Geografski horizont 60/2 (2014) by H.G.D.

KLIMA KOLONIJALIZAM RURALNA PERIFERIJA Broj 2/2014, godina LX, ISSN 0016-7266

Izlazi od 1955.

BROJ 2/2014 • GODINA LX • ISSN 0016 -7266

god. 60, br. 2/2014, Zagreb Stručno-informativni časopis za geografiju http://issuu.com/h.g.d.

Nakladnik:

Hrvatsko geografsko društvo Marulićev trg 19, 10000 Zagreb, Hrvatska tel. (01) 48 95 402, tel./faks. (01) 48 95 451, e-mail: hgd@geog.pmf.hr http://www.hagede.hr http://www.facebook.com/geografski-horizont

Uredništvo: Nenad Buzjak, Ivan Čanjevac, Vedran Prelogović, Lana Slavuj Borčić, Ivan Šulc, Ružica Vuk, Ivan Zagoda, Ivan Zupanc

Glavni urednik:

Vedran Prelogović

Tajnik uredništva:

Ivan Čanjevac

Grafički i Tehnički urednik:

Ivan Zagoda

Korektura:

Jadranka Čelant Hromatko

Slog i prijelom:

Ivan Zagoda

Tisak: Sveučilišna tiskara d.o.o., 2015. Naklada: 500 primjeraka Cijena časopisa: za pravne osobe 30 kn, za fizičke osobe 25 kn Časopis izlazi uz pomoć Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske Za potpisane članke odgovaraju autori, za nepotpisane uredništvo. Rukopisi se ne vraćaju. Niti jedan dio ove publikacije ne smije se preuzeti, kopirati, prevoditi ili na bilo koji način reproducirati u bilo kojem pisanom ili elektroničkom mediju bez pismene suglasnosti i dozvole autora i izdavača. Časopis Geografski horizont učenicima i nastavnicima kao dodatnu literaturu preporuča Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta. KLASA: 602-01/07-01/00331; URBROJ: 533-12-07-0004. od 24. srpnja 2007.

Slika na naslovnoj stranici: Depopulacijski krajolik u općini Lanišće (foto: Sanja Maružin)

ČLANCI 7

Mladen Maradin Promjene klime

Monika Orlić

Utjecaj klimatskih promjena na poljoprivredu Kine 31

Zvonimir Drvar

Naslijeđe portugalskog kolonijalizma u Africi

Sanja Maružin

Općina Lanišće – ruralna periferija Istarskog poluotoka

P R I LO G Nino Malešić

Vojnogeografska analiza operacije Maslenica

K A R TA G O V O R I 62

Indeks stanova za odmor i rekreaciju u naseljima Dalmacije 2011. godine

DOGAĐANJA 64

11. SVJETSKA GEOGRAFSKA OLIMPIJADA (iGeo)

OBAVIJESTI 74 74

Rektorova nagrada 6. hrvatski geografski kongres

MOJ ZAVIČAJ U JEDNOJ SLICI

foto:

Goran Krsnik

PROMJENE KLIME Mladen Maradin

Tema promjene klime danas je sveprisutna. Osim u znanstvenim krugovima, zastupljena je u različitim časopisima, televizijskim emisijama, pa i svakodnevnom razgovoru. Pri tome se često u potpunosti ne razumije što su promjene klime, a naslovi u novinama češće su rezultat senzacionalizma i pukog popunjavanja medijskog prostora, nego realnog sagledavanja problematike promjena klime. Tako se nakon jačeg zahlađenja nerijetko spominju ledena doba, a vruće i sušno vrijeme potiče rasprave o velikim sušama i mogućim problemima uslijed nestašice pitke vode. U ovom članku će se pokušati objasniti što su promjene klime, te dati kratki pregled suvremenih istraživanja o toj problematici.

Uvod – Što su promjene klime? Tema promjene klime danas je sveprisutna. Osim u znanstvenim krugovima, zastupljena je u različitim časopisima, televizijskim emisijama, pa i svakodnevnom razgovoru. Pri tome se često u potpunosti ne razumije što su promjene klime, a naslovi u novinama češće su rezultat senzacionalizma i pukog popunjavanja medijskog prostora, nego realnog sagledavanja problematike promjena klime. Tako se nakon jačeg zahlađenja nerijetko spominju ledena doba, a vruće i sušno vrijeme potiče rasprave o velikim sušama i mogućim problemima uslijed nestašice pitke vode. U ovom članku će se pokušati objasniti što su promjene klime, te dati

kratki pregled suvremenih istraživanja o toj problematici. Izraz promjene klime uopćeni je izraz koji obuhvaća sve oblike nepostojanosti klime (Šegota i Filipčić, 1996). Koncept promjene klime može se objasniti pomoću pojednostavljenog primjera padalina u Osijeku od 1901. do 1990. godine (sl. 1). Koristeći različite metode analize vremenskih nizova mogu se donijeti zaključci o promjeni količine padalina. U klimatologiji se najčešće koriste tridesetogodišnja razdoblja. Svjetska meteorološka organizacija (World Meteorological Organization – WMO) za standardno razdoblje uzima razdoblje od 1961. do 1990. godine. Tako je u prva dva tridesetogo-

Mladen Maradin: PROMJENE KLIME GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2014, 7-18

Sl. 1. Količina padalina u Osijeku od 1901. do 1990. godine, linearni trend i tridesetogodišnji srednjaci (crvene linije) dišnja razdoblja prosječna godišnja količina padalina u Osijeku bila približno ista (706,1 mm u prvom i 705,5 mm u drugom razdoblju), dok se u trećem tridesetogodišnjem razdoblju prosječna količina padalina smanjila (650,1 mm) (sl. 1). U cijelom promatranom razdoblju količina padalina se smanjuje što pokazuje linearni trend (y = – 1,3151 x + 747,18). Drugim, složenijim, statističkim metodama mogle bi se utvrditi varijacije, fluktuacije ili oscilacije količine padalina u razdoblju od 1901. do 1990. godine. Na slici 1. može se uočiti da se količina padalina u Osijeku razlikuje od godine do godine. Padalinama je svojstvena velika međugodišnja promjenljivost (Maradin, 2011). Ako se te promjene promatraju unutar pojedinog tridesetogodišnjeg razdoblja, onda je riječ o varijabilnosti padalina, a ne o promjenama klime. Promjene klime mogu se identificirati tek promatranjem dužih vremenskih nizova. Zato se na temelju nekoliko uzastopnih godina topli-

jih ili hladnijih, odnosno sušnijih ili vlažnijih od prosjeka ne mogu donositi zaključci o promjenama klime, bez obzira koliko su ta odstupanja manja ili veća od prosjeka. Kada svjedočimo ekstremnim vremenskim događajima, kao što su velike količine padalina tijekom 2014. godine, ispravnije bi bilo pitati što se događa s vremenom, a ne što se događa s klimom. Ekstremi su sastavni dio klime (Filipčić, 1998). Događa li se nešto s klimom, tj. mijenja li se klima, može se sa sigurnošću utvrditi tek kada se ekstremi promatraju s vremenskih odmakom unutar određenog vremenskog (tridesetogodišnjeg) razdoblja.

Promjene klime u prošlosti Klima Zemlje mijenja se od postanka prve atmosfere. Ne postoji klima koja bi bila „normalna“ za Zemlju. Klimu daleke geološke prošlosti znanstvenici danas mogu analizirati samo posredno, na temelju rekonstrukcije klimatskih uvjeta u kojima se razvijala određena flora i fa-

Mladen Maradin: PROMJENE KLIME GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2014, 7-18

una, u kojima su se taložile određene stijene ili korištenjem drugih metoda. Rekonstrukcije klima u geološkoj prošlosti Zemlje su to nesigurnije, što se promatra dalje u prošlost. Ipak, sa sigurnošću se može tvrditi da su u geološkoj prošlosti postojala razdobljima s toplijom i hladnijom klimom (ledena doba) (Šegota i Filipčić, 1996) (sl. 2). Ta razdoblja bila su različitog intenziteta. Dio znanstvenika smatra da je u dijelu proterozoika, prije više od 650 milijuna godina, gotovo cijela Zemlja bila prekrivena ledenim pokrovom (Hoffman i dr., 1998). Također, bilo je više razdoblja kada na Zemlji nije bilo ledenih pokrova i ona su vjerojatno trajala duže nego razdoblja kada su ledeni pokrovi postojali (Šegota i Filipčić, 1996). Promjene klime u prošlosti mogu se objasniti različitim čimbenicima, kao što su promjene položaja kontinenata i oceana, promjene pružanja planinskih sistema, promjene sastava atmosfere, promjene u svojstvima i gibanjima svjetskog mora, udari meteorita, vulkanske erupcije i izljevi lave, Milankovićevi ciklusi i drugi. Često je nemoguće govoriti samo o jednom uzroku, već je riječ o kombinaciji više njih. Promjene klime imale su veliki utjecaj na razvoj života na Zemlji. Pojedina masovna izumiranja mogu se povezati s promjenama klime. Smatra se da su dinosauri izumrli krajem mezozoika zbog udara meteorita, koji je izbacio u atmosferu velike količine prašine. Kako je to smanjilo količinu Sunčeve radijacije koja je dolazila do površine, došlo je do globalnog pada temperature. Neka istraživanja tvrde da su populacije brojnih vrsta dinosaura već bile ugrožene promjenom klime krajem krede. Stoga je udar meteorita doveo do globalnog izumiranje svih vrsta dinosaura (Burroughs, 2011). Klima se mijenjala i u kenozoiku. Temperatura se postupno smanjivala, sa stalnom izmjenom toplijih i hladnijih razdoblja (sl. 2). Vrhunac zahlađenja bio je u epohi pleistocena, kada dolazi

do ledenih doba za vrijeme kojih se izmjenjuju glacijali i interglacijali. S geološkog aspekta, tek je završilo zadnje ledeno doba te čak nije ni sigurno nalazimo li se samo u interglacijalu.

Sl. 2. Promjene globalne temperature na površini Zemlje u geološkoj prošlosti Izvor: PALEOMAP Project

Mladen Maradin: PROMJENE KLIME GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2014, 7-18

Izmjena glacijala i interglacijala imala je veliku ulogu u oblikovanju današnjeg izgleda zemljine površine. Također, zadnja oledba imala je veliku ulogu u razvoju čovjeka i njegovom širenju po svijetu. Velikim su dijelom promjene klime u zadnjih 150 000 godina određivale smjer i brzinu širenja suvremenog čovjeka na Zemlji (Stringer i Andrews, 2005). Etape razvoja i propast nekih civilizacija također se mogu povezati s promjenama klime. Dugo se vremena za gradove u dolini Inda, kao što su Harappa i Mohenjo-daro, nije mogao odrediti uzrok njihovog pada. Arheološkim istraživanjima nisu pronađeni tragovi ratova ili prirodnih katastrofa koji bi objasnili njihovu relativno brzu propast. Nedavno je otkriveno da se njihov pad može povezati s osušenjem klime na cijelom prostoru Južne Azije i Bliskog istoka od 1800. do 500. godine pr. Kr. Naime, kako su gradovi rasli, bilo je potrebno sve više hrane za prehranu stanovništva, koja se u tom,

Sl. 4. H. Avercamp, Zimski krajolik s klizačima, oko 1608. godine

Sl. 3. Generalizirana krivulja temperature zraka u Istočnoj Europi u posljednjih 1000 godina Preuzeto iz: Šegota i Filipčić (1996)

relativno sušnom prostoru, mogla proizvesti uz pomoć navodnjavanja. Međutim, osušenjem klime, došlo je do porasta evaporacije, zbog čega se sve više i više soli zadržavalo u tlu. Na kraju se tlo zaslanilo do te mjere da uzgoj poljoprivrednih kultura na njemu više nije bio moguć. Kako se stanovništvo grada nije moglo prehraniti, mnogi su gradovi u dolini Inda na-

Mladen Maradin: PROMJENE KLIME GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2014, 7-18

pušteni i relativno su brzo propali ili su se na njihovom mjestu održala tek manja naselja (Burroughs, 1997). Promjene klime bile su dijelom uzrok i drugim događajima u povijesti. Pri tome je važno naglasiti da one najčešće nisu jedini uzrok određenim povijesnim zbivanjima, već su dovele do uvjeta zbog kojih su se oni događali. Pad Rimskog carstva posljedica je dugotrajnog doseljavanja naroda iz Srednje Azije koji se iz tih prostora doseljavao zbog pogoršanja klimatskih uvjeta (razdoblje subboreala). Stabilni vremenski uvjeti tijekom ranog srednjeg vijeka (sekundarni klimatski optimum ili subatlantik) omogućili su Vikinzima naseljavanje Islanda i Grenlanda, a uspjeli su doploviti i do Amerike gotovo 500 godina prije Kolumba (Burroughs, 1997). Pogoršanjem klimatskih uvjeta (krajem subatlantika) te su veze prekinute, a kasnije su pale u zaborav te će se dugo vremena Kolumbo smatrati prvim Europljaninom koji je doplovio do Amerika. Od polovine 12. stoljeća u Europi dolazi do pogoršanja klime i zahlađenja. To se razdoblje

Sl. 5. J.M.W. Turner, Chichesterski kanal, oko 1828. godine

naziva malo ledeno doba i traje sve do polovice 19. stoljeća (sl. 3). Ljeta su bila kratka i relativno hladna, a zime duge i snježne. Prizori života u tom hladnom razdoblju mogu se vidjeti na slikama brojnih slikara toga doba (sl. 4). Postoje i drugi primjeri utjecaja klime i vremena na umjetnost. Tako je erupcija vulkana Tambore 1816. godine, jedna od najvećih vulkanskih erupcija zabilježena u povijesti, u atmosferu izbacila velike količine pepela i sitnih čestica prašine (aerosola). Zbog toga su slike zalazaka Sunca, i neba općenito, koje su slikali europski slikari u tom razdoblju, imali izraženu žutu nijansu (sl. 5). Takav prikaz zalazaka Sunca smatrao se modom u tadašnjoj umjetnosti. Tek kada su slični prizori zabilježeni na području Istočne Azije nakon erupcije vulkana Pinatubo 1991. godine, spoznalo se da su slikari početkom 19. stoljeća prikazivali ono što su vidjeli. Zanimljivo je spomenuti da novija istraživanja povezuju pandemiju kuge u srednjem vijeku s promjenama klime. Naime, pojava crne smrti, koja je poharala Europu u 14. stoljeću podudara s kišnim razdobljem kada su zabilje-

Mladen Maradin: PROMJENE KLIME GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2014, 7-18

žene velike poplave u Kini. Kako je za vrijeme poplava došlo do kontakata velikog broja ljudi i životinja, prije svega štakora, prijenosnika bakterije kuge, na reljefno višim, nepoplavljenim područjima, to je dovelo do mutacije uzročnika kuge, čime je omogućeno brzo širenje kuge sve do Europe (Burroughs, 1997).

Suvremene promjene klime Nakon kraja malog ledenog doba, u drugoj polovici 19. stoljeća, dolazi do porasta temperature. Naravno, ni taj porast temperature nije bio ravnomjeran; kao i do tada postojala su i hladnija razdoblja. Posebno je hladno razdoblje bilo od 40-ih do 70-ih godina 20. stoljeća. U tom razdoblju neki su znanstvenici čak predviđali početak globalnog zahlađenja (Burroughs, 1997). To su objašnjavali razvojem industrije i velikom količinom aerosola koji ona emitira. Kako aerosol reflektira sunčevu radijaciju u svemir prije nego ona dođe do Zemljine površine, te su tvrdnje bilo dosta široko prihvaćene.

Međutim, već su i tada klimatolozi upozoravali da se zbog upotrebe fosilnih goriva i porasta koncentracije ugljikovog dioksida može očekivati porast temperature i globalno zatopljenje. Od 80-ih godina 20. stoljeća dolazi do porasta temperatura na površini Zemlje. Znanstvenici to objašnjavaju sve većom koncentracijom ugljikovog dioksida i ostalih stakleničkih plinova, koji su u atmosferu dospjeli djelovanjem čovjeka. Pri tome se govori o učinku staklenika, što u tom kontekstu nije potpuno točno. Naime, učinak staklenika prirodni je proces, bez kojeg bi temperatura na površini Zemlje bila niža za oko 38 °C (Šegota i Filipčić, 1996). Bez učinka staklenika život ne Zemlji u obliku u kojem ga poznajemo ne bi bio moguć! Većina znanstvenika smatra da porast koncentracije stakleničkih plinova u atmosferi utječe na porast temperature. Naime, učinak staklenika temelji se načinu kojim se Zemljina atmosfera zagrijava (sl. 6). Do Zemlje dolazi sunčeva kratkovalna radijacija, prolazi kroz atmosferu i

Sl. 6. Shema radijacijske i energetske bilance sistema Zemljina površina – atmosfera

Mladen Maradin: PROMJENE KLIME GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2014, 7-18

zagrijava površinu Zemlje. Zagrijana Zemljina površina emitira dugovalnu radijaciju i tako zagrijava atmosferu, koja tu dugovalnu radijaciju „vraća“ na površinu Zemlje. Ta se pojava naziva protuzračenje atmosfere. Međutim, ne sudjeluje cjelokupno protuzračenje atmosfere u njezinom zagrijavanju. Dio te radijacije napušta atmosferu, a količina koja odlazi iz atmosfere ovisi o udjelu stakleničkih plinova – vodenoj pari, ugljikovom dioksidu, metanu, dušikovom oksidu i drugim. Isto se događa i sa Zemljinom dugovalnom radijacijom. Vodena para u tom procesu ima najveću ulogu zbog značenja i udjela u atmosferi. Međutim, udio vode u atmosferi, gledano u cijelosti malo se mijenja, a njezin je udio regionalno vrlo promjenljiv. Zato na proces globalnog zagrijavanja puno veći utjecaj imaju ostali navedeni staklenički plinovi. Povećanje njihovog udjela u atmosferi posljedica je ljudskog djelovanja, industrijske proizvodnje, izgaranja fosilnih goriva, moderne poljoprivredne proizvodnje… Tako se udio ugljikovog dioksida u atmosferi do danas povećao za više od 35% u odnosu na predindustrijsko doba (MacCracken, 2005). Potrebno je naglasiti da je teško procijeniti koliko je čovjek odgovoran za suvremene promjene klime, a u kojoj je mjeri riječ o prirodnim procesima. Povećanje ugljikovog dioksida u atmosferi nije samo posljedica izgaranja fosilnih goriva. Čovjek je svojom djelatnošću uvelike narušio ciklus kruženja ugljika u prirodi. Sječa šuma, smanjenje broja fitoplanktona u moru, moderna poljoprivredna proizvodnja, narušavanje prirodnih ekosustava samo su dio uzroka zbog kojih sve više ugljika ostaje nevezano u živim bićima i zadržava se u atmosferi. Prema Petom izvješću o procjeni – Promjena klime 2013. Međuvladinog panela o promjeni klime (Intergovernmental Panel on Climate Change – IPCC) vrlo je vjerojatno (sa sigurnošću većom od 90%) da je porast koncentracije stakleničkih

plinova uzrokovan ljudskom aktivnosti (uključujući i cjelokupno ljudsko djelovanje) odgovoran za više od polovine zabilježenog porasta temperature na površini Zemlje u razdoblju 1951.-2010.

Kyotski protokol Kada je u drugoj polovici 20. stoljeća postalo očito da aktivnost čovjeka utječe na okoliš, počele su se osnivati organizacije koje su se sustavno bavile problemima okoliša. Međunarodna klimatska politika počinje se voditi 1979. godine održavanjem Prve svjetske konferencije o klimi u Ženevi, kada je usvojen Svjetski klimatski program (World Climatic Programme – WCP). Godine 1988. Generalna je skupština Ujedinjenih naroda proglasila promjene klime zajedničkom brigom čovječanstva. UNEP (United Nations Environment Programme) i WMO iste su godine osnovali Međuvladin panel o promjeni klime (Intergovernmental Panel on Climate Change – IPCC). Znanstvenici zaposleni u ovom tijelu bave se istraživanjem promjena klime i procjenjivanjem njihovih posljedica, a donose i preporuke za političke strategije koje se odnose na promjene klime (Lay i dr., 2007). Godine 1992. održana je Konferencija o zaštiti životne sredine i razvoju u Rio de Janeiru. U okviru te konferencije 160 država Ujedinjenih naroda donijelo je Okvirnu konvenciju o promjeni klime (United Nation Framework Convention on Climate Change – UNFCCC), koja je na snagu stupila 21. ožujka 1994. godine. Također je kao okvirni cilj navedeno smanjenje emisije stakleničkih plinova u atmosferu, koje bi se do 2000. godine trebalo dovesti na razinu emisije iz 1990. godine. Prva konferencija država potpisnica Konvencije o klimi održana je 1995. godine. Odlučeno je da se za dvije godine donesu propisi o smanjenju stakleničkih plinova od strane razvijenih zemalja. U tom su razdoblju vođeni inten-

Mladen Maradin: PROMJENE KLIME GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2014, 7-18

zivni pregovori kako bi se usuglasio tekst sporazuma kojima se predviđa smanjenje emisije stakleničkih plinova. Napokon, na trećoj konferenciji država potpisnica Konvencije o klimi u Kyotu 1997. godine usvojen je Kyotski protokol. Važno je naglasiti da je Kyotski protokol donesen nakon teških pregovora, pa i opstrukcije nekih moćnih država te je rezultat pokušaja vlada svijeta da se dogovore o smanjenju emisija stakleničkih plinova (Lay i dr., 2007). Nakon što je protokol ratificiralo 55 država, zaključno s Rusijom, on je 16. veljače 2005. godine stupio na snagu. Hrvatska je potpisala Kyotski protokol 11. ožujka 1999. godine kao 78. potpisnica, a ratificirala ga je 2007. godine. Iste godine u Hrvatskoj je na snagu stupio Zakon o potvrđivanju Kyotskog protokola uz Okvirnu konvenciju Ujedinjenih naroda o promjeni klime. Države potpisnice Kyotskog protokola obvezale su se da će do razdoblja 2008.-2012. smanjiti emisije stakleničkih plinova za 5,2 % ispod razine emisije 1990. godine. Kao staklenički plinovi, čije je smanjenje potrebno navedeni su ugljikov dioksid, metan, dušikov oksid, fluorougljikovodici (HFC), perfluorougljici, (PFC) i sumproni heksaflourid. Hrvatska se prihvaćanjem Kyotskog protokola obvezala smanjiti emisiju stakleničkih plinova za 5%. U Montrealu su 2005. godine na Konferenciji zemalja potpisnica Kyotskog protokola počele rasprave o emisijama stakleničkih plinova u drugom obvezujućem razdoblju, nakon razdoblja koje obuhvaća Kyotski protokol, tj. od 2012. do 2020. godine. Međutim, odluka o provedbi obvezi iz Kyotskog protoka, kao ni globalna politika smanjenja emisije stakleničkih plinova nije donesena tada, kao ni na kasnijim konferencijama. Tako ni na konferenciji u Kopenhagenu održanoj 2009. godine većina političkih vođa nije bila spremna donijeti obvezujući sporazum kojim bi se ograničila emisija stakleničkih plinova, već su prihvaćene samo načelne izjave

i odluke o budućem djelovanju. Kao posljedica toga, mnoge zemlje koje su Kyotskim protokolom bile obvezne smanjiti emisiju stakleničkih plinova ne pridržavaju se prihvaćenih kvota smanjenja. Svjetska ekonomska kriza 2008. godine dodatno je potkopala napore u postizanje sporazuma i temu promjena klime gurnula u drugi plan, budući da su za smanjenje emisija stakleničkih plinova potrebna velika sredstva te modeli koji mogu dovesti do usporavanja gospodarskog rasta. Na Konferenciji zemalja potpisnica Kyotskog protokola u Parizu 2015. godine također se planira donijeti obvezujući sporazum kojim bi se regulirala emisija stakleničkih plinova, međutim, šanse da se to ostvari vrlo su male.

Kakva nas klima očekuje u budućnosti? U 20. stoljeću prosječna temperatura na Zemlji povisila se 0.62 °C (Burroughs, 2001). Koliki će biti porast temperature do kraja 21. stoljeća teško je s velikom sigurnošću odrediti. Modeli kojima se nastoji predvidjeti promjene klime u budućnosti nisu dovoljno precizni da bi se mogle dati sigurne prognoze. Pri korištenju računalnih modela problem čine i ulazni parametri čije vrijednosti utječu na rezultate procjena (buduće emisije stakleničkih plinova, porast broja stanovnika, promjene korištenja zemljišta, tempo gospodarskog razvoja…). Zato se predviđanja stalno korigiraju i daju se nove procjene. S obzirom na pretpostavke modela, predviđanja mogu biti pesimistična, optimistična i srednja. Za predviđanje globalnih promjena klime najviše koriste modeli opće cirkulacije (General Circulation Models – GCMs). Prema Petom izvješću o procjeni – Promjena klime 2013. IPCC-a smatra se da će se u razdoblju 2081. – 2100. temperatura na površini Zemlje povisiti u odnosu na razdoblje 1986.2005. između 0,3-1,7 °C (optimistični scenariji)

Mladen Maradin: PROMJENE KLIME GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2014, 7-18

i 2,6-4,8 °C (pesimistični scenariji). Zatopljenje će biti veće u višim geografskim širinama, dok će u umjerenim geografskim širinama temperature više porasti u hladnom nego u toplom dijelu godine (sl. 7). Najveći se porast temperature do kraja 21. stoljeća predviđa u polarnim područjima, najviše u polarnim područjima na sjevernoj polutci, a bitno manje na južnoj. U području tropa velik broj modela predviđa zatopljenje manje od globalnog prosjeka. Porast temperature veći od prosjeka predviđa

se u unutrašnjosti kontinenata u umjerenim i suptropskim širinama na sjevernoj hemisferi, najviše u ljetnom dijelu godine. Osim promjene temperature predviđa se i promjena drugih klimatskih elemenata. Za čovjeka su naročito važne promjene količine padalina, kao i promjena njezine geografske raspodjele. Promjene padalina puno je teže predvidjeti, jer su one prostorno i vremenski puno promjenljivije nego što je to slučaj s temperaturom. Smatra se da će se količina padalina do

Sl. 7. Promjene prosječne temperature na površini zemlje (a) i ukupne količine padalina (b) za razdoblje 2081.-2100. u odnosu na razdoblje 1986.-2005. prema dva scenarija (RCP 2.6 i RCP 8.5) Izvor: PALEOMAP Project

Mladen Maradin: PROMJENE KLIME GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2014, 7-18

kraja 21. stoljeća povećati u umjerenim i višim geografskim širinama kontinentskih unutrašnjosti u zimskom dijelu godine, dok će se u tropima povećati kroz cijelu godinu (sl. 7). Naročito će veliko povećanje biti u polarnim prostorima, što se može objasniti relativno velikim porastom temperature. Količina padalina će se smanjiti u suptropskim prostorima kontinentskih unutrašnjosti, koja su već i sada sušna. U takvim uvjetima područja koja su zahvaćena dezertifikacijom u budućnosti će se proširiti što će najviše pogoditi slabije razvijene države Afrike i Azije. U većini država u kojima se javljaju problemi vezani uz dezertifikaciju, ti će problemi u budućnosti biti sve izraženiji. Za geografe najvažnija su predviđanja promjene klime na regionalnoj razini, jer će se posljedice promjene klime na čovječanstvo manifestirati kroz varijacije na regionalnoj razini. U Petom nacionalnom izvješću Republike Hrvatske prema Okvirnoj konvenciji Ujedinjenih naroda o promjeni klime dana su predviđanja promjene klime u Hrvatskoj do kraja 21. stoljeća. Scenariji promjena klime provedene globalnim modelom EH5OM za razdoblje 2071.-2100. u odnosu na razdoblje 1961.-1990. predviđaju daljnji porast temperature, koji će biti veći u toplom, nego u hladnom dijelu godine. Porast temperature zimi bit će izraženiji u južnim, nego u sjevernim dijelovima Hrvatske, slično kao i porast temperature u toplom dijelu godine. Predviđa se smanjenje ukupne količine padalina u Hrvatskoj. Količina padalina će se smanjiti u proljeće, ljeto i jesen, najviše na obali i u gorskoj Hrvatskoj. Najveće se smanjenje očekuje u južnim dijelovima Hrvatske. Do manjeg porasta količine padalina doći će zimi, najviše u obalnom prostoru i dijelu gorske Hrvatske. S obzirom na zatopljenje u hladnom dijelu godine očekuje se manji broj dana sa snijegom te

smanjenje trajanja i debljine snježnog pokrivača. Jedna od posljedica porasta globalne temperature, pogotovo u višim geografskim širinama je povlačenje ledenjaka, odnosno ledenih pokrova. Ledeni pokrov Grenlanda posebno je ugrožen porastom temperature. Povlačenjem ledenjaka i ledenih pokrova dolazi do porasta razine svjetskog mora. Prema Petom izvješću o procjeni – Promjena klime 2013. IPCC-a razina svjetskog mora mogla bi do kraja 21. stoljeća porasti u rasponu od 26 do 82 cm. Premda se takav porast ne čini velik, on će imati višestruke učinke na niskim obalama, gdje će se povećati rizik od velikih poplava uslijed oluja ili tropskih ciklona. Podizanje razine mora dovest će to zaslanjivanja vode u tlu u priobalnim zonama, što će utjecati na živi svijet i opskrbu stanovništva pitkom vodom. Budućnost malih otočnih država, kao što su Maldivi, već je i sada ugrožena porastom razine mora. Bogatije države, moći će se prilagoditi tim promjenama, dok će glavni teret podnijeti slabije razvijene države, koje neće moći osigurati dovoljno sredstava za pravovremenu prilagodbu. Utjecaj promjena klime već je sada vidljiv na živom svijetu. Neovisno o budućim promjenama klime, čovjek utječe na brojne ekosustave. Zbog zagađenja okoliša, iskorištavanja šumskih bioma, širenja gradova i poljoprivrednih površina te drugih aktivnosti brojne su biljne i životinjske vrste ugrožene, a neke su već i izumrle. Neki znanstvenici smatraju da živimo u razdoblju još jednog masovnog izumiranja. Promjene klime u budućnosti će dodatno povećati ugroženost brojnih vrsta. Naročito će biti ugroženi oni ekosustavi koji su osjetljivi na promjene abiotičkih čimbenika, kao što su koraljni grebeni, planinski, močvarni, jezerski ekosustavi i drugi.

Mladen Maradin: PROMJENE KLIME GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2014, 7-18

Zaključak Klima Zemlje stalno se mijenja, te će mijenjati i u budućnosti bez obzira na trenutni utjecaj čovjeka na klimu. Promjene klime imaju veliki utjecaj na ljudsko društvo u cjelini zbog čega se suvremene promjene klime razlikuju od promjena klime u geološkoj prošlosti Zemlje. Upravo je osjetljivost na promjene klime razlog zašto su one u središtu interesa mnogih društvenih grupa. Promjene klime utjecat će na brojne aspekte suvremenog društva. Prehrana stanovništva u nedovoljno razvijenim državama svijeta još je i danas problem, koji promjene klime mogu samo povećati. Svaki klimatski ekstrem, bez obzira ima li on uzrok u promjeni klime ili ne, dovodi do poremećaja u normalnom odvijanju svakodnevnog života. Zato su promjene klime uvijek aktualna tema; jer su moguće posljedice nepredvidive i dugoročno teško uklonjive. Bez obzira na uzrok suvremenih promjena klime čovjek treba težiti što manje negativno utjecati na Zemlju, pogotovo u kontekstu održivog razvoja koji je postao paradigma suvremenog razvoja. Danas se u većini zemalja svijeta gospodarski razvoj stavlja na prvo mjesto bez obzira na posljedice koje to može imati na okoliš. Atmosfera je zajedničko dobro i tek se sustavnom politikom na globalnoj razini može postići njezino očuvanje. Stoga je vrlo važno voditi politiku prema okolišu koja će voditi računa o potrebama svih zemalja svijeta, kao i potrebama budućih generacija koje će živjeti na Zemlji.

Literatura Burrough, W.J., 1997: Does the Weather Really Matter? The Social Implications of Climate Change, Cambridge University Press, Cambridge. Burrough, W.J., 2001: Climate change – A Multidisciplinary Approach, Cambridge University Press, Cambridge. Filipčić, A., 1998: Klimatske promjene, Geografski horizont 44 (1), 7-17. Lay, V., Kufrin, K., Puđak, J., 2007: Kap preko ruba čaše: Klimatske promjene – Svijet i Hrvatska, Hrvatski centar «Znanje za okoliš» Zagreb, Zagreb. Hoffman, P.F., Kaufman, A.J., Halverskon, G.P., Schrag, D.P., 1998: A Neoproterozoic Snowball Earth, Science 281 (5381), 1342-1346. MacCracken, M.C., 2005: Climate change and global warming, u: Encyclopedia of World Climatology (ur. Oliver, J.E.), Springer, New York. Maradin, M., 2011: Geografski aspekt razlika u varijabilnosti padalina kontinentskog i maritimnog pluviometrijskog režima u Republici Hrvatskoj (doktorski rad), Sveučilište u Zagrebu, Prirodoslovno-matematički fakultet, Geografski odsjek, Zagreb. Stringer, C., Andrews, P. 2005: The Complete World of Human Evolution, Thames and Hudson Ltd, London. Šegota,T., Filipčić, A., 1996: Klimatologija za geografe, Školska knjiga, Zagreb.

Izvori Drugo, treće i četvrto nacionalno izvješće Republike Hrvatske prema Okvirnoj konvenciji Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC), Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, Zagreb, 2006. Fifth Assessment Report: Climate Change 2013 (AR5), Međuvladin panel o promjenama klime (IPCC), http:// www.ipcc.ch/report/ar5/ (12. listopada 2014.) Intergovernmental Panel on Climate Change, http://www.ipcc.ch (12. listopada 2014.) PALEOMAP Project, http://www.scotese.com/ (20. listopada 2014.) Peto nacionalno izvješće Republike Hrvatske prema Okvirnoj konvenciji Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC), Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, Zagreb, 2010.

Protokol iz Kyota, Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva., http://klima.mzopu.hr/ default.aspx?id=45 (14. listopada 2014.) Prvo nacionalno izvješće Republike Hrvatske prema Okvirnoj konvenciji Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC), Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja, Zagreb, 2001. United Nations Framework Convention on Climate Change, http://unfccc.int/2860.php, (4. studenoga 2014.) Zakon o potvrđivanju Kyotskog protokola uz Okvirnu konvenciju Ujedinjenih naroda o promjeni klime, Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, http://narodne-novine.nn.hr/clanci/medunarodni/328925.html, (22. listopada 2014.)

Dr. sc. Mladen Maradin,

Sveučilište u Zagrebu, Prirodoslovno-matematički fakultet, Geografski odsjek Marulićev trg 19/II, 10000 Zagreb, e-mail: mmaradin@geog.pmf.hr

UTJECAJ KLIMATSKIH PROMJENA NA POLJOPRIVREDU KINE Monika Orlić Kina, veličinom teritorija treća zemlja svijet, ima vrlo raznoliku klimu. Zadnjih desetljeća zamijećene su promjene klime na globalnoj razini, ali i u velikim zemljama poput Kine. Promjene u godišnjoj temperaturi i količini padalina utječu na poljoprivredu, koja je osobito osjetljiva djelatnost. Budući da Kina velikim udjelom sudjeluje u svjetskoj trgovini, utjecaj klimatskih promjena na kinesku poljoprivredu osjetiti će se diljem svijeta. Kina je jedna od glavnih izvoznika pšenice, riže i kukuruza. Razni scenariji predviđaju različite posljedice. Pojedine će regije profitirati od klimatskih promjena, dok će druge zadesiti veliki gubici. Klimatske promjene uzrokovat će različite promjene u hidrološkom ciklusu, tlu, kretanju prirodnih nepogoda te u biološkom svijetu. Kina se počela fokusirati na istraživanja klimatskih promjena i prilagodbu istima. Potpisnica je mnogih konvencija o smanjivanju emisije stakleničkih plinova i osnivačica mnogih programa o prilagodbi klimatskim promjenama. Daljnji tijek poljoprivredne proizvodnje pod utjecajem klimatskih promjena ovisiti će o budućim strategijama i agrarnoj politici.

Uvod Globalno zatopljenje i klimatske promjene postale su jedna od temeljnih preokupacija globalne zajednice te objekt istraživanja. Klima, zajedno sa svojim fluktuacijama, djeluje na stanovništvo i gotovo sve djelatnosti. Utjecaj klime na poljoprivredu predmet je istraživanja u ovome radu. Kina, velika zemlja s ogromnim značajem u svjetskoj proizvodnji i trgovini, ulaže posebno velike napore u istraživanje i prilagodbu sve prisutnijim klimatskim promjenama. Klimatske promjene već sada utječu na poljoprivredu Kine, a taj će utjecaj u budućnosti biti još i veći

te će kroz međunarodnu trgovinu utjecati i na ostatak svijeta. Kina je populacijski velika zemlja (sl. 1) te je stoga pritisak na agrarno zemljište veliko, što je pogubno za okoliš. Budući da je teritorij ove zemlje površinski velik te se proteže kroz različite geografske širine, utjecaj klimatskih promjena različito će se odraziti u pojedinm regijama Kine: neke će profitirati od klimatskih promjena, dok će za druge one biti pogubne. Osim utjecaja klimatskih promjena na poljoprivredu, u ovom radu biti će prikazane i mogućnosti prilagodbe iste klimatskim promjenama, utjecaj na buduću proizvodnju hrane i projekcije budućeg tijeka klimatskih promjena.

Monika Orlić: UTJECAJ KLIMATSKIH PROMJENA NA POLJOPRIVREDU KINE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2014, 19-29

Sl. 1. Geografski položaj Narodne Republike Kine

Klimatska obilježja Kine Klima Kine vrlo je različita zbog velike površine teritorija koju zauzima: od suptropske na jugu do subarktičke na sjeveru (sl. 2). Raščlanjen reljef također doprinosi ekstremnim klimatskim razlikama. Prosječna godišnja temperatura u cijeloj zemlji je 10,9 °C, a prosječna godišnja količina padalina iznosi 820 mm (Wang i dr., 2008). Općenito, područja sjeverno od rijeke Yangtze imaju ekstremno hladne zime te umjereno topla ljeta. Središnji dio oko doline rijeke Yangtze ima duga, vruća ljeta s velikom količinom padalinama zbog utjecaja monsuna i taj-

funa. Monsuni su vjetrovi koji ljeti donose kišu s juga, te snježne oluje sa sjevera zimi. Monsuni su uzrok poplavljivanja rijeke Yangtze, a tajfuni pogađaju jugoistočnu obalu Kine između srpnja i rujna. Prevladava opće znanstveno mišljenje da je uzrok klimatskih promjena emisija stakleničkih plinova kao što su ugljikov dioksid, metan i dušikov oksid, a 15,4 % od ukupne kineske emisije stakleničkih plinova 2005. godine otpadalo je na poljoprivredni sektor. Više od polovice količine ispuštenog metana otpada na uzgoj životinja i riže, a potencijal porasta temperature je 23 puta veći od onog kod CO2 (Wang i dr.,

Monika Orlić: UTJECAJ KLIMATSKIH PROMJENA NA POLJOPRIVREDU KINE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2014, 19-29

Sl. 2. Köppenova klasifikacija klime Istočne Azije Izvor: The Encyclopedia of Earth (n.d.)

Sl. 3. Prosječna temperatura zraka u Kini u periodu 1951.-2006. godine Izvor: Report On the State of the Environment In China (2006)

Monika Orlić: UTJECAJ KLIMATSKIH PROMJENA NA POLJOPRIVREDU KINE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2014, 19-29

Sl. 4. Prosječna godišnja količina padalina u Kini u periodu 1961.-2006. godine Izvor: Report On the State of the Environment In China (2006)

2010). Velik udio stakleničkih plinova dolazi i od gnojiva, te nešto manje od spaljivanja ostataka u ratarstvu i stočarstvu. Prosječna temperatura zraka u Kini porasla je tijekom cijelog 20. stoljeća, najviše u zimskom dijelu godine te u područjima sjeverno od rijeke Yangtze. Od 50-ih godina 20. stoljeća zamijećen je brži porast prosječne temperature tako da je u periodu 1951.-2009. godine prosječno porasla za 1,38 °C na razini cijele Kine (Ju i dr., 2013) (sl. 3). Od 1950-ih godina u regijama sjeverne Kine počela se smanjivati količina padalina, prosječno 20-40 mm po desetljeću. Istovremeno, padaline u južnim i jugozapadnim regijama povećavaju se 20-60 mm po desetljeću (Wang i dr., 2010). Na nacionalnoj razini, količina padalina se smanjila u periodu 1950.-1970. za 2,9 mm po desetljeću, a počela se povećavati od 1999. do 2000. godine (Wang i dr., 2010) (sl. 4). Padaline su se lagano počele povećavati ljeti. Suše na sjeveru i sjeveroistoku postale su jače, a poplave u srednjim i donjim dijelovima rijeke Yangtze i u jugoistočnoj Kini intenzivirale su se. Više padalina na jugu te izraženije suše na sjeveru povezane su s prirodnim nepogodama.

Utjecaj klimatskih promjena na poljoprivredni sektor

Obilježja Kineske poljoprivrede Klima Kinu karakterizira duga tradicija naseljenosti i poljoprivredne proizvodnje. Kroz dugi niz godina razvili su se kompleksni poljoprivredni sustavi, od kojih je među najpoznatijima sustav terasa Honghe Hani u južnom dijelu provincije Yunnan na kojem se pretežito uzgaja riža (sl. 5). Specifičan je zbog svog kulturnog pejzaža kojeg je još prije 1300 godina razvio narod Hani, a 2013. godine upisan u UNESCOovu listu svjetske baštine (UNESCO World Heritage List, 2014). Modernizacijom i mehanizacijom poljoprivrede mnogi pejzaži su se izmijenili a proizvodnja povećala. U zadnja tri desetljeća, poljoprivredni BDP Kine rastao je prosječno 5% godišnje, što je pridonosilo rastu ukupnog BDP-a za nešto manje od 10% godišnje. Trgovina poljoprivrednim proizvodima se gotovo utrostručila u periodu od 1980. do 1995. godine, a izvoz je bio veći od uvoza. Od kasnih 1990-ih godina hortikulturalni, životinjski i morski proizvodi činili su 70-80% izvoza hrane, te je po prvi puta zabilježen veći uvoz nego izvoz. Kina je osta-

Monika Orlić: UTJECAJ KLIMATSKIH PROMJENA NA POLJOPRIVREDU KINE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2014, 19-29

Sl. 5.Kulturni pejzaž terasastih polja riže Honghe Hanija Izvor: http://www.minimagazin.info/2012/02/06/prekrasne-fotografije-rizinih-polja/

Sl. 6. Proizvodnja važnijih kineskih kultura u tonama 2012. godine Izvor: FAOSTAT, 2013

Monika Orlić: UTJECAJ KLIMATSKIH PROMJENA NA POLJOPRIVREDU KINE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2014, 19-29

Sl. 7. Proizvodnja značajnijih vrsta stoke u broju grla 2011. godine Izvor: FAOSTAT, 2013

la samodostatna u proizvodnji riže, pšenice i kukuruza (Wang i dr., 2010). Uz šećernu trsku, ove kulture se količinski najviše proizvode te su najvažnije za izvoz (sl. 6). Od stočarstva, najviše se uzgajaju svinje te koze i ovce (sl. 7). Riža je primarni usjev koji se uzgaja u južnoj i središnjoj Kini, a u ovim regijama još se uzgajaju uljane sjemenke, povrće i šećerna trska. Sjeverna i sjeveroistočna Kina glavna su područja proizvodnje pšenice, kukuruza, soje i pamuka. Slatki krumpir uzgaja se u južnoj Kini, a bijeli u sjevernoj. Voće i povrće uzgajaju se u svim regijama (Wang i dr., 2010). Najviše poljoprivrednih površina ima sjeverni i sjeveroistočni dio Kine (sl. 8). Sjeverna provincija, Unutrašnja Mongolija, većinom je ruralna. Kina ima drugačije uvjete poljoprivredne proizvodnje u različitim regijama. U sjeveroistočnim i sjeverozapadnim područjima uzgaja se samo jedan usjev godišnje. U srednjem

i donjem toku rijeke Yangtze i u južnoj Kini, moguće je uzgajanje 3 usjeva godišnje. Poljoprivrednici koriste različite poljoprivredne sustave ovisno o klimatskim uvjetima i resursima: sustav dvostrukih usjeva riže (riža-riža, riža-pšenica, riža-ostalo) koristi se u tropskim i suptropskim područjima, trostruki sustav, koji nije toliko čest i koriste ga neki poljoprivrednici u tropskim područjima, te rotacijski sustav usjeva koji je uobičajen u Sjevernokineskoj nizini (kukuruz-pšenica i pamuk-pšenica). Jedan od glavnih faktora koji doprinosi visokoj poljoprivrednoj produktivnosti je navodnjavanje, a oko 45% poljoprivrednih površina se navodnjava, najviše u istočnom dijelu (Wang i dr., 2010). Zbog toga je u sjevernoj Kini došlo do naglog pada vodnog lica, a mnoge rijeke, koje prije nisu presušivale, ljeti presuše. U zadnja dva desetljeća manjak vode postao je izraženiji u Sjevernokineskoj nizini te na sjeverozapadu zemlje.

Monika Orlić: UTJECAJ KLIMATSKIH PROMJENA NA POLJOPRIVREDU KINE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2014, 19-29

Sl. 8. Poljoprivredne površine u hektarima po provincijama Kine 2007. godine Izvor: United States Department of Agriculture, 2007.

Klimatske promjene, poljodjelstvo i stočarstva

Klimatskim promjenama najpogođeniji su usjevi koji se ne navodnjavaju i ne gnoje gnojivima koja sadrže ugljikov dioksid. Na sjeveroistoku Kine porast temperature pozitivno će utjecati na poljoprivrednu proizvodnju, no u Sjevernokineskoj nizini, češće suše i porast temperature utjecat će negativno. To će rezultirati većom potrebom za irigacijom te manjkom vode. Istovremeno, na jugoistoku poplave će postati ozbiljniji problem, te će se smanjiti površine pogodne za obradu, dok će na jugu podizanje morske razine utjecati na zaslanjiva-

nje tla što također vodi prema smanjenju obradivih površina. Znanstvenici predviđaju i promjenu u poljoprivrednim sustavima. Razdoblje sadnje i žetve će se promijeniti. Više temperature dozvolit će raniju sadnju usjeva u područjima sjeverno od bazena rijeke Yangtze, a žetva će se pomaknuti na kasniji datum, što će produljiti sezonu rasta usjeva. Kao rezultat, mnogi će poljoprivrednici moći zamijeniti jednopoljni sustav višepoljnim. Površina područja s dvopoljnim i tropoljnim sustavom mogla bi se povećati. Zbog porasta temperature, područja u kojima je bilo prehladno za uzgoj određenih kul-

Monika Orlić: UTJECAJ KLIMATSKIH PROMJENA NA POLJOPRIVREDU KINE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2014, 19-29

tura pretvorit će se u poljoprivredne površine. Zatopljenje se osjetilo na mnogim pašnjacima i travnatim površinama Kine, posebice u Unutrašnjoj Mongoliji tijekom zimskih mjeseci. Kao rezultat, proljetne suše postaju sve češće. Produktivnost travnjaka, u smislu proizvodnje biomase, smanjuje se od 1993. godine (Li i dr., 2002 prema Wang i dr., 2010). Zbog toga će se smanjivati buduća proizvodnja stoke. Na primjer, predviđa se da će proizvodnja govedine do 2030. godine biti će manja za 9,8% (Wang i dr. 2010).

Utjecaj klimatskih promjena na proizvodnju, cijene i prihod Proizvodnja će se pod utjecajem klimatskih promjena, ukoliko se ne bude koristilo gnojenje ugljikovim dioksidom, smanjiti te će cijene hrane porasti. Cijene pšenice bit će do 2030. godine znatno više, ukoliko ne bude povećanja uvoza pšenice ili smanjenja izvoza. Domaća proizvodnja smanjit će se kao i izvoz, dok će se uvoz povećati. Situacija nije toliko dramatična ukoliko se uzmu u obzir efekti klimatskih promjena i u ostalim zemljama svijeta. Procjenjuje se da će cijene kukuruza najviše porasti. U odnosu na svjetske cijene riže, kineska riža će poskupjeti. Scenarij koji predviđa korištenje ugljikovog dioksida kao gnojiva pokazuje kako će proizvodnja kukuruza i pšenice porasti, kao i njihov izvoz. No, utjecaj pretjerane uporabe umjetnih gnojiva vrlo su pogubne za okoliš. Ruralno stanovništvo posebno je pogođeno klimatskim promjenama zbog ekstremnih suša i velikih količina padalina. Zbog smanjenja proizvodnje i povećanja cijena, poljoprivrednici bi mogli imati veći dohodak jer će cijene rasti brže nego što će se smanjivati proizvodnja. Ukoliko se bude koristio CO2 u gnojenju, to se neće dogoditi jer će cijene naglo padati zbog velike proizvodnje. Utjecaj klimatskih promjena različit je na navodnjavanim površinama

i na onim koje vodu dobivaju od padalina. Rezultati istraživanja pokazuju da povećanje temperature za 1 °C rezultira padom godišnjeg neto prihoda od 10 američkih dolara po hektaru, dok povećanje količine padalina za 1 mm mjesečno, povećava godišnji neto prihod za 15 američkih dolara po hektaru (Wang i dr., 2010). Procjene u promjeni prihoda poljoprivrednika kompleksne su te zahtijevaju detaljnije ekonomske analize i istraživanja.

Utjecaj klimatskih promjena na

količinu vode i degradaciju tla

Smanjenje godišnje količine padalina i dulji periodi suša doveli su do smanjivanja protoka Žute rijeke, a tome je doprinijelo i navodnjavanje poljoprivrednih površina i korištenje vode u industriji. Otapanje ledenjaka zbog globalnog porasta temperature, također igra veliku ulogu, kako u Kini, tako i u susjednim državama. Godišnji protok vode ledenjačkog podrijetla u Kini porastao je sa 62 km3 1980. na 66-68 km3 2000. godine (Piao i dr., 2010). To utječe na povećanje protoka rijeka koje se hrane vodom iz ledenjaka, kao što je npr. rijeka Tarim koja vodu dobiva od ledenjaka Tailan. Otapanje ledenjaka uzrokuje porast razine ledenjačkih jezera, što dovodi do povećanja lokalnih poplava. Procjenjuje se da će u budućnosti doći do manjka vode na sjeveru zemlje, dok će na jugu voda biti dostatna (Piao i dr., 2010). Češće suše, uzrokovane klimatskim promjenama, dovode do većeg broja pješčanih oluja koje odnose gornji sloj plodnog tla. Povećanje temperature ubrzava respiraciju mikroorganizama u tlu, te se iz tla izlučuju veće količine CO2, što reducira količinu organskog materijala u tlu (Gong i dr., 2013). Erozija tla uzrokovana je djelovanjem vode, vjetra, otapanjem ledenjaka te antropogenim djelovanjem. Količina obradivog tla po stanovniku u Kini mnogo je ispod svjetskog prosjeka, što dovodi do veli-

Monika Orlić: UTJECAJ KLIMATSKIH PROMJENA NA POLJOPRIVREDU KINE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2014, 19-29

kog pritiska na okoliš i do ozbiljne degradacije tla (Gong i dr., 2013). Zbog pretjerane obrade tla, pogotovo na padinama, ono se erodira te gornji, plodan sloj biva sve tanji. Manje količine padalina u budućnosti, povećati će se irigacija, a zbog toga je na mnogim kineskim poljoprivrednim površinama već došlo do salinizacije tla. Zbog češćih sušnih perioda, voda kojom se navodnjava, a koja je bogata mineralima i solima, isparava, a u tlu zaostaju te se akumuliraju soli i minerali. Povećana potreba gnojenja zbog klimatskih promjena i korištenja pesticida zbog povećane najezde nametnika uzrokovane zatopljenjem, uzrokuju promjenu u kemijskom sastavu tla i njegovu pH vrijednost, što predstavlja opasnosti od trovanja hranom.

Mogućnosti prilagodbe klimatskim promjenama

Ukoliko nastupi dobra prilagodba klimatskim promjenama, Kina može od njih čak i profitirati. Kina je odavno počela reducirati svoj doprinos globalnim klimatskim promjenama, no tek se nedavno počela baviti njihovim prilagodbama. Kroz Klimatski nacionalni program o klimatskim promjenama, usvojen 2007. godine, kineska vlada usvaja razne strategije i aktivnosti kako bi prilagodba poljoprivrednog sektora bila što

bolja. Jedna od njih je poboljšati poljoprivrednu infrastrukturu (izgraditi efektivniji i vodom štedljiviji irigacijski sustav) te više ulaganje u istraživanje i razvoj nove tehnologije. Mnoge regije počele su ulagati u klimatska istraživanja i poboljšanje meteoroloških prognoza, a pojedine (Sichuan, Tibet i Xinjiang) su počele razvijati upravljanje klimom (raspršivanje suhog leda i srebrovog jodida u oblake kako bi se na umjetan način izazvala kiša). Poljoprivrednici su se počeli prilagođavati izborom i promjenom kultura koje su prilagođene klimatskim promjenama, otpornije te multifunkcionalne. Ukoliko imaju za to mogućnosti, mogu uložiti u irigacijski sustav te koristiti tehnike kojima se štedi voda. Globalno, Kina ulaže velike napore u smanjenje emisije stakleničkih plinova i pridaje veliku pozornost klimatskim promjenama. Potpisnica je Kyotskog protokola, UN-ove Konvencije o klimatskim promjenama, a 2007. konstruirala je Nacionalni plan za prevladavanje klimatskih promjena. Potrebno je donijeti zakone te učvrstiti regulacije koje se odnose na smanjenje klimatskih promjena, povećati ekološku poljoprivredu u visoko intenzivnim poljoprivrednim područjima (sl. 9), poticati razvoj i transfer novih tehnologija te povećati efikasnost gnojiva (za sada je potrebno mnogo gnojiva na jedinici poljoprivredne površine jer se mnogi minerali ne upiju te se izgube u okolišu, što doprinosi zagađenju).

Procjene budućih klimatskih promjena i utjecaja na poljoprivredu

Sl. 9. Organska poljoprivreda u okolici Pekinga Izvor: http://www.pri.org/stories/2011-11-24/organic-farmingchina

Znanstvena predviđanja Gao i dr. (2010) ukazuju kako će godišnja srednja temperatura zraka, u odnosu na period 1961.-1990., porasti za 1,3– 2,1 °C, 2,3–3,3 °C i 3,9–6,0 °C do 2020., 2050. i 2100. godine (Ju i dr., 2013). Zatopljenje će biti izraženije u južnom i zapadnom dijelu zemlje,

Monika Orlić: UTJECAJ KLIMATSKIH PROMJENA NA POLJOPRIVREDU KINE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2014, 19-29

te nešto slabije na sjeveru. Količina padalina u cijeloj će se zemlji povećati do 2020. godine za 2-3% te za 5-7% do 2050. godine (Wang i dr., 2010). Do kraja 21. stoljeća, u cijeloj će se zemlji količina padalina povećati za 9-11%. Najjači utjecaj promjene količine padalina osjetiti će se na sjeveru, gdje će se povećati broj dana s obilnijim padalinama, a jugoistočne obalne regije i porječje rijeke Yangtze postati će suši. Moguće je da će se aridne površine zapadne Kine i rizik od dezertifikacije povećati. Povećanjem temperature, doći će do jačeg isparavanja umjetnih gnojiva bogatih dušikom i ugljikovim dioksidom, te će se povećati potreba za još intenzivnijim gnojenjem. Doći će i do razmnožavanja pojedinih populacija nametnika, a neki od njih postat će prisutni i u zimskim mjesecima, budući da se povećanje temperature najviše odnosi na zimu. To će izazvati veću upotrebu pesticida i herbicida. Ukoliko temperatura zraka poraste za 1 °C, poljoprivredna i pašnjačka područja izgubiti će 5-10% svoje površine (Ju i dr., 2013). Ukupna proizvodnja glavnih kineskih usjeva smanjit će se za 5-10% do 2050. godine, ukoliko se bude koristila sadašnja tehnologija (Ju i dr., 2013). Zbog manjka vode, moglo bi doći do konflikata između raznih gospodarskih djelatnosti koje koriste

vodu. Otapanje ledenjaka na sjeveru zemlje poremetit će hidrološki ciklus.

Može li se Kina nastaviti sama prehranjivati? Ukoliko se isključi promjena u opskrbi vodom, Kina će se i dalje u budućnosti moći prehranjivati jer će proizvodnja biti samodostatna (Wang i dr., 2008). Regije i poljoprivrednici koji će biti na dobitku zbog klimatskih promjena nadoknađivat će gubitke regija koje će biti negativno pogođene klimatskim promjenama. Poveća li se korištenje gnojiva, proizvodnja pšenice mogla bi čak i porasti do 2030. godine (Cai i dr., 2008 prema Ju i dr., 2013). Prema drugim istraživanjima, potražnja za hranom maksimalnog broja stanovnika od 1,5 milijardi iznosit će oko 600 milijuna tona hrane, a Kina će 2040. godine moći osigurati samo 10% te potražnje (Ju i dr., 2008). Različiti scenariji predviđaju različite efekte na sigurnost hrane. U svakom slučaju, klimatske promjene izazvati će fluktuacije u proizvodnji hrane u Kini, a sve ovisi o budućoj prilagodbi i odnosu politike prema klimatskim promjenama. Napredak i usavršavanje poljoprivrede ima veliki značaj u osiguravanju hrane za zemlje s rastućom populacijom kao što je to Kina (Ye i dr., 2013).

Zaključak Promjene u količini padalina i dramatični klimatski događaji mogli bi imati ozbiljne posljedice na socioekonomski razvoj kineske populacije. Zbog porasta prosječne godišnje temperature i smanjenja prosječne godišnje količine padalina, doći će do intenzifikacije prirodnih nepogoda, kao što su suše i poplave, a porast svjetske razine mora može zaslaniti tlo, čime će se smanjiti plodne površine. No, različiti scenariji daju rezultate. Po nekima, klimatske promjene neće utjecati na proizvodnju riže i pšenice, a na kukuruz će utjecati manjim intenzitetom kroz smanjenje proizvodnje. Po drugima će se pak proizvodnja ovih triju najvažnijih žitarica za Kinu smanjiti zbog povećanih suša, smanjenja veličine obradivih površina i degradacije tla. Osobiti manjak vode osjetiti će se u sjevernim i sjeverozapadnim regijama zemlje. Potrebno je vođenje kvalitetne politike prilagodbe poljoprivrede klimatskim promjenama kroz ulaganja u znanost, inovacije i modernu tehnologiju, a osobita bi se pažnja trebala posvetiti ekološkoj poljoprivredi i održivim načinima proizvodnje hrane za rastuću potražnju, kako ne bi

i sama poljoprivreda u budućnosti doprinosila globalnom zatopljenju. Ukoliko planovi i akcije vezane uz prilagodbu klimatskim promjenama budu dobre i efektne, klimatske promjene neće značajno utjecati na sigurnost hrane sljedećih 30 do 50 godina. U svakom slučaju, potrebno je nadati se najboljem, a prilagoditi najgorem.

Literatura Gong, H., Meng, D., Li, X., Zhu, F., 2013: Soil Degradation and Food Security Coupled with Global Climate Change in Northeastern China, Chinese Geographical Science 23 (5), 562-573. Ju, H., Van Der Velde, M., Lin, E., Xiong, W., Li, Y., 2013: The impacts of climate change on agricultural production systems in China, Climatic Change 120, 313-324. Piao, S., Ciais, P., Huang, Y., Shen, Z., Peng, S., Li, J., Zhou, L., Liu, H., Ma, Y., Ding, Y., Friedlingstein, P., Liu, C., Tan, K.,Yu, Y., Zhang, T., Fang, J., 2010: The impacts of climate change on water resources and agriculture in China, Nature 467, 43-51. Wang, J., Huang, J., Rozelle, S., 2010: Climate Change and China’s Agricultural Sector: An Overview of Impacts, Adaptation and Mitigation, International Centre for Trade and Sustainable Development, International Food & Agricultural Trade Policy Council, Geneva, Washington DC. Wang, J., Mendelsohn, R., Dinar, A., Huang, J., Rozelle, S., Zhang, L., 2008: Can China Continue Feeding Itself? The Impact Of Climate Change On Agriculture, The World Bank, Washington Dc. Ye, L., Xiong, W., Li, Z., Yang, P., Wu, W., Yang, G., Fu, Y., Zou, J., Chen, Z.,Van Ranst, E., Tang, H., 2013: Climate change impact on China food security in 2050, Agronomical Sustainable Development 33, 363-374.

Izvori DIVA-GIS, 2012., http://www.diva-gis.org/gdata (17.12.2013.) Food and Agricultural Organization of the United Nations, FAOSTAT, 2013, The Agricultural Trade domain, http://faostat3.fao.org/faostat-gateway/go/to/download/T/TP/E (18.12.2013.) Minimagazin, 2014. http://www.minimagazin.info/2012/02/06/prekrasne-fotografije-rizinih-polja/ (01.03.2014.) Public Radio International, http://www.pri.org/stories/2011-11-24/organic-farming-china (02.03.2014.) Report On the State of the Environment In China, 2006, http://english.mep.gov.cn/standards_reports/soe/ SOE2006/200711/t20071105_112556.htm (02.03.2014.) Space Fellowship, 2013., http://spacefellowship.com/news/art14957/haze-over-china.html (02.03.2014.) The Encyclopedia of Earth, 2013., http://www.eoearth.org/view/article/162271/ (18.12.2013.) United States Department of Agriculture, 2007., China Statistical Yearbook http://www.ers.usda.gov/dataproducts/china-agricultural-and-economic-data/download-the-data.aspx (18.12.2013.) World Heritage List, UNESCO, 2014., http://whc.unesco.org/en/list/1111/ (01.03.2014.)

Monika Orlić, mag. geogr.,

Veloselska cesta 15, 51550 Mali Lošinj, Hrvatska, e-mail: monika.orlic13@gmail.com

NASLJEĐE PORTUGALSKOG KOLONIJALIZMA U AFRICI Zvonimir Drvar

Portugal je kao mala europska država značajno sudjelovao u promjenama koje su zahvatile afrički kontinent u zadnjih pet stoljeća, a naročito u razdoblju 1885.-1975. kada je nesmiljenom žestinom provodio režim u svojim kolonijama. Portugal je bio prva strana država koja je došla u Afriku u 15. stoljeću i posljednja koja je iz nje otišla. Tijekom tog razdoblja mnogo se toga promijenilo, kako u Portugalu, tako i u njihovim posjedima, a kasnije kolonijama u Africi.

Uvod "Portugal nije mala zemlja", bio je slogan koji se koristio u doba desničarske diktature političara Antonia de Oliveire Salazara u Portugalu sredinom prošlog stoljeća. I zaista, ako se bolje promotri karta svijeta i bivših portugalskih prekomorskih posjeda, taj slogan vrijedi od riječi do riječi. Samo u Africi portugalski posjedi imali su preko dvadeset puta veću površinu od matične države. Valja naglasiti da je Portugal bio prva strana kolonizatorska sila u Africi u novom vijeku, a posljednji je od svih država napustio svoje posjede u Africi. To razdoblje trajalo je više od petstotinjak godina tijekom

kojih je portugalska vlast u Africi ostavila bogato nasljeđe na materijalnom i nematerijalnom planu. Prvi posjed u Africi Portugal je stekao 1415. zauzimanjem Ceute nakon čega je uslijedila ekspanzija duž obale Atlantskog, a kasnije i Indijskog oceana tijekom 15. i 16. stoljeća. U 17. i 18. stoljeću primjetno je značajno slabljenje portugalskog utjecaja na političkom planu te je Portugal izgubio mnoge svoje posjede. Glavna vrijednost posjeda za portugalsku krunu predstavljala je u tom razdoblju trgovina robljem s Brazilom i ostatkom Europe. Krajem 19. stoljeća uslijedila je kolonijalna podjela Afrike te je Portugalu pripalo pet kolonijalnih

Zvonimir Drvar: NASLJEĐE PORTUGALSKOG KOLONIJALIZMA U AFRICI GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2014, 31-42

posjeda: Angola, Mozambik, Portugalska Gvineja, Sveti Toma i Princip te Zelenortski otoci. Tijekom 20. stoljeća, Salazarova diktatura je u kolonijama provodila represivan i surov režim ne dopuštajući ni najmanju priliku za osamo-

Sl. 1.Kolonijalni posjedi u Africi 1914. godine

staljenje i demokraciju u afričkim kolonijama. To je razlog zbog kojeg su portugalske kolonije u Africi posljedjnje stekle samostalnost. U tekstu koji slijedi pobliže će se opisati nasljeđe portugalskog kolonijalizma u Africi.

Zvonimir Drvar: NASLJEĐE PORTUGALSKOG KOLONIJALIZMA U AFRICI GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2014, 31-42

Materijalna i nematerijalna ostavština portugalskog kolonijalizma u Africi

Kroz razdoblje od nešto više od petsto godina koliko je trajala portugalska prisutnost u Africi mnogo se toga promijenilo pod europskim utjecajem. Može se zasigurno reći da bi Afrika danas bila sasvim drugačiji kontinent da tako dugo nije bila pod vlašću Europljana. Vrlo je teško pronaći dio Afrike koji nije izmijenjen od strane bijelaca (osim možda najnegostoljubljivijih dijelova pustinja i prašuma). U mnogim stvarima Africi je koristilo prisutstvo europske vlasti budući je ono dovelo do određene modernizacije u raznim pogledima, od društva, infrastrukture, ekonomije i sl. Negativna strana kolonijalizma jest svakakvo zanemarivanje osnovnih ljudskih prava, izrabljivanje resursa te nepostojanje demokracije. Tijekom dugih pola tisućljeća boravka u Africi Portugalci su uvelike izmijenili prirodni pejzaž i kulturnu raznolikost te su ostavili brojne tragove svoje prisutnosti na afričkom tlu.

Urbano nasljeđe Portugalci su u počecima širenja u Africi osnivali trgovačke postaje na obalama, a koje su kasnije postajale začecima urbanoga razvoja. S obzirom na to, u novom urbanom sistemu centara najvažniji su bili gradovi na obali. Obično je jedna od brojnih trgovačkih postaja dobivala ulogu glavnog grada i najveće luke. Osim toga, u Africi je primijenjen tzv. gradualistički tip urbanizacije (Vresk, 2002a) jer se postupno u istraživanju i osnivanju gradova polazilo od obala u unutrašnjost. U tom pravcu bila je usmjerena gradnja gradova, prometnica i željezničkih pruga te eksploatacija sirovina. Kako je najveći grad bio na obali, on se najbrže razvijao što je uzrokovalo nepravilan red veličine centara u urbanim sistemima, što je i danas vidljivo jer se u kolonijalnim urbanim sistemi-

ma veličinom i značenjem ističu glavni gradovi koji se u bivšim portugalskim kolonijama svi odreda nalaze na obali. Portugalci svoja prva stalna naselja podižu u južnoj Africi u 16. stoljeću. To su između ostalih gradovi Luanda, Benguela, Moçambique, Sena i Tete (sl. 1, sl. 2). To su uglavnom bila mala trgovačka naselja, neka utvrđena, radi zaštite od eventualnih napadača. U Seni na donjem toku rijeke Zambezi je živjelo samo pedesetak Portugalaca, većinom trgovaca i za takva se naselja ne može reći da su bila stalna iako su se održala do danas. Prvo stalno europsko naselje u subsaharskoj Africi Portugalci su osnovali 1576. godine i nazvali ga São Paulo do Luanda, preteču današnje Luande i glavnog grada Angole od 1627. godine. U 16. i 17. stoljeću Portugalci su od i danas značajnih gradova osnovali Bissau, Porto Novo i Lagos (Vresk, 2002a). Na području bivših portugalskih kolonija od današnjih većih gradova 1617. godine osnovano je trgovačko središte São Felipe do Benguela, danas Benguela, jedan od većih gradova Angole. Na području istočnoafričke obale najstarije naselje utemeljeno je još 1544. godine i nazvano Quelimane čiji naziv potvrđuje uske veze s Arapima u to doba. To naselje nije bilo stalno, no danas je izraslo u jedan od većih gradova Mozambika. Dugo vremena je glavni grad Portugalske Istočne Afrike (današnjeg Mozambika) bio smješten na otoku Mozambiku (Ilha do Moçambique), ali je 1907. godine premješten u grad Lourenço Marques, osnovan 1787., a koji je u samostalnom Mozambiku dobio ime Maputo. Ostali današnji veći gradovi u Angoli i Mozambiku osnovani su u 19. i 20. stoljeću. Primjerice, danas drugi grad po veličini u Angoli, Huambo, osnovan je 1912. godine na kraju željeznice koja je vodila od luke Lobito prema unutrašnjosti, te je kratko vrijeme bio glavni

Zvonimir Drvar: NASLJEĐE PORTUGALSKOG KOLONIJALIZMA U AFRICI GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2014, 31-42

grad Portugalske Angole (1912.-1926.) pod imenom Nova Lisboa (Novi Lisabon). Osim tri najveća grada na području Angole na obali je nastao sistem manjih centara koji su razvili prije svega lučke i druge prometne funkcije. Od njih su prema unutrašnjosti sagrađene željezničke pruge i ceste. Od centara na obali s lučko-prometnim funkcijama posebno se ističe Lobito čija je luka formalno otvorena 1925. godine. Lobito zajedno s Benguelom čini jedinstven funkcionalno-prometni kompleks (Vresk, 2002a). U unutrašnjosti je razvijen sistem centara koji je u vezi s političkom organizacijom. Najveća pažnja bila je svakako posvećena Novom Lisabonu koji je u jednom razdoblju imao i funkciju glavnoga grada zahvaljujući zdravijoj i povoljnijoj klimi. Sličan urbani sistem Portugalci su razvili i u Mozambiku. I tamo su najveći centri poput Beire i Lourenço Marquesa (Maputo) na obali te su imali razvijene lučke funkcije. Sistem izgradnje gradova vodio se za sljedećim principima: Lučki gradovi na obali imaju razvijene industrijske funkcije za potrebe prerađivanja robe koja je željeznicom dolazila iz unutrašnjosti. Na drugim krajevima željeznice sagrađena su veća naselja kao što je već spomenuti Huambo, Lubango, Cubango i Malanje u Angoli te Nampula u Mozambiku. U ostalim kolonijama situacija je bila jednostavnija jer praktički nije postojalo zaleđe tako da je jedini veći grad bio ujedno i glavni (Bissau u Gvineji-Bisau, São Tome na Svetom Tomi i Principu i Praia na Zelenortskim Otocima). Tijekom svog dugog boravka u Africi, Portugalci su uz urbani razvoj značajno doprinijeli i na području arhitekture i izgradnje gradova, tako da se u mnogim većim gradovima danas jako lijepo može vidjeti portugalska kolonijalna arhitektura. Takva arhitektura prisutna je u središtima gradova, odnosno starim dijelovima gradova. Novi dijelovi gradova izgrađeni su u drugoj polovici 20. stoljeća nakon što je poče-

lo naglo doseljavanje ruralnog stanovništva u veće gradove i izgradnja tzv. divljih naselja. Kolonijalno središte gradova obilježava planska struktura sa pravilnom kvadratnom mrežom glavnih ulica i stambenih objekata, dok su rubovi gradova naglo naseljeni te ne pokazuju nikakvu pravilnost u mreži ulica (Vresk, 2002b).

Kulturno-povijesno nasljeđe Od kulturno-povijesne baštine što ih je za sobom ostavilo dugotrajna portugalska prisutnost valja istaknuti četiri objekta koja se danas nalaze na popisu svjetske kulturne baštine UNESCO-a. Dva objekta nalaze se u bivšim portugalskim kolonijama - to su otok Mozambik (Ilha do Moçambique) uz sjeveroistočnu obalu Mozambika te stari grad Cidade Velha (poznat i kao Ribeira Grande) na otoku São Tiago u otočnoj skupini Zelenortskih Otoka. Preostala dva objekta se nalaze na područjima koje je Portugal tijekom povijesti izgubio, a u ranoj fazi širenja po afričkoj obali predstavljali su značajna uporišta u daljnjim istraživanjima - to su tvrđava Elmina u današnjoj Gani i portugalski grad Mazagan, odnosno današnja El Jadida u Maroku. Na otoku Mozambiku Portugalci su početkom 16. stoljeća uspostavili svoju bazu koja im je služila kao uporišna točka na putu za Indiju. Otok je od 10. stoljeća bio u arapskom posjedu, a nakon što su ga osvojili Portugalci došlo je do miješanja te dvije kulture što se najbolje očituje u arhitektonskom i građevinskom stilu što je bio glavni uzrok da se otok zaštiti. Mnogobrojne građevine poput obrambenih tvrđava, vijećnica i crkava izgrađene su isključivo od kamena vapnenca i tropskog drveća. Pogotovo valja istaknuti tvrđavu São Sebastião iz 16. stoljeća (sl. 3), lijep primjer portugalske renesansne kolonijalne arhitekture (UNESCO). O važnosti otoka dovoljno govori činjenica da je na njemu sve do kraja 19. stoljeća bio smješten

Zvonimir Drvar: NASLJEĐE PORTUGALSKOG KOLONIJALIZMA U AFRICI GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2014, 31-42

Sl. 2.Tvrđava São Sebastião na otoku Mozambiku Izvor: http://www.igespar.pt/pt/patrimonio/mundial/origemportuguesa/126/

glavni grad Portugalske istočne Afrike. Stari grad Cidade Velha na otoku São Tiago svoje začetke pronalazi još u 15. stoljeću, odmah nakon što su prvi ljudi stigli na otok, a poznato je i kao prvo europsko naselje podignuto u tropskom pojasu. U kasnijoj fazi, počevši sa 16. stoljećem grad se razvio u najznačajnije središte trgovine robljem zbog čega je imao vrlo važnu funkciju iduća tri stoljeća. Kroz otok je prolazilo mnogo robova i robe koja se iz Afrike izvozila bilo u Europu ili Brazil te je grad bio i značajno trgovačko središte. Ono što je također doprinijelo da se grad proglasi zaštićenim jest svakako i portugalska kolonijalna arhitektura renesansnog stila 15. i 16. stoljeća koja dominira gradom (UNESCO). Kao i u slučaju otoka Mozambika, početkom 19. stoljeća grad je izgubio na važnosti ukinućem ropstva te je glavni grad premješten u Praiu gdje se i danas nalazi. Tvrđava São Jorge da Mina imala je strateški

najveću važnost u počecima portugalskog prodiranja. Ta je tvrđava tek jedna u nizu tvrđava podignutih na Zlatnoj obali (današnja Gana) između 15. i 18. stoljeća jer su nakon Portugalaca, svoj utjecaj na tom prostoru širili i Britanci, Nizozemci, Danci i Šveđani. Svaki takav utvrđeni objekt predstavljao je centar za eksploataciju zlata iz unutrašnjosti zapadne Afrike. Danas sve te tvrđave čine kompleks koji je zaštićen kao kulturno-povijesna baština pod UNESCOom, a među njima se nalazi i navedena tvrđava Elmina. Stari grad Mazagan u Maroku također je vrlo lijep primjer renesansnoga grada pravilne strukture i kolonijalne arhitekture. Nastao je sredinom 16. stoljeća, a u portugalskom posjedu bio je do sredine 18. stoljeća kada je potpao pod maursku vlast koja je dalje nadograđivala grad tako da danas prevladava miješani arapsko-portugalski stil (UNESCO). Od ostalih kulturnih spomenika za čiju iz-

Zvonimir Drvar: NASLJEĐE PORTUGALSKOG KOLONIJALIZMA U AFRICI GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2014, 31-42

gradnju su zaslužni Portugalci valja istaknuti jezgre većih gradova kao i mnogobrojne muzeje, katedrale, tvrđave i vijećnice u njima. Velika većina tih spomenika izgrađena je u merkantilističkoj fazi portugalskog širenja, tj. do kraja 18. stoljeća jer se u kolonijalnom razdoblju znatno manje ulagalo u umjetnost i izgled gradova.

Religijsko nasljeđe Tijekom svoga boravka u Africi Portugalci su nametali svoju kulturu, običaje, jezik i vjeru domorodačkim narodima. No, ipak je najjači instrument luzitanizacije portugalske Afrike predstavljala katolička vjera i Crkva koja je dugi niz godina izvršavala pokrštavanja afričkih naroda. Prvi koji su započeli s tim procesom bili su isusovački misionari koji su već u 16. stoljeću počeli naviještati novu vjeru Afrikancima. Isusovačke misije često su pratile osvajačke pohode uz obale kontinenta, a kasnije i u unutrašnjost te su ubrzo uspjeli doći i do moćnog carstva Monomotapa u središnjem dijelu porječja rijeke Zambezi. To i ne čudi jer su isusovci i na ostalim novootkrivenim područjima svijeta vodili pokrštavanja kao što je bio slučaj s Franjom Ksaverskim u Kini i Macaou te u Južnoj Americi gdje su kretali u istraživanja unutrašnjosti toga kontinenta. Valja napomenuti kako je u prvim stoljećima portugalske prisutnosti u Africi pokrštavanje najviše došlo do izražaja u južnoj Africi gdje i nije bilo problema s preobraćenjem tamošnjih naroda s lokalnih religija na kršćanstvo. Znatno je teže bilo pokrštavanje u dijelu Afrike gdje je kao vrlo jaka religija prevladavao islam i muslimanska kultura. Stoga ne čudi što je obalni dio zapadne i istočne Afrike i kroz prošlost i danas uglavnom islamski kraj. Na otocima je situacija bila drugačija jer su oni u vrijeme kada su ih Portugalci otkrili bili nenastanjeni te su prisilnim migracijama stanovništva na otoke prenosili i kršćansku vjeru.

No, usprkos svemu, brojna afrička vjerovanja zadržala su se do danas te relativno velik postotak stanovništva određenih država još uvijek prakticira lokalna vjerovanja.

Obrazovno nasljeđe Poradi lakše komunikacije s afričkim narodima, Portugalci su određeni broj domorodaca, uglavnom robova, znali prisilno odvoziti u Portugal na izobrazbu te su oni, kasnije oslobođeni robovi, služili kao glavna spona u prenošenju portugalske kulture na afričke narode, a sve to kako bi se ojačale veze matične države s posjedima na drugom kontinentu. Obrazovanje je do sredine 19. stoljeća u posjedima bilo neformalno, tj. isusovci su uz misionarsku djelatnost bili i glavni učitelji i širitelji znanja među afričkim narodima. Tek je 1845. godine u Portugalu donesen zakon o javnim školama u posjedima koje su se polako počele otvarati čime je obrazovni proces proširen na veći dio stanovništva. Međutim, kroz cijelo vrijeme monarhije u Portugalu (koja je srušena državnim udarom 1910.) Crkva je sama morala financirati školovanje i obrazovanje u Africi te su jedini učitelji do onda bili iz reda crkvene vlasti. Dolaskom republike 1910. godine to se promijenilo te je Crkvu počela financirati država, učitelji su polako počeli dolaziti i iz svjetovnog okruženja te su uglavnom bili ili Portugalci koji su otišli u Afriku ili obrazovano domorodačko stanovništvo koje je ipak bilo izuzetno rijetko. Od predmeta koji su se učili u školama naglasak je bio na svega dva. Prije svega, Republici je odgovarala pojačana luzitanizacija Afrike te se mnogo ulagalo u učenje portugalskog jezika, kulture i vjeronauka, dok je učenje afričkih jezika svedeno na minimum sve do 1921. godine kada je potpuno ukinuto. Drugi predmet na kojem se je zasnivalo školovanje bila je poljoprivreda jer se željelo osposobiti buduće radnike za rad na polju, a poljoprivreda je donosila značajan

Zvonimir Drvar: NASLJEĐE PORTUGALSKOG KOLONIJALIZMA U AFRICI GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2014, 31-42

izvor prihoda, naročito u Angoli i Mozambiku. I do kraja portugalske vlasti u Africi glavni cilj obrazovanja ostao je isti. Djecu je trebalo osposobiti za rad u poljoprivredi kako bi postali dobri i ugledni radnici i kako bi što bolje mogli služiti kolonijalnoj ekonomiji. Nedostatak ostalih predmeta važnih za cjelokupni proces učenja Portugalci su opravdavali bojaznošću da Afrikanci ne bi bili slučajno previše naučeni i kako jednog dana ne bi eventualno svrgnuli portugalsku vlast. Također, željeli su djecu naučiti čitati i pisati, no ne i više od toga zbog iste bojazni. Uglavnom, obrazovni proces u portugalskim kolonijama u usporedbi s onima u drugim kolonijama je bio inferioran te je portugalska vlast izdvajala vrlo malo financijskih sredstava za školovanje stanovništva u svojim kolonijama. S dolaskom desničarske diktature na vlast 1926. godine u Portugalu Crkva je ponovno ojačala te je to iskoristila za oporavak školstva i u Portugalu i u Africi, a uskoro je vlast donijela i zakon kako jedini učitelji u kolonijalnim školama mogu biti isključivo Portugalci. No, u odnosu na Portugal, školstvo je u kolonijama bilo znatno slabije, a obrazovanje znatno kraće, nepotpunije i neobavezno. Diskriminacija Afrikanaca je bila znatna, a pristup obrazovanju bio je naročito težak na višim stupnjevima jer je vlast u školovanje ulagala malo financijskih sredstava. Škole su kroz cijelu kolonijalnu prošlost bile otvarane najviše u gradovima dok su se u selima otvarale sporadično što je najviše ovisilo o vezama i blizini većih gradova. Tek je 1961. godine izjednačeno obrazovanje Afrikanaca i Portugalaca te je uvedeno obvezatno primarno školovanje u kolonijama za djecu od 6. do 12. godine života s tim da su razredi bili odvojeni za mušku i žensku djecu. Tim dekretom nastojale su se još više ojačati veze između Portugala i Afrike jer to je doba kada su neke afričke države proglasile neovisnost, a većina drugih je bila na tom putu. Udžbenici su počeli

prikazivati scene iz svakodnevnog afričkog života što prije nije bio slučaj, a velika se pažnja posvećivala i povijesti kolonija koja je bila obrađivana na luzitanofilski način često prikazujući slike slavnih portugalskih pomoraca iz 15. i 16. stoljeća i diktatora Salazara. Reforme su najveći utjecaj imale u Angoli gdje je nešto više od polovice djece (53%) pohađalo školu 1971. godine, a u Mozambiku tek 30%, dok je u Portugalskoj Gvineji taj postotak bio vrlo malen (Sousa Fereira, 1974). Iskorak je napravljen i u visokoškolskom obrazovanju jer su tih godina otvorena i prva sveučilišta u luzofonskoj Africi (1962. u Luandi i Lourenço Marquesu (Maputo), a u Gvineji-Bisau tek nakon samostalnosti). Otvaranjem sveučilišta došlo je do diverzifikacije znanstveno-obrazovnih grana te je po prvi put u povijesti obrazovanja maknut naglasak s učenja poljoprivrede i portugalskog jezika. Osnivanjem sveučilišta Portugal je pokazao da polako dopušta modernizaciju svojih kolonija jer je stanovništvo do tog trenutka bilo vrlo slabo obrazovano. Priliku za usavršavanjem u znanju imali su vrlo rijetki, uglavnom oni Afrikanci koji su bili asimilirani (tj. koji su prihvatili portugalsku kulturu) te su imali bolji ekonomski status. To stanovništvo je na nastavak obrazovanja odlazilo u Portugal, a među njima su se nalazili i ljudi koji su svojom umjetničkom, kulturnom i političkom djelatnošću pridonijeli razvoju svojih naroda i budućih nacija. Prvi predsjednik Angole i glavni vođa pokreta otpora Agostinho Neto tako je primjerice bio istaknuti književnik i umjetnik, a uz to je i završio studij medicine, dok je vođa pokreta neovisnosti u Portugalskoj Gvineji Amilcar Cabral bio školovani poljoprivrednik i političar. Takvi obrazovani pojedinci često su zauzimali glavna mjesta u oslobodilačkim pokretima i procesima dekolonizacije jer su imali prilike vidjeti, naučiti i doživjeti drugačije prilike od onih koje su prevladavale u Africi. Međutim, problem je

Zvonimir Drvar: NASLJEĐE PORTUGALSKOG KOLONIJALIZMA U AFRICI GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2014, 31-42

u širenju demokratskih i oslobodilačkih ideja ostatkom kolonija predstavljalo teško uspostavljanje veza s ruralnim i zabačenim dijelovima kao i razjedinjenost mnogobrojnih afričkih plemena koja su živjela u istim kolonijama.

Demografsko nasljeđe U demogeografskom pogledu Portugalci su značajno utjecali na broj, sastav i raspodjelu stanovništva za vrijeme svog boravka u Africi. Od sredine 16. do početka 19. stoljeća su bili glavni u trgovini robljem čime su uvelike utjecali na demografske prilike u Africi. Podaci o broju prisilno iseljenih Afrikanaca dosta variraju, no brojka se kreće negdje između 10 i 12 milijuna ljudi što je veliki demografski gubitak. Osim prema Brazilu i Karibima, robovi su se izvozili i preko Sahare u Europu te preko Crvenog mora i Indijskog oceana u Aziju. Vrlo je teško rekonstruirati brojčane odnose između preseljenog stanovništva i onoga koje je ostalo u Africi zbog nedostatka podataka, no pouzdano se zna da je broj afričkog stanovništva stagnirao ili lagano opadao sve do kraja 19. stoljeća. Postoji više razloga tome, a trgovina robljem je jedan od glavnih. Osim direktnog gubitka stanovništva izgubljene su i tzv. buduće generacije, fertilitet je značajno opao jer su većina robova bili muškarci, a tome treba pridonijeti i značajnu stopu mortaliteta. Na početku 18. stoljeća, 2% cjelokupnog zapadnoafričkog stanovništva bilo je isporučeno u Brazil preko Gvinejskog zaljeva (Manning, 2013). Prostorne promjene u broju stanovništva pratile su prisilne migracije pa je tako glavnina stanovništva preseljena na obalu. Žensko roblje najviše je bilo odvođeno upravo iz obalnih područja, dok je muško bilo odvođeno i iz unutrašnjosti. Značajno je bio promijenjen i odnos muškog i ženskog stanovništva te je u nekim razdobljima koeficijent maskuliniteta iznosio samo 75 (Manning, 2013). Portugalci su u tom periodu,

kad je trgovina robljem poprimila globalne razmjere, značajno utjecali na afričko stanovništvo, njegov broj, prostorni razmještaj i sastav. Tako su 1850. godine u Angoli na jednog roba dolazila 4 slobodna Afrikanca. Nakon ukinuća trgovine robljem početkom 19. stoljeća, ona je nastavila neko vrijeme ilegalno funkcionirati sve do kraja istog stoljeća. Međutim, robovski je rad nakon 1878. godine preorijentiran u prisilni rad što je bila samo blaža riječ jer su koloni počeli zapošljavati radnike pod ugovorom te je ropstvo nastavilo i dalje funkcionirati u tom obliku i zapravo nikada za portugalske vlasti nije u potpunosti iskorijenjeno. Najveći je negativni utjecaj trgovina robljem imala u Angoli jer su velika prostranstva tog područja demografski ispražnjena te je isti teritorij imao isti broj stanovnika (5 milijuna) krajem 15. i sredinom 20. stoljeća. Trgovina je osim toga zaustavila prirodan društveni i ekonomski razvoj afričkih zajednica te je tijekom stoljeća postojanja uništila njihove državne i političke strukture. Svo to vrijeme broj Portugalaca u Africi je bio izrazito malen. U Angoli je sredinom 19. stoljeća bilo prisutno tek oko 1800 Portugalaca (Sousa Fereira, 1974), a u drugim portugalskim posjedima još i manje. Uglavnom su to bili trgovci zlatom i robljem koji su se nastanili u obalnim područjima jer je pod stvarnom portugalskom kontrolom bio samo taj uzak obalni pojas. U unutrašnjosti su jedino djelovali isusovački misionari, no njih je bilo još manje. Nakon 1885. godine i Berlinskog kongresa na kojem su granice portugalskih kolonija proširene značajno u unutrašnjost uslijedile su borbe s plemenima iz unutrašnjosti kako bi se i u najzabačenijim područjima formalno potvrdila portugalska vlast. Neka područja, koja su 1885. godine pripala Portugalu, pod stvarnu vlast su došla tek u 20. stoljeću (primjerice, otočje Bijagos ispred obale Gvineje Bisau tek je 1936. pri-

Zvonimir Drvar: NASLJEĐE PORTUGALSKOG KOLONIJALIZMA U AFRICI GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2014, 31-42

pao Portugalu). Uskoro se tim povodom počeo povećavati broj Portugalaca u kolonijama pa je 1897. godine u Angoli bilo oko 9 000 Portugalaca (Sousa Fereira, 1974) jer je portugalska vlast počela poticati useljavanje bijelaca u Afriku. Kasnije je taj broj samo rastao pa je 1920. bilo 20 000 Portugalaca, a 1940. godine njih čak 44 000 (Iveković, 1984). Doseljenicima je država osiguravala zemlju, sjeme za sijanje, oruđa, stoku, stanove za boravak i kredite. Uskoro se počela primjećivati i diskriminacija afričkog stanovništva jer su se Portugalci počeli zapošljavati i u poslovima vezanim uz poljoprivredu te su bili i do šest puta više plaćeni od Afrikanaca. Mnoga prava su zakidana i onima koji su se odbili asimilirati i poistovjetiti s portugalskom kulturom, a takvih je bilo izuzetno mnogo. U Angoli je 1950. godine bilo samo 30 000 asimiliranog stanovništva (tzv. assimilados), a 4 milijuna je bilo domorodačkog stanovništva (tzv. indigenos) (Sousa Fereira, 1974). Jednim kolonijalnim aktom iz 1932. godine za domorodačko stanovništvo koje je odbilo izvršiti zapovijed kolona bila je namijenjena fizička kazna ili u težem slučaju odlazak u logor. Tako je na prisilni rad mogao biti poslan svatko tko nije izvršio svoje porezne obaveze. Prava cjelokupnog afričkog stanovništva izjednačena su tek 1961. godine kada su svi odreda postali portugalskim državljanima. Međutim, na izborima su mogli glasati samo oni koji su znali čitati i pisati portugalski jezik, a takvih je bilo relativno malo, daleko najviše u ruralnim područjima kolonija. Svoja postupanja naspram afričkog stanovništva portugalski premijer (1968.1974.) Marcelo Caetano, Salazarov nasljednik, objasnio je sljedećim riječima: "Crnce u Angoli moraju usmjeravati i indoktrinirati Europljani... Afrikanci nisu naučili da sami razvijaju teritorij na kojem obitavaju već tisuću godina... Neophodno je da im približimo ideju o radu i da ih izliječimo od lijenosti i besposličarenja, ukoliko

nam je cilj da ispunimo kolonijalnu misiju njihove zaštite..." (Iveković, 1984, 45-46). Apsurd je da su Portugalci svoj kolonijalizam poistovjećivali sa boljitkom afričkih naroda kako bi ih naučili radu i disciplini. Novi demografski udarac kolonijama su zadali kolonijalni ratovi između 1960. i 1974. godine u kojima je stradalo mnogo afričkog stanovništva. Portugalci su počinili brojne masakre od kojih su tri ostala posebno upamćena po svojoj brutalnosti. To su bili pokolji u Muedi (Mozambik), Baixa do Cassange (Angola) i Pidjiguettiju (Portugalska Gvineja). Svi prosvjedi domaćeg stanovništva imali su u temelju protivljenje prisilnom radu i želju za otvaranjem slobodnog tržišta za njihove proizvode i hranu. Zanimljivo je napomenuti kako su u slučaju Muede Portugalci tvrdili da je bilo samo 14 mrtvih, a Afrikanci čak 600 (Iveković, 1984) što pokazuje manipulaciju medijima i obmanu javnosti od strane diktature u Portugalu. Na otočnim kolonijama situacija je bila drugačija jer je postojala vrlo izražena kreolska zajednica nastala miješanjem Portugalaca i stanovništva koje je s afričkog kopna preseljeno na otoke. Glavni poslovi kojima se kreolska zajednica bavila bili su trgovina, opskrba brodova i rad na plantažama šećerne trske. Takvo miješanje europskog i afričkog stanovništva je u kopnenim kolonijama bilo svedeno na minimum te je tijekom cijelog kolonijalnog perioda postotak afričkog stanovništva u ukupnom bio izrazito visok. Nakon pada diktature 1974. godine i dobivanja samostalnosti 1975. uslijedilo je brojno iseljavanje Portugalaca i nekih Afrikanaca u Portugal jer se u novim državama kao pripadnici viših klasa nisu mogli ugodno osjećati. Te doseljenike su "pravi" Portugalci osjećali kao prijetnju zbog donošenja drugačijeg životnog stila i boljih sposobnosti za zapošljavanje na poljoprivrednim i srodnim poslovima.

Zvonimir Drvar: NASLJEĐE PORTUGALSKOG KOLONIJALIZMA U AFRICI GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2014, 31-42

Današnja kulturna slika u bivšim portugalskim kolonijama

Danas se u bivšim portugalskim kolonijama pola tisućljeća portugalske prisutnosti najbolje može primijetiti u još uvijek postojećoj uporabi službenog portugalskog jezika koji je relikt iz kolonijalnog doba. U široj uporabi su i brojni afrički jezici no niti jedan nema ulogu službenog jezika dok se portugalskim jezikom kao materinjim u kontinentalnim državama koristi manje od 1% cjelokupnog stanovništva, no portugalski i dalje prevladava kao jezik uprave i sporazumijevanja te se u Mozambiku oko trećina sveukupnog stanovništva svakodnevno koristi portugalskim jezikom (Cabecinhas i Feijo, 2010). Gotovo cjelokupno stanovništvo Angole, Mozambika i Gvineje Bisau je afričkog

porijekla, a Portugalaca ima zanemarivo malo. Na otočnim državama situacija je kroz prošlost bila drugačija te na njima živi znatno više bjelačkog stanovništva nego u bivšim kopnenim kolonijama. Razlozi tome su prisilne migracije sa afričkog kopna i znatno miješanje europskog i afričkog stanovništva na plantažama što je rezultiralo bogatom kreolskom kulturom i narječjem portugalskog jezika. Također, religijska pripadnost na Zelenortskim Otocima i Svetom Tomi i Principu pokazuje dugačku pripadnost Portugalu jer je velika većina stanovništva katoličke vjeroispovijesti. To se najbolje objašnjava činjenicom da jednostavno nije bilo problema u pokrštavanju i postojanju drugih jakih religija koje bi to omele. U kopnenim kolonijama situacija je donekle drugačija, pogotovo u Gvineji Bisau gdje je katoličkog stanovništva

Sl. 3. Religijski sastav stanovništva u bivšim portugalskim kolonijama sredinom 2013. godine Izvor: https://www.cia.gov/library/publications/the-world-factbook/

Zvonimir Drvar: NASLJEĐE PORTUGALSKOG KOLONIJALIZMA U AFRICI GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2014, 31-42

vrlo mali broj nauštrb muslimana i lokalnih vjerovanja usprkos tome što je to država u kojoj je portugalska vlast najduže trajala, no međutim nije uspjela promijeniti religijski mozaik te su religije koje su prevladavale i prije dolaska Portugalaca i danas glavne po broju sljedbenika. U Angoli i Mozambiku je otprilike situacija jednaka. U Angoli ima više pripadnika afričkih vjerovanja, a u Mozambiku ima relativno dosta muslimana što je posljedica duge arapske prisutnosti na istočnoafričkoj obali još od 10. stoljeća, dok je postotak katolika otprilike jednak u obje države (sl. 3, sl. 4). Religijska i jezična pripadnost možda su najbolji pokazatelji prošlosti i povijesti određenog područja jer se na taj način najbolje ocrtava rezultat mnogobrojnih migracija i miješanja stanovništva.

Današnje veze između portugala i bivših kolonija

Kako bi okupio svoje bivše kolonije na jednom mjestu, Portugal je 21 godinu nakon odlaska iz Afrike 1996. godine osnovao Zajednicu država s portugalskog govornog područja (CPLP - Comunidade dos Paises de Lingua Portuguesa) koju osim Portugala čini još sedam država, bivših portugalskih kolonija, u kojima je službeni jezik portugalski, a to su Angola, Brazil, Gvineja Bisau, Istočni Timor, Mozambik, Sveti Toma i Princip te Zelenortski Otoci (Cabecinhas i Feijo, 2010). Dakle, ova zajednica okupila je i dvije bivše kolonije izvan Afrike, a stvorena je po uzoru na britanski Commonwealth. Usprkos postojanju te zajednice veze između država članica su još uvijek slabo izražene. Glavna

Sl. 4. Narodnosni sastav stanovništva u bivšim portugalskim kolonijama sredinom 2013. godine Izvor: https://www.cia.gov/library/publications/the-world-factbook/

portugalska ideja prilikom osnivanja zajednice koja je istaknuta u konstituciji bila je sačuvati povijesnu povezanost između država, a sve to kako bi se i u budućnosti nastavila suradnja između članica. Međutim, iako su dugi niz godina i stoljeća današnje članice te zajednice bile

povezane, sigurno je da na "zajedničku" povijest gledaju drugačije jer teško je za očekivati da će isti pogled na kolonizatorsku prošlost imati ljudi u Africi čiji su preci bili pod stalnom stegom i ljudi u Portugalu koji je bio glavni akter u provođenju kolonizacijske politike.

Zaključak Europa je u mnogočemu značajno izmijenila povijest Afrike. Da nije bilo europskog utjecaja Afrika bi prošla kroz drugačiji razvoja i danas bi znatno drugačije izgledala. Ovako se čini da je Afrika naglo preskočila jednu, ako ne i više stepenica ekonomskog i socijalnog razvoja. Kada netko tko je moćniji izvana diktira razvoj određenog područja vrlo je teško očekivati pozitivan ishod. Europljani nikada nisu uspjeli razumjeti Afriku niti to zapravo i mogu učiniti. Afriku mogu razumjeti samo Afrikanci, ljudi kojima je ona prava domovina i koji je znaju čuvati i brinuti se za nju. Pogreška je odavno učinjena i pet stoljeća sustavnog izrabljivanja afričkog stanovništva u vidu trgovine robljem i na mnoge druge načine ostavilo je traga. Mnogobrojni ratovi vođeni za oslobođenje od strane vlasti koji su naročito pogodile portugalske kolonije, a nakon toga i brojni građanski ratovi dodatno su naštetili Africi. Može se zaključiti da su Portugalci bili nesmiljeni kolonizatori Afrike, a režim koji je provodila desnica na vlasti u Portugalu bio je izrazito represivan za afričko stanovništvo te nimalo nije popuštao bilo kakvim zahtjevima domorodaca iako su oni imali status portugalskih državljana.

Literatura Cabecinhas, R., Feijo, J., 2010: Collective memories of Portuguese Colonial Action in Africa: Representations of the Colonial Past among Mozambicans and Portuguese youths, International journal of conflict and violence 4 (1), 28-44. Iveković, I., 1984: Afrika u tranziciji - antikolonijalna i socijalna revolucija u bivšim portugalskim kolonijama, Centar CK SKH za idejno-teorijski rad, Zagreb. Manning, P., 2013: African population, 1650-1950: Methods for New Estimates by region, African Economic History Conference, Vancouver. Sousa Fereira, E., 1974: Portuguese colonialism in Africa: the end of an era, UNESCO Press, Paris. Vresk, M., 2002a: Razvoj urbanih sistema u svijetu, Školska knjiga, Zagreb. Vresk, M., 2002b: Grad i urbanizacija: osnove urbane geografije, Školska knjiga, Zagreb

Izvori CIA, https://www.cia.gov (2.10.2013.) Património cultural, http://www.igespar.pt (2.10.2013.) UNESCO, http://whc.unesco.org (2.10.2013.)

Zvonimir Drvar, mag. educ. geogr.,

Gračanska cesta 30, 10000 Zagreb, e-mail: zvonimir.drvar@hotmail.com

OPĆINA LANIŠĆE – RURALNA PERIFERIJA ISTARSKOG POLUOTOKA Sanja Maružin

Unutar cjeline središnje Istre koja je najvećim dijelom depopulacijsko područje, izdvaja se krajnji sjeveroistočni dio koji osim što je depopulacijski, i po mnogim drugim obilježjima predstavlja pravu istarsku periferiju. Općina Lanišće reprezentativan je primjer koji se u raznim segmentima (demografskim, gospodarskim, socijalnim) razlikuje u odnosu na ostatak Istre, pokazujući negativne trendove istih.

Uvod Općina Lanišće nalazi se na krajnjem sjeveroistočnom rubu Istarske županije, gdje na sjeveru graniči s Republikom Slovenijom, a na istoku s Primorsko-goranskom županijom. To je brdsko-planinski prostor, u kojem se sva naselja (njih 14) nalaze na nadmorskim visinama između 500 i 700 m (Poropat, 2002). Uz planinu Učku, Ćićarija (na kojoj se nalazi općina) je jedini brdsko-planinski prostor na istarskom poluotoku, čime se po prirodno-geografskim (ali i ostalim faktorima) razlikuje u odnosu na ostatak Istre. Jedan od najvećih problema toga

prostora je razmjerno veliki pad broja stanovnika u zadnjih 50-ak godina, toliki da je općina Lanišće površinom druga po veličini, a brojem stanovnika najmanja općina Istarske županije. Od 1950-ih godina glavni uzroci pada broja stanovnika su ruralni egzodus, litoralizacija, prometna izoliranost i prirodni pad stanovništva (Zupanc, 2001). Da su se navedeni procesi vrlo brzo negativno implementirali na prostor ukazuje i podatak da je u međupopisnom razdoblju od 1961. do 1971. godine broj stanovnika u Općini smanjen za 45,9% (Zupanc, 2004). Problem dodatno potenciraju i činjenice da je preostalo stanovništvo uglavnom staro i najve-

Sanja Maružin: OPĆINA LANIŠĆE – RURALNA PERIFERIJA ISTARSKOG POLUOTOKA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2014, 43-51

ćim dijelom živi u poljoprivrednim kućanstvima. Različitost, udaljenost i zavisnost riječi su kojima bi se taj prostor mogao najbolje opisati u odnosu na ostatak Poluotoka, a iste odrednice ujedno određuju prostore ruralnih periferija.

„Biti“ na periferiji Živjeti na rubu, tamo daleko, tamo gdje se nekadašnji životni ritam pretvara u fosil svojega vremena znači život na periferiji. Jedna od definicija periferija je da su to „prostorno rubni dijelovi teritorija i društava što ih obilježava rubnost i u socijalno-gospodarskom i u kulturalnom smislu“ (Lay, 1998a, 3). Osnovni model prema kojem se naglašava polarizacija između dva razvojno kontrastna područja je model centar - periferija. Pritom su središta razvijena područja, centri političke moći, prostori razvojnih mogućnosti, tehnologije, razvijenog gospodarstva. S druge strane, periferije su prostori ograničenih resursa, malih mogućnosti za razvoj, ekonomski zaostali te geografski marginalni (Koči-Pavlaković, 2005). Sagledavajući socijalna obilježja perifernih područja može se reći da je tradicija temeljna riječ koja bi ih opisala. Osim što se ona vidi u morfološkoj strukturi, često se u tim prostorima i razmišlja na tradicionalistički način, opire se inovacijama, što zapravo čini svojevrsnu zatvorenost i izoliranost. Na periferijama su djelatnosti prilagođene obilježjima okoliša, odnosno, najzastupljeniji je primarni sektor djelatnosti (poljoprivreda, lov, šumarstvo) o kojem je periferija ovisna. Stanovništvo periferije stoga najviše cijeni ono što ono ima, a drugi „razvijeniji“ nemaju. To je prije svega miran život, daleko od buke, daleko od stresa (Lay, 1998a). Velika je ekološka vrijednost takvih krajeva, pa se nerijetko kao glavni pridjev pridodaje - čisti zrak, a što u suvremenim (urbanističkim) trendovima čini važan resurs.

Danas su gradovi žarišta naseljenosti u Istri. U ukupno 10 gradskih jedinica lokalne samouprave koliko ih broji Istarska županija živi 69,2% stanovništva, a od toga čak 86,1% u gradovima na obali (Popis stanovništva, 2011). Sukladno tome, ne čudi činjenica da je središnja Istra okarakterizirana kao periferija (posebice demografska i gospodarska) u odnosu na obalne dijelove. No, i u središnjoj Istri ima naselja koja bilježe prirodni prirast ili stagnaciju, pa se u demografskom smislu ne bi za sva moglo reći da su periferna. Ona koja imaju veći karakter perifernosti nalaze se u sjevernijim dijelovima. To su brdski i granični krajevi Gornje Bujštine i Ćićarije, koji imaju određene prirodne resurse, ali nemaju ključan resurs - stanovništvo. Pretežno su to depopulacijska područja s velikim udjelom starog stanovništva niske obrazovne strukture, a što koči bilo kakav napredak prostora (Lay, 1998b). Preostalo malobrojno stanovništvo raspršeno po manjim naseljima danas je samo relikt nekadašnje napučenosti i živosti istarskog sela (sl. 1).

Od depopulacije do demografskog izumiranja

A On, Ćić, žedan, nima ča piti, od muke umire, za njim će i Ćićarija umriti. (Poropat, 2006) Posljednjih pedesetak godina općina Lanišće bilježi depopulaciju, odnosno stalni pad broja stanovnika. Broj stanovnika se od prvog popisa 1857. godine do danas smanjio 11,6 puta! Od nekadašnjih skoro 5 000 stanovnika danas ih je tek nešto više od 300 (Popis stanovništva, 2011; Naselja i stanovništvo, 2005). Takvom, nepogodnom slikom Općina predstavlja demografsku periferiju Istre. Dok je nekad selo davalo veliki udio radne snage i poljoprivrednih proizvoda, danas se postavlja pitanje što selo, staro selo uopće može dati?

Sanja Maružin: OPĆINA LANIŠĆE – RURALNA PERIFERIJA ISTARSKOG POLUOTOKA

foto: Sanja Maružin

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2014, 43-51

Sl. 1. Depopulacijski krajolik u općini Lanišće

Dostupnost općine Lanišće Lanišće je centralno naselje u općini, koje od osnovnih funkcija ima samo područnu školu za četiri razreda osnovne škole te liječnika koji je u Općini tek jedan put mjesečno. Ostale funkcije stanovništvo zadovoljava u obližnjim gradovima ili većim naseljima (nemaju trgovinu ni poštu). Srednju školu najčešće pohađaju u Pazinu ili Buzetu. U istim gradovima se obavlja kupnja namirnica za svakodnevne potrebe, a odjeće i obuće u udaljenijoj Rijeci, Kopru ili Trstu. U Buzetu se najčešće zadovoljavaju upravne funkcije (banka, pošta). Na području Općine nema liječnika niti ambulante, pa stanovništvo mora putovati do Buzeta gdje se nalazi njihov obiteljski liječnik. S obzirom da veliki udio po-

pulacije zauzima staro stanovništvo, kojima je i najčešće potrebna liječnička skrb, udaljenost liječničke pomoći možda je najveći nedostatak. Dostupnost općine analizirana kroz vremensku dimenziju ukazuje da u vremenskoj udaljenosti od 30 minuta nije dostupan niti jedan regionalni centar, kao ni makroregionalni. Centralna naselja koja okružuju općinu Lanišće, osim Buzeta, funkcionalno su slabo opremljena pa čine dodatni razlog kojim Općina funkcionalno slabi i zaostaje.

Percepcije ruralne perifernosti sjeveroistočne Istre Da bi se dodatno potvrdile prethodno navedene činjenice, koje upućuju na perifernost

Sanja Maružin: OPĆINA LANIŠĆE – RURALNA PERIFERIJA ISTARSKOG POLUOTOKA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2014, 43-51

općine Lanišće u odnosu na ostatak Istre, provedena su dva anketna istraživanja kojima su ispitani prostorni kontakti i percepcije stanovništva Istre prema istarskoj periferiji, odnosno povezanost stanovništva sjeveroistočnog dijela Istre prema ostatku poluotoka. Ankete su provedene u razdoblju od 28. travnja do 31. svibnja 2014. godine.

Prostorni kontakti i percepcije

stanovništva sjeveroistočnog dijela istre prema ostatku poluotoka U sklopu ovog anketnog istraživanja prostor sjeveroistočnog dijela Istre definiran je kao objedinjeni teritorij općina Lanišće i Lupoglav. Za analizu prostornih kontakata i percepcija stanovništva Istre, uzete su obje općine kako bi se mogao utvrditi, odnosno usporediti stupanj perifernosti tih općina, s obzirom da su one granične i geografski podjednako udaljene od ostatka Istre. U anketi je sudjelovalo ukupno 53 ispitanika, od čega 25 iz općine Lupoglav i njih 33 (10% ukupne populacije) iz općine Lanišće. Nije čudno da kad žitelji Ćićarije i krajnjeg sjeveroistočnog dijela Istre krenu prema srednjoj ili južnoj Istri kažu „gren u Istru“ (Žmak, 2002). Onda se postavlja pitanje jesu li oni uopće u Istri? Geografski i administrativno zasigurno jesu. Međutim, zašto im je onda Istra ipak daleko? Tu se odgovor pronalazi u socijalnim i kulturalnim sferama koje su rezultirale „društvenoj udaljenosti“. Prvim pitanjem „koliko često ste u kontaktu s ostatkom Istre?“ ispitana je učestalost prostornih kontakata stanovništva sjeveroistočne Istre prema ostatku Istre putem procjene vrijednosti (tab. 1). Prosječni zbroj vrijednosti za općinu Lanišće iznosio je 3,03, a za općinu Lupoglav 3,4. U općini Lanišće najviše prostornih kontakata s ostatkom Istre ima zrelo stanovništvo, kojemu su glavni razlozi kontakta vezani uz posao ili posjet prijateljima i rodbini.

Tab. 1. Koliko često ste u kontaktu s ostatkom Istre?

Općina

Ocjena 1

Lanišće

15,2

9,1

39,4

30,3

Lupoglav

Izvor: anketni upitnik

Stanovništvo općine Lupoglav je kao najčešći odgovor navodilo „nešto drugo“. Sljedeće pitanje odnosilo se na učestalost odlaska u Pulu (grad koji je geografski udaljeniji od obje općine) i Pazin (koji je znatno bliže). Na prvi pogled, dobiveni su pomalo zbunjujući rezultati (tab. 2, tab. 3). Iz dobivenog, stanovništvo općine Lanišće je naspram onima iz Lupoglava češće u kontaktu s oba grada, s time da više odlaze u udaljeniju Pulu. Naime, glavni razlog je već naveden – posjet prijateljima i rodbini, pošto se u poslijeratnom razdoblju veliki broj ljudi iz Lanišća iselio upravo u Pulu. Stanovništvo općine Lupoglav ima manje prostorne kontakte s navedenim gradovima jer je većina (posebice mladih) više povezana s riječkim područjem. Stanovništvo općine Lanišće Tab. 2. . Koliko često odlazite u Pulu?

Općina

Ocjena 1

Lanišće

39,4

27,3

12,1

9,1

Lupoglav

Izvor: anketni upitnik

Sanja Maružin: OPĆINA LANIŠĆE – RURALNA PERIFERIJA ISTARSKOG POLUOTOKA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2014, 43-51

Tab. 1. Koliko često odlazite u Pazin?

Općina

Ocjena 1

Lanišće

15,1

18,2

42,4

6,1

18,2

Lupoglav

Izvor: anketni upitnik

podjednako je povezano s ostatkom Istre i riječkim područjem. Na pitanje „smatrate li da je u prošlosti stanovništvo Vaše općine bilo više u interakciji s istarskom unutrašnjosti nego li je to danas“, njih 33% iz općine Lanišće smatra da jest (uglavnom staro stanovništvo), a iz općine Lupoglav isto smatra njih više od 50%. Stanovništvo općine Lanišće kao najčešće razloge interakcije navodilo je razmjenu dobara i kretanje stoke - „ljudi su odlazili za poslom u ostatak Istre (npr. s ovcama na ispašu)“, dok je stanovništvo općine Lupoglav kao glavne razloge navodilo bolju povezanosti s Istrom nego s ostalim dijelovima države, više posla u unutrašnjoj Istri te

veću ovisnost. Tipično za periferna područja jest da ljudi cijene kvalitetu života kakve više nema u velikim gradovima (Lay, 1998a). Pitanje koje se je odnosilo na izdvajanje prednosti pojedine općine u odnosu na ostatak Istre također je pokazalo određene razlike. Iako se u obje općine nalaze planinski dijelovi, odnosno istaknuta prirodna komponenta, stanovništvo općine Lupoglav manje je naglašavalo blagodati prirode u odnosu na Lanišće. Oni su (uz prirodu) često navodili prednost blizine tunela, dobru poziciju i povezanost s većim gradovima. Istovremeno su svi ispitanici općine Lanišće navodili prednosti kakve navode ljudi na periferijama – „čisti zrak, netaknuta priroda“, „mirnija, zdravija, ekološkija atmosfera“, „priroda, ne može se uspoređivat s ičim“... Temeljno pitanje kojim se mogu usporediti, ali i naglasiti postavke perifernosti općine Lanišće u odnosu na ostatak Istre i obližnjeg prostora općine Lupoglav, bilo je izdvajanje nedostataka s obzirom na prostorne kontakte i povezanost s ostatkom Istre (sl. 2). Iz dobivenih odgovora, vidljivo je da stanovništvo općine Lanišće jače ističe nedostatke (za sve koji su bili ponuđeni) naspram stanov-

Sl. 2. Nedostaci općine Lanišće i Lupoglav s obzirom na prostorne kontakte i povezanost s ostatkom Istre Izvor: anketni upitnik

Sanja Maružin: OPĆINA LANIŠĆE – RURALNA PERIFERIJA ISTARSKOG POLUOTOKA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2014, 43-51

ništva općine Lupoglav. Najveći nedostatak kojeg je izdvojilo stanovništvo obaju općina bio je vezan uz nedovoljno zalaganje vlasti za poboljšanje veza i odnosa s ostatkom Istre. U perifernim prostorima poseban je osjećaj ostavljenosti i zaboravljenosti od središta, a to dodatno koči i lokalne vlasti koje bi povremeno mogle nešto učiniti za poboljšanje uvjeta u takvim sredinama (Lay, 1998a). Prometne veze (zastarjele ceste, nedostatak autobusnih linija i željezničke mreže) također su veliki problem u općini Lanišće, što je i najveća razlika u odnosu na Lupoglav koji ima moderniju prometnu infrastrukturu i općenito bolje mogućnosti povezivanja. Mali broj mladog i radno aktivnog stanovništva kao i udaljenost od većih centara isto su veliki nedostaci, koji zasigurno koče bilo kakav napredak, posebice u općini Lanišće. Najmanji nedostatak koji se je izdvajao (iako većih vrijednosti: 3,2 u općini Lanišće) bila je svojevrsna izoliranost općine (fizičkogeografski, kulturno). Na pitanje „što mislite o obalnom i središnjem dijelu Istre“, oko polovice ispitanih iz općine Lupoglav navodilo je da u tim dijelovima postoje bolje mogućnosti za život i tamo bi živjeli, a polovica ne bi tamo živjela. S druge strane, njih čak 75% iz općine Lanišće navodilo je da: „iako postoje bolje mogućnosti za život ne bih tamo živio/la“. Iz ovog odgovora vidljiva je zatvorenost, mala motivacija za promjenu te privrženost tradiciji i vrijednostima, što je također karakteristično za periferne prostore. Posljednjim pitanjem nastojala se je potvrditi postavka kulturalne izoliranosti i posebnosti općine Lanišće. S obzirom da se njih 75% prema narodnosti/etničkoj pripadnosti smatra „Ćićima“, postavka se može potvrditi. Iz općine Lupoglav se niti jedan ispitanik ne smatra Ćićem, vjerojatno zato jer je to kulturalna odrednica koja se odnosi samo na usko područje Istre, odnosno Ćićarijski kraj.

Prostorni kontakti i percepcije

stanovništva istre prema sjeveroistočnom dijelu poluotoka U ovoj anketi ispitano je stanovništvo Istre, koje se odnosi na one koji žive u različitim dijelovima Istarske županije (izuzev općina Lanišće i Lupoglav), kako bi se i na mikroregionalnoj razini mogla analizirati povezanost i percepcije prema sjeveroistočnome dijelu. U anketi je sudjelovalo 50 ispitanika, uglavnom zrele životne dobi. Za potrebe analize ankete ispitanici su podijeljeni u pet skupina, prema području u kojem žive. To su: uža središnja Istra (općine Pazin, Motovun, Cerovlje i Kanfanar), područja gradova Buzeta, Pule, Labina i Poreča. Time je ravnomjerno obuhvaćen prostor Istre naspram sjeveroistoku. Najveći dio pitanja bio je ponuđenog ili sugeriranog tipa, uz tri pitanja koja su bila postavljena po principu Likertove ljestvice. Prvo pitanje koje se konkretno vezalo uz promatrani prostor odnosilo se na učestalost prostornog kontakta sa sjeveroistočnom Istrom, gdje se je mogla procijeniti (od 1 do 5) vrijednost prolaska kroz općinu Lanišće i/ ili Lupoglav (tab. 4). Prosječni zbroj vrijednosti iznosio je 3,09. Iste vrijednosti se znatno razlikuju ako se promatraju kroz različite dijelove Istre, pa je tako, istovremeno, prosječan zbroj vrijednosti koji pokazuje povezanost Buzeta sa Tab. 4. Koliko često ste u kontaktu sa sjeveroistočnim dijelom Istre?

Općina Ostatak Istre

Ocjena 1

Izvor: anketni upitnik

Sanja Maružin: OPĆINA LANIŠĆE – RURALNA PERIFERIJA ISTARSKOG POLUOTOKA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2014, 43-51

sjeveroistokom bio 4,38, dok je za Labin i Poreč iznosio manje od 1,5. Iz navedenog se može zaključiti da povezanost ovisi o međusobnoj blizini pojedinih dijelova s promatranim područjem, odnosno, ako je neki prostor bliži, veći je udio prostornih kontakata sa susjednim područjem. Međutim, ako se u obzir ne uzme glavni razlog zašto je tome tako, mogu se dobiti krivi rezultati. Naime, općina Buzet graniči i s Lupoglavom i Lanišćem, ali glavni razlog zbog kojeg stanovništvo Buzeta ima prostorni kontakt je tranzitni, odnosno prolazak kroz tunel Učku. Za sve ispitane dijelove Istre glavni razlog prostornog kontakta s tim područjem je isti. Takav odgovor navodi na činjenicu da je stanovništvo Istre povezano sa sjeveroistokom najčešće zbog prolaska kroz tunel, a koji se nalazi u općini Lupoglav, što znači da se pritom općina Lanišće zaobilazi iako se geografski nalazi u blizini samog tunela. Ovaj odgovor upućaje na to da za (ne)posjet općini Lanišće nije najveći problem geografska udaljenost, već je u puno većoj mjeri to „socijalna“ udaljenost. Od 50 ispitanih, njih čak 78% je u općini Lanišće bilo barem jednom, a njih 20% više od deset puta. Glavni razlog posjeta Općini za njih 30% bio je: „planinarenje na Ćićariju ili odlazak u prirodu“. Na pitanje „što od navedenog predstavlja Vaše mišljenje o općini Lanišće“, s obzirom na ponuđene odgovore, općenito je najčešći odgovor bio „to je prostor koji ima potencijala za razvoj“. Isti odgovor dali su u prvom redu oni koji su u Općini bili više od deset puta i koji su im najbliže – Buzet. Jedino se veći dio stanovnika porečkog i pulskog dijela Istre izjasnio da je to „predaleki prostor s kojim uglavnom nemaju kontakta“. Dakle, oni koji su u češćim prostornim kontaktima i koji donekle bolje poznaju prostor općine Lanišće, prepoznaju vrijednost kraja za kojeg misle da ima osnove za neki budući razvoj. Sljedeće pitanje odnosilo se na

stavove prema sjeveroistočnoj Istri. Najveći broj ispitanih odgovorio je da je to „prostor koji još uvijek nije dovoljno integriran i povezan s ostatkom Istre“. Ovaj odgovor prevagnuo je naspram stavu o iznimnim prirodnim ljepotama područja, što samo potvrđuje višestruku (percepciju) perifernost(i) istog (tab. 5). Dva pitanja postavljana su po principu Likertove ljestvice u kojima su se procjenjivali najveći nedostaci u okviru prostornih kontakata i percepcija prema općini Lanišće i Lupoglav (sl. 3). Najveći nedostatak koji stanovništvo Istre ističe kao uzrok slabije povezanosti sa sjeveroistokom je mali broj radnih mjesta i ostalih centralnih funkcija. Isti razlog za sobom povlači i demografsko i socioekonomsko pitanje, koje je zapravo temeljni nedostatak istraživanog područja. Odgovor o izoliranosti također zauzima veliki udio. Svi navedeni nedostaci veći su za općinu Lanišće. Najmanji nedostatak veže se uz prometne veze, a s obzirom da prema tome području vodi modernizirana cesta istarskog ipsilona, posebice prema Lupoglavu, isti nedostatak je veći za općinu Lanišće kojoj su ceste u derutnom stanju. Prosječni odgovori se uglavnom poklapaju s pojedinim dijelovima Istre.

Tab. 5. Za sjeveroistočni dio Istre smatrate da je to: Prostor iznimnih pirodnih ljepota

32%

Prostor u koji bi se trabalo više ulagati 30% Prostor koji još uvijek nije dovoljno 34% „integriran“ i povezan s ostatkom Istre Nešto drugo Izvor: anketni upitnik

Sanja Maružin: OPĆINA LANIŠĆE – RURALNA PERIFERIJA ISTARSKOG POLUOTOKA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2014, 43-51

Sl. 3.Nedostaci u okviru prostorih konatakata i povezanosti stanovništva Istre s područjem općina Lanišće i Lupoglav Izvor: anketni upitnik

Posljednje pitanje se također odnosilo na mišljenje o sjeveroistoku Istre, ali kao (više ili manje) istarskom prostoru. Njih 88% odgovorilo je da sjeveroistočnu Istru smatraju jednako istarskom u odnosu na prostor u kojem žive, jedan ispitanik smatra je „više“ istarskom, a njih 5 „manje“ istarskom, a to su stanovnici Pule i Poreča koji imaju najmanje prostorne kontakte s tim dijelom Istre. Kulturalne odrednice u Općini vrlo su različite od onih gradskih, ponekad čak i teško razumljive, ali tu su, postoje i čekaju da se otkriju.

Anketom koja je provedena u sklopu rada, najveći broj ispitanih isti kraj vidi s potencijalom za razvoj. Višestruka izvornost i autohtonost može postati temelj za neki budući razvoj. Prostor je potrebno u prvom redu društveno i demografski obnoviti, uz financijska ulaganja i zalaganja vlasti. Stoga, o vanjskim faktorima ovisi dali će općina Lanišće ostati samo ruralna periferija s dubokom demografskom starošću ili pak obnovljeni ruralni svijet koji se neće prepustiti zaboravu.

Literatura Koči-Pavlaković, V., 2005: Regionalni ekonomski razvoj graničnih krajeva: teorijske osnove i modeli, Hrvatski geografski glasnik 67(2), 351-358. Lay, V., 1998a: Teorijske, društvene i političke neprilike s periferijom, u: Duge sjene periferije: prinos revitalizaciji hrvatskog ruba (ur. Rogić, I., Štambuk, M.), Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb, 13-40. Lay, V., 1998b: Središnja Istra-studija slučaja, u: Duge sjene periferije: prinos revitalizaciji hrvatskog ruba (ur. ROGIĆ, I., ŠTAMBUK, M.), Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb,109-144. Poropat, E., 2006: Dane-selo u Istri, Reprezent, Buzet. Poropat, M., 2002: Općina Lanišće, u: Zbornik općine Lanišće (ur. Jakovljević, B.), Josip Turčinović d.o.o. Pazin, 7-11. Zupanc, I., 2001: Depopulacija sjeverne hrvatske Istre, Dela 16, 179-191. Zupanc, I., 2004: Demografski razvoj općine Lanišće 1857-2001, u: Zbornik općine Lanišće (ur. Jakovljević, B.), Josip Turčinović d.o.o. Pazin, 229-262. Žmak, J., 2002: Ćićarija i njeni tisućnjaki u: Zbornik općine Lanišće (ur. Jakovljević, B.), Josip Turčinović d.o.o. Pazin, 11-34.

Izvori Naselja i stanovništvo Republike Hrvatske 1857.-2001., CD-ROM, Državni zavod za statistiku, Zagreb, 2005., http://www.dzs.hr/ (25.4.2014.) Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2011.: stanovništvo prema spolu i starosti, Statistička izvješća 1468, Zagreb, 2013., http://www.dzs.hr/ (25.4.2014.)

Sanja Maružin, univ. bacc. geogr., Diplomski studij geografije, smjer: Nastavnički,

Maružini 3, 52352 Kanfanar, Hrvatska, e-mail: sanja.maruzin1@gmail.com

P R I LO G

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2014

VOJNOGEOGRAFSKA ANALIZA OPERACIJE MASLENICA Uvod Vojnogeografska analiza kakva je primijenjena u radu standardni je postupak pri evaluaciji geoprostornih mogućnosti u svrhu taktičkog planiranja. Naglasak se stavlja na obilježja promatranog prostora i s ciljem određivanja njihova utjecaja na ključne faktore potencijalnog vojnog djelovanja. Analiza uključuje sve korake djelovanja, od početnog motrenja i mogoćunosti dalekometne paljbe svo do završnog dijela određivanja ključnog zemljišta u vidu najvažnijih lokacija koje kontroliraju širi prostor te potencijalnih smjerova prilaza. Operacija Maslenica u povijesnom kontekstu imala je važnu ulogu za normalno funckioniranje Hrvatske u situaciji fizičke odvojenosti sjevera i juga države. Uspješnim okončanjem ovakve kompleksne vojne operacije prometno i gospodarsko stanje Hrvatske je olakšano, a narušeno samopouzdanje dijelom je vraćeno. U radu je s vojnogeografskog aspekta analizirana prva veća akcija Hrvatske vojske, operacija Maslenica. U kraćem povijesnom pregledu opisana je situacija na bojištu i razlozi koji su doveli do pokretanja operacije. Težište rada bazirano je na vojno-geografskoj analizi geoprostora na kojem se vodila bitka. Tijekom opisa zemljišta naglasak je stavljen na dualni karakter sektora Ravnih kotara i velebitskog sektora. Napravljena je analiza motrenja i polja paljbe, a sukladno tome i mogućnosti zaklona i maskiranja u navedenom prostoru. Nadalje vidjet ćemo kakva su obilježja terena s obzirom na tenkoprohodnost i ključna zemljišta. Na kraju ćemo navesti moguće smjerove napada i ukratko objasniti koji nude najbolje mogućnosti za optimalan završetak operacije.

Povijesni kontekst Vojno-redarstvena operacija Maslenica izvedena je 22.–27. siječnja 1993. godine na prostoru zadarskog zaleđa i južnog Velebita. Akciju su pokrenule Oružane snage Republike Hrvatske protiv postrojbi Srpske vojske Krajine. Približno je podjednak broj vojnika sudjelovao u operacije, oko 3000 sa svake strane, a Hrvatska je vojska tijekom Maslenice prvi put upotrijebila tenkovske postrojbe (Radoš, 2013). Prethodno razdoblje obilježilo je dolazak UNPROFOR-a te smirivanje bojišta i uspostavu UNPA1 zona. Unatoč formalnom primirju, srpske paravojne postrojbe i dalje su bile unutar UNPA zona te su otežavale prometnu povezanost između sjevera i juga Hrvatske blokirajući jadransku magistralu u zaleđu Zadra i Novsko ždrilo pa se opskrba Dalmacije morala vršiti trajektnom linijom preko Paga. Početkom 1993. godine sve se više rasplamsava i sukob u Hercegovini između hrvatske i bošnjačke strane što je zahtijevalo intenzivniji transport opreme i hrane prema jugu. Linija fronte i dalje je prolazila kod prvih zadarskih kuća zbog čega je grad i dalje bio ugrožen od strane topništva Srpske vojske Krajine (Hrvatski vojnik, 2013). Zbog toga je hrvatsko zapovjedništvo odlučilo provesti operaciju Maslenica s ciljem osiguravanja normalnog prometa pravcem Karlobag – Maslenica – Zadar, oslobađanja zračne luke Zemunik te izbijanja na United Nations Protected Areas - zaštićene zone UN-a koje su tijekom Domovinskog rata stvorene na području Republike Hrvatske i na koji su bile razmještene „plave kacige“ UNPROFOR-a sa zadaćom da se prostor zone demilitarizira (Domovinski rat, 2013). 1

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2014

dominantne točke u Ravnim kotarima i oko Tulovih greda s ciljem efikasnijeg motrenja prostora oko Benkovca i Obrovca. Glavni prodor u Ravnim kotarima izvela je 4. gardijska brigada na smjeru Podgradina – Novigrad, dok su na velebitskom području glavni napad izvele specijalne postrojbe GS OSRH (Hrvatski vojnik, 2013). Nakon nekoliko dana, zbog međunarodnog pritiska daljni tijek akcije je zaustavljen, no i značaj dotadašnjeg oslobođenog prostora mogao je proglasiti operaciju Maslenica uspješnom. Na prostoru Velebita hrvatske postrojbe zauzele su važan prijevoj Mali Alan te dominantne točke na Tulovim gredama, dok je u Ravnim kotarima jadranska magistrala mogla ponovno početi funkcionirati uspostavljanjem pontonskog mosta u Novskom ždrilu.

Vojnogeografska analiza geoprostora Geoprostor na kojem se odvijala operacija Maslenica možemo podijeliti na dva područja koji se razlikuju po svojim vojno-geografskim karakteristikama. Jedan dio nalazi se u ravničarskom prostoru Ravnih kotara, dok se drugi nalazi u planinskom prostoru južnog Velebita. Prostor Ravnih kotara obilježava uglavnom manevarsko zemljište s pojedinim istaknutim dominantnim točkama kao što su brdo Gradina i Debelo brdo (sl. 1) koji su u pripremi operacije i postavljeni

Sl. 1. Nadmorska visina, dominantne točke na ravnokotarskom prostoru odvijanja operacije Maslenica te linija razgraničenja prije početka napada. Izvor: Aster Gdem, http://asterweb.jpl.nasa.gov/gdem.aspk

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2014

kao glavni ciljevi. Jedan od glavnih ciljeva operacije bilo je i zauzimanje aerodroma Zemunik. Značaj njegovog zauzimanja nije bila toliko u potrebi HV-a za dodatnom zračnom pistom koliko u onemogućavanju da ga koristi Srpska vojska Krajine. Naime, HV je 20-ak km od Zemunika već koristio vojnu bazu u Šepurinama kod Nina, dok je prva sljedeća zračna pista koju je SVK imala na raspolaganju bila tek 50-ak km udaljena (sl. 1). Upravo zbog karakteristika manevarskog zemljišta u Ravnim kotarima, HV je mogla po prvi puta upotrijebiti oklopne postrojbe i time steći značajno iskustvo za kasnije vojne operacije. Velebitski dio bojišta pak karakterizira izražena dinamika reljefa pa stoga pripada planinskom zemljištu (sl. 2). Tenkovske postrojbe na takvom zemljištu nisu mogle operirati, a pogotovo zbog izostanka cestovnih prometnica na tom sektoru napada. Glavni cilj bio je zauzimanje Tulovih greda, kao dominantne točke, te prijevoja Malog Alana čime bi se otežala prometna povezanost Obrovca s Likom jer se veza morao odvijati zaobilazno preko Gračaca. Zbog fizičke odvojenosti velebitskog sektora i sektora u Ravnim kotarima bilo je potrebno postavljanje podvodnog kabela na relaciji Vinjerac - Seline kako bi se napad mogao koordinirati.

Sl. 2. Nadmorska visina, dominantne točke na velebitskom prostoru odvijanja operacije Maslenica te linija razgraničenja prije početka napada. Izvor: Aster Gdem, http://asterweb.jpl.nasa.gov/gdem.aspk

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2014

Analiza motrenja i polja paljbe Zaravnjen prostor Ravnih kotara daje velike mogućnosti za motrenje, posebno zbog dominantnih točaka Gradine i Debelog brda. Dogledljivost s tih položaja je vrlo dobra za cijele Ravne kotare tako da se pokreti vojnih formacija na hrvatskoj strani mogu lako primijetiti. Ako se tom pridoda i dogledljivost s istaknutih točaka oko Tulovih greda (sl. 4) može se zaključiti da je zemljište i više nego pregledno. Motrenje s hrvatskih položaja također je pregledno zahvaljujući uzvišenju u zaleđu Posedarja kojim se može nadgledati veći dio Ravnih kotara. U kombinaciji s hrvatskim položajima na Velebitu efikasnost motrenja je velika, a izrazito se smanjuje na Debelom brdu. Naime, ondje se nadmorska visina povećava što onemogućava dogledljivost s uzvišenja nad Posedarjem, a udaljenost od hrvatskih položaja na Velebitu je prevelika pa je motrenje onemogućeno osim u periodu nakon kiše kada izmaglica nestane. Brdo Gradina ima pregled prve linije fronte i dominantnog pravca prilaza s jadranske magistrale kod Islama Latinskog u smjeru jugoistoka što osigurava i vatru s te dominantne točke što može ugroziti sigurnost postrojbi na toj liniji nastupanja (sl. 3). Klima u Ravnim kotarima je mediteranska pa je takva i vegetacija. Prevladava

Sl. 3. Dogledljivost s Gradine i Debelog brda Izvor: Aster Gdem, http://asterweb.jpl.nasa.gov/gdem.asp

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2014

nisko i oskudno raslinje što olakšava motrenje na cijelom prostoru. Operacija Maslenica odvijala se u zimskom dijelu godine kada vegetaciji otpada lišće što je također išlo u prilog promatranju polja paljbe. U zimskom dijelu godine u primorskoj Hrvatskoj pa tako i u Ravnim kotarima pada mnogo više kiše nego u ljetnom dijelu pa je i to jedan segment koji je u vremenu provedbe akcije mogao utjecati na motrenje. U nedostatku fizičke zaštite od polja paljbe i motrenja, naselja predstavljaju važnu stavku. Iako su seoskog niznog tipa s malim broj stanovnika pa tako i malo izgrađenosti, ona najviše otežavaju motrenje na ravničarskom terenu. Na velebitskom dijelu operacije zemljište je nepregledno zbog svojih planinskih karakteristika. Iako položaji na Tulovim gredama pogoduju promatranju nižih nadmorskih visina niz padinu, otežano motrenje i polja paljbe počinju kada treba nadzirati otprilike sličnu nadmorsku visinu na istoj padini kao što je u slučaju Maslenice bilo potrebno. Ispresijecanost reljefa na velebitskoj primorskoj padini najviše utječe na polja paljbe jer se prednost daje neizravnoj paljbi koja daje i bolji učinak. Velebitska primorska strana uglavnom je ogoljela ili s niskim raslinjem zbog djelovanja bure što olakšava orijentaciju. Zbog orografskog efekta količina padalina je veća nego u Ravnim kotarima što može otežati motrenje. U periodima jake bure, što u tom prostoru nije rijetkost, preciznost paljbe je otežana jer snažan vjetar mijenja balističku putanju.

Sl. 4. Dogledljivost s istaknutih točaka oko Tulovih greda Izvor: Aster Gdem, http://asterweb.jpl.nasa.gov/gdem.asp

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2014

Maskiranje i zaklanjanje Opcije za maskiranje i zaklon u Ravnim kotarima vrlo su oskudne posebno u zimsko doba kada vegetacija gubi lišće pa ponegdje izdvojene gušće mediteranske šume hrasta medunca ne mogu poslužiti efikasnom maskiranju. U Ravnim kotarima velik je i udio poljoprivrednih površina koje također nisu pogodne za maskiranje, a s obzirom da je znatan dio stanovništva bio protjeran, bilo je manje zasađenih poljoprivrednih kultura na račun travnate vegetacije. Raščlanjene ravnice u Ravnim kotarima tipičan su primjer otvorenog zemljišta gdje je vrlo teško pronaći zaklon, a maskiranje još teže ako se u promatranje uključe položaji na Velebitu s jedne i druge strane koji onemogućuju skrivanje iza brda Gradine srpskoj strani odnosno uzvišenja iznad Posedarja hrvatskoj strani. Jedine mogućnosti za zaklanjanje postrojbi od pogleda ima SVK ukoliko koristi dominantnu točku Debelog brda. Najveće mogućnosti za zaklon od neprijateljske vatre i maskiranje omogućavaju seoska naselja na tom području. Iako zbog izduženosti niz cestu i malene gustoće zgrada nisu kvalitetan zaklon, ipak predstavljaju kontrast prema ravnici oko njih pa se očekuje da otporne točke budu smještene upravo unutar njih (sl. 5). Umjetni zakloni su i na otpornim točkama Gradini i Debelom brdu gdje su iskopani rovovi i izgrađena jednostavna utvrđenja radi efikasnije obrane u slučaju napada hrvatskih postrojbi. Na velebitskom dijelu mogućnosti za zaklon i maskiranje su mnogo veće posebno zbog izuzetno velike reljefne raščlanjenosti. Na takvom zaklonjenom zemljištu lako se može zakloniti minobacač ili pješačka postrojba, ali pošto je to planinsko zemljište oklopno-mehanizirane postrojbe neće ni moći prići. Korištenjem mnogo prirodnih zaklona na takvom prostoru, brzom akcijom može se iznenaditi protivnik i steći taktičku prednost. Zbog nedostatka vegetacije i naselja na tom dijelu primorske padine Velebita, jedino se mogu koristiti reljefni elementi kao zaklon. Prednost imaju postrojbe na višoj nadmorskoj visini zbog bolje zaklonjenosti i najčešće obrambenog položaja. Dodatnim mjerama odnosno umjetnim zaklonom i bunkerima mogu učiniti svoj položaj još teže osvojivim za što im je potrebno i mnogo manje vojnika nego napadaču.

Prohodnost zemljišta Zemljište u Ravnim kotarima omogućava veliku pokretljivost vozila i mogućnosti manevriranja za mehanizirano-oklopne postrojbe. Na slici 5 možemo vidjeti kartu s nagibom reljefa na prostoru odvijanja operacije Maslenica. Velika većina zemljišta pripada kategoriji neograničene prohodnosti s nagibom do 30 %. Jedina značajnija pregrada pojavljuje se uz obalu Novigradskog mora gdje je djelovanjem kombinacije nagiba u kategoriji ograničene prohodnosti i raširenog teškog kamenjara bez sloja tla, teren praktički neprohodan. Većinska poljoprivredna vegetacija ne utječe mnogo na prohodnost mehaniziranih postrojbi, jedino što usporava djelovanje pješaštva. Međutim, kako gustih nasada jednogodišnjih ratarskih kultura u siječnju 1993. g. nije bilo zbog protjeranog stanovništva taj segment ne utječe na prohodnost zemljišta u tijeku odvijanja operacije. Ostala vegetacija, kao što je već spomenuto, vrlo je siromašna. Uglavnom su to izolirane mediteranske šume i makija s malom gustoćom i promjerom stabala. Na prostoru Ravnih kotara nema stalnih tekućica pa ni u tom segmentu nema ograničavajućeg faktora na pokretljivost postrojbi. Novigradsko more na obje strane može djelovati kao zapreka i pregrada ovisno o taktičkom smjeru nastupanja. Na flišnom području Ravnih kotara prevladava uglavnom

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2014

glinoviti pokrov tla. Za suhog vremena takav pokrov je kompaktan odnosno pogoduje manevrima oklopno-mehaniziranih postrojbi. Međutim pod utjecajem padalina ono postaje mekše i sklisko što donekle usporava kretanje mehanizacija, ali i pješaštva. Osim toga umanjuje i djelovanje eksplozivnih sredstava uranjanjem u mekano tlo prije detonacije. Za razliku od potpuno zaravnjenih dijelova Ravnih kotara izdignuti dijelovi kao Gradina i Debelo brdo te njihovu bližu okolicu obilježava kamenjar što još i pojačava eksplozivnost. Snažna bura ne utječe značajno na kretanje mehaniziranih postrojbi, međutim mahovi vjetra mogu otežati kretanje vojnicima na otvorenom polju. Gustoća cestovnih prometnica je velika što omogućava lakše kretanje postrojbi, ali izduženost naselja duž ceste je usporavajući faktor jer su zbog nedostatka zaklona otporne točke vjerojatno smještene u naseljima do kojih je opremu i oružje najlakše dopremiti iz pozadine. Na velebitskom sektoru, naselja i prometnice su samo u nižim nadmorskim visinama, izuzev poprečne ceste preko prijevoja Malog Alana. No mnogo veći utjecaj na prohodnost zemljišta imaju geomorfološki faktori. Zbog izrazite reljefne rašlanjenosti velebitsko zemljište je strogo ograničeno za oklopno-mehanizirane postrojbe (sl. 6). Nagib je velik što potpuno onemogućuje sudjelovanje tenkova u borbama, a uvelike otežava i kretanje pješaštva zbog čega za boj na takvom terenu prednost imaju specijalne postrojbe za borbu na planinskom zemljištu. Stalnih tokova nema, a sloj tla je vrlo tanak, dok je ponegdje, posebno na istaknutim vrhovima, potpuno denudiran pa prevladava kamenjar. U takvim uvjetima opasnost od eksplozivnosti je povećana. Reljefna raščlanjenost, fortifikacijski objekti izgrađeni po Tulovim gredama i postavljena minska polja oko njih , za pješaštvo predstavljaju ozbiljnu zapreku u tijeku napada na te položaje Srpske vojske Krajine. Taktički smjer napada na nižim nadmorskim visinama kojim se oslobađa Novsko ždrilo te prostor prema Obrovcu ograničen je pregradama s obje strane. Sa sjeverne strane pruža se hrbat Velebita, dok je s južne strane obala Novigradskog mora i strmi kanjon rijeke Zrmanje koji zbog svog nagiba i dubine rijeke predstavlja snažnu crtu obrane s obje strane.

Ključno zemljište Ključna zemljišta na prostoru odvijanja operacije Maslenice već su prije spomenuta uzvišenja, Gradina i Debelo brdo. To su položaji s kojih se kvalitetno može motriti manevarsko zemljište ispod njih. Zauzimanje Debelog brda daje dobru podlogu za daljna napadna djelovanja jer je to dominantna točka s koje se može vrlo dobro motriti i artiljerijom ugroziti grad Benkovac, najveće naselja kopnenog dijela Ravnih kotara, ali i stvoriti otporna točka u slučaju neprijateljskog protunapada. Osim uzvišenja, ključno zemljište predstavlja i naselje Smilčić kao važno cestovno čvorište kojim se vrlo brzo može dovesti pojačanje ili opskrbiti linija fronte na bilo kojim položajima. Prodorom do točke raskrižja u Smilčiću, izbočeno područje u linije fronte koje izravno ugrožava Zadar bilo bi u okruženju što bi olakšalo eliminaciju izbočenja. Ključno zemljište na velebitskom dijelu svakako su položaji oko Tulovih greda koji pružaju dobre promatračke i vatrene položaje na cijelo podgorsko područje (naročito Obrovac), ali i sjeveroistočni dio Ravnih kotara te dio Bukovice. U kombinaciji s prijevojem Mali Alan važno je u prometnom smislu jer povezuje podgorje Velebita s Likom. Osim prometne važnosti, značajnija je taktička prednost koja se dobiva položajem na Malom Alanu čime se može olakšano motriti lički sektor i stvoriti pogodne pozicije za efikasnije napadne akcije u ličku kotlinu.

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2014

Smjerovi prilaza Procjenom Gradine i Debelog brda te Smilčića kao ključnog zemljišta glavni smjer prilaza treba uključivati navedene ciljeve. S obzirom na većinom manji nagib terena u Ravnim kotarima te nedostatak vegetacije i stalnih vodenih tokova, skoro cijeli prostor pripada manevarskom zemljištvu pa to nije glavni aspekt koji će utjecati na odabir glavnog smjera prilaza. Krečući se smjerom prilaza B (sl. 5) prva zapreka su nizna naselja Zemunika Gornjeg i Škabrnje kojima se prilazi okomito na smjer pružanja. Naći se na otvorenom polju pred dugom dobro zaklonjenom linijom obrane imat će vrlo negativne posljedice na daljnje nastupanje (Šulj, 2013). Osim toga postrojbe bi tim smjerom uz prelazak nekoliko linija prometnica morale doći na nadmorsku visinu od 200 m da bi se zatim u daljnjem nastupanju spustile do morske razine. Bilo bi potrebno i veliki broj vojnika za napad s tolikom širinom nastupanja. Za razliku od toga, smjer prilaza A kreće se paralelno s pružanjem naselja i prometnica pa ih ne sječe čime izbjegava potencijalnu opasnost. Koridor kojim se prolazi nudi mobilnost i manevarske opcije te uglavnom prati podjednaku nadmorsku visinu. Širina napada je mnogo uža što zahtjeva manje vojnika za čuvanje bočnih strana i omogućava snažniji udar glavnim smjerom napada. Uz naselja kao otporne točke,

Sl. 5. Nagib terena (u postocima), izgrađenost naselja te mogući taktički smjerovi napada Hrvatske vojske u Ravnim kotarima Izvor: Aster Gdem, http://asterweb.jpl.nasa.gov/gdem.asp

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2014

zapreke predstavljaju i minska polja postavljena u okolici Gradine, dok su strme padine prema Novigradskom moru pregrade ovom smjeru prilaza. No zbog velikih mogućnosti manevra na ovom koridoru to ne predstavlja veliko opterećenje. Probijanjem linije obrane kod Islama Latinskog i prodorom do Smilčića izbočenje je u okruženju te obrambene hrvatske postrojbe na tom sektoru mogu preći u napadna djelovanja. Smjer prilaza C nikako ne može biti glavni smjer napada zbog velikog nagiba koji onemogućuje tenkoprohodnost, ali i zbog suženog zemljišta jer između dviju pregrada, Novigradskog mora i strmih padina razmak je malen. Također minska polja postavljena radi obrane Gradine s morske strane onemogućuju prolaz velikim pješačkim formacijama tako da ovaj smjer prilaza mogu koristiti jedino manje pješačke postrojbe koristeći cestu s mora u selo Podgradinu. Prodorom do sela Paljuv smjerom prilaza A može se formirati efikasna obrana u slučaju protivničkog protunapada zbog dominantne točke s koje se može motriti prostor oko Karinskog mora odakle su najveće mogućnosti za dolazak neprijateljskih snaga. Na velebitskom sektoru potrebna su dva smjera prilaza koji su različiti po zemljištima. Smjer E koristi planinsko zemljište da bi stigao do ključnog zemljišta na Tulovim gredama i Malom Alanu. Smjer prilaza Tulovim gredama koji ide okomito gore bio bi vrlo poguban za hrvatske postrojbe pa je

Sl. 6. Nagib terena (u postocima), izgrađenost naselja te mogući taktički smjerovi napada Hrvatske vojske na velebitskom području Izvor: Aster Gdem, http://asterweb.jpl.nasa.gov/gdem.asp

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2014

efikasnije koristiti smjer koji prilazi na otprilike sličnoj nadmorskoj visini kao i otporna točka da se neutralizira prednost višeg položaja. Izbijanjem na Mali Alan, protivnički protunapad može se dogoditi iz Like i iz Obrovca tako da obrambene položaje treba utvrditi s obje strane prijevoja. Paralelni smjer prilaza D prati djelovanje smjera E, samo na nižim nadmorskim visinama kako bi bočna strana prilaza E ostala osigurana. Oslobađanjem terena skoro do Obrovca, Srpska vojsku Krajine odbačena je na desetak kilometara od Novskog ždrila što omogućuje konstrukciju pontonskog mosta i ponovnu uspostavu prometa jadranskom magistralom.

Zaključak Geoprostor na kojem se odigrala operacija Maslenica obilježava dihotomija zemljišta. Ravni kotari primjer su manevarskog zemljišta u kojem je uporaba oklopno-mehaniziranih postrojbi gotovo neograničena zbog malog nagiba terena, izostanka stalnih tokova te vrlo malo vegetacije. Za razliku od toga, Velebit je primjer planinskog zemljišta gdje ne samo da oklopno-mehanizirane snage ne mogu ni prići, nego čak i pješačkim postrojbama kretanje može biti vrlo otežano. U takvom kontekstu treba promatrati Maslenicu, kao dva potpuno različita zemljišta koja su zajedno morala biti koordinirana što je zasigurno otežalo provedbu akcije. Stečeno iskoustvo i samopouzdanje Oružanih snaga Republike Hrvatske koje su sudjelovale u organizaciji i provedbi Maslenice bilo je od neprocjenjive važnosti za daljnje vođenje operacija i konačan ishod Domovinskog rata.

Nino Malešić

Literatura i Izvori Domovinski rat, http://domovinskirat.xtreemhost.com/articles/maslenica.html, (22.08.2013.) Hrvatski vojnik, http://www.hrvatski-vojnik.hr/hrvatski-vojnik/1232007/maslenica.asp, (22.08.2013.) Radoš, I., 2013: 4. Gardijska brigada, Vojna povijest 22, 6-17. Šulj, T., 2013: HOS u Škabrnji, Vojna povijest 24, 12-17.

K A R TA G O V O R I GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2014

INDEKS STANOVA ZA ODMOR I REKREACIJU U NASELJIMA DALMACIJE 2011. GODINE

Izvor: Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2011. godine, Državni zavod za statistiku, Zagreb.

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2014

„Indeks stanova za odmor i rekreaciju“ pokazuje broj stanova za odmor i rekreaciju na 100 nastanjenih stanova. Vrijednost indeksa veću od 100, odnosno veći broj stanova za odmor i rekreaciju nego nastanjenih stanova, ima gotovo četvrtina naselja u Dalmaciji 2011. godine. Na području Dalmacije ovaj pokazatelj odražava: 1. nastavak procesa apartmanizacije i betonizacije, koji podrazumijevaju gradnju novih objekata, posebno u priobalnim i otočkim naseljima. Opačić (2009) razmatra tri vala u izgradnji stanova za odmor u hrvatskom priobalju nakon Drugog svjetskog rata i navodi da je od kasnih 1990-ih došlo do intenzivne izgradnje objekata s apartmanima, vezano uz razvoj tržišta nekretninama i iznajmljivanje; 2. povećanje broja stanova za odmor i rekreaciju u depopuliranim područjima, osobito zaobalja i otoka, pri čemu se postojeći stambeni fond prenamjenjuje u stanove za odmor i rekreaciju. Primjerice, Faričić i dr. (2010) navode da, u skladu s intenzivnim egzodusom otočnog stanovništva i izrazitom deagrarizacijom te istodobnim razvojem turizma, mali hrvatski otoci sve više preuzimaju funkciju prostora namijenjenog odmoru i rekreaciji. Navedeni pokazatelj i procesi opisani su u Radeljak (2014).

Petra Radeljak Literatura i Izvori Faričić, J., Graovac, V., Čuka, A., 2010: Mali hrvatski otoci – radno-rezidencijalni prostor i/ili prostor odmora i rekreacije, Geoadria 15 (1), 145-185. Opačić, V. T., 2009: Recent Characteristics of the Second Home Phenomenon in the Croatian Littoral, Hrvatski geografski glasnik 71 (1), 33-66. Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2011. godine, Državni zavod za statistiku, Zagreb. Radeljak, P., 2014: Metoda scenarija u prostornom planiranju: primjer Južnoga hrvatskoga primorja, doktorski rad, Sveučilište u Zagrebu, Prirodoslovno-matematički fakultet, Geografski odsjek, Zagreb.

DOGAĐANJA

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2014

11. SVJETSKA GEOGRAFSKA OLIMPIJADA (iGeo)

foto: Dubravka Spevec

Krakow, POLJSKA, 12. – 18. 8. 2014.

Sl. 1. Rynek Główny – glavni trg u Krakowu

U poljskom gradu Krakowu (sl. 1), od 12. do 18. kolovoza 2014., održana je 11. svjetska geografska olimpijada. Poljska je za sada jedina država koja je dva puta bila domaćin najboljim mladim geografima svijeta; 2004. godine 5. svjetska geografska olimpijada održana je u Gdynji. I ova svjetska geografska olimpijada održana je pod pokroviteljskom Međunarodne geografske unije (IGU). Osnovni ciljevi svjetskih geografskih olimpijada su poticati zanimanje mladih ljudi za geografska istraživanja, razvijati njihova geografska znanja i vještine, doprinjeti razvoju svijesti o važnosti geografije kao predmeta u školama, ali i poticati socijalni kontakt među natjecateljima kao i međusobno uvažavanje različitih naroda i kultura. Službeni jezik svjetske geografske olimpijade je engleski.

foto: Ružica Vuk

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2014

Na 11. olimpijadi u Krakowu sudjelovala su 144 učenika iz 36 država sa šest kontinenata. Hrvatskoj je ovo bilo četvrto sudjelovanje, a po prvi puta su nastupili učenici iz Crne Gore i Srbije. Hrvatsku su na ovogodišnjoj olimpijadi predstavljali Mislav Glibo (SŠ Tina Ujevića, Kutina, danas student Medicinskog fakulteta u Zagrebu), Vedran Mihal (Gimnazija „Matija Mesić“, Slavonski Brod), Petar Bratulić (Gimnazija i strukovna škola Jurja Dobrile, Pazin) i Fabijan Čorak (XV. gimnazija, Zagreb). Učenici su selektirani na temelju višegodišnjih sudjelovanja i ostvarenih rezultata na Državnim natjecanjima iz geografije, koja se provode od 1994. godine. Za natjecanje ih je pripremao tim stručnjaka sa

foto: Dubravka Spevec

Sl. 2. Hrvatska geografska reprezentacija u zračnoj luci Zagreb – Pleso

Sl. 3. Učenici na pismenom ispitu

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2014

foto: arhiva Organizatora

foto: Dubravka Spevec

Sl. 4. Hrvatski olimpijci na terenskom dijelu natjecanja u Krakowu Geografskog odsjeka PMF-a u Zagrebu – doc. dr. sc. Ružica Vuk, dr. sc. Mladen Maradin, dr. sc. Ivan Čanjevac, dr. sc. Marin Cvitanović i doc. dr. sc. Dubravka Spevec. Na olimpijadu su ih vodili Dubravka Spevec, članica Upravnog odbora Hrvatskog geografskog društva te Marin Cvitanović, član Upravnog odbora i tajnik Hrvatskog geografskog društva (sl. 2). Natjecateljski dio olimpijade (pismeni (sl. 3) i multimedijalni ispit) održan je na krakovskom Pedagoškom sveučilištu, dok se terenski dio natjecanja odvijao u zapadnom dijelu Krakowa (sl. 4). Pismeni ispit i terenski rad donosili su svaki po 40 %, a multimedijalni ispit 20 % ukupnih bodova. Pismenim ispitom, koji se sastojao od problemski postavljenih pitanja iz šest različitih tematskih dijelova (Geology and Coastal Landforms, Forest Resources, Global Ecological Footprint, Impacts of Global Warming, Population and Health and Globalisation and Transnational Corporations (TNCs)), provjeravale su se sposobnosti analiziranja, povezivanja i Sl. 5. Osvajači medalja (s lijeva na desno: Petar Bratulić, Mislav Glibo, Vedran Mihal i Fabijan Čorak) zaključivanja. Terenski rad sastojao se od više

foto: Marek Barwiński

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2014

Sl. 6. Na svečanosti dodjele medalja i priznanja segmenata, a trajao je dva dana. Učenici su prezentirali svoje kartografske vještine (izrada, analiza i čitanje sadržaja karte), sposobnost problemskog razmišljanja i izražavanja kroz odgovore na postavljena pitanja te grafičke vještine (izrada dijagrama, skica i tablica). Multimedijalni ispit se sastojao od niza zadataka koje su učenici rješavali na računalu uz pomoć fotografija, tematskih karata, satelitskih snimaka, dijagrama i kratkih filmova. Svaki dio natjecanja učenici odrađuju samostalno, a rezultati se prezentiraju za svakog učenika individualno, ali i timski. Naši su učenici na svim dosadašnjim olimpijadama na kojima su sudjelovali osvajali medalje, što je potvrđeno i u Krakowu. Vedran Mihal i Mislav Glibo osvojili su zlatne, Petar Bratulić srebrnu, a Fabijan Čorak brončanu medalju (sl. 5). Hrvatska je ekipno zauzela izvrsno 4. mjesto (sl. 6), što je jedan od najvećih ekipnih uspjeha u povijesti sudjelovanja Hrvatske na bilo kojoj svjetskoj olimpijadi znanja. Osim natjecateljskog dijela, važan dio svake geografske olimpijade je i druženje koje se ostvaruje kroz niz društvenih i kulturnih događanja. Izvan natjecateljskog dijela koji se vrednovao za konačni plasman, održano je i timsko natjecanje u prezentaciji postera. Svaki je tim bio obvezan prije dolaska u Krakow izraditi poster na zadanu temu. Ove godine to je bila tema „Challenges of Contemporary Urban Areas“. Naši su učenici izradili poster s temom „Traffic problems in Zagreb“ (sl. 7). Svaki učenik u desetminutnom izlaganju predstavio je odabranu problematiku te je odgo-

Sl. 7. Poster hrvatskog tima

foto: Dubravka Spevec

70 GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2014

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2014

Sl. 8. Reprezentacije Hrvatske i Kine-Beijing na raftingu na rijeci Dunajec varao na postavljenja pitanja ostalih sudionika (učenika i njihovih mentora). Olimpijada je bila i prilika da svaka država sudionica prezentira jedan od simbola svoje države. Hrvatski su učenici sudionicima olimpijade predstavili povijest i značenje hrvatske šahovnice. Kako bi se sve sudionike olimpijade upoznalo sa znamenitostima i načinom života zemlje domaćina, organizatori su pripremili više poludnevnih i jedan cjelodnevni izlet u okolicu Krakowa. Cjelodnevni izlet uključio je posjet nacionalnom parku Pieniny na jugu Poljske, na granici sa Slovačkom. Dio planinskog lanca Pieniny (Pieniny Właściwe) proglašen je nacionalnim parkom 1932. godine, a prostire na 23,5 km2 površine (56 % je pod šumom). Unutar NP nalazi se 982 m visoki vrh Tri krune (polj. Trzy Korony) podno kojeg teče rijeka Dunajec koja je imala važnu ulogu u oblikovanju reljefa unutar NP. Velika posebnost u ovom prostoru je velika bioraznolikost (oko 6500 životinjskih vrsta, oko 640 vrsta gljiva...). Tijekom posjeta svaka je reprezentacija imala priliku iskusiti vožnju rijekom Dunajec u tradicionalnim drvenim čamcima (sl. 8) te vožnju biciklom kroz nacionalni park. Poludnevni izleti uključili su upoznavanje sa znamenitostima Krakowa te posjet krakovskoj židovskoj četvrti Kazimierz (sl. 9), koja je u srednjovjekovnom razdoblju imala status grada. Kazimierz su u 15. stoljeću naselili brojni Židovi, ponajprije bogati trgovci i bankari. Sredinom 20. stoljeća ovdje ih je živjelo oko 5000, no većina je tijekom Drugog svjetskog rata stradala

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2014

foto: Dubravka Spevec

Sl. 9. Hrvatski učenici u posjetu židovskoj četvrti Kazimierz u Krakowu

Sl. 10. Ulaz u Auschwitz I.

ili iselila u Izrael. Osim brojnih sinagoga (Stara, Visoka, Isaacova...), posebnost Kazimierza je staro židovsko groblje Remuh iz 16. stoljeća, jedno od najstarijih u Europi. Godine 1993. ovdje je snimljen veći dio poznatog Spielbergova filma Schindlerova lista, koji je nagrađen sa sedam filmskih nagrada Oscar. Tijekom natjecateljskog tjedna olimpijade organiziran je i posjet dvama lokalitetima s Popisa svjetske baštine UNESCO-a – Auschwitzu (sl. 10) i rudniku soli Wieliczka. Auschwitz je bio najveći koncentracijski logor nacističke Njemačke u Drugom svjetskom

Sl. 11. Hrvatski učenici u Gdańsku

foto: Dubravka Spevec

ratu, u kojem je (prema procjenama) pogubljeno oko 1,1 milijun ljudi, od kojih su oko 90 % bili Židovi iz svih dijelova Europe. Nalazio se nedaleko poljskog gradića Oświęcima, a sastojao se od tri kampa: Auschwitz I., Auschwitz II. (poznatiji kao Birkenau) i Auschwitz III (Monowitz). Većina zarobljenika (oko 960 000) je pogubljena u plinskim komorama koje su se nalazile u sklopu kampa Auschwitz II. – Birkenau, dok su mnogi preminuli nakon prisilnog fizičkog rada i izgladnjivanja. Godine 2015. obilježava se 70. obljetnica oslobođenja Auschwitza.

foto: Dubravka Spevec

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2014

Sl. 12. Poljska prijestolnica Varšava – Trg Zamkowy

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2014

foto: Dubravka Spevec

Sl. 13. Dine u NP Łeba Słowiński Rudnik soli Wieliczka, otvoren prije 700 godina, eksploatirao se sve do 2007. godine. Jedan od najstarijih rudnika u Poljskoj proteže se na devet katova, dug je 287 km i doseže dubinu od 327 m. Turistička ruta, duga oko 3 km, započinje spuštanjem drvenim stepeništem (sa 378 stepenica) na dubinu od 64 m, a završava na 135 m ispod površine. Među glavnim atrakcijama su brojne skulpture od soli, podzemno slano jezero, tri kapelice i katedrala sv. Kinge (najveća podzemna katedrala na svijetu) koju su u kamenoj soli isklesali sami rudari. Procjenjuje se da godišnje ovaj rudnik posjeti oko 2 milijuna turista iz cijeloga svijeta. Desetak reprezentacija po završetku natjecateljskog dijela nastavilo se družiti još pet dana na zanimljivoj i vrlo sadržajnoj post-iGeo ekskurziji. Ekskurzija je uključila posjet gradovima Łódźu, Toruńu, Malborku, Gdańsku (sl. 11), Gdynji, Sopotu i Varšavi (sl. 12). Posebnu atraktivnost predstavljao je posjet nacionalnom parku Łeba Słowiński, koji se nalazi uz obalu Baltičkog mora – obuhvaća 32,5 km obale. Danas turistički vrlo atraktivno područje (187 km2; od toga oko 102 km2 su vodene površine – jezera i rijeke) između gradova Łeba i Rowy proglašeno je nacionalnim parkom 1967. godine; unutar granica NP-a postoji i UNESCO-ov rezervat biosfere (56,2 km2). U prošlosti je ovo područje bilo dio Baltičkog mora. Vjetar i morski valovi stvorili su pješčane dine (sl. 13) koje su ovo područje odvojile od Baltičkog mora. Visoke su i do 30 metara, a godišnje se

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2014

(u prosjeku) kreću prema unutrašnjosti između 3 i 10 metara. Za turiste je unutar NP-a uređeno oko 140 km pješačkih staza. Kako bi svim sudionicima post-iGeo-a ekskurzija ostala u lijepom sjećanju, svojim stručnim znanjem i vođenjem doprinjeli su profesori i asistenti sa Instituta za geografiju i prostorno uređenje na Jagielonskom sveučilištu u Krakowu. I ove godine odlazak hrvatskog tima na olimpijadu organiziralo je Hrvatsko geografsko društvo, a financijski potpomoglo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta te sponzori – Croatia osiguranje d. d., naš glavni sponzor, Croatia Lloyd d. d., Croatia – tehnički pregledi d. o. o., ERSTE d. o. o. i ERSTE DMD d. o. o., na čemu im se zahvaljujemo. Iduća, 12. po redu svjetska geografska olimpijada održat će se u Tveru, Rusija, od 11. do 17. kolovoza 2015. godine.

Dubravka Spevec

OBAVIJESTI GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2014

Dobitnici Rektorove nagrade Sveučilišta u Zagrebu za akademsku godinu 2013./2014. Sveučilište u Zagrebu u akademskoj godini dodijelilo je ukupno 120 Rektorovih nagrada (102 Rektorovih nagrada i 18 tzv. posebnih Rektorovih nagrada). Među 102 dodijeljene Rektorove nagrade za najbolje studentske znanstvene radove, nagradu su dobile i studentice Geografskog odsjeka PMF-a:

Doroteja Držaić i Mateja Kavran za rad pod naslovom:

Određivanje mjesta sezonske dislokacije vatrogasnih postrojbi u Šibensko-kninskoj županiji – analiza u GIS-u (mentorica: doc. dr. sc. Dubravka Spevec).

6. hrvatski geografski kongres

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2014

OBAVIJESTI GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2014

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2014

UPUTE SURADNICIMA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2014

UPUTE SURADNICIMA Geografski horizont objavljuje stručne radove iz geografije i srodnih znanstvenih područja kao i interdisciplinarne radove. Časopis izlazi dva puta godišnje. Uredništvo prima rukopise tijekom cijele godine. U pravilu se objavljuju radovi na hrvatskom jeziku. Rukopis treba oblikovati prema izgledu objavljenih članaka u Geografskom horizontu. Članak treba napisati u najkraćem obliku što ga jasnoća izlaganja dopušta. Tekst treba biti jasan, sažet i gramatički ispravan. Uz tekst članka prilaže se i sažetak (nekoliko rečenica). Svi radovi podliježu stručnoj recenziji. Opseg rukopisa članka – računajući bilješke, literaturu, tablice, grafičke priloge – ne smije prelaziti 28 800 znakova (16 str.), od kojih na svakoj stranici 1 800 slovnih mjesta (30 redaka sa 60 slovnih mjesta u retku pri čemu se računaju i razmaci među rječima). Radovi se šalju u dva isprintana primjerka A4 formata i CD-u (program MS Word, font Times New Roman 12). Grafičke priloge (grafikone, fotografije, tablice itd.) s numeracijom valja prirediti kao posebni dokument prema standardnim načinima računalne izrade i prilagoditi širinu grafičkog priloga na 70 mm ili 140 mm u JPEG, TIFF ili PDF formatu minimalne rezolucije od 300 dpi. Grafički prilozi ne stavljaju se u tekst članka, već predviđeno mjesto za grafički prilog treba označiti rednim brojem i naslovom u izdvojenom retku. Ispod grafičkog priloga navodi se skraćenica „Sl.“, redni broj priloga prema redoslijedu u radu, te kratak, ali informativan naslov. Isto vrijedi i za tablice: u izdvojenom retku navesti redni broj, naslov i izvor tablice. Iznad tablice navodi se skraćenica „Tab.“, redni broj tablice prema redoslijedu u radu, te kratak, ali informativan naslov. Ispod tablice navodi se izvor. U slučaju preuzimanja priloga iz drugog izvora autori su sami dužni osigurati dopuštenje. Primaju se rukopisi pripremljeni sukladno uputama suradnicima Geografskog horizonta. Literatura se citira prema harvardskom sustavu. Korištena literatura citira se unutar teksta tako da se u zagradi navede prezime autora i godina izdanja; na primjer: (Stražičić, 1993) te broj stranice ukoliko se radi o citatu (Stražičić, 1993, 37). Ako rad ima dva autora, treba navesti oba, na primjer: (Turk i Mirković, 1993). U slučaju zajedničkog rada trojice ili više autora, u tekstu se navodi prezime prvog autora i skraćenica „i dr.“ za druge autore, na primjer: (Graham i dr., 2000). Ukoliko se citira više članaka jednog autora iz iste godine izdanja, tada se uz godinu navode i slova po abecednom redu (npr. 2000a, 2000b itd.). Kada se navodi više radova u kontinuitetu koristi se „;“ (Friganović, 1991; Nejašmić i Bašić, 2005). Sve reference u tekstu navode se kao i prvi put, odnosno ne koriste se oblici poput „ibid.“, „op. cit.“ i slično. Na kraju teksta prilaže se popis literature (bibliografija) poredan prema abecednom redu prezimena autora i kronološkim redom za radove istog autora. Ovdje se navode svi autori pojedine reference. U slučaju zajedničkog rada više autora, u popisu literature se ne koristi oblik „i suradnici“, nego se navode svi autori. Za mrežno dostupne radove potrebno je, nakon dostupnih osnovnih referenci (naslova, autora itd.), navesti izvor (http://) i datum učitavanja. Naziv knjige, zbornika, časopisa i publikacija piše se u kurzivu. Uredništvo, glavni i tehnički urednik pridržavaju uobičajeno pravo na sitnije izmjene teksta, tablica i način grafičke prezentacije, ali da to bitno ne utječe na sadržaj i smisao članka. Uz članak, autori su dužni dostaviti podatke o zvanju i kontakt adresu (ustanovu zaposlenja s adresom ili kućnu adresu; adresu elektroničke pošte).

UPUTE ZA CITIRANJE: Literatura članak u časopisu:

Henkel, R., 2005: Geography of Religion – Rediscovering a Subdiscipline, Hrvatski geografski glasnik 67 (1), 5-25. (Broj 67 označava godište (volumen) časopisa; (1) broj sveska unutar godišta, a 5-25 paginaciju rada u svesku.)

Lozić, S., Fuerst-Bjeliš, B., Perica, D., 2006: Quantitative-geomorphological and Environmental-historical Impact on the Ecological Soil Depth; Northwestern Croatia, Hrvatski geografski glasnik 68 (1), 7-25.

članak u zborniku radova:

Stražičić, N., 1996: Hrvatska – pomorska zemlja, u: I. hrvatski geografski kongres: geografija u funkciji razvoja Hrvatske: zbornik radova (ur. Pepeonik, Z.), Zagreb, 12. i 13. listopada 1995., Hrvatsko geografsko društvo, Zagreb, 102-114.

poglavlje u knjizi:

Klemenčić, M., 1996: Promjene upravno-teritorijalnog ustroja Hrvatske 1918-1992, u: Hrvatske županije kroz stoljeća (ur. Mirošević, F.), Školska knjiga, Zagreb, 123-148.

knjiga:

Stražičić, N., 1996: Pomorska geografija svijeta: (regionalna pomorska geografija svijeta), Školska knjiga, Zagreb. Graham, B., Ashworth, G. J., Tunbridge, J. E., 2000: A Geography of Heritage: Power, Culture & Economy, Arnold, London.

članak na internet stranici:

Faričić, J., Postoji li danas Dalmacija?, http://www.geografija.hr novosti.asp?id_novosti=202&id_ projekta=0 (29.02.2004.)

Izvori publikacije: Popis stanovništva, kućanstava i stanova 31. ožujka 2001.: stanovništvo prema spolu i starosti, po naseljima, Statistička izvješća 1167, DZS, Zagreb, 2003.

internet stranica:

Matisse’s Glossary of Internet Terms, 1994 – 2008, http://www.matisse.net/files/glossary.html (28.10.2009.) U posebnim, stalnim i povremenim rubrikama časopis objavljuje i druge priloge od znanstvenog i stručnog interesa: eseje, osvrte, recenzije, prikaze, bilješke o znanstvenim i stručnim skupovima itd. opsega do 9 000 znakova (5 str.). Takvi prilozi potpisuju se na kraju. Molimo autore da u roku od dva tjedna nakon izlaska časopisa iz tiska dostave Uredništvu časopisa bitnije tiskarske greške prema načinu objavljivanja (stranica, stupac, redak, stoji, treba) koje su se potkrale kako bi se objavile ispravke u sljedećem broju.

Uredništvo Rukopisi se upućuju na adresu:

Hrvatsko geografsko društvo, Geografski horizont, Glavni urednik, Marulićev trg 19, p.p. 595, 10000 Zagreb, Hrvatska, tel. (01) 48 95 402, tel./faks. (01) 48 95 451, e-mail: hgd@geog.pmf.hr

Želite li odsada redovito primati časopis GEOGRAFSKI HORIZONT (označite križićem kućicu) pošaljite sljedeće podatke na adresu HGD-a:

Hrvatsko geografsko društvo, Geografski horizont,

Marulićev trg 19, p.p. 595, 10000 Zagreb, Hrvatska, tel. (01) 48 95 402, tel./faks. (01) 48 95 451, ili na

e-mail: hgd@geog.pmf.hr

Kupac

.........................................................................................

Ulica i kućni broj

.........................................................................................

Broj pošte i mjesto ......................................................................................... Matični broj ......................................................................................... / Datum / Potpis / Pečat (za institucije) / : ............................................ Ukoliko želite naručiti i/ili pojedine stare brojeve Geografskog horizonta (označite križićem kućicu) popunite priloženu tablicu. Bibliografija je dostupna na portalu www.geografija.hr. Naručujem sljedeće stare brojeve Geografskog horizonta:

Broj/godište

Količina