Geografski horizont 56/2 (2010)

AFRIKA POTRESI I VULKANIZAM TERENSKA NASTAVA Broj 2/2010, godina LVI, ISSN 0016-7266

Izlazi od 1955.

BROJ 2/2010 • GODINA LVI • ISSN 0016 -7266

god. 56, br. 2/2010, Zagreb Stručno-informativni časopis za geografiju http://issuu.com/h.g.d.

Nakladnik:

Hrvatsko geografsko društvo Marulićev trg 19, 10000 Zagreb, Hrvatska tel. (01) 48 95 402, tel./faks. (01) 48 95 451, e-mail: hgd@geog.pmf.hr http://www.hagede.hr

Uredništvo: Neven Bočić, Borna Fuerst-Bjeliš, Vedran Prelogović, Lana Slavuj, Ružica Vuk, Ivan Zagoda, Ivan Zupanc

Glavni urednik:

Ivan Zupanc

Tajnik uredništva:

Vedran Prelogović

Grafički i Tehnički urednik:

Ivan Zagoda

Korektura:

Jadranka Čelant Hromatko

Slog i prijelom:

Ivan Zagoda

Tisak:

MTG Topgraf d.o.o., 2010.

Naklada:

500 primjeraka

Cijena časopisa:

za pravne osobe 30 kn, za fizičke osobe 25 kn

Časopis izlazi uz pomoć Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske

Za potpisane članke odgovaraju autori, za nepotpisane uredništvo.

Rukopisi se ne vraćaju.

Niti jedan dio ove publikacije ne smije se preuzeti, kopirati, prevoditi ili na bilo koji način reproducirati u bilo kojem pisanom ili elektroničkom mediju bez pismene suglasnosti i dozvole autora i izdavača. Časopis Geografski horizont učenicima i nastavnicima kao dodatnu literaturu preporuča Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa.

KLASA: 602-01/07-01/00331; URBROJ: 533-12-07-0004. od 24. srpnja 2007.

Slika na naslovnoj stranici: Poučna staza Leska i jesenje ruho goranskih šuma (foto: Željko Balog)

ČLANCI

Radovan Pavić

Regionalni sastav i podjela Afrike

7

Andrea Kosec

15

Alžir – između Sredozemlja i Sahare

Sanja Faivre

Geološka aktivnost obilježila prvu polovicu 2010. godine – izvješće s granica litosfernih ploča: srpanj, 2010.

35

43

Radovan Pavić

Geopolitika i geostrategija Sredozemlja za vrijeme hladnog rata II – do 1989/1990-ih godina

METODIČKI FORUM Željko Balog

55

Terenska nastava u geografiji

– primjer realizacije nastavnih sadržaja nastavne cjeline PRIRODNA OBILJEŽJA REPUBLIKE HRVATSKE

PUTOPIS

Ogren Variola

69

Kina II. dio

KRONIKA 79 80

60-godišnjica Europske konvencije o ljudskim pravima Kaprun – 155 puta zašto?: deseta obljetnica pogibije 155 osoba u uspinjači kod Kapruna

INFO KARTICA 83

Najviši europski cestovni prijevoj

KARTA GOVORI 88

Tipologija ruralnih područja Hrvatske

DOGAĐANJA 91

Primijenjena geografija u teoriji i praksi, 5.- 6. studenog 2010., Zagreb 94 XVII. državno natjecanje iz geografije

Poštovani

čitatelji ,

U osvit nove školske i akademske godine s novim „Horizontom” krećemo u još jedan obrazovni ciklus. Također, i naš časopis kreće s novim „mandatnim razdobljem”. Naime, broj Geografskog horizonta koji držite u rukama započeo je uređivati prošli sastav uredništva, kojem je u međuvremenu završio četverogodišnji mandat, a dovršilo novo uredništvo. U proteklom mandatu uredništvo na čelu s glavnom urednicom – Bornom Fuerst-Bjeliš nadoknadilo je „zastoj” u izlaženju, redizajniralo izgled časopisa, omogućilo njegovu dostupnost na internetu, proširilo razmjenu časopisa, uvelo nove rubrike i što je vrlo važno – ustabililo redovitost izlaženja.

Hrvatsko geografsko društvo (HGD) kao krovna strukovna udruga trudi se i pomoću tiskanih komunikacijskih kanala (Hrvatski geografski glasnik, Geografski horizont, Geografija.hr offline) omogućiti komunikaciju unutar struke, ali i permanentno slati poruke i širem krugu ljudi koje zanima prostor, tj. životna sredina koja nas okružuje. Želja nam je da Geografski horizont i dalje bude što zanimljivija pozornica na kojoj ćemo razmjenjivati ideje, stavove, mišljenja i iskustva. Stoga pozivamo sve članove naše geografske zajednice – nastavnike, studente, učenike, ali i autore srodnih struka da zajedno kreiramo časopis. Nadamo se da ćete u nekoj od rubrika (članci, putopis, metodički forum, info kartica, karta govori, prikazi...) podijeliti vaša iskustva s drugima. Isto tako rado ćemo primiti i vaše prijedloge vezane uz časopis, a od idućeg broja uvodimo i jednu malu novost: ukoliko imate zanimljivu fotografiju, pošaljite nam je uz kratak popratni tekst – rado ćemo je objaviti. Želim Vam ugodno čitanje i gledanje!

Ivan Zupanc

7

REGIONALNI SASTAV I PODJELA AFRIKE Radovan Pavić

Zonalni sastav i podjela Afrike u smjeru sjever-jug u velikoj mjeri izražava geografsku stvarnost, a vodi računa i o državnim granicama što je važno ne samo s političkog i statističkog stajališta, nego i zbog toga što države predstavljaju bitne okvire društvenog života i mora ih se promatrati kao cjeline.

Zbog izrazito naglašenih zonalnih prirodoslovnih karakteristika, rasporeda različitog stanovništva i drugih civilizacijskih značajki s/p Afrike ima danas prije svega zonalni karakter u smjeru sjever-jug. Zato treba izdvojiti - I. Sjevernu ili atlantsko-mediteranskosaharsku Afriku koja se na istoku bez geografskih međa nastavlja u zonu jedinstvenog Arapskog svijeta i Mašreka (atlantska i mediteranska Afrika). U Sredozemlju Afrika sudjeluje u njegovom zapadnom (1), srednjem (2) i istočnom dijelu (3).

- II. Saharsko-sahelska Afrika također se karakterizira dvojstvom – na sjeveru je

bezvrijedna pustinja, na jugu relativno plodniji pustinjski rub (Sahel) sa više vode (padaline, jezera, tokovi). Izraženo je i dvojstvo stanovništva (bijelo stanovništvo na sjeveru i crnačko na jugu). Unatoč višeg reljefa i Etiopija je zapravo sahelska zona.

Iz dosadašnje s/p Afrike jasno je vidljivo da nije moguće izdvojiti geografski prostor isključivo saharske Afrike (dakle na osnovici kompleksnih geografskih kriterija), budući da odgovarajuće države zahvaćaju osim saharske još i atlantsko-mediteransku ili sahelsku zonu. Središnji stupanj saharsko-sahelske Afrike je približno 15°N. U Saharskosahelskoj Africi nalazi se i najveća afrička zona LLC država (Land Locked Countries).

8

Radovan Pavić: REGIONALNI SASTAV I PODJELA AFRIKE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2010, 7-13

- Afrika južno od Sahare Južna granica i međa Saharsko–sahelske Afrike jedna je od najvažnijih u ovom prostoru, budući da prostorno definira Afriku „južno od Sahare“. Zbog svog crnačkog stanovništva (Crna Afrika – unatoč eksklava bijelaca) i unatoč velikih unutrašnjih razlika, pojam Afrike južno od Sahare može se prihvatiti, budući da se taj prostor znatno razlikuje od sahelsko-saharskog i atlantskomediteranskog sjevera.

U imenovanju prostora južno od saharsko-sahelske Afrike postoje neke inače posve neopravdane i nepotrebne nejasnoće.

Na problem je ukazao i N. Ružin (1988, 2123), ali na ne znanstveni način – naime, zapravo se ne iznose nikakvi argumenti zbog čega je Ružinovo shvaćanje nužno podvrgnuti kritici: • pitanje regionalnog sastava/podjele stvar je i regionalne, a u ovom slučaju i političke geografije; ali, Ružin ne navodi autore iz strukovne sfere, nego politologe ili povjesničare čime se dovodi u poziciju razgovora o šumarstvu, jeziku ili gradnji naselja, ali bez šumarskih, lingvističkih i urbanističkih stručnjaka. Kod navedenih autora pitanja regionalne definicije Afrike su samo usputna, zapravo privatna i bez značenja, a citiranje H. Isnarda (1974) je posve izvan konteksta; • za Ružina poseban je i delikatan problem termin Crna ili Negroidna Afrika, budući da on asocira autora na „rasističko-biološku doktrinu koja apostrofira rasnu obojenost kao faktor društvene stratifikacije“. Međutim, ovakve asocijacije mogu biti samo rezultat politikantskih opterećenja koja nemaju veze sa afričkom stvarnošću i sa znanošću i to stoga jer uočavanje nečije boje kože, pameti ili gluposti, znanja ili neznanja, ljepote ili ružnoće, visine stasa, položaja očiju, itd. – nije nikakav rasizam i to zato, jer je rasizam

nešto posve drugo: rasizam je ako se nekome na osnovici navedenih osobina negiraju ljudska prava. Zato je termin Crna Afrika jedino i isključivo na razini dobrog opažanja jedne zaista markantne somatske činjenice, a uočavanje činjenica kao takvih nije nikakav rasizam. Afrika južno od Sahare zaista jest izrazito Crna Afrika i to je njezina objektivna antropogeografska, a nikako ne i rasistička osobina; • upitnost autora zašto se i drugi dijelovi svijeta ne definiraju prema boji kože nije logičan: zašto to ne vrijedi za Europu i europeizirane dijelove svijeta je jasno – Europa je ishodište otkrića i procesa europeizacije, bijelo stanovništvo je ovdje samo razumljiva i izvorna datost na koju ne treba posebno upozoravati, iz Europe se onda drugi različiti svjetovi označavaju prema nekim vidljivim markantnim osobinama – zato je lako bila uočena i Crna Afrika. O „Crvenoj Americi“ se ne može govoriti, budući da indijanska izrazita manjina unutar bijele populacije nije takva dojmljiva i markantna činjenica koja bi mogla definirati čitav jedan kontinent. Isto vrijedi i za „Žutu Aziju“, jer se taj termin odnosi samo na jedan manji dio čitave Azije, te se i u ovom slučaju „Žuta Azija“ ne može protegnuti na čitav kontinent; • Ružinovo shvaćanje da termin Crna Afrika ne odgovara objektivnom stanju u regiji ne stoji, jer se kao primjer koji potire negroidnost Afrike navode Mauritanija, Mali, Sudan i Etiopija koji uopće ne pripadaju Africi južno od Sahare ili Subsaharskoj Africi, za koje se termine Ružin inače opravdano zalaže. Ružin „dokazuje“ svoju tezu na primjerima država koje pripadaju jednoj drugoj regiji, tj. saharsko-sahelskom prostoru, te je stoga taj „dokaz“ bespredmetan, a pokazuje autorovo topografsko nesnalaženje: Subsaharska Afrika ili Afrika južno od Sahare

Radovan Pavić: REGIONALNI SASTAV I PODJELA AFRIKE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2010, 7-13

je prostor južnije od Sahare i Sahela i u taj južniji prostor ne pripadaju ni Mauritanija, a niti Mali, Sudan i Etiopija koji su svi izrazito saharsko-sahelske države. Iako u svima osim u Etiopiji ima i crnačkog stanovništva to još nije subsaharska Afrika, mada već ima i neke subsaharske osobine. I konačno, • Ružin navodi i „pet država Afrike južno od Sahare čiji teritorij duboko zalazi u Saharu“, što, međutim, ne možemo komentirati, jer nismo razumjeli.

Zbog svega navedenog pojam Crne Afrike u znanosti ne sadrži nikakve rasističke niti politički negativne konotacije i treba ga paralelno upotrebljavati sa regionalnom definicijom koja uočava „Afriku južno od Sahare“ (tu je uključen i Sahel), ili subsaharsku Afriku. Međutim, Afrika južno od Sahare i Crna Afrika, dakako, nije jedinstveni prostor, te zato treba izdvojiti: - III. – Središnju i Ekvatorsku Afriku kojoj srednji stupanj predstavlja ekvator. Slično kao na sjeveru Središnja ili Ekvatorska Afrika je i na jugu ograničena izuzetno važnom političkom granicom, tj. prema Afričkom jugu. On se ne poklapa sa tzv. „Južnom Afrikom“, koja je zapravo samo neadekvatni

Zaključak

9

i proizvoljni sinonim za Južnoafričku Republiku.

- IV. – dalje na jugu nalazi se Afrički jug – on se sastoji od kopnenog i otočnog dijela (Madagaskar); središnja okosnica afričkog juga je 20°S. Međutim, prostor Afričkog juga nije jedinstven, pa je moguće izdvojiti dva dijela u skladu sa izuzetno važnim društvenim kriterijem po kojem države graniče ili ne graniče sa Južnoafričkom Republikom koja u ovom prostoru ima bitno političko-sigurnosno (stabilizirajuće ili destabilizirajuće), i gospodarsko značenje. Zato izdvajamo - Afrički jug u širem smislu, koji obuhvaća sve države južnije od Središnje ili Ekvatorijalne Afrike uključno sa Madagaskarom i - Afrički jug u užem smislu u što ubrajamo samo one države Afričkog juga koje izravno graniče sa Južnoafričkom Republikom.

Ovakav zonalni s/p Afrike u smjeru sjever-jug u velikoj mjeri izražava geografsku stvarnost, a vodi računa i o državnim granicama što je važno ne samo sa političkog i statističkog stanovništva, nego i zato jer države predstavljaju bitne okvire društvenog života i mora ih se promatrati kao cjeline.

Navedeni sastav/podjela Afrike osniva se na složenim kriterijima, zato je blizak stvarnosti, ali ulazi i u okvir konvencionalnih pojmova. Pri tome je metodološki i znanstveno važno da prostorne cjeline budu statistički točno određene, tj. bilo na razini država ili administrativnih cjelina – naročito je značajno da se zna što se shvaća pod određenim terminom čija upotreba onda ovisi o odgovarajućem kontekstu, a mora biti svagdje dosljedno provedena. Privatne i površne diferencijacije Afrike koje se javljaju i u strukovnoj javnoj sferi nisu dozvoljene, svaki termin mora biti utemeljen na relevantnim kriterijima.

Preklapanja u prostornoj diferencijaciji nisu problem – ona samo daju veću mogućnost za precizniju regionalnu karakterizaciju. Izvršena analiza s/p Afrike na ovom mjestu osniva se na određenim argumentima koji stoje sve dok ne budu oboreni. Sve drugo je terminološka zbrka i proizvoljnost što pripada samo aferi privatnosti.

Literatura:

Isnard, H., 1974: Geographie de l’ Afrique Tropicale et Australe. Paris.

Ružin, N., 1988: Koji je termin najadekvatniji… Bilten Udruženja afrikanista Jugoslavije, 2 (2), 21-23.

10

Radovan Pavić: REGIONALNI SASTAV I PODJELA AFRIKE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2010, 7-13

Sl. 1. Regionalno-geografski sastav/podjela Afrike

Radovan Pavić: REGIONALNI SASTAV I PODJELA AFRIKE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2010, 7-13

11

LEGENDA uz sl. 1. REGIONALNO-GEOGRAFSKI SASTAV/PODJELA AFRIKE 1 – I. – a) Sjeverna obalna (atlantsko-mediteranska) Afrika sa tri dijela Sredozemlja (1, 2, 3),

b) saharsko zaleđe; 2 – II. Saharsko-sahelska Afrika; 3 – međa i granica Saharsko-sahelske Afrike i Afrike južno

od Sahare;

III. Afrika južno od Sahare i Sahela: 4 – Središnja ili Ekvatorska Afrika; 5 – Afrički jug u širem smislu, sa otokom Madagaskar (M); 6 – Afrički jug u užem smislu.

Afrika* Sjeverna: Saharsko-Sahelska: Središnja: Afrički jug:

5 9 8 6

752 961 026 585

922 km2 (18,97%) 559 km2 (32,85%) 830 km2 (26,47%) 868 km2 (21,72%) +30 327 179 km2

(bez otoka Madeira, Kanarskih otoka i Sokotre): svi izračuni i geografske međe ne odražavaju vjerno geografsku stvarnost, budući da se prije svega vodilo računa o državnim granicama

12

Radovan Pavić: REGIONALNI SASTAV I PODJELA AFRIKE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2010, 7-13

Sl. 2. Ostali vidovi sastava/podjele Afrike

13

LEGENDA uz sl. 2. OSTALI VIDOVI SASTAVA/PODJELE AFRIKE Iako je zonalni s/p Afrike jedna od njezinih najbitnijih i najdojmljivijih karakteristika moguća su i drugačija izdvajanja. Pri tome, razumljivo, dolazi do preklapanja, ali i ona nisu problem, budući da se detaljiziranjem ukazuje i na druge osobine prostorne stvarnosti.

Tako je u Sjevernoj Africi (I.) moguće izdvojiti 1) zapadni (Maroko), 2) središnji (Alžir, Tunis i Libija) i 3) istočni dio (Egipat). U Saharsko-sahelskoj Africi (II.) treba izdvojiti 1) zapadni dio, 2) središnji dio, 3) prijelaznu kontaktnu zonu Sudana između središnjeg dijela i afričkog Horna i 4) istočni dio ili Horn.

U Središnjoj ili Ekvatorskoj Africi (III.) treba izdvojiti 1) zapadnu Afriku, zatim, zbog zaljevskog položaja i klimatskih značajki moguće je posebno izdvojiti i 2) Gvinejsku Afriku, 3) središnju Afriku i 4) Istočnu Afriku.

Na Afričkom jugu (IV.) izdvaja se 1) zapadna Afrika, 2) središnja Afrika, 3) kopnena istočna Afrika i 5) krajnji Afrički jug.

-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------I. 1 – Sjeverna Afrika i njezin zapadni, središnji i istočni dio (1, 2, 3); II. 2 – Saharsko-sahelska Afrika sa zapadnim (1) i centralnim dijelom (2) prijelaznom zonom (3) i istočnim dijelom (4), Horn); III. 3 – Središnja ili Ekvatorska Afrika sa zapadnim dijelom, Gvinejskom Afrikom, središnjom i Istočnom Afrikom (1-4); IV. 4 – Afrički jug sa zapadnom (1), središnjom (2), kopnenom (3) i otočnom istočnom Afrikom (4) i krajnjim jugom (5); 5 – središnja afrička okosnica; 6 – središnja Afrika

dr. sc. Radovan Pavić, red. prof. u mirovini

Boškovićeva 20, 10000 Zagreb, Hrvatska

15

ALŽIR – između Sredozemlja i Sahare Andrea Kosec Kad čujete za Alžir, prva pomisao vam je zemni plin, nafta te terorizam, no zemlja čiju povijest njezini stanovnici pišu već više od dva tisućljeća je puno više i to s punim pravom. Alžir je naziv za državu i istoimeni glavni grad, koji je i dao naziv državi, potpunog imena Alžirska Narodna Demokratska Republika. Alžir je druga po veličini država na afričkom kontinentu, ukupne površine 2.381.740 km², smještena u sjevernoj Africi. Graniči na zapadu s Marokom i Zapadnom Saharom, na sjeveru je obrubljuje Sredozemno more, na sjeveroistoku Tunis, na istoku Libija, na jugoistoku Niger, te na jugozapadu Mali i Mauretanija.

Alžir se sastoji od primorskog područja Tell, gdje živi većina stanovništva, a tu je smješten i glavni grad, Alžirskog visočja i Alžirske Sahare. Tell je široki pojas uz more, kroz koji se protežu mlade nabrane planine Tell ili Mali Atlas s najvišim vrhom Djurdjura (2308 m), a prema moru se proteže ravnica Mitidja. Južno je zavala šotova raščlanjena kotlinama, područje pretežno bez otjecanja, pa su se u njima razvila slana jezera (šotovi), većina je kultivirana i pretvorena u poljoprivredna područja. Na južnom rubu ovog područja nalazi se Saharski ili Visoki Atlas kojem se planinski lanci pružaju od jugozapada prema sjeveroistoku (Jebel Aurès 2329 m). Južne padine prelaze u pustinju

Saharu, koja zauzima 90% alžirskog teritorija. Zbog nedostatka vode u Sahari su nepovoljni uvjeti za život, ali se tu nalaze bogata nalazišta minerala, zemnog plina i nafte. U unutrašnjosti Sahare na jugoistoku nalaze se planine Hoggar s najvišim vrhom Tahat ( 2918 m).

Alžir je geološki posve različit od ostalih dijelova Afrike, ne pripada geotektonski afričkom kratonu, već mu je samo priključen.

Svi su planinski nizovi nabrani u najmlađem geološkom dobu, a pružaju se paralelno s obalom, što ograničuje utjecaj mora na uzak pojas. Tell je građen od vapnenca i pješčenjaka. Obala je strma, ali su česti polukružni pješčani zaljevi, u kojima su luke. U sjever-

16

Andrea Kosec: ALŽIR – između Sredozemlja i Sahare GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2010, 15-33

Sl. 1. Alžir i susjedne zemlje nom dijelu Alžira klima je sredozemna, s toplim i suhim ljetima te hladnim i vlažnim zimama. Prosječna godišnja temperatura je 18,2 °C. Najtopliji mjesec je kolovoz s prosjekom od 25,2 °C, a najhladniji mjeseci su siječanj i veljača s 12,2 °C. U unutrašnjosti klima je suha, pustinjska s malim količinama padalina. U Sahari često nema kiše po nekoliko godina. Bušenjem arteških bunara nastale su u području Atlasa oaze s gajevima palmi. Zimi morski vjetrovi donose kišu duboko u unutrašnjost, a ljeti se opaža utjecaj Sahare sve do mora, česti su prodori pješčanih oluja. Rijeke, koje utječu u Sredozemno more, imaju više vode samo za vrijeme pljuskova, prevladavaju vadi (doline ili suha riječna korita). Najveće rijeke su Tafna, Sig, Habra, Chelif, Seybouse i Medjerda. Jezera su slana (Oransko, Šot

el Hodna i dr.). U primorju uspijevaju sredozemne biljke (masline i makija). U istočnom dijelu Alžira rastu šume hrasta plutnjaka i zimzelenih hrastova. Cedrove se šume nalaze mjestimično na visini 1300 – 2000 m, a cedar je rasprostranjen po cijelom primorju.

U stepskom pojasu prevladava trava halfa i esparto. U saharskom pojasu uspijevaju kserofitne (na sušu prilagođene) pistacije, tamarinde (biljke iz porodice drveta) te datulje, koje su osobito sočne i slatke, a jedan su od važnijih alžirskih izvoznih proizvoda.

Povijest Alžira - u nekoliko crtica Prvi poznati stanovnici Alžira su preci današnjih Berbera koji su u razdoblju pri kraju drugog i tijekom prvog tisućljeća pr. Kr. došli u dodir sa stanovništvom tadašnjeg Medite-

Andrea Kosec: ALŽIR – između Sredozemlja i Sahare GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2010, 15-33

17

Sl. 2. Geografska karta Alžira rana, Feničanima i Rimljanima, a potonji su pokorili berbersku kraljevinu Numidiju i učinili je svojom provincijom. Početkom V. st. u sjevernu Afriku prodrli su Vandali, a kasnije i Bizantinci. Alžir su 647. osvojili Arapi, a njihova osvajanja imala su odlučujući utjecaj na oblikovanje današnjeg Alžira. Sjeverozapadnu Afriku u razdoblju od VIII. do XIII. st. osvajaju različita arapska plemena te je

nazivaju Magreb (mjesto gdje sunce zalazi).

Alžirom su u IX. i X. st. vladali marokanski Idrisiti i tuniski Fatimidi, a u XII. st. kairski Fatimidi, te nakon njih dinastije Almoravida i Almohada. Mnoga su berberska plemena s islamom prihvatila i arapski jezik. Početkom XVI. st. snage Osmanskog Carstva pod vodstvom Khair ad-Dina (Hajrudina) Barbarosse (Crvenobradi) osvajaju Alžir koji u

18

Andrea Kosec: ALŽIR – između Sredozemlja i Sahare GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2010, 15-33

sljedeća tri stoljeća uživa značajni stupanj autonomije, a jedini gospodari na moru od Tunisa do Atlantika bili su alžirski gusari.

Francuska 1830. osvaja Alžir i četiri godine kasnije proglašava ga svojom kolonijom te naseljava imigrantima (colonima). Kolonisti su unaprijedili Alžir razvijajući gospodarstvo, osobito poljoprivredu, u primorskom dijelu Alžira počeli su sa uzgojem vinove loze, povrća i voća, a viškove tih kultura izvoze u Francusku i druge europske zemlje. Kolonisti su uredili pravni i obrazovni sustav te osnovali mnoge javne ustanove u Alžiru.

No, domicilno muslimansko stanovništvo ostaje marginalizirano i siromašno te ne prihvaća francusku kulturu. Poslije I. svjetskog rata muslimani se politički organiziraju te traže autonomiju i neovisnost Alžira. Put prema neovisnosti ne žele kolonisti čiji su stavovi radikalniji i od francuskih vlada. Sukob dviju skupina prerastao je u gerilski rat koji je eskalirao poslije II. svjetskog rata, a završen je 5. 7. 1962. proglašenjem neovisnosti Alžira. Nakon osamostaljenja Alžirom su vladali političari povezani sa Frontom nacionalnog oslobođenja (FLN) i vojskom, provodeći politiku koja je bila kombinacija umjerenog socijalizma i arapskog nacionalizma. Ustavom iz 1989. omogućeno je osnivanje političkih stranaka i održavanje demokratskih slobodnih izbora, na kojima je 1990. pobijedila stranka Fronta islamskog spasa (FIS), a zagovarala je stvaranje islamske države. Izborni proces zaustavljen je vojnom intervencijom, a Alžir je ubrzo potonuo u građanski rat s čestim masakrima civilnog stanovništva.

Političko stanje Politika „Povelje za mir i nacionalnu pomirbu“ predsjednika A. Bouteflike (osvojio je treći mandat na izborima 9.4.2009.) suzbila

je val terorističkog nasilja i pokrenula procese unutarnje stabilizacije Alžira. Zahvaljujući pojačanim mjerama policijskog osiguranja (potrebne su vize za većinu zemalja svijeta, osim za susjedne), a na snazi je i formalno izvanredno stanje proglašeno 90-tih godina, u 2008. u glavnom gradu i drugim većim alžirskim gradovima nije zabilježen ni jedan teroristički napad. Alžirska vlada nastavila je s javnim investicijama, koje bi trebale osigurati brži gospodarski rast i omogućiti zapošljavanje osobito mladih ljudi koje pogađa visoka nezaposlenost, a time se u dugoročnom pogledu nastoji prevladati društvene korijene terorizma.

Društveni pokazatelji Alžir ima otprilike 34 milijuna stanovnika (procjena CIA, srpanj 2009.), rijetko je naseljena država (14,3 st/km²). Stanovništvo je koncentrirano u većim gradovima Alžiru, Oranu, Constantineu, Annabi, Tlemcenu, Blidi, Sidi-Bel-Abbesu, Skikdi i Mostaganemu. Oko 20% stanovnika su Berberi (dijele se na pet plemena) koji njeguju zasebni berberski identitet, a jedna od teorija o njihovom porijeklu zaključuje da su izravni potomci Feničana. Većina stanovništva govori lokalnim arapskim dijalektom (najsličniji egipatskom dijalektu) i berberskim jezikom.

Francuski jezik u širokoj je upotrebi kao drugi jezik, osobito u javnim službama i poslovnoj komunikaciji. Vjeroispovijed gotovo svih Alžiraca je sunitski islam koji je i državna religija. Novčana valuta je alžirski dinar (1 kn = otprilike 14 DZD).

Gospodarski pokazatelji Proizvodnja nafte i zemnog plina glavna je gospodarska grana te ostvaruje 30% BDP-a, 60% proračunskih prihoda i 95% izvoznih prihoda prema podacima iz 2008.

Andrea Kosec: ALŽIR – između Sredozemlja i Sahare GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2010, 15-33

Alžir (El Djezaïr)-glavni grad Alžir (36°42’ N, 3°13’ E) je najveći grad u zemlji, administrativno, industrijsko, prometno, trgovačko i kulturno središte, jedan od najvećih gradova na Sredozemlju, drugi najveći grad u zemljama Magreba, poslije Casablance. Smjestio se u 60 km dugom pješčanom zaljevu s brdovitim zaleđem, ima oko 3 milijuna stanovnika (procjena CIA, srpanj 2009.), administrativno podijeljen u 13 daïra (okruga) s 57 općina. Nazivaju ga još „Al Bahdja“ što u prijevodu znači sretan te bijelim gradom zbog svijetlih i bijelih fasada na većini zgrada.

Alžir je divan grad s dušom, čiji izgled šarmira, pruža dojam kolonijalnog grada.

To je jedinstven grad zbog posebno povoljnog položaja i arhitekture koja je nastala miješanjem antičkih, berberskih, arapskih, maurskih, turskih i francuskih utjecaja. Ime grada El Djezaïr nastalo je iz arapske riječi al-jazā’ir, što u prijevodu znači otok ili otočje, a odnosi se na četiri otoka koji su postojali ispred gradske obale, a 1525. na-

foto: Andrea Kosec

Alžir je tijekom 2008. ostvario BDP od 176 milijardi USD odnosno 5.176 USD po stanovniku i ostvario stopu rasta dohotka od 4,9%, naspram 3,1% u 2007. Relativno visoka stopa rasta ostvarena je zahvaljujući ekspanziji javnih investicija i vanjskotrgovinskoj razmjeni, a to su omogućili rekordni skokovi cijena sirove nafte na svjetskom tržištu. Istodobno visok rast zabilježila je alžirska robna razmjena sa drugim zemljama.

U 2008. alžirski uvoz je dosegnuo rekordnih 40 milijardi USD, a najviše se uvozilo prehrambenih proizvoda i roba široke potrošnje. Najveći trgovinski partner Alžira su zemlje EU, a najviše roba uvezeno je iz Francuske, Italije, Kine, SAD-a i Njemačke. U strukturi alžirskog izvoza u 2008. dominiraju nafta i zemni plin, a najvažniji izvozni partneri su SAD, Italija, Španjolska, Francuska, Nizozemska i Kanada. Hrvatsko-alžirska trgovinska razmjena kreće se na skromnoj razini, Hrvatska je uvezla roba iz Alžira za otprilike pola milijuna USD, a izvezla oko 14 milijuna USD.

19

Sl. 3. Alžirski zaljev

20

Andrea Kosec: ALŽIR – između Sredozemlja i Sahare GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2010, 15-33

sipanjem (poput Straduna u Dubrovniku) su spojeni s kopnom. Al-jazā’ir je skraćeno ime od starijeg imena grada jazā’i banī mazghanna, u prijevodu „otočje plemena Bani Mazghanna“, što su koristili raniji srednjovjekovni geografi kao Al-Idrisi i Yagut al-Hamawi. Najstariji dio grada zove se Casbah (turski kasaba – gradić, varošica, palanka), a opisuje oblik trokuta (napet luk kojem je baza more, a vrh citadela-tvrđava na uzvisini), bedemi su bili ravni te su činili dvije stranice toga trokuta, jedan je slijedio dubok ponor, što je bilo dobro za obranu grada, a drugi je činio osovinu na koju je grad bio položen, pružao se u smjeru istok-jugoistok, odakle je kosina bedema silazila do riječnog korita rječice M’Ressel. Tada su postojala dvoja vrata, jedna prema riječnom koritu Bab-el-Oued (riječna vrata), a druga koja su bila glavni ulaz u Casbah uz ponor BabAzzoun, uz koja se odvijala sva trgovina i djelatnosti, uz vrata postoje ostaci groblja iz antičkog doba. Kod glavnog ulaza u Casbah postojalo je jedino predgrađe sa oko 1500 kuća, a bilo je nezaštićeno naselje i zato ga je 1570. iz obrambenih razloga dao porušiti tadašnji upravitelj Ahmed Pacha. Stari Alžir imao je zaštićen položaj. Od tvrđave, koja se lako mogla braniti s kopna, jer se tu izdiže brdo na koje je gotovo nemoguće brzo dovući ratnu opremu, kontrola mora veća je od 180°. Sa svake terase grada, s time da nijedna ne zaklanja drugu, pruža se pogled na more. Stari dio grada se „uspinje“ uz brežuljke i završava krunom Casbah ili utvrđenim gradom na 122 m nadmorske visine, a moderni dio grada izgrađen je na ravnoj podlozi uz morsku obalu.

Povijest grada Područje današnjeg Alžira naselili su oko 1200 pr. Kr. Feničani i osnovali trgovačku

predstražu te je nazvali „Ikosim“, poslije III. punskog rata 146. pr. Kr. grad su pri(o)svojili Rimljani i nazvali ga „Icosium“ što u slobodnom prijevodu znači „galebov otok“, a danas se tako zove gradska četvrt uz more. Ulica „de la Marine“ je tadašnja glavna rimska cesta. Za vrijeme cara Vespazijana dobio je status rimskog grada, a biskupija „Icosiuma“ spominje se sve do 5. st. naše ere. Današnji grad osnovao je 944. Buluggin ibn Ziri, osnivač berberske Zirid-Sanhaja dinastije, kojeg je s prijestolja zbacio Roger II. Sicilijski 1148. te su Ziridi izgubili kontrolu nad Alžirom. Grad su 1159. okupirali Almohadi te je u 13. st. došao pod vlast Abd-el-Wadida, sultana od Tlemcena. Alžir je nominalno bio dio tlemcenskog sultanata, no imao je razmjerno veliku samostalnost nad vojskom te vlastitu upravu. Oran je bio glavna morska luka i sjedište sultana. Početkom 1302. otočić Penon ispred alžirske luke okupirali su Španjolci, te se razvila značajna trgovina između Alžira i Španjolske. Alžir nije imao značajniju ulogu u trgovini sa Španjolskom sve dok nije došlo do progona Maura iz Španjolske koji su u Alžiru našli svoje utočište. Gospodarski polet početkom 16. st. potaknut razvojem pomorstva pokrenuo je s jedne strane naseljavanje stanovništava iz unutrašnjosti zemlje, a s druge strane dolazak osmanske vojske (njih oko 10.000).

Masovno useljavanje Andalužana (njih oko 80.000), koji su protjerani iz Španjolske između 1609. i 1614. pridonijelo je da je Alžir u relativno kratkom vremenu postao velik i važan grad. Španjolci su 1510. okupirali i druge krajeve Alžira, između ostalog Oran kao i veći dio obale sjeverne Afrike. Utvrdili su otočić Penon i spojili ga s kopnom, uveli su ubiranje nameta kako bi suzbili gusarske aktivnosti. Tadašnji zapovjednik Alžira, Selim b. Teumi 1516. pozvao je gu-

Andrea Kosec: ALŽIR – između Sredozemlja i Sahare GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2010, 15-33

sarsku braću Aruja i Khair ad-Din Barbarossu da protjeraju Španjolce. Aruju je Selim naređivao ubojstva i osvajanje grada, no Aruj je poginuo u bitci sa Španjolcima kod Tlemcena. Naslijedio ga je njegov brat koji je osvojio Alžir i osnovao pašaluk, a kasnije je Alžir postao begluk. Alžir je formalno postao dio Osmanskog carstva, priznavao je suverenitet sultana, a postao je glavno sjedište gusara na Sredozemlju. Španjolski kralj je 1541. pokušao osvojiti grad, no prema legendi oluja je uništila brodovlje i vojsku oko 30.000 Španjolaca, što je olakšalo Pashi Hassanu da ih pobijedi ispred alžirske luke. Različite europske zemlje pokušavale su sljedeća tri stoljeća osvojiti Alžir i uništiti gusare. Grad je u tome razdoblju bio u potpunosti utvrđen zidovima sa svih strana, uključujući i s morske strane lukobranom.

Postojala su petora vrata od kojih je pet ulica vodilo u grad dijeleći ga na pet četvrti (andalužansku, židovsku, maursku, osmansku i kabilsku - Kabili, jedno od berberskih plemena). Križište ulica nalazilo se ispred Ketchaoua džamije. Tvrđava je podignuta 1556. na najvišem dijelu zidina, a glavna ulica koja je prolazila od sjevera prema jugu podijelila je grad na dva dijela; gornji dio (Al-Gabal ili „planina“) i donji dio (Al-Wata ili „ravan“). Donji dio nalazio se uz morsku obalu i bio je administrativno, vojno i trgovačko središte, mahom naseljeno osmanskim dostojanstvenicima i obiteljima iz viših slojeva. Britanska eskadrila pod vodstvom lorda Exmoutha (nasljednik Thomasa Pellewa, koji je otet u alžirskom pljačkaškom napadu 1715.), uz asistenciju nizozemskog bojnog broda, 1817. bombardirala je Alžir i uništila gusarsku flotu usidrenu u luci, a to je bio početak kraja alžirskih gusara.

U razdoblju od 1815. do 1962. povijest Alžira vezana je uz francusku povijest.

21

Francuska vojska predvođena generalom de Bourmontom 4.7.1830. napala je grad, pod izgovorom kako je lokalni upravitelj Hussein, išibao sa tjeralicom za muhe francuskog konzula prilikom njegovog objašnjavanja kako francuske vlasti nisu spremne podmiriti dugovanje dvojci alžirskih (židovskih) trgovaca. Slijedeći dan grad je kapitulirao, a cijeli grad i zemlja postali su francuska kolonija. Francuzi su željeli Alžir urediti poput gradova s čuvene francuske rivijere (Azurne obale), tim više što postoje geografske sličnosti između tih područja. Alžir se (zamišljenim pravcem) nalazi preko mora nasuprot Azurne obale na kojoj se npr. Nica, Monte Carlo i dr. nalaze u dubokim i širokim zaljevima iza kojih se izdiže pobrđe. Francuske su vlasti 1930. dovele poznatog arhitekta Le Corbusiera da preuredi grad. Napravljeni su nacrt i plan za potpun redizajn u kolonijalni grad. Le Corbusier je bio kritičan prema izgledu Alžira, opisujući europsku (uz obalu) četvrt kao „ništa osim trošnih zidova i opustošene prirode, sve zaprljano i unakaženo“, također nije mu se sviđala i razlika u životnim uvjetima između europskih i domaćih stanovnika, opisujući stanje u kojem „civilizirani žive poput štakora u rupama“, a domaći „barbari žive na osami uživajući sve dobrobiti prostora“. Njegov plan je odbačen od strane francuskih vlasti, a uređenje grada prepušteno je drugim francuskim arhitektima.

U drugom dijelu 20. st. unatoč gubitku ukupnog europskog ili bjelačkog stanovništva, Alžir se značajno proširio, danas ima oko 3 milijuna stanovnika, što čini oko 10% ukupnog broja stanovnika Alžira. Grad se proširio većim dijelom ravnice Mitidja. Alžir je bio domaćin afričkim igrama 1978. i 2007., a te je godine izabran za grad arapske kulture. Alžir se otvara svijetu kao do-

Andrea Kosec: ALŽIR – između Sredozemlja i Sahare GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2010, 15-33

foto: Andrea Kosec

22

Sl. 4. Rušenje zgrada u centru grada

foto: Andrea Kosec

maćin različitih međunarodnih skupova i događaja, a ta otvorenost privukla je brojne ulagače i međunarodne tvrtke. U Alžiru su pokrenuti veliki infrastrukturni projekti koji još nisu završeni: izgradnja podzemne željeznice, uspostava tramvajskog prometa, projekti obnove i kreiranja novih centara u gradu i na periferiji, rekonstrukcija crkvenih i kulturnih objekata. Sadašnja infrastruktura

Sl. 5. Rekonstrukcija katedrale Naše Gospe od Afrike

nije u mogućnosti podržavati stalni rast broja stanovnika u Alžiru.

U šetnji Alžirom -turistički aduti Alžir je krasan grad na predivnoj lokaciji koji zaslužuje nekoliko dana turističkog posjeta. Kolonijalno gradsko središte s arhitekturom iz doba secesije, četvrt Casbah koja se nalazi na popisu svjetske baštine UNESCO-a od 1990., katedrala Notre Dame D’ Afrique (katedrala Naše Gospe od Afrike, kopija poznatije katedrale u Parizu), pješčane plaže, antičke iskopine, mnoge džamije i dr. vrijedno je posjeta i istraživanja. Do centra Alžira iz smjera zračne luke (zračna luka „Houari Boumedienne“, obnovljena 2006., a udaljena 20 km od centra) dolazi se ulicom F. D. Roosevelta, jednom od najvažnijih gradskih avenija. Na ovoj aveniji nalazi se nekoliko važnih objekata, zgrada narodne palače (ljetna predsjednička rezidencija), muzej Bardo koji je otvoren 1930. a smješten je u ljetnikovcu te je jedan od najpoznatijih muzeja u Alžiru. Istoimeni muzeji postoji

Andrea Kosec: ALŽIR – između Sredozemlja i Sahare GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2010, 15-33

auvoire, novinar F. James, generali B. L. Montgomery i M. Clark te predsjednici D. D. Eisenhower i W. Churchill). Hotel El Djezair bio je sjedište glavnog zapovjedništva savezničkih snaga u Africi u II. svjetskom ratu.

Blizu hotela nalazi se zgrada alžirske nacionalne radio-televizije. Većinu zgrada važnih ustanova, institucija, muzeja, spomenika i hotela čuvaju naoružani vojnici koji ponekad pregledavaju posjetitelje, osobito jer se ovim putem dolazi u četvrti: Hydra, Ben Aknoun, El-Biar (bunar), El Madania, El Mouradia i Hamma. To su rezidencijalne četvrti gdje se nalaze zgrade stranih veleposlanstava kao i zgrada hrvatskog veleposlanstva, u čijoj je blizini poznata slastičarnica Zieria. Tu se nalaze predsjednička palača, zgrade vlade i ministarstava, ovo je administrativni i politički centar države.

Bulevarom des Martyrs (avenija mučenika, poginulih u ratu za neovisnost) dolazi se do najvećeg spomenika u gradu, Maqam El Chahid, visok je 92 m, a podignut je 1982. u

foto: Andrea Kosec

i u Tunisu. U muzeju je izložena obimna kolekcija pokućstva, nakita i ukrasa iz svih alžirskih regija. Posebno se ističe koraljni i tirkizni nakit Kabilija koji je autohtoni alžirski proizvod. Muzej sadrži etnografsku, paleontološku i geološku zbirku. Velika je i zbirka tradicionalne alžirske odjeće (tunike-haljine kao nošnje, najčešći odjevni predmeti žena u Alžiru). Najvažniji izložak je grobnica Tine Hinan, berberske kraljice Sahare, najvećeg tuareškog (Tuarezi - jedno od berberskih plemena) vladara. Nedaleko muzeja, niz ulicu nalazi se restoran El Djenina s ponudom tradicionalnih jela (kus-kus, kebap, jela od janjetine, riba i plodova mora s kaparima i ružmarinom, kolači s bademima, datulje i kava s mentom) i terasom s koje se pruža pogleda na velik dio grada. U blizini je i avenija Souidani Boudjemaa u kojoj se nalazi hotel El Djezair (s pet zvjezdica), najstariji hotel u gradu, otvoren 1889. u botaničkom vrtu, u njemu su odsjedale mnoge slavne ličnosti (pisci R. Kipling, A. Gide, S. de Be-

23

Sl. 6. Hotel El Djezair

foto: Andrea Kosec

Andrea Kosec: ALŽIR – između Sredozemlja i Sahare GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2010, 15-33

foto: Andrea Kosec

24

Sl. 7. Spomen ploča u hotelu El Djezair spomen na borce koji su poginuli u ratu za neovisnost, nalazi se u četvrti El Madania na brežuljku i dominira čitavim gradom te je postao turistički simbol Alžira.

Ispod spomenika nalazi se trgovački centar Riad El Feth, jedan od najmodernijih i najvećih trgovačkih centara u Alžiru. U okolici spomenika nalaze se tri muzeja: vojni muzej, muzej rata za neovisnost i muzej lijepih umjetnosti. Muzej lijepih umjetnosti sadrži veliku zbirku umjetnina, slika iz različitih povijesnih razdoblja stranih i domaćih slikara kao i djela poznatih kipara.

Sl. 8. Predsjednička palača orijentalne umjetnosti, koji su manje poznati, iako su najstariji muzeji u gradu, otvoreni 1897., a sadrže umjetnine i uporabne predmete iz arapskih zemalja (Irana, Saudijske Arabije, Kuvajta, Jemena i Sirije). Među izlošcima ističe se zbirka tepiha, lončarije i kućanskih predmeta. U neposrednoj blizini muzeja je park slobode otvoren 1962. (u gradu ima neobično mnogo parkova i zelenila s obzirom na klimu) u njemu se nalazi

U nastavku ranije spomenute ulice F. D. Roosevelta nalazi se muzej starina i muzej

foto: Andrea Kosec

Neposredno uz ovaj muzej prostire se najveći i najstariji gradski park Jardin d’ Essai du Hamma u kojem se nalazi zoološki vrt, ovdje je sniman prvi film iz serijala filmova o Tarzanu. U okolici parka nalazi se nekoliko gimnazija i srednjih škola, te zgrada nacionalne knjižnice, a preko puta nje nalazi se hotel Sofitel (s pet zvjezdica). U susjedstvu hotela umjesto uređene pješčane plaže nalazi se središte industrijske luke, gatovi za prekrcaj tereta, spremišta nafte i plina sa rafinerijom.

Sl. 9. Spomenik Maqam El Chahid

25

foto: Andrea Kosec

Andrea Kosec: ALŽIR – između Sredozemlja i Sahare GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2010, 15-33

Sl. 10. Žene u razgledu ispred vojnog muzeja ste u nekom europskom gradu, divite se europskom izgledu Alžira, bijelim zgradama s ožbukanim dijelovima i balkonima obojenim u azurno plavoj boji.

foto: Andrea Kosec

Ova veličanstvena ulica grana se u smjeru od katedrale i parka prema zgradi Grande poste i morskoj obali odnosno luci. Veći dio ulice je rezidencijalan, iznad trgovina i restorana su stanovi u kojima žive stanari, što se vidi po obješenom rublju ispod plavih i plavo-bijelih nadstrešnica. Ovamo stanovnici zalaze da bi obavili kupovinu „na brzinu“, ovo je vrlo životni prostor, gdje stanovnici rade i stanuju. Većina zgrada je

foto: Andrea Kosec

katedrala Svetog srca (kopija poznatije bazilike u Parizu), izgrađena u obliku šatora, a otvorena je za posjetitelje, iako se u njoj više ne održavaju mise, u središnjem dijelu katedrale ističe se mozaik s likom Isusa Krista. Pogled na katedralu zaklanja benzinska postaja, no iz daljine vidi se moderna crkva koja se izdiže iznad kolonijalne stambene četvrti. Ulica Didouche Mourad (junak iz rata za neovisnost) je glavna trgovačka ulica Alžira (kao zagrebačka Ilica) i jedna je od gradskih arterija, sagrađena u vrijeme francuskog kolonijalizma između 1830. i 1930. Šećući ovom ulicom imate osjećaj kao da

Sl. 11. Skulptura strijelca A. Rodina

Sl. 12. Gradski park

foto: Andrea Kosec

Andrea Kosec: ALŽIR – između Sredozemlja i Sahare GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2010, 15-33

foto: Andrea Kosec

26

Sl. 13. Kontejnerski terminal u alžirskoj luci po vanjskom izgledu jednaka, velike bijele zgrade s plavim nadstrešnicama, roletama i zastorima, simetrično po visini i širini, one su zaštitni znak Alžira (po njima je Alžir dobio naziv „bijeli“). U prizemlju zgrada nalaze se trgovine suvenirima, slastičarnice, pekare, trgovine s odjećom i obućom, knjižare, zlatarnice, trgovine nakitom i bezbroj kavana u kojima sjede isključivo muškarci.

Rijetko ćete u bilo kojem dijelu Alžira vidjeti da žena sjedi u restoranu, kavani ili gostioni (koje uopće ne postoje u europskom smislu gostionica). Primjećuje se izraziti utjecaj islamske religije koja ne dopušta konzumiranje alkohola te pojavljivanje žena u javnosti u muškom društvu, osim ako vam muškarac nije u rodu. Žene, bez obzira na dob, koje ćete susresti na ulici uglavnom nose feredže, marame i slična pokrivala za glavu (odjevene su u tradicionalne lanene duge tunike s dugim rukavima i maramama na glavi). Žene su u Alžiru ravnopravne s muškarcima, zajedno se školuju, zapošljavaju, a žene se bave i tipično muškim zanimanjima, npr. rade kao policajke. Usprkos tome, ženama (bjelkinjama) se preporučuje da se za šetnju gradom obuku slično kao domaće žene te da imaju mušku pratnju iz razloga

Sl. 14. Kolonijalna četvrt Alžira da bi se izbjegle moguće neugodnosti (verbalna provociranja, dobacivanja i zadirkivanja). Vezano uz konzumiranje alkoholnih pića, rijetko ćete ih naći u ponudi gostiona, čak i u restoranima i trgovinama, ako želite popiti ili kupiti vino, pivo ili žestoko piće morate to tražiti ili naglasiti (ne vrijedi za hotele) prilikom usluge. Inače, alžirska su vina vrlo cijenjena i poznata, neke sorte su pojačane s francuskim, a čuvena su alžirska rose vina. Ulica D. Mouradi se počinje sužavati i sve je manje prostora za pješake, a gužva je sve veća. Bez obzira da li je radni ili neradni dan u tjednu (22.7.2009. donesen je zakon da su neradni dani petak i subota), promet u Alžiru posebna je priča, procjenjuje se da u gradu ima oko milijun automobila (uglavnom francuskih marki), evidentan je nedostatak pješačkih prijelaza, prometne signalizacije i znakova, vozači se sporazumijevaju rukama kroz otvorene prozore, a na većim raskršćima promet uređuje policija. Javni gradski promet čine autobusi koji su zastarjeli i redovito pretrpani. Ako negdje trebate stići, najbolje je imati točnu adresu i zaustaviti taksi da vas odveze do odredišta, prednost toga je što nećete morati izdvojiti previše novaca, za otprilike 50 kuna, odve-

foto: Andrea Kosec

27

foto: Andrea Kosec

Andrea Kosec: ALŽIR – između Sredozemlja i Sahare GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2010, 15-33

sti će vas npr. od zračne luke do centra.

Neke ulice, naročito u četvrti Casbah su toliko strme, uske i nepregledne da vas je strah ući u njih, automobili trube jedan drugome vozeći ususret da bi izbjegli sudar, a redovito je svaki automobil oštećen. Izbjegavajući automobile i pješake dolazite do trga Audin (Maurice Audin, profesor matematike, jedan od vođa u ratu za neovisnost).

Trg više podsjeća na prošireno raskršće ulica D. Mouradi i avenije Mohameda V., a tu se nalazi i glavna zgrada sveučilišta, otvorena 1909.

Na udaljenosti od otprilike 200 m, niz ulicu vidi se zgrada građena u neomaurskom stilu koja se zove Grande poste (velika pošta). Izgrađena je 1913. prema nacrtima arhitekata Voinota i Toudorie. Ispred zgrade, u kojoj se nalazi poštanski ured, omiljeno je sastajalište, na stepenicama kod glavnog ulaza.

Zgrada je izgrađena u orijentalnom stilu od mramora i alabastera sa animalnim i florističkim ukrasima te pozlaćenim keramičkim pločicama, izgledom podsjeća na džamiju. U planu je da se u njoj otvori poštanski muzej te da se upiše na UNESCO-

Sl. 16. Zgrada alžirskog sveučilišta ov popis svjetske baštine. Nasuprot ove, jedne od najljepših građevina u gradu nalazi se veliki park u obliku trga, a to je početak ulice Khemisti, ovdje će se nalaziti glavna stanica budućeg metroa. Prolazeći ovom ulicom dolazite do središnjeg dijela sa satom u cvijeću na njegovanom travnjaku, ovdje se mlađi stanovnici dolaze odmoriti. Uz zgradu Grande poste počinje ulica de Isley odnosno Larbi ben M’Hidi (također, istaknuti vođa u ratu za neovisnost), jedna od najomiljenijih ulica u gradu, otprilike u dužini 100 m je pješačka zona, a ovdje ćete naići na ulične prodavače. Tu se u blizini nalazi trg

foto: Andrea Kosec

Sl. 15. Autobus u Alžiru

Sl. 17. Zgrada Grande poste

28

Andrea Kosec: ALŽIR – između Sredozemlja i Sahare GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2010, 15-33

za promenadne koncerte okružen klupama te zgrada narodnog kazališta sagrađena 1853. koja je nedavno obnovljena u neorenesansnom stilu. Ukoliko ste u mogućnosti poslušati koncert domaćeg orkestra nemojte to propustiti jer se ovaj orkestar smatra najboljim u Africi. Pokraj zgrade kazališta ulicom Bab Azzoun ulazite u gradske četvrti Bab el Oued i Casbah, primjećuje se dramatična promjena izgleda prostora, kao da ulazite u neki drugi grad. Dio grada koji smo dosada prošli potpuno je europski, sagrađen uz obalu u razdoblju do 1840. prema nacrtima francuskih arhitekata, da ne znate da ste u Alžiru, pomislili bi da ste u Pragu ili Beču. Tu se nalazi avenija Che Guevare sa zgradama gradske vijećnice, sudova, upra-

foto: Andrea Kosec

Abdela Kadera (islamski vjeroučitelj, politički i vojni vođa protiv francuskog kolonijalizma u 19. st.). Trgom dominira impresivni i impozantni spomenik konjanika s visoko uzdignutim mačem, koji je podignut 1987. a kod spomenika je popularno sastajalište (poput spomenika banu na trgu bana J. Jelačića u Zagrebu). Na trgu se nalaze uglavnom zgrade banaka i financijskih ustanova, kao i sjedišta raznih tvrtki. Na ovaj trg nadovezuje se trg Port Said (lučni trg), odnosno središnji i najstariji dio alžirske luke, gdje se nalazi i glavna zgrada željezničkog kolodvora. Ovdje možete mijenjati novac jer se tu nalaze mjenjačnice i razne novčarske tvrtke, a nedaleko je i palača pravde te zgrada narodne skupštine. Trgom dominira paviljon

Sl. 18. Poluotok Penon, ribarska luka, ribarnica i restoran „Le Dauphin“

Andrea Kosec: ALŽIR – između Sredozemlja i Sahare GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2010, 15-33

viteljevom palačom i kasinom te elegantnom šetnicom s arkadama. Odatle se pruža pogled na najstariji dio alžirske luke, koja je zaštićena od vjetra sa svih strana. Postoje dvije luke, obje umjetne – stara ili sjeverna luka i južna ili Agha luka. Sjeverna luka pokriva područje uz najstariji dio grada, četvrt Casbah, a od južnog gata pruža se područje luke u Agha zaljevu. Agha luka ima također zaseban ulaz s južne strane. Unutarnji dio sjeverne luke započeo je graditi 1518. već spomenuti Khair ad-Din za smještaj svojih gusarskih plovila, a na otočić Penon koji je kasnije spojen lukobranom s kopnom 1544. postavljen je svjetionik. Danas se na tome poluotoku nalazi vojna mornarička baza (nije dozvoljen posjet), preko puta koje se razvila ribarska luka s najvećom ribarnicom u gradu, te poznatim ribljim restoranom „Le Dauphin“.

žajima i klupama za sjedenje. Neposredno na obali se nalazi velika zgrada „Bastion 23“ koja izgleda poput utvrde, a poznata je i pod imenom predsjednička palača, iako se u njoj nalazi povijesni muzej četvrti Casbah.

Ispred muzeja je mali trg s fontanom ukrašenom kipovima konja u plesu. Preko puta muzeja nalazi se zdanje izgrađeno 2003. u njemu je smješten institut za muziku s koncertnom dvoranom.

U nastavku šetnje slijedi autentični Alžir, dijelovi grada kao da su iz priča „Tisuću i jedne noći“, dolazite na Place des Martyrs (trg mučenika), za turiste omiljeni dio grada, tu se nalazi džamija El Djedid, poznata i kao ribarska džamija. Džamiju su 1660. dali izgraditi mornari i ribari, zato je i dobila svoje popularno ime, a nazivaju ju još i novom džamijom. Izgrađena je u obliku križa u bijelom kamenu sa satnim tornjem koji izgledom podsjeća na „Big Ben“ u Londonu.

Ima jednu veliku kupolu i četiri polukružne kupole na uglovima, a minaret joj je visok 27 m, te je osvijetljena tijekom noći.

foto: Andrea Kosec

Iza ove džamije nalazi se najstarija džamija u gradu, džamija El Kebir ili velika džamija, izgradio ju je Yusuf ibn Tashfin, prema

foto: Andrea Kosec

Francuske vlasti su nakon okupacije izgradile šetnicu uz more s vjetrobranima, niskom ogradom i jarkom, a danas se tu nalaze brodogradilište i dva terminala. U suprotnom smjeru uz obalu prema sjeveru je prostor između četvrti Bab el Oued i Casbah te francuski kolonijalni centar grada, gdje se nalazi popularna šetnica sa zabavnim sadr-

29

Sl. 19. Zgrada „Bastion 23“

Sl. 20. Zgrada instituta za muziku

foto: Andrea Kosec

Andrea Kosec: ALŽIR – između Sredozemlja i Sahare GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2010, 15-33

foto: Andrea Kosec

30

Sl. 21. Džamija El Djedid natpisu u propovjedaonici 1097. Nekoliko puta kroz povijest bila je rekonstruirana, a minaret je dao izgraditi sultan od Tlemcena 1324. Unutrašnjost džamije je u obliku trga podijeljenog pobočnim stupovima koji se prema vrhu spajaju u lukove oblikovane u maurskom stilu. Obnovljena je 1794. te joj je dodano ulazno stepenište 1837. Iz ove džamije predsjednik poziva vjernike na molitvu tijekom ramadana, što prenosi nacionalna tv postaja. Ovdje se nalazi vjersko središte Alžira, no nažalost u nijednu džamiju nisu dozvoljeni turistički posjeti. Nasuprot džamije El Kebir nalazi se džamija Ketchaoua, najljepša džamija u gradu s koje se izdižu dva tanka minareta i nadvisuju zgrade u četvrti Casbah. Ova džamija izgrađena je 1612. u mješavini maurskog i bizantskog stila s glavnim ulazom kojeg čine 23 stepenice koje podržavaju četiri ukrašena mramorna stupa (tamna od plijesni). Krov joj je ukrašen gipsanim crjepovima u maurskom stilu, a drži ga niz arkada bijelih mramornih stupova. U središnjoj kapelici nalazi se grobnica sa ostacima Sv. Geronima odnosno Sv. Filipa jer je ova džamija u razdoblju od 1832. do 1962. bila katedrala Sv. Filipa.

Prema legendi mladi Arapin prihvatio je kr-

Sl. 22. Katedrala Naše Gospe od Afrike šćanstvo i krstio se pod imenom Geronimo u 17. stoljeću, tadašnje vlasti su ga prisiljavale da se odrekne katoličke vjere, no on nije pristajao na to, te su ga oni živog zazidali u kutu utvrde na obali. Utvrda je 1853. razrušena, pojavio se njegov kostur koji je pokopan u tadašnjoj crkvi kao Sv. Filip, a crkva je postala katedrala Sv. Filipa. Ulice u okolici ove džamije najživlji su dio grada, tu se nalazi nekoliko specijaliziranih tržnica na otvorenom. Pokraj džamije se nalazi i prekrasna palača izgrađena u osmanskom stilu. Beg Constantine dao ju je 1719. izgraditi za svoju kći Azizu, te se palača naziva Dar Aziza, u njoj su danas smješteni vladini uredi. Slikovita gradska jezgra u četvrti Casbah zaštitni je znak Alžira za čiji se razgled preporučuje pratnja vodiča jer se ovdje lako možete izgubiti ili zalutati. U Casbah se može ući iz brojnih pravaca i ne postoji određena ruta za prolaz njezinim ulicama.

Ulice su strme, zavojite, uske i ponegdje slijepe, a mnogo je i stepenica te zbijenih kuća katnica koje zaklanjaju ulazak sunca. To je upravo razlog da ovdje najčešće ugodna klima, umjerene temperature i lagani povjetarac, slično kao u dalmatinskim gradovima npr. Korčuli. Veći dio Casbah

Andrea Kosec: ALŽIR – između Sredozemlja i Sahare GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2010, 15-33

go prostraniji i sadrži veće zgrade i palače u usporedbi s gornjim dijelom. Tu se nalazi palača Dar Hassan Pache. Palača je bila rezidencija alžirskih paša, a nakon francuske okupacije sjedište je francuskih vlasti. Blizu ove palače nalazi se palača Dar Mustafe Pache koji je bio upravitelj Alžira, velika bijela zgrada sa brojnim omanjim prozorima, drvenim gredama izvana i iznutra, vrtom i ornamentalnom ogradom. U zgradi je 1948. otvorena prva moderna knjižnica. Na četvrt Casbah nastavlja se četvrt Bab el Oued, pravi radnički kvart, nad kojim na vrhu dominira katedrala Naše Gospe od Afrike.

Do nje možete doći minibusom sa autobusne stanice na obali ili taksijem. Crkva je izgrađena u razdoblju od 1858. do 1872. u mješavini antičkih stilova, smještena je na brežuljku Bouzareah, s pogledom na more, a ispred nje je prekrasna šetnica. Udaljena je od centra grada oko 3 km u pravcu sjevera. Unutra iznad oltara dominira kip Djevice koja je prikazana kao crnkinja, a tu se nalazi i srebreni kip arhanđela Mihaela, dar bratovštine napuljskih ribara. U katedrali postoji i ploča na francuskom jeziku na kojoj piše: „Draga naša Gospo, moli za nas i za našu crnu braću“.

foto: Andrea Kosec

je u lošem stanju, prouzročenom desetljetnim propadanjem nakon poplava, potresa i požara. Nedovoljno se ulaže u renoviranje četvrti, svega nekoliko ulica i važnih zgrada je renovirano. Casbah je većim dijelom brdovit okrug, površine svega pola km², a u kojem živi oko 50.000 stanovnika. Casbah je početkom 16. st. dao izgraditi Aruj ad-Din, tada je tu živjelo oko 30.000 stanovnika, bilo je 100 džamija te 50 hammama (javno kupalište), mnogo tradicionalnih gostionica i tržnica. Zidovi su manje-više nestali, uništili su ih Francuzi u prvoj polovini 19. st. kada su opustošili četvrt. Postojala su petora vrata (Bab el Oued, Bab el Djazira, Bab Azzoun, Bab el Djedid i bab el Bahria). Casbah je podijeljena na dva dijela: Al Djebel, gornji dio i El Wata, donji dio. Kroz citadelu na vrhu Casbah prolazi ulica, a tu se nalazi i zatvor. Čitav taj kompleks je u procesu obnove već duže vrijeme. Kompleks je to kuća, palača i džamija izgrađen u osmanskom razdoblju.

Tu je bivša rezidencija alžirskih begova, a sadrži begovu palaču, harem kupalište i džamiju. U posjetu gornjem dijelu Casbah treba vidjeti džamiju i zaouia (islamska vjerska škola) Sidi Abderrahmane, alžirskog sveca zaštitnika. Donji dio Casbah je mno-

31

Sl. 23. Šetnica ispred katedrale Naše Gospe od Afrike

32

Andrea Kosec: ALŽIR – između Sredozemlja i Sahare GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2010, 15-33

Budućnost Alžira Turizam u Alžiru je u usponu kako u gradu tako i u cijeloj zemlji, ali nije ni izbliza tako razvijen kao u Maroku ili Tunisu s obzirom na ponudu turističkih agencija. Svega nekoliko stranih agencija organizira turistički posjet Alžiru. Otprilike 20 km zapadno od centra grada razvila su se kupališta sa turističkim kompleksima u Sidi Fredju, Palm Beachu, Douaoudai i Zéraldi. Tu postoji nekoliko turističkih zona sa alžirskim restoranima, trgovinama suvenira, nadgledanim plažama i drugim sadržajima (hoteli Hilton, El-Aurassi i El Djazair). Alžir je grad burne prošlosti, različitih arhitektonskih stilova,

bogate kulturne baštine, stoga je njegova budućnost u razvijanju turističke djelatnosti.

Alžir je rodni grad mnogih poznatih ličnosti, a među njima svakako najpoznatija ličnost je književnik Albert Camus, dobitnik Nobelove nagrade 1957. Alžir je i grad sporta, osobito nogometa. Nogometna reprezentacija Alžira kvalificirala se za nastup na svjetskom nogometnom prvenstvu, koje je održano 2010. u Južnoj Africi. Prije nekoliko godina izgradili su najveći stadion u ovom dijelu Afrike koji ima 70.000 mjesta. Alžir je zemlja o kojoj svi imamo predrasude, zato ju i treba posjetiti. Iznenadit će vas jer ćete naići na mnogo neočekivanog, nepoznatog i ni najmanje se nećete razočarati.

Literatura:

foto: Andrea Kosec

Atkinson, B. W., Mackay, D., Dodd, I., Hookings, V., Ewington, A., Middleton, P., Winkleman, B., Maras, M., Bognar, A., Novosel-Žic, P., Brazda M., 1991: The Times Atlas Svijeta za školu i dom, Cankarjeva založba, Ljubljana-Zagreb.

Grafenauer, B., Ćirković, S., Lovrenčić, R., Petrović, R., 1986: The Times Atlas svjetske povijesti, Times Books Limited za Jugoslaviju Cankarjeva založba, Ljubljana.

Mirić, M., Radovinović, R., Rogić, V., Borčić, B., 1978: Atlas Svijeta, Sveučilišna naklada Liber, Zagreb.

Oakes, J., 2008: Algeria, Bradt Travel Guides Ltd, London.

Rachedi Et Ahmed, S., 2008: Alger des photographes 1856-1930, Edit Art, Alžir. Šentija, J., 1977-1982: Opća enciklopedija Jugoslavenskog leksikografskog zavoda, svezak 1, A-C, Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb.

The Reader’s Digest 1962: Great World Atlas, The Reader’s Digest Association, London.

Sl. 24. Stadion u Alžiru

33

Izvori: Algiers from Wikipedia, the free encyclopedia, http://en.wikipedia.org/wiki/Algiers (29.06.2009.)

CIA, The World Factbook, https://www.cia.gov/library/publications/the-world-factbook (29.06.2009.)

El-Djaza誰r hotel, www.hoteleldjazair.dz (30.06.2009.)

International Monetary Fund, http://www.imf.org/external/np/fin/tad/exfin2.aspx?memberkey (30.06.2009.)

The World Tourism Organization, http://www.unwto.org/states/index.php (30.06.2009.)

Andrea Kosec, prof. geogr. i pov.

Dinarski put 1C, 10000 Zagreb, Hrvatska, e-mail: andrea.kosec@zg.t-com.hr

35

GEOLOŠKA AKTIVNOST OBILJEŽILA PRVU POLOVICU 2010. GODINE – izvješće s granica litosfernih ploča: srpanj, 2010.

Sanja Faivre

U 2010. godini Zemlju je već pogodilo nekoliko prirodnih katastrofa. Dva izrazito snažna potresa, u Hatiju i Čileu, te vulkanska erupcija na Islandu.

Haiti Po svom geografskom položaju, geografskoj širini, po položaju na zapadnoj fasadi oceana i dubokomorskim jarcima koji ga okružuju, cijeli je arhipelag Antila suočen s brojnim zajedničkim problemima. Naime, izloženost prirodnim rizicima geografska su specifičnost svih otoka u arhipelagu. Učestalo pojavljivanje ciklona i potresa, kao i vulkanska aktivnost znakovi su prepoznavanja među otocima, iako su lokalno situacije vrlo različite. Vulkanizam je aktivan samo na Malim Antilima koji pripadaju vanjskom luku otočnog niza, a prema geografskoj širini i pružanju reljefa, neki su otoci izrazito

izloženi riziku od tropskih ciklona. Stanovništvo toga područja posebno je osjetljivo na prirodne rizike s obzirom na opće siromaštvo, loše, uglavnom, privremene nastambe, degradiran okoliš i neefikasne državne strukture. U posljednjih desetak godina brojne prirodne katastrofe poharale su upravo jednu od najsiromašnijih zemalja na svijetu, najsiromašniju karipsku zemlju - Haiti.

Dana 12. sječnja 2010. potres magnitude 7 po Richteru pogodio je otok Hispaniolu.

Epicentar potresa bio je 15 km jugozapadno od glavnog grada Haitia Port-au-Princea.

Nakon njega zabilježeno je još nekoliko snažnih podrhtavanja tla. Epicentar potresa

Sanja Faivre: GEOLOŠKA AKTIVNOST OBILJEŽILA PRVU POLOVICU 2010. GODINE – izvješće s granica litosfernih ploča: srpanj, 2010.

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2010, 35-41

Sl. 1. Granice litorsfenih ploča s označenim lokacijama (Veliki školski atlas, Znanje, 2000, Zagreb)

36

Sanja Faivre: GEOLOŠKA AKTIVNOST OBILJEŽILA PRVU POLOVICU 2010. GODINE – izvješće s granica litosfernih ploča: srpanj, 2010.

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2010, 35-41

37

Sl. 2. Rasjed Enriquillo-Plaintain Garden s epicentrima potresa na Hitiju http://earthobservatory.nasa.gov/IOTD/view.php?id=42307 (01.07.2010)

bio je nešto južnije od rasjeda EnriquilloPlaintain Garden. To je jedan od dva rasjeda, pružanja istok-zapad, koji su posljedica naprezanja nastalog na granici između Karibske i Sjevernoameričke litosferne ploče.

Taj horizontalni smičući rasjed omogućuje pomicanje Karibske ploče istočno u odnosu na Sjevernoameričku ploču. On se vrlo dobro ocrtava u reljefu kroz dugu pravocrtnu dolinu.

Tromilijunski Port-au-Prince zabilježio je ogroman broj žrtava. S udaljavanjem od samog rasjeda šteta se povećavala. Uzrok tome je pojačavanje intenziteta potresa u mekim sedimentima koji pojačavaju seizmičke valove. Na čvrstom tlu kuće su ostale čitave. Na nastale materijalne štete kao i

na broj žrtava uvelike je utjecala i kvaliteta gradnje. Zbog slabe haićanske infrastrukture i siromaštva posljedice su na Haitiju daleko gore nego u drugim zemljama.

Danas se povijest potresa pomno proučava. Iz povijesnih se podataka može izračunati povratni peroid jakih tzv. karakterističnih potresa i eventualno pretpostaviti budući. Posljednji jaki potresi na Haitiju dogodili su se 1751. i 1770. Potom se dogodio upravo navedeni potres 2010. Odmah nakon potresa znanstvenici su utvrdili da je sjeverno do rasjeda došlo do izdizanja, a južno od rasjeda do spuštanja kopna. Tako su se neki dijelovi Haitija izdignuli i do 3 m iz mora, a pojedina su se područja našla i ispod morske razine.

38

Sanja Faivre: GEOLOŠKA AKTIVNOST OBILJEŽILA PRVU POLOVICU 2010. GODINE – izvješće s granica litosfernih ploča: srpanj, 2010.

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2010, 35-41

Nešto sjevernije od Port-au-Princea Sjevernoamerička litosferna ploča se podvlači pod Karipsku. I u toj zoni subdukcije može se generirati novi potres koji može uzrokovati i tsunami. Subdukcijski rasjed koji se nalazi na sjeveru je puno opasniji od ovog na kojem se dogodio navedeni potres. Taj rasjed miruje već oko 1000 god. Prije dvije godine znanstvenici su upozorili i na moguću aktivnost upravo ovog, transformnog rasjeda na kojem se potres i dogodio u siječnju ove godine.

Osim potresa na Hitiju su vrlo česti tropski cikloni čije su posljedice poplave, klizišta i snažna jaruženja. Na Haitiju je kroz povijest dominirala Francuska. Haićani su primarno živjeli od poljoprivrede, zato je šuma potpuno uništena. Na strmim padinama nastale su brojne jaruge, a velike kiše izazivaju odrone. Često više uopće nema tla, a bez tla više nema poljoprivrede. Pored geografskog položaja otoka koji se nalazi na putu brojnih tropskih ciklona, čiji je reljef oblikovan duž aktivnih rasjeda na granici litosfernih ploča, treba dakle procijeniti i udio ljudske odgovornosti. Naime, veliki broj žrtava posljedica je upravo neadekvatne brige o prostornom uređenju, neplanskom naseljavanju i deforestaciji padina stoga se taj scenarij neprestano ponavlja. Posljednjih 200 godina nezavisnosti Haitija obilježila je potpuna nestabilnost vlasti.

Nesretan geografski položaj, politička povijest, neadekvatan angažman države i javnih institucija u suprotstavljanju zahtjevima okoliša i beskrajno siromaštvo razlozi su što se Haiti ne može izvući iz začaranog kruga. Nemoć države da se suprotstavi krizama koje se ciklički ponavljaju nameću pitanje njenog opstanka. Stoga je 29. veljače 2004. godine haićanska država, stavljena pod nadzor UN-a.

Čile Puno jači potres magnitude 8.8 dogodio se mjesec i pol dana kasnije, 27. veljače, 2010. u središnjem dijelu Čilea. Epicentar potresa bio je u plitkomorskom pojasu u regiji Octava 91 km sjeveroistočno od drugog po veličini grada Concepciona i 317 km jugozapadno od glavnog grada Santiaga. I ovaj se potres direktno veže za granicu litosfernih ploča. Zapadna obala Južne Amerike predstavlja subdukcijsku zonu gdje Nazca ploča subducira pod Južnoameričku ploču brzinom od 80 mm godišnje. Posljedica toga procesa nastajanje je dugog Andskog planinskog lanca kao i vrlo jakih potresa, kao što je ovaj. Hipocentar potresa bio je 35 km ispod razine mora. Oko sat vremena nakon potresa obalni grad Talcahuano pogodio je još razorniji tsunami. Potres je uzrokovao veliku materijalnu štetu a na nekoliko mjesta u Concepcionu izbio je požar. Uništeno je oko 10 000 kuća, a broj žrtava u potresu i tsunamiju penje se blizu 750.

Na nekim dijelovima subdukcijske zone ploče progresivno subduciraju dok je na drugima taj proces blokiran određeno vrijeme, stoga dolazi do vrlo jakih potresa. Ako do pomaka dođe ispod mora može nastati i tsunami. Dubokomorski jarak nalazi se oko 100 km od Čileanske obale. Jarak se vrlo dobro ocrtava s istočne, kontinentske strane gdje dubina od nekoliko stotina metara brzo doseže nekoliko tisuća metara. Zbog svog položaja čileanska obala ima dugu povijest vrlo jakih potresa. Godine 1922. dogodio se potres magnitude 8.5, a 1960. godine upravo je Čile pogodio najjači potres ikada izmjeren, magnitude 9.5 po Richteru. Taj je potres bio 300 puta jači od onog na Haitiju, a život je izgubilo 1655 osoba. Od tada Čile ulaže velike napore u prevenciju od rizika.

Sanja Faivre: GEOLOŠKA AKTIVNOST OBILJEŽILA PRVU POLOVICU 2010. GODINE – izvješće s granica litosfernih ploča: srpanj, 2010.

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2010, 35-41

39

Sl. 3. Epicentri potresa duž dubokomorskog jarka u Čileu http://earthobservatory.nasa.gov/IOTD/view.php?id=42993 (01.07.2010) Na primjeru ovih dvaju potresa, haićanskog i čileanskog vidimo, naime, da se broj žrtava može izravno staviti u odnos prema stupnju razvoja neke države. Nije važna samo efikasna pomoć, puno je važnija prevencija rizika: regionalno planiranje, protupotresna gradnja i edukacija stanovništva.

Iako je potres u Čileu bio bitno jači od potresa na Haitiju (M 8.8 u odnosu na M 7) broj žrtava (oko 750 u odnosu na 200 000) je puno manji što direktno govori o organizaciji same države. Naime, uspješnost i snaga nekog društva mjere se upravo po načinu na koji ono reagira u kriznim situacijama.

Island Još mjesec i po dana kasnije na dodiru dviju ploča - Američke i Euroazijske, 14.

travnja 2010., aktivirao se vulkan Eyjafjallajökull na Islandu. Island predstavlja dio najdužeg planinskog niza na Zemlji, dugog oko 60.000 km, koji je dio srednje-oceanskoga hrpta. Island je nastao radom dvaju mehanizama: procesom spreadinga (procesom nastanka nove oceanske kore na konstruktivnoj granici litosfernih ploča) i kao posljedica rada vruće točke. Vruća se točka ovdje nalazi točno između dviju ploča. Lava se tako akumulira kao posljedica oba navedena mehanizma, pa je nastao otok, za razliku od okolnog područja koje je potpuno pod morem.

Otok Island se počeo oblikovati prije manje od 20 milijuna godina. Smješten je tik ispod sjeverne polarnice na 63-67° sjev. geografske širine. S obzirom da je na dodiru

40

Sanja Faivre: GEOLOŠKA AKTIVNOST OBILJEŽILA PRVU POLOVICU 2010. GODINE – izvješće s granica litosfernih ploča: srpanj, 2010.

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2010, 35-41

Sl. 4. vulkan Eyjafjallajökull http://earthobservatory.nasa.gov/IOTD/view.php?id=43252 (01.07.2010) dviju ploča, litosfera je ovdje tanja no drugdje, tlak manji, a magma izlazi van putem pukotina i rasjeda, te nastaje nova Zemljina kora. Otok se povećava oko 2 cm godišnje.

Granicu predstavlja niz paralelnih rasjeda a stalno nastaju i novi.

Najpoznatija erupcija na Islandu dogodila se 1783. godine. Vulkan – Laki nastao je duž pukotine. Erupcija je trajala 9 mjeseci, duž 25 km dugog rasjeda. Nastalo je 100-tinjak vulkanskih grotla iz kojih je izlazila lava.

Izračunato je da je na površinu izašlo 10 km3 lave. Lava se širila sve do mora. Prekrila je površinu od 550 km2. To je bila erupcija uz puno vulkanskog pepela i plinova i jedna je od najvećih erupcija u ljudskoj povijesti.

Tada je stradala ¼ stanovnika otoka. Oslo-

bođeni plinovi, CO2 i SO2, uništili su vegetaciju nakon čega je uslijedila glad. Oblaci plina su se popeli i do 10 km u visinu i prekrili Zapadnu Europu. Bila je stalna, neobična izmaglica. U Francuskoj se npr. te godine led zadržao do kraja 6. mjeseca, žetve su bile slabe i vladala je glad. Ljeto je bilo neobično toplo, a iduća zima izrazito hladna.

Na Islandu se pejzaž mijenja nakon svake erupcije. U prosjeku svake 4 godine javlja se jedna erupcija. Ima oko 200-tinjak vulkana koji se svaki dan mogu probuditi.

Vulkan Krafla jedan je od najaktivnijih. Neki su vrlo opasni, ali na sreću otok nema puno stanovnika, stoga je stanovništvo rijetko u opasnosti. Ipak pred 30-tak godina najveća luka na otoku skoro je uništena zbog erup-

41

cije vulkana Krafla 1984. Provedena je evakuacija i sve se činilo uzaludno i izgubljeno.

No, Islanđani su se dosjetili da bi mogli morem zalijevati lavu i tako su uspjeli spasiti najveći dio grada.

Vulkan Eyjafjallajökull kratko je eruptirao 21. ožujka 2010. a potom 14. travnja

2010. započela je snažnija erupcija. Oblak vulkanske prašine dosegao je 6 000 m.

Zadnja erupcija ovoga vulkana dogodila se u prosincu 1821. godine a trajala je do siječnja 1823. god. Što se događa s vulkanom možete pratiti na http://eldgos.mila.is/ eyjafjallajokull-fra-thorolfsfelli/.

Literatura i Izvori: Calais, E., Perrot, J., i Mercier de Lépinay, B., 1998: Strike-slip tectonics and seismicity along the northern Caribbean plate boundary from Cuba to Hispaniola, Geological Society of America Special Papers, 326, 125-169.

Clawson, D.L., 2006: Latin America and the Caribbean, McGraw Hill Higher Education, New York.

Jansma, P. E. i Mattioli, G. S., 2005: GPS results from Puerto Rico and the Virgin Islands: Constraints on tectonic setting and rates of active faulting, Geological Society of America Special Papers, 385, 13-30.

Mann, P., Calais, E., Ruegg, J.-C., DeMets, C., Jansma, P., i Mattioli, G., 2002: Oblique collision in the northeastern Caribbean from GPS measurements and geological observations, Tectonics, v. 21 (6), 1057, doi:10.1029/2001TC001304, 2002.

Mann, P., DeMets, C. i Wiggins-Grandison, M. 2007: Toward a better understanding of the Late Neogene strike-slip restraining bend in Jamaica: geodetic, geological, and seismic constraints Geological Society, London, Special Publications; 2007; v. 290; p. 239-253.

Plummer, C.C., Mc,Geary, D., Carlson, D.H., 1999: Physical geology, McGraw Hill Higher Education, New York.

Rosi, M., Papale, P., Lupi, L., Stoppato, M., 2006: 100 volcans actifs dans le mode, Delachaux et Niestlé S.A., Paris. http://earthobservatory.nasa.gov/IOTD/view.php?id=42307 (01.07.2010.) http://earthobservatory.nasa.gov/IOTD/view.php?id=42993 (01.07.2010.) http://earthobservatory.nasa.gov/IOTD/view.php?id=43252 (01.07.2010.)

dr. sc. Sanja Faivre, izv. prof.

Geografski odsjek, Prirodoslovno-matematički fakultet Marulićev trg 19, 10000 Zagreb, Hrvatska, e-mail: sfaivre@geog.pmf.hr

43

GEOPOLITIKA I GEOSTRATEGIJA SREDOZEMLJA U VRIJEME HLADNOG RATA II. – do 1989/1990-ih godina Radovan Pavić Sredozemlje nije jedinstveni prostor. Iako akvatorij Sredozemlja predstavlja izrazitu trikontinentalnu međupoveznicu, zbog čega se može promatrati kao povezani prostor, on ipak ne predstavlja geografsku regiju i to zbog bitnih različitosti onih kopnenih dijelova Sredozemlja. A te se različitosti odnose na najmanje dvije sastavnice: one europske, i one afričko-azijske. Pored toga, dio je Sredozemlja jedan od najvažnijih (i povijesnih i trajnih) utemeljenja europskog identiteta, što automatski znači da se ne može govoriti o jedinstvu Sredozemlja. Sredozemlje, istina, može biti funkcionalno jedinstveno, može imati zajedničke (i sve veće) interese oko, primjerice, ekološke skrbi, ali se o geografskom regionalnom jedinstvu Sredozemlja ipak ne može govoriti. Sredozemlje je, osim toga, političko-geografski i geopolitički temeljito podijeljeno, ali – s nestankom hladnog rata – nestat će i neki vidovi spomenute podjele, no nikakvi oblici jedinstvenosti koji na Sredozemlju već postoje (EU, NATO, arapske organizacije), ne mogu ostvariti jedinstvo čitavog akvatorija. To bi mogla dijelom (eventualno) Mediteranska unija, ali njezino ostvarenje nije izgledno.

No, bez obzira na sve navedeno, Sredozemlje ostaje religijski trajno podijeljeno između jedne europske/kršćanske i jedne azijske/islamske religije što će, s novijom afirmacijom islama od početka 1990ih godina, biti sve više naglašeno. Ova različitost bitno potire ideju o jedinstvenom Sredozemlju. Ta različitost, naravno, ne smije biti zapreka suradnji, ali ne može biti temeljem nikakvog jedinstva ili regionalne geografske cjelovitosti. Sredozemlje, istina, jest neodoljivo more, neodoljivog povezivanja (nikako ne i spajanja), ali, ono je isto tako i prostor nesavladivih različitosti koje su dugo vremena bile temelj sukobljavanja.

A kako bi bili što uvjerljiviji u dokazivanju kako Mediteran nije geografska regija, valja podsjetiti: bitne su osobine geografske regije – neko zajedništvo, neka istost ili sličnost, pri čemu je jasno da ništa zajedničko nemaju Al Kahira i Šubićeva Bribirska glavica, kao niti Trst i Leptis Magna, Lacij i rubna afrička pustinja, Gorski kotar i Tunis, Atena i Maroko, Toscana i delta Nila, Libijska pustinja i šumski fluviokrš, atlantski Berberi i Dubrovnik, Provansa i Gruzija, tatarski Krim i Sicilija, Rusi i Ukrajinci i Maltežani, kršćanstvo i islam, Crkva Bosanska i derviši... Akvatorij, dakle, jest bitna poveznica, ali samo poveznica različitosti. Ukratko:

44

Radovan Pavić: GEOPOLITIKA I GEOSTRATEGIJA SREDOZEMLJA U VRIJEME HLADNOG RATA II. - do 1989/1990-ih godina GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2010, 43-53

geografska regija afirmira neko zajedništvo i suživot, a Sredozemlje se sastoji od sve samih različitosti i suprotnosti. Dok s jedne strane Sredozemlje nema ni političkog ni religijskog ili interesnog jedinstva, dotle s druge strane, za razliku, Europa to jedinstvo sve više ostvaruje.

Sredozemlje se, dakle, u sebi bitno razlikuje. A kada je riječ o geostrategiji, onda treba naglastiti jednu od najvažnijih osobina. Naime, sva su strana izvaneuropska osvajalaštva u ostaloj Europi bila potisnuta i nestala su (osim nekih važnih, ali ipak samo religijskih i civilizacijskih tragova – u Bosni i Hercegovini i drugdje na Balkanu), dok su jug i istok Sredozemlja ostali u okviru stranog (azijskog) osvajalaštva (Arapi i Osmalije).

Geostrategija Sredozemlja za vrijeme maksimuma hladnog rata

(sredina 1970-ih godina)

Svaki govor o geostrategiji Sredozemlja mora imati jasnu metodologijsku osnovu pri čemu valja razlikovati četiri skupine problema: prvo, riječ je o pravim mediteranskim problemima, tj. onima koji su povezani s određenim akvatorijima, odnosno njihovim položajem i svojatanjem u okviru različitih interesa (pojasevi na moru), teritorijalno/ graničnim pitanjima, i posebice, jasno je da tu pripadaju problemi između Grčke i Turske u Egeju, zatim oni u svezi hrvatsko-slovenske granice, zaljeva Sirta, pelješkog Mosta, granice u Boki kotorskoj.

Drugo – riječ je o problemima koji nisu povezani s akvatorijem, nego se odnose na obalne države i samo su na taj način povezani sa Sredozemljem. Riječ je, dakle, samo o problemima na Sredozemlju – tu ubrajamo izraelsko – palestinsko pitanje, zatim problem Zapadne Sahare (on je izvan Sredozemlja, ali Maroko jest mediteranska

zemlja), nadalje, to je problem Cipra, problem terorizma, ilegalnih migranata i sl.

Treće – riječ je o onim problemima koji zaista imaju najšire, dakle, globalno značenje u okviru globalne geostrategije (HRdoktrina – Heartland–Rimland doktirna), što znači da se radi o pravim rimlandskim problemima. Četvrto – tek o problemima koji su ma kako inače teški, ipak tek problemi koji Rimland imaju samo za poprište, a inače nisu u kontekstu HR-doktrine (Burma, Jemen, itd.).

Teritorijalni obuhvat Sredozemlja i mogućnost političkih/geopolitičkih manipulacija

Kada je riječ o mogućim spomenutim manipulacijama, odmah treba naglasiti da tome podliježe i jedno, naizgled bezazleno pitanje: naime, ono koje se postavlja u svezi teritorijalnog obuhvata mediteranskog akvatorija, odnosno pitanje da li Sredozemlje uopće jest ili nije dio Europe (?1). Naime, postoje teze koje govore o tome da Sredozemlje (a naročito onaj njegov dio koji obuhvaća Crno i Azovsko more) nije dio Europe, što ujedno znači da kada je riječ o ograničenju naoružavanja u Europi i uopće o sigurnosti Europe, onda se to odnosi samo na kopneni prostor, dok se naoružanje slobodno odvija i širi u sredozemnom akvatoriju, za koji, kao što smo vidjeli, neki smatraju da nije dio Europe. Slično vrijedi i za bazen Crnog-Azovskog mora, tj. ako ono „nije“ dio Sredozemlja, onda se zahtjev za povlačenjem svih ratnih flota nemediteranskih država iz sredozemnog akvatorija ne odnosi na Rusku Federaciju, koja i dalje može biti prisutna u bazenu Crnog i Azovskog mora, i to ne samo kao obalna država, nego i zato jer to „nisu“ dijelovi Mediterana.

Radovan Pavić: GEOPOLITIKA I GEOSTRATEGIJA SREDOZEMLJA U VRIJEME HLADNOG RATA II. - do 1989/1990-ih godina GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2010, 43-53

Sredozemlje kao bitni dodirni prostor odlikuje se svojom kontaktnošću i u svjetskim razmjerima. Pri tome mislimo na dodir kršćanstva i islama i to u okviru jedne bitne specifičnosti: naime, islam i kršćanstvno definiraju se u bazenu Sredozemlja u kontekstu islamskog džihada i kršćanske rekonkviste. Zato kao izuzetnu bitnost treba uočiti: kršćanstvo (koje također potječe s istoka), širilo se pokretom odozdo, mirnim putem, dakle bez osvajalaštva, širilo se na osnovici poslanja, misionarstva i mučeništva/žrtve, dok se islam širio na osnovici osvajalačkog rata, i to širenjem odozgo. Isto tako, kršćanska rekonkvista nije teritorijalno osvajalački proces, usmjerem prema novim, tuđim teritorijima, nego je samo rekonkvista u odnosu na ono ranije izgubljeno u Europi. I upravo je takav kršćansko-islamski dodir ono što bitno dijeli mediteranski prostor.

Dodir matica i kolonijalnih posjeda.

Osim toga, Sredozemlje je i dodirni prostor kolonijalnih matica na sjevernom pročelju s ostalim mediteranskim pročeljima na jugu i istoku. Pri tome, bitno je spomenuti tri kolonijalna čimbenika, i to u okviru triju kolonijalnih matica: one europsko-zapadne, europsko-istočne (Rusija), i osmanlijske. Moguće je da će se spominjanje Rusije i Turske u kontekstu kolonijalnih matica mnogima činiti kao natega, što, međutim, ne stoji, jer su i Rusija i SSSR bili kolonijalna sila (i prestali su to biti tek raspadom SSSR-a tijekom 1990ih godina), a u svezi s Turskom treba uočiti da je i ona bila kolonijalna matica tako da su narodi Afrike i Bliskog istoka proživjeli/ preživjeli zapravo dvije kolonijalne faze: onu stariju, osmanlijsku, i onu noviju, europsku.

U svezi s kolonijalizmom, Mediteran ima još dvije specifičnosti, tj. blizina drugih obala olakšavala je i onim slabijima i zakašnjelima u kolonijalnoj utakmici da se dočepaju bar

45

nekih kolonija (što vrijedi za Italiju i Libiju). I zatim, važna je specifičnost da neke mediteranske zemlje nisu osvojene preko mora nego iz kopnenog zaleđa (Rusija prema Gruziji).

Vojno-blokovski i geopolitički dodiri.

Bitna je osobina geostrategije Sredozemlja također jedan vrlo specifični dodirni aspekt, naime, takvi geopolitički/geostrateški dodiri kakvi su ostvareni na Sredozemlju u doba hladnog rata, zaista su posebni, s obzirom na prisutnost i NATO-a, Bagdadskog/Cento pakta, Varšavskog ugovora, Kine i nesvrstanosti, i to sve u izrazitoj koncentraciji i sutoku u odnosu na Balkanski poluotok.

Takvu koncentraciju vrlo oprečnih geostrateških sadržaja, i to na tako relativno malom prostoru, ne nalazimo nigdje u svijetu, iako ne treba ispustiti iz vida dodir SSSR-a/Japana/SAD i Kine na Dalekom istoku.

Gospodarski dodiri koji se tiču Sredozemlja također su specifični, i to u globalnim razmjerima – Sredozemlje je, naime, dodirni prostor svjetskog (razvijenog) Sjevera i svjetskog (slabo razvijenog) Juga, i to uz jednu važnu osobitost, tj. među tim slabo razvijenim zemljama svjetskog Juga, ima i onih vrlo bogatih, ali što ne može poništiti ili ublažiti status njihove društvene nerazvijenosti, jer je radi o bogatstvu energentima, a to je bogatstvo slučajno, zato prednosti koje te zemlje uživaju ne slijede iz vlastitog dugotrajnog i prilježnog rada i razvijene naobrazbe, nego tek iz puke prirodoslovno slučajne činjenice. Pri tome je glavni problem pitanje da li će te zemlje znati iskoristiti svoje slučajno bogatstvo za razdoblje kada energetske mogućnosti budu uvelike iscrpljene.

I najzad, još jedna osobitost koja se tiče Turske: naime, ona od zemlje svjetskog Juga postaje sve više svjetski Sjever, i to u uvjetima koji su rezultat stvarnog gospodar-

46

Radovan Pavić: GEOPOLITIKA I GEOSTRATEGIJA SREDOZEMLJA U VRIJEME HLADNOG RATA II. - do 1989/1990-ih godina GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2010, 43-53

skog i uopće, društvenog napretka. A sve to onda bitno razlikuje Tursku od onih, zapravo bolesno rasipničkih država, u Gulfu, koje očito ne stvaraju temelje za svoju post-energetsku održivost. U svezi s gospodarskim mogućnostima i razvitkom treba spomenuti još jednu izuzetnu gospodarsku prednost, važnu za poslije-naftno razdoblje, a to su mogućnosti iskorištavanja solarne energije na južnom i istočnom mediteranskom pročelju, za koje i opet treba reći da predstavlja samo slučajno bogatstvo.

Etničke različitosti i dodiri. I u slučaju kada je riječ o etničkom sastavu i dodirima na Sredozemlju, također nailazimo na jednu važnu osobitost, što treba promotriti u kontekstu potiranja jedne zablude. Obično se, naime, ističe postojanje jednog etnički daleko složenijeg sjevernog pročelja od onog na jugu i istoku, gdje (navodno) dominiraju sve sami „Arapi“ (uz Berbere i Židove), što bi upućivalo na jednostavnost etničkog sastava tog prostora. Međutim, tome ipak ni izdaleka nije posve tako, i to iz razloga kojim se razbija zabluda o jednoj velikoj zajedničkoj „arapskoj naciji“. Tu je ideju u drugoj polovici 20. st. razvijao i pokušao afirmirati pokret i shvaćanje o panarabizmu, što znači: svi su „Arapi“ jedna i jedinstvena nacija. Taj je panarabistički pokret bio u svoje vrijeme prilično logično nastojanje da se u vrijeme antikolonijalne revolucije i kasnije nužne afirmacije novih država – pronađe poluga snage i dostojanstva koja bi nove države trebala dolično i dostojanstveno smjestiti u okvir međunarodnih odnosa. Međutim, zbog životnih realnosti – panarabizam nije mogao uspjeti, i to iz tako jednostavnog razloga, jer „Arapi“ nisu jedinstvena nacija, nego su podijeljeni na različite nacije s različitim interesima.

Istina, svi ti “Arapi“ imaju zajedničku knjigu (Kuran), koji je važna poveznica i koju svi či-

taju i razumiju, iako se pojedini arapski jezici međusobno razlikuju, a to onda ne stvara temelj za neko (neostvarljivo) nacionalno jedinstvo. I zato jer postoje Egipćani, Alžirci, Sirijci i drugi – arapska je nacija fikcija i samo to može ostati.

Militarizacija Sredozemlja – očito jest i mora biti važna tema kada je riječ o regionalnom i globalnom značenju klasičnog Sredozemlja. Međutim, s time u svezi odmah treba naglasiti i jednu bitnu značajku, koja se čita ovako: Sredozemlje je kao akvatorij relativno malih dimenzija (a one zbog „sažimanja prostora“ postaju s vremenom i sve manje), što znači da se sve ono što predstavlja rat i što je u svezi s ratom, kao i kontrolom određenih posebnih dijelova tog akvatorija – može ostvariti i apsolvirati i samim djelovanjem s kopna, zbog čega nisu potrebne i neke posebne autonomne flote, koje mogu biti dugo vremena neovisne o kopnu. Prilike se, za Zapad, bitno razlikuju od onih u Indiku ili na Pacifiku. Istina, u tom je smislu SSSR na svjetskim morima bio u nepovoljnijoj poziciji. Ali, s prestankom hladnog rata i činjenicom da je Ruska Federacija zapravo izgubila uporišta u otvorenom Sredozemlju (dakle izvan moguće baražne spojnice – Grčka, Peloponez, Kreta, Rodos, Turska) sve postaje od relativno male važnosti, iako su napori Ruske Federacije da opet postane svjetska pomorska sila ne samo posve očiti, nego će biti i sve izraženiji i to na osnovici najnovijeg vala ruskog neomahanizma, kojim se Ruska Federacija želi ponovno potvrditi kao svjetska velevlast.

Problem militarizacije Sredozemlja, i s time u svezi odgovarajuće geostrategije javlja se onda kada Sredozemlje postaje poprište dvojnosti, tj. nadmetanja Zapada i Istoka, a to je od 1967. god., kada sovjetska flota postaje stalno prisutna u otvorenom

Radovan Pavić: GEOPOLITIKA I GEOSTRATEGIJA SREDOZEMLJA U VRIJEME HLADNOG RATA II. - do 1989/1990-ih godina GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2010, 43-53

Sredozemlju, i to u skladu sa sovjetskim neomahanističkim tendencijama koje su uključile i Baltik, ali i svjetske oceane, ili je ta ambicija barem bila jasno očitovana, što se sve sažima u doktrini čuvenog sovjetskog admirala Gorškova. Međutim, u razdoblju od 1991. god. (raspad SSSR-a), pa sve do uključno 2009. god. ruski je neomahanizam ponovno u punom zamahu, što se ispoljava i povremenom prisutnošću ruskih podmornica ispred obala SAD (naravno, u međunarodnim vodama, što znači izvan granične crte od 12 nm), a također i porastom interesa za Sredozemlje. Razumljivo je da sa stajališta sigurnosti sve to biva nepovoljno, pri čemu ipak treba upozoriti i na jednu povoljnu osobitost: naime, na otvorenom Sredozemlju ne participira niti jedna velevlast (ni SAD, ni Ruska Federacija, a kao potencijalna velevlast – niti Kina), čime se Sredozemlje automatski isključuje iz konteksta nekih geostrateških odnosa.

Povijesni vidovi. U tom je smislu važno naglasiti da Sredozemlje (kao „dječja soba pomoraca“) relativno kasno ulazi u globalne odnose, čemu treba dodati i oscilacije u njegovoj važnosti (tj. njezino opadanje) pri čemu mislimo na razdoblje od otvaranja atlantskih veza prema Novome svijetu.

Međutim, nužno je pri svemu tome upozoriti na jednu pretjeranost i zabludu: obično se smatra da atlantsko otvaranje Europe ujedno znači i suton Sredozemlja, što nije točno, jer ono zadržava i dalje bitno značenje i u tom razdoblju: naime, istina je da su Arapi i islam već dugo potisnuti sa Pirenejskog poluotoka, ali nužnost veza sa Turskom kao bitnom sastavnicom mediteranizma, postoji i traje i dalje neovisno o Atlantiku.

Osmanlije su, doduše, u razdoblju slabljenja i povlačenja iz dijela Središnje južne Europe (Balkan), što otvara mogućnost da

47

rekonkvista na Sredozemlju preraste u kolonijalizam i u vrlo široke globalne koncepcije (Napoleonov interes za Egipat i put u Indiju, britansko organiziranje Imperijalnog puta Gibraltar-Malta-Cipar-Egipat). Treba uočiti da životnost Sredozemlju uvelike daje postojanje osmanlijskog imperija i važnost veza s tim imperijem, koji je, istina, nerazvijen, ali zato nema ništa manje različite i velike potrebe, a odnosi u tom kontekstu nisu utjecani atlantskom fazom, štoviše, interes za Sredozemlje raste, i zbog rekonkviste, i zbog ovladavanja puta za Indiju (Sueski kanal, 1869. god.).

Geostrateška obilježja sredinom 1970ih godina. Jedna od najvažnijh karakteristika Sredozemlja kao izrazitog mora Rimlanda sastoji se u tome da je to akvatorij koji se uz Crveno more, Perzijski zaljev i Japansko more može tako djelotvorno zatvoriti i s mora, ali isto tako i s kopna da ono uopće zapravo može i prestati biti dio globalno-geostrateških odnosa. Međutim, ta povoljnost za Sredozemlje najvjerojatnije mora biti osporena, i to od Ruske Federacije, dakle, jedne velevlasti, što bi moglo imati katastrofalne posljedice. Ovdje se, dakle, jasno uočava dvojnost Sredozemlja, tj. pogodnost da ono bude isključeno iz globalno geostrateških odnosa, i zapravo, može izazvati dodatne sukobe jer Ruska Federacija ne može dozvoliti da ostane blokirana u bazenu otvorenog Sredozemlja, a pogotovo ne u njegovom zatvorenom dijelu, tj. crnomorsko-azovskom akvatoriju.

Osim ove mogućnosti totalnog zatvaranja otvorenog Sredzemlja na Gibraltarskim vratima i Sueskom kanalu, važno je još upozoriti na tri moguća unutrašnja zatvaranja, odnosno prekide koji se odnose na Egej, Jadransko more, kao i prekid veza sa zapadnim Sredozemljem i Sicilskim vratima.

48

Radovan Pavić: GEOPOLITIKA I GEOSTRATEGIJA SREDOZEMLJA U VRIJEME HLADNOG RATA II. - do 1989/1990-ih godina GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2010, 43-53

Geostrateški sektori Sredozemlja. Iako je Sredozemlje malih dimenzija i može se promatrati i kao geostrateška cjelina – ipak je nužno izdvojiti četiri različita sektora.

1. „Zapadnjačko jezero“ – akvatorij zapadnije od Sicilskih vrata. Bitnu ulogu u zapadnjačkom kontekstu imaju Španjolska, koja je u odgovarajućim vojnim strukturama Zapada, od 1953., a u NATO-u od 1982. god., i Francuska. Ova prva predstavlja pogodnosti iz više razloga: u zajednici s britanskim Gibraltarom i svojim posjedima na afričkoj obali, kao i otokom Alboran posve kontrolira Gibraltarska vrata, a putem Balearskog otočja i širi prostor pristupa tim vratima. Iako u tom „zapadnjačkom jezeru“ i Sovjeti imaju služnosti (alžirski Mers el Kebir), ipak je naziv „zapadnjačko jezero“ posve opravdan. Među državama tog akvatorija (Alžir-Maroko, Maroko-Zapadna Sahara, Alžir-Tunis) postoje određeni problemi (ali na kopnu, ne na mediteranskom akvatoriju), zbog mogućnosti da Zapad zatvori Sicilska vrata, SSSR je ostao uvelike izoliran od tog zapadnog akvatorija.

2. Središnje Sredozemlje (između Sicilskih vratiju i spojnice Turska-Rodos-istočna Kreta-libijsko/egipatska granica). Geostrateški je to najosjetljiviji dio Sredozemlja, i to poradi više razloga: a) Otrantska vrata su jedno od ključnih prostora Sredozemlja. Ona, istina, nisu bitna za talijansku participaciju u okviru pripadnosti Zapadu, ali jesu bitna zbog mogućnosti zatvaranja SSSR-a u jadranski akvatorij, koji je u zaleđu povezan s madžarskom/sovjetskom lepezom vojno-operacijskih pravaca smještenom u Panonskoj nizini (panonska lepeza). b) Jugoslavija predstavlja prekid u zapadnjačkom okruženju, a ujedno i mogućnost da SSSR iziđe na otvoreno Sredozemlje, ali

ipak samo putem njegovog zatvorenog dijela, tj. Jadrana.

Pri tome, važno je uočiti geostrateški položaj Jugoslavije: ona je otvoreni prostor između sovjetskog zaleđa (u Madžarskoj i Rumunjskoj) i Jadrana, prekid je u zapadnjačkom okruženju, a između 1953.-55. god. bila je u savezništvu s Grčkom i Turskom (Balkanski savez), što znači da je bila i neizravni član NATO-a. Pored toga, Jugoslavija je i poprište Sonnenfeldtove doktrine iz 1975. god. Zatim, tu je Albanija, sa svojom vrlo promjenljivom vanjsko-političkom orijentacijom (prema Jugoslaviji, SSSR-u, Kini nakon čega slijedi izolacija), pri čemu je važan datum 1968. god. kada Albanija izlazi iz Varšavkog ugovora. Osim toga, u središnjem Sredozemlju postoji grčko-turski problem u Egejskom moru, koji je je, međutim, zamrznut zbog NATO-vske/blokovske discipline i zato nije ozbiljniji geostrateški problem. Međutim, Egejsko more ipak jest poseban problem, jer je ono druga baražna zona za izlazak SSSR-a iz zatvorenog Crnog u otvoreno Sredozemlje, dakle, izvan spojnice Peloponez-Kreta-Rodos-Turska.

3. Istočno Sredozemlje. Tu je sovjetska prisutnost najizrazitija – u Siriji, ali su isto tako važni i sovjetski gubitci 1975. (prekid savezništva SSSR-Egipat). Zbog ciparske krize 1974., postojala je mogućnost da sjeverni dio Cipra uđe u NATO, čime bi se poništila prijetnja predsjednika Makariosa da će svoje luke staviti na raspolaganje SSSRu ako Grčka i Turska pokušaju nametnuti svoje rješenje ciparskog problema.

I najzad, posebno je geostrateško područje crnomorsko-azovski akvatorij, gdje postoji ravnoteža sovjetske i zapadnjačke moći (SSSR-Varšavski ugovor-NATO) i gdje SSSR kao velevlast uživa prednost, jer je obalna država, što znači da ima u tom

Radovan Pavić: GEOPOLITIKA I GEOSTRATEGIJA SREDOZEMLJA U VRIJEME HLADNOG RATA II. - do 1989/1990-ih godina GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2010, 43-53

akvatoriju pravo držati svoju flotu, dok su i SAD i Ujedinjeni Kraljevstvo i Francuska u tom prostoru stranci, za koje se može tražiti

49

da se u sklopu demilitarizacije povuku iz tog akvatorija.

Rječnik bogate nerazvijene zemlje – zemlje koje svoje bogatstvo i potrošnju/životni standard temelje na slučajnim energentima, a ne na radu i naobrazbi. To su ujedno i rasipničke zemlje, ali bez drastičnih klasnih razlika između bogatih i siromašnih, što je uvjetovano spomenutim slučajnim bogatstvom. Međutim, te su zemlje zapravo i dalje nerazvijene, jer kriterij nerazvijenosti nije i ne može biti samo bruto domaći proizvod. Zbog osobina da se „bogate nerazvijene zemlje“ zapravo ne pripremaju za poslije-energetsko razdoblje, one mogu postati veliki vlastiti/unutrašnji, ali i globalni problem. Međutim, on može biti i ublažen/izbjegnut, jer upravo te zemlje imaju velike mogućnosti za razvitak solarne energije.

CENTO – Central Treaty Organization/Bagdadski pakt. Godine 1955. nastaje Bagdadski pakt (Turska i Irak). Iste godine pristupaju V. Britanija, Iran i Pakistan. Za pakt vrijedi načelo kolektivne sigurnosti (napad na jednog člana je napad na sve). Godine 1959. iz pakta je istupio Irak. Cilj je pakta okruženje SSSR-a, protivljenje širenja sovjetskog utjecaja i protukurdska orijentacija. CENTO pakt je rasformiran 1979. god. u svezi s događajima u Iranu. detant/detente (engl./franc.) – diplomatski izraz za poboljšanje odnosa i popuštanje napetosti u međunarodnim relacijama. Pojam se naročito uporabljao u vrijeme hladnog rata da se karakteriziraju nešto povoljniji povremeni odnosi SAD/NATO-a i SSSR/Varšavskog ugovora. Ova popuštanja napetosti među velevlastima rezultat su težnje da se umjesto konfrontacije nastoji na politici sporazumijevanja, jer s vremenom postaje sve jasnije kako globalni sukob i obračun nisu mogući. Osim globalnog detanta, pojam označava i odgovarajuću politiku u bilateralnim odnosima. džihad/gazavat (turski) – „sveti“ muslimanski rat protiv „nevjernika“ (kaura/gavura), ujedno i pobjeda nad „nevjernicima“.

Gorškov Sergej Georgijevič (1910.-1988.), zapovjednik sovjetske ratne mornarice i odlučujuća ličnost SSSR-a u razvoju sovjetske neomahanističke doktrine u vrijeme hladnog rata, koji relativno skromnu sovjetsku obalnu flotu pretvara u mornaricu globalnog značaja i značenja, posebno u nuklearnom vidu. Zbog svojih zasluga slovi kao „novi“ ili „drugi Petar Veliki“, kao i „sovjetski Mahan“ (američki ideolog pomorske moći, 1840.-1914.).

Gulf (engl. zaljev) – naziv (ne i toponim) koji se obično pridaje Perzijskom zaljevu s time da se oba naziva izjednačavaju. Gulf podrazumijeva Perzijski zaljev, baš kao što se nazivom Tjesnaci odmah podrazumijevaju carigradski Tjesnaci, i nazivom Kanal – kao akvatorij između Francuske/Belgije i Velike Britanije. Umjesto toponima Perzijski zaljev, bilo bi opravdanije govoriti o Arapsko-perzijskom zaljevu, jer su i Arapi bitan i povijesni i suvremeni čimbenik u tom prostoru.

50

Radovan Pavić: GEOPOLITIKA I GEOSTRATEGIJA SREDOZEMLJA U VRIJEME HLADNOG RATA II. - do 1989/1990-ih godina GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2010, 43-53

Helsinška konferencija – mirotvorna konferencija iz 1975. god. dakle, u doba intenzivnog hladnog rata, koja je bila prilog europskoj sigurnosti i afirmirala je ideje poštovanja suvereniteta i nepovredivosti državnih granica, a protiv uporabe sile, a pri svemu tome čak i pravo naroda na samoopredijeljenje. U svoje doba ta je konferencija bila najviši domet procesa detanta.

Kolonije, teritorijalno kontinuirane – ona vrsta kolonija koje nemaju prekomorski karakter kao klasične zapadnjačke kolonije, nego su izravno naslonjene na neki matični etnikum/regiju jezgre iz koje je poteklo osvajanje (istočni kolonijalizam). Primjer takve kolonije je Sibir, koji je i danas dio Rusije, ali koja je u Aziji neke teritorijalno kontinuirane kolonije izgubila (bivša sovjetska centralna Azija). U teritorijalno kontinuirane kolonije treba ubrojiti i ruski/sovjetski Baltik i Kavkaz, tako da je 1991. god. (raspad SSSR-a) ujedno zapravo značio i konačni slom svjetskog kolonijalnog sustava. Međutim. on ipak nije konačan u slučaju Kine, koja također drži neke teritorijalno kontinuirane kolonije (Xinjiang, Tibet), koji očito nisu, ali sve više postaju Kina.

Kolonijalna faza, dvostruka – pojava da neki etnikum prođe u procesu svog oslobađanja od stranaca dvostruko osvajalačko razdoblje: takav primjer nalazimo upravo na Sredozemlju, kada su se pojedine arapske zemlje morale oslobađati najprije osmanlijskog kolonijalnog razdoblja, a zatim i onog europskog. Isto vrijedi i za ruski Sibir, koji je bio izložen i mongolskim osvajanjima, a zatim onim ruskim, što, međutim, traje i danas, pri čemu nema izgleda za promjene, i to iz dvaju razloga: prvo – Sibir je i danas tako slabo naseljen, i drugo – središta otpora i politogenetske (državnotvorne) snage uopće zapravo nisu niti postojale, a ne postoje niti danas, kakav je slučaj u kineskom Xinjiangu i na Tibetu.

Litoralizacija (lat. litus – obalno područje) – proces kojim se na obalnim pročeljima, naročito onim morskim, najviše koncentriraju različite gospodarske djelatnosti, ovisne o prednostima geografskog položaja, koji pogoduje sirovinskom uvozu. Litoralizacija u gospodarskom smislu može biti izuzetno djelotvorna i korisna, ali obično donosi i strahovite ekološke probleme, zbog čega se tamo gdje je to moguće proces litoralizacije zasnovane na uvozu sirovina, sve više zamjenjuje insitu prednostima za gospodarski razvitak. U procese litoralizacije treba ubrojiti i primorski turizam. U nas dobar primjer smjene uvoznih prema onim insitnim prednostima pruža Bakarski zaljev.

Neomahanizam – nova, odnosno obnovljena doktrina pomorske moći Amerikanca A. T. Mahana (1840. – 1914.) koji je kao vojnik i povjesničar bio ideolog važnosti pomorske moći, ne samo za SAD, nego i u globalnim razmjerima. Teze Mahana o ulozi pomorstva u globalnoj moći zapravo i nisu originalne, jer samo uviđaju i sažimaju iskustva ranijih pomorskih sila i kolonijlanih matica.

Panarabizam – naziv za pokušaj ujedinjavanja arapskih zemalja u procesu afirmacije Arapa u međunarodnim odnosima. Javlja se već u 19. st. u Siriji, da bi 1945. nastala Arapska liga, koja formiranje izraelske države smatra prijetnjom arabizmu. Zbog unutrašnjih razlika i interesa, kao i nepostojanja arapske nacije, panarabizam, iako deklarativno postoji i danas, nije ostvario svoje ciljeve.

Radovan Pavić: GEOPOLITIKA I GEOSTRATEGIJA SREDOZEMLJA U VRIJEME HLADNOG RATA II. - do 1989/1990-ih godina GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2010, 43-53

51

Rekonkvista – (španjolski – ponovno stjecanje, zauzimanje) – naziv za procese na Pirenejskom poluotoku od 8. do 15. st. kojima su Španjolci i Portugalci oslobodili svoju vlastitu zemlju od arapskog etnosa i islama. Pojam je proširen na svako vraćanje/oslobađanje nekada izgubljenih prostora i nema nikakve imperijalističke konotacije. Osim na Pirenejskom poluotoku, proces rekonkviste bio je bitan i za ruske zemlje u odnosu na Mongole, kao i za Balkan u odnosu na Osmanlije.

Sažimanje prostora – pojava da prostor postaje sve „manji“ zbog sve većih mogućnosti prometne povezanosti i dosega dalekometnih oružja (zrakoplovstvo, rakete), koje poništavaju i faktor udaljenosti i vremensku dimenziju.

Velevlast – stariji hrvatski naziv za velesile, koji je bolje utoliko jer pojam vlasti obuhvaća šire sadržaje od same sile. Vlast je ujedno i ostvarena sila, dok sila može ostati i bez krajnjeg rezultata, tako da su i SAD i Ruska Federacija, a potencijalno i Kina, danas u isto vrijeme i „velevlasti“, ali i samo velesile, koje ne mogu riješiti ni problem terorizma na kopnu, niti problem piratstva na moru.

Sonnenfeldtova doktrina – (iz prosinca 1975.) – reprezentativni je izraz globalno-geostrateških odnosa iz doba intenzivnog hladnog rata. Sonnenfeldt je bio Kissingerov savjetnik („Kissingerov Kissinger“), koji priznaje interesna područja u Europi kao opravdana, a to znači da istočnu Europu treba prepustiti SSSR-u kao prostor njegovog „prirodnog interesa“. Međutim, povratak Jugoslavije u sovjetsko interesno područje bio bi po Sonnenfeldtu težak strateški udarac za Zapad, što je razumljivo rezultat geostrateških razloga. Ova doktrina nije prihvaćena u SAD, čime je Jugoslavija ostala međuprostor između Zapada i Istoka, kao svojevrsna „siva zona“. Spomenuta doktrina zapravo je svojevrsni nastavak politike SAD, kojom se ona nije htjela umiješati u mađarske događaja 1956. i čehoslovačke doživljaje 1968. god, jer je riječ o tuđim interesnim područjima.

52

Radovan Pavić: GEOPOLITIKA I GEOSTRATEGIJA SREDOZEMLJA U VRIJEME HLADNOG RATA II. - do 1989/1990-ih godina GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2010, 43-53

Sl. 1. Geopolitički odnosi na dijelu središnjeg Sredozemlja sredinom 1970-ih godina

53

LEGENDA uz sl. 1. GEOPOLITIČKI ODNOSI NA DIJELU SREDIŠNJEG SREDOZEMLJA SREDINOM 1970-ih godina 1 – Terminali za uvoz željezne rude, centri crne metalurgije, budući naftni terminali (N), sve u skladu s ekonomsko-geografskim procesom litoralizacije. Taj je proces gospodarski izuzetno privlačan i logičan, ali u ekološkom smislu može biti vrlo štetan.

2 – Naftovodi 3 – Naftovodi u gradnji 4 – Države NATO pakta 5 – Turska kao članica i NATO-a i CENTO pakta, što znači da ona predstavlja važnu teritorijalnu/geopolitičku poveznicu obaju vojnih blokova Zapada, i to u funkciji okruženja oko SSSR-a 6 – Neutralne države (Austrija iz 1955.)

7 – Zemlje Varšavskog ugovora (iz 1955.), što je značilo najdalji i najizrazitiji prodor Istoka na zapad, pri čemu je podijeljena (a zapravo je nestala) Mitteleuropa kao civilizacijski i politički pojam i bitni nosilac europskog identiteta.

8 – SFR Jugoslavija (nesvrstana zemlja, zajedno s Albanijom, prekid u blokovskoj barijeri), definirana kao „siva zona“, između Istoka i Zapada.

9 – Države koje su neko vrijeme izvan NATO pakta, ali još imaju vojne baze SAD (Grčka) i praktički su opet članice NATO-a 10 – Zemlje u dosta bliskim odnosima s NR Kinom, nakon što su promijenile savezništva u odnosima i na Jugoslaviju i Sovjetski savez (Albanija) 11 – Pomorski pravac koji Jugoslaviju veže s nesvrstanim zemljama (1.)

12 – Jadranski akvatorij kao novo manevarsko područje NATO pakta (1974. god.)

13 – Geostrateški prostor Otrantskih vratiju za svakoga s važnom vojno-pomorskom bazom na albanskom otočiću Sazan, prostor Otrantskih vratiju je koncentracijska točka mogućih napetosti gdje bi vojni sukob onemogućio izlaz Jugoslavije iz Jadranskog bazena.

14 – Vojna baze (albanski Sazan) i raketne baze uz granicu prema Jugoslaviji (?) u Italiji 15 – Potencijalna putanja raketa prema: a) Lenjingradskoj i b) Moskovskoj regiji, koje tek jednim malim sektorom tranzitiraju preko teritorija Jugoslavije ili u njegovoj neposrednoj blizini, c) putanja raketa prema Volgogradskoj regiji, d) putanja raketa prema regiji Tbilisija 16 – Otok Krf – istureno, potencijalno vojno uporište NATO-a prema Otrantskim vratima.

17 – Sektor albanske obale lociran nešto južnije od najužeg dijela Otrantskih vratiju, ali djelomično blokiran Krfom.

18 – Glavno talijansko obalno pročelje kojemu ne može zaprijetiti zatvaranje Otrantskih vratiju.

19 – Plinovodi u gradnji iz zemalja SEV-a za Jugoslaviju.

20 – Lučke služnosti za sovjetsku flotu (Tivat-Šibenik), prema podacima Newsweek-a iz veljače 1977.

21 – Pirejska NATO-vska zona.

22 – Akvatorij Egejskog mora (c) koji barijerama a i b odijeljuje zatvoreno crnomorsko-azovsko Sredozemlje od ostalog otvorenog Mediterana, a uz to, zbog niza otoka i uskih međuotočnih prolaza predstavlja mogućnost dodatnog zapriječavanja.

23 – M – Malta, kao važno zapadnjačko uporište i čimbenik kontrole Sicilskih vrata.

N – Krk/Bakar T – Taranto

dr. sc. Radovan Pavić, red. prof. u mirovini

Boškovićeva 20, 10000 Zagreb, Hrvatska

55

TERENSKA NASTAVA U GEOGRAFIJI – primjer realizacije nastavnih

sadržaja nastavne cjeline PRIRODNA OBILJEŽJA REPUBLIKE HRVATSKE u 4. razredu gimnazije na trodnevnoj terenskoj nastavi Željko Balog

Ovo će biti peta godina kako učenici 4. razreda gimnazije iz rovinjske SŠ Zvane Črnje savladavaju nastavne sadržaje nastavne cjeline Prirodna obilježja Republike Hrvatske (reljef, klima, tla i vegetacija, vode, zaštićeni prostori) na prostoru Gorskoga kotara. Terenska se nastava priprema od početka nastavne godine – planirana je u Izvedbenom nastavnom planu i programu geografije i time je dio Godišnjeg programa rada Škole.

Tijekom rujna roditelji (i učenici) daju pisanu suglasnost glede programa i troškovnika terenske nastave. Terenska se nastava odvija sredinom listopada, najčešće drugi vikend u mjesecu - započinje u petak u poslijepodnevnim satima, a završava u nedjelju, također u poslijepodnevnim satima – ukupno traje 50 Sunčevih sati, tijekom kojih se realizira 10 nastavnih sati: Reljef Gorske (Planinske) Hrvatske, Reljef primorske Hrvatske, Klima Hrvatske, Tla i vegetacija u Hrvatskoj, Vode na kopnu, Hidroenergetska važnost i ekološko stanje kopnenih voda, Zaštićeni prostori u Hrvatskoj.

Okvirni program terenske nastave izgleda ovako:

Petak • 14.45 – okupljanje na autobusnom kolodvoru • 14.50 – polazak prema Gornjem Jelenju i križanju za Vilje, vožnja do Vilja • 17.15 – Vilje, pješačenje do Schlosserova doma na Risnjaku • 18.30 – dolazak u Dom, smještaj u spavaonice • 19.00 – večera • 20.30 – 21.30 sređivanje impresija protekloga dana (što smo vidjeli i naučili)

56

Željko Balog: TERENSKA NASTAVA U GEOGRAFIJI - primjer realizacije nastavnih sadržaja nastavne cjeline PRIRODNA OBILJEŽJA REPUBLIKE HRVATSKE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2010, 55-67

Subota • 07.30 – uspon na Veliki Risnjak • 08.00 – povratak u Dom • 08.30 – doručak • 09.00 – polazak prema Upravnoj zgradi NP Risnjak u Bijeloj (Beloj) Vodici • 11.45 – dolazak u Bijelu (Belu) Vodicu • 12.15 – polazak prema Lokvama, obilazak Lokvarskog jezera, Muzeja žaba i spilje Lokvarke; nastavak puta prema obližnoj Parkšumi Golubinjak, obilazak poučne staze kroz park-šumu • 14.30 – polazak prema Fužinama, posjet spilji Vrelo i jezeru Bajer • 17.30 – polazak preko Liča prema Ravnome i „Vagabundinoj kolibi“ • 18.30 – 19.30 sređivanje impresija ovoga dugog i napornog dana • 19.30 – večera

Nedjelja • 07.45 – doručak • 08.15 – polazak prema Zagradskom vrhu • 10.30 – polazak ka Bribiru i Vinodolskoj kotlini, vožnja do Triblja, razgled jezera, nastavak puta prema Driveniku, obilazak staroga Grada Drivenika; nastavak vožnje prema Križišćima; Kraljevica, Bakarski zaljev, Čavle, Riječka zaobilaznica, kraći odmor na „Vratima Jadrana“; nastavak puta ka Rovinju, dolazak u Rovinj između 15.00 i 15.30 sati.

Na terenskoj se nastavi uz navedene nastavne sadržaje obrađuju i nastavne jedinice vezane za geoprometni položaj, historijsko-geografski razvoj, obilježja stanovništva i naselja, prometna obilježja i struktura gospodarstva prostora na kojemu se terenska nastava odvija. Pri tome se integriraju i nastavni sadržaji iz opće fizičke i društvene geografije.

Kako učenici ne bi bili tek puki promatrači, već aktivni sudionici u radu na terenskoj nastavi, tri tjedna prije samoga terena dobivaju popis tema koje su dužni prezentirati ostalima; svi dobivaju popis literature i izvora za odabranu temu, uključjući i mrežne izvore.

Teme su raznolike, ali uglavnom vezane za prostore koje obilazimo i za lokalitete koje posjećujemo, neovisno o sadržajima koji se detaljno apsolviraju na samoj terenskoj nastavi (istarski Y, Vela draga, Park prirode Učka, Tunel Učka, kanjon Rječine, autocesta Rijeka – Zagreb, Grobničko polje, Lujzijana, Gornje Jelenje, NP Risnjak, Schlosserov dom, Crni Lug, Lokve, Lokvarsko jezero, spilja Lokvarka, park-šuma Golubinjak, spilja Vrelo, Fužine, jezero Bajer, Lič, Ravno, Bribir, Tribalj, HE Tribalj, Drivenik, Vinodolski zakonik, Kraljevica, Bakarski zaljev, Bakar, Karolina, Rijeka, most kopno–Krk, LNG terminal na Krku...).

Istodobno, svi učenici 1. listopada dobivaju zbirku „Pabiraka iz raznoraznih izvora za lakše snalaženje u prostoru (i vremenu) na terenskoj nastavi u HORTUS DIAVOLI“.

U toj su knjižici na 12 stranica objedinjeni sadržaji koje ćemo apsolvirati na terenskoj nastavi, a sastoji se uglavnom od karata i tablica (Hipsometrijske osobine reljefa RH, Vertikalna raščlanjenost reljefa RH, Osnovni reljefni oblici i morfogenetski tipovi reljefa u RH, Hipsometrijska karta RH i profili, Siječanjske i srpanjske izoterme u RH, Klimatske regije RH prema Köppenu i Vegetacijske zajednice u RH). Tu je i Mali geomorfološki rječnik, kao i tekst o gradovima i naseljima koje obilazimo i kroz koje prolazimo.

Nastavni sadržaji nastavne cjeline Prirodna obilježja Republike Hrvatske apsolvirani na terenskoj nastavi jesu sljedeći:

Željko Balog: TERENSKA NASTAVA U GEOGRAFIJI - primjer realizacije nastavnih sadržaja nastavne cjeline PRIRODNA OBILJEŽJA REPUBLIKE HRVATSKE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2010, 55-67

Reljef Vožnjom od Rovinja do Kanfanara vozimo se po južnoistarskoj zaravni u kršu; na trasi istarskoga Y uočavaju se debelo uslojeni vapnenci u usjecima i sloj crvenice koji ne prelazi jedan metar debljine; kod Kanfanara se iz autobusa lijepo vidi kamenolom (ekskavacijski, antropogeni tip reljefa). Kod sela Heki, u neposrednoj blizini Pazina prelazimo u sivu – flišnu Istru, kojom se vozimo sve do raskrižja Y – Buzet, u neposrednoj blizini Lupoglava; tim dijelom puta, pogotovo prelazeći brojne vijadukte (7), lako se uočavaju erozijski procesi na flišnim padinama (denudacija, derazija, sufozija), snažnije izraženi na istočnoj, nego na zapadnoj strani prometnice kojom prolazimo. Na samome križanju, u nastavku puta, vidi se na istoku Boljunsko polje – polje u kršu, kao i masiv Ćićarije i Učka (1396 m n.v.), kao dio vanjskih Dinarida. Ćićarija i Učka u istom su odnosu i sličnoga nastanka kao Himalaja i Burmansko gorje (Mihljević, 1996). Ćićarija ima približan smjer pružanja istok-zapad, dok se masiv Učke pruža meridionalno. Na ovome se prostoru dodiruju sve tri sastavnice Istre – crvena, siva i bijela – vapnenačka Istra.

Od Boljunskog polja ka Učki jasno se vidi predgorska stepenica, koja se na 2 razine penje do samoga Vojaka. Tunel kroz Učku dugačak je nešto više od 5 km; prolaskom na riječku stranu, „puca“ pogled na Kvarner i istočnu obalu Istre. Vide se veliki kvarnerski otoci (Cres-Lošinj, Krk), slabije razvedena obala Opatijske rivijere i strmac Učke, koji „raste“ iz samoga mora. Vožnju nastavljamo Riječkom zaobilaznicom – nizom tunela i vijadukata, od kojih jedan vijadukt (Most Rječina) premošćuje kanjon Rječine; na Grobničkom polju skrećemo na staru Lujzinsku cestu prema Gornjem Jelenju (prijevoj,

57

sedlo), vozeći se pokraj „Grobničkih Alpa“, među kojima se ističu vrhovi iznad 1000 m n.v. (Obruč 1376 m, Fratar 1353 m, Suhi vrh 1280 m...), a sa istočne strane dominira Kamenjak s nešto skromnijih 837 m. Na Gornjem Jelenju (879 m) skrećemo prema sjeveru, vozeći se šumskom cestom prema Vilju, neprestano povećavajući nadmorsku visinu; i s lijeva i zdesna bujna vegetacija, brojne ponikve... Nakon 40-ak minuta vožnje stižemo do Vilja – raskrižja od kojega slijedi uspon ka Schlosserovu domu podno Risnjaka, a kad bismo nastavili put prema sjeverozapadu, stigli bismo do Platka (1111 mnv), poznatoga skijališta ponad Rijeke. Vilje je na nadmorskoj visini od 1168 metara – predstoji nam uspon do Medvjeđih vrata na 1289 m, pa preko Južnoga Malog Risnjaka (1448 m) do samoga Doma, koji se nalazi

Sl. 1. Vilje – ovdje je sve počelo

Željko Balog: TERENSKA NASTAVA U GEOGRAFIJI - primjer realizacije nastavnih sadržaja nastavne cjeline PRIRODNA OBILJEŽJA REPUBLIKE HRVATSKE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2010, 55-67

foto: Željko Balog

58

Sl. 2. Na vrhu Risnjaka – 1528 m. n. m. na 1418 m n.v. Dakle, na ovoj dionici potrebno je i malo kondicije, a put prelazimo za 60 – 70 minuta.

Sljedeći dan terenske nastave je manje naporan – slijedi silazak do Uprave NP Ri-

Za lijepa vremena pogled dopire i preko slovenskoga Snežnika (1689 m) prema Julijskim Alpama, na zapadnom horizontu dominira Snježnik (1506 m), a ako je stvarno vedro, vidi se Ćićarija; na istoku je najbliži Drgomalj (1154 m), a na jugoistoku pogled dopire do Velike i Male Kapele (Bjelolasica, Klek), Senjskoga bila, odnosno Velebita.

foto: Željko Balog

Gorski masiv Risnjaka najviši je u Gorskome kotaru; sa samoga vrha Risnjaka (1528 m) otvara se panorama na sve četiri strane svijeta.

Sl. 3. Schlosserov dom... Dobro jutro, Sunce, velim...

59

foto: Željko Balog

Željko Balog: TERENSKA NASTAVA U GEOGRAFIJI - primjer realizacije nastavnih sadržaja nastavne cjeline PRIRODNA OBILJEŽJA REPUBLIKE HRVATSKE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2010, 55-67

Sl. 4. Spremni za polazak prema Bijeloj Vodici

ceste (utjecaji čovjeka na reljef) i spilje Lokvarke, koju je otkrio Jakov Bolf 1912. godine.

Spilja je tipičan primjer podzemnih reljefnih oblika u kršu s atraktivnim spiljskim ukrasima i oblicima – stalaktitima, stalagmitima, stalagnatima, zavjesama, „špagetima“...

U park-šumi Golubinjak obilazimo poučnu stazu duž koje nailazimo na ponikve, prirodni most, spilju Ledenicu (u kojoj se snijeg zadržava i u kolovozu)....Isto je i sa spiljom Vrelo. Jezero Bajer je, kao i Lokvarsko, antropogenog postanka; pejzaž jezera „oplemenjuju“ stupovi vijadukta autoceste Rijeka–Zagreb. Vožnju nastavljamo Ličkim poljem prema Ravnome – zaravni na 800 – 900 m n.v.

Treći, posljednji dan terenske nastave započinjemo usponom na Zagradski vrh (1187 m), sa kojega se kao na dlanu vidi čitav Kvarnerski zaljev na zapadu, na sjeverozapadu Risnjak, na istoku Viševica (1428 m) i Bjelolasica (1534 m), a na jugu Velebit.

Putovanje nastavljamo prema Bribiru i

foto: Željko Balog

snjak u Bijeloj (Beloj) Vodici, obilazak Lokvarskog jezera, čijom je izgradnjom potopljeno nekoliko zaselaka i dio Lujzinske

Sl. 5. Poučna staza Leska i jesenje ruho goranskih šuma

foto: Željko Balog

Željko Balog: TERENSKA NASTAVA U GEOGRAFIJI - primjer realizacije nastavnih sadržaja nastavne cjeline PRIRODNA OBILJEŽJA REPUBLIKE HRVATSKE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2010, 55-67

foto: Željko Balog

60

Sl. 6. Prethistorijski lovci na spiljske medvjede nude usluge na tel.

kreće od 200 do 381 m n.v. (Drenin), a koji završava na našoj dionici puta kraj Križišća.

Spuštamo se na Jadransku magistralu, vo-

foto: Željko Balog

Vinodolskoj kotlini – flišnoj udolini dugačkoj 20-ak km, odvojenoj od obale vapnenačkim hrptom identične duljine, kojemu se visina

Sl. 7. Kad bi pukao vršak, nema više spilje Lokvarke

Sl. 8. Prirodni most u park-šumi Golkubinjak

foto: Željko Balog

Željko Balog: TERENSKA NASTAVA U GEOGRAFIJI - primjer realizacije nastavnih sadržaja nastavne cjeline PRIRODNA OBILJEŽJA REPUBLIKE HRVATSKE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2010, 55-67

Sl. 9. Dobrodošlica u Vagabundinoj kolibi

Klima i klimatske nepogode u dva su nas navrata spriječile da ostvarimo dogovoreni program – magla na Risnjaku 2006. godine, tako da nismo osvojili vrh, te kiša 2007. godine, drugoga dana terenske nastave, koja nas je spriječila u obilasku park-šume Golubinjak. Vrijeme održavanja terenske nastave možda i nije najprimjerenije, ali, nekako u to doba realiziram navedene sadržaje, jesen je u Gorskome kotaru prekrasno doba, vegetacija „oblači“ jesenje ruho, pripremajući se za skoro nadolazeću dugotrajnu zimu... Prije no što sve zabijeli pod snježnim pokrivačem, kontrast između crnogorice i bjelogorice teško je riječima iskaziv u svojoj ljepoti... Usponom do Schlosserova doma učenici na vlastitoj koži osje-

foto: Željko Balog

žnju nastavljamo Bakarskim zaljevom put Kukuljanova i Čavlà, na Riječku zaobilaznicu prema Rovinju.

61

Sl. 10. Zagradski vrh i Kvarnerski otoci

62

Željko Balog: TERENSKA NASTAVA U GEOGRAFIJI - primjer realizacije nastavnih sadržaja nastavne cjeline PRIRODNA OBILJEŽJA REPUBLIKE HRVATSKE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2010, 55-67

foto: Željko Balog

te vertikalni gradijent temperature zraka, kolika je temperatura u 7 sati ujutro na 1428 m n.v., kada i pod kojim kutom u odnosu na istok Sunce izlazi i zalazi. Uspon na Veliki Risnjak traje relativno kratko, a staza vodi kroz klekovinu bora krivulja, koja je polegla pod težinom snijega koji se ovdje zadržava i dulje od 6 mjeseci, a pojedina su stabla poprilično deformirana zahvaljujući vjetru.

Na licu mjesta, u geografskom laboratoriju – prostoru (Brazda, 1985) učenici spoznaju međusobnu povezanost i nedjeljivost reljefa, klime, vegetacije i tala. Spuštajući se s Risnjaka, od Medvjeđih do Janjičarskih vrata uočavaju brojne ponikve, neke duboke i do 200 metara u kojima vegetacija ukazuje na pojavu temperaturne inverzije – naime,

Sl. 11. Magla, magla svuda oko nas

dna i niži dijelovi ponikava obrasli su crnogoricom, dok su viši i vršni dijelovi obrasli bjelogoricom. Pred Upravom NP Risnjak u Bijeloj (Beloj) Vodici temperatura je nekoliko stupnjeva viša nego na Risnjaku, a nalazimo se oko 700 metara niže od Schlosserova doma (teoretski bi temperatura trebala biti viša za 4,2 °C). Ovaj prostor ima snježno-šumsku klimu, a okruženje umjereno toplu vlažnu klimu s toplim, odnosno svježim ljetom. Prostor Kvarnera i kvarnerskih otoka ima umjereno toplu vlažnu klimu s vrućim ljetom, kao i zapadni dio Istre, dok unutrašnjost Istre ima umjereno toplu vlažnu klimu s toplim ljetom, prema Köppenovoj klasifikaciji klima (Šegota, Filipčić, 1996).

Željko Balog: TERENSKA NASTAVA U GEOGRAFIJI - primjer realizacije nastavnih sadržaja nastavne cjeline PRIRODNA OBILJEŽJA REPUBLIKE HRVATSKE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2010, 55-67

Vegetacija i Tla su pod snažnim utje-

iznad se nalazi „prsten“ bora krivulja, zatim pretplaninska bukva i na sjevernoj padini pretplaninska smreka (Ivo Bralić, 1990).

Gorski je kotar poznat i po nazivu Hortus diavoli – Đavolji vrt, koje ime seže u konac 19. stoljeća; susrećemo ga u djelu Dragutina Hirca iz 1898. godine „Gorski Kotar – slike, opisi i putopisi“ (Hrvatskoj Švici: Gorskomu kotaru). Danas je uvriježen pojam „Zeleno srce Hrvatske“, poglavito u turističkoj promidžbi. Bogatstvo šumom bilo je i jest važan ekonomski potencijal, doduše još uvijek nedovoljno iskorišten. U samome je NP Risnjak utvrđeno 10 šumskih zajednica, a najveća je zajednica bukve i jele, a pojedinačno su zastupljeni i smreka, gorski javor,

foto: Željko Balog

cajem reljefnih i klimatskih utjecaja. Posebnost vegetacije Gorskoga kotara je vertikalna stratifikacija, posebno lijepo izražena na Risnjaku: s porastom nadmorske visine i klimatskih uvjeta izmjenjuju se bjelogorica, miješana šuma, crnogorica, klekovina, trave i planinska golet. Gotovo je ista vegetacijska slika i na znatno nižemu Zagradskom vrhu, gdje bura ograničava rast visoke vegetacije, tako da je sam vrh kamenjar s mjestimičnim „krpama“ zajednice trava. Posebnost je i obrnuta stratifikacija vegetacije u ponikvama, a zbog pojave temperaturne inverzije, što je posebnost ponikve istočno od Viljskih stijena: dno je ponikve obraslo travom,

63

Sl. 12. “Kraljica šume“ i prinčevi u boju za njenu ruku

64

Željko Balog: TERENSKA NASTAVA U GEOGRAFIJI - primjer realizacije nastavnih sadržaja nastavne cjeline PRIRODNA OBILJEŽJA REPUBLIKE HRVATSKE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2010, 55-67

Postanak tala uvjetovan je osobinama stijenske mase, reljefnim i klimatskim osobinama prostora, time da valja naglasiti da su potonja dva uvjeta na prostoru Gorskoga kotara važnija no kvaliteta podloge iz koje će nastati tlo. Budući je podloga uglavnom karbonatna (vapnenci i dolomiti), razvila su se tla slabije kvalitete – najraširenija su smeđa tla, ima „krpa“ crvenice, podzola i planinskih crnica. Reljefna dinamika i velika količina padalina utječu na kvalitetu tala ovoga prostora, pa su ona relativno siromašna hranjivim sastojcima, a time i nepovoljnija za intenzivnije poljoprivredno iskorištavanje. Obradive površine svedene su na uzgoj uglavnom povrtlarskih kultura na relativno malim površinama. Relativno i potencijalno velika površina Ličkog polja (od naselja Lič prema predjelu Ravnoga) danas je travnjačka površina, a nekada se ovdje uzgajao krumpir – lički krumpir, a ne kako bismo pomislili, u Lici. Ovu je zanimljivost iznio na stručnoj ekskurziji nastavnika mentora i savjetnika u Begovom Razdolju 2005. godine prof. dr. sc. Rade Knežević.

Vode Gorskoga kotara jesu, nažalost dio nastavnih sadržaja koji su na ovoj terenskoj nastavi slabije apsolvirane. Naime, na terenu nisu moguće opservacije najvažnije rijeke Gorskoga kotara – rijeke Kupe, ali su nam dostupne rijeke ponornice – Lokvarka i Ličanka.

Lokvarka teče od Mrzlih Vodica do ponora kraj Lokava, kad nestaje u podzemlju.

foto: Željko Balog

brijest, bor... Bogatstvo vrstama i gusta pošumljenost bili su jedan od važnijih razloga proglašenja ovoga prostora nacionalnim parkom. U park-šumi Golubinjak raste „Kraljica šume“ – jela visoka 37 m, opsega 441 cm, prsnog promjera 140 cm i drvne mase od gotovo 29 m³.

Sl. 13. Romantika na Lokvarskom jezeru Bojenjem ponora ustanovljena je povezanost Lokvarke i Kupice, čije se vrelo nalazi u neposrednoj blizini Broda na Kupi. Vode Lokvarke i potoka Križ koriste se za punjenje Lokvarskog jezera.

Ličanka izvire podno Rogozne, teče kroz Fužine (domaće ju stanovništvo zove Fužinarka), a ponire jugoistočno od Liča; ponovo izvire u Vinodolskoj kotlini, kod Ožlaka, odakle se ulijeva u Tribaljsko jezero, a iz njega nastavlja put pod trećim imenom – Dubračina, tokom od 12 km i ulijeva se u more kod Crikvenice.

Na terenskoj nastavi obišli smo tri jezera koja su dio hidroenergetskog sustava Vinodol (Lokvarsko, Bajer i Tribalj). Lokvarsko jezero ima zapreminu od 32 mil. m³, jezero Bajer 1,2 mil. m³, dok je Tribalj znatno manje zapremine i površine oko 8 ha. Lokvarsko jezero je s jezerom Bajer povezano tunelom dugim 3500 m, dok je od jezera Bajer sagrađen cjevovod i tunel u ukupnoj duljini 8500 m do vodne komore, odakle se, pak, vòde kosim rovom dovode do strojarnice Tribalj, a potom u Tribaljsko jezero i dalje tokom Dubračine u more. Nije propušteno naglasiti značenje kopnenih voda (kako rijeka, tako i jezera, poglavito ne tako dalekoga

65

foto: Željko Balog

Željko Balog: TERENSKA NASTAVA U GEOGRAFIJI - primjer realizacije nastavnih sadržaja nastavne cjeline PRIRODNA OBILJEŽJA REPUBLIKE HRVATSKE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2010, 55-67

Sl. 14. Tribaljsko jezero u kišno nedjeljno jutro Vranskog jezera na Cresu - kriptodepresiji i najvećoj slatkovodnoj prirodnoj akumulaciji u RH), njihovo ekonomsko značenje, HE potencijale i nužnost očuvanja kvalitete voda.

Zaštićeni prostori u Hrvatskoj razvrstani su u više kategorija, ovisno o „strogosti“ zaštite i (ne)dozvoljenim intervencijama čovjeka: strogi rezervat (Bijele i Samarske stijene, Hajdučki i Rožanski kukovi), nacionalni park (Plitvička jezera, Risnjak, Paklenica, Mljet, Kornati, Brijuni, Krka, Sjeverni Velebit), park prirode (Kopački rit, Medvednica, Velebit, Biokovo, Telašćica, Lonjsko polje, Papuk, Učka, Vransko jezero kraj Biograda na Moru, Žumberak–Samoborsko

gorje i Lastovsko otočje), pojedinačni predstavnici flore i faune, parkovi i perivoji, geomorfološki spomenici... Popis kategorija, a poglavito lokaliteta i vrsta bio bi poduži. Iako smo na terenskoj nastavi vidjeli samo djelić bogatstava, u sintezi i ponavljanu nakon terenske nastave učenike upoznajem videoprilozima o zaštićenim prostorima u RH (3 video-kasete, pa koliko vrijeme dozvoli...).

Vrednovanje učeničkih aktivnosti na terenskoj nastavi Kao što sam na početku spomenuo, učenici su sami odabrali temu koju prezentiraju ostalima, za što su, naravno, honorirani. Na svakoj točki – stajalištu propitujem dotada stečeno znanje, vodim bilješke o aktivnosti

66

Željko Balog: TERENSKA NASTAVA U GEOGRAFIJI - primjer realizacije nastavnih sadržaja nastavne cjeline PRIRODNA OBILJEŽJA REPUBLIKE HRVATSKE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2010, 55-67

i zalaganju učenika. Učenici vode dnevnik putovanja, koji nije samo izvješće, već ima i zadataka na temelju kojih mogu zaključiti jesu li učenici bili samo promatrači ili su stvarno pratili izlaganja (moja i svojih prijatelja) i aktivno sudjelovali u radu.

Sljedeća 2 sata (učioničke) nastave ponavljamo i utvrđujemo naučeno na terenskoj nastavi, analiziramo sadržaje usvojene na terenskoj nastavi s istovjetnim sadržajima u udžbeniku kroz diskusiju, rad na tekstu i analizom vizualnih zabilješki s terenske nastave. Nakon obrade nastavne jedinice Jadransko more, čime su u potpunosti obra-

đeni nastavni sadržaji nastavne cjeline Prirodna obilježja Republike Hrvatske, slijedi još jedan sat ponavljanja i pripreme za pisanu provjeru znanja. Dosadašnji je uspjeh učenika (protekle 4 godine) solidan–pozitivno ocijenjenih bilo je uvijek više od 75%, a disperzija ocjena manje zadovoljava (mene osobno): 1/3 vrlodobrih i odličnih, ostali dobar i dovoljan. Bez obzira na postignut (ne) uspjeh, učenici izražavaju golemu podršku ovakvome načinu rada, uz obrazloženje glede osobnog (ne)uspjeha – tko je (na) učio, zaslužio je ono što je dobio.

Literatura i Izvori: Blažević, I., 1984: Turizam Istre, Savez geografskih društava Hrvatske, Zagreb Blažević, I., 1994: Turistička geografija Hrvatske, Hotelijerski fakultet Opatija Božičević, S., 1983: Kroz naše spilje i jame, Hrvatsko prirodoslovno društvo, Zagreb Božičević, S., 1992: Fenomen krš, Školska knjiga, Zagreb Božić, V., 1983: Vodič kroz uređene spilje i jame, Planinarski savez Hrvatske, Zagreb Božić, V., 1999: Speleološki turizam u Hrvatskoj, Ekološki glasnik, Donja Lomnica Bralić, I., 1990: Nacionalni parkovi Hrvatske, Školska knjiga Zagreb Brazda, M., 1985: Terenski rad i ekskurzije u nastavi geografije, Školska knjiga, Zagreb Bujan-Kovačević, Z., Frković A., Karlović M., 1998: Izlaz Vrata – vodič za landrafce po fužinarskom kraju, MH Delnice, Podružnica Fužine Čaplar, A., 2001: Dinarska Hrvatska – planinarsko-turistički vodič, VBZ, Zagreb Dorn, W., Jahn, W., 1973: Formiranje predodžbi i pojmova u nastavi geografije, Školska knjiga, Zagreb Elektroprivreda Rijeka, 1977: HE „Nikola Tesla“ Tribalj – povodom 25 godina rada u elektroenergetskom sistemu Feldbauer, B., 2004: Leksikon naselja Hrvatske, Mozaik knjiga, Zagreb Geografija SR Hrvatske, knjiga 4 – Gorska Hrvatska, Školska knjiga, Zagreb, 1975.

Geografija SR Hrvatske, knjiga 5 – Sjeverno hrvatsko primorje, Školska knjiga, Zagreb, 1975.

Hirc, D., 1891: Hrvatsko primorje – slike, opisi i putopisi, Tisak i naklada knjižare Lav. Hartmana (Kugli i Deutsch), Zagreb; pretisak 1993.; Tiskara Rijeka, Rijeka Hirc, D., 1898: Gorski kotar – slike, opisi i putopisi, Tisak i naklada knjižare Lav. Hartmana (Kugli i Deutsch), Zagreb; pretisak 1993.; Tiskara Rijeka, Rijeka Istarska enciklopedija, LZ Miroslav Krleža, Zagreb, 2005.

Korenčić, M., 1979: Naselja i stanovništvo SR Hrvatske 1857. – 1971., JAZU – RZS SR Hrvatske, Zagreb Krešić, N., 1988: Karst i pećine Jugoslavije, Naučna knjiga, Beograd Lončarić, B., 2002: Gorski kotar-doživljaj prirode, TZ Primorsko-goranske županije, Opatija Lončarić, B. (ur.) 2005: Staze i šetnice, TZ Primorsko-goranske županije, Opatija

67

Malić, A., 1995: Geoprometna obilježja svijeta, Nakladna kuća „Dr. Feletar“, Koprivnica Marković, M., 2003: Gorski kotar – stanovništvo i naselja, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb Matas, M., 1998: Metodika nastave geografije, Hrvatsko geografsko društvo, Zagreb Matas, M., 2001: Geografski pristup okolišu, Visoka učiteljska škola u Petrinji, Petrinja Matas, M., Simončić, V., Šobot, S., 1992: Zaštita okoliša danas za sutra, Školska knjiga, Zagreb Mihljević, D., 1996: Reljef RH, 3 emisije Obrazovnog programa HTV-a Pasarić, J., 1932: Planinarski dom na Risnjaku, Hrvatski planinar, Zagreb; pretisak 2005. – Spectrum d.o.o. i N.P. „Risnjak“ Crni Lug Pelivan, A., 1998: Vodič kroz prirodne ljepote u Hrvatskoj, Ekološki glasnik, Donja Lomnica Penzar, B., Penzar I., Orlić M., 2001: Vrijeme i klima hrvatskog Jadrana, Nakladna kuća „Dr. Feletar“, Zagreb Poljak, Ž., 1986: Planine Hrvatske, Planinarski savez Hrvatske, Zagreb Randić, M., Škalamera M., Pavković, G., Đekić, V., 2008: Zaštićena prirodna baština – kvarnerskom prirodom od morskih dubina do gorskih visina, TZ Primorsko-goranske županije, Opatija Roglić, J., 1974: Prilog hrvatskoj krškoj terminologiji, Krš Jugoslavije, Zagreb Roglić, J., 2005: Geomorfološke teme, Sabrana djela, knjiga II, Geografsko društvo Split, HGD Zadar, PMF Sveučilišta u Zagrebu, Sveučilište u Zadru, Meridijani, Samobor Satelitski atlas Hrvatske, Naklada LJEVAK i GIS DATA, Zagreb, 2001.

Statistički ljetopis hrvatskih županija 1993, DZS Zagreb Statistički ljetopis Republike Hrvatske 2002., DZS, Zagreb Statistički ljetopis Republike Hrvatske 2006., DZS, Zagreb Šegota, T., Filipčić, A., 1996: Klimatologija za geografe, Školska knjiga, Zagreb Veliki atlas Hrvatske, Mozaik knjiga, Zagreb, 2002.

Veliki geografski atlas Jugoslavije, SNL, Zagreb, 1987.

Vidaković, P., 1989: Nacionalni parkovi i turizam, Zavod za zaštitu prirode SR Hrvatske i Institut za turizam, Zagreb Vode Hrvatske – monografija o vodama i vodoprivredi Republike Hrvatske, MPŠiV, Uprava za vodoprivredu, JVP „Hrvatska vodoprivreda“, Zagreb, 2002.

Zemljopisni atlas Republike Hrvatske, Školska knjiga – LZ „Miroslav Krleža“, Zagreb, 1993.

Časopisi: - Drvo znanja, razna godišta - Ekološki glasnik, razna godišta - Geografski horizont, razna godišta - Meridijani (Hrvatski zemljopis), razna godišta i interaktivna naklada - Priroda, razna godišta

Željko Balog, dipl. geogr.

SŠ „Zvane Črnja” Carduccijeva 16, 52210 Rovinj, Hrvatska, e-mail: zeljko.balog1@pu.t-com.hr

PUTOPIS

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2010

KINA (II. dio) Ogren Variola Kaifong – Kina kakvu želite vidjeti Drugi dio putovanja kroz Kinu započet ćemo u Kaifongu, gradu od kojeg smo očekivali puno, a dobili neizmjerno. U literaturi se susreću razni oblici naziva, a na kartama je to često Kaifeng, ali Kinezi ga zovu Kaifong.

Stara prijestolnica zaista zaslužuje naziv prijestolnica. I danas bi ovo mogao biti kraljevski grad. Sve ovdje bilo je na visini očekivanog ili višoj. I ovdje smo bili samo jednu noć, ali u hotelu koji je zaista prvoklasan (po slobodnoj procjeni zaslužuje više od tri zvjezdice koliko ima). Pogled na grad s osmog kata bio je neobičan prizor za Kinu.

Grad je nalik na europske gradove. Nema ogromnih nebodera, ima zelenila gotovo kao Zagreb, sačuvano je dosta onih tradicionalnih kineskih krovova, a u daljini se, kroz nezaobilaznu maglu, uočavaju niske dizalice koje grade sasvim niske višekatnice. Sve je nekako tradicionalnije nego ostali dio Kine.

je više sprava za vježbanje, poput teretane na otvorenom. Na drugom dijelu postavljene su duž jezera klesane figure od bijelog kamena. Na pojedinim mjestima ljudi pecaju – znači ima i riba u jezeru.

Nedaleko prvog jezera nalaze se dva sjajna zdanja. Prvo je mali i stari taoistički hram u tradicionalnom stilu s kipovima svećenika, izrezbaren i obojen najživopisnije.

Tradicionalno građevno sredstvo – drvo. Bili smo zadovoljni viđenim, a onda smo ušli u carski dio. Grad u gradu! Iako je to veličine svega 160 x 160 m nismo izašli barem dva sata. To je najljepše što smo vidjeli u Kini.

Sve građevine su drvene u tradicionalnom stilu. Malo jezerce s fontanom, unutarnji vrt s cvijećem usred kuće (što se vidi samo na filmovima), palače i svetišta, jedna velika peterokatna kuća/toranj (vjerojatno glavna carska rezidencija, sl. 1) s obojenim relje-

foto: Marina Mayer

Pravi cilj boravka ovdje bio je stari grad, koji je na prijelazu prvog u drugi milenij doživio najveći procvat. Brojao je više od milijun stanovnika i vjerojatno je u to vrijeme bio najveći grad na svijetu. Kasnije je grad služio kao južna prijestolnica u sjevernokineskom carstvu Jin. I danas je okružen neporušenim zidinama. Građen je geometrijski pravilno, otprilike 3x4 km s ortogonalnom mrežom ulica.

U gradu su dva velika jezera uređena poput parka, okružena drvećem i šetalištem.

Na jednom dijelu južnijeg jezera postavljeno

69

Sl. 1. Carska rezidencija

70

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2010

da Europljanima nedostaje jedna komponenta, ne znaju se služiti bojom kao Kinezi. foto: Ogren Variola

Unutar svake građevine slikarski prikazi iz povijesti grada i kipovi dostojanstvenika i vladara (u slikarstvu i kiparstvu ipak su za nijansu iza najvećih europskih dostignuća – op.a.). S vrha peterokatne kule predivan je pogled na ostale stare krovove ovog zdanja s jezerom u pozadini (sl. 3). Zid koji okružuje carsko zdanje visok je oko 6-7 m.

Sl. 2. Detalj s reljefa na carskoj rezidenciji

foto: Marina Mayer

fom izrađenim puno ljepše i detaljnije (sl. 2) od najbaroknijih europskih građevina. Čim vidite tako nešto odmah vam postaje jasno

Kinezi su trgovci pa se tako možete za malu svotu fotografirati u nekoj tradicionalnoj odjeći (ipak, istu odjeću ne prodaju, nažalost). No zato ju neki zaposlenici ovog zdanja nose kao uniformu. Sve je u stilu srednjovjekovne Kine.

Sl. 3. Carska palača, s vrha carske rezidencije

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2010

71

Sl. 4. Unutrašnjost jednog od hramova Kaifong je zapadnim turistima vrlo nepoznat tako da smo u ovom kompleksu naišli na samo jednog Europljana, a kineskih turista ima ‘kao da smo u Kini’. Ali treba primjetiti još nešto. Kinezi nemaju brade. Samo oni od 60 godina pa naviše, ponekad imaju bradu. Samo visoki dostojanstvenici i svećenici na kipovima i slikama imaju znatnu bradu kao odraz uzvišenosti. Obično se na to ne obraća pažnja, ali nas čak dvojica smo imali brade, pa smo primijetili iz idućeg razloga.

Kako nismo sličili na dostojanstvene taoističke svećenike i nismo djelovali uzvišeno Kinezi su nas malo čudno gledali. Imali smo osjećaj da pričaju djeci: ‘Gledaj sine, ovako su ljudi izgledali dok nije bilo civilizacije’. Pa uistinu, nakon razgledavanja Kaifonga, možemo reći da je Europa u srednjem vijeku imala još dug put pred sobom do civilizacije.

Stari grad ima i gradnje u modernom stilu, ali pojedine ulice zaista nalikuju na ono što svatko očekuje od Kine. Kroz jednu takvu (u Europi bismo rekli cardo) morate proći na putu do sjevernog jezera.

Na tom jezeru organiziran je turistički obilazak brodom uz iskrcavanje na jedan otočić. To nismo stigli uzeti, a i nije bilo jeftino.

Ipak, i obilazak jezera pješice je vrlo lijep (sl.

5), a od tamo put je vodio prema još jednom krasno uređenom parku s budističkim hramom i atraktivnom ‘željeznom’ pagodom.

Naziv željezna je zbog dobivenog metalnog odsjaja.

Zapravo je to majstorski spoj drva i kamena koji je preživio tisuću godina prirodnih nedaća. Visoka je preko 50 m, s 13 reljefno izrezbarenih katova (sl. 6). Dozvoljeno je ući i popeti se, ali nije preporučljivo. Pagoda je

foto: Marina Mayer

foto: Ogren Variola

kršćanske crkve. Naravno, sve na njoj piše na kineskom. Ali Kaifong nije poznat po toj crkvi nego po prvoj židovskoj općini u Kini.

Na žalost ta prva sinagoga nije sačuvana, samo se zna lokacija na kojoj je bila. Uz to u gradu se nalazi i stara džamija građena u kineskom stilu. Ustvari, vjerska tolerancija je uvijek postojala dok se vjere nisu počele miješati u vlast ili izguravati jedna drugu.

Ostale zanimljivosti stare prijestolnice

Napokon, izašavši iz ovog veličanstvenog zdanja, put je vodio prema sjevernom jezeru. Da sve ipak ne bi bilo pretjeranog sjaja, unutar ovog starog grada nalazi se jedan mali slam s gomilom smeća nabacanog duž ulice. Nakon što se i to prođe dolazi se do

Sl. 5. Pogled na sjeverno jezero

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2010

foto: Marina Mayer

72

Sl. 6. ’Željezna’ pagoda

vrlo uska s jako strmim kružnim stepenicama, na kojima je mimoilaženje moguće tek na dijelu gdje je nekakva mala niša pregrađena rešetkom kroz koju se može pogledati grad. Tek jedan čovjek se može ovdje uvući da propusti druge da prođu. Na vrhu je, kao neka relikvija, postavljen nekakav kalež zlatne boje.

Da nije toliko tijesno čovjek bi uživao u pogledu na grad kroz malo okno s 50 m visine. No popeti se kroz tu tijesnu kulu, makar i po vrućem danu, nije tako strašno. Dovoljno je polagano hodati uz odmor na svakom katu. Unutra uopće nije zagušljivo i vruće.

Međutim, prava muka je spustiti se. Strme, spiralne stepenice u tami, s niskim nadglavljem bile bi jako neprijateljske za sve više od 1,9 m.

S istočne strane pagode opet je jedno malo jezerce i lijepo uređen parkić, a odmah iza tog jezera su stare i dobro očuvane gradske zidine. Ne djeluju impresivno, 5-6 m visine, ali su dobro branile grad od mongolskih hordi. Ovdje su prvi puta u povijesti (službeno zapisano) upotrijebljene rakete.

Kinezi su na svoje strijele stavljali barutna punjenja da povećaju domet. Time su stvorili velike poteškoće Mongolima. Iscrpljujuću gradsku obranu dodatno je oslabila epidemija, pa kad je još južno kinesko carstvo Sung sklopilo savez s Mongolima grad se predao (1234. g.). Ipak, veliki kan Ugedaj (Ogotaj) dao se nagovoriti da prekrši mongolske običaje koji su nalagali pokolj u gradu i poštedio je prijestolnicu. Time je ovaj izuzetni grad ostao sačuvan, a Mongoli su dobili satisfakciju predajom ostalih gradova.

Naime, kad su ostali vidjeli da je stanovništvo prijestolnice pošteđeno većina gradova se predala bez borbe. Time je zapravo carstvo Jin prestalo postojati, a Kaifong je polako počeo gubiti na važnosti jer su mongolski vladari stolovali u Beijingu.

No to nije sve po čemu je ovaj grad povijesno značajan. Ovdje je napravljen astronomski sat koji predstavlja prvi mehanički sat (sa zupčanicima) u povijesti. Nismo uspjeli doći do informacije gdje se taj sat nalazi, ali može se naslutiti da je u nekom muzeju u Beijingu.

Još spomenimo i zgradu sveučilišta, četverokatnicu građenu u lijepom tradicionalnom stilu. Nakon što ste propješačili više od pola grada uzimate, naravno, taksi. Početna cijena - nešto više od litre benzina. Za dva tri kilometra platite (s početnom cijenom) dvije litre benzina. Isplativo. A koliki je nered (ili red) u prometu opisuje jedna zgoda. Uspijete objasnit taksistu, koji naravno ne zna

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2010

ništa osim kineski i kinesko pismo, da želite do glavnog kolodvora. On napokon shvati i krene najkraćim putem. To znači iduće. Široka je cesta s dvije trake za svaki smjer i s duplom punom linijom u sredini. Taksista krene u svom smjeru, a onda okrene za 180, krene u suprotnom smjeru istim voznim trakom 200-300 m, pri tom trubi autobusu koji mu dolazi u susret, zaobiđe ga s autobusove desne strane, zatim okrene preko dvostruke pune crte i preko suprotnog smjera uđe u neku malu uličicu kroz koju izbjegava glavnu gužvu. I nikom to nije neobično. Svi se drže onog pravila, daj mu vremena da zakoči. Doveze vas do cilja i ne vara vas kao vozači rikše jer mu ne dozvoljava taksimetar.

Ipak, u Kaifongu vam prijeti jedna druga opasnost. Dehidracija. Toliko je fascinantno da želite pogledat još samo ovo, pa još samo ovo, pa još samo ovo i zaboravite da je vruće. I na kraju ste u groznom stanju posve iscrpljeni. Ali isplatilo se. Autor ovog članka Kaifong smatra najljepšim gradom koji je vidio.

Ne zaboravimo spomenuti i da, ako imate vremena, možete otići na izlet do desetak kilometara sjevernijeg Huang Hea, a to vas izađe manje od deset eura. Nismo stigli.

Katastrofalni vlakovi Kako to biva, poslije sunca dolazi kiša.

Trebalo je krenuti prema Beijingu. Vlakovi idu često, ali kartu za spavaća kola (kako smo planirali) treba rezervirati barem tjedan unaprijed. Mi smo morali uzeti kartu za običan vagon. Onako umorni sjeli smo u tijesan vagon jedva se dočepavši rezerviranih sjedala. Gužva je bila potpuna tako da se gotovo i nije moglo prolaziti po sredini vagona. Mnogi nisu dobili rezervaciju

73

sjedala pa su sjedili po podu. Dvanaest sati traje noćna vožnja, a gužva se ne smanjuje niti na jednoj stanici. Uz svu tu muku imali smo još i problema s jednom retardiranom osobom kojoj se očigledno nismo svidjeli. Spavati ne možete jer jedva sjedite na malenom sjedalu, van ne vidite jer je mrak.

Nismo uočili ni kad smo prešli Huang He, ali to je ionako mala rijeka nakon Chang Jianga. I na kraju vam se još dogodi da pred sam teško očekivani ulazak u Beijing izbije kvar na dalekovodu i to vam produlji putovanje za sat i pol. Vožnja tim vlakom predstavljala nam je najteže trenutke u Kini.

Dodatno, naletjeli smo na užasan hostel koji prokišnjava za većeg pljuska, pun je komaraca, neuredan... Poslije vlaka nije nam se dalo buniti, bili smo sretni da možemo leći na bilo kakav krevet.

Oko podneva smo se smjestili, nemajući volju za brzim izlaskom. Iduća dva dana pogledat ćemo ono najbitnije u Beijingu.

Beijing Treba reći da je ovo, za razliku od Shanghaia, grad koji predstavlja nešto vrijedno.

Grad dakako, ima povijest, a to se osjeća.

Premda je i ovdje sve puno nebodera (ne tako gusto izgrađenih) često se na njima može primijetiti tradicionalni kineski krov, nekakav spoj moderne arhitekture s tradicijom. U prometu vlada puno manji kaos nego u ostalim gradovima. Često su duž cesta i ulica postavljene ograde koje vas prisiljavaju da idete na zebru ili kroz pothodnik. I ima prilično puno policije. Pitanje koje smo si postavili je, je li to tako od sukoba na Tiananmenu?

Spomenuti trg zapravo i nije klasičan trg.

Veličine je nekakvog hipodroma, ali nema na njemu nikakvih trgovina. Asfalt s jednom

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2010

foto: Marina Mayer

74

Sl. 7. Pogled na Zabranjeni grad sa sjeverne strane spomeničkom skulpturom. S jedne strane je pothodnički ulaz, s druge povijesni muzej, s treće politika, a s četvrte, sjeverne strane, je ulaz u zabranjeni grad. Cijeli plato je ograđen metalnom ogradom. Više djeluje kao loše iskorišten gradski prostor nego kao nešto impresivno.

Zabranjeni grad je veći i treba ga vidjeti (sl. 7), ali zadivit će vas samo ako niste vidjeli Kaifong. Zabranjeni grad je sav u tradicionalnom stilu s lijepom velikom carskom palačom, prostran je (0,75 km x 1 km) s mnogo građevina koje su turistima vrlo zanimljive i atraktivne. Na žalost niti u jednu se ne smije ulaziti pa to umanjuje čar. Tek kroz otvorena vrata na koja se svi naguravaju, ili kroz staklene prozore može se vidjeti prilič-

no prazna unutrašnjost zgrade, svilene tkanine, carsko prijestolje, poneka skulptura ili odjeća raznih dostojanstvenika.

Arhitektura je simetrična, s vrlo lijepim zgradama kojima su svi krovovi pozlaćeni.

Svi zidovi su, naravno crveni, a na sjevernom kraju grada nalazi se mali zeleni parkić lijepo uređen. Izvan 7-8 m visokih zidina, nalazi se 50 m široka vodna barijera, kao opkop tvrđave. Još dalje na sjeveru, na brdašcu nalazi se hram i još nekoliko zanimljivh građevina koje su praktički dio zabranjenog grada, ali izvan zidina.

Dakle treba računati na jedan manji uspon kad se idete šetati Zabranjenim gradom. Zapadno je niz jezerca po kojima voze turistički brodići. Sve ovo je vrijedno pogle-

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2010

dati ako odete u Beijing i može se reći da je dobar pokazatelj stare kineske tradicije. No, opet treba ponoviti, Zabranjeni grad će vas impresionirati ako niste bili u Kaifongu. Ovo je samo kopija. Sve je uređivano za cara, a ne za ljude kao u južnoj prijestolnici. Tu se ne stanuje. Osjećaj je da je sve umjetnije stvoreno.

Ostale obiđene zanimljivosti Beijinga

nima kad ne rade. Ipak, zgodan je bio posjet planetariju u kojem ima dosta interakcije, od prikaza neba, do igre s teleskopima (uz objašnjavanje stručne osobe). Postoje i projekcije ili nebeskog svoda ili 3D filmova.

Nedostatak: kod takvih projekcija nema žive riječi, nema komunikacije. U blizini planetarija je ZOO. Okolnosti su bile takve da nismo otišli pogledati pande.

Posjet muzeju starih astronomskih instrumenata je razočarao. Iako se pričaju bajke o staroj kineskoj astronomiji u ovom muzeju se ne može doznati puno o tomu. Većinom je sve bazirano na suradnji s europskim astronomima i na preuzimanju kopernikanskog sustava. Tu i tamo poneki zanimljiv instrument (vodena ura, sekstant...).

foto: Marina Mayer

Svim turistima je vrlo zanimljiva četvrt južno od Tiananmena u kojoj se kupuje suvenire, kako bi se reklo, od buhe do aviona. U Beijingu ima još dosta zanimljivosti, ali zbog kratkoće boravka nismo stigli puno toga obići. Pri svemu morate voditi računa i o radnom vremenu nekih ustanova i da-

75

Sl. 8. Zid iz sredine prvog tisućljeća

76

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2010

Veliki zid Priča za sebe je zid. Na glavni zid, na koji idu turisti, nismo išli. Zašto? Taj zid nije izvorni zid. Preuređen je, dotjeran samo za turiste i nije nikakvo svjetsko čudo danas napraviti zid. Drugi razlog je da je gradnja tog zida bila manje potrebna od očekivanog. Izgrađen je za vrijeme dinastije Ming.

To je doba kad je već dugo bilo u upotrebi vatreno oružje, a zna se da razvojem vatrenog oružja zidovi gube na važnosti. Stoga je puno zanimljiviji stari zaboravljeni zid, koji je građen još od starog vijeka. Malo turista ide tamo, sve je zapušteno i treba se dugo penjati uzbrdo i probijati kroz raslinje (naravno, zid je građen na hrptu brda). Visok je prosječno oko 3 m, na njemu ima busenova trave, ali pogled na padinu može ispričati priču kakvo je značenje zida bilo u vrijeme prije vatrenog oružja. Čak se ni mongolski konjanici nisu usudili direktno napadat zid (vjerojatno bi ga jedino rimska vojska mogla napadat). Ovaj zid (sl. 8) je stoljećima čuvao Kinu od nomada sa sjevera. Nepoznat je, nije održavan, ali baš zato je izvorni i nije oštećivan milijunima turističkih cipela i ‘renovacijama’.

I povratak iz Kine

pustinji Gobi. A ova pustinja je fascinantna.

Letite sat vremena iznad ničega. Ni trunke zelenila, ni ceste, ni vodotoka. Prazno, pusto, mrtvo. Kao da nadlijećete Mars (sl. 9).

Smeđe žuti pijesak, na nekim dijelovima su tvrđe, još neoglodane, stijene, malo dalje je crvenkasto tlo, vjerojatno bogato željeznim spojevima, jedno isušeno slano jezero (ili samo tako izgleda), tek u daljini zalutali altokumulus pred raspadom. Preletjeli smo dvije oaze koje ne obiluju zelenilom, ali očito skrivaju podzemnu vodu.

Nakon sat vremena napokon dolazimo do laganog prijelaza pustinje u stepska područja. Tu se već nalaze jezera i ponešto zelenog raslinja, iako je i Ulan Bator još uvijek na polupustinjskom području. Nedaleko od Bajkala (200 km) nalazi se veliko jezero Khuvsgul izuzetno lijepih boja s jednim rtom koji jako podsjeća na Zlatni rat.

Nakon Sajanskog gorja i Altaja ušli smo u sibirsko močvarno područje, a približavanjem Uralu, kao obično, gomilaju se oblaci.

Nakon Urala lijepo je vidjeti vijugavu Volgu što je znak da smo ponovo u Europi. Nadlijećemo već dobro poznate krajeve, prelazimo Ukrajinu i Mađarsku i na kraju se čudimo kako je (barem duž zračnog koridora)

Let avionom je bio nestvaran. Cijelim putem vedro vrijeme. Ispod nas izuzetno živ reljef, valovite gore pokrivene šumom, s malim jezercima u dolinama. Velik broj malenih altokumulusa koji se rijede približavanjem

foto: Ogren Variola

Time smo došli do kraja petnaestodnevnog boravka u Kini (bez dolaska i odlaska koji danas traju otprilike jedan dan). Obišli smo koliko smo mogli i stigli za to vrijeme i, opskrbljeni novim znanjem, suvenirima za prijatelje, doživljajima, krenuli put kuće (na drugu stranu naše male loptice).

Sl. 9. Marsov pejzaž pustinje Gobi

77

u Hrvatskoj zapravo sva zemlja u Slavoniji obrađena.

Sedamnaest dana bilo je fizički dosta naporno, u prvom redu zbog vrućine i sparine, pomrčinu na koju smo išli, vidjeli nismo, ali vrijedilo je pogledati krajeve kroz koje smo prošli, izvući zaključke i razbiti neke propagandne mitove koji prate Kinu. I, po ne znam koji put treba napomenuti da, ako ikad budete išli razgledat Kinu obavezno planirajte svratiti do Kaifonga. A ako ste geograf izborite se za sjedalo u avionu do prozora.

Na žalost financijska konstrukcija ne dozvoljava da se svake godine nekamo otputuje, a mi smo bili dvije godine za redom u

lovu na pomrčinu Sunca i sad slijedi pauza od nekoliko godina, no dojmovi s ovakvih putovanja traju više od nekoliko godina. Još dugo ćemo ih sabirati.

Savjet za kraj: kamo god idete koristite za planiranje putovanja Google Earth (verzija 5.0). Idealan (bez pretjerivanja) za pripremanje geografskog terena ili turističkog ili poslovnog putovanja na bilo koju točku svijeta. Nama je ovo izuzetno olakšalo snalaženje u krajevima koje smo posjetili i mogli smo si stoga ostaviti više vremena za zapažanje sitnica koje često najbolje opisuju prostor kroz koji putujete. Putujte, zapažajte, naučite!

Ogren Variola, prof. geogr.

Tehnički muzej Savska cesta 18, 10000 Zagreb, Hrvatska, e-mail: ob061@yahoo.com

KRONIKA

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2010

79

60-godišnjica EUROPSKA KONVENCIJA O LJUDSKIM PRAVIMA U Rimu je u studenom 1950. postignut povijesni dogovor, kojim je ustrojen obvezujući okvir osnovnih prava za Europu. Riječ je o Europskoj konvenciji o ljudskim pravima.

Ova je konvencija jedinstven i snažan instrument u promociji civilizacijskih normi i demokratskog napretka, te je značajno utjecala na poboljšanje života milijuna ljudi u Europi.

Konvencijom je utemeljen i Europski sud za ljudska prava, koji osigurava da članice poštuju svoje obaveze iz konvencije.

Prava zajamčena Konvencijom poglavito uključuju: pravo na život, slobodu, sigurnost, pravično suđenje, privatnost i obiteljski život, pravo na udruživanje te pravo na izražavanje vjere. Konvencijom je strogo zabranjeno mučenje i diskriminacija. Europski sud jamči da će ova prava biti sastavni dio svih europskih društava.

Jedan od najvećih uspjeha Konvencije je ukidanje smrtne kazne. Konvencijom je također poboljšan tretman djece, mentalno oboljelih, zatvorenika i migranata. Konvencija je imala snažan utjecaj na razvoj zakonodavstva članica Vijeća Europe.

Kao simbol napretka postignutog od strane Vijeća Europe u posljednjih 60 godina na području demokracije, ljudskih prava i vladavine prava, Europska konvencija o ljudskim pravima nastavit će braniti temeljne slobode svih Europljana i u budućnosti.

80

KRONIKA

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2010

KAPRUN – 155 PUTA ZAŠTO?: DESETA OBLJETNICA POGIBIJE 155 OSOBA U USPINJAČI KOD KAPRUNA Kaprun je turistička destinacija u austrijskoj pokrajini Salzburg, nedaleko od nešto poznatijeg turističkog središta Zell am See-a i stotinjak kilometara jugozapadno od grada Salzburga (sl. 1). U Kaprunu je razvijen cjelogodišnji turizam, a nadaleko je poznat po ledenjaku Kitzsteinhorn koji se nalazi u neposrednoj blizini samog mjesta. Veći dio ledenjaka pretvoren je u skijalište i na njemu je, u pravilu, moguće cjelogodišnje skijanje.1 No, Kaprun je poznat i po stravičnoj nesreći koja se dogodila prije deset godina prilikom čega je došlo do stradavanja i pogibije 155 ljudi i čija se deseta obljetnica ove godine obilježava. Što se zapravo dogodilo 11. studenog 2000. godine?

U to doba pristup na skijalište bio je moguć putem uspinjače (potplaninskog vlaka) koja je vozila od podnožja planine do 2 450 metara n.v. odakle su se dalje nastavljale žičare po skijalištu te kabinskom žičarom manjeg kapaciteta. No, uspinjača se više koristila radi bržeg putovanja na skijalište od kabinske žičare. Trasa navedene uspinjače bila je dugačka 3 900 metara, od kojih je 3 300 metara prolazila kroz

Sl. 1. Geografski smještaj Kapruna 1

Skijaška sezona odvija se od sredine rujna do sredine srpnja, a ako su sniježne prilike povoljne, sezona traje cijelu godinu.

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2010

81

Sl. 2. Nekadašnja uspinjača koja je vodila na skijalište Kitzsteinhorn pored Kapruna tunel2 (sl. 2).

Toga se jutra u uspinjaču ukrcao 161 putnik i kondukter. Ubrzo nakon ulaska uspinjače u tunel, električna grijalica u stražnjem (donjem) dijelu vlaka uzrokovala je požar (kasnije se ispostavilo da navedena grijalica uopće nije bila predviđena za korištenje Sl. 3. Tunel uspinjače nakon požara u takvom tipu prijevoznog sredstva). Vatra je zahvatila sustav za kočenje prilikom čega se uspinjača automatski zaustavila. Radi gubitka tlaka u sustavu, u početku nije bilo moguće otvoriti vrata uspinjače stoga su ljudi izlazili kroz prozore i dio ih se pokušao spasiti bježanjem uzbrdo kroz tunel. Ubrzo se požar proširio na čitav vlak (Meyer, 2003). Posljedice su bile stravične (sl. 3).

Poginulo je 155 ljudi, od toga 150 ljudi iz uspinjače, tri djelatnika na gornjoj postaji uspinjače koje je zahvatio dim iz tunela te kondukter i putnik iz silazećeg vagona uspinjače.

Spasilo se 12 osoba i to na način da su bježali prema dolje kroz tunel te ih tako nije zahvatio ‘’efekt dimnjaka’’ kao ostale (Meyer, 2003).

Poginulo je 92 Austrijanca, 37 Nijemaca, 10 Japanaca, 8 Amerikanaca, 4 Slovenca, 2 Nizozemca, 1 Britanac i 1 Čeh.

2

Uspinjača je, najjednostavnije rečeno, oblik žičare gdje vučno uže vuče vagon po tračnicama. U smislu prijevoza putnika upotrebljava se u gradovima i na skijalištima za prijevoz na neko uzvišenje. Postoji nekoliko varijanti uspinjača. S obzirom na broj vagona razlikujemo uspinjače s jednim ili s dva vagona. Varijanta uspinjače s jednim vagonom podrazumijeva kretanje vagona gore-dolje po tračnicama, dok varijanta s dva vagona podrazumijeva kretanje jednog vagona gore i, u isto vrijeme, drugog vagona dolje. S obzirom na broj kolosijeka razlikujemo uspinjače s jednim kolosijekom gdje postoji skretište za mimoilaženje vagona na sredini trase ili s dva neovisna kolosijeka.

Postoje varijante uspinjače čije se tračnice nalaze na površini ili u podzemlju. Uspinjača kod Kapruna pripadala je jednokolosječnoj varijanti s dva vagona čija je trasa većinom bila položena kroz podzemlje. Kapacitet jednog vagona bio je 180 osoba (Günther, 1999).

82

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2010

Posljedice su bile nesagledive. Osim novčane odštete koja je isplaćena obiteljima poginulih, nesreća je imala posljedice i na turizam Kapruna. Te je sezone prevezeno manje putnika žičarama na skijalištu Kaprun i zabilježen je pad broja gostiju. Turizam Kapruna trebao je nekoliko godina da se oporavi od posljedica nesreće.

Uspinjača je nakon nesreće trajno zatvorena i više nije u uporabi. Iduće godine, paralelno s postojećom kabinskom žičarom, sagrađena je moderna kabinska žičara kao Sl. 4. Memorijalni centar u spomen ponadomjestak za uspinjaču. U spomen poginulima u nesreći u Kaprunu ginulima, pored donje postaje sagrađen je memorijalni centar (sl. 4).

Nema smisla govoriti o izbjegavanju tunela, ali ova nesreća, kao i slične nesreće u tunelima (npr. u cestovnim tunelima Mont Blanc 1999. godine, Tauern 1999. godine, St. Gotthard 2001. godine) (Beard, 2009) ukazuju na potrebu održavanja visoke razine sigurnosti i stalnih provjera sustava u tunelima, ali i na potrebu ljudske snalažljivosti i znanja o postupanju u opasnim situacijama, stoga neka ovaj kratki članak bude doprinos svemu navedenom.

Slaven Gašparović

Literatura: Beard, A. N., 2009: Fire safety in tunnels, Fire Safety Journal, 44 (2), 276-278.

Günther, W. A., 1999: Seilbahntechnik, Technische Universität München, München Meyer, H. J., 2003: The Kaprun cable car fire disaster – aspects of forensic organisation following a mass fatality with 155 victims, Forensic Science International, 138 (1-3), 1-7.

INFO KARTICA

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2010

83

NAJVIŠI EUROPSKI CESTOVNI PRIJEVOJ Prijevoj bi u prometnom smislu označavao reljefno sniženi, ulegnuti dio između dva uzvišenja kojim prolazi prometnica od točke A do točke B i koji omogućuje lakši prijelaz kroz reljefno uzvišeno područje. U Europi su prijevoje lokalni stanovnici koristili od davnina, a šire su postali poznati u vrijeme rimskih osvajanja. Tijekom vremena i razvojem prometa značenje prijevoja je raslo (Pyatt, 1984). Danas pojedini prijevoji imaju izrazito prometno značenje, kao primjer se može navesti cestovni prijevoj Brenner između Austrije i Italije kojim godišnje prođe više od 4 500 000 vozila (www.autobrennero.it).

No, postavlja se pitanje koji je najviši cestovni prijevoj u Europi? Na ovo pitanje nije moguće jednoznačno odgovoriti. Stoga krenimo redom.

Postoji čitav niz prometnica kroz planinska područja Europe koje nisu asfaltirane (tzv. off road) i kojima je omogućeno prometovanje samo posebnim terenskim vozilima, brdskim biciklima ili pješačenjem. Niz prijevoja postoji i u obliku planinarskih staza koje vode kroz teško pristupačna, ponekad čak i trajno zasnježena područja. Takve neasfaltirane prometnice i planinarske staze nećemo ovoga puta uzimati u obzir.

Kao dva najviša cestovna prijevoja u Europi ističu se Col de l’Iseran (2 770 m n. v.) i Cime de la Bonette (2 802 m n. v.), oba se nalaze u Francuskoj i „vode bitku’’ koji je najviši asfaltirani cestovni prijevoj u Europi. Čini se sve tako jednostavno, a nije.

Col de l’Iseran nalazi se u regiji Rhone-Alpes, u departmanu Savoie. Nalazi se na prometnici koja povezuje poznatu turističku destinaciju Val d’Isère na sjeveru i naselje Bonneval-sur-Arc na jugu (sl. 1). Zbog velike količine snijega i nepovoljnih vremenskih uvjeta prijevoj je zatvoren za promet od listopada do lipnja. Kod ovog prijevoja nema ništa spornog s obzirom na ranije postavljenu definiciju prijevoja (sl. 2).

Sl. 1. Geografski smještaj prijevoja Col de l’Iseran

84

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2010

Problem nastaje kod prijevoja Cime de la Bonette. Da bi se u potpunosti shvatila problematika, valja se spustiti malo niže, na kilometar udaljeni prijevoj Col de la Bonette (2 715 m n.v.) (sl. 3). Navedeni se prijevoj nalazi u regiji Provence-Alpes-Cote d’Azur, na granici departmana Alpes-Maritimes i Alpes-de-Haute-Provence. Povezuje naselja Jausiers na sjeveru i Saint-Etienne-deTinée na jugu. Kao i Col de l’Iseran i ovaj je prijevoj zbog nepovoljnih vremenskih uvjeta i snijega zatvoren za promet od listopada do lipnja.

Sl. 2. Col de l’Iseran S prijevoja Col de la Bonette vodi jedna kružna, dva kilometra dugačka, asfaltirana cestovna prometnica oko uzvišenja Cime de la Bonette (2 860 m) koja u svojoj najvišoj točki doseže nadmorsku visinu 2 802 metra koje se također naziva Cime de la Bonette. Radi se, dakle, o prometnici koja počinje i završava u istoj točki (na prijevoju Col de la Bonette) i kao takva se teško može smatrati prijevojem s obzirom da je riječ, praktično, o panoramskoj cesti oko uzvišenja (sl. 4).

No, u mnogim turističkim vodičima i na mnogim internet stranicama upravo se Cime de la Bonette označava kao najviši europski cestovni asfaltirani prijevoj. Suprotna mišljenja označavaju ovaj prijevoj kao svojevrsnu laž ili obmanu i ističu Col de l’Iseran kao najviši europski cestovni prijevoj. Postavlja se i pitanje je li Cime de la Bonette uopće prijevoj s obzirom da se, tehnički gledano, radi o najvišoj točki koju postiže prometnica oko uzvišenja.

Ukoliko se Col de la Bonette usporedi s ostalim cestovnim prijevojima, on je na četvrtom

Sl. 3. Geografski smještaj prijevoja Col de la Bonette

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2010

85

Sl. 4. Pogled s uzvišenja Cime de la Bonette da prijevoj Col de la Bonette (u prvom planu je kružna cesta oko uzvišenja, prijevoj je u središnjem dijelu fotografije) mjestu s obzirom da su, osim Col de l’Iserana, od njega viši i talijanski Passo dello Stelvio (2 758 m n. v.) i Col Agnel (2 744 m n. v.) na francusko-talijanskoj granici. Zanimljivo je da se oko pitanja koji je prijevoj viši ne mogu složiti niti sami Francuzi. No, svakako mogu biti ponosni da se diskusija vodi oko problema koji se nalazi na njihovom teritoriju i kao takvo ima i značajno turističko značenje. Svakako da bi po definiciji prijevoja Col de l’Iseran bio najviši europski cestovni asfaltirani prijevoj s obzirom da spaja različite točke u prostoru i najniža je točka između reljefnih uzvišenja preko koje prolazi cestovna prometnica.

Kako Alpe predstavljaju najveću prirodnu prepreku u prometnom povezivanju Europe, u nastavku je pregled najznačajnijih alpskih asfaltiranih cestovnih prijevoja svrstanih prema nadmorskoj visini.

Literatura i Izvori: Pyatt, E. C., 1984: The Passage of the Alps: From Hannibal to the Motorway, Robert Hale, London.

Autokarta Alpen – Alpi – The Alps – Les Alpes, 1:600 000, Freytag & Berndt, Austrija, 1999.

Autokarta France, 1:750 000, Marco Polo, Njemačka, 2002.

Autostrada del Brennero, dati traffico, www.autobrennero.it (07.06.2010.)

Enciklopedija Brittanica, www.brittanica.com (07.06.2010.)

Slaven Gašparović

Tab. 1. Najznačajniji alpski cestovni prijevoji Naziv prijevoja

Lokacija

Država

Nadmorska visina (m)

Cole de l’Iseran

Val d’Isère - Bonneval-sur-Arc

Francuska

2770

Passo dello Stelvio

Spondinig - Bormio

Italija

2758

Col Agnel

Queyras - Sampeyre

Francuska / Italija

2744

Col de la Bonette

Jausiers - Saint-Etienne-de-Tinée

Francuska

2715

Col de Restefond

Col de la Bonette - Jausiers

Francuska

2692

Col du Galibier

Col du Lautaret - Valloire

Francuska

2646

Passo di Gavia

Bormio - Ponte di Legno

Italija

2621

Hochtor

Zell am See - Heiligenblut

Austrija

2505

Umbrailpass

Santa Maria - Bormio

Švicarska / Italija

2501

Nufenenpass

Ulrichen - Airolo

Švicarska

2478

Timmelsjoch

Obergurgl - Merano

Austrija / Italija

2474

Col du Grand-Saint-Bernard

Martigny - Aosta

Švicarska / Italija

2469

Furkapass

Hospental - Ulrichen

Švicarska

2431

Flüelapass

Davos - Susch

Švicarska

2383

Col d’Izoard

Briançon - Guillestre

Francuska

2360

Col de la Lombarde

Isola - Vinadio

Francuska

2351

Passo del Bernina

Pontresina - Poschiavo

Švicarska

2330

Passo Forcola di Livigno

Livigno - Poschiavo

Italija

2315

Albulapass

Tiefencastel - La Punt

Švicarska

2312

Passo di Foscagno

Bormio - Trepalle

Italija

2291

Julierpass

Tiefencastel - Silvaplana

Švicarska

2284

Sustenpass

Innertkirchen - Wassen

Švicarska

2259

Col d’Allos

Colmars - Barcelonnette

Francuska

2250

Passo Sella

Val Gardena - Val di Fassa

Italija

2244

Passo Pordoi

Canazei - Andraz

Italija

2239

Passo di Giau

Pocol - Selva di Cadore

Italija

2233

Passo d’Eira

Livigno - Trepalle

Italija

2208

Passo di Valparola

Cortina - S. Cassiano

Italija

2192

Col du Petit Saint-Bernard

Bourg-Saint-Maurice - Prè-Saint-Didier

Francuska / Italija

2188

Grimselpass

Gletsch - Innertkirchen

Švicarska

2165

Fuornpass

Zernez - Santa Maria

Švicarska

2149

Passo Falzarego

Andraz - Cortina

Italija

2117

Splügenpass

Splügen - Chiavenna

Švicarska / Italija

2113

Col de Vars

Guillestre - Jausiers

Francuska

2109

Jaufenpass

Sterzing - Merano

Austrija / Italija

2099

Gotthardpass

Andermatt - Airolo

Švicarska

2091

Col du Mont Cenis

Lanslebourg - Susa

Francuska / Italija

2084

Col de la Croix de Fer

Bourg d’Oisans - Saint-Jean-d’Arves

Francuska

2067

Passo del San Bernardino

Hinterrhein - Mesocco

Švicarska

2065

Col du Lautaret

Briançon - la Grave

Francuska

2058

Stallersattel

St. Jakob - Antholz

Austrija / Italija

2052

Oberalppass

Andermatt - Disentis

Švicarska

2044

Col de Sestriere

Roreto - Cesana Torinese

Italija

2033

Bielerhöhe

Partenen - Galtür

Austrija

2032

Simplonpass

Brig - Domodossola

Švicarska

2005

Würzjoch

Eisacktal - Val Badia

Italija

2003

Passo San Marco

Bergamo - Morbegno

Italija

1985

Col de la Madeleine

La Chambre - Moûtiers

Francuska

1984

Passo di Rolle

Predazzo - S. Martino di Castrozza

Italija

1984

Colle della Maddalena

Larche - Vinadio

Francuska / Italija

1948

Klausenpass

Altdorf - Linthal

Švicarska

1948

Passo San Pellegrino

Moena - Falcade

Italija

1918

Lukmanierpass

Disentis - Biasca

Švicarska

1916

Passo Croce Domini

Breno - Bagolino

Italija

1893

Passo Tonale

Ponte di Legno - Fucine

Italija

1883

Col de Tende

Tende - Cuneo

Francuska / Italija

1870

Col de Montgenevre

Briançon - Ceasana Torinese

Francuska / Italija

1854

Passo del Vivione

Val di Scalve - Edolo

Italija

1819

Malojapass

Silvaplana - Chiavenna

Švicarska

1815

Passo Tre Croci

Cortina - Auronzo

Italija

1809

Arlbergpass

St. Anton am Arlberg - Langen

Austrija

1793

Flexenpass

Zürs - Arlebrgpass

Austrija

1773

Turracher Höhe

Turrach - Ebene-Reichenau

Austrija

1763

Col de l’Echelle

Briançon - Bardonecchia

Francuska / Italija

1760

Karerpass

Nova Levante - Vigo di Fassa

Italija

1752

Radstädter Tauern

Radstadt - Mauterndorf

Austrija

1739

Campo Carlo Magno

Dimaro - Tione di Trento

Italija

1682

Colle Maniva

Val Trompia - Bagolino

Italija

1664

Katschberg

St. Michael - Rennweg

Austrija

1641

Passo Monte Croce

Sexten - S. Stefano

Italija

1636

Gerlospass

Krimml - Gerlos

Austrija

1630

Vršič

Kranjska gora - Bovec

Slovenija

1611

Col de Turini

Vésubie - Sospel

Francuska

1607

Naßfeldpass

Hermagor - Pontebba

Austrija / Italija

1552

Col de la Forclaz

Chatelard - Martigny

Švicarska

1527

Reschenpass

Nauders - Graun

Austrija / Italija

1507

Brennerpass

Innsbruck - Brixen

Austrija / Italija

1370

Passo Cereda

Primiero - Agordo

Italija

1369

Plöckenpass

Tolmezzo - Kötschach-Mauthen

Austrija / Italija

1360

Passo della Presolana

Clusone - Val di Scalve

Italija

1286

Pass Thurn

Jochberg - Mittersill

Austrija

1274

Aflenzer Seeberg

Mariazell - Bruck an der Mur

Austrija

1254

Col Bayard

La Mure - Gap

Francuska

1248

Jezersko

Bad Eisenkappel - Jezersko

Slovenija/Austrija

1218

Fernpass

Lermoos - Nassereith

Austrija

1212

Präbichl

Eisenerz - Leoben

Austrija

1204

Iselbergpass

Lienz - Winklern

Austrija

1204

Passo del Aprica

Edolo - Sondrio

Italija

1181

Col de la Croix Haute

Grenoble - Gap

Francuska

1167

Predel

Bovec - Tarvisio

Slovenija / Italija

1156

Ljubelj (tunel)

Tržič - Ferlach

Slovenija /Austrija

1067

Brünigpass

Meiringen - Luzern

Švicarska

1035

Semmering

Gloggnitz - Mürzzuschlag

Austrija

965

Pyhrnpass

Spittal am Pyhrn - Pyhrn

Austrija

945

Izvor: autokarta Alpen, Freytag & Berndt; autokarta France, Marco Polo; www. brittanica. com, 07.06.2010.; autorovo istraživanje

88

KARTA GOVORI

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2010

Tipologija

ruralnih područja

Hrvatske

Izvor: Lukić, A. (2009) Tipologija ruralnih područja Hrvatske – geografski aspekt, doktorska disertacija, Geografski odsjek Prirodoslovno-matematičkog fakulteta, Zagreb

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2010

89

Predstavljena tipologija pokušaj je i prilog razumijevanju suvremenih procesa u ruralnim i periurbanim naseljima Hrvatske. Izrađena je utvrđivanjem međusobne povezanosti 58 varijabli na razini naselja, analiziranih u 11 skupina: lokacijska obilježja naselja; broj, razmještaj i sastav stanovništva; demografska dinamika; zaposlenost i cirkulacija stanovništva; socio-ekonomska struktura naselja; značaj i struktura poljoprivrede kao izvora prihoda; način korištenja zemljišta; funkcije i stanje stambenog fonda; infrastrukturna opremljenost kućanstava; centralitet naselja; dostupnost centralnim i funkcionalno jače opremljenim naseljima. Faktorska i klaster analiza osnovne su metode korištene u izradi tipologije.

Dostupnija, o cirkulaciji ovisna ruralna ili periurbana područja

(638 naselja, 200.609 stanovnika) U naseljima ovog tipa živi 4,5 posto stanovnika Hrvatske. Pogled na kartu otkriva izraženu regionalnu komponentu u prostornom razmještaju. Zagrebački prsten (uži i širi, sve do Jastrebarskog, Vukomeričkih gorica i Pokuplja) te Hrvatsko zagorje čine gotovo ekskluzivne zone takvih ruralnih područja u državi. Tu se ona isprepleću ponajviše s opisanim dinamičnim, strukturno jačim područjima. Iako komplementaran, u prosjeku se ovaj tip naselja ipak podosta razlikuje od prethodnog, već i po osnovnim obilježjima: naselja su manja (veličina prosječnog naselja je 314,4 stanovnika, 43,2 posto svih naselja je manje od 100 st.), rjeđe su naseljena (85,5 st/km2) i sa slabije razvijenim funkcijama. Njihovo važno obilježje je izuzetno velika dostupnost sustava središnjih naselja, što je rezultat njihove veće zastupljenosti u sjeverozapadnom i središnjem dijelu Hrvatske te guste mreže lokalnih prometnica. Naselja ovog tipa apsolutno prednjače u odnosu na sva ostala po udjelu dnevnih cirkulanata (36,5 %), a imaju i najveći udio zaposlenih dnevnih cirkulanata u ukupnom broju zaposlenih (60,3 %). Svi ti pokazatelji upućuju na njihovu veću ovisnost o funkciji rada izvan mjesta stanovanja.

Tržišno orijentirana poljoprivredna ruralna područja

(1710 naselja, 522.234 stanovnika) Dominantna obilježja ovog tipa ruralnih područja su značaj poljoprivrede kao važnog izvora prihoda kućanstava i njena usmjerenost k tržištu. Obuhvaćaju gotovo četvrtinu (24 %) ukupne površine Hrvatske sa 11,8 posto stanovništva. Najzastupljenija su u Istočnoj Hrvatskoj, u kojoj čine 61,3 posto svih naselja, a prostorno se nastavljaju na daruvarski, bjelovarski i križevački kraj te dijelove Podravine i Međimurja u Središnjoj Hrvatskoj. Djelatnosti primarnog sektora u prosječnom naselju tog klastera čine vrlo visoki udio od 72,7 posto svih radnih mjesta, a nešto više od petine ukupnoga čini poljoprivredno stanovništvo (22,1 %). U njima je gotovo polovica ukupno korištenog poljoprivrednog zemljišta Hrvatske (46,9 %), a taj udio još je veći u kategoriji oranica i vrtova (53,7 %). Prosječna veličina naselja je 305,4, dok je prosječna gustoća naseljenosti 38,4 st/km2.

Ekonomski diverzificirana ruralna područja (pretežito turistička)

(913 naselja, 267.833 stanovnika) Klaster obuhvaća 13,5 posto svih naselja i u njemu živi 6 posto ukupne populacije. U prostornom razmještaju ovog klastera dominira uski priobalni kopneni pojas, otoci (diferencijacija je izraženija na velikim otocima) i samo neki, manji dijelovi neposrednog turistički razvijenijeg ili ekonomski diverzificiranijeg zaleđa. To su ponajprije područja u kojima je analizom varijabli utvrđena izrazita koncentracija uslužnog sektora i s njime povezanih

90

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2010

aktivnosti u socio-ekonomskoj strukturi stanovništva i koja čine jezgru hrvatskog turizma.

Mali značaj poljoprivrede i primarnog sektora posljedica je prvenstveno nadmoćnosti tercijara, a posebno ugostiteljske i turističke djelatnosti, po kojima je klaster i nazvan. Ovaj tip ima i prosječno najveći udio stanova za odmor u ukupnom broju stanova (38,1%) te daleko najviši udio poljoprivrednih kućanstava koja se bave turizmom, smještajem i drugim aktivnostima vezanima uz slobodno vrijeme. Prosječna veličina naselja je 293,4 stanovnika, a gustoća 35,2 st/km2.

Ruralna područja poljoprivredne ekstenzifikacije i slabe demografske dinamike (1380 naselja, 239.985 stanovnika)

Ruralna periferija

(991 naselje, 58.317 stanovnika) Naselja ova dva tipa isprepleću se u prostoru i zajedno obuhvaćaju čak 35,9 posto državne površine, ali u njima živi samo 6,7 posto stanovništva Hrvatske. Postoje površinom veća područja s izrazitijom koncentracijom naselja tih dvaju tipova - područja u kojima prevladavaju ili čak i dominiraju. Osim njih, oba tipa javljaju se kao „džepovi“ ekstenzifikacije i periferije u svim hrvatskim regijama, uglavnom u brdsko-planinskim i pograničnim područjima te u obalnom zaleđu i otočnoj unutrašnjosti. Površinom veća područja izrazite dominacije ekstenzifikacije i slabe demografske dinamike su središnja i sjeverna Istra, a ruralne periferije Lika, Kordun, Banovina i šibenska Zagora. U Gorskom kotaru i Karlovačkom Pokuplju oba se tipa miješaju. Džepovi izrazite ekstenzifikacije su neki pogranični dijelovi Hrvatskog zagorja, Bukovice, dijelovi Cetinskog i Imotskog kraja, Konavala. Izraziti džepovi ruralne periferije su Žumberak te obronci slavonskih gora (Papuk, Psunj, Dilj i Krndija). Prosječna veličina naselja u pozitivnijem tipu je 173,9 stanovnika, uz prosječnu gustoću od 23,7 st/km2. U tipu ruralne periferije prosječno naselje ima 58,8 stanovnika, mala naselja (200-499 stanovnika) čine samo 5 posto, a naselja većih od 500 stanovnika nema.

Prosječna „rijetkoća“ naseljenosti ruralne periferije je 5,7 st/km2. Oba tipa su prosječno viša od 300 m/nm.

U razdoblju od 1961. do 2001. godine 990 od 991 naselja ruralne periferije smanjilo je broj stanovnika, i to njih dvije trećine za četiri ili više puta. U tipu ekstenzifikacije situacija je samo nešto bolja jer je ukupan broj stanovnika smanjen u 91,1 posto svih naselja, a oko polovice ih se „samo“ prepolovilo. Ono po čemu se ta dva tipa u demografskoj slici znatnije razlikuju su dobna i obrazovna struktura te pokazatelji prirodne promjene koji su povoljniji u tipu ekstenzifikacije. Ruralna periferija je ovisna o poljoprivredi i primarnom sektoru, ali je ta poljoprivreda manje dohodovna i komercijalna u usporedbi s ostalim tipovima. U tipu poljoprivredne ekstenzifikacije je manji udio socijalnog ugara, a ta su područja i manje ovisna o poljoprivredi i primarnom sektoru. No, možda je najvažnije da je to stanovništvo, posebno zaposleni, ipak znatno mobilnije od onog u ruralnoj periferiji, nadomještajući time male izvore prihoda iz primarne grane.

Izvor: Lukić, A., 2009: Tipologija ruralnih područja Hrvatske – geografski aspekt, doktorska disertacija, Geografski odsjek Prirodoslovno-matematičkog fakulteta, Zagreb

Aleksandar Lukić

DOGAĐANJA

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2010

91

92

DOGAĐANJA

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2010

17. DRŽAVNO NATJECANJE IZ GEOGRAFIJE VINKOVCI, 11.-13. 05. 2010.

Državno natjecanje iz geografije 2010. godine održano je u Vinkovcima od 11. do 13. svibnja 2010. godine, u Gimnaziji Matije Antuna Reljkovića. Na temelju rezultata županijskih natjecanja, Državno povjerenstvo pozvalo je na 17. Državno natjecanje iz geografije 84 učenika osnovnih i 56 učenika srednjih škola, odnosno ukupno 140 učenika i 125 mentora iz 116 osnovnih i srednjih škola. I ove godine na državnom natjecanju sudjelovali su učenici iz svih županija Republike Hrvatske.

Ove je godine promijenjen sustav pozivanja učenika na državno natjecanje. Županijska povjerenstva dostavila su, sukladno pravilima natjecanja iz geografije, popis predloženika i dokumentaciju predloženika s najboljim rezultatima. Grad Zagreb imao je mogućnost predložiti učenike s devet najboljih rezultata, Splitsko-dalmatinska, Primorsko-goranska i Osječko-baranjska županija učenike sa šest najboljih rezultata, a županijska povjerenstva ostalih županija predlagala su učenike s tri najbolja rezultata. Budući da na županijskom natjecanju iz geografije nema dodatnog testiranja u slučajevima kada više učenika osvoji isti broj bodova, županijska povjerenstva mogla su predložiti sve učenike s devet, šest odnosno s tri najbolja rezultata.

Na županijskom natjecanju iz geografije 2010. godine sudjelovalo je 1768 učenika osnovnih škola i 875 učenika srednjih škola, odnosno ukupno 2643 učenika. Državno je povjerenstvo od županijskih povjerenstava zaprimilo 823 prijave predloženika za državno natjecanje (478 iz osnovnih i 345 iz srednjih škola). Sukladno kvotama odobrenim od Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, državno povjerenstvo od toga je broja pozvalo na državno natjecanje 4,7% sudionika županijskog natjecanja za osnovne škole i 6,4% sudionika županijskog natjecanja za srednje škole.

Broj učenika iz pojedinih županija na državnom natjecanju iz geografije ukazuje na značajne prostorne razlike u zastupljenosti pozvanih učenika (sl. 1). Iz osnovnih škola na državnom natjecanju sudjelovali su učenici iz 19 županija i Grada Zagreba (sl. 2). Samo Zagrebačka županija nije imala predstavnika iz osnovnih škola na ovogodišnjem državnom natjecanju. Među 84 pozvanih učenika osnovnih škola, najveći udio imali su učenici iz Grada Zagreba (20% pozvanih učenika). Po udjelu slijedile su Splitsko-dalmatinska, Primorsko-goranska, Međimurska, Krapinsko-zagorska, Vukovarsko-srijemska i Istarska županija. Najmanji udio imale su Ličko-senjska i Karlovačka županija. Indikativna je mala zastupljenost učenika iz Osječko-baranjske županije i velika zastupljenost učenika 6. razreda iz Grada Zagreba.

U kategoriji srednjih škola prostorne su razlike još izraženije (sl. 3). Sisačko-moslavačka, Ličko-senjska, Virovitičko-podravska, Brodsko-posavska, Zadarska i Šibensko-kninska županija nisu imale predstavnika iz srednjih škola na ovogodišnjem državnom natjecanju.

Sudjelovali su učenici iz 14 županija i Grada Zagreba. Od 56 pozvanih učenika, trećina je bila iz Grada Zagreba, a po zastupljenosti slijedili su učenici iz Primorsko-goranske, Split-

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2010

93

Sl. 1. Broj učenika na 17. državnom natjecanju iz geografije po županijama sko-dalmatinske, Osječko-baranjske i Međimurske županije. Od učenika prvog razreda, pozvanih na državno natjecanje, iz Grada Zagreba bilo je 46% natjecatelja, a u trećem razredu 56% natjecatelja.

Ovogodišnje državno natjecanje bilo je organizacijski i stručno na visokoj razini, čime se nastavlja tradicija dobro organiziranih natjecanja iz geografije. Natjecateljski dio sastojao se od testa i praktičnog rada, a posebni dio od predavanja za mentore i terenskog izlaska u istočni i zapadni dio Vukovarsko-srijemske županije. U testovima za pojedine razrede bilo je 30 zadataka (20 zadataka s dva boda i 10 zadataka s tri boda), s približno podjednakim udjelom zadataka otvorenog i zatvorenog tipa. U vrednovanju odgovora primijenjen je sustav parcijalnog bodovanja. U praktičnim radovima, u kojima je provjeravana razvijenost geografskih vještina, natjecatelji su mogli osvojiti maksimalno 30 bodova. Natjecatelji su u prosjeku ostvarili vrlo dobre rezultate (tab. 1). Raspon varijacije najveći je u sedmom razredu (43,5 bodova), a najmanji u petom razredu (23 boda).

Za osvojena prva tri mjesta najbolji natjecatelji primili su priznanja. Učenici koji su osvojili 4.-10. mjesto primili su pohvalnice s upisanim osvojenim mjestom, a ostali natjecatelji pohvalnice za sudjelovanje na državnom natjecanju.

94

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2010

Sl. 2. Udio učenika osnovnih škola iz pojedinih županija na 17. državnom natjecanju iz geografije

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2010

95

Sl. 3. Udio učenika srednjih škola iz pojedinih županija na 17. državnom natjecanju iz geografije

Tab. 1. Aritmetičke sredine osvojenih bodova po razredima i segmentima natjecanja ukupno

test

praktični rad

ukupno

test

praktični rad

5. razred

81,2

57,3

23,9

1. razred

77,5

54,8

22,7

6. razred

81,7

56,4

25,3

2. razred

70,4

45,6

24,8

7. razred

84,8

61,3

23,5

3. razred

82,5

58,5

24,0

8. razred

76,6

55,6

21,0

4. razred

79,3

52,7

26,6

96

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2010

Najbolji natjecatelji na 17. Državnom natjecanju iz geografije su: 5. razred rang

ime i prezime

mentor

škola

županija

bodovi

1

Valentina Meglić

Tatjana Pongrac

OŠ Veliko Trgovišće, PŠ Dubrovčan

Krapinskozagorska

91

2

Sven Lasta

Iveta Vranjić

Češka OŠ J. Ružička, Končanica

Bjelovarskobilogorska

90

3

Ela Grgurević

Jelica Kovačić

OŠ Ostrog, Kaštel Lukšić

Splitskodalmatinska

89,5

županija

bodovi

6. razred rang

ime i prezime

mentor

škola

1

Matea Bačić

Ivana Balaško

OŠ Gornja Vežica, Rijeka

Primorskogoranska

2

Matea Kuljanić

Ana Matić

OŠ Josipa Kozarca, Vinkovci

Vukovarskosrijemska

89

3

Petar Orlić

Brigita Gajski Stiperski

OŠ Josipa Račića, Zagreb

Grad Zagreb

88,5

županija

bodovi

92,5

7. razred rang

ime i prezime

mentor

škola

1

Martin Malović

Danijela Barić

OŠ Trnsko, Zagreb

Grad Zagreb

97,5

2

Fabijan Čorak

Ksenija Krušić

OŠ Remete, Zagreb

Grad Zagreb

92

3

Matej Vereš

Nevenka Ivković OŠ Višnjevac, Osijek

Osječkobaranjska

91

8. razred rang

ime i prezime

mentor

škola

županija

bodovi

Sisačkomoslavačka

92,5

1

Mislav Glibo

Anka Puljarić

OŠ Zvonimira Franka, Kutina

2

Andrea Rusković

Ivan Ćužić

OŠ Skalice, Split

Splitskodalmatinska

89

3

Viktor Čižić

Nevenka Pokos

OŠ Dobriše Cesarića, Zagreb

Grad Zagreb

83

Nikola Vujnović

Ivan Marinović

OŠ Dobriše Cesarića, Požega

Požeškoslavonska

83

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2010

97

1. razred rang

županija

bodovi

1

Albert Škegro

Nidija Meštrović

V. gimnazija, Zagreb

Grad Zagreb

92

2

Petra Pajtak

Dragica Marčec

Prva gimnazija Varaždin, Varaždin

Varaždinska

85

Paula Kovačić

Marija Trepše

V. gimnazija, Zagreb

Grad Zagreb

85

Stela Jelenić

Renata Grbac-Žiković

Gimnazija A. Mohorovičića u Rijeci, Rijeka

Primorskogoranska

84

3

ime i prezime

mentor

škola

2. razred rang

ime i prezime

mentor

škola

županija Osječkobaranjska

bodovi

1

Tomislav Pilkić

Zvonimir Bušić

Gimnazija Antuna Gustava Matoša, Đakovo

2

Marko Dujić

Miljenko Kljaić

Srednja škola Bartola Kašića, Grubišno Polje

Bjelovarskobilogorska

78,5

3

Petar Laus

Vica Podbevšek

Srednja škola Korčula, Korčula

Dubrovačkoneretvanska

77,5

županija

bodovi

84

3. razred rang 1

ime i prezime

mentor

škola

Karlo Lugomer

Lidija Krušlin

XV. gimnazija, Zagreb

Grad Zagreb

96,5

2

Tomislav Belić

Valentina Pirc Mezga

Srednja škola Prelog, Prelog

Međimurska

95

3

Luka Kordić

Goranka Marković

I. gimnazija, Zagreb

Grad Zagreb

93

županija

bodovi

4. razred rang

ime i prezime

mentor

škola

1

Tomislav Šimunović

Snježana Idžaković Rožanković

2

Mirna Cerovac

Ana Jukić

I. gimnazija, Osijek

Osječkobaranjska

84

Sanjin Ružić

Hrvoje Grofelnik

Gimnazija A. Mohorovičića u Rijeci, Rijeka

Primorskogoranska

84

Melany Ćurić

Hrvoje Grofelnik

Gimnazija A. Mohorovičića u Rijeci, Rijeka

Primorskogoranska

83

Petra Lacković

Mirjana Zagorc

Druga gimnazija, Varaždin

Varaždinska

83

3

Gimnazija Velika Gorica, Velika Gorica

Zagrebačka

92

98

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2010

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2010

99

ERRATA CORRIGE Geografski horizont 2/2009

• U članku SEJŠELI – RAZVIJENA AFRIČKA DRŽAVA? Ivana Šulca, zbog tehničke pogreške na str. 59 nedostaju redni brojevi u popisu izvora:

1. Atlas svijeta (ur. Klemenčić, M.), Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb, 2007.

2. CIA, The World Factbook, http://www.cia.gov/library (22.06.2009.)

3. Migration and Tourism Statistics 2008, http://www.nsb.gov.sc/ (21.06.2009.)

4. Population and Vital Statistics 2008, http://www.nsb.gov.sc/

(21.06.2009.)

5. Seychelles in Figures 2008 Edition: Population and Vital Statistics, http:// www.nsb.gov.sc/ (21.06.2009.)

6. Seychelles National Meteorological Service, http://www.pps.gov.sc/meteo/ index.html, (16.06.2009.)

7. Seychelles-Mauritius Plateau, Encyclopædia Britannica Online, http:// www.britannica.com/EBchecked/topic/537259/Seychelles-Mauritius-Plate au (02.06.2009.)

8. Statistical Abstract 2007: External Trade, http://nsb.gov.sc/ (21.06.2009.)

9. Statistical Abstract 2007: Migration and Tourism, http://nsb.gov.sc/

(21.06.2009.)

10. Statistical Abstract 2007: National Accounts, http://nsb.gov.sc/ (21.06.2009.)

11. Statistical Abstract 2007: Population and Vital Statistics, http://www.nsb. gov.sc/ (21.06.2009.)

12. Statistical Abstract 2007: Prices, Wages and Employment, http://www. nsb.gov.sc/ (21.06.2009.)

13. The Islands Encyclopedia oceandots.com, http://www.oceandots.com/indi

an/mascarene/ (02.06.2009.)

14. The Seychelles Islands: The Official Destination Website for the Seychelles

Islands, http://www.seychelles.travel/en/home/index.php (29.06.2009.)

100

UPUTE SURADNICIMA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2010

UPUTE SURADNICIMA Geografski horizont objavljuje stručne radove iz geografije i srodnih znanstvenih područja kao i interdisciplinarne radove. Časopis izlazi dva puta godišnje. Uredništvo prima rukopise tijekom cijele godine. U pravilu se objavljuju radovi na hrvatskom jeziku. Rukopis treba oblikovati prema izgledu objavljenih članaka u Geografskom horizontu. Članak treba napisati u najkraćem obliku što ga jasnoća izlaganja dopušta. Tekst treba biti jasan, sažet i gramatički ispravan. Uz tekst članka prilaže se i sažetak (nekoliko rečenica). Svi radovi podliježu stručnoj recenziji.

Opseg rukopisa članka – računajući bilješke, literaturu, tablice, grafičke priloge – ne smije prelaziti 28 800 znakova (16 str.), od kojih na svakoj stranici 1 800 slovnih mjesta (30 redaka sa 60 slovnih mjesta u retku pri čemu se računaju i razmaci među rječima). Radovi se šalju u dva isprintana primjerka A4 formata i CD-u (program MS Word, font Times New Roman 12).

Grafičke priloge (grafikone, fotografije, tablice itd.) s numeracijom valja prirediti kao posebni dokument prema standardnim načinima računalne izrade i prilagoditi širinu grafičkog priloga na 70 mm ili 140 mm u JPEG ili TIFF formatu minimalne rezolucije od 300 dpi.

Grafički prilozi ne stavljaju se u tekst članka, već predviđeno mjesto za grafički prilog treba označiti rednim brojem i naslovom u izdvojenom retku. Ispod grafičkog priloga navodi se skraćenica „Sl.“, redni broj priloga prema redoslijedu u radu, te kratak, ali informativan naslov. Isto vrijedi i za tablice: u izdvojenom retku navesti redni broj, naslov i izvor tablice.

Iznad tablice navodi se skraćenica „Tab.“, redni broj tablice prema redoslijedu u radu, te kratak, ali informativan naslov. Ispod tablice navodi se izvor. U slučaju preuzimanja priloga iz drugog izvora autori su sami dužni osigurati dopuštenje. Primaju se rukopisi pripremljeni sukladno uputama suradnicima Geografskog horizonta.

Literatura se citira prema harvardskom sustavu. Korištena literatura citira se unutar teksta tako da se u zagradi navede prezime autora i godina izdanja; na primjer: (Stražičić, 1993) te broj stranice ukoliko se radi o citatu (Stražičić, 1993, 37). Ako rad ima dva autora, treba navesti oba, na primjer: (Turk i Mirković, 1993). U slučaju zajedničkog rada trojice ili više autora, u tekstu se navodi prezime prvog autora i skraćenica «i dr.» za druge autore, na primjer: (Graham i dr., 2000). Ukoliko se citira više članaka jednog autora iz iste godine izdanja, tada se uz godinu navode i slova po abecednom redu (npr. 2000a, 2000b itd.).

Kada se navodi više radova u kontinuitetu koristi se „;“ (Friganović, 1991; Nejašmić i Bašić, 2005). Sve reference u tekstu navode se kao i prvi put, odnosno ne koriste se oblici poput «ibid.», «op. cit.» i slično. Na kraju teksta prilaže se popis literature (bibliografija) poredan prema abecednom redu prezimena autora i kronološkim redom za radove istog autora.

Ovdje se navode svi autori pojedine reference. U slučaju zajedničkog rada više autora, u popisu literature se ne koristi oblik «i suradnici», nego se navode svi autori. Za mrežno dostupne radove potrebno je, nakon dostupnih osnovnih referenci (naslova, autora itd.), navesti izvor (http://) i datum učitavanja. Naziv knjige, zbornika, časopisa i publikacija piše se u kurzivu.

Uredništvo, glavni i tehnički urednik pridržavaju uobičajeno pravo na sitnije izmjene teksta, tablica i način grafičke prezentacije, ali da to bitno ne utječe na sadržaj i smisao članka.

Uz članak, autori su dužni dostaviti podatke o zvanju i kontakt adresu (ustanovu zaposlenja s adresom ili kućnu adresu; adresu elektroničke pošte).

101

UPUTE ZA CITIRANJE:

Literatura:

članak u časopisu: Henkel, R., 2005: Geography of Religion – Rediscovering a Subdiscipline, Hrvatski geografski glasnik 67 (1), 5-25. (Broj 67 označava godište (volumen) časopisa; (1) broj sveska unutar godišta, a 5-25 paginaciju rada u svesku.)

Lozić, S., Fuerst-Bjeliš, B., Perica, D., 2006: Quantitative-geomorphological and Environmental-historical Impact on the Ecological Soil Depth; Northwestern Croatia, Hrvatski geografski glasnik 68 (1), 7-25.

članak u zborniku radova: Stražičić, N., 1996: Hrvatska – pomorska zemlja, u: I. hrvatski geografski kongres: geografija u funkciji razvoja Hrvatske: zbornik radova (ur. Pepeonik, Z.), Zagreb, 12. i 13. listopada 1995., Hrvatsko geografsko društvo, Zagreb, 102-114.

poglavlje u knjizi: Klemenčić, M., 1996: Promjene upravno-teritorijalnog ustroja Hrvatske 1918-1992, u: Hrvatske županije kroz stoljeća (ur. Mirošević, F.), Školska knjiga, Zagreb, 123-148.

knjiga: Stražičić, N., 1996: Pomorska geografija svijeta: (regionalna pomorska geografija svijeta), Školska knjiga, Zagreb.

Graham, B., Ashworth, G. J., Tunbridge, J. E., 2000: A Geography of Heritage: Power, Culture & Economy, Arnold, London.

članak na internet stranici: Faričić, J., Postoji li danas Dalmacija?, http://www.geografija.hr novosti.asp?id_novosti=202&id_projekta=0 (29.02.2004.)

Izvori:

publikacije: Popis stanovništva, kućanstava i stanova 31. ožujka 2001.: stanovništvo prema spolu i starosti, po naseljima, Statistička izvješća 1167, DZS, Zagreb, 2003.

internet stranica: Matisse’s Glossary of Internet Terms, 1994 – 2008, http://www.matisse.net/files/glossary.html (28.10.2009.)

U posebnim, stalnim i povremenim rubrikama časopis objavljuje i druge priloge od znanstvenog i stručnog interesa: eseje, osvrte, recenzije, prikaze, bilješke o znanstvenim i stručnim skupovima itd. opsega do 9 000 znakova (5 str.). Takvi prilozi potpisuju se na kraju.

Molimo autore da u roku od dva tjedna nakon izlaska časopisa iz tiska dostave Uredništvu časopisa bitnije tiskarske greške prema načinu objavljivanja (stranica, stupac, redak, stoji, treba) koje su se potkrale kako bi se objavile ispravke u sljedećem broju.

Uredništvo Rukopisi se upućuju na adresu:

Hrvatsko geografsko društvo, Geografski horizont, Glavni urednik, Marulićev trg 19, p.p. 595, 10000 Zagreb, Hrvatska, tel. (01) 48 95 402, tel./faks. (01) 48 95 451, e-mail: hgd@geog.pmf.hr

102

Želite li odsada redovito primati časopis GEOGRAFSKI HORIZONT (označite križićem kućicu) pošaljite sljedeće podatke na adresu HGD-a:

Hrvatsko geografsko društvo, Geografski horizont, Marulićev trg 19, p.p. 595, 10000 Zagreb, Hrvatska, tel. (01) 48 95 402, tel./faks. (01) 48 95 451, ili na

e-mail: hgd@geog.pmf.hr

Kupac

.........................................................................................

Ulica i kućni broj

.........................................................................................

Broj pošte i mjesto .........................................................................................

Matični broj

.........................................................................................

/ Datum / Potpis / Pečat (za institucije) / : ............................................

Ukoliko želite naručiti i/ili pojedine stare brojeve Geografskog horizonta (označite križićem kućicu) popunite priloženu tablicu. Bibliografija je dostupna na portalu www.geografija.hr.

Naručujem sljedeće stare brojeve Geografskog horizonta:

Broj/godište

Količina

Radovan Pavić

Regionalni sastav i podjela Afrike

Andrea Kosec

Alžir – između Sredozemlja i Sahare

Sanja Faivre

Geološka aktivnost obilježila prvu polovicu 2010. godine – izvješće s granica litosfernih ploča: srpanj, 2010.

Radovan Pavić

Geopolitika i geostrategija Sredozemlja u vrijeme hladnog rata II. – do 1989/1990-ih godina

Željko Balog

Terenska nastava u geografiji – primjer realizacije nastavnih sadržaja nastavne cjeline PRIRODNA OBILJEŽJA REPUBLIKE HRVATSKE

Ogren Variola Kina – II. dio

INFO KARTICA: Najviši europski cestovni prijevoj

Tipologija ruralnih područja Hrvatske

CIJENA: za pravne osobe 30 kn za fizičke osobe 25 kn

KARTA GOVORI: