svjetske zajednice. Na Svjetskoj konferenciji o očuvanju prirode i života na Zemlji (god. 1999.), između ostalog rečeno je: “...države gospodarski razvijenog sjevera dosižu zavidne gos podarske uspjehe, ali prisustvo i odgovornost tih zemalja na područjima globalne ekološke problematike i zaštite, upitna je, često i nezamjetljiva”. Svi se ti nastavni sadržaji o prirodnim ili elementarnim nepogodama u našim udžbenicima,

posebno udžbenicima geografije, obrađuju stereotipno, zastarjelo i ne odgovaraju novim suvremenim saznanjima struke, posebno na području ekologije. Kad bi se u obradi ekoloških sadržaja naglašavalo kako je u prirodnim ili elementarnim nepogodama uloga čovjeka sve očitija i pogubnija, tada bi se kod učenika učinkovitije budila i razvijala ekološka svijest, odgovornost koja bi postala uvjerenje, stav, stil života već u najranijoj, školskoj dobi. Tako primjerice, u udžbenicima iz geografije u šestom razredu osnovne škole, kada se spominju razorni uragani ili “pobješnjela tornada” koji pustoše poglavito obalama Amerike uz Meksički zaljev, postaju sve češći i razornije snage, u nastavi nužno trebalo bi navesti i uzroke te “elementarne nepogode”. Prvenstveno trebalo

Mirko Brazda: “ELEMENTARNE” ILI “PRIRODNE” NEPOGODE - nedorečenost u geografskim udžbenicima GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2008, 59-64

Sl. 1. Naglo globalno zagrijavanje uzrokuje topljenje leda

bi istaknuti zabrinjavajuće zagrijavanje Atlantika koje se javlja kao posljedica pojačanog zagrijavanja atmosfere zbog širenja ozonskih rupa i sličnih pogubnih procesa u atmosferi, a za koje punu odgovornost snosi – čovjek. Jednako tako, sve česće i sve duže pogubne suše, posebno u afričkom Sahelu, također su prvenstveno posljedica čovjekova djelovanja, “nasilja nad prirodom”. Uz obradu te nastavne građe nužno bi bilo istaknuti kako se “zeleni ocean ekvatorske Afrike” naglo smanjuje. Rubni dijelovi “prašumske Afrike”, posebno oni prema Sahelu, naglo nestaju, pretvaraju se u plantaže raznih tropskih kultura, od kave do banana, plantaže koje donose velike profite, ali do nose i nesagledive štete za okoliš, za poljuljanu “prirodnu ravnotežu”. Uz ove primjere spomenimo – slike pustoši pojedinih krajolika širom Zemlje zastrašujuće se povećavaju. Nerazumna eksploatacija tropskih kišnih šuma, džungle u monsunskoj Aziji ili tajge uz transsibiriku, u udžbenicima geografije morali bi se prikazati kompleksno, sveobuhvatno, dakle i kao primjeri neodgovornog uništavanja “pluća Zemlje”, života na Zemlji. Ova razmatranja završimo s malo statistike koja svjedoči, ali i upozorava – u 20-tom stoljeću elementarne nepogode s katastrofalnim posljedicamna bilježe porast koji zaprepašćuje. Tako, primjerice, Svjetski ekološki centar u svom biltenu navodi – u

razdoblju od 1900. do 1950. godine zabilježeno je 100 elementarnih katastrofa, od 1950. do 1980. zabilježeno je više od 600 katastrofa, od 1980. do 1990. bilo ih je više od 1000, a od 1990. do konca 2000. godine zabilježeno je više od 2500 elementarnih nepogoda katastrofalnih razmjera.

Sl. 2. Katastrofalni požari u rafinerijama nafte širom svijeta gotovo su u pravilu propust - čovjeka

Mirko Brazda: “ELEMENTARNE” ILI “PRIRODNE” NEPOGODE - nedorečenost u geografskim udžbenicima GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2008, 59-64

Sl. 3. Šumski požari u velikom djelu posljedica su nepažnje čovjeka

Sl. 4. Kanaderi - velika pomoć u vatrogastvu u raznim državama, posebno europskog Sredozemlja

Pri razmatranju ovih, nedorečenih nastavnih sadržaja istaknimo kako je još do nedavno u nizu generacija geografskih udžbenika istican očiti gospodarski promašaj kao primjer “pobjede čovjeka nad prirodom”. Tako su, primjerice, regulacijama pritoka Aralskog jezera goleme površine “puste” Turanske nizine natapanjem pretvorene u “cvjetne vrtove”, plantaže bogatih uroda i najveće plodnosti. No, poslije kratke euforije pokazalo se da je “pobjeda čovjeka nad prirodom” veliki promašaj, zabluda. Aralsko je jezero, naime, ogledni primjer ekološke katastrofe koju je uzrokovao – čovjek. Podsjetimo se, to veliko jezero, u starijim geografskim udžbenicima, često se spominjalo kao Aralsko more, što je danas “povijesna građa”. Naime, od 1970-tih godina upozorava se na drastično smanjenje jezera i površinom i dubinama. Prema pouzdanim stručnim izvorima, početkom 2000-te godine jezero je površinom smanjeno za gotovo 50 posto, a neki izvori navode i više. Rijeke Amu Darja i Sir Darja, nekada vodom bogate pritoke, posljednjih se godina spominju kao “... rijeke bez svježine čija se ušća gube u sve slanijem jezeru”. Uopće kod tih spominjanja raznih “pobjeda nad prirodom”, valjalo bi biti nastavno stručan i EKO-odgovoran, pa te “pobjede” spominjati kao promašaj, kao “Pirove pobjede” što ti zahvati često i realno i jesu. Bez sumnje, nastavno gradivo ovih i sličnih sadržaja, posebno u nastavi geografije, moralo bi se izložiti kao jedno od bitnih ekoloških problema koji višestruko ugrožavaju zdrav život na Zemlji. Za sve češće katastrofalne poplave, duga sušna razdoblja i slične “prirodne” ili “elementarne” nepogode kako ih se najčešće spominje i naziva, treba jasno, nastavnički odgovorno reći da su sve većim dijelom posljedica čovjekova “korigiranja” prirode, dakle isključivo ljudskog utjecaja. Primjerice, regulacijama, koje često spominjemo i ističemo u nastavi, rijeke postaju vrlo sigurni i jeftini prometni putovi, a regulacijama, “uređenjem” raznih potoka, isušivanjem bara i močvara povećavaju se oranične površine, pašnjaci, livade... Međutim pri obradi ovih i sličnih sadržaja, često zaboravljamo jasno istaknuti kako tim “popravcima prirode” dobiva se mnogo, ali ponekad nepovratno gubi još više. Svjedoci smo, a to često u nastavi i prešućujemo, kako

Mirko Brazda: “ELEMENTARNE” ILI “PRIRODNE” NEPOGODE - nedorečenost u geografskim udžbenicima GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2008, 59-64

tim zahvatima u “srž života prirode”, nepovratno nestaju brojne biljne vrste, drastično se smanjuju razna staništa životinjskog svijeta, mrijestilišta riba, drastično se smanjuje broj ptica selica, jer su “nestala” njihova sezonska odmorišta i sl. Uz ove EKO-sadržaje u svijetu podsjetimo se, kako se i u našim školama, sve češće obrađuje slična EKOproblematika. Naime, izlaže sa nastavno gradivo u kojem se jasno i dokumentirano prikazuje kako ovako ukroćeni vodeni tokovi, uz nebrigu čovjeka, ne mogu više primati sve oborinske vode, pa poplave, donedavno rijetke, gotovo nepoznate pojave, sada postaju uobičajena “prirodna nepogoda” često s velikim materijalnim štetama. Za sve je, u najvećem dijelu, odgovoran – čovjek. Primjerice, prije nekoliko godina, kada su poplave izazvale velike štete na “slavonskoj žitnici”, a mediji olakotno spominjali “elementarnu nepogodu”, realnost je bila bitno drukčija. Ispitivanja su pokazala de su te poplave, u velikom dijelu, izazvane i posljedica su čovjekove nebrige, neodgovornosti. Naime, odvodni kanali desetljećima nisu čišćeni, a glavni kanali u “vodnoj mreži” projektirani su još prije više od pedesetak godina, pa dijelom ne zadovoljavaju suvremenim potrebama. Slične nedorečenosti, površnost, prisutna je i u našim udžbenicima, a posebno u raznim medijima. Čini se da je autorima najjednostavnije i najisplativije sve te nepogode u prostoru svrstati u “prirodne nepogode”, što je zapravo netočno. Podsjetimo se, požari u našem priobalju, koji svakog ljeta postaju sve češći i katastrofalniji, u velikom se dijelu

Sl. 5. Industrijalizacija - progres, ali i opasnost suvremene EKO problematike

proglašavaju kao “elementarna nepogoda” izazvana udarima groma, iskrenjem dalekovoda i sl. Nema sumnje de su udari groma česti uzroci požara, posebno na našoj “suhoj i vrućoj” jadranskoj obali, kao i na Sredozemlju općenito. Međutim, vrlo je upitno jesu li ti požari, u tolikom broju, izazvani gromovima i sličnim nepogodama. Svjedoci smo da su mnogi požari, i ne samo u priobalju, izazvani čovjekovim neodgovornim ponašanjem u prirodi, što bi trebalo jasno i određeno reći i u našim udžbenicima, nastavnom gradivu općenito. Nastavni sadržaji moraju biti izloženi “geografskom logikom” – u prostoru i vremenu. Podsjetimo se, nema geografskog udžbenika novije generacije u kojem se ne spominje, nastavno obrađuje, fenomen naglog porasta stanovništva kao globalno obilježje demografskih kretanja u suvremenom svijetu. No, ova i slična društvena kretanja geografskom je logikom nužno promatrati ne samo u prostoru nego i u vremenu. Tako se i u nastavnoj temi “Vulkanizam”, koja se obrađuje u osnovnim i srednjim školama, u svim udžbenicima, kao po pravilu, uvijek navodi erupcija vulkana Vezuv kao najrazornija, s tragičnim posljedicama. Pri obradi tog gradiva uvijek se spominje da je erupcija vulkana Vezuv zabilježena 79. godine prije Krista, a naglašava se da je na području erupcije, poglavito na područjima gradova Pompeji i Herkulanum, život izgubilo oko 10 000 ljudi. No, u tim točnim sadržajima ima i nedorečenosti, nejasnoća koje navode na krive zaključke. U ovom slučaju, na primjeru katastrofalnih posljedica erupcije Vezuva, nužno je posebno istaknuti kako bi erupcija tog vulkana, kada bi bio iste snage i zahvatio isto područje, u današnje doba imala i do 100 puta više ljudskih žrtava. Naime, na tom području danas živi oko 100 puta više stanovnika nego ih je obitavalo u doba erupcije Vezuva, u 1. st. prije Krista. Takvi i slični podaci, promatranje jednog prostora u vremenu, upućuje na razmišljanja i donošenja logičkih zaključaka. Uz ovaj primjer svojevrsne stručne nedorečenosti u našim udžbenicima, podsjetimo se sličnih primjera, a koji se ponavljaju i u najnovijim generacijam geografskih udžbenika raznih autora i raznih izdavača. Primjerice, kao elementarna ne-

Mirko Brazda: “ELEMENTARNE” ILI “PRIRODNE” NEPOGODE - nedorečenost u geografskim udžbenicima GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2008, 59-64

pogoda, pogotovo u udžbenicima petog i šestog razreda osnovne škole, spominju se i obrađuju “tsunami”, valovi razorne snage često s tragičnim posljedicama. Ti “valovi pakla japanskog imena – cunami”, kako ih se spominje u Registru svjetskih katastrofa, najčešće se spominju kao “ele mentarna nepogoda” nepredvidiva, nemjerljive snage i sl. jednom riječju neodgovorno, senzacionalistički. Kako to baš i nije tako, to nastavno gradivo trebalo bi izložiti stručno i dokumentirano u realnosti. Naime, razorna snaga tih valova poznata je i teško mjerljiva, ali se pretpostavlja da je jednaka ili slična kao i u prošlosti, ali je činjenica da u današnje doba štete, a posebno ljudske žrtve u “cunami katastrofama” dosižu često zaprepašćujuće razmjere. Razlozi, iako su znani i poznati iz raznih razloga se prešućuju, a i u udžbenicima najčešće ostaju nedorečeni, zbunjuju, navode na pogrešne zaključke, neprimjerene današnjem dobu. Iz niza primjera, koji se obrađuju u nastavnoj cjelini “Vulkanizam” ili u nastavnoj temi “Pacifički vatreni prsten” ili sl. u pravilu uvijek se ističe vulkan Krakatau, vulkan čija se erupcija i danas smatra kao najjača vulkanska erupcija koja je ikada pogodila Zemlju. Podsjetimo se, erupcija vulkana Krakatau odigrala se 1883. godine, a bila je toliko snažna, razorna, da je u erupciji istoimeni otok Krakatau, “prepolovljen” odnosno u velikom dijelu i nestao. Potresni val, razorni “cunami” sručio se na obale Jugoistočne Azije, katastrofalno opustošio obale Sumatre i Jave, a najčešće se spominje da je u toj “vulkanskoj katastrofi” životom stradalo 20 do 30 000 ljudi, mahom na samim obalama. Kako ne bi došlo do krivih zaključaka i raznih nejasnoća, ovu erupciju vulkana Krakatau, kao i ostale slične “prirodne nepogode”, treba izložiti jasno, geografskom logikom, dakle erupciju i prostor gledati u vremenu. Točnije, erupcija vulkana Krakatau dogodila se potkraj 19. stoljeća, dakle u razdoblju kada su obalna područja, pa i obale Sumatre i Jave, relativno slabo naseljene. Upravo ta “slaba naseljenost pustih obala”, glavni je razlog da razorna erupcija vulkana Krakatau, a posebno udari golemih valova tsunami nisu odnijeli više života nego je u toj katastrofi zabilježeno. Ovaj primjer navodimo radi jasnoće i razvijanja “geografskog mišljenja”, sastavnice

suvremene nastave geografije. Podsjetimo se, godine 2004. na istom geografskom području Jugoistočne Azije, zabilježena je “elementarna nepogoda” katastrofalnih posljedica s gubitkom ljudskih žrtava, do sada nezabilježenih u stradavanju ljudi, a koje su bile žrtve “istog uzroka na istom području”, udaru razornih valova – tsunami. Taj “tsunami ubojica” sručio se na obale Jugoistočne Azije, 26.12.2004. god. i odnio gotovo 300 000 ljudskih života. No, za razliku od 19. st. i erupcije Krakatau, danas su te obale gusto naseljeni prostori, a tragičnog dana obale su bile prekrcane turistima, velikim dijelom Europljana, ljudi koji su na tim privlačnim obalama provodili odmor, već tradicionalni “happy day”, oko Božića i Nove godine. No, i ta se “elementarna nepogoda” ne može nastavno realno obraditi, a da se ne spomene da je i u toj nesreći zatajio – čovjek. Naime, kada je 25.12.2004. god., na sam Božić, na nekim seizmološkim postajama, primjerice u Australiji ili Japanu, ali i drugim državama Pacifič kog prstena, registriran jak potresni udar u podmorju Tihog oceana, mogla se očekivati i pojava tsunamija razorne snage. Na tu opasnost nitko nije upozorio okolno stanovništvo, posebno na niskim obalama otočja Indonezije, pa je katastrofa bila neizbježna i posljedica, prvenstveno ljudskog nemara i neodgovornosti. Bili su to dani Božića i novogodišnjeg ugođaja, slavlja, pa je tsunami iznenada obale pretvorio u pustoš, ruševine bez

Sl. 6. EKO - udruge raznim oblicima borbe za očuvanje planeta Zemlje, svojevrsna su savjest čovječanstva

života i ljudi. Odmah poslije “pobješnjelog tsunamija” javili su se razni mediji, ali sada isključivo s vijestima o “elementarnoj nepogodi”, u kojima se mahom senzacionalistički opisuju razaranja i žrtve, ali o odgovornosti čovjeka gotovo ni riječi. Vijesti o toj nezapamćenoj “elementarnoj nepogodi” u nizu raznih medija, završavale su “stručnim” tvrdnjama kako su “elementarne nepogode” nepredvidive, a čovjek u njima bespomoćan, što navodi na krive zaključke. Uz promatranje ovih nastavnih tema i njihovu prikazu u našim udžbenicima, podsjetimo se kako se danas u raznim EKO-sadržajima govori i piše o “Globalnom zatopljenju”, širenju ozonskih rupa, “poremećenoj atmosferi staklenika” i sl. što je prvenstveno posljedica naglog povećanja potrošnje energije, posebno opasnog povećanja CO2 u atmosferi “poljuljane ravnoteže” i sl., a da se u našim geografskim udžbenicima, pa i ovima najnovije generacije, ti EKO-sadržaji gotovo i prešućuju. Primjerice, u nastavnim sadržajima, posebno u udžbenicima VI. razreda osnovne škole, “Azijski tigrovi” države koje kroče prema gospodarski razvijenom svijetu, posebno se ističu što je geografski opravdano i nastavno nužno. No, u isto doba, uz poželjne sadržaje o naglom gospodarskom razvitku tih država nužno je naglasiti i novonastalu ekološku problematiku u tom dijelu svijeta. Istaknimo, kada se nužno i opravdano govori o naglom gospodarskom razvitku Kine nužno

je nastavno naglasiti da se Kina, u posljednjem desetljeću, uvrštava u velike onečišćivače atmosfere i okoliša u Aziji, ali i u globalnim razmjerima. Ujedno, “poremećena prirodna ravnoteža” očituje se u katastrofalnim sušama, poplavama zabrinjavajućih razmjera i u područjima u kojima su poplave bile gotovo nepoznanica i sl. Istaknimo, Kina je naglo, u posljednjem vremenskom razdoblju, svrstala se u zemlje neslućeno velikog porasta “elementarnih nepogoda”, a koje u velikom dijelu uzrokuje čovjek svojom neodgovornošću. Uz dosege i naglog gospodarskog razvitka “Azijskih tigrova”, od Japana, Koreje ili Singapura, u udžbenicima bi valjalo naznačiti i EKO-problematiku zemalja koje obrađujemo u Aziji, u nastavnoj temi “Azijski tigrovi”. Najkraće, smatramo da je nužno razmisliti o terminologiji, odnosno promjeni terminologije u našim nastavnim programima za osnovne i srednje škole, ali i u udžbeničkoj, geografskoj literaturi. Dakle, umjesto uobičajenog nazivlja kao što su “elementarne”, “prirodne nepogode”, “nepogode izazvane prirodnim silama” i sl. točniji bi naziv bio, primjerice – prirodne ili elementarne nepogode izazvane ljudskom djelatnošću, nemarnošću ili sl. što bi bilo puno realnije. O toj suvremenoj, stručno realnijoj terminologiji koja bi i službeno ušla u našu udžbeničku, posebno geografsku literaturu, svagdašnju nastavnu praksu, neka razmisle oni koji odlučuju i donose nastavne programe.

dr. sc. Mirko Brazda, doc. u mirovini

Domobranska 13, 10000 Zagreb, Hrvatska

PUTOPIS

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2008

CORDOBA nekad i danas

MARIJAN BIRUŠ Neki su gradovi u prošlosti bili drugačiji nego danas - u njima su živjeli drugačiji ljudi, razvijale su se neke druge kulture, a njihovo značenje bilo je puno veće ili manje nego sadašnje; Cordoba je jedna od takvih; U 10 stoljeću bila je jedan od najvećih gradova Europe; U njoj su živjele tri velike kulture, odnosno religije: islam, kršćanstvo i židovstvo; Danas su je mnogi gradovi prestigli, ali nekadašnji je sjaj ostavio dubok trag; Objavljujemo jedan popularno-stručni članak kojem je

namjera upoznati nas s ovim andaluzijskim gradom i prenijeti nas u vrijeme kada je bio kulturna metropola Europe. Kada danas dođete u Cordobu, primijetite da je to, iako relativno velik, iznenađujuće miran grad. Dojam mirnoće stvaraju nizina u kojoj se grad nalazi, vrlo široke ulice, ne tako visoke zgrade, ali i ležernost stanovnika. U usporedbi s drugim španjolskim gradovima, u živosti i događanjima Cordoba znatno zaostaje za obližnjom Sevillom, a još više za španjolskim metropolama Madridom ili Barcelonom. Međutim, ipak se osjeća njezin šarm. Ni sami ne znate odakle on dolazi: od prastare židovske četvrti malih, svježe oličenih kuća, od brižno uređenih dvorišta čiji vlasnici diskretno ostavljaju otvorena vrata ne bi li prolaznik malo skrenuo s ulice i pogledao njihovo umijeće. Možda od čuvene katedrale koja je gra-

Sl. 1. Poslovno središte grada oko 22 sata u siječnju – klima i mentalitet uvjetuju drugačiji način života.

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2008

đena kao džamija ili pak od jedinstvenog spoja triju velikih svjetskih kultura. A možda je to i šarm davnih vremena, vremena kada je Cordoba bila svjetski velegrad... Ono što turista danas fascinira u Cordobi, jest razlika između njezine prošlosti i sadašnjosti. Grad koji danas djeluje vrlo mirno, u nekada bio jedan od najvećih gradova svijeta. Danas većinom katolički grad nekad je bio islamska metropola. Ono što vas danas fascinira u Cordobi, jest razlika između njezine prošlosti i sadašnjosti. Grad koji danas djeluje uglavnom mirno, u nekada bio jedan od najvećih gradova svijeta. Danas većinom katolički grad nekad je bio islamska metropola. Cordoba je nastala na mjestu najpovoljnijeg prijelaza preko rijeke Guadalquivir, tamo gdje je ona vrlo plitka. Rimljani su ovdje izgradili veličanstveni most, koji se očuvao do danas. Rimska Corduba bila je najveće naselje južnog dijela Hispanije. Jedno je vrijeme bila i glavni grad provin-

cije Baetica-e, zbog vrlo plodne agrarne okolice, jedne od najbogatijih na Poluotoku. U Cordubi su na prelasku iz stare u novu eru rođeni rimski retoričar i književnik Seneka Stariji i njegov sin Seneka Mlađi, čuveni filozof, dramatičar i državni dužnosnik te bliski suradnik cara Nerona. Rimski pjesnik Lucan, nećak Seneke Mlađeg, također je rođen ovdje. Zbog gospodarskog značaja grad je već tada bio kulturni centar. Tijekom I. st. na Pirinejski poluotok, pa tako i u Cordobu, dolazi veći broj Židova koji su protjerani iz svoje postojbine na drugom kraju Sredozemlja. Židovi će ovdje ostati preko tisuću godina. Tijekom velike smjene civilizacija krajem staroga vijeka, Vandali su razrušili grad. Rimsku civilizaciju zamjenjuje kršćanska, u kojoj je Cordoba bila jedno od biskupskih sjedišta u državi Zapadnih Gota. Cordobu će s ponosom u sastavu svoje države istaknuti i Bizantinci među najzapadnijim po-

Sl. 2. Rimski most na rijeci Guadalquivir te u pozadini katedrala

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2008

sjedima koji su bili rezultat širenja carstva u vrijeme cara Justinijana, u VI. stoljeću. Osvajanjem Crodobe praktički je dosegao opseg nekadašnjeg Rimskog carstva. Na Pirinejskom poluotoku nije se dugo vijorila bizantska zastava - nakon nepunih trideset godina Cordoba i okolica ponovo su u državi Zapadnih Gota. Ali tada dolazi prekretnica. Početkom VIII. stoljeća, u nezadrživom usponu, iz sjeverne Afrike širi se civilizacija koja je gradu dala najveći pečat: 711. godine grad pada pod vlast Arapa.

Grad Omajada Arapskoj obitelji Omajada Fortuna je bila prevrtljiva. Muavija, osnivač dinastije, okitio se 660. godine u Damasku naslovom kalifa, postavši time najmoćnija osoba u islamskoj državi. Muavija je preselio prijestolnicu iz Medine u Damask, iz čega naslućujemo ekspanziju arapskoga svijeta na prostor izvan Arapskoga poluotoka. U Damasku su Omajadi sagradili raskošnu džamiju. Raskoš obitelji nije dugo trajala. Nepunih sto godina nakon dolaska na tron, omajadanska dinastija vrlo je krvavo svrgnuta. Od šezdesetak njezinih članova jedva se uspio spasiti samo jedan, Abd ar Rahman, i to prerušavanjem i bijegom u Afriku gdje je godinama živio u tajnosti. U to je vrijeme na Pirinejskom poluotoku živjelo 500-600 omajadanskih pristalica. Abd ar Rahman dočepao se europskoga kopna i ondje, uz njihovu pomoć, kraj Cordobe porazio vojsku andaluzijskog emira Jusufa. Tako je od borbe za goli život uz mnogo sreće i spretnosti postao emir Al-Andalus-a, Abd ar Rahman I.

Sjedište kalifata i zlatno doba grada Pedesetak godina kasnije jedan je od nasljednika Abd ar Rahmana I., Abd ar Rahman III., stupio na prijestolje kao osmi emir emirata Cordoba. Imao je jasne ciljeve: uspostaviti autoritet emirata tamo gdje je bio narušen i srušiti vlast pojedinih feudalaca koji su se bili više ili manje odmetnuli od vlasti emira. Osobno je predvodio emirske čete u ostvarivanju toga cilja i osvojio pobunjene

Sl. 3. U kordopskoj katedrali

gradove: Jaén, Elviru (Granadu), Sevillu i druge. Godine 930. većina je emirata Al-Andalus, to jest gotovo čitav Pirinejski poluotok, bio pod jakom vlašću emira. Tada je, na vrhuncu svoje moći, 929. godine, Abd ar Rahman odlučio napraviti veliki, svečani korak naprijed: proglasio se kalifom. Vraćanjem obitelji Omajada kalifski naslov, Abd ar Rahman III. povratio joj je sjaj kojega je nekada imala u Damasku i koji joj je bio vrlo grubo oduzet. Abd ar Rahman tumačio je da je kalifsku vlast samo iz Damaska prebacio u Cordobu. Lik kordopskog kalifa otada se prikazivao na kovanicama i na službenim tkaninama. Kalif je također bio i imam – vjerski poglavar. Proglašanje novoga kalifata uzdrmalo je arapski svijet i znatno je oslabilo vlast Bagdada. Nearapski vladari uvelike su ga poštivali: bizantski car sklopio je s njim savez protiv druge arapske obitelji (Abasida), a diplomatske odnose s Cordobom njegovao je i osnivač Svetog Rimskog Carstva Oton I. Veliki. Prijestolnica kalifata počela je proživljavati svoje najsjajnije dane. Stabilnost i mir kalifata urodili su njegovim gospodarskim i kulturnim napretkom. Drugi kordopski kalif, sin Abd ar Rahmana III., Hakam II., uživao je političke plodove svoga oca. U vrijeme njegove vladavine Cordoba je cvala. Računa se da je tada u njoj živjelo oko 500 000 stanovnika. Time se svrstala među najveće gradove tadašnjeg svijeta: uz Konstantinopolis i Bagdad. Hakam je bio najobrazovaniji od svih omajadanskih vladara – nikad prije ni poslije Pirinejskim polu-

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2008

otokom nije upravljala osoba tolikog enciklopedijskog znanja, voljna izdvajati golema sredstva za razvoj znanosti i kulture. Kalifova strast prema matematici, astronomiji, filozofiji, povijesti, proučavanju Kurana, medicini, pravu rezultirala je golemom zbirkom knjiga na njegovom dvoru. Čitava su izaslanstva bila poslana u sav poznati svijet samo s jednim ciljem – kupovati knjige, bez obzira na njihovu cijenu. Tako je samo katalog dvorske knjižnice imao četrdeset i četiri sveska od po dvadeset stranica. Sve je te knjige Hakam II. pročitao, a za većinu je napravio čak i bilješke. Knjige nastale u Siriji i Perziji poznavao je mnogo prije svih ostalih. Po uzoru na njega, i drugi su vladari njegovali kulturu: maurski kralj Zaragoze Muktadir bio je izvrstan matematičar i astronom, u Badajozu je izdao enciklopediju od stotine svezaka u kojoj je bilo objedinjeno čitavo tadašnje znanje, a čak je i biskupo Gerone napisao ,,Povijest Franaka’’. U vrijeme ovog gotovo fanatičnog ljubitelja obrazovanja gotovo nijedan stanovnik Andaluzije nije bio nepismen, a Cordoba je bila krcata javnim čitaonicama.

Sl. 4. Nekadašnja židovska četvrt danas ima ugostiteljsku, rekreacijsku i turističku namjenu

Juderia Dok šećete Cordobom, iznenadi vas njezina prostranost – glavne ulice su vrlo široke, a trgovi vrlo veliki. Jedan od njih zove se Plaza tres culturas (Trg triju kultura). Međutim, jedan dio grada sve je samo ne prostran. Ulice su uske, nepravilnog oblika, a trgovi mali. To je Juderia – židovska četvrt. Kuće su ovdje niske, sve su bijele boje, svježe oličene. Nerijetko se naiđe na dovratnik ili ogradu uređen u maurskom stilu. Četvrt je puna restorana i kafića, gdje vas čeka andaluzijski specijalitet serviran u malim posudama – tapa (od španjolskog ,,poklopac’’). Navečer u mnogima od njih možete uživati u flamenku. Na svakom su koraku stabla narandži – prepuna cvjetova ili plodova. Na žalost prolaznika, a na sreću njihovih foto-objektiva, te naranče nisu jestive. Ako provirite u vrt (kojega vlasnici često ,,slučajno’’ ostavljaju otvorenim), divit ćete se umijeću aranžiranja – arhitekture, zelenila i cvijeća kojega, zahvaljujući toploj klimi Andaluzije, ima gotovo uvijek. Vrtovi Cordobe (španj. patio) čuveni su u svijetu.

Sl. 5. Kulturna baština kao turistička privlačnost – andaluzijski vrt (patio)

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2008

Židovi su u Cordobu došli u vrijeme Rimskoga carstva. Kad je rimska vojska tijekom I. stoljeća ugušila ustanke u Judeji poubijavši ili rastjeravši veći dio židovskoga naroda, jedan dio izbjeglica došao je i na Pirinejski poluotok. Nakon Rimljana, Židovi su priznavali vlast Zapadnih Gota s kojom su imali vrlo loša iskustva. Dolazak Maura za njih je značio olakšanje, što je zanimljivo – znamo kakav je danas odnos Židova i Arapa.

Društvo maurske Cordobe Stanovništvo srednjovjekovne Cordobe bilo je dosta šaroliko. Kao nositelji vlasti, ovdje su u prvom redu živjeli Arapi, ovdje nazvani Maurima. Najveći dio njih došao je većinom iz Sirije, Egipta i Jemena, a jedan dio su bili i arabizirani Berberi iz sjeverne Afrike. Svoju malobrojnost nadoknađivali su izrazitom borbenošću zbog koje su bili najutjecajniji u društvu – obnašali su najviše državne dužnosti. Zbog povlaštenog položaja islama, velik dio romanskog stanovništva promijenio je religiju. Konvertiti, Muwalladun, oponašali su vlastodršce u svakom pogledu, nastojeći preuzeti što više arapskih kulturnih elemenata. Arapi su ih za prave muslimane smatrali tek od druge generacije nadalje. Za razliku od njih, drugi dio romanskog stanovništva nije htio prihvatiti islam. Početkom maurske vladavine to je bio najbrojniji dio stanovništva. Zbog nepriznavanja islama plaćali su mnogo veći porez, ali su neki od njih obnašali i visoke državne dužnosti. Danas se na ulicama Cordobe mogu pronaći natpisi Mozarabes – španjolski naziv za nekonvertirane kršćanske podanike. Neki od kršćana bili su i robovi. Saqaliba su bili u pravilu ratni zarobljenici germanskog i slavenskog porijekla iz Središnje i Istočne Europe. Drugi dio robova bili su Crnci iz Afrike. Cordoba je bila jedno od težišta židovske prisutnosti u Andaluziji. Nakon Lucene, gdje su Židovi činili većinu stanovništva, Cordoba je bila drugi grad po brojnosti židovske zajednice. Židovi su bili izrazito obrazovani. Zbog njihovog poznavanja prirodnih i društvenih znanosti te stranih jezika bili nositelji visokih upravnih dužnosti, a mnogi su

kao diplomati bili slani u najosjetljivije državničke misije. U Cordobi su, kao i u drugim gradovima, živjeli u zasebnoj četvrti, koja se arapski nazivala Madinat al Yajud, a španjolski Judería, kako se naziva i danas.

Znanost i umjetnost u maurskoj Cordobi U srednjem je vijeku arapska kultura bila puno razvijenija od kulture europskoga Zapada. Dok kulture kršćanskoga Zapada nisu ni znale za antička dostignuća, Arapi su preko Bizanta upoznali djela grčkih i rimskih književnika, filozofa, matematičara i drugih znanstvenika te su ih prevodili na arapski jezik. Kao središte kalifata, u znanosti i umjetnosti Cordoba je prednjačila. U gradu je djelovalo mnoštvo znanstvenika i umjetnika iz svih područja: filozofa, povjesničara, geografa, astronoma, matematičara, liječnika, književnika... Većina njih djelovala je na vladarskom dvoru jer su znanost i umjetnost uživali bogatu podršku vladara. Danas su na istaknutim mjestima u gradu spomenici dvojici njih.

Sl. 6. Abu al Walid Muhammad Ibn Ahmad Ibn Ruschd ili kraće Averroes (1126.-1198.), bio je jedan od najvećih filozofa arapskoga svijeta. Iz ugledne obitelji, od oca suca (kadije), dao je dubok i trajan pečat rodnom gradu. Zahvaljujući njemu, zapadnoeuropska je kultura upoznala djela antičkih filozofa, a prevodeći i komentirajući Aristotela, Averroes je izvršio snažan utjecaj na katoličku skolastičku filozofiju. Osim filozofijom, bavio se i medicinom – napisao je medicinsku enciklopediju.

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2008

Značajne građevine Cordobe

Sl. 7. Mojsije Majmonid (španj. Mose ben Maimon ili Maimonides) (1135.-1204.) bio je veliki religijski filozof i liječnik te jedan od najutjecajnijih rabina u židovskoj povijesti. Potječe iz jedne od najuglednijih kordopskih obitelji svoga vremena. Kao sin rabina, i on je bio iz jedne od najuglednijih gradskih obitelji. Pisao je na arapskom i na hebrejskom. U svojem najpoznatijem djelu, ,,Vodič pokolebanima’’ nastojao je Aristotelovu filozofiju spojiti sa židovskim vjerskim naukom, kojega je usustavnio navevši trinaest vjerskih načela koja se koriste i danas. Kad su na vlast u Andaluziji došli vjerski netolerantni Almohadi, s obitelji izbjegao u Jeruzalem, potom u Aleksandriju i u današnji Kairo, gdje je bio osobni liječnik egipatskog sultana Saladina i cijele njegove obitelji. I on je izvršio znatan utjecaj na kasnija stoljeća u židovskom i nežidovskom svijetu. Majmonidov spomenik, na kojem je prikazan s fesom i turbanom na glavi, nalazi se u četvrti Juderia, kraj stare srednjovjekovne sinagoge. Ova dva najveća filozofa srednjovjekovne Španjolske bili su aristotelovci. Sama činjenica njegovanja Aristotelove nauke govori da je arapski svijet u srednjem vijeku poznavao i dalje razvijao dostignuća antike čime ga možemo ocijeniti kao kulturno vrlo razvijenu sredinu.

Kao jedan od tri najveća grada srednjovjekovnog svijeta, Cordoba se danas može podičiti svjetski poznatim građevinskim pothvatima. Vedutom grada dominira toranj zgrade koju Španjolci zovu La Mezquita (džamija). Riječ je bez sumnje o jednom od najvećih i najljepših ikad izgrađenih ostvarenja sakralne arhitekture islamske civilizacije. Gradnja je počela 785., ali je zbog brojnih pregradnji završena tek 987. godine. Danas služi kao kordopska katedrala. Kompleks katedrale/džamije vrlo je dojmljiv. Kad mu prilazite, najprije vidite visoki i masivni zid koji u cijelosti okružuje. Zid je ukrašen prekrasnim ornamentima. Prošavši kroz jedna od vrata koja vas oblikom podsjećaju na ključanicu, ulazite u veliki vrt s narančinim i palminim stablima. Džamiju su sagradili Omajadi, po uzoru na onu Al-Aksa (Kupola na Stijeni) u Jeruzalemu, nakon što su srušili crkvu koju su tu bili izgradili Zapadni Goti. Minaret, koji je danas dosta vjerno rekonstruiran, znatno podsjeća na tornjeve gotičkih crkava. Ušavši u zgradu, u polumraku se suočavate s mnoštvom crnih granitnih stupova - ima ih preko osam stotina! Međusobno su povezani crvenobijelim lukovima – bizantski utjecaj još iz Sirije. Osim ovog kulturnog preplitanja još vam je neobičnije vidjeti raspelo uokvireno tipično arapskim

Sl. 8. Zid oko kordopske katedrale

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2008

Medina Azahara

Sl. 9. Katedrala je jedan od najposjećenijih spomenika u Španjolskoj.

lukom ili pak masivna, orijentalna vrata ukrašena arapskim slovima – sve u katedrali. Najveći dio građevine ostao je neizmijenjen – samo su u sredini porušeni stupovi i sagrađeno je svetište u skladu s katoličkom graditeljskom tradicijom, i tu se doista osjećate kao u crkvi.

Sl. 10. Miješanje kršćanskih i islamskih elemenata: raspelo okruženo lukovima (crveno-bijele lukove Arapi su izgradili po uzoru na kršćanski Bizant)

Kao turistu u Cordobi, nudi vam se mogućnost posjetiti ruševinu u njenoj okolici. Pola sata vožnje od središta grada prenese vas u sasvim drugo vrijeme. Dok mislite da ste se već dovoljno načudili razlici između prošlosti i sadašnjosti grada, i da ste pritom ipak uspjeli uhvatiti veći dio atmosfere koja je u Cordobi vladala u vrijeme njezinog maurskog vrhunca, suočavate se s nečim sasvim novim – s Medinom Azaharom. Medina Azahara, ili Madinat az Zahra, danas je ruševina. To je jedino mjesto gdje vam ruševina govori o prošlosti grada. Iznenađeni ste što tek tu, u smirenosti ruralne okolice grada, otkrivate doseg njegovog nekadašnjeg sjaja. Na vrhuncu svoje osobne moći, a i općenito arapske moći na Pirinejskom poluotoku, prvi andaluzijski kalif Abd ar Rahman III. nije više želio stolovati u samome gradu, nego je odlučio preseliti izvan njega. Počeo je graditi sasvim novi kompleks, iz koje će kalifatom upravljati on i njegovi pomoćnici, ali gdje će i stanovati. Gradnja je počela strahovitim tempom: prema izvještajima kroničara, koji su doduše skloni pretjerivanju, ali ipak možemo nazrijeti opseg radova, na gradilištu je radilo 10 000 radnika, koji su svakog dana ugradili 6000 kamenih blokova i preko 4000 stupova. U vrijeme gradnje, na novu se rezidenciju trošila nevjerojatna jedna trećina svih državnih prihoda. Džamija, koja je bila u sklopu gigantskoga kompleksa, izgrađena je za samo 48 dana. Građevni materijal dolazio je iz ruševina antičkih gradova Španjolske i okolnih zemalja, a ponajviše iz ruševina Kartage. Osim antičke, u palaču su ugrađeni i elementi drugih graditeljskih tradicija: od drugih islamskih država, preko bizantske i mezopotamske do perzijske. Medina Azahara bila je jedno od najvećih ostvarenja svjetske arhitekture svih vremena. Rezidencija nazvana po kalifovoj najdražoj supruzi Zahri, imala je dimanzije 1500 x 750 metara. Čitav dvor preselio je u nju 945. godine i odatle upravljao jednom od najmoćnijih islamskih država.

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2008

Sl. 11. Medina Azahara

Sl. 12. Nekadašnja dvorana s prijestoljem kalifa danas je predmet proučavanja turista i stručnjaka

Međutim, povijesna sudbina nije htjela zadržati ovo divljenja vrijedno zdanje dugo na pozornici. Kordopskome kalifatu i obitelji Omajada primicao se nepovratni pad. Usprkos velikoj snazi Kalifata i ne obazirući se na njegove kulturne dosege, u Španjolsku su iz sjeverne Afrike prodrli Berberi pod vodstvom dinastije Almoravida koji su prouzročili donedavno nezamislivi pad Kalifata, a 1010. godine do temeljâ su srušili Medinu Azaharu. Sjajno graditeljsko djelo trajalo je 65 godina. Padom Kordopskog kalifata Omajadi su nestali s povijesne scene. Danas možete šetati ruševinama rezidencije koje su jednim dijelom vrlo vjerno obnovljene. Najviše je obnovljen kalifov salon gdje je primao izasanstva i svečani ulaz u rezidencijalni dio. Dok gledate ruševine džamije izgrađene u samo 48 dana, koju nisu u svojoj Rekonkvisti srušili katolički vladari sa sjevera Španjolske, nego muslimani druge države, još jednom, po tko zna koji put, zaključujete da želja da se podjarmi drugo kraljevstvo, ne donosi ništa dobra, nego gotovo uvijek dovodi do katastrofe.

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2008

Cordoba danas Andaluzijski grad Cordoba danas je upravno središte istoimene provincije. Ovdje živi oko 321 164 (2005.) stanovnika, a velik dio bruto društvenog proizvoda ostvaruje se u turizmu temeljenom na povijesnim spomenicima. Zbog želje za boljim životom, u posljednjih je petnaestak godina dosta intenzivno useljavanje stranaca iz Argentine, Rumunjske i arapskih zemalja. Odlazeći iz grada, ponovo se susrećete s Trgom triju kultura. Prelazeći preko njega, dolazite do zgrade autobusnog kolodvora gdje, ulazeći u autobus, počinjete sređivati dojmove sretni što ste upoznali grad ovako doista jedinstvene kombinacije različitih tradicija. fotografije: MARIJAN BIRUŠ Sl. 14. Poneki prizori podsjećaju na Sjevernu Afriku ili Bliski istok.

Sl. 13. Kretanje broja stanovnika Cordobe od 1787. do danas – populacijski rast uvjetovan je demografskom tranzicijom i doseljavanjem stanovništva iz arapskih zemalja i nekadašnjih španjolskih kolonija. Godine 2005. stopa rodnosti bila je 11.3‰, smrtnosti 8.3‰. Izvor: http://es.wikipedia.org

Sl. 15. Poslovnica Njemačke banke govori o utjecaju Njemačke na današnje španjolsko gospodarstvo.

Sl. 16. Prodavaonica ,,El califato’’ (Kalifat) – povijesna baština koristi se u trgovini, odnosno turizmu.

Marijan Biruš, prof. geogr. OŠ Sesvetska Sopnica Sopnička 69, 10360 Sesvete, Hrvatska, e-mail: marijan.birus@skole.hr www.marijan-birus.iz.hr

KRONIKA

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2008

GEOGRAFSKI INSTITUTI U HRVATSKOJ - povodom 60-godišnjice početka rada i djelovanja Godine 2007. zaokružilo se 60 godina od početka rada i djelovanja geografskih instituta u Hrvatskoj. Instituti su središta, jezgre znanstveno-istraživačkog rada. Iako danas u Hrvatskoj ne postoji niti jedan geografski institut, u razvoju naše geografije oni su imali veoma važnu ulogu. Danas se znanstveno-istraživački rad u geografiji provodi u okviru visokoškolskih znanstveno-nastavnih ustanova, prvenstveno na Geografskom odsjeku Prirodoslovno - matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Odjelu za geografiju Sveučilišta u Zadru, ali i na nekim drugim fakultetima, npr. Ekonomskom, te također na drugim institutima od kojih su neki iznikli upravo iz Geografskog instituta, kao npr. današnji Institut za migracije i narodnosti. Geografski instituti u Hrvatskoj djelovali su gotovo punih trideset godina, od 1947. do 1976. godine; dakle od osnivanja jedinstvene geografske institucije - Geografskog odjela na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1947. godine pa do ukinuća svih republičkih znanstvenih instituta. U tom su razdoblju djelovala dva instituta: Geografski institut PMF-a i Institut za geografiju Sveučilišta u Zagrebu. Drugih geografskih instituta nije bilo.

GEOGRAFSKI INSTITUT PMF-a Geografski institut PMF-a bio je fakultetskog ranga, kao što mu i samo ime kaže. Djelovao je istodobno s Geografskim zavodom. Zavod je bio nastavna, a Institut znanstvena jedinica. Čelnu dužnost direktora Instituta od osnutka do 1963. godine obavljao je prof. dr. Josip Roglić, a potom do ukinuća prof. dr. Ivan Crkvenčić. U skladu s tadašnjim zakonskim okvirima1 u Institutu su radili znanstveni i stručni djelatnici: 1

Zakon o organizaciji naučnih djelatnosti, čl.17. Prema raspoloživim podacima za 1967. godinu. 3 Ostala 3 zaposlena čine administrativno osoblje. 2

asistenti, znanstveni suradnici i znanstveni savjetnici. To su ujedno bili članovi, odnosno zaposlenici Geografskog zavoda PMF-a. No, zbog opsežnih zadataka Geografski je institut angažirao i niz geografa izvan Zavoda, pa i veliki broj drugih stručnjaka. U radu Instituta na pojedinim projektima ugovorno je surađivao i znatan broj poslijediplomskih studenata. Na taj način studentima su bila osigurana sredstva za terenski istraživački rad, a Institutu kvalitetniji rezultati istraživanja. Geografski institut brojao je 32 djelatnika u radnom ili ugovornom odnosu2, od toga 12 djelatnika Geografskog zavoda, a čak 17 vanjskih suradnika3. Institut je izdavao znanstveni časopis „Radovi Geografskog instituta“ u kojem je Geografski zavod dotada objavljivo doktorske disertacije. Časopis Radovi nastavio je nadalje izlaziti i nakon ukinuća Instituta, kao znanstveno glasilo Geografskog odsjeka. Kasnije je preimenovan u „Acta Geographica Croatica“. Karakter i opseg djelatnosti Geografskog instituta PMF-a jasno se ogleda u realiziranim projektima: 1. Za Skupštinu grada Zagreba • Geologija Zagrebačke regije; voditelj dr.sc. Milan Herak • Klizišta u okolici Zagreba; voditelj dr.sc. Josip Roglić • Elementi i dinamika reljefa Zagrebačke regije; voditelj dr.sc. Josip Roglić • Geografske jedinice i osobine cjeline (Zagrebačke regije); voditelj dr.sc. Josip Roglić • Vode Zagrebačke regije; voditelj dr.sc. Mladen Friganović • Vode i reljef u regiji Zagreba; voditelj dr.sc. Josip Riđanović • Značenje voda u regiji Zagreba; voditelj dr.sc. Josip Riđanović • Društvene izmjene prirodne osnove; voditelj dr.sc. Veljko Rogić • Zaključne sinteze (o Zagrebačkoj regiji); voditelj dr.sc. Josip Roglić

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2008

2. Za savjet za naučni rad SR Hrvatske • Naselja Srednje Posavine u Hrvatskoj; voditelj mr.sc. Miroslav Sić • Posljedice i problemi u vezi izgradnje „Autoputa“ kroz Posavinu; voditelj dr.sc. Ivan Crkvenčić • Geografsko zoniranje Primorja; voditelj dr.sc. Veljko Rogić • Transformacija agrarnog područja i karta iskorištavanja zemljišta; voditelj dr.sc. Ivan Crkvenčić • Ličko-goranska regija; voditelj dr.sc. Veljko Rogić • Dnevne migracije radne snage SRH; voditelj dr.sc. Mladen Friganović 3. Za Urbanistički institut SR Hrvatske • Osnovne geografske karakteristike jadranskog područja; voditelj dr.sc. Josip Roglić • Prometno-geografski položaj jadranskog područja; voditelj dr.sc. Josip Roglić • Glavni prijevozni pravci (za jadransko područje); voditelj dr.sc. Mladen Friganović • Geografski elementi regionalnog prostornog plana Slavonije; voditelj mr.sc. Miroslav Sić 4. Za Savezni Savjet za koordinaciju naučnih djelatnosti • Transformacija agrarnih područja i karta iskorištavanja zemljišta (suradnja s Geografskim institutima u Ljubljani i Beogradu); voditelj dr.sc. Ivan Crkvenčić • Agrarno-geografski termini (obrada za Međunarodni agrarno-geografski rječnik); voditelj dr.sc. Ivan Crkvenčić. S obzirom da je Geografski institut PMF-a kroz praksu stvarno prešao okvire fakultetskog ranga, tadašnji direktor dr. sc. Ivan Crkvenčić pokrenuo je postupak osnivanja geografskog instituta sveučilišnog ranga, odnosno republičkog značaja. Upravo je uspješnost djelovanja Instituta fakultetskog ranga omogućila osnutak geografskog instituta sveučilišnog ranga: 28.03.1968. godine Sveučilište donosi odluku o osnivanju Instituta za geografiju Sveučilišta u Zagrebu, koji djeluje do 1976., tj. do ukinuća svih republičkih znanstvenih instituta u Hrvatskoj.

INSTITUT ZA GEOGRAFIJU SVEUČILIŠTA U ZAGREBU Centar za istraživanje migracija Osnutkom sveučilišnog geografskog instituta započeo je program znanstvenog istraživanja problematike naših radnika na privremenom radu u inozemstvu. Unutar Instituta osnovan je Centar za istraživanje migracija. Po ukidanju Instituta taj je Centar i dalje nastavio istraživanja, te se povezao sa Zavodom za migracije i nacionalne manjine koji je vodio dr. sc. Ivo Baučić , profesor Geografskog odsjeka. To je jezgra današnjeg Instituta za migracije i narodnosti.

Međunarodna suradnja Istraživanja su potakla intezivnu međunarodnu suradnju, prvenstveno sa sveučilištima i institutima u Njemačkoj, jer je to bila glavna destinacja naših radnika na privremenom radu. Posebno se ističe suradnja s Geografskim institutom Tehničkog sveučilišta (Prof. Wolfgang Hartke), te Ekonomsko-geografskim institutom Sveučilišta u Muenchenu (Prof. Karl Ruppert). Institutska djelatnost uključivala je organizaciju brojnih međunarodnih znanstvenih skupova. Posebno spominjemo Prvi međunarodni simpozij o socijalnoj geografiji (Omiš, 1969.). Simpozij je bio posvećen 300-godišnjici Sveučilišta u Zagrebu, a to je bio i jedini znanstveni skup organiziran u čast spomenute godišnjice!

Publikacije Rezultati istraživanja objavljivani su u novoj posebnoj seriji publikacija, časopisu „Migracije radnika“ (1970., 1971., 1972., 1973.), te u povremenom časopisu „Geographical Papers“ koji je publicirao reuzltate istraživanja proizašle iz međunarodne suradnje, odnosno radove s međunarodnih skupova, a također i u njemačkim časopisima „Studien zur Sozial und Wirtschaftsgeographie“ i „Berichte zur Regionalforschung“.

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2008

Među najvažnijim projektima Instituta je GEOGRAFIJA HRVATSKE (1974.), kompletna geografska studija u šest knjiga, na oko 1200 stranica, s oko 200 fotografija, 300 crteža i karata i 300 tablica. U tom je razdoblju također objavljena i posebna studija Centralna naselja SR Hrvatske, a izrađen je i projekt Nacionalnog atlasa Hrvatske, no nažalost on nije realiziran. Prof. Svetozar Ilešič iz Slovenije istaknuo je da objavljivanje ovako kvalitetne publikacije ne izne-

nađuje jer je izrađena u jednoj od najaktivnijih znanstveno-istraživačkih institucija (u bivšoj Jugoslaviji), u Institutu za geografiju Sveučilišta u Zagrebu. Institut je prestao djelovati 1976. godine odlukom Savjeta za naučni rad SR Hrvatske kojom su ukinuti svi sveučilišni instituti koji nisu imali najmanje 8 zaposlenih s doktoratom znanosti, a takvih je tada u Hrvatskoj bilo malo; samo dva. IVAN CRKVENČIĆ

INFO KARTICA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2008

Veličina kućanstava u gradskim četvrtima Grada Zagreba 2001. (%) Broj članova Gradske četvrti 1

Brezovica

13,24

18,98

17,48

21,78

28,52

Črnomerec

24,61

25,99

19,77

18,76

10,88

Donja Dubrava

15,90

21,74

20,24

23,26

18,86

Donji Grad

32,37

26,20

18,96

15,23

7,25

Gornja Dubrava

18,87

22,68

20,00

22,15

16,30

Gornji Grad- Medvešćak

29,08

26,84

19,61

16,63

7,83

Maksimir

25,21

26,41

19,99

18,56

9,82

Novi Zagreb-istok

24,04

26,23

23,27

18,34

8,12

Novi Zagreb-zapad

21,47

24,57

20,04

20,67

13,26

Pešćenica-Žitnjak

23,55

24,57

19,59

20,17

12,12

Podsljeme

16,66

22,89

19,18

23,04

18,23

Podsused-Vrapče

18,55

23,88

21,58

22,19

13,81

Sesvete

13,08

19,54

19,60

24,42

23,36

Stenjevec

18,31

21,01

22,24

25,37

13,07

Trešnjevka-jug

23,64

25,04

22,05

20,91

8,36

Trešnjevka-sjever

29,64

25,51

19,54

17,46

7,85

Trnje

27,63

26,23

20,33

18,44

7,38

Grad Zagreb

23,17

24,49

20,47

20,06

11,81

Izvor: www.dzs.hr

Priredio: VEDRAN PRELOGOVIĆ

Izvor: Posebno obrađeni podaci popisa 1991. i 2001. za naselje Zagreb po statističkim krugovima, Državni zavod za statistiku, Zagreb, 2005.

Starenje stanovništva Zagreba 1991. i 2001.

80 KARTA GOVORI

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2008

Starenje stanovništva Zagreba 1991. i 2001. Jedan od boljih cjelovitih pokazatelja dobne strukture stanovništva nekog područja, pa tako i grada i njegovih manjih dijelova, je indeks starosti (IS). Taj pokazatelj predstavlja odnos između starog (> 60 godina) i mladog kontingenta (< 20 godina). Prema vrijednostima IS-a izdvaja se šest tipova stanovništva prema dobnoj strukturi: • mladost do 22,9 • na pragu starenja 23,0-34,9 • starenje 35,0-44,9 • starost 45,0-54,9 • duboka starost 55,0-99,9 • izrazito duboka starost ≥ 100,0 (Nejašmić, 2005: 181). Na području naselja Zagreba većina statističkih krugova imala je 1991. godine nepovoljne vrijednost indeksa starosti. Najstarije stanovništvo bilo je u središtu grada, a prema vrijednostima IS-a imalo je obilježje izrazito duboke starosti. Mogu se razabrati i zone s povoljnijim odnosom starog i mladog stanovništva, a isticala su se planski izgrađena stambena naselja u Novom Zagrebu i Trešnjevki-jug te zone individualne izgradnje na Pešćenici-Žitnjak i u Donjoj i Gornjoj Dubravi. Popisni podaci iz 2001. upućuju da se područje najnepovoljnijeg obilježja indeksa starosti (≥ 100) proširilo u svim smjerovima. Isto vrijedi i za kategoriju duboka starost, koja je dominantno obilježje većeg dijela Zagreba. Samo se područja grada prema periferiji ističu nešto povoljnijim vrijednostima IS-a. Posljedica je to društvenih i ekonomskih promjena, ali i odmaklog procesa starenja.

Literatura: Nejašmić, I. (2005): Demogeografija: stanovništvo u prostornim odnosima i procesima, Školska knjiga, Zagreb.

Priredio: VEDRAN PRELOGOVIĆ

DOGAĐANJA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2008

IDENTERRA: prezentacija koncepcijsko-metodološkog modela U travnju 2008. na Geografskom odsjeku PMF-a gostovao je prof. dr. sc. Zoran Roca sa Sveučilišta Lusófona de Humanidades e Tecnologias iz Lisabona. Danas direktor Centra za istraživanje teritorija, kulture i razvoja i redoviti profesor na spomenutom privatnom sveučilištu u Portugalu, prof. Roca diplomirao je na Geografskom odsjeku PMF-a u Zagrebu 1972. godine. Magisterij iz područja geografije stekao je na Ohio State University u Columbusu, a doktorat je obranio 1985. godine na matičnom fakultetu u Zagrebu. Na Geografskom odsjeku radio je kao asistent prof. Riđanovića od 1974. do 1975. godine kada prelazi na Institut za razvoj i međunarodne odnose iz Zagreba. Od 1989. godine, paralelno uz rad na Institutu, predaje na Filozofskom fakultetu u Zagrebu na Odsjeku za sociologiju. Od 1990. radio je za UN-ovu organizaciju FAO (Food and Agriculture Organization of the United Nations) sve do 1995. godine kada započinje raditi na sveučilištu Lusófona de Humanidades e Tecnologias gdje je i danas zaposlen. Profesor Roca autor je koncepcijsko-metodološkog modela IDENTERRA koji služi kao okvir za proučavanje teritorijalnog identiteta kao važnog faktora za lokalni i regionalni razvoj. Prema prof. Roci, ovaj model omogućuje transformaciju teritorijalnog identiteta iz nejasne normativne kategorije u analitičku, empirički obradivu kategoriju. To se postiže raščlambom njegova sadržaja u mjerljive elemente kao što su prostorna uporišta

i prostorni tokovi. Prostorna uporišta čine: prirodna baština, stanovništvo, ekonomska baština i kulturna baština. Prostorne tokove čine: priroda, društvo, ekonomija i kultura. Prostorna uporišta i prostorni tokovi, odnosno pejzaž i način života određenog geografskog prostora dovode do formiranja teritorijalnog identiteta. Osnovna svrha modela je promicanje integracije makroskopskog i participativnog pristupa u istraživanju nekog prostora te korištenje modela u strateškom planiranju lokalnog i regionalnog razvoja. Profesor i suradnici su ovaj model razvili i primijenili u Portugalu, međutim on se dokazao primjenjivim i u drugim geografskim sredinama. To se posebice odnosi na participativnu metodu utvrđivanja spoznaja, vrednovanja i djelovanja nositelja razvoja nekog geografskog prostora te njihovih emotivnih veza s tim prostorom putem radionica SVD/Terrafilija.

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2008

Upravo je takvu radionicu i predavanje na temu modela IDENTERRA održao profesor Roca na Geografskom odsjeku PMF-a 18. travnja 2008 godine. Predavanje je obuhvaćalo predstavljanje i potanku razradu spomenutog modela te objašnjavanje novih pojmova koje donosi taj koncepcijsko-metodološki model. Tako je primjerice već poznati termin američkog geografa Yi Fu Tuan-a, topofilija, koji označava vezanost ljudi za određeni geografski prostor, za potrebe ovog modela previše pasivan i statičan u pogledu promjena u društvu, ekonomiji, prirodi i kulturi. Stoga je pojam nadograđen, odnosno pridodana mu je komponenta razvoja čime je stvoren novi termin – terrafilija. Prema prof. Roci terrafilija označava vezanost ljudi za određeni geografski prostor koja potiče na akcije za lokalni razvoj. Profesor je objasnio da model IDENTERRA služi za promicanje i aktiviranje terrafilije, odnosno za identificiranje i vrednovanje strateški važnih elemenata za lokalni i regionalni razvoj. S obzirom da u Hrvatskoj često nedostaje jasnih strategija i stručnih razvojnih planova koji će garantirati održivi razvoj, izazov je na koji način reafirmirati i socio-ekonomski vrednovati identitet hrvatskog prostora. Jedan od mogućih odgovora na ova pitanja može se dobiti kroz model IDENTERRA, odnosno radionice SVD/Terrafilija. Nakon teorijskog dijela predavanja organizirana je radionica na primjeru grada Zagreba. U radionici je sudjelovalo 30-tak sudionika koje su činili nastavno osoblje i studenti Geografskog odsjeka te gosti koji se na Odsjek stigli iz Instituta za međunarodne odnose, Instituta za društvena istraživanja Ivo Pilar, udruge Pravo na grad i Ze-

lene akcije, Odjela za istraživanje i informacijski sustav prostornog uređenja, Društva arhitekata Zagreb, predstavnici medija. Pozivi su bili upućeni i Gradskom zavodu za zaštitu spomenika kulture i prirode, Gradskom uredu za strategijsko planiranje i razvoj Grada, Gradskom zavodu za prostorno uređenje te Hoto grupi, međutim nitko se od navedenih nije odazvao. Sama radionica sastoji se od dva dijela. Nakon prikupljanja osnovnih podataka o sudionicima (dob, spol, obrazovanje, mjesto stanovanja, mjesto rođenja i zaposlenje) pristupilo se rješavanju upitnika. U prvom dijelu radionice sudionici su samostalno odlučivali što bi posjetiocu najradije pokazali ili ponudili, a što najradije sakrili u Zagrebu. Kao mjesta koja bi posjetiocu najradije pokazali najčešće su spomenuti Gornji grad i Lenucijeva potkova, dok su u drugoj kategoriji (što sakriti) od-

DOGAĐANJA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2008

govori bili mnogo različitiji. Tako su među ostalim spomenuti Novi Zagreb, novogradnja, Borongaj, Trnje, mjesta išarana grafitima, Paromlin, pa čak i navijačke skupine. Zatim je svatko od sudionika naveo po dvije pozitivne činjenice ili pojave koje smatra važnim u Zagrebu, te po dvije negativne. Također je svaku od navedenih činjenica trebalo okarakterizirati kao tradicionalnu ili recentnu, u

opadanju ili porastu te naznačiti je li sudionik pesimističan ili optimističan u vezi te pojave. U drugom dijelu radionice sudionici su nasumično razvrstani u četiri grupe unutar kojih je svaka grupa trebala odabrati po dvije pozitivne i negativne činjenice koju smatra najvažnijim u Zagrebu. Ovi rezultati prikazani su u tablici 1.

Tab. 1. Rezultati radionice IDENTERRA na primjeru Zagreba

Pozitivne pojave ili činjenice

Negativne pojave ili činjenice

Tradicionalna funkcija metropole T↑O

Žarište društvenih aktivnosti T↑O

Zelene površine T↑O

Urbano naslijeđe šire gradske jezgre T↓O

Građanska svijest R↑O

Tradicija urbanog planiranja T↓P

Građanska tradicija T↓P

Građanska svijest R↑O

Loša gradska uprava R↑P

Gubitak lokalnog urbanog identiteta R↑P

Promet R↑P

Urbana destrukcija R↑P

Nema lokalne samouprave R↑O

Komunalna infrastruktura i promet T↑O

Arhitektonsko -urbanistička rješenja R↑P

Manjak dijaloga i autokracija u odlučivanju R↑O

Grupa A

Grupa B

Grupa C

Grupa D

R - recentna pojava T - tradicionalna pojava ↑ - pojava u porastu ↓ - pojava u padu O - optimist sam u vezi trenda pojave P - pesimist sam

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2008

Nakon toga, svaka grupa odabrala je samo jednu činjenicu ili pojavu koju smatra najvažnijom u Zagrebu bilo pozitivnu ili negativnu, te je trebalo navesti pojedince ili ustanove koji najviše doprinose promidžbi, održavanju i/ili jačanju te činjenice, te one pojedince ili ustanove koji doprinose njezinom kočenju, otežavanju ili slabljenju. Posljednja faza bila je navesti konkretne inicijative, aktivnosti ili projekte koje bi u Zagrebu trebalo poduzeti da ta najvažnija činjenica ojača ili oslabi, te koji bi pojedinci ili ustanove to trebali raditi. Radionica je trajala oko dva sata i bila je vrlo uspješna, nakon čega je uslijedila zanimljiva diskusija o dobivenim rezultatima. Rezultati radionice služe u svrhu otkrivanja postojeće problematike određenog prostora. Iako sudionici ove radionice nisu predstavljali reprezentativan uzorak bilo je zanimljivo i indikativno

čuti rezultate. Problemi koji su istaknuti u ovoj radionici uglavnom se odnose na neodgovarajuću gradsku upravu i samoupravu, te probleme u infrastrukturi. S druge strane pozitivno se ističu jaka građanska i urbana tradicija te razvijena građanska svijest. Također, radionica je pokazala potrebu za češćim organiziranjem ovakvih događaja na našem Odsjeku. Bilo je zadovoljstvo ugostiti prof. Rocu na Geografskom Odsjeku te se kroz njegovo predavanje i radionicu upoznati s modelom IDENTERRA, odnosno s mogućnostima vrlo konkretnog i analitičkog načina proučavanja teritorijalnog identiteta.

LANA SLAVUJ i MARIN CVITANOVIĆ

fotografije: IVAN ZAGODA

DOGAĐANJA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2008

XV. DRŽAVNO NATJECANJE IZ GEOGRAFIJE Sveti Martin na Muri, 12.-14. svibnja 2008. godine XV. Državno natjecanje iz geografije održano je u Svetom Martinu na Muri od 12. do 14. svibnja 2008. godine. Škola domaćin bila je OŠ Sveti Martin na Muri, a smještaj sudionika u Toplicama Sveti Martin. Terenski izlazak organiziran je na prostoru Gornjega Međimurja, subregionalnoga središta Čakovec, s detaljnijim upoznavanjem općine Sveti Martin na Muri. Na svečanom otvaranju nazočio je ravnatelj Agencije za odgoj i obrazovanje, gospodin Vinko Filipović i obećao natjecateljima i organizatorima XVI. Državnoga natjecanja iz geografije povećanje kvote pozvanih učenika i mentora. Na natjecanju je sudjelovalo 17 učenika petog razreda, 17 učenika šestog razreda, 14 učenika sedmog razreda, 16 učenika osmog razreda te 17 učenika prvog, 15 učenika drugog, 16 učenika trećeg i 16 učenika četvrtog razreda srednjih škola. Ukupno je sudjelovalo 64 učenika osnovnih škola i 64 učenika srednjih škola odnosno 128 od 130 učenika koji su pozvani na Državno natjecanje od Državnog povjerenstva, prema ostvarenim rezultatima županijskih natjecanja. Na Državno natjecanje pozvano je 108 mentora na teret organizatora. Temeljem suglasnosti ravnatelja Agencije za odgoj i obrazovanje, Državno povjerenstvo pozvalo je izvan konkurencije slijepog učenika Ivana Bogdanovića, 3. razred, SŠ Jure Kaštelana iz Omiša i Ninu Mihaljeka, 3. razred, III. gimnazija Zagreb. Za Ivana i Ninu test je bio adaptiran na brajicu i osigurana stručna pomoć. Ovogodišnje natjecanje znatno se razlikovalo od prethodnih. Odlukom Agencije za odgoj i obrazovanje trajanje natjecanja skraćeno je za jedan dan. Ta činjenica utjecala je na organizaciju natjecateljskog dana i organizaciju terenskoga izlaska. U organizacijskom dijelu natjecanja skraćeno je vrijeme testiranja, ukinuto dodatno testiranje i produljeno vrijeme izrade praktičnoga rada. Testiranje je trajalo 60 minuta. Nakon stanke od pola sata, učenici su pristupili izradi praktičnih radova. Sustav bodovanja u testu ostao je isti kao i

2007. godine. Za vrjednovanje praktičnih radova preciznije je razrađen sustav bodovanja. Te su promjene pridonijele kvaliteti i transparentnosti vrjednovanja praktičnih radova. Zato je broj žalbi na kraju natjecanja bio minimalan. Prijevoz sudionika organiziralo je Državno povjerenstvo u suradnji s voditeljima autobusa i koordinatorima za pojedine županije. Za prijevoz sudionika natjecanja i terenski izlazak koristili smo 5 autobusa. Sudionici Državnog natjecanja bili su iz svih županija i Grada Zagreba. Za sudionike natjecanja izradili smo bilten na CD-u, za pozvane učenike i mentore, članove Državnoga povjerenstva i organizacijskoga odbora akreditacije i osigurali fotografiranje sudionika natjecanja. Rezultati natjecanja, testovi i fotografije dostupni su na mrežnim stranicama www.hagede.hr, www.geografija.hr i www.azoo.hr. Troškove izrade testova, praktičnog rada, smještaja, prehrane, prijevoza i organizacije natjecanja snosi Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa preko Agencije za odgoj i obrazovanje te Hrvatskog geografskog društva. Na svečanom otvaranju obilježen je jubilej „15 godina natjecanja iz geografije“. Inicijatorima natjecanja i prvim predsjednicima Državnoga povjerenstva za natjecanje iz geografije prof. dr. sc. Mati Matasu i prof. dr. sc. Zoranu Curiću uručene su zahvalnice i knjige. Osnovnim i srednjim školama s najvećim brojem sudjelovanja i najvećim brojem natjecatelja dodijeljene su zahvalnice, a mentorima iz osnovnih i srednjih škola s najvećim brojem sudjelovanja i najvećim brojem natjecatelja zahvalnice, knjige i simbolične nagrade koje su osigurali škola domaćin i Hrvatsko geografsko društvo. Natjecanja iz geografije održavaju se od 1994. godine. U ovih 15 godina na državnim natjecanjima sudjelovale su 352 osnovne škole i 102 srednje škole iz svih županija Republike Hrvatske. Od 2004. godine sudjeluju i učenici četvrtog razreda srednjih škola. Na državnim natjecanjima u prvih 15 godina sudjelovalo je 1658 učenika. Ti su podaci dokaz velikog interesa učenika i mentora za geografiju kao predmet od nacionalnog interesa, a potvrđuju i važnost geografije kao nastavnoga predmeta.

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2008

Prilog: OSNOVNE ŠKOLE PREMA BROJU NATJECANJA

OSNOVNE ŠKOLE PREMA BROJU UČENIKA

OŠ Jože Šurana, Višnjan

OŠ Marija Bistrica, Marija Bistrica

OŠ Ljudevita Gaja, Nova Gradiška

OŠ Jože Šurana, Višnjan

OŠ Marija Bistrica, Marija Bistrica

OŠ Ljubljanica, Zagreb

III. OŠ Čakovec, Čakovec

OŠ Ljudevita Gaja, Nova Gradiška

OŠ Ivana Lovrića, Sinj

I. OŠ Čakovec, Čakovec

OŠ Antuna Mihanovića, Osijek

OŠ Opuzen, Opuzen

OŠ Ljubljanica, Zagreb

III. OŠ Čakovec, Čakovec

I. OŠ Čakovec, Čakovec

OŠ Ivana Lovrića, Sinj

OŠ Opuzen, Opuzen

OŠ Ostrog, Kaštel Lukšić

OŠ Većeslava Holjevca, Zagreb

OŠ Dubovac, Karlovac

OŠ kneza Trpimira, Kaštel Gomilica

VI. OŠ Varaždin, Varaždin

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2008

SREDNJE ŠKOLE PREMA BROJU NATJECANJA

SREDNJE ŠKOLE PREMA BROJU UČENIKA

Prva gimnazija Varaždin, Varaždin

Gimnazija A. Vrančića, Šibenik

Gimnazija Andrije Mohorovičića, Rijeka

Gimnazija Čakovec, Čakovec

Prva gimnazija Varaždin, Varaždin

Gimnazija Dubrovnik, Dubrovnik

Gimnazija Čakovec, Čakovec

Gimnazija A. Vrančića, Šibenik

Gimnazija Dubrovnik, Dubrovnik

I. gimnazija, Zagreb

I. gimnazija, Osijek

III. gimnazija, Osijek

Gimnazija M. A. Reljkovića, Vinkovci

V. gimnazija, Zagreb

XI. gimnazija, Zagreb

I. gimnazija, Osijek

Gimnazija M. A. Reljkovića, Vinkovci

MENTORI OSNOVNIH ŠKOLA S NAJVEĆIM BROJEM UČENIKA NA NATJECANJIMA 1.

Ljubica Topolnjak

OŠ Jože Šurana, Višnjan

Stjepan Čebrajec

OŠ Marija Bistrica, Marija Bistrica

Ani Bertović

OŠ Ljubljanica, Zagreb

Marija Bradarić

OŠ Ivana Lovrića, Sinj

Vesna Katuša

III. OŠ Čakovec, Čakovec

Jelica Kovačić

OŠ Ostrog, Kaštel Lukšić

Jela Moguš

OŠ Antuna Mihanovića, Osijek

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2008

MENTORI OSNOVNIH ŠKOLA PREMA BROJU SUDJELOVANJA NA NATJECANJIMA 1.

Ljubica Topolnjak

OŠ Jože Šurana, Višnjan

Stjepan Čebrajec

OŠ Marija Bistrica, Marija Bistrica

Marija Bradarić

OŠ Ivana Lovrića, Sinj

Vesna Katuša

III. OŠ Čakovec, Čakovec

Ani Bertović

OŠ Ljubljanica, Zagreb

Jelica Kovačić

OŠ Ostrog, Kaštel Lukšić

Jela Moguš

OŠ Antuna Mihanovića, Osijek

Marija Mrđen

OŠ kneza Trpimira, Kaštel Gomilica

Marija Savić

OŠ Ivana Gorana Kovačića, Vinkovci

Gordana Egartner

OŠ Tina Ujevića, Zagreb

MENTORI SREDNJIH ŠKOLA PREMA BROJU SUDJELOVANJA NA NATJECANJIMA 1.

Dragica Marčec

Prva gimnazija Varaždin

Rade Knežević

Gimnazija Andrije Mohorovičića, Rijeka

Sofka Bilan

Gimnazija A. Vrančića, Šibenik

Robert Slunjski

Gimnazija Čakovec, Čakovec

Milan Vučak

Gimnazija A. Vrančića, Šibenik

Zvonko Korpar

Gimnazija M. A. Reljkovića, Vinkovci

Ljiljana Prpić

Gimnazija Jurja Barakovića, Zadar

Marija Vuk

Gimnazija Čakovec, Čakovec

Regina Pranjić Josić

II. gimnazija, Zagreb

Vica Podbevšek

SŠ Korčula, Korčula

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2008

Predsjednica Državnoga povjerenstva

MENTORI SREDNJIH ŠKOLA S NAJVEĆIM BROJEM UČENIKA NA NATJECANJIMA

Ružica Vuk

Milan Vučak

Gimnazija A. Vrančića, Šibenik

Dragica Marčec

Prva gimnazija, Varaždin

Rade Knežević

Gimnazija Andrije Mohorovičića, Rijeka

Sofka Bilan

Gimnazija A. Vrančića, Šibenik

Robert Slunjski

Gimnazija Čakovec, Čakovec

Zvonko Korpar

Gimnazija M. A. Reljkovića, Vinkovci

Maja Reisz

III. gimnazija, Osijek

Ljiljana Prpić

Gimnazija Jurja Barakovića, Zadar

Marija Vuk

Gimnazija Čakovec, Čakovec

Marija Trepše

V. gimnazija, Zagreb

Suzana Nebeski Hostić

I. gimnazija, Zagreb

Tatjana Jurić

I. gimnazija, Osijek

Stanka Veraja

Gimnazija Dubrovnik

Predsjednica Državnoga povjerenstva

RUŽICA VUK

fotografije: IVAN ZAGODA

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2008

MEMORIAM

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2008

Željko Skala -geograf i speleolog(1935.-2008.) Ad infinitum. Otišao u beskraj, u nešto tajnovito, nepoznato, baš kao u tamu hrvatskoga krškog podzemlja koje je u mlađoj i srednjoj dobi istraživao. Osobno je mladima fizičkom vještinom i znanjem omogućavao prve korake u to podzemlje. U duboke jame Biokova, špilje, ponore u Livanjskom polju, one ispod Zavelima i Kamešnice, one na Braču, Omiškoj Dinari, Mosoru... Poslije smo se opet susreli kao kolege asistenti na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Na Katedri za ekonomsku i političku geografiju kod prof. dr. Jure Medarića. Prijateljevali smo i hodajući po Žumberku dok je spremao doktorsku disertaciju. Radi se o povijesno-geografskoj temi. O tome, kako su ljudi, doseljeni tamo što milo što silom, tijekom stoljeća jedan brdski šumski prostor postepeno pretvarali u košanice i oranice.

Jame Ledenice na Biokovu

Na Geografskom odjelu PMF-a njegovala se speleologija zahvaljujući prije svega profesoru Josipu Rogliću, koji je znao, kako jedna mala zemlja Hrvatska ima u prirodnoj baštini neprocijenjivo blago. To je Dinarski krš na površini i u svom podzemlju. Tu su i veličanstveni kanjoni i sutjeske koje su modelirale – modrozelene krške ljepotice tražeći si put prema moru ili prostranoj Panonskoj zavali na sjeveroistoku. Iznad leže vapnenjačke zaravni i gorska bila u kojima su tisuće jama, špilja i ponora. Znatan dio su speleolozi i kolegice speleologinje ucrtali u topografske karte, izmjerili i nacrtali tlocrte i profile da bi se na pragu jeseni vraćali svojim domovima. Sadržajna su bila ta ljetna vremena i studentska druženja. Više generacija studenata geografije bavilo se sustavnim istraživanjima krškog podzemlja ne samo športa, više zbog znanstvene znatiželje. Tako je istraživan Sjeverni Velebit, Senjsko bilo, dijelovi Like, Korduna i Gorskoga kotara. Pojedinačne višečlane ekipe istraživale su jamu Balinku iznad Plaškog (vertikala 318 m), jamu Ledenicu u Velikom lomu na Sjevernom Velebitu, Cerovačke špilje u više navrata, vrlo zahtjevnu jamu Ložnicu iznad Krasnog i druge. Družine speleologa danas su brojnije nego ikada. Sva ta žilava bića koja se uvlače kao mravi kroz pore Zemljine kore u njenu utrobu «smirit» će se u nekoj životnoj dobi. Raspršit će se po raznim strukama, već kako to sam život nalaže. Majka Priroda je darežljiva. Daje čovjeku sposobnosti za promatranjem, znatiželjnost, kasnije potrebu za istraživanjem, učenjem, stjecanjem novih znanja. Ovih nekoliko redaka posvetili smo uspomeni na Željka Skalu, zaslužnog speleologa, geografa i prije svega – prijatelja. ZDENKO MARKOVIĆ

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2008

ERRATA CORRIGE Geografski horizont 1/2008 U članku GOSPODARSKO ZNAČENJE AUSTRALIJE Anite Filipčić zbog tehničke pogreške u grafikonima nedostaju mjerne jedinice, koje trebaju biti: Slika

mjerna jedinica

Sl. 1.

mil. st.

Sl. 2.

mil. st.

Sl. 5.

tisuća

Sl. 7.

Sl. 10.

mil. t

Sl. 11.

mil. t

Sl. 12.

mil. t

Sl. 13.

tisuća t

Sl. 15.

Sl. 16.

UPUTE SURADNICIMA

UPUTE SURADNICIMA Geografski horizont objavljuje stručne radove iz geografije i srodnih znanstvenih područja kao i interdisciplinarne radove. Časopis izlazi dva puta godišnje. Uredništvo prima rukopise tijekom cijele godine. U pravilu se objavljuju radovi na hrvatskom jeziku. Rukopis treba oblikovati prema izgledu objavljenih članaka u Geografskom horizontu. Članak treba napisati u najkraćem obliku što ga jasnoća izlaganja dopušta. Tekst treba biti jasan, sažet i gramatički ispravan. Uz tekst članka prilaže se i sažetak (nekoliko rečenica). Svi radovi podliježu stručnoj recenziji. Opseg rukopisa članka – računajući bilješke, literaturu, tablice, grafičke priloge – ne smije prelaziti 28 800 znakova (16 str.), od kojih na svakoj stranici 1 800 slovnih mjesta (30 redaka sa 60 slovnih mjesta u retku pri čemu se računaju i razmaci među rječima). Radovi se šalju u dva isprintana primjerka A4 formata i CD-u (program MS Word, font Times New Roman 12). Grafičke priloge (grafikone, fotografije, tablice itd.) s numeracijom valja prirediti kao posebni dokument prema standardnim načinima računalne izrade i prilagoditi širinu grafičkog priloga na 70 mm ili 150 mm u JPEG ili TIFF formatu minimalne rezolucije od 300 dpi. Grafičke priloge ne stavljati u tekst članka, već predviđeno mjesto za grafički prilog označiti rednim brojem i naslovom u izdvojenom retku. Isto vrijedi i za tablice: u izdvojenom retku navesti redni broj, naslov i izvor tablice. U slučaju preuzimanja priloga iz drugog izvora autori su sami dužni osigurati dopuštenje. Primaju se rukopisi pripremljeni sukladno uputama suradnicima Geografskog horizonta. Uredništvo, glavni i tehnički urednik pridržavaju uobičajeno pravo na sitnije izmjene teksta, tablica i način grafičke prezentacije, ali da to bitno ne utječe na sadržaj i smisao članka. Rukopisi se ne honoriraju, niti se vraćaju. Uz članak, autori su dužni dostaviti podatke o zvanju i kontakt adresu (ustanovu zaposlenja s adresom ili kućnu adresu; adresu elektroničke pošte). Korištena literatura citira se unutar teksta, i to tako da se u zagradi navede prezime autora i godina izdanja; na primjer: (Stražičić 1993) te broj stranice ukoliko se radi o citatu (Stražičić 1993, 37). Ako rad ima dva autora, treba navesti oba, na primjer: (Turk i Mirković 1993). U slučaju zajedničkog rada trojice ili više autora, u tekstu se navodi prezime prvog autora i skraćenica i dr. (odnosno et al. ako je članak pisan engleskim jezikom). U popisu literature navode se svi autori reference. Sve reference u tekstu navode se kao i prvi put, odnosno ne koriste se oblici poput «ibid.», «op. cit.» i slično. Na kraju teksta prilaže se popis literature (bibliografija) poredan prema abecednom redu prezimena autora i kronološkim redom za radove istog autora. Ukoliko se citira više članaka jednog autora iz iste godine izdanja, tada se uz godinu navode i slova po abecednom redu (npr. 2000a, 2000b itd.). U slučaju zajedničkog rada više autora, u popisu literature se ne koristi oblik «i suradnici», nego se navode svi autori. Za mrežno dostupne radove potrebno je, nakon dostupnih osnovnih referenci (naslova, autora itd.), navesti izvor (http://) i datum učitavanja.

Popis literature i izvora priprema se prema sljedećim primjerima:

Literatura: članak u časopisu: Henkel, R. (2005): Geography of Religion – Rediscovering a Subdiscipline, Hrvatski geografski glasnik 67 (1), 5-25. (Broj 67 označava godište (volumen) časopisa; (1) broj sveska unutar godišta, a 5-25 paginaciju rada u svesku.)

članak u zborniku radova: Stražičić, N. (1996): Hrvatska – pomorska zemlja, u: I. hrvatski geografski kongres: geografija u funkciji razvoja Hrvatske: zbornik radova (ur. Pepeonik, Z.), Zagreb, 12. i 13. listopada 1995., Hrvatsko geografsko društvo, Zagreb, 102-114.

poglavlje u knjizi: Klemenčić, M. (1996): Promjene upravno-teritorijalnog ustroja Hrvatske 1918-1992., u: Hrvatske županije kroz stoljeća (ur. Mirošević, F.), Školska knjiga, Zagreb, 123-148.

knjiga: Stražičić, N. (1996): Pomorska geografija svijeta: (regionalna pomorska geografija svijeta), Školska knjiga, Zagreb. Graham, B.; Ashworth, G. J.; Tunbridge, J. E. (2000): A Geography of Heritage: Power, Culture & Economy, Arnold, London.

članak na internet stranici: Faričić, J.: Postoji li danas Dalmacija?, http://www.geografija.hr novosti.asp?id_novosti=202&id_ projekta=0 (29.02.2004.)

Izvori: publikacije: Popis stanovništva, kućanstava i stanova 31. ožujka 2001.: stanovništvo prema spolu i starosti, po naseljima, Statistička izvješća 1167, DZS, Zagreb, 2003.

internet stranica: Matisse’s Glossary of Internet Terms, 1994. – 2000. http://www.matisse.net/files/glossary.html (25.10.2000.) U posebnim, stalnim i povremenim rubrikama časopis objavljuje i druge priloge od znanstvenog i stručnog interesa: eseje, osvrte, recenzije, prikaze, bilješke o znanstvenim i stručnim skupovima itd. opsega do 9 000 znakova (5 str.). Takvi prilozi potpisuju se na kraju. Molimo autore da u roku od dva tjedna nakon izlaska časopisa iz tiska dostave Uredništvu časopisa bitnije tiskarske greške prema načinu objavljivanja (stranica, stupac, redak, stoji, treba) koje su se potkrale kako bi se objavile ispravke u sljedećem broju.

UREDNIŠTVO

Rukopisi se upućuju na adresu: Hrvatsko geografsko društvo, Geografski horizont, Glavni urednik, Marulićev trg 19, p.p. 595, 10000 Zagreb, Hrvatska, tel. (01) 48 95 402, tel./faks. (01) 48 95 451, e-mail: hgd@geog.pmf.hr

Želite li odsada redovito primati časopis GEOGRAFSKI HORIZONT (označite križićem kućicu) pošaljite sljedeće podatke na adresu HGD-a:

Hrvatsko geografsko društvo, Geografski horizont, Marulićev trg 19, p.p. 595, 10000 Zagreb, Hrvatska, tel. (01) 48 95 402, tel./faks. (01) 48 95 451, ili na

e-mail: hgd@geog.pmf.hr

Kupac

.........................................................................................

Ulica i kućni broj

.........................................................................................

Broj pošte i mjesto ......................................................................................... Matični broj

.........................................................................................

/ Datum / Potpis / Pečat (za institucije) / : ............................................ Ukoliko želite naručiti i/ili pojedine stare brojeve Geografskog horizonta (označite križićem kućicu) popunite priloženu tablicu.� Bibliografija je dostupna na internetskoj stranici HGD-a. Naručujem sljedeće stare brojeve Geografskog horizonta:

Broj/godište

Količina

TVRTKO-JOSIP ČELAN

Bura u Makarskoj REBEKA MESARIĆ ŽABČIĆ

Australija, obećana zemlja? TOMISLAV ŠEGOTA

Krš ili Kras? Krš! EMIR TEMIMOVIĆ

Krški reljef u poriječju Sane s pregledom poznatijih speleoloških objekata IVAN ZUPANC

Gradska naselja Hrvatske u popisima stanovništva 1961.-2001. MILAN VRESK

Gradska i ostala naselja u Hrvatskoj - Model izdvajanja 2001. godine MIRKO BRAZDA

“Elementarne” ili “prirodne” nepogode – nedorečenosti u geografskim udžbenicima MARIJAN BIRUŠ

Cordoba nekad i danas

INFO KARTICA: Veličina kućanstava u gradskim četvrtima Grada Zagreba 2001. (%)

za fizičke osobe 25 kn

CIJENA: za pravne osobe 30 kn

KARTA GOVORI: Starenje stanovništva Zagreba 1991. i 2001.