Geografski horizont 61/1 (2015) by H.G.D.

TOPONIMIJA SUBURBANIZACIJA PROSTORNA DIFUZIJA Broj 1/2015, godina LXI, ISSN 0016-7266

Izlazi od 1955.

BROJ 1/2015 • GODINA LXI • ISSN 0016 -7266

god. 61, br. 1/2015, Zagreb Stručno-informativni časopis za geografiju http://issuu.com/h.g.d.

Nakladnik:

Hrvatsko geografsko društvo Marulićev trg 19, 10000 Zagreb, Hrvatska tel. (01) 48 95 402, tel./faks. (01) 48 95 451, e-mail: hgd@geog.pmf.hr http://www.hagede.hr http://www.facebook.com/geografski-horizont

Uredništvo: Nenad Buzjak, Ivan Čanjevac, Vedran Prelogović, Lana Slavuj Borčić, Ivan Šulc, Ružica Vuk, Ivan Zagoda, Ivan Zupanc

Glavni urednik:

Vedran Prelogović

Tajnik uredništva:

Ivan Čanjevac

Grafički i Tehnički urednik:

Ivan Zagoda

Korektura:

Jadranka Čelant Hromatko

Slog i prijelom:

Ivan Zagoda

Tisak: Sveučilišna tiskara d.o.o., 2015. Naklada: 500 primjeraka Cijena časopisa: za pravne osobe 30 kn, za fizičke osobe 25 kn Časopis izlazi uz pomoć Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske Za potpisane članke odgovaraju autori, za nepotpisane uredništvo. Rukopisi se ne vraćaju. Niti jedan dio ove publikacije ne smije se preuzeti, kopirati, prevoditi ili na bilo koji način reproducirati u bilo kojem pisanom ili elektroničkom mediju bez pismene suglasnosti i dozvole autora i izdavača. Časopis Geografski horizont učenicima i nastavnicima kao dodatnu literaturu preporuča Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta. KLASA: 602-01/07-01/00331; URBROJ: 533-12-07-0004. od 24. srpnja 2007.

Slika na naslovnoj stranici: STJEPAN GLAVAČ (1627. – 1680.): KARTA KRALJEVINE HRVATSKE I SLAVONIJE

ČLANCI Goran Vuković

7 Problemi korištenja toponimije Irske i Ujedinjenog Kraljevstva Krunoslav Kranjec 19 Utjecaj suburbanizacije na preobrazbu ruralnog prostora – primjer općine Brdovec 31

Tomislav Jogun

Teorijska osnova modela prostorne difuzije

PUTOPIS 43

Marijan Biruš

Kanada (1. dio)

K A R TA G O V O R I 52

Stjepan Glavač (1627. – 1680.): KARTA KRALJEVINE HRVATSKE I SLAVONIJE

DOGAĐANJA 58

Izložba karata kartografske zbirke Geografskog odsjeka PMF-a 61 22. državno natjecanje iz geografije

OBL JETNICE 83

Veljko Rogić – 90. godina života

PRIKAZI 85

Historijska geografija Hrvatske

Ĺ˝umberaÄ?ko gorje u ranu jesen

foto:

Marija NovakoviÄ&#x2021;

PROBLEMI KORIŠTENJA TOPONIMIJE IRSKE I UJEDINJENOG KRALJEVSTVA Goran Vuković U radu se ukazuje na česte pogreške i dvojbe pri imenovanju dviju zapadnoeuropskih otočnih država, Irske i Ujedinjenog Kraljevstva Velike Britanije i Sjeverne Irske, s osvrtom na etimologiju i povijesni razvoj toponima Britanija te razvoj teritorijalnog ustroja tih država. Posebna pozornost posvećuje se neopravdanom imenovanju čitavog otočja politički pristranim toponimom Britansko otočje. Pokazalo se, uzimajući u obzir povijesno-političke odnose između dviju zemalja, kako bi valjalo izbjegavati korištenje toga toponima i zamijeniti ga nekim od alternativnih toponima koji su u modernom europskom političkom i znanstvenom diskursu postali prihvaćeni i rašireni. Ključne riječi: Ujedinjeno Kraljevstvo, Irska, Velika Britanija, Britansko-irsko otočje, Britansko Carstvo, toponimi

Uvod Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Sjeverne Irske (u daljnjem tekstu: Ujedinjeno Kraljevstvo) je otočna država u sjeverozapadnoj Europi. Sastoji se od četiri zemlje – Engleske, Škotske i Walesa (koje zauzimaju prostor otoka Velike Britanije) te Sjeverne Irske (koja zauzima sjeveroistočni dio otoka Irske) ujedinjene pod jednom državnom upravom sa sjedištem u Londonu (sl. 1). Upravo zbog složenoga i jedinstvenog političkog ustroja, često se za tu državu koriste različita pogrešna imena. Većina ljudi s engleskoga govornog područja državu naziva United Kingdom (Ujedinjeno Kraljev-

stvo), skraćenicom UK, ali i neodgovarajućim terminima Great Britain (Velika Britanija) ili jednostavno Britain (Britanija). Ponegdje se nailazi i na imenovanje ili poistovjećivanje čitavog prostora Ujedinjenog Kraljevstva po njezinoj površinom najvećoj, najmnogoljudnijoj i u mnogo drugih pogleda najvažnijoj zemlji sastavnici, Engleskoj (slična pogreška relativno često se javlja i prilikom imenovanja Nizozemske Holandijom, prema njezinoj pokrajini Holandiji). Za susjednu državu Irsku, koja zauzima 5/6 istoimenog otoka i s kojom Ujedinjeno Kraljevstvo ima jedinu kopnenu granicu, često se koristi pogrešan toponim Republic of Ireland

Goran Vuković: PROBLEMI KORIŠTENJA TOPNIMIJE IRSKE I UJEDINJENOG KRALJEVSTVA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2015, 7-18

se najvjerojatnije za vrijeme vladavine Julija Cezara. Ranije grčko ime za otoke za koje se smatralo da se nalaze zapadno od Europe bio je Cassiterides (Snyder, 2003). Prvi pisani spomen o tom prostoru dao je u 4. stoljeću prije Krista Piteja iz Masalije (Marseillea). Međutim, toponim Britanija prvi put se pojavljuje u spisima rimskih pisaca koji su njime imenovali otok Veliku Britaniju, dok su za čitavo otočje koristili toponim Britannicae insulae (Britanski otoci). Svakako najznačajniji rimski autor toga vremena bio je Plinije Stariji. On je u IV. knjizi svoga djela Naturalis Historia naveo kako nasuprot ušću Rajne ...leži otok Britanija koji je čuven u grčkim i u našim vlastitim pisanim djelima. On leži na sjeverozapadu na suprotnoj strani širokog kanala prema Germaniji, Galiji i Hispaniji koje predstavljaju daleko najveći dio Europe (Plinije Stariji, 2004, 82).

Sl. 1. Irska i Ujedinjeno Kraljevstvo – politička podjela (Republika Irska). Također se za pripadajući otočni prostor zemalja Irske i Ujedinjenog Kraljevstva, koji broji preko šest tisuća otoka, koristi terminološki osporavan toponim Britansko otočje. Cilj ovoga rada je ukazati na etimologiju i povijesni razvoj toponima Britanija te ukazati na složeni unutarnji politički ustroj i povijesnopolitički odnos tih dviju zapadnoeuropskih država, zbog kojega često dolazi do njihovoga pogrešnog imenovanja, ali i pogrešnog imenovanja čitavoga otočja.

Povijesni razvoj toponima Britanija Iako etimologija latinskog toponima Britanniae nije posve jasna, većina znanstvenika danas smatra da se radi o latiniziranom obliku grčkog toponima Pretannia, budući da su Grci keltska plemena nastanjena na tom prostoru nazivali Pritenima ili Pretanima. Odmak od P do B zbio

Sl. 2. Rimska Britanija

Goran Vuković: PROBLEMI KORIŠTENJA TOPNIMIJE IRSKE I UJEDINJENOG KRALJEVSTVA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2015, 7-18

U vrijeme kada je Gaj Julije Cezar započeo svoj pohod na zemlju koju su Rimljani nazivali Britannia, taj prostor naseljavala su brojna keltska plemena (sl. 2). Najznačajniji i najbrojniji od njih bili su Briti, Siluri i Pikti. Zahvaljujući tome što su Rimljani preuzeli od Grka toponim Prettania, ali i zbog toga što su u prvim vojnim pohodima upravo Briti bili prvo keltsko pleme na tlu Velike Britanije s kojim su Rimljani došli u doticaj, on se raširio i ustalio u upotrebi diljem Europe (Nault et al., 1994a).

Razvoj unutarnjega političkog ustroja Ujedinjenog Kraljevstva Budući da Ujedinjeno Kraljevstvo nema formalno pisanog ustava, legislativa je regulirana nizom dokumenata, povelja i zakona pa je slijedom toga do današnjega unutarnjeg političkog ustrojstva Ujedinjenog Kraljevstva došlo postupno. Engleski kralj Eduard I. je zauzeo Wales 1282., a njegov sin Eduard II. je 1301. stekao naslov princa od Walesa. Međutim, prvi Zakon o uniji (Act of Union) potpisan je tek 1536. godine za vladavine Henrika VIII. i njime je Wales sjedinjen s Engleskom. Međutim, iako je sjedinjen s Engleskom pravnim aktom, Wales je de facto postao dijelom Kraljevine Engleske (Šetnija, 2003). Za razvoj Engleske i kasnije Ujedinjenog Kraljevstva kao vodeće svjetske pomorske i kolonijalne sile, ključno je bilo razdoblje Engleske republike (Commonwealth of England) u vremenu od 1649. do 1660. godine, nastale nakon Drugoga engleskog građanskog rata (1648.-1649.). Tada su Parlamentarci, predvođeni Oliverom Cromwellom, porazili Lojaliste i svrgnuli kralja Karla I. Parlamentarno ustrojstvo, iako kratkog vijeka, pokazalo se iznimno važnim zbog donošenja Zakona o pomorstvu (Navigation Act) 1651. godine (uz dopune i izmjene 1660., 1663., 1733. i 1764.) kao odgovora na nizozemsku dominaciju u svjetskom

pomorstvu i trgovini. Ti su zakoni stvorili preduvjete za razvoj engleske (od 1707. britanske) ratne i trgovačke mornarice i pretvorili ovu zemlju u svjetsku velesilu, najveći imperij u povijesti čovječanstva koji se neformalno nazivao Britanskim Carstvom (Nault et al., 1994c). Drugi Zakon o uniji najvažniji je i temeljni pravni akt Ujedinjenog Kraljevstva. Njime su 1707. godine Kraljevstva Engleske i Škotske formalno stupila u zajednicu nazvanu Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije. Međutim, još od 1603. godine i kraja vladavine dinastije Tudor u Engleskoj, Engleska i Škotska su imale zajedničkog vladara u personalnoj uniji. Tada je škotski kralj James VI., iz dinastije Stewart, krunidbom postao kralj James I., čime je ostvarena Personalna unija Engleske i Škotske nazvana Unijom kruna. Budući da su u razdoblju od 1296. do 1550. godine Engleska i Škotska ratovale u više navrata, ne iznenađuje činjenica da se velik dio Engleza i Škota protivio ujedinjenju. Unatoč tome što su do drugog Zakona o uniji Engleska i Škotska zadržale unutarnji suverenitet (imale su vlastite parlamente koji su omogućavali samostalnu zakonodavnu vlast, kao i odvojeno sudstvo), ipak je Personalna unija Engleske i Škotske pod vlašću dinastije Stewart funkcionalno djelovala kao jedna država (zastava Union Jack počela se koristiti već tada), posebno kada se govori o vanjskoj politici. Svoj najbliži, ali ujedno i politički najnemirniji posjed, Irsku, državu u kojoj je samo u razdoblju od 1800. do 1921. godine bilo deset velikih protubritanskih ustanaka, Britanci su trećim Zakonom o uniji 1801. uključili u Ujedinjeno Kraljevstvo. Nova država, Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Irske, trajala je sve do 1922. godine, kada je po završetku Irskog rata za nezavisnost potpisan Anglo-irski sporazum kojim je stvorena Irska Slobodna Država (Irish Free State), koja je dobila status britanskog dominiona. S obzirom na to da je jedna od točaka toga sporazuma uključivala

Goran Vuković: PROBLEMI KORIŠTENJA TOPNIMIJE IRSKE I UJEDINJENOG KRALJEVSTVA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2015, 7-18

mogućnost da Sjeverna Irska, nastala odlukom parlamenta Ujedinjenog Kraljevstva o Irskoj 1920. godine (Government of Ireland Act), ima pravo istupiti iz Irske Slobodne Države u roku mjesec dana od potpisivanja sporazuma, protestantska većina u šest sjevernih irskih okruga tu je mogućnost i iskoristila. Na taj način je Sjeverna Irska ostala dijelom Ujedinjenog Kraljevstva te je država dobila ime kakvo se zadržalo sve do danas – Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Sjeverne Irske. Taj čin je imao dalekosežne političke i društvene posljedice koje su na tom prostoru vidljive i danas (Klemenčić, 1997; Nault et al., 1994b).

Britansko Carstvo Britansko Carstvo je toponim koji se koristio za imenovanje dominiona, kolonija, protektorata, mandata i drugih područja kojima je vladalo ili upravljalo Ujedinjeno Kraljevstvo. Iako su prve prekomorske kolonije Englezi osnovali još u 16. stoljeću, značajnije kolonijalno širenje postignuto je tek nakon prvog Zakona o plovidbi iz 1651. godine. Zahvaljujući njemu, 1660. godine su već u posjedu Engleza bile Irska (koja je to do tada samo djelomično bila), velik dio istočnih obala Kanade i SAD-a, obalni dio Hondurasa, Jamajka, nekoliko manjih karipskih otoka, zatim Gvajana, Sierra Leone, Zlatna obala (obalni dio današnje Gane) u Africi te sjeveroistočni dio Indije. Radilo se već tada o kolonijama koje su se prostirale na pet kontinenata. Do kraja 17. stoljeća i tijekom 18. stoljeća Britansko Carstvo uglavnom se širilo oko već postojećih kolonija, a na prijelazu iz 18. stoljeća u 19. stoljeće došlo je do njegova još bržeg širenja. U tom razdoblju Ujedinjeno Kraljevstvo koloniziralo je veći dio istočnog dijela Kanade, Malvinske (Falklandske) otoke, južni dio današnje Južnoafričke Republike, dijelove istočne obale Afrike, većinu prostora današnje Malezije, velik dio Australije (poglavito obalni prostor

i istočni dio kontinenta), Novi Zeland te znatan broj otoka u Oceaniji. Svoj vrhunac Britansko Carstvo dosegnulo je u razdoblju između dva svjetska rata. Tada se prostiralo na svih sedam kontinenata, na gotovo 34 milijuna km2 ili na 23% ukupne Zemljine kopnene površine (sl. 3). Na tom prostoru je 1922. godine, procjenjuje se, živjelo 458 milijuna ljudi, što je iznosilo četvrtinu tadašnje ukupne svjetske populacije (Maddison, 2003). Upravo zbog toga postala je u Ujedinjenom Kraljevstvu u 19. i 20. stoljeću uvriježena izreka kako „u Britanskom Carstvu Sunce nikad ne zalazi“ (The Sun never sets on British Empire). Doista, u britanskom imperiju ne samo da Sunce nije zalazilo, nego se on protezao kroz sve 24 vremenske zone. (Maddison, 2003). Međutim, kraj Britanskog Carstva došao je ubrzo nakon njegovoga vrhunca, a započeo je osamostaljivanjem njegovoga najbližeg, ali kako je već istaknuto, i najnemirnijeg posjeda – Irske. Neposredno prije Drugoga svjetskog rata samostalnost su već proglasile Australija i Kanada (izuzev Newfoundlanda), a u razdoblju između 1945. i 1960. to je učinio velik broj azijskih i manji dio afričkih zemalja koje su bile u statusu protektorata, mandata i drugih oblika zavisnosti. Veći dio afričkih zemalja osamostalio se do 1974. godine, a tada su pod vlašću Ujedinjenog Kraljevstva ostali samo Belize (do 1973. Britanski Honduras), Hong Kong, Singapur, Malvinski otoci te veći broj pučinskih otoka kao što su Bermuda, Montserrat, Sv. Helena itd. Većina prijenosa vlasti protekla je u miru ili uz manje sukobe, no ipak je zabilježen ozbiljan vojni sukob 1982. godine između Ujedinjenog Kraljevstva i Argentine. Budući da Argentina nikada nije priznala Malvinske otoke kao teritorij Ujedinjenog Kraljevstva, brzom vojnom akcijom te godine Argentinska vojska je preuzela vlast nad otočjem. Sukob je dosegnuo vrhunac nekoliko tjedana kasnije kada su

Goran Vuković: PROBLEMI KORIŠTENJA TOPNIMIJE IRSKE I UJEDINJENOG KRALJEVSTVA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2015, 7-18

Sl. 3. Britansko Carstvo na vrhuncu svoje moći 1920-ih britanske snage ipak vratile otočje pod nadzor Ujedinjenog Kraljevstva. Simboličan kraj Britanskog Carstva zbio se 1997. godine kada je svečanom ceremonijom Hong Kong vraćen u sastav NR Kine. Ipak, većina bivših britanskih kolonija danas je dio zajednice naroda koja se naziva Commonwealth of nations (Barraclough, 1987).

Pogreške pri imenovanju Ujedinjenog Kraljevstva Kako je istaknuto u prethodnim poglavljima, do oblikovanja današnjega unutarnjeg političkog ustroja Ujedinjenog Kraljevstva došlo je nizom pravnih dokumenata tijekom više stoljeća. Duga povijest nastanka, ali i činjenica da sve četiri zemlje sastavnice Ujedinjenog Kraljevstva, Engleska, Škotska, Wales i Sjeverna Irska, danas imaju svoje parlamente te samostalno nastupaju na većini sportskih natjecanja

i ostalih društveno-kulturnih zbivanja, pridonijela je pogrešnoj upotrebi toponima kojim se imenuje Ujedinjeno Kraljevstvo. Iako je država poznata pod imenom Ujedinjeno Kraljevstvo u svim međunarodnim grupacijama – NATOu, Europskoj Uniji, Ujedinjenim Narodima itd., ipak je velikom broju ljudi diljem svijeta Velika Britanija (ili samo Britanija) sinonim za Ujedinjeno Kraljevstvo, što je naravno pogrešno, budući da Ujedinjeno Kraljevstvo uz Veliku Britaniju obuhvaća i Sjevernu Irsku. Međutim, pored gore navedenih razloga, javlja se još jedan objektivni terminološki problem koji pridonosi takvoj krivoj percepciji. Naime, u engleskom jeziku (ali i u drugim jezicima) ne postoji odgovarajući etnik kojim bi se imenovalo stanovnika Ujedinjenog Kraljevstva. Upravo zbog toga stanovnici Ujedinjenog Kraljevstva, a to se uz Engleze, Velšane i Škote odnosi i na sjevernoirske protestante, sami sebe nazivaju Britanci-

Goran Vuković: PROBLEMI KORIŠTENJA TOPNIMIJE IRSKE I UJEDINJENOG KRALJEVSTVA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2015, 7-18

ma. Sukladno tome, ne postoji ni odgovarajući ktetik koji je moguće izvesti iz toponima Ujedinjeno Kraljevstvo pa se koristi posvojni pridjev britanski (Nault et al., 1994c). Veća pogreška koja se relativno često javlja jest nazivanje ove države po njezinoj najmnogoljudnijoj i površinom najvećoj zemlji sastavnici, Engleskoj. Takvoj percepciji pogodovao je niz čimbenika. Prije svega, Engleska je najmnogoljudnija od četiri zemlje sastavnice Ujedinjenog Kraljevstva te su Vlada Ujedinjenog Kraljevstva i kraljevska obitelj smješteni u glavnom gradu Engleske, Londonu. Sukladno tome, logično je da su sve važne političke odluke, a posebice se to odnosi na vanjsku politiku, kroz čitavu povijest donosili, i u ime Ujedinjenog Kraljevstva provodili, engleski političari. Takvu percepciju drugih spram Engleske kao Ujedinjenog Kraljevstva vjerojatno najbolje opisuje sljedeći primjer. U četvrtfinalu Svjetskoga nogometnog prvenstva u Meksiku 1986. godine susrele su se reprezentacije Argentine i Engleske. Bio je to susret koji je zbog već navedenog rata između Argentine i Ujedinjenog Kraljevstva 1982. godine znatno nadišao dimenzije sporta. Osobito velike tenzije bile su prisutne s argentinske strane, budući da su argentinski mediji i javnost tu utakmicu isticali kao priliku za osvetu „Englezima“ za poraz u Malvinskom ratu. Pobjeda argentinske reprezentacije izazvala je nezapamćeno slavlje u Argentini, a opravdano se postavlja pitanje koliko bi tenzije bile velike da se sa suprotne strane nalazila reprezentacija Walesa ili Škotske, također zemalja sastavnica Ujedinjenog Kraljevstva. Nadalje, engleski jezik je na prostoru čitavog Ujedinjenog Kraljevstva već niz stoljeća prevladavajući u odnosu na autohtone jezike ostalih etničkih skupina: irskim jezikom praktički se u Sjevernoj Irskoj više uopće ne govori, unatoč činjenici da se 10% stanovništva na popisu 2001. godine izjasnilo da razumije

irski jezik, škotskim gaelskim jezikom danas govori oko 1% stanovnika Škotske, a jedino velški jezik se donekle zadržao u široj primjeni pa se tako 21% stanovništva te zemlje izjašnjava kako razumije velški, a polovica od tog broja njime se svakodnevno služi. Upravo zbog takve prevlasti nad autohtonim jezicima ostalih naroda Ujedinjenog Kraljevstva engleski jezik je putem britanske kolonizacije postao znatno raširen diljem svijeta i time pridonio pogrešnom percipiranju Engleske kao Ujedinjenog Kraljevstva (Klemenčić, 1997).

Pogreške pri imenovanju Irske Irska je također bila predmetom osporavanja njezinoga imena pa se tako vrlo često na inicijativu medija iz Ujedinjenog Kraljevstva u toj državi koristi toponim Republika Irska (Republic of Ireland ili Irish Republic), unatoč činjenici da je po irskom Ustavu iz 1937. službeno ime za državu koja zauzima 26 od 32 okruga na Zelenom otoku – Irska (irski: Eire, engleski: Ireland), čime je zamijenjen ranije korišteni teritorionim Irska Slobodna Država. Budući da je 1949. Irska napustila Commonwealth i formalno se proglasila republikom, prestale su sve državnopravne veze Irske s Ujedinjenim Kraljevstvom te je i samo Ujedinjeno Kraljevstvo službeno prihvatilo ime koje je susjedna Irska navela u svom Ustavu. Korištenjem navedene terminologije mediji u Ujedinjenom Kraljevstvu imaju za cilj razdvojiti pojmove Irske kao otoka i suverene države, a u svrhu isticanja Sjeverne Irske kao prostora Ujedinjenog Kraljevstva. Naravno da se ovdje radi o nepotrebnom naglašavanju očitoga i pogrešnom imenovanju jedne države. No korištenje toponima Republika Irska nije prisutno samo u medijima u Ujedinjenom Kraljevstvu, nego se javlja diljem svijeta na raznim društvenim i kulturnim manifestacijama. Svakako bi se valjalo uvijek koristiti službenim imenom kojim određena država sebe naziva

Goran Vuković: PROBLEMI KORIŠTENJA TOPNIMIJE IRSKE I UJEDINJENOG KRALJEVSTVA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2015, 7-18

u svojim pravnim dokumentima pa to vrijedi i prilikom referiranja na prostor Irske (Nault et al., 1994b).

Toponimi Britansko otočje i Britanski otoci Iako se naizgled doima kako se radi o dva slična toponima koji imenuju isti prostor, toponime Britansko otočje (British Isles) i Britanski otoci (British Islands) valja razlikovati. Britansko otočje je toponim kojim se često (ali sve rjeđe) imenuju otoci Velika Britanija i Irska te njihovi pripadajući manji otoci, kojih je ukupno oko šest tisuća. S druge strane, Britanski otoci imenuju zapadnoeuropski otočni prostor koji je politički integriran u Ujedinjeno Kraljevstvo, izostavljajući Irsku i njezine pripadajuće manje otoke. No postavlja se i pitanje opravdanosti korištenja toponima Britansko otočje kada se govori o dvije suverene zemlje, s obzirom na to da takav toponim, koji uključuje pridjev Britansko, implicira političku integraciju Irske s Velikom Britanijom, odnosno Ujedinjenim Kraljevstvom. Kako je već istaknuto, Britansko Carstvo je početkom 20. stoljeća obuhvaćalo gotovo četvrtinu svjetskoga kopna. Sukladno tome, na prostorima koji su bili pod britanskom vlašću ili upravom i danas je značajna anglosaksonska kulturna ostavština. Ponajviše se to odnosi na engleski jezik koji je u brojnim bivšim britanskim kolonijama zadržao status prvoga ili drugog službenog jezika do današnjega dana, ali i na ostavštinu geografskih imena, kakvo je i Britansko otočje. Razloge za opstanak toponima Britansko otočje, dakle, treba promatrati u kontekstu višestoljetne britanske vladavine nad Irskom. Taj toponim svoju opravdanost mogao je imati jedino u razdoblju od stjecanja potpune prevlasti Ujedinjenog Kraljevstva nad Irskom do stvaranja Irske Slobodne Države. Unatoč tome, prošlo je oko 50 godina prije nego što se ovaj toponim počelo postupno

nadomještavati alternativnim toponimima u atlasima i akademskim krugovima (Klemenčić, 1997). Pregledom povijesnih kartografskih prikaza područja Irske i Ujedinjenog Kraljevstva moguće je uočiti neke zanimljivosti vezane uz korištenje toponima razmatranoga prostora. Naime, toponim Britansko otočje tijekom 16., 17. i 18. stoljeća engleski kartografi (John Speed, Robert Wilkinson, John Cary, Emanuel Bowen i dr.) nisu upotrebljavali, ili su to činili vrlo rijetko (sl. 4). Slična praksa bila je u većini slučajeva prisutna i kod istaknutih nizozemskih (Abraham Ortels, Gerard Kremer Mercator i Willem Janszoon Blaeu), te njemačkih kartografa Novoga vijeka (Martin Waldseemüller, Albrecht Christian Seutter i Johannes Walch), s jedinom razlikom što su oni na nekim svojim kartama upotrebljavali latinske toponime Brittania (Britanija), Anglia (Engleska), Scotia (Škotska) te Hibernia (Irska) (sl. 5). S druge strane, istaknuti francuski (Guillaume D'Isle, Nicolas Sanson) i talijanski (Vicenzo Maria Coronelli, Antonia Zatta) kartografi Novog vijeka gotovo na svim svojim kartama toga prostora koristili su toponim Britansko otočje (francuski: Les Isles Britanniques, talijanski: Isole Britanniche). Iako se na prvi pogled može doimati paradoksalno da su upravo engleski kartografi, za razliku od talijanskih i francuskih kartografa, izbjegavali korištenje toga toponima koji naglašava britansku, a samim time i englesku prevlast nad otočjem, za to postoji logično objašnjenje. U vrijeme renesanse, sukladno razvoju prirodnih znanosti, kartografija je također doživjela svoj ponovni procvat, najviše zahvaljujući prijevodu Ptolemejeve Geografije u Veneciji 1475. godine te tiskanjem izdanja s kartama diljem Europe u godinama nakon toga. Osim što su na taj način spoznaje antičkih geografa i kartografa o obliku i dimenzijama Zemlje ponovno postale prihvaćene među europskim znanstvenicima

Goran Vuković: PROBLEMI KORIŠTENJA TOPNIMIJE IRSKE I UJEDINJENOG KRALJEVSTVA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2015, 7-18

te se izrada karata ponovno počela temeljiti na matematičkim osnovama, tim putem preuzeti su i brojni toponimi kojima su se koristili rimski kartografi. Plinije Stariji u IV. knjizi svoga djela Naturalis Historia upotrijebio je gore navedene toponime (Scotia, Hibernia i Britannia), ali za imenovanje čitavoga otočja koristio je toponim Britannicae Insulae (Britansko otočje). Uzimajući u obzir da se radilo o autoru koji je snažno utjecao na generacije rimskih geografa nakon njega, logično je da su taj toponim nastavili koristiti i drugi rimski autori. Tisuću godina nakon propasti Rimskoga Carstva ponovni procvat prirodnih znanosti započeo je upravo na prostoru današnje Italije, prostora koji je u administrativnom, vojnom i znanstvenom

pogledu činio jezgru Rimskoga Carstva. Zbog toga su kartografi talijanskih zemalja preuzeli toponime kojima su se ranije koristili kartografi Rimskog Carstva, a time su vjerojatno utjecali i na praksu susjednih francuskih kartografa. Engleski kartografi, s druge strane, detaljnije su reambulirali sadržaj svojih karata sukladno društveno-geografskim i prirodno-geografskim promjenama koje su se na za njih bitnom prostoru u tom razdoblju dogodile, pa su tako engleskim jezikom imenovali teritorijalne jedinice prema tadašnjem političkom ustroju, a skupni naziv za otočje nije imao širu primjenu. Zbog relativne blizine Nizozemske i Njemačke, takva praksa se ustalila i kod njihovih autora, ali su nizozemski autori, kako je već istaknuto,

Sl. 4. . Karta engleskog kartografa Johnna Speeda iz 1610. godine naslovljena The Kingdoms of Great Britain and Ireland – engleski kartografi prije 19. stoljeća vrlo rijetko su koristili toponim Britansko otočje

Goran Vuković: PROBLEMI KORIŠTENJA TOPNIMIJE IRSKE I UJEDINJENOG KRALJEVSTVA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2015, 7-18

Sl. 5. Karta pod naslovom „Anglia, Scotia et Hibernia“ nizozemskog autora Abrahama Ortelsa iz prvog poznatog svjetskog atlasa (Theatrum orbis terrarum, 1570.)

Goran Vuković: PROBLEMI KORIŠTENJA TOPNIMIJE IRSKE I UJEDINJENOG KRALJEVSTVA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2015, 7-18

često koristili latinske toponime za imenovanje toga prostora, što ne iznenađuje s obzirom na činjenicu da su dvojica najznačajnijih nizozemskih autora i sami poznatiji po svojim latiniziranim nego nizozemskim imenima (Abraham Ortels – Abraham Ortelius, Gerard de Kremer – Gerardus Mercator) (Roglić, 2005). Danas su alternativni toponimi u velikoj mjeri zamijenili toponim Britansko otočje. Najčešće korišteni su Britanija i Irska (primjerice, koristi ga National Geographic Atlas of the World u svojim novijim izdanjima), Britansko-irsko otočje (koristi ga British civilization: A Student's Dictionary), ali se javljaju i toponimi Atlantski arhipelag, Anglo-keltsko otočje, Zapadnoeuropsko otočje itd. Zajednički dokumenti dviju Vlada, Ujedinjenog Kraljevstva i Irske, referiraju se na ovaj prostor terminom these islands (ovi otoci). Razlog je vjerojatno u činjenici što se kod većine korištenih alternativnih toponima javljaju terminološke dvojbe i kognitivni problemi. Na primjer, najčešće korišten toponim Britanija i Irska ne imenuje ovaj prostor na odgovarajući način, budući da izostavlja područja Kanalskih otoka i Otoka Man. Otok Man je politički zavisan o Ujedinjenom Kraljevstvu te svojim geografskim položajem pripada otočju, s obzirom na to da se nalazi u Irskom moru, između Velike Britanije na istoku i Irske na zapadu. Kanalski otoci, pak, iako svojim geografskim položajem ne pripadaju otočju, također su politički integrirani u Ujedinjeno Kraljevstvo. S druge strane, teško je za očekivati da će manje upućenim korisnicima geografske građe toponim Atlantski arhipelag ili Zapadnoeuropsko otočje stvoriti mentalnu percepciju prostora Irske i Ujedinjenog Kraljevstva. Politički najneutralniji, ali i toponim koji kod šire javnosti ujedno može jasno stvoriti percepciju na koji se prostor referira, jest Britansko-irsko otočje. Ipak, u Hrvatskoj smo svjedoci korištenja toponima Britansko otočje na svakodnevnoj razini (npr.

u vremenskoj prognozi), ali i u nekim visokoškolskim ustanovama te znanstvenim i stručnim publikacijama. Zbog svega navedenog u ovom poglavlju, hrvatski autori, ma o kojoj se znanosti radilo, trebali bi pri imenovanju toga prostora izbjegavati korištenje toponima Britansko otočje i zamijeniti ga, kao i većina zapadnoeuropskih znanstvenika, nekim od navedenih alternativnih toponima. Druga opcija je da se jednostavno odbaci korištenje združenog imena za ovaj prostor, s obzirom na to da je ukazano kako on obuhvaća dvije suverene zemlje i dva zavisna područja (Klemenčić, 1997).

Sjevernoirsko pitanje Kako je istaknuto u poglavlju 4., značajne društvene, a osobito političke posljedice na prostor čitavog otoka Irske, napose Sjeverne Irske, ostavila je odluka protestantske većine u Sjevernoj Irskoj da ostane dijelom Ujedinjenog Kraljevstva. Tome je prethodio Zakon o Irskoj (Act of Ireland) Parlamenta Ujedinjenog Kraljevstva iz 1920. godine. Iako je Irska tada još uvijek bila dio Ujedinjenog Kraljevstva, zbog sve većeg broja nemira i ustanaka vlasti u Londonu odlučile su Irsku podijeliti na dva dijela – Južnu Irsku (Leinster, Munster, Connacht i tri okruga provincije Ulster) i Sjevernu Irsku (šest okruga provincije Ulster) (sl. 6). Namjera Britanaca bila je da se odijeli prostor s najvećim udjelom protestantskog, etnički pretežito škotskoga i engleskog stanovništva, od ostatka Irske. Time su vlasti u Londonu, suočene s činjenicom da će teško zadržati vlast u Irskoj, nastojale ostaviti mogućnost ostanka jednog dijela Irske u Ujedinjenom Kraljevstvu, do čega je naposljetku i došlo. Međutim, valja naglasiti da u vrijeme donošenja gore navedenoga Zakona protestantsko stanovništvo nije činilo većinu na prostoru Ulstera, kako bi se moglo pretpostaviti, već je neposredno nakon potpisivanja Anglo-irskoga sporazuma došlo do značajnih migracija

Goran Vuković: PROBLEMI KORIŠTENJA TOPNIMIJE IRSKE I UJEDINJENOG KRALJEVSTVA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2015, 7-18

protestantskoga stanovništva iz svih dijelova Irske u šest okruga te pokrajine, čime je onda stvorena većina u ukupnom stanovništvu koja je izglasovala ostanak u Ujedinjenom Kraljevstvu. To je dovelo do Irskoga građanskog rata (1922.-1923.) u kojemu je Irska vojska porazila Irsku republikansku armiju i njezine saveznike, frakcije koje su zagovarale nastavak borbe za ujedinjenu Irsku Slobodnu Državu koja bi obuhvaćala čitav otok. Sjeverna Irska je na taj način ostala dijelom Ujedinjenog Kraljevstva, iako je i pobjednička snaga u Irskom građanskom ratu istaknula kao jedan od svojih prioriteta ujedinjenje Irske, ali postupno i mirnim putem. Važno je istaknuti da se pri imenovanju ove zemlje također javlja česta pogreška kada je se poistovjećuje s pokrajinom Ulster. Naime, najčešće pripadnici protestantske većine u Sjevernoj Irskoj koriste taj toponim, iako pokrajina Ulster obuhvaća devet okruga od kojih su tri (Cavan, Donegal i Monaghan), koja čine 43% teritorija te pokrajine sastavni dio Irske, a šest (Antrim, Armagh, Down, Fermanagh, Londonderry i Tyrone) tvori Sjevernu Irsku na 57% krajnjega sjeveroistoka otoka. Iz takve podjele proizašao je i neformalni toponim za tu zemlju koji se uvriježio na prostoru Britansko-irskog otočja – Six counties (Šest okruga) (Nault et al., 1994b). Čitavu povijest pod britanskom (ranije engleskom) vladavinom većinski katoličko stanovništvo u Irskoj bilo je diskriminirano u mnogim sferama javnoga i društvenog života. Najznačajnija je bila diskriminacija u političkom djelovanju, budući da značajno razdoblje katolicima nije bilo omogućeno da budu zastupnici u Irskom Parlamentu. Diskriminacija većinskoga protestantskog spram manjinskoga katoličkog stanovništva nakon irskoga osamostaljenja nastavljena je u Sjevernoj Irskoj još niz desetljeća, a do početka oružanoga sukoba Republikanaca i Unionista došlo je krajem šezdesetih godina 20. stoljeća. Prvi su se zala-

Sl. 6. Politička i regionalna podjela otoka Irske gali za pripojenje Irskoj, a potonji za ostanak u Ujedinjenom Kraljevstvu, no valja napomenuti kako je na obje strane, uz dobro poznate IRA (Irish Republican Army) i UDA (Ulster Defence Association), bilo i više drugih paravojnih formacija. U desetljećima koja su uslijedila, tisuće su ljudi izgubile živote na obje strane, a nadu da će se nasilje zaustaviti donio je mirovni sporazum potpisan na Veliki petak 1998. godine između sjevernoirskih političkih stranaka i vlada Irske i Ujedinjenog Kraljevstva. Tim sporazumom definirano je kako Sjeverna Irska ostaje dijelom Ujedinjenog Kraljevstva sve dok većina njenoga stanovništva ne odluči drugačije. Tako je okončano tridesetogodišnje razdoblje koje se naziva Nevolje (The Troubles). Ipak, izolirani slučajevi nasilja javljaju se i danas. Socijalne razlike između protestanata i katolika, unatoč prestanku sveopće diskriminacije kakva je prethodila sukobima, još uvijek su prisutne. Uz

to, težnja katoličkoga dijela stanovništva da se ujedini s Irskom još uvijek je značajno prisutna, što protestantska većina nikako nije spremna prihvatiti. Međutim, demografska slika Sjeverne Irske u posljednjih nekoliko desetljeća ukazuje na trend povećanja udjela katoličkoga i smanjenja udjela protestantskog stanovništva pa su tako su, primjerice 1985. godine, katolici imali mnogo veću stopu ukupnoga fertiliteta

od protestanata (katolici su imali 2,45 djece po jednoj ženi, a protestanti 1,52 djece po jednoj ženi). Takvi demografski pokazatelji u kombinaciji s nastavkom težnje katolika za ujedinjenjem s Irskom ukazuju kako bi u budućnosti ponovno moglo doći do promjene na političkoj karti otočja (Nault et al., 1994b; Nejašmić, 2005).

Zaključak Na osnovu svih iznesenih činjenica, može se zaključiti da je otočni prostor zapadnoeuropskih država Irske i Ujedinjenog Kraljevstva područje vrlo složenih političkih i etničkih odnosa uvjetovanih višestoljetnim povijesnim događanjima, čije se posljedice mogu primijetiti i danas. To se posebice odnosi na područje Sjeverne Irske. Upravo zbog toga je od iznimne važnosti prilikom pojedinačnoga ili združenog referiranja na pripadajući prostor ovih država koristiti se ispravnom i politički neutralnom terminologijom. Navedeno je i elaborirano kako su jedini ispravni teritorionimi za imenovanje dviju u radu obuhvaćenih država, Irska i Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Sjeverne Irske (s opcijom korištenja skraćenog oblika – Ujedinjeno Kraljevstvo), a toponimom Velika Britanija moguće je imenovati isključivo prostor glavnog otoka Ujedinjenog Kraljevstva. Također, ukazano je i argumentirano kako valja izbjegavati korištenje toponima Britansko otočje prilikom imenovanja čitavog otočja te ga zamijeniti nekim od alternativnih toponima koji se nalaze u upotrebi.

Literatura Barraclough, G., 1987: The Times Atlas of World History, revised edition, Times Book Limited, London. Klemenčić, M. (ur.) 1997: Atlas Europe, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb. Maddison, A., 2003: The World Economy: a Millennial Perspective, OECD Publications, Paris. Nault, W.H. i dr., 1994a: World Book Encyclopedia: Volume 2, World Book Inc., Chicago. Nault, W.H. i dr., 1994b: World Book Encyclopedia: Volume 10, World Book Inc., Chicago. Nault, W.H. i dr., 1994c: World Book Encyclopedia: Volume 20, World Book Inc., Chicago. Nejašmić, I., 2005: Demogeografija: stanovništvo u prostornim odnosima i procesima, Školska knjiga, Zagreb. Plinije Stariji, 2004: Zemljopis starog svijeta (Naturalis historia III, IV, V i VI knjiga), Književni krug, Split. Roglić, J., 2005: Uvod u geografsko poznavanje karata, Školska knjiga i Geografsko društvo Split, Zagreb. Snyder, C.A., 2003: The Brittons, Blackwell Publishing Inc., Malden.

Goran Vuković, mag. geogr.,

Medicinska škola Ante Kuzmanića Dr. Franje Tuđmana 24/G, 23 000 Zadar, e-mail: goran.vukovic.si@gmail.com

UTJECAJ SUBURBANIZACIJE NA PREOBRAZBU RURALNOG PROSTORA – PRIMJER OPĆINE BRDOVEC Krunoslav Kranjec

Heterogenost ruralnog prostora njegova je najvažnija karakteristika, a na temelju različitih obilježja unutar njega moguće je izdvojiti nebrojeno mnogo tipova ruralnih područja. Upravo neki dijelovi ruralnog prostora su ti koji danas u Hrvatskoj, ali i cijelom svijetu, doživljavaju najveće demografske, socioekonomske i fizionomsko-morfološke promjene. Radi se o ruralnim područjima u blizini gradova, prvenstveno velikih, koji svojim značenjem, izraženom funkcijom rada, te kao žarišta modernizacije i inovacijskih procesa snažno utječu na preobrazbu područja iz tradicionalno ruralnih u više ili manje urbanizirana.

Urbanizacijski procesi i ruralni prostor

Pojavom i razvojem gradova dolazi do nastanka izrazito različitih obilježja u prostoru te njegova diferenciranja na ruralni i urbani. Često se ističe kako pojam ruralnosti ne može postojati bez prisustva njegove suprotnosti – grada (Lukić, 2012). Pejnović ruralni prostor definira kao geoprostorni kompleks izvangradskih područja koji karakteriziraju polifunkcionalnost, heterogen (mozaičan) pejzaž i složena socijalno-ekonomska struktura (Lukić, 2010, prema Pejnović, 2009). Grad, kao suprotnost ruralnom prostoru, je kompaktno sagrađeno veće

naselje u čijim sekundarnim i tercijarnim djelatnostima radi veći dio aktivnog stanovništva, ne samo za vlastite potrebe, već i za potrebe stanovništva širega prostora (Vresk, 2002). Odnos grada i ruralnog prostora je složen. Oni međusobno utječu jedno na drugo na različite načine: od opskrbe grada poljoprivrednim proizvodima iz ruralnih područja do modificiranja razvojnih tokova tih područja te njegove transformacije procesima (sub)urbanizacije i modernizacije. Taj odnos može se shvatiti kroz različite modele. Model ruralnourbane dihotomije naglašava unutarnje razlike između ruralnih i urbanih zajednica, a temelji se na sociološkim teorijama. S druge strane,

Krunoslav Kranjec: UTJECAJ SUBURBANIZACIJE NA PREOBRAZBU RURALNOG PROSTORA – PRIMJER OPĆINE BRDOVEC GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2015, 19-29

model ruralno-urbanog kontinuuma odbacuje oštre granice između urbanog i ruralnog, te ukazuje kako između to dvoje ne postoje suprotnosti, već postupni prijelaz i stupnjevanje pojava i sadržaja u prostoru (Lukić, 2010; 2012). Osim ova dva modela treba spomenuti model raspršenosti urbanih i ruralnih struktura koji se temelji na postavci da „do raspršenosti struktura dolazi u ruralnim područjima u kojima je pod utjecajem grada došlo do stvaranja novih socijalnih struktura, ali ne i do novih socijalnih prostornih jedinica“, te model parabole koji ističe da „između urbanog i ruralnog ne postoje bitne razlike, nego samo vremenski promijenjene distance“ (Lukić, 2010, 56; 2012, 23). Procesi kojima grad transformira bliži ili dalji ruralni prostor (odnosno pojedina područja unutar tog prostora) temelje se na istim ili sličnim obilježjima. Unatoč postojanju nekoliko na prvi pogled različitih pojmova – urbanizacija (koja se dijeli na primarnu i sekundarnu), suburbanizacija te protuurbanizacija1 (engl. counterurbanization), procesi koje oni označavaju uglavnom obuhvaćaju promjene u prostoru u istim aspektima: demografskom, socioekonomskom, funkcionalnom i fizionomsko-morfološkom. Urbanizacija2 je pojam koji označava proces pojave i razvoja gradova, a uz to i kompleksne promjene u ruralnim područjima s kojima se smanjuju razlike između sela i grada (Vresk, 2002). Primarna urbanizacija, koja se odnosi Pojam counterurbanization zbog nejasne definicije i nepostojanja radova u Hrvatskoj vezanih uz njega još uvijek nema adekvatan prijevod. Ljubica Krajcar (2005) u prijevodu Rocina i Nazare Oliveira Rocina članka „Spatial Fixes and Flows, Development and Local/Global Nexus: A Contribution to the Landscape Research Agenda“ koristi pojam protuurbanizacija. U svrhu čitljivijeg teksta i smislenijih rečenica taj pojam se koristi u ovom radu. 2 Žuljić (1965) daje općenitiju definiciju urbanizacije: urbanizaciju definira kao određeni proces mijenjanja prostora, a urbanizirani prostor kao onaj koji karakterizira prevladavanje gradskih normi života i određene vanjske promjene u pejzažu. 1

na pojavu i razvoj gradova, u današnje vrijeme nije toliko značajna. Novi gradovi nastaju rijetko te su najčešće posljedica povoljnih industrijskih/tehnoloških lokacijskih faktora ili utjecaja postojećeg velikog grada (satelitski gradovi). Sekundarna urbanizacija se odnosi na slabljenje ruralnih karakteristika u korist urbanih, odnosno smanjenje razlika između sela i grada. Ovaj proces došao je do izražaja u razvijenim državama tijekom 20. stoljeća, a i danas je izuzetno značajan jer je i velik broj gradova u slabije razvijenim državama dosegao stupanj razvoja kada počinju imati znatni utjecaj na širu okolicu. Proces sekundarne urbanizacije može se poistovjetiti sa procesom suburbanizacije. Prema Vresku (2002) suburbanizacija ili periurbanizacija je složen proces preobrazbe okolice gradova koji podrazumijeva socijalne, funkcionalne i fizionomske promjene u okolici, čime se smanjuju razlike između sela i grada. Suburbanizacija se pojavljuje krajem 19. stoljeća u razvijenim dijelovima svijeta, prvenstveno u Velikoj Britaniji i SAD-u. Zbog procesa industrijalizacije koji karakterizira to stoljeće dolazi do velikih promjena u gradovima – stvaranjem radnih mjesta u industriji dolazi do velikih preseljavanja iz ruralnih područja u gradove. Tehnološkim razvojem, prvenstveno razvojem prometa, dolazi do veće mobilnosti stanovništva koje postepeno seli iz napučenih središta gradova u ruralnu okolicu, preobražavajući taj prostor. U Hrvatskoj do snažnije suburbanizacije dolazi u drugoj polovici 20. stoljeća, prvenstveno nakon 1970-ih godina. Proces suburbanizacije izuzetno je bitan za preobrazbu ruralnih okolica gradova jer su gradovi i danas nosioci moći određenog područja te sadrže najveći broj radnih mjesta. Pod utjecajem funkcije rada u gradu te kvalitetnijeg okoliša u ruralnoj okolici, a uz razvijen prometni sustav i općenito veliku mobilnost stanovništva, mnogi odlučuju

Krunoslav Kranjec: UTJECAJ SUBURBANIZACIJE NA PREOBRAZBU RURALNOG PROSTORA – PRIMJER OPĆINE BRDOVEC GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2015, 19-29

umjesto u sam grad doseliti (odnosno odseliti) u njegovu okolicu. Pojam protuurbanizacije definira se i shvaća na različite načine. Berry (1976) definira protuurbanizaciju kao proces dekoncentracije populacije s područja veće gustoće u područje manje gustoće naseljenosti (Mitchell, 2004; Hosszu, 2009). Buursink (1986) naglašava da ako urbanizacija označava širenje gradskog načina života tada je protuurbanizacija širenje ruralnog životnog stila (Hosszu, 2009). Robert i Randolph (1983) protuurbanizaciju definiraju kao produženu suburbanizaciju, odnosno populacijsku decentralizaciju koja zahvaća područje neposredno izvan granica postojeće gradske regije (Hosszu, 2009). Halliday i Coombes (1995) naglašavaju kako ovaj proces obuhvaća iseljavanje iz grada u ruralno područje pri čemu osoba mijenja mjesto stanovanja kao i mjesto zaposlenja te se u njenom životu gubi urbani stil života u korist ruralnog (Hosszu, 2009). Ainsaar (2004) pak tvrdi kako je jedina razlika između suburbanizacije i protuurbanizacije udaljenost između mjesta u koje je osoba doselila od grada iz kojeg je odselila, što ide u prilog shvaćanju kako je protuurbanizacija proces gotovo istovjetan suburbanizaciji (Hosszu, 2009). Iz priloženih definicija vidljivo je kako je ovaj proces isprepleten i povezan s procesima suburbanizacije i sekundarne urbanizacije. Ovisno o tome na koji način se shvaća proces protuurbanizacije može se zaključiti kako je najznačajnija razlika između tri definirana pojma prostornog karaktera, točnije odnosi se na udaljenost između grada i ruralnog područja koje se transformira. Prema definiciji sekundarne urbanizacije vidljivo je kako u njoj nije definiran prostorni aspekt. S druge strane suburbanizacija se odnosi isključivo na okolicu grada, a protuurbanizacija, prema nekim definicijama, na područje izvan gradske regije nekog grada.

Proces protuurbanizacije, kao i definicije istog, prvotno se pojavljuje u razvijenim zapadnim državama 1970-ih godina kada započinju migracije na veće udaljenosti od grada. To su države u kojima su socijalne, gospodarske, prometne i tehnološke prilike omogućile širenje naseljenosti u područja koja nisu nužno bila u neposrednoj blizini grada. Primjeri procesa protuurbanizacije najčešći su u SAD-u i Kanadi, gdje se taj proces ponajviše shvaća kao populacijsko smanjivanje velikih gradova, a nasuprot tome populacijski rast manjih gradova, pri čemu ti manji gradovi nisu dio gradske regije velikog grada (Dahms i McComb, 1999). Primjeri područja zahvaćenih protuurbanizacijom (ponajviše 1980-ih godina) u SAD-u su Florida te središnji dio istočne obale SAD-a, u Australiji neka planinska područja na istoku države te obalni gradovi koji su postali turistički atraktivni, a u Kanadi ruralna područja i mali gradovi u blizini Velikih jezera.

Studija slučaja – preobrazba općine Brdovec Općina Brdovec nalazi se na krajnjem zapadnom rubu Zagrebačke urbane regije, između Zaprešića sa istočne strane i granice sa Slovenijom sa zapadne strane (sl. 1). U fizičko-geografskom smislu sastoji se od dvije različite cjeline. Sjeverni dio općine je brdovit te predstavlja južni rubni dio Marijagoričkog pobrđa, a južni dio je dio naplavne ravnice rijeke Save i izrazito je nizinskih karakteristika (Slukan Altić, 2007). U fizičko-geografskom i prometnom smislu najpovoljnije je kontaktno područje te dvije cjeline, gdje su i nastala najstarija naselja na ovom području. Prema Zakonu o područjima županija, gradova i općina, općina Brdovec obuhvaća 13 naselja: Brdovec, Donji Laduč, Drenje Brdovečko, Gornji Laduč, Harmica, Javorje, Ključ Brdovečki, Prigorje Brdovečko, Prudnice, Savski Marof,

Krunoslav Kranjec: UTJECAJ SUBURBANIZACIJE NA PREOBRAZBU RURALNOG PROSTORA – PRIMJER OPĆINE BRDOVEC GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2015, 19-29

Sl. 1. Položaj Općine Brdovec Šenkovec, Vukovo Selo, Zdenci Brdovečki. Prema Popisu stanovništva 2011. godine općina je imala 11.134 stanovnika. Zbog dobre prometne povezanosti sa Zagrebom, poglavito se to odnosi na željezničku povezanost, Brdovec bilježi porast broja stanovnika kontinuirano od kraja 19. stoljeća. Danas je općina u sustavu prigradskog željezničkog prijevoza te ju prema podacima Hrvatskih Željeznica radnim danom sa Zagrebom i Zaprešićem povezuje preko 40 vlakova, a vikendom nešto manje. Iako su se naselja općine prvobitno razvila ponajviše zahvaljujući tranzitnom prometnom položaju između Zagreba te Štajerske i Kranjske tek je prolazak pruge kroz ovo područje 1862. godine potaknuo snažniji razvoj općine (Slukan Altić, 2007). Tada dolazi do naseljavanja stanovništva te se paralelno razvija gospodarstvo.

Iako je tada, kao i većina Hrvatske, to bilo ponajviše poljoprivredno područje, bitno je spomenuti kako se nakon prolaska pruge otvaraju industrijski pogoni na području Brdovca, sa prvom tvornicom za proizvodnju žeste i kvasca otvorenom u Savskom Marofu 1876. (Slukan Altić, 2007).

Demografska obilježja Demografska obilježja bitan su pokazatelj razvoja i preobrazbe nekog područja. Kako bi se naglasila obilježja Brdovca koja su posljedica procesa suburbanizacije ona se uspoređuju s obilježjima općine Pisarovina. Pisarovina je izabrana za usporedbu zbog sličnog položaja kao Brdovec (blizina Zagreba) te ponajviše zato što nije zahvaćena suburbanizacijom.

Krunoslav Kranjec: UTJECAJ SUBURBANIZACIJE NA PREOBRAZBU RURALNOG PROSTORA – PRIMJER OPĆINE BRDOVEC GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2015, 19-29

Tab. 1. Odabrani demografski pokazatelji općina Brdovec i Pisarovina od 1948. do 2013. Općina/ županija

Udio starog Prirodna promjena Indeks Prosječna stanovništva promjene starost (65+) 2011. 2011. 2011. 1948./2011. 2000. 2004. 2007. 2010. 2013. (%)

Broj stanovnika 1948.

Brdovec

5601 11134

198,8

-18

-7

-9

15,2

40,6

Pisarovina

5820

3689

63,4

-25

-18

-34

-30

-39

21,0

43,3

Zagrebačka ž. 227538 317606

139,6

-220 -410

-262

-158

-428

15,9

40,6

Izvor: Naselja i stanovništvo Republike Hrvatske 1857.-2001., DZS, Zagreb, http://www.dzs.hr (15.04.2015.); Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2011. godine: kontingenti stanovništva po gradovima/općinama, DZS, Zagreb, http://www.dzs.hr (15.04.2015.); Prirodno kretanje stanovništva Republike Hrvatske u 2000., 2004., 2007., 2010. i 2013., DZS, Zagreb, http://www.dzs.hr (16.04.2015.)

Općina Brdovec od početka 20. stoljeća do danas bilježi porast broja stanovnika. Faktori koji su utjecali na to su ponajviše vezani uz sam

položaj općine te izuzetno dobru prometnu povezanost sa Zagrebom i Zaprešićem. Indeks promjene broja stanovnika u razdoblju 1948.-

Sl. 2. Dobno-spolni sastav općine Brdovec 2011. godine Izvor: Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2011. godine: kontingenti stanovništva po gradovima/općinama, DZS, Zagreb, http://www.dzs. hr (15.04.2015.)

Krunoslav Kranjec: UTJECAJ SUBURBANIZACIJE NA PREOBRAZBU RURALNOG PROSTORA – PRIMJER OPĆINE BRDOVEC GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2015, 19-29

Sl. 3. Dobno-spolni sastav općine Pisarovina 2011. godine Izvor: Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2011. godine: kontingenti stanovništva po gradovima/općinama, DZS, Zagreb, http://www.dzs. hr (15.04.2015.)

2011. iznosi 198,8, što pokazuje kako je općina u 60 godina udvostručila broj stanovnika (tab. 1). Indeks promjene za Pisarovinu u istom razdoblju iznosti 63,4, a za cijelu Zagrebačku županiju 139,6. Očito je kako je prometna povezanost Brdovca s većim centrima rada imala ključnu ulogu u kretanju broja stanovnika. Prometna povezanost potaknula je gospodarski razvoj unutar same općine što je, uz blizinu velikih centara rada, najvažniji razlog kontinuiranog porasta broja stanovnika. Početkom 1967. farmaceutska tvrtka Pliva preuzima dotadašnju tvornicu „Žumberak“ (proizvodnja špirita i pjenice) u Savskom Marofu što daje snažan poticaj razvoju cijele općine te pridonosi daljnjem porastu stanovništva (Slukan Altić, 2007). Vidljivo je kako Brdovec ima mnogo bolje pokazatelje

prirodne promjene od Pisarovine te Zagrebačke županije u cjelini. Udio starog stanovništva i prosječna starost također su mnogo bolji u odnosu na Pisarovinu, što je posljedica imigracije. Udio doseljenih3 u ukupnom broja stanovnika u općini Brdovec je 2011. godine iznosio čak 53,6%, dok je u Pisarovini taj udio mnogo manji i iznosi 31%. Posljedica imigracije relativno mladog stanovništva je i veoma dobar dobnospolni sastav Brdovca (sl. 2). Vidljivo je kako je on značajno povoljniji u odnosu na Pisarovinu (sl. 3). Budući da je stanovništvo najvažniji resurs svakog prostora ovako povoljan sastav predstavlja potencijal za daljnji razvoj općine. Prema Popisu stanovništva, kućanstava i stanova 2011.: stanovništvo prema migracijskim obilježjima, po gradovima/općinama, DZS, Zagreb, http://www.dzs.hr (17.04.2015.); Odnosi se na osobe koje su doselile s područja izvan općine (nisu uključene osobe koje su u naselje stanovanja doselile iz drugog naselja iste općine). 3

Krunoslav Kranjec: UTJECAJ SUBURBANIZACIJE NA PREOBRAZBU RURALNOG PROSTORA – PRIMJER OPĆINE BRDOVEC GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2015, 19-29

Sl. 4. Kretanje udjela poljoprivrednog stanovništva Brdovca i Pisarovine u razdoblju 1961.-2011. Izvor: Jugović, Malić (1994); Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2001. godine: zaposleni prema pretežitoj aktivnosti, po starosti, spolu i položaju u zaposlenju, po gradovima/općinama, DZS, Zagreb, http://www.dzs.hr (16.04.2015.); Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2011. godine: stanovništvo prema glavnim izvorima sredstava za život, DZS, Zagreb, http://www.dzs.hr (17.04.2015.)

Socioekonomska preobrazba Brdovec je pod utjecajem Zagreba doživio snažnu socioekonomsku transformaciju. Ona je započela još krajem 19. stoljeća, točnije nakon što je 1862. tim područjem prošla pruga prema Zagrebu. Već tada se otvaraju tvornice koje zapošljavaju lokalno stanovništvo te potiču proces deagrarizacije. Udio poljoprivrednog stanovništva danas je izuzetno nizak i iznosi 0,6% od ukupnog broja zaposlenih4 (sl. 4). Podaci za 2001. i 2011. nisu potpuno usporedivi sa podacima do 1991. Podaci za 2001. se odnose na individualne poljoprivrednike u „Zaposleni prema pretežitoj aktivnosti“, a podaci za 2011. se odnose na zaposlene u poljoprivredi u „Stanovništvo prema glavnim izvorima sredstava za život“. Ipak, smatra se opravdanim njihovo korištenje radi dokazivanja utjecaja suburbanizacije na socioekonomsko restrukturiranje. 4

Prema sektorima djelatnosti Brdovec ima karakteristike „uslužnog društva“ u kojem prevladava tercijarni sektor (sl. 5). U primarnom sektoru zaposleno je svega 28 stanovnika (0,6% od ukupno zaposlenih) dok u tercijarnom sektoru radi čak 67% zaposlenih. Uzevši u obzir sektorsku strukturu Pisarovine u kojoj u primarnom sektoru radi čak 32% ukupno zaposlenog stanovništva očigledno je kako je povezanost Brdovca sa Zagrebom utjecala na socioekonomsko restrukturiranje. Odlična povezanost sa Zagrebom i Zaprešićem omogućuje velikom broju ljudi da se zaposle u gradu, odnosno izvan poljoprivrede, te povećaju primanja. Socioekonomskim restrukturiranjem mijenja se način života stanovnika, pa tako Brdovec sve više gubi tradicionalna ruralna obilježja u korist urbanih.

Krunoslav Kranjec: UTJECAJ SUBURBANIZACIJE NA PREOBRAZBU RURALNOG PROSTORA – PRIMJER OPĆINE BRDOVEC GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2015, 19-29

Sl. 5. Zaposleni po sektorima djelatnosti u Brdovcu i Pisarovini 2011. godine Izvor: Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2011. godine: zaposleni prema područjima djelatnosti, starosti i spolu, DZS, Zagreb, http:// www.dzs.hr (17.04.2015.)

Funkcionalna preobrazba Paralelno uz proces socioekonomske preobrazbe dolazi do funkcionalne preobrazbe općine. Nestankom poljoprivrede i snažnim

doseljavanjem stanovništva Brdovec je u većoj mjeri poprimio stambeni karakter. Tome u prilog ide naglo širenje izgrađenih stambenih kuća duž glavne prometnice. Kako bi se značaj stambene funkcije općine dodatno naglasio

Tab. 2. Dnevni migranti s područja općine Brdovec u Zagreb i Zaprešić 1991. i 2001. 1991. Naselje rada

Zagreb Zaprešić Ukupno Zagreb i Zaprešić

2001.

Udio od Broj migranata ukupnog br.stan. Broj migranata (%) 1659 18,9 1714

Udio od ukupnog br. stan. (%) 15,4

Udio od ukupno zaposlenih (%) 43,5

540

6,2

523

5,1

13,3

2199

25,1

2237

20,5

56,7

Izvor: Popis stanovništva 1991.: centri rada koji primaju sto i više aktivnih stanovnika koji obavljaju zanimanje, DZS, Zagreb; Popis stanovništva 2001.: centri rada koji primaju sto i više aktivnih stanovnika koji obavljaju zanimanje, DZS, Zagreb.

Krunoslav Kranjec: UTJECAJ SUBURBANIZACIJE NA PREOBRAZBU RURALNOG PROSTORA – PRIMJER OPĆINE BRDOVEC GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2015, 19-29

treba istaknuti kako je 1991. godine čak 25% od ukupnog broja stanovnika odlazilo raditi u Zagreb i Zaprešić (tab. 2). Od toga je 39% zaposleno u industriji i rudarstvu, a 24% u djelatnosti gradske uprave, obrazovanja, zdravstva i financija. To je dokaz kako su ponajprije Zagreb, a u manjoj mjeri i Zaprešić, bitno utjecali na socioekonomsku preobrazbu stanovništva. 2001. godine čak 57% od ukupnog broja zaposlenih u općini odlazilo je raditi u Zagreb i Zaprešić. To ukazuje na izrazito snažnu povezanost Brdovca sa okolnim centrima rada. Uz izraženu stambenu funkciju treba spomenuti radnu funkciju pojedinih naselja unutar općine. U Savskom Marofu su smješteni pogoni dvije velike tvrtke – Plive i Kvasca, što utječe na izrazitu radnu funkciju tog naselja. Ovo naselje funkcionalnu preobrazbu doživjelo je još krajem 19. stoljeća kada je otvoren prvi industrijski pogon. Kroz 20. stoljeće građeni su novi industrijski pogoni, a postojeći su šireni, tako da je 2001. godine Savski Marof imao svega 35 stanovnika, no dnevno su u njega dolazila raditi 422 migranta, od čega čak 118 iz Zagreba te 55 iz Zaprešića. Ovo pokazuje prisutnost industrijske decentralizacije i decentralizacije radnih mjesta u okolicu Zagreba te postojeću važnost radne funkcije u Brdovcu.

Fizionomsko-morfološka preobrazba

Fizionomsko-morfološka preobrazba Brdovca posljedica je snažne imigracije i socioekonomske preobrazbe stanovništva. Od tradicionalnih ruralnih naselja koja su bila međusobno odvojena nastao je veliki kontinuirani urbanizirani pojas uz prugu i cestu prema Zagrebu. U prostoru dominiraju samostojeće stambene kuće koje se šire s jedne i druge strane ulica. Između pojedinih urbaniziranih ulica često ostaje neizgrađeno poljoprivredno zemljište. Već spomenuti Savski Marof gotovo u cijelosti obilježavaju veliki industrijski pogoni koji su u prošlosti bili karakteristični za gradove. Općina se značajnije urbanizira na području sjeverno od pruge te su u nekim naseljima vidljive pravilne sheme ulica koje ukazuju na plansko širenje naselja pod utjecajem sve većeg broja stanovnika. Snažna stambena izgradnja dovela je i do potrebe plinifikacije općine tako da su danas sva naselja općine plinificirana. S druge strane, javlja se problem otpadnih voda, odnosno nepostojanja kanalizacije u nekim naseljima. Analizom prostornog plana općine vidljivo je kako je gotovo trećina općine građevinsko

Tab. 3. Građevinsko i poljoprivredno područje u općinama Brdovec i Pisarovina

Općina Brdovec Pisarovina

Ukupna površina (ha)

Građevinsko područje

Poljoprivredno područje

Površina (ha)

Udio (%)

Površina (ha)

Udio (%)

3727,0

1137,11

30,51

1334,09

35,80

14526,2

1225,24

8,43

7149,77

49,22

Izvor: Prostorni plan uređenja općine Brdovec, 2010.; Strategija razvoja općine Pisarovina 2014.-2020., 2014.

Krunoslav Kranjec: UTJECAJ SUBURBANIZACIJE NA PREOBRAZBU RURALNOG PROSTORA – PRIMJER OPĆINE BRDOVEC GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2015, 19-29

zemljište (tab. 3). Pisarovina, površinom veća gotovo 4 puta, ima otprilike jednaku apsolutnu površinu građevinske namjene kao Brdovec. To ukazuje kako u Brdovcu postoji izrazi-

ti pritisak na okoliš zbog potrebe za širenjem građevinskih površina, te dokazuje snažnu urbanizaciju područja i njegovu fizionomsku preobrazbu.

Zaključak Općina Brdovec je prema svim pokazateljima prostor snažne urbanizacije koju potiče proces suburbanizacije Zagreba. Općina ima izrazito dobre demografske pokazatelje u odnosu na cjelokupnu Hrvatsku, te poglavito u odnosu na većinu ruralnih područja. Nedvojbeno je kako je povoljan geografski položaj općine uvjetovao dobru prometnu povezanost sa Zagrebom, što je posljedično utjecalo i na razvoj industrije, odnosno cjelokupnog gospodarstva općine. Rani razvoj industrije utjecao je na rani početak preobrazbe tog prostora. Ipak, do značajnije transformacije dolazi tek kasnije, sredinom 20. stoljeća, kada Zagreb postaje izrazito industrijsko središte i privlači stanovništvo koje postepeno iz samog grada prelazi u okolicu. Zbog svojih karakteristika, kvalitetno očuvanog okoliša i zelenila te postojanja industrije (funkcije rada unutar same općine), Brdovec naglo raste te se transformira u svim aspektima. Urbanizacija općine danas poprima velike razmjere te je većina naselja međusobno povezana putem izgrađenih područja. Iako postoji funkcija rada unutar same općine, stanovništvo je ovisno o velikim radnim i opskrbnim centrima – Zagrebu i Zaprešiću, o čemu svjedoči velik broj dnevnih migranata. Pod utjecajem prvenstveno populacijskog rasta i socioekonomske preobrazbe Brdovec je doživio izrazite funkcionalne i fizionomsko-morfološke promjene, pri čemu je velikim dijelom izgubio tradicionalni ruralni karakter. Općina i dalje populacijski raste što znači da će se proces urbanizacije nastaviti i u budućnosti. U svrhu daljnjeg populacijskog rasta, ali i zaštite okoliša te očuvanja kvalitete prostora, nužno je kvalitetno i funkcionalno planiranje i upravljanje njime.

Literatura Ainsaar, M., 2004: Reasons for move: A study on trends and reasons of internal migration. With particular interest in Estonia 1989- 2000. – Dissertation, Department of Social Policy, University of Turku. Berry, B., 1976: The Counterurbanization Process: Urban America since 1970, Urban Affairs Annual Review 11 (1), 17-30. Buursink, J., 1986. Economic Urbanization and Desuburbanization within the Dutch Settlement Continuum, u: Urban Systems in Transition (ur. BORCHERT, J., BOURNE, L., SINCLAIR, R.), Netherlands Geographical Studies 16, Department of Geography, University of Utrecht, Utrecht. Dahms, F., Mccomb, J., 1999: „Counterurbanization“, Interaction and Functional Change in a Rural Amenity Area – a Canadia Example, Journal of Rural Studies 15 (2), 129-146. Halliday, J., Coombest, M. (1995): In Search of Counterurbanisation: Some Evidence from Devon on the Relationship between Patterns of Migration and Motivation, Journal of Rural Studies 11 (4), 433-446. Hosszu, S., 2009: Counterurbanization: a literature study, Danish Institute of Rural Research and Development, Esbjerg Jugović, M., Malić, A., 1994: Tok deagrarizacije i deruralizacije u Zagrebačkoj županiji, Sociologija sela 31 (1), 43-52. Lukić, A., 2010: O teorijskim pristupima ruralnom prostoru, Hrvatski geografski glasnik 72 (2), 49-75. Lukić, A., 2012: Mozaik izvan grada: tipologija ruralnih i urbaniziranih naselja Hrvatske, Meridijani, Samobor

Mitchell, C.J.A., 2004: Making sense of counterurbanization, Journal of Rural Studies 20 (1), 15-34. Roca, Z., Nazare Oliveira Roca, M., 2005: Prostori mjesta i tijekova, razvoj i lokalno/globalno povezivanje: prilog programu istraživanja krajolika, Sociologija Sela 43, 769-795. Slukan Altić, M., 2007: Razvoj Brdovca i njegove uže okolice tijekom 18. i 19. stoljeća, Gazophylacium: časopis za znanost, umjetnost, gospodarstvo i politiku 12, 8-22. Vresk, M., 2002: Grad i urbanizacija: osnove urbane geografije, Školska knjiga, Zagreb Žuljić, S., 1965: Zagreb i okolica – utjecaj gradskog organizma na regiju, Geografski glasnik 27, 39-147.

Izvori Hrvatske željeznice – vozni red, http://www.hzpp.hr/voznired (15.04.2015.) Naselja i stanovništvo Republike Hrvatske 1857.-2001., DZS, Zagreb, http://www.dzs.hr (15.04.2015.) Popis stanovništva 1991.: centri rada koji primaju sto i više aktivnih stanovnika koji obavljaju zanimanje, DZS, Zagreb, 1994. Popis stanovništva 2001.: centri rada koji primaju sto i više aktivnih stanovnika koji obavljaju zanimanje, DZS, Zagreb, 2003. Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2001. godine: zaposleni prema pretežitoj aktivnosti, po starosti, spolu i položaju u zaposlenju, po gradovima/općinama, DZS, Zagreb, http://www.dzs.hr (16.04.2015.) Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2011. godine: kontingenti stanovništva po gradovima/općinama, DZS, Zagreb, http://www.dzs.hr (15.04.2015.) Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2011. godine: stanovništvo prema migracijskim obilježjima, po gradovima/općinama, DZS, Zagreb, http://www.dzs.hr (17.04.2015.) Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2011. godine: zaposleni prema područjima djelatnosti, starosti i spolu, DZS, Zagreb, http://www.dzs.hr (17.04.2015.) Prirodno kretanje stanovništva Republike Hrvatske u 2000., 2004., 2007., 2010. i 2013,. DZS, Zagreb, http:// www.dzs.hr (16.04.2015.) Izmjene i dopune Prostornog plana uređenja općine Brdovec, Knjiga 2, Arhitektonski fakultet – zavod za urbanizam, prostorno planiranje i pejzažnu arhitekturu, Zagreb, 2010. http://www.brdovec.hr/_download/ repository/PPUG-BRDOVEC_KNJIGA_II_OBAVEZNI_PRILOZI_objava.pdf (18.04.2015.) Strategija razvoja općine Pisarovina 2014.-2020., OSKAR, Centar za razvoj i kvalitetu d.o.o., Pisarovina, 2014. http://www.pisarovina.hr/images/Dokumenti/2014/Strategija_nova.pdf (18.04.2015.) Zakon o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj, Narodne novine, http://narodne-novine. nn.hr/clanci/sluzbeni/127788.html (14.04.2015.)

Krunoslav Kranjec, univ.bacc.geogr.,

Dubrava 7, 10370 Dugo Selo, Hrvatska, e-mail: krunoslav.kranjec@student.geog.pmf.hr

TEORIJSKA OSNOVA MODELA PROSTORNE DIFUZIJE Tomislav Jogun

Model prostorne difuzije Torstena Hägerstranda značajan je za geografiju poput Christallerova sistema centralnih mjesta ili von Thünenove izolirane države. Unatoč tome, u hrvatskoj geografskoj bibliografiji nedostaju znanstveni radovi, jedinstven naziv i odgovarajuća definicija procesa. Ovaj rad nastojat će dati uvod u postavke modela prostorne difuzije na temelju selektirane literature i vlastitih razmišljanja.

Uvod Iza jednostavne tvrdnje da čovjek djeluje u prostoru i vremenu krije se koncepcijsko bogatstvo i intelektualni izazov koji tvori idejnu jezgru jednog od najzanimljivijih istraživačkih područja u geografiji, prostorne difuzije (Gould, 1969). Područje je to koje obuhvaća širenje raznovrsnih pojava u geografskom prostoru: od tehničkih inovacija, infrastrukture i stanovništva do onih manje važnih, kao što je moda odijevanja ili glazba (Hägerstrand, 1967). Ipak, prava vrijednost difuzije leži u uvažavanju vremenske dimenzije koja omogućuje dinamički pristup razumijevanju procesa (Gould, 1969; Vresk, 2002).

Teorijski model koji je razvio švedski geograf Torsten Hägerstrand obilježio je geografiju poput von Thünenove izolirane države ili Christallerova sistema centralnih mjesta jer je ubrzao “kvantitativnu revoluciju” i nadahnuo kasnije teorijske koncepte (Brown, 2009). S obzirom na iznesenu tvrdnju, iznenađuje njegova slaba popraćenost teorijskim i empirijskim radovima u hrvatskoj geografskoj bibliografiji. Zbog toga ovaj rad ima cilj dati uvod u izvorne postavke modela prostorne difuzije. Istraživanje i teoretiziranje prostorne difuzije nije nimalo jednostavan zadatak: jednom kad se prouči literatura, ostaju vlastita promišljanja i stavovi (Gould, 1969), iz čega proizlazi

Tomislav Jogun: TEORIJSKA OSNOVA MODELA PROSTORNE DIFUZIJE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2015, 31-42

metodologija ovog rada. Naime, kritičko iščitavanje selektirane literature potaklo je vlastite stavove na temelju misaonih metoda: analize, sinteze, generalizacije, dokazivanja, opovrgavanja, komparacije, apstrakcije i konkretizacije.

Dosadašnja istraživanja Difuzijom se bave mnoge znanosti pa o njoj postoji veliki korpus literature. Prirodne znanosti (kemija, fizika, biologija) imaju dosta različit pristup modelu difuzije od geografije i komplementarnih društvenih znanosti, kojima će se posvetiti više pozornosti. Sociolozi su u svjetskim razmjerima najviše pridonijeli istraživanju difuzije inovacija unutar društvenog sistema (Rogers, 2003), a tako je i u Hrvatskoj (Đurić, 1971, 1976; First-Dilić, 1976). Ekonomisti su koristili spoznaje o difuziji inovacija kako bi što uspješnije plasirali nove proizvode na tržište (Bass, 1969; Mahajan i dr., 2000). Geografija je uvela koncept difuzije inovacija sredinom 20. st., prilagodivši ga svome predmetu interesa. Time je model dobio širi smisao jer nije označavao samo psihološku stranu neke pojave, već i njen odraz na prostor (Ruppert i dr., 1981; Crkvenčić i Malić, 1988). Među prvim pokušajima geografskog izučavanja difuzije bio je kod Carla Sauera (1952) u knjizi Agricultural Origins and Dispersals, gdje je opisivao obilježja kulturnog pejzaža Sjedinjenih Američkih Država. Prevrat je nastupio sa Šveđaninom Torstenom Hägerstrandom koji je uveo kvantitativne metode istraživanja, te je konceptualizirao proces i identificirao njegove empirijske zakonitosti. Njegova dva djela, The Propagation od Innovation Waves (1952) i Innovation Diffusion as a Spatial Process (1953/1967) osigurala su mu status najznačajnije ličnosti na polju prostorne difuzije. Kasniji su radovi nadograđivali izvorni model ili su sintetizirali postojeće (Gould, 1969; Brown, 1981; 2009; Haggett, 1983; Clark, 1984; Alderman, 2012).

Geografska literatura na hrvatskom jeziku nije na odgovarajući način obradila temu prostorne difuzije. Teorijske osnove mogu se naći u kratkim odlomcima (Ruppert i dr., 1981; Crkvenčić i Malić, 1988; Vresk, 1997, 2002), a empirijski radovi još su rjeđi (Crkvenčić i dr., 1984).

Osnovni pojmovi i definicije Inovacija Sljedeća definicija stvara značajnu pomutnju: “Inovacija je proces plošnog ili linijskog širenja iz nekog središta prema vani; širenje se vrši u skladu s načinom oponašanja, odnosno vrednovanja pojedinih socijalnih skupina; pri tom širenju svladavaju se otpori tradicije” (Borcherdt, 1961, prema Ruppert i dr., 1981, 83). Pažljiva logička analiza otkriva pogreške u konstrukciji ishodišnog suda. Prvo, nedostaje logički objekt: “Inovacija je proces širenja koga/čega?” jer je načinjena svojevrsna metonimija, odnosno poistovjećivanje procesa (logičkog subjekta) i njegova sadržaja (logičkog objekta). Bitno je naglasiti da inovacija nije proces širenja, nego njegov glavni prostorni sadržaj. Pritom bi prikladniji naziv definiranog procesa mogao biti (prostorna) difuzija. Objašnjenje odnosa procesa i njegova sadržaja nudi sintagma migracija stanovništva, u kojoj je migracija proces, a stanovništvo sadržaj tog procesa. Iako je migracija imanentna stanovništvu kao što je širenje imanentno inovaciji, nije dopustivo reći: “Stanovništvo je proces preseljavanja.” Zato je nužno raščistiti što je proces (difuzija), a što njegov sadržaj (inovacija) kako ne bi došlo do konfuzije. Prema tome, prihvatljivo je: “Difuzija je proces širenja inovacije.” Autori Crkvenčić i Malić (1988) pokušali su prevladati logičke pogreške iz definicije u knjizi Rupperta i dr. (1981) skovavši termin inovacijski proces. To je u svakom slučaju bolje rješenje, premda intuitivno ne upućuje na širenje, nego razvoj inovacije ili inoviranje. Razlika između

Tomislav Jogun: TEORIJSKA OSNOVA MODELA PROSTORNE DIFUZIJE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2015, 31-42

procesa inoviranja (unutarnje društveno-prostorne promjene) i difuzije (izvana uzrokovana promjena) je bitna: jedna zajednica može odbaciti inovaciju rođenu u vlastitom okrilju i time trajno oštetiti kulturni kumulativ čovječanstva, dok ukoliko to učini s difundiranom inovacijom, ona za čovječanstvo ne mora biti izgubljena jer ostaje kod zajednice – davatelja – čekajući bolja vremena (Đurić, 1971). Osim toga, inovacijski proces (inoviranje) obuhvaća stvaranje inovacije (invenciju), njezino usavršavanje te konačno difuziju (Baković i LedićPurić, 2011). Dakle, difuzija inovacije samo je jedan razvojni stupanj u inovacijskom procesu koji je puno širi pojam, pa se ne smiju smatrati sinonimima. Što je onda inovacija i koja su joj temeljna obilježja? Temeljno obilježje inovacije je novost/različitost kao produkt njezina širenja u prostoru i vremenu (Đurić, 1971). No naravno, tako širok opis nije pogodan jer bi prema tome svaka nova pojava koja se širi u prostoru bila inovacija. Drugo svojstvo derivira se iz tvrdnje kako nije svaka nova pojava inovacija, nego mora biti specifična na temelju sljedećih bitnih obilježja. Sociolozi tvrde kako su inovacije totalno društveni fenomen ili drugim riječima, proizvod čovječanstva (Đurić, 1971, 1976). Inovacije općenito imaju pozitivan prizvuk u ljudskoj percepciji, što bi moglo biti iduće obilježje. Na ovom bi se mjestu kao inovacije mogle dovesti u pitanje droge, genetski modificirana hrana, invazivne vrste, gradska geta, zarazne bolesti, kontrola rađanja i druge pojave čije uvođenje izaziva moralne dvojbe kod pojedinih skupina ljudi (liječnici, nutricionisti, ekolozi, religiozni...). Međutim, i pozitivno prihvaćene inovacije mogu imati negativne latentne posljedice. Npr., nova sorta “merino” ovce može izazvati“merinomaniju”, gašenje tradicije ili gubitak identiteta. Načelna pozitivnost prema inovaciji nuspojava je važnijega svojstva, tj.

njezine svrhovitosti ili funkcije koja je usmjerena na rješenje aktualnoga prostorno-društvenog problema (Rogers, 2003). Suštinsko obilježje inovacije je i vrijeme, pri čemu nije važno vrijeme nastanka koliko vremenski odmak od njezina uvođenja, pa se može dogoditi i da anakronizam postane inovacija. Ako npr. francuski poljoprivrednik odluči prijeći na suvremenu organsku poljoprivredu, napustit će mehanizaciju i kemikalije, a motika će postati inovacija. S druge strane, somalijski ratar odbacit će motiku u zamjenu za traktor, plug i umjetna gnojiva, koji su za njega prvoklasne inovacije. Ovaj primjer dokazuje kako su inovacije relativna, odnosno subjektivna stvar (Đurić, 1971). Inovacije nadalje mogu biti materijalne i nematerijalne pojave. Ako je traktor za somalijskog ratara materijalna inovacija, onda je znanje kako njime upravljati nematerijalna inovacija. Povezano s prvim obilježjem, širenjem, dolazimo do ograničenosti inovacije kao još jednog svojstva. Kad se inovacija proširi do saturacije, prestaje biti inovacija jer izgubi svojstvo različitosti/novosti. Opseg širenja inovacije ovisi o zainteresiranim akterima, jedinicama usvajanja. Dok će se univerzalne inovacije (proizvodnja i konzumiranje hrane) širiti na cijelo stanovništvo i sve prostore, pismenost će doprijeti do stanovnika starijih od sedam godina, a eventualna difuzija ovog teksta iscrpit će se kad ga “usvoje” zainteresirani za geografsko proučavanje difuzije inovacija (Đurić, 1976). Konačno, esencijalna obilježja inovacije ne čine kvantitativna nego kvalitativna obilježja, pa tako npr. sve veća upotreba sintetičkog gnojiva nije inovacijski akt, ali prelazak s organskog na sintetičko gnojivo jest (Đurić, 1971). Pored osnovnih, mogu se izdvojiti i posebne karakteristike inovacije koje uvjetuju njenu adopciju ili usvajanje: relativna prednost, kompatibilnost, složenost/jednostavnost, provjerljivost i uočljivost (Rogers, 2003).

Tomislav Jogun: TEORIJSKA OSNOVA MODELA PROSTORNE DIFUZIJE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2015, 31-42

Pretakanje osnovnih obilježja inovacije u geografsku definiciju može glasiti ovako: inovacija je specifična materijalna ili nematerijalna pojava, svrhovita za prostor i društvo, koja je različita od pojava koje su se u skorijoj prošlosti koristile i koja se nije do saturacije proširila do svih zainteresiranih subjekata (jedinica usvajanja) u određenom prostoru. Difuzija “Difuzija je riječ koja u svakidašnjem govoru znači širenje, disperziju, miješanje itd. U znanosti je to jasno određen pojam. Riječ je o širenju ideja i inovacija u nekom prostoru u nekom razdoblju” (Vresk, 2002, 211). Ovakvo određenje vrijedi isključivo za geografiju kao znanstveno polje, dok se druge prirodne znanosti (kemija, biologija i fizika) ne bi složile s tim. Naprotiv, radije bi se priklonile “svakidašnjem” značenju, dodajući objekt difuzije koji ulazi u njihovu domenu interesa (npr. plinovi, tekućine, elektromagnetski valovi). Difuzija je pojam jako širokog opsega, zbog čega geografija ne može polagati isključivo pravo na njegovu upotrebu. Prostorna/geografska difuzija Difuzija se može identificirati prema imenu znanstvenog polja koje je izučava unutar svoga predmetnog i metodološkog sustava. Prema tome, geografi bi je mogli zvati geografska difuzija. Glavni geograf u proučavanju difuzije inovacija izbjegavao je pridjev “geografska” jer se time “analiza ograničava na određeni dio Zemljine površine, npr. geografsku površinu. Kao drugo, prefiks ‘geo-’ obično uključuje nebitne poveznice s onim znanstvenim disciplinama koje se bave različitim aspektima Zemljine površine” (Hägerstrand, 1967, 6). Ovdje je posrijedi nedefiniranost vanjskog predmeta proučavanja geografije, koji nipošto nije geografska površina, nego geografski prostor (Šterc, 2012). Ukoliko je vanjski objekt geografije teorijski jasno definiran, nema prepreke sinonimnom korištenju

geografske i prostorne difuzije, koju pak preferira Hägerstrand (1967). Difuzija se može atribuirati pomoću svoga sadržaja ili objekta, koji može biti prethodno određena i konkretizirana inovacija, ali i neka druga prostorno značajna pojava koja ne zadovoljava sva obilježja klasične inovacije. Difuzija inovacija Najveći udio teorijskih i empirijskih radova u geografiji i društvenim znanostima koji se bave difuzijom odnose se upravo na difuziju inovacija. Razlog tome leži u snažnoj isprepletenosti dviju pojava od kojih je sačinjena sintagma: difuzije i inovacije. Najvažniji sadržaj difuzije jesu inovacije, a najvažniji stupanj razvoja inovacije je njezina difuzija, kojom ona ostvaruje funkciju u prostoru i društvu. Promotrimo li odvojeno inovaciju i difuziju, jasno je kako oba pojma imaju puno širi opseg nego kad su spojeni u sintagmu. S jedne strane, inovacija prije svoje difuzije prolazi dug put stvaranja, razvoja i usavršavanja, dok s druge strane difuzija može obuhvaćati širenje drugih pojava, koje nisu inovacije u užem smislu. Objašnjeno je kako pojedinačni, preširoki pojmovi difuzija i inovacija ne mogu biti isključivi objekt proučavanja geografije jer im nedostaju pridjevi koji bi ih povezali s geografijom. Međutim, nije poželjno ni pretjerano pridijevanje pojmova koje je prisutno kod sintagme difuzija inovacija, čime se isključuju druge pojave koje mogu biti važan objekt difuzije (npr. zarazne bolesti). Difuzija inovacija je najvažniji i najčešći oblik prostorne difuzije, ali mora se naglasiti kako nije jedini interesantan za geografiju. Prijedlog naziva procesa i definicije Najbolje ime procesa, koje je istodobno precizno i dovoljno široko za obuhvaćanje svih bitnih sadržaja glasilo bi ovako: “prostorna/ geografska difuzija sadržaja (npr. poljoprivredne kulture)”. Ako se za sadržaj želi naglasiti ele-

Tomislav Jogun: TEORIJSKA OSNOVA MODELA PROSTORNE DIFUZIJE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2015, 31-42

ment inovativnosti, to se može postići ovako: “prostorna difuzija poljoprivredne kulture kao inovacije”. Nakon imenovanja procesa, uputno ga je definirati za potrebe daljnje teorijske razrade: prostorna ili geografska difuzija je stupnjevit proces širenja i/ili premještanja pojave u određenom dijelu geografskog prostora tijekom određenog vremena pod utjecajem prostornih (prirodnih i društvenih) i nekih ne-prostornih faktora.

Elementi prostorne difuzije Prvi element i opći medij prostorne difuzije je realni geografski prostor (Šterc, 2012), a nikako dvodimenzionalna površina (Ruppert i dr., 1981; Vresk, 2002) ili čak jednodimenzionalna linija (Ruppert i dr., 1981). Glavne prostorne varijable difuzije su distanca i hijerarhija. Preduvjet empirijskog proučavanja difuzije je konkretno razgraničenje prostornog obuhvata. Nakon toga slijedi detekcija žarišta prostorne difuzije ili inovacijskog žarišta ako se radi o difuziji inovacije. To je mjesto u kojemu se sadržaj prvi put pojavio (apsolutno/primarno žarište) i iz kojeg će se određenim putovima proširiti do mjesta prihvata, koja u teoriji centralnih mjesta odgovaraju komplementarnom području. Ukoliko u komplementarnom području postoje centri koji su ranije i u većem obujmu prihvatili sadržaj iz primarnog žarišta, oni sami mogu postati žarišta (relativna/sekundarna) iz kojih će se pojava širiti u njihovo komplementarno područje. Takvo širenje može se istodobno odvijati na više hijerarhijskih prostornih razina: nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj (sl. 1) (Hägerstrand, 1952, 1967; Gould, 1969; Haggett, 1983; Brown, 1981, 2009). Kad se pojava proširi i do zadnjeg (najudaljenijeg i najmanjeg) mjesta prihvata, iskristalizirat će se granice područja prostorne difuzije. To ipak ne sputava geografe u arbitrarnom određivanju granica

Sl. 1. Razine prostorne difuzije Izvor: modificirao autor prema Brown, 2009.

područja za vrijeme ili prije početka procesa, radi njegova modeliranja i predviđanja. Izjednačavanje uloge vremena s prostorom kao faktorom odvijanja procesa donijelo je tako veliku popularnost i važnost modela difuzije u geografiji (Gould, 1969; Vresk, 1997, 2002; Brown, 1981, 2009). Vremensko ograničenje prostorne difuzije svodi se na razdoblje između prve pojave i završetka širenja objekta u promatranom prostoru. Unutar vremenskog razdoblja objekt se širi različitim intenzitetom, što dovodi do karata koje se razlikuju u pojedinim trenutcima, kao i kumulativne krivulje usvajanja (Hägerstrand, 1952, 1967; Brown, 2009). Sociolozi su posebno razradili tijek informiranja o inovaciji, kao i diskontinuirane korake koje prolaze usvojitelji u donošenju odluke o njezinu prihvaćanju i korištenju: saznanje, interesiranje, procjena, isprobavanje i usvajanje. Najčešća mjera inovativnosti je funkcionalno vrijeme usvajanja inovacije, pri čemu su raniji usvojitelji inovativniji. Temeljem toga subjekti/ jedinice usvajanja mogu se razlučiti na: inova-

Tomislav Jogun: TEORIJSKA OSNOVA MODELA PROSTORNE DIFUZIJE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2015, 31-42

tore, rane usvojitelje, ranu većinu, kasnu većinu i neodlučne (Đurić, 1976; First-Dilić, 1976; Rogers, 2003). Objekt difuzije može biti inovacija u užem smislu (nova tehnologija, proizvod, način proizvodnje, poljoprivredna kultura, znanje, ponašanje) ili pojava koja nema sva obilježja inovacije (stanovništvo, zarazna bolest, cijena nekretnina, geto, droga, sukob, invazivna vrsta i dr.). Otvorena je mogućnost proučavanja potpuno fizičkih pojava (veliki požari, poplave, zagađenja i dr.) koje znatno utječu na ostale sadržaje u geografskom prostoru (Haggett, 1983). Istraživanjem takvih objekata geografija se približava prirodnim znanostima, no što je s metafizičkim sadržajem difuzije, tj. idejama i informacijama? Bez obzira što difuzija ideja prethodi difuziji materijalnih pojava ili ponašanja, ideja se katkad ne realizira, nego ostane u nečijem umu. Shodno tome, ideja bez realizacije/funkcije u prostoru ne zavrjeđuje geografsko proučavanje, a isto načelo vrijedi za sve ostale sadržaje difuzije. Klasični objekti prostorne difuzije imaju svoje nositelje/subjekte/jedinice usvajanja. Jedinice usvajanja mogu biti pojedinci ili grupe (obitelj, poduzeće itd.) (Đurić, 1976). Inovacije i slične pojave usvajaju se dragovoljno, dok se primjerice zarazna bolest usvaja prisilno. Bitno je dodati kako ponekad subjekti i objekti difuzije mogu biti sjedinjeni: npr. u difuziji stanovništva subjekti (stanovnici) usvajaju i donose odluku o preseljenju, ali su istodobno sadržaj procesa. Posljednji element u konceptu jesu barijere koje umanjuju snagu procesa. Premda one djeluju kao prostorni faktor (vode stajaćice ili tekućice, planine, nepogodna tla, prometno-geografska izoliranost, veličina posjeda), pojavljuju se kod subjekata kao socijalno-psihološki faktor (obrazovanje, dob, mentalitet, tradicija, jezik, religija). Prema mjerilu propusnosti, pro-

storne se barijere dijele na upijajuće, djelomično propusne i odbijajuće. Oblikom mogu biti paralelne, izdužene s pobočnim prolazima ili s centralnim prolazom (Haggett, 1983; Gould, 1969; Brown, 1981, 2009; Alderman, 2012).

Empirijske zakonitosti prostorne difuzije

Osnovni tipovi prostorne difuzije su ekspanzija i relokacija. Ekspanzijom se objekt širi iz jednog mjesta u drugo, uz napomenu da se zadržava i u prvom mjestu gdje se pojavio (npr. poljoprivredna kultura). Relokacijska difuzija različita je po tome što se objekt (ili subjekt) premješta iz mjesta u mjesto, s tim da se u prethodnom izgubi (npr. stanovništvo). Moguća je i njihova kombinacija na način da se pojava istovremeno difundira ekspanzijski i relokacijski (npr. šumski požar) (sl. 2) (Gould, 1969; Haggett, 1983; Vresk, 2002; Brown, 1981, 2009; Alderman, 2012). S obzirom na učinak osnovnih prostornih varijabli razlikujemo kontaktni (susjedski) i hijerarhijski oblik ekspanzijske, odnosno relokacijske difuzije (Gould, 1969). Potrebno je upozoriti na uočene pogreške kod Vreska (2002) i Haggetta (1983), koji tvrde kako učinak susjedstva i hijerarhije djeluju jedino kod ekspanzijske difuzije, što Gould (1969) jasno opovrgava. Također, nedopustivo je miješanje superponiranih pojmova hijerarhijske i kaskadne difuzije (Vresk, 2002). Kaskadna difuzija usmjerena je samo niz hijerarhiju, dok hijerarhijska difuzija nema određenu orijentaciju, tj. može napredovati i iz nižih u viša mjesta1 (Haggett, 1983). Difuzija se odvija u fazama pod utjecajem ekonomskih, socijalnih, psiholoških i geografskih faktora (Crkvenčić i Malić, 1988). Njezin intenzitet tijekom vremena nije jednolik, nego Tzv. učinak Beatlesa čija je glazba iz Liverpoola kao manjeg centra napredovala prema Londonu, odakle je nastupila difuzija prema cijelom svijetu (Haggett, 1983). 1

Tomislav Jogun: TEORIJSKA OSNOVA MODELA PROSTORNE DIFUZIJE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2015, 31-42

Sl. 2. Tipovi prostorne difuzije (a – ekspanzija; b – relokacija; c – kombinacija relokacije i ekspanzije; t1, t2, t3 – susljedni vremenski trenutci) Izvor: modificirao autor prema Haggett, 1983.

je sličan Gaussovoj zvonolikoj distribuciji. Kad se usvojitelji kumuliraju na dijagramu kako bi se saznao ukupan broj, dobije se tzv. S-krivulja2 koja je najčešći način predočavanja difuzije (sl. 3a i 3e). Broj razvojnih stupnjeva je između dva i pet, ovisno o autoru. Veći broj stupnjeva posljedica je raščlanjivanja, a manji pojednostavnjivanja osnovnoga trostupanjskog modela. Crkvenčić i Malić (1988) unutar početnog stupnja razlikuju još i temeljni stupanj (sinonimi!), a s druge strane Vresk (2002) izostavlja završni stupanj. Ovdje će biti predstavljen klasični model u tri razvojna stupnja (sl. 3d i 3e) radi izbjegavanja terminološkog kaosa i pretjerane simplifikacije. Početni razvojni stupanj označava početak neke pojave, npr. nove poljoprivredne kulture u nekoj regiji. Ona može biti uvjetovana pojedinačnom inicijativom, odnosno potaknuta informacijama dobivenim osobnim kontakti-

ma, putem medija ili inicijativom države. Stvara se i primarno difuzijsko žarište iz kojeg će se pojava kasnije širiti. Za trajanja početnoga stupnja broj usvojitelja relativno je malen. Razvojni stupanj diferenciranog širenja započinje centrifugalnim širenjem pojave iz primarnog žarišta u obliku lančane reakcije ili tzv. difuzijskih valova.3 Potom nastaju sekundarna difuzijska žarišta iz kojih se šire novi, manji difuzijski valovi. Jedna od glavnih pokretačkih sila prostorne difuzije jest oponašanje. Zbog toga je u početku difuzija najjača u blizini difuzijskog žarišta. Suprotno tome, u rubnim dijelovima difuzijskog područja objekt se prihvaća s oklijevanjem i sve slabije. Na diferencirano širenje djeluju učinak hijerarhije i susjedstva. Učinak hijerarhije očituje se snažnijom i ranijom difuzijom u naseljima s višim stupnjem centraliteta (sl. 3c), a učinak susjedstva znači da se pojava širi intenzivnije u naseljima koja su

Ranije su teoretičari smatrali da je to logistička krivulja, ali su je zbog kasnijega stohastičnog pristupa nazvali S-krivulja (engl. S-curve) (Clark, 1984).

Inovacijski valovi u Hägerstrandovu modelu (The Propagation of Innovation Waves, 1952.).

Tomislav Jogun: TEORIJSKA OSNOVA MODELA PROSTORNE DIFUZIJE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2015, 31-42

Sl. 3.Empirijske zakonitosti prostorne ili geografske difuzije Izvor: modificirao autor prema Brown, 2009.

bliže difuzijskom žarištu (sl. 3b). Tijekom trajanja ovoga razvojnog stupnja relativno najveći broj ljudi prihvaća pojavu. Međutim, pojava tijekom svoga širenja može pojedina područja i zaobići, što može biti posljedica njihovih nepovoljnih prirodnih obilježja ili društvenih uvjeta koji djeluju kao barijere. Na taj način difuzija bilo kojeg objekta, a napose inovacije postaje relevantan indikator prostorne razvijenosti. Kad se pojava svojim rezultatima potvrdi, dolazi do zgušnjavanja, odnosno usporavanja samog procesa u cijelom prostoru širenja. To je razvojni stupanj zasićenja kojim završava prostorna difuzija. Do zasićenja može doći kad prirodni uvjeti, tržište ili drugi razlozi sprječavaju

daljnji razvoj difuzije. Broj novih usvojitelja naglo se smanjuje, a ukupan broj stagnira, što je indikator završetka procesa (Hägerstrand, 1952, 1967; Gould, 1969; Ruppert i dr., 1981; Haggett, 1983; Crkvenčić i Malić, 1988, Brown, 1981, 2009).

Metode i tehnike istraživanja prostorne difuzije

S obzirom da prostorna difuzija obično ima velike razmjere i posljedice, pri njenom se istraživanju može primijeniti širok spektar metoda. Neke od najčešće korištenih općih metoda su analiza statističkih podataka linearnom, parcijalnom i višestrukom korelacijom te faktor-

Tomislav Jogun: TEORIJSKA OSNOVA MODELA PROSTORNE DIFUZIJE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2015, 31-42

Sl. 4. Osobno komunikacijsko polje i prosječno informacijsko polje Izvor: modificirao autor prema Hägerstrand, 1967.

skom analizom. Iste se tehnike primjenjuju pri tumačenju rezultata ankete ili intervjua, koji se poduzimaju u slučaju nedostatka službenih podataka (First-Dilić, 1976). Posebne geografske metode uključuju kartografsko i grafičko predočavanje, ali najveću pozornost zavrjeđuje simulacijsko modeliranje. Prva i najpoznatija simulacijska tehnika zvala se “Monte Carlo”, upućujući na svoju stohastičnu narav. Hägerstrand je započeo gradnju modela istraživanjem učestalosti komunikacije između subjekata, koja je preduvjet usvajanja objekta. Analizom telefonskih poziva ustanovio je kako učestalost komunikacije opada približno eksponencijalno s povećanjem udaljenosti. Zatim je izračunao prosječne vjerojatnosti kontakata i rasporedio ih u kvadratnu matricu koju je nazvao prosječno informacijsko polje4 (sl. 4). Ponderiranjem vjerojatnosti s brojem stanovnika i njihovim kumuliranjem dobio je alat za simulaciju koji je postavio na kartu istraživanog prostora. Brojeve je izvlačio iz tablice slučajnih brojeva, a mogao je doslovno 4

Engl. mean information field (MIF).

bacati kocku (odatle “Monte Carlo”). Najveće su vjerojatnosti bile za centralno polje, a manje za susjedna. Načinio je nekoliko simulacija s različitim idealnim postavkama, što je bio glavni izvor prigovora. Poslije su načinjene modifikacije, ali su osnovne zamisli opstale (Hägerstrand, 1967; Gould, 1969; Clark, 1984; Haggett, 1983; Brown, 1981, 2009). Danas najveće mogućnosti za simulaciju prostorne difuzije pružaju alati GIS-a (Longley i dr., 2005).

Važnost modela i mogućnost njegove primjene

Modeli prostorne difuzije prema vremenu kao jednoj od stožernih dimenzija mogu biti retrospektivni i projekcijski. Retrospektivni modeli rekonstruiraju procese koji su već završili, dok projekcijski predviđaju buduću pojavu ili razvoj tekućih procesa. Rekonstrukcija prostorne difuzije (inovacija) važna je u praćenju evolucije kulturnog pejzaža, a omogućuje i dijagnozu razvojne dinamike prostora, tj. utvrđivanje pasivnih i dinamičnih područja (Crkvenčić i Malić, 1988). Ipak, projekcijski modeli neusporedivo

Tomislav Jogun: TEORIJSKA OSNOVA MODELA PROSTORNE DIFUZIJE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2015, 31-42

su vrjedniji od retrospektivnih. Predviđanjem procesa može se uskladiti razvoj sporednih sadržaja u odnosu na difuziju primarnog sadržaja, a može se i usmjeravati difuzija primarnog sadržaja. Osim toga, kada se proces završi, moguće je evaluirati valjanost pretpostavki simulacije za potrebe njezina daljnjeg usavršavanja. Tipičan primjer projekcijskog modeliranja prostorne difuzije je uvođenje crpki za navodnjavanje u državi Colorado 1948. – 1990. godine (Bowden, 1965). Temeljem simulacije donesen je prijedlog za maksimalno opterećenje od 16 crpki po townshipu, što se kasnije ostvarilo u prostoru. Osim praktične vrijednosti, model prostorne difuzije imao je značajnu ulogu u razvoju geografije kao znanstvenog polja. Najistaknutiji primjer je Hägerstrandovo uvođenje kvantitativnih metoda i tehnika istraživanja, što je djelovalo kao katalizator “kvantitativne revolucije” u europskoj geografiji. Drugi doprinos je uvažavanje vremenske dimenzije koje je iniciralo razvoj kasnijih dinamičkih modela i teorijskih paradigmi, kao npr. kontekstualne teorije ili behaviorističke geografije (Vresk, 1997). Pojedini autori bili su čak slobodni izjaviti kako studija difuzije osigurava najkompleksniju geografsku obradu nekog prostora jer zahtijeva proučavanje mnogobrojnih prirodnih elemenata i društvenih faktora koji uvjetuju odvijanje procesa (Crkvenčić i Malić, 1988).

Problemi i kritike modela Glavni prigovor na račun Hägerstrandova modela bilo je korištenje idealnih uvjeta: izotropne ravnice s jednolikom naseljenosti u kojoj

Zaključak

postoji jednaka mogućnost komunikacije u svim smjerovima, kao i usvajanje inovacije odmah po primitku informacije (Haggett, 1983). Protuargument je u definiciji modela kao pojednostavnjene apstrakcije stvarnosti gdje se mora odstraniti “šum” svega što zamagljuje učinak glavnih faktora na odvijanje procesa. Jednostavni modeli poboljšavaju razumijevanje stvarnosti jer iz kaosa izdvajaju uzorke, a mogu se i lakše nadograđivati od kompliciranih (Hägerstrand, 1967; Gould, 1969). Uostalom, najpoznatiji modeli von Thünena, Christallera i Löscha bili su temeljeni na idealnim pretpostavkama, pa nisu odbačeni kao bezvrijedni. Treba dodati da Hägerstrand nije imao odgovarajuću računalnu tehnologiju koja bi podržala složeniji model. Kasnije su geografi u istraživanjima difuzije raznih objekata uočili neslaganja između stvarnosti i izvornoga modela. Problem je bio u njima jer nisu prilagodili postojeći model objektu koji su proučavali, nego su širenje objekta pokušavali prilagoditi modelu (Brown, 2009). Najveće poteškoće u praktičnim istraživanjima stvara iluzija raznolikosti objekata koje je moguće proučavati. Među tisućama potencijalnih pojava koje se teorijski mogu uklopiti u model prostorne difuzije, svega ih nekoliko odgovara postavljenim zahtjevima. Prvi je prostorno-društvena relevantnost sadržaja difuzije. Druga velika skupina poteškoća odnosi se na podatke: izvore i metode prikupljanja, objektivnost i pouzdanost, dostupnost službenih podataka, mjerenje distribucije objekata (socijalna ili fizička), dohvaćanje i praćenje difuzije ideja ili informacija.

Provedeno istraživanje o modelu prostorne difuzije omogućilo je izvođenje sljedećih zaključnih tvrdnji: 1. Nazivlje i teorijski koncept vezan uz prostorno širenje i premještanje pojava nije na zadovoljavajućoj razini u hrvatskoj geografskoj bibliografiji. Umjesto neusklađenih naziva inovacija,

Tomislav Jogun: TEORIJSKA OSNOVA MODELA PROSTORNE DIFUZIJE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2015, 31-42

inovacijski proces i difuzija predlaže se prostorna ili geografska difuzija (sadržaja). 2. Sadržaj prostorne difuzije može bili inovacija u užem smislu ili pojava koja nema sva bitna obilježja inovacije. Pritom istraživanje zavrjeđuju prostorno-društveno relevantne pojave koje zadovoljavaju (ili ugrožavaju) ljudske egzistencijalne potrebe. 3. Prostorna difuzija odvija se u definiranom realnom geografskom prostoru, a ne na dvodimenzionalnoj površini ili jednodimenzionalnoj liniji. Ukoliko se vanjski predmet tako odredi, prostorna i geografska difuzija su sinonimi. 4. Prostorna difuzija s pravom se smatra jednim od najizrazitijih istraživačkih područja u geografiji jer pokazuje gradaciju sadržaj-proces-veza-odnos-zakonitost-predviđanje-model koja je rijetko postignuta u proučavanju drugih pojava. 5. Definicija procesa glasi: prostorna ili geografska difuzija je stupnjevit proces širenja i/ili premještanja pojave u određenom dijelu geografskog prostora tijekom određenog vremena pod utjecajem prostornih (prirodnih i društvenih) i nekih ne-prostornih faktora.

Literatura Alderman, D.H., 2012: Cultural Change and Diffusion: Geographic Patterns, Social Processes, and Contact Zones, u: 21st century geography: A reference handbook (ur. STOLTMAN, J.), SAGE Publications, Inc., Thousand Oaks, CA, 122-134. Baković, T., Ledić-Purić, D., 2011: Uloga inovacija u poslovanju malih i srednjih poduzeća, Poslovna izvrsnost Zagreb 5 (1), 27-42. Bass, F.M., 1969: A new product growth model for consumer durables, Management Science 15 (5), 215–227. Bowden, L.W., 1965: Diffusion of the decision to irrigate: simulation of the spread of a new resource management practice in the Colorado northern high plains, Research Paper No. 97, University of Chicago, Dept. of Geography, Chicago. Brown, L.A., 1981: Innovation Diffusion: A New Perspective, Methuen, New York. Brown, L.A., 2009: Diffusion, u: International Encyclopedia of Human Geography (ur. KITCHIN, R., THRIFT, N.), Elsevier, Oxford, Vol. 3, 170-184. Clark, G., 1984: Innovation diffusion: contemporary geographical approaches, Geo Books, Norwich. Crkvenčić, I., Malić, A., 1988: Agrarna geografija, Školska knjiga, Zagreb. Crkvenčić, I., Đeri, S., Feletar, D., Malić, A., Mikulčić-Drakulić, Z., Počakal, M., Riđanović, J., Sivački, M., 1985: Geografski aspekti društveno-ekonomske transformacije općine Virovitica, Geografski glasnik 47, 9-46. Đurić, V., 1976: Prilog konstituisanju sociološke teorije o difuziji inovacija, Sociologija sela 14 (3-4), 12-36. Đurić, V., 1971: Difuzija inovacija kao istraživačko polje ruralne sociologije, Sociologija sela 9 (2), 21-40. First-Dilić, R., 1976: Istraživanja inovacija u selu i poljoprivredi SAD-a, Sociologija sela 14 (3-4), 162-171. Gould, P.R., 1969: Spatial Diffusion, Resource Paper No. 4., Association of American Geographers, Washington, D.C. Hägerstrand, T., 1952: The Propagation of Innovation Waves, Lund Studies in Geography, Royal University of Lund, Dept. of Geography, Lund. Hägerstrand, T., 1967: Innovation Diffusion as a Spatial Process, The University of Chicago Press, Chicago; The University of Chicago Press, London. Haggett, P., 1983: Spatial diffusion: Toward regional convergence, u: Geography: A Modern Synthesis, Revised 3rd Edition, HarperCollins Publishers Inc., New York, 303-325. Longley, P.A., Goodchild, M.F., Maguire, D.J., Rhind, D.W., 2005: Geographic Information Systems and Science, 2nd Edition, John Wiley & Sons, Ltd, Chichester. Mahajan, V., Muller, E., Wind, Y. (ur.), 2000: New product diffusion models, Kluwer Academic Publishers, London.

Rogers, E.M., 2003: Diffusion of Innovations, 5th Edition, The Free Press, New York. Ruppert, K., Schaffer, F., Maier, J., Paesler, R., 1981: Socijalna geografija, Školska knjiga, Zagreb. Sauer, C.O. 1952: Agricultural Origins and Dispersals, National Geographic Society, New York. Šterc, S., 2012: Geografski i demogeografski identitet, doktorski rad, Sveučilište u Zagrebu, Prirodoslovno-matematički fakultet, Geografski odsjek, Zagreb. Vresk, M., 1997: Uvod u geografiju: razvoj, struktura, metodologija, Školska knjiga, Zagreb. Vresk, M., 2002: Grad i urbanizacija: osnove urbane geografije, Školska knjiga, Zagreb, 211.

Tomislav Jogun, univ.bacc.geogr.,

Toranj 34, 34330 Velika, Hrvatska, e-mail: tomislav.jogun@student.geog.pmf.hr

PUTOPIS GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2015

Kanada (1. dio) Marijan Biruš Prvi dio putovanja od mora do mora u zemlju koja slovi za jednu od najuređenijih na svijetu Što očekivati prije puta u Kanadu? Možda je to suvišno pitanje. Čovjek stvori određenu sliku o prostoru u koji putuje i očekuje doživjeti uglavnom to. Često boje zastave nenamjerno stvore dojam o zemlji u kojoj niste bili. U mislima kao da gledate sve te gradove, sela, krajolike kroz naočale te boje. Barem je kod mene tako. Tako bi Kanada trebala biti svijetlocrvena i s mnogo javorovog lišća. Ja sam Kanadu kao odredište izabrao, moram reći, slučajno i u posljednji tren. Znao sam da je to sigurna i čista država za koju nam ne treba viza. Pa krenimo onamo. Kanada je po površini druga u svijetu iza Rusije. Međutim, na njenom golemom teritoriju živi samo oko 35 000 000 stanovnika pa je gustoća naseljenosti samo 3,4 st./km2. Većina stanovništva živi na jugu jer je ondje najmanje hladno. Gospodarski je vrlo razvijena i spada u skupinu G7 (engl. Group of seven), dok G6 predstavljaju članice G7 bez – upravo Kanade. Grad u kojega sam na letu iz Europe u Kanadu sletio, bio je Montreal. U samoj zračnoj luci bilo je već nekoliko zanimljivih događaja: roaminga za hrvatske mobilne telefonske mreže nema pa morate kupiti karticu. Nju nije baš lako upotrijebiti, pa kad upute prodavačice nisu vrijedile i kad zbog toga izgubite novac, ona ode s vama do govornice i u telefonski aparat ubaci svoj privatni novac! Autobusna linija koja iz zračne luke vozi u grad, ima broj 747. Vozač autobusa, ne turističkog, nego gradskoga, ljubazno vam objašnjava kako doći

Sl. 1. Materinski jezici stanovništva Montrealske aglomeracije 2006. Izvor: en.wikipedia.org prema "Montreal (CMA) – Detailed Mother Tongue". Canada 2006 Census. Statistics Canada. April 1, 2008. Retrieved January 8, 2010.

do željene stanice, a prije samog polaska ustane s vozačkog mjesta, uzme mikrofon i okrene se prema putnicima te im se minutu-dvije obrati na francuskom počevši s ,,Dobro došli u Montreal!“, a zatim sve ponovi na engleskom. Montreal je najveći, ali nije glavni grad provincije Quebec. S oko 1 600 000 stanovnika drugi je grad u Kanadi, nakon Toronta. U cijeloj aglomeraciji živi 3 600 000 ljudi. Za ¾ njih materinski jezik je francuski, a za 15 % engleski. Montreal je drugi grad u svijetu po broju frankofonih stanovnika. U provinciji Quebec stanje je slično. Oko 80 % stanovništva Quebeca kod kuće govori francuski. Mnogo stanovnika Quebeca govori samo francuski jezik i ima problema s engleskim, naročito izvan Montreala i grada Quebeca. No francuski zna mnogo više stanovnika provincije Quebec. Useljenici u Quebec obave-

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2015

foto: Marijan Biruš

Sl. 2. Francuski ugođaj u najstarijem dijelu Montreala zni su polaziti francuske škole. Isto vrijedi i za učenike čiji su roditelji polazili francusku školu. To je u biti najveći jamac očuvanja francuskoga jezika i kulture u Quebecu, tj. Kanadi. Kanada je inače službeno dvojezična zemlja na cijelom teritoriju. Prije dolaska Francuza, teritorij današnjeg Quebeca naseljavali su Algonki (engl. Algonquian), Irokezi i Inuiti (Eskimi). Montreal je osnovan 1642. i prvotno se nazivao Ville-Marie (Marijin grad), a potom je nazvan po Kraljevskom brijegu (franc. Mont Royal) ispod kojega je izgrađen, a koji je danas golema rekreacijska zona gotovo u središtu grada. Tijekom 17. stoljeća bio je trgovište krznom i odskočna daska Francuskoj za daljnja osvajanja. Godine 1760. prešao je, kao i čitava do tada francuska kolo-

nija, u britanske ruke, nakon Sedmogodišnjeg rata. Prilikom odvajanja američkih kolonija od Velike Britanije, nastanka SAD-a, Francuzi u Quebecu nisu se htjeli priključiti revoluciji, nego ostati pod britanskom krunom. Jedan od najvažnijih razloga za to bio je Zakon o Quebecu kojega je London donio 1774. čime je dopustio da se Quebecu zadrži francuski jezik, slobodno prakticira katolička vjera te primjenjuje francuski zakon u privatnoj sferi (a engleski u javnoj). To je zadovoljilo Francuze (francuske doseljenike i njihove potomke) koji i danas procjenjuju da bi se u SAD-u bili asimilirali. Zbog planske izgradnje, ulice u Montrealu i drugim angloameričkim gradovima vrlo su ravne i duge – stoga postoje kućni brojevi i do desetak tisuća! Gradovi su i vrlo prostrani – zato što nije trebalo štedjeti prostor pri izgradnji pa turist-pješak jako puno hoda, a i vožnja gradskim prijevozom traje vrlo dugo. Montreal ima neke vrijedne kulturno-povijesne spomenike: staru luku, dvorac Ramezay (nekadašnju rezidenciju guvernera), baziliku naše Gospe (Notre-Dame Basilica), vijećnicu (s koje je francuski predsjednik Charles De Gaulle izrekao čuveno Vive le Québec Libre!, Živio slobodni Quebec!), crkvu koja je kopija Vatikanske bazilike – Marija, Kraljica Svijeta (Mary, Queen of the World Cathedral, Cathédrale Marie-Reine-duMonde), slikovitu Ulicu Svetog Pavla (Rue Saint-Paul), multinacionalni Bulevar Svetog Lovre (Saint Laurent Boulevard), Ulicu Svete Katarine (Rue Sainte-Catherine) koja je duga 11,5 km i prepuna trgovina i dr. Stanovnici vole gledati nogomet, a obožavaju hokej. Vozači i vozačice autobusa, koje možda brojčano i prevladavaju, kao službenu odoru imaju civilne kratke hlače i obične majice. U gradskim parkovima, ali i ulicama s drvećem često se mogu vidjeti vjeverice, koje se vrlo malo boje ljudi. Mnoge kuće imaju karakteristične stepenice do ulaza, koji je 1-3 metra viši od razine ulice.

foto: Marijan Biruš

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2015

Sl. 3. Tipične niske stambene zgrade kuće sa stepenicama u središtu Montreala

Svaka provincija Kanade ima na automobilskim registarskim oznakama neki slogan. Quebec koristi svoj službeni moto Je me souviens (Sjećam se), a automobili imaju tablice samo na stražnjoj strani. Automobili provincije Ontario, primjerice, imaju na tablicama Yours to discover (Vama na otkrivanje). Stara luka vrlo je slična središtu grada Bordeaux u Francuskoj – monumentalne zgrade od smeđeg kamena čine veliko pročelje duž riječne obale u oba ova grada. Montreal je nekada bio gospodarski najvažniji grad Kanade. Međutim, kada je 1960-ih jačao pokret za otcjepljenje Quebeca, brojna poduzeća premjestila su sjedišta u Toronto. Tako je Montreal izgubio gospodarsko i političko prvenstvo.

Grad ima sveučilišta na francuskom i engleskom jeziku. Frankofonska su Université du Québec (s oko 66 000 studenata) i Université de Montréal (s oko 55 000 studenata), a anglofonska Concordia University (oko 44 000) i McGill University (s oko 32 000 studenata). Napuštamo grad Montreal i krećemo vlakom u grad Quebec (franc. Ville de Québec, engl. Quebec city). Hrvatski jezik nema odgovarajući naziv za ovaj grad i ne zna se kako ga zvati: na francuski, engleski ili neki hrvatski način, npr. Quebec-Grad. U vlaku kondukteri svakom pojedinom putniku objašnjavaju kako izići iz vlaka u slučaju opasnosti: čekićem razbiti prozor i velikim jastukom gurnuti staklo van. Te su upute nužne u svakoj vožnji. Kanadske su željeznice uvele još jednu mjeru sigurnosti: od prije nekoliko godina putnik smije nositi samo 18 kg prtljage po komadu. To je zato jer je uprava primijetila da je ranije bilo mnogo ozljeda, a nakon smanjenja mase pojedinih dijelova prtljage, putničkih je ozljeda puno manje! Vlak kreće i prolazimo kroz polja i farme te kraj kuća čija dvorišta vrlo često imaju bazen, a vlak gotovo 80 % vremena pri vožnji trubi. Grad Quebec smješten je u estuariju rijeke Sv. Lovre (engl. Saint Lawrence River, franc. Fleuve Saint-Laurent). Osnovao ga je francuski Kolumbo - istraživač bretonskoga porijekla Jacques Cartier na jednom od prvih putovanja Francuza u Sjevernu Ameriku. On je 1535. izgradio utvrdu da bi prezimio te godine. Oko utvrde izgrađeno je naselje. Danas je samo sedam gradova Angloamerike starije od ovoga grada, a jedini je angloamerički grad koji ima očuvan gradski zid s tvrđavama. Izgled mu je sasvim francuski, sa starim kamenim zgradama u središtu i zbog toga se ubraja u turistička odredišta koja se najviše preporučuju u Kanadi i SAD-u. U središtu su mu male kamene kuće, s početka francuske kolonizacije Sjeverne Amerike.

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2015

foto: Marijan Biruš

Sl. 4. S puta Montreal – Quebec gledamo tipični kanadski krajolik: kuće su niske, okućnice velike, a svaka obitelj ima automobil Središtem dominira slika dvorca Frontenac, koji se u gotovo svim jezicima naziva na francuski način: Château Frontenac. Turist će pomisliti da se radi o dvorcu iz kojega se nekad upravljalo gradom i okolicom, ali nije tako. Kad čuje da je to hotel, onda se može zgroziti dosezima neoliberalnog kapitalizma, međutim ovo je zdanje i izgrađeno kao hotel - 1924. izgrađen je središnji toranj, a arhitekt je bio William Sutherland Maxwell, kao jedan u nizu hotela na Kanadskoj tihooceanskoj željeznici (Canadian Pacific Railway company). Njime i sličnim hotelima u Kanadi upravlja poduzeće Fairmont Hotels and Resorts, sa sjedištem u Torontu. Ubraja se u povijesne lokalitete Kanade (National Historic Sites of Canada). Danas u ovom gradu postoji četvrt u kojoj žive pripadnici indijanskog naroda Huron-Wendat. Ondje je njihov muzej. Voditeljica priča da

i dalje nastoje živjeti tradicionalnim načinom života: paze na pripadnost plemenima Vukova, Kornjača i drugih. U središtu je trgovina s indijanskim proizvodima, a indijanski se narod u Kanadi naziva Prvom nacijom (engl. First nation). Eskime se u Kanadi odnedavno naziva Inuitima, a to nije slučaj u drugim zemljama u kojima žive. Iako stoji da su Inuiti podskupina Eskima, a stručnjaci se ne slažu oko porijekla riječi Eskim. Naziv Eskim u Kanadi izbjegava se jer se vjeruje da je uvredljiv. Eskimi/Inuiti ne nazivaju se prvom nacijom, iako to zaslužuju jednako kao i Irokezi, narod Huron-Wendat i drugi urođenički sjevernoamerički narodi koje zbog Kolumbove greške koja se ustalila, nazivamo indijanskima. Pred nekim kućama mogu se vidjeti totemi i skulpture od naslaganog plosnatog kamenja nazvane inutsuk, koje su karatkeristične za Eskime/Inuite. U svakom slu-

foto: Marijan Biruš

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2015

Sl. 5. Vodičica u Muzeju Huron-Wendat u gradu Quebec s ponosom navodi da je pripadnica toga naroda i upoznaje goste s njegovom tradicijom. Ovo je tzv. Duga kuća (engl. Long House) u kakvoj je živjelo tridesetak osoba, sušilo se meso, koža i sl. čaju, kulturi ili kulturama koje su na tlu Kanade postojale prije dolaska Europljana, u Kanadi se posvećuje puno pažnje i poštovanja. U gradu Quebec postoji trgovina božićnih ukrasa. To nije ništa neobično za prosinac, ali ova je trgovina otvorena cijele godine! Na pitanje zašto, vlasnici odgovaraju da su htjeli da im božićni ugođaj ne prestaje. Na rubu grada nalazi se slap Montmorency na istoimenoj rijeci, pritoku rijeke Sv. Lovre. Posjećuje ju mnogo turista. Grad je vrlo prostran jer prevladavaju niske kuće i široke ulice tako da se do ruba putuje dugo. Ako imate bicikl, možete ga staviti na prednji dio autobusa, izvana. Iz grada Quebec odlazimo vlakom u Toronto. Nakon gotovo cjelodnevne vožnje vidimo jedno veliko jezero. To je Ontario. Uskoro se vlak zaustavlja i stigli smo u najveći i gospo-

darski najvažniji grad Kanade. Poslovni dio Toronta, Donji grad (Downtown), dosta je velik, a mreža ulica mu je pravilna – ravne su i sijeku se pod pravim kutem. Vrlo je sličan poslovnom dijelu New Yorka. U brojnim je filmovima glumio New York. Ovdje su sjedišta mnogih banaka. Slikom grada dominira televizijski toranj i stadion telekomunikacijskog poduzeća ,,Rogers centre“. Ondje se igra bejzbol, a klub iz ovoga grada je Toronto Bluejays (Šojke). Posjet vrhu televizijskog tornja stoji 30 CAD, što je preko 150 kuna, a na najvišem dijelu možete se vezati pojasom i samo vrhovima stopala stajati na čvrstom dok lebdite nad gradom na visini od oko 500 metara... Kad shvatite da je središte grada ogromno i da ćete se nahodati ako ga budete razgledavali pješke, počnete se voziti tramvajem, koje-

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2015

foto: Marijan Biruš

Sl. 6. Waterfront u Torontu od neprivlačne lučko-industrijske zone postao je privlačna stambeno-zabavna zona grada ga se ovdje naziva Streetcar. Jedan trg slovi za središnji – Yonge-Dundas, nazvan tako samo po ulicama među kojima se nalazi. Zaprepasti vas broj i veličina ekrana za elektronske reklame na njegovim zgradama. Čovjek koji kaže da je doselio prije 40-tak godina iz Trinidada i Tobaga u veseljačkom latinskoameričkom stilu ovdje kaže: ,,Mi primamo useljenike i izbjeglice iz cijeloga svijeta da dođu i žive ovdje. Da dođu i žive ovdje! Pogledaj ove ljude – tko je tu Kanađanin? Svi smo mi Kanađani!“ I u drugim prilikama može se saznati da velik broj stanovnika Toronta voli njegovu multinacionalnost. Istražujući, saznajemo da je Toronto među najšarolikijim gradovima svijeta što se tiče narodnosti, jezika i vjeroispovijedi koje u njemu žive. Popis stanovništva Kanade 2011. navodi ovo etničko porijeko stanovništva Toronta: englesko (12,9 %), kinesko (12,0 %), kanadsko

(11,3 %), irsko (9,7 %), škotsko (9,5 %), indijsko (7,6 %), talijansko (6,9 %), filipinsko (5,5 %), njemačko (4,6 %), francusko (4,5 %), poljsko (3,8 %), portugalsko (3,6 %), jamajčansko (3,2 %), židovsko (3,1 %) (www12.statcan.gc.ca). Hrvata ima 12 665, najviše od svih kanadskih gradova, što je 11% Hrvata u cijeloj Kanadi (www12. statcan.gc.ca). Zanimljivo je da nijedna skupina nema udio veći od 13 %, a 49,9 % stanovništva rođeno je izvan Kanade. Neke skupine imaju i svoje četvrti. Tako postoje Chinatown, Corso Italia, Little India, Greektown, Koreatown, Little Jamaica, Little Portugal i poljska četvrt Roncesvalles. U gradu se govori oko stotinu jezika. U vrijeme izraelskog raketiranja Pojasa Gaze na Trgu Yonge-Dundas pojavi se čovjek ogrnut izraelskom zastavom. Nije bilo nikakvih incidenata. Policajac mu kaže da pazi što radi s rukama jer ne smije nikoga dotaknuti. Ako u

foto: Marijan Biruš

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2015

Sl. 7. Kanal između jezera Erie i Ontario (jer se rijekom Nijagarom zbog slapova ne može ploviti) dio je plovnog puta Svetog Lovre (The Saint Lawrence Seaway) koji omogućuje plovodbu sve do Chicaga i Dulutha u SAD-u Kanadi u razgovoru dodirujete sugovornika, a on to ne želi, može vas prijaviti policiji i bit ćete kažnjeni, a on se smije i braniti jer ste vi počeli fizički obračun! Četvrt Waterfront donedavno je bila neprivlačna lučko-industrijska četvrt, no posljednjih se godina izgradnjom stanova i dodavanjem zabavnih sadržaja pretvorila u najpoželjniji dio grada za stanovanje i posjećeno mjesto za zabavu. Kad je autor ovog putopisa bio ondje, u srpnju 2014., u Waterfrontu su se održavali Dani Brazila, a istoga tjedna uvečer je Grčka četvrt (Greektown) bila domaćinom festivala grčke hrane i glazbe. Glavna ulica ove četvrti bila je zakrčena desecima tisuća ljudi – promet na ulici u dužini od 4-5 kilometra bio je zatvoren. Toronto je relativno bučan grad. Sirene vozila hitne pomoći, vatrogasaca i policije izuzetno

su glasne i ta ih vozila često uključuju i noću ili rano ujutro. Središte je tog ljeta bilo raskopano, što je dodatno stvaralo gužvu. Međutim, kad ulazite cestom u grad, na križanjima piše koliko se procjenjuje da će vam trebati vremena do središta ili nekog drugog odredišta! Policajci grad obilaze biciklima i nose kratke hlače, a na svakih nekoliko minuta u poslovnom središtu grada na križanjima se prolaz automobilima sasvim zatvori te pješaci mogu prelaziti i dijagonalno. Iz Toronta kreću tisuće turista u posjet simbolu Kanade – slapovima na Nijagari, do kojih ima oko sat i pol vožnje. Slapovi Nijagare nalaze se na samoj granici sa SAD-om. Nijagara je rijeka koja spaja jezera Erie i Ontario. Kraj njih je izgrađen cijeli gradić koji je prepun turističkih sadržaja. Može se reći da je prostor u polumjeru 10-20 kilometara od Slapova posvećen

foto: Marijan Biruš

Sl. 8. Nijagarine slapove posjećuje oko 12 000 000 turista godišnje (www.niagarafallslive.com) turizmu. Aranžman iz Toronta često obuhvaća i posjet vinariji jer u ovom dijelu Kanade ima i vinogradarstva. Maloprodajne cijene u Kanadi nemaju uračunat porez, koji iznosi oko 15 %. U restoranima je tu još i često obavezna napojnica s ponegdje određenim čak i iznosom. Cijene su prilično visoke pa vas tako palačinka francuskoga stila (crêpe) može stajati oko pedeset kuna. Stambenih višekatnica u ovim gradovi-

mr.sc. Marijan Biruš, prof. geogr.,

ma je relativno malo. Obiteljske kuće imaju veliku okućnicu i gotovo uvijek automobil, koji je često vrlo velik. Kanada je golema zemlja. Prostora ima napretek. Spada u najuređenije zemlje svijeta i zato je meka brojnim useljenicima. Osim njima, privlačna je i milijunima turista jer osim prirodne, ima za pokazati i zanimljivu kulturnu baštinu.

OŠ Sesvetska Sopnica 10360 Sesvete, Sopnička 69, Hrvatska, e-mail: marijan.birus@skole.hr

K A R TA G O V O R I GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2015

Stjepan Glavač (1627. – 1680.): KARTA KRALJEVINE HRVATSKE I SLAVONIJE

Lika i Kordun na Glavačevoj karti

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2015

Glavačeva karta iz 1673. godine prikazuje područje Hrvatske u najmanjem teritorijalnom obuhvatu (reliquiae reliquiarum) u 17. st., a proteže se od Drave na sjeveroistoku do Velebitskog kanala na jugozapadu. Sjeverozapadna granica poklapa se s današnjom granicom sa Slovenijom (Sutla, Žumberak i Kupa), a jugoistočna granica prema Osmanskom Carstvu prolazi rijekom Unom od Bihaća do utoka u Savu, čime obuhvaća i dio teritorija koji je danas u sastavu BIH. Od geografskih elemenata, uz granice, na karti su prikazani reljef, tekućice i naselja. Reljef je prikazan perspektivno sjenčanim i iscrtkanim humcima različite veličine, čime je uspješno predstavljena razlika u plastici i pružanju reljefa, što predstavlja napredak u odnosu na tada rašireno prikazivanje metodom krtičnjaka. Iako nisu prikazani hipsometrijski odnosi, što tadašnja tehnika ni ne omogućava, jasno je diferencirana razlika između planina, sredogorja i brežuljaka te nizinskog prostora. Tekućice su prikazane vrlo detaljno, uz jasnu diferencijaciju većih, srednjih i malih tekućica. Iako nerijetko nisu prikazane u mjerilu karte ili s geometrijskom točnošću, uz mjestimične generalizacije ili povećanje meandara, jasno je vidljiv njihov odnos prema naselja u močvarnom nizinskom prostoru današnje Središnje Hrvatske prije hidrotehničkih zahvata. Naselja su bogato i raznovrsno prikazana te predstavljaju središnji geografski element na karti. Diferencirana su u 18 različitih tipova podijeljenih u tri kategorije (civilna, crkvena i vojna) te su detaljno navedena u legendi (explicatio Notarum). Prikaz naselja i samostalnih objekata (utvrda, srušenih crkava, napuštenih gradova) daje vrijedne informacije o povijesnim događajima, društveno-političkom stanju i funkciji prostora u razdoblju izrade karte, pretežno u kontekstu osmanlijskih osvajanja. Na kartu, međutim, nije unesena mreža kolnih putova. Uz geografske elemente na karti se pojavljuje niz različitih stiliziranih oblika (kartuše, grbovi hrvatskih regija) karakterističnih za razdoblje u kojem se karta ne promatra samo kao točan prikaz prostora, nego i kao umjetničko djelo. Na sljedećoj stranici šire područje grada Zagreba na Glavačevoj karti

Grafičko mjerilo s hrvatskom i njemačkom miljom

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2015

Legenda s osamnaest razliÄ?itih tipova naselja

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2015

Kartuše i grbovi na Glavačevoj karti Veći dio podataka za izradu karte autor je dobio tada najpouzdanijom metodom terenskog obilaska i kartiranja prostora. S obzirom na teške uvjete u kojima su se odvijala putovanja, često i uz opasnost, očito je da su područja koja je autor bolje osobno poznavao i terenski obišao, prikazana s većom položajnom i sadržajnom točnošću od područja u koja nije imao pristup, za što su nerijetko poslužili stariji kartografski izvori. Novinu predstavlja i upotreba hrvatske milje u grafičkom mjerilu (Milliaria Croatica), koja odgovara vrijednosti od 11.130 metara. Iako nije moguće precizno odrediti brojčano mjerilo karte, smatra se da je usporediva s topografskim kartama mjerila 1:250 000 – 1:300 000. Unatoč manjim netočnostima, karta se zbog svojih dokumentacijskih obilježja i tehnika izrade s pravom uvrštava u najvrjednija djela hrvatske kartografske baštine.

Literatura: Novoscl-Žic P., 1998: Analiza geografskog sadržaja Glavačeve karte, Radovi Zavoda za znanstveni rad HAZU Varaždin 9-10, 389-408. Novosel, P., 1973: O Stjepanu Glavaču i njegovoj karti Hrvatske iz 1673. godine, Geografski glasnik 35, 195203. Lapaine, M., Frančula, N., 1998: Stjepan Glavač i njegova karta Hrvatske, Ekscentar 2-3, 23-27.

Ivan Šulc i Ivan Zagoda

DOGAĐANJA

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2015

Izložba karata kartografske zbirke Geografskog odsjeka PMF-a https://www.pmf.unizg.hr/geog/stalni_postav_izlozbe

foto: Ivan Zagoda

Na Dan otvorenih vrata Geografskog odsjeka 10. travnja 2015. godine, na Marulićevom trgu 19/II, otvorena je prva izložba karata odsječke Kartografske zbirke koja se danas može pohvaliti impozantnom brojkom od ukupno 9084 primjerka karata i atlasa. U fondu se tako mogu pronaći sve vrste karata kao i sve vrste atlasa. Više od polovice fonda prikupljeno je darovima ili ostavštinom pojedinaca te darovima mnogobrojnih institucija. Unatoč ne baš najboljim prostornim uvjetima za čuvanje karata, zahvaljujući svim dosadašnjim voditeljima Zbirke sve karte su vrlo dobro očuvane. Izuzetno vrijedna kartografska pisana i tiskana baština koju Zbirka čuva predstavljena je kroz 52 odabrane karte te atlas Geographia Klaudija Ptolomeja iz 1562. godine, koji je ujedno i najvrjedniji eksponat ove izložbe. U ovom se atlasu, među ostalim kartama, nalazi i Peta karta Europe s prikazom Ilirika i Panonije. Izložba je kratki kartografski presjek najvrjednijih karata koje posjeduje Geografski odsjek – dio su rukopisne i tiskane karte od sredine 16. do sredine 20. stoljeća, a dio faksimili karata s prikazom svijeta od 10. do sredine 16. stoljeća.

foto: Ivan Zagoda

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2015

foto: Ivan Zagoda

Izložba je podijeljena u tri tematske cjeline. Prva je presjek razvoja kartografije od srednjovjekovne islamske kartografije, rimskih cestovnih karata, ranokršćanske kartografije, srednjovjekovnog prikaza svijeta, prikaza svijeta nakon Velikih geografskih otkrića, do općih i pomorskih karata iz razdoblja 18. i 19. stoljeća. Druga cjelina uključuje različite tematske karte hrvatskih zemalja u širem prostorno-povijesnom kontekstu (Austro-Ugarska Monarhija, Ugarska) te tematske karte užeg prostorno-povijesnog konteksta (opće karte kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije,

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2015

foto: Ivan Zagoda

upravne karte zagrebačke biskupije, upravne karte pojedinih županija i pukovnija, upravne karte civilnog i vojnog dijela kraljevina Hrvatske i Slavonije, nekoliko upravnih, prometnih, geomorfoloških, geoloških, demografskih i pomorskih karata te karata razgraničenja) pokrivajući razdoblje od 16. do 20. stoljeća. Treću cjelinu čine katastarski planovi, topografske karte i planovi posjeda iz razdoblja Grimanijevog katastra, odnosno prve i druge sustavne topografske (vojne) i ekonomske (civilne) izmjere, kao i topografske karte koje su nastale kao posljedica prodiranja rezultata vojnih izmjera u civilnu kartografiju, odnosno javnu uporabu, pokrivajući razdoblje od kraja 18. do kraja 19. stoljeća. Ovom se izložbom Odsjek simbolično pridružio i obilježavanju Međunarodne godine karata (2015./2016.), koju je na inicijativu UN-a (iz 2012.) proglasilo Međunarodno kartografsko društvo s osnovnim ciljem približavanja karata svim građanima, a posebno mlađim generacijama (školskom uzrastu) kako bi proširile svoja znanja o izradi i upotrebi karata te ulozi i važnosti geografskih informacija u svakodnevnom životu. U pripremi i realizaciji ove izložbe važnu ulogu imali su pročelnica Geografskog odsjeka prof. Laura Šakaja, voditeljica Kartografske zbirke gospođa Jadranka Čelant Hromatko, Ivan Zagoda i Mario Dakić. Od neprocjenjive važnosti za postavljanje ove izložbe bilo nam je stručno znanje i iskustvo gospođe Mirjane Jurić, magistrice humanističkih znanosti, iz Hrvatskog državnog arhiva. Ova je izložba zamišljena kao stalni postav što će omogućiti upoznavanje s kartografskim blagom našeg Odsjeka ne samo našim studentima i profesorima već i široj javnosti.

Dubravka Spevec

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2015

22. DRŽAVNO NATJECANJE IZ GEOGRAFIJE Na 22. državnom natjecanju iz geografije, održanom u Kalinovcu od 15. do 17. travnja 2015. godine, sudjelovalo je 123 natjecatelja iz osnovnih i srednjih škola te 101 mentor i mentorica. Kao i prijašnjih godina, organizatori natjecanja bili su Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, Agencija za odgoj i obrazovanje te Hrvatsko geografsko društvo. Time se nastavlja uspješna suradnja nadležnog ministarstva i AZOO sa strukovnom udrugom u promicanju temeljnih vrijednosti sustava odgoja i obrazovanja i poticanju učenika osnovnih i srednjih škola i njihovih mentora na dodatni rad i izvannastavne aktivnosti. Natjecateljski dio proveden je u OŠ Ivan Lacković Croata u Kalinovcu, a iznimno edukativni terenski dio u Gradu Đurđevcu i Koprivničko-križevačkoj županiji. Naši domaćini, nastavnici i učenici OŠ Ivan Lacković Croata Kalinovac, iskazali su se gostoprimstvom i uspješnom organizacijom svih segmenata državnoga natjecanja iz geografije. Prema ocjenama sudionika ovogodišnjega natjecanja, 22. državno natjecanje iz geografije najuspješnije je organizirano državno natjecanje u povijesti natjecanja iz geografije pa našim dragim domaćinima iskazujemo veliku zahvalnost za sve što su učinili za dobrobit geografije i odgojnoobrazovnog sustava. Popis pozvanih učenika formiran je sukladno općim uputama za natjecanja i smotre te posebnim uputama za natjecanje iz geografije. Ta su dva dokumenta objavljena na internetskim stranicama Agencije za odgoj i obrazovanje u studenom 2014., kako bi natjecatelji i mentori bili pravodobno informirani o pravilima po kojima će se održati sve tri razine natjecanja, školsko, županijsko i državno, a mentori su dodatno informirani o natjecanju na Zimskom seminaru za geografe 9. siječnja 2015. godine. Nakon održanih županijskih natjecanja, na temelju ostvarenog broja bodova, Županijska povjerenstva dostavila su Državnome povjerenstvu popis predloženika za državno natjecanje i ljestvice poretka po pojedinim kategorijama natjecanja (razredima). Državno je povjerenstvo objedinilo ljestvice predloženika, objavilo ih na internetskim stranicama Agencije za odgoj i obrazovanje i na njima označilo za koje predloženike županijska povjerenstva dostavljaju dokumentaciju (ispite i listiće sa zaporkama) Državnome povjerenstvu. Županijska povjerenstva 17 županija za državno natjecanje mogu predložiti učenike s tri najbolja rezultata po razredu, povjerenstvo Splitsko-dalmatinske, Primorsko-goranske i Osječko-baranjske županije učenike s pet najboljih rezultata, a Grada Zagreba sa sedam najboljih rezultata. Ako više učenika na županijskom natjecanju ima isti broj bodova zauzimaju isto mjesto, što znači da prvo, drugo, treće ili bilo koje drugo mjesto na ljestvici poretka može osvojiti više učenika s istim brojem bodova. Više učenika s istim brojem bodova i jednim osvojenim mjestom ne ukidaju iduće mjesto na ljestvici (npr. bez obzira na dva učenika s istim brojem bodova na prvom mjestu, ostaje drugo mjesto). Isti način rangiranja primjenjuje se i na državnome natjecanju. Za popise predloženika sa županijskih natjecanja u praksi to znači da povjerenstvo predlaže sve učenike koji su osvojili prva tri mjesta odnosno prvih pet u Splitsko-dalmatinskoj, Primorsko-goranskoj i Osječko-baranjskoj županiji ili prvih sedam u Gradu Zagrebu. Dakako, županijsko povjerenstvo može predložiti i manji broj učenika. Posljednjih godina to je česta praksa u kategoriji srednjih škola iz dva razloga. Jedan su male kvote sudionika županijskih natjecanja u kategoriji srednjih škola, a te kvote određuju županijski uredi (za obrazovanje, kulturu i sport) koji i financiraju županijska natjecanja. Drugi razlog su rezultati odnosno ostvareni broj bodova na županijskom natjecanju za koji županijsko povjerenstvo procijeni da nije u gornjoj polovici popisa predloženika za državno natjecanje.

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2015

Nakon uvida u dostavljenu dokumentaciju predloženika, Državno je povjerenstvo utvrdilo konačni broj bodova i konačne ljestvice poretka za svaku od osam kategorija i na internetskim stranicama Agencije za odgoj i obrazovanje objavilo popis pozvanih učenika i mentora na državno natjecanje. Ova praksa, prvi puta uvedena 2014. godine, pokazala se dobrom jer je brže obavljen pregled dokumentacije i nešto ranije nego prijašnjih godina objavljen popis pozvanih na državno natjecanje. Županijska su povjerenstva Državnome povjerenstvu dostavila originalnu dokumentaciju, a zadržala kopije ispita predloženika do kraja školske godine. Broj pozvanih učenika po pojedinim razredima određuje se na temelju ranga na popisu predloženika za pojedini razred, a ne na temelju postotka riješenosti ispita na županijskom natjecanju, kao što je to praksa na natjecanjima iz drugih predmeta. Takav način pozivanja učenika na državno natjecanje iz geografije potpuno je transparentan, a kriterij opravdan zbog načina sastavljanja ispita i strukture nastavnog programa pa tu praksu planiramo zadržati i u idućim godinama. Ispiti se sastavljaju na temelju nastavnoga programa pojedinog razreda osnovne škole i gimnazije, ispitnoga kataloga za državnu maturu iz geografije i Nacionalnog okvirnog kurikuluma, uz poštivanje načela aktualizacije, a zbog tajnosti nisu baždareni prije natjecanja. Ispiti se ne sastavljaju prema sadržaju udžbenika. Uključivanje ispitnoga kataloga za državnu maturu iz geografije opravdano je zbog činjenice da je nastavni program za gimnazije objavljen 1993. godine i ne sadrži ishode učenja. Obrazovna postignuća (ishodi učenja) navedeni u ispitnome katalogu za državnu maturu iz geografije, posebice u području geografskih vještina, važna su smjernica učenicima i mentorima ne samo za pripremu natjecanja već i za redovitu nastavu. Nastavni program geografije za osnovnu školu objavljen je 2006. godine, a za razliku od programa za gimnazije, sadrži obrazovna postignuća (ishode učenja) i ključne pojmove. Pripremu i provedbu natjecanja, ali i redovite nastave, olakšala bi dopuna nastavnog programa geografskim imenima za sve nastavne teme u pojedinim razredima ili barem integrirani popis za pojedini razred. Dakako, nužno je rekonceptualiziranje nastavnog programa geografije za osnovne škole i gimnazije, zbog usklađivanja tijeka, sadržaja, metoda i ciljeva poučavanja te ishoda učenja s recentnim trendovima u matičnoj znanosti i metodici geografije. Navedena obilježja nastavnih programa geografije za osnovne škole i gimnazije ukazuju na nužnost što žurnije izrade cjelovitog predmetnoga kurikuluma geografije za sve razine i vrste obrazovanja, usklađenoga s Okvirom nacionalnog kurikuluma, Nacionalnim kurikulumom za osnovnoškolski odgoj i obrazovanje, Nacionalnim kurikulumom za gimnazijsko obrazovanje, Nacionalnim kurikulumom za strukovno obrazovanje, Okvirom za vrednovanje procesa i ishoda učenja u odgojno-obrazovnom sustavu RH te Okvirom za poticanje iskustava učenja i vrednovanje postignuća darovitih učenika. U okviru odobrene kvote pokušavamo ujednačiti broj pozvanih učenika po pojedinim razredima, koliko je to moguće. Natjecanje iz geografije razlikuje se od drugih natjecanja i po kategorijama. Malo je predmeta u kojima na državnome natjecanju sudjeluju učenici petih i šestih razreda, no interes učenika navedenih razreda, nastavni sadržaj (opća geografija u petom i regionalna geografija izvaneuropskih kontinenata u šestom razredu), učenička postignuća na natjecanjima kao i percepcija učenika o nastavnome predmetu geografiji potpuno opravdavaju koncept natjecanja i svakako ga planiramo zadržati u idućim godinama. Sustavno praćenje učeničkih postignuća na svim razinama natjecanja tijekom protekle 22 godine ukazuje na kontinuirani veliki interes učenika i mentora za natjecanje iz geografije, visoku razinu postignuća u znanjima i vještinama, ali i značajnu polarizaciju u broju sudionika državnih natjecanja između pojedinih županija i Grada Zagreba. U usporedbi s prijašnjih pet natjecanja, na 22. državnom natjecanju iz geografije zastupljenost natjecatelja iz Grada Zagreba bila je nešto

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2015

manja, posebno u srednjim školama. Od pozvanih 63 učenika osnovnih škola i 60 učenika srednjih škola, na državnome je natjecanju 2015. godine iz Grada Zagreba bilo 22,8 % učenika. Uz Grad Zagreb, po udjelu sudionika državnog natjecanja izdvajaju se Splitsko-dalmatinska i Osječko-baranjska županija (po 10,7 %), a slijede Zagrebačka (6,5 %), Karlovačka i Zadarska županija (5,7 %), dok iz Bjelovarsko-bilogorske, Požeško-slavonske i Ličko-senjske županije ove godine nije bilo natjecatelja (sl. 1). Prostorna polarizacija u broju sudionika državnoga natjecanja izraženija je u kategoriji osnovnih škola. Iz Bjelovarsko-bilogorske, Ličko-senjske, Virovitičko-podravske, Požeško-slavonske i Vukovarsko-srijemske županije na državno natjecanje nije bio pozvan ni jedan učenik osnovne škole, a to je isti broj županija kao i 2014. godine bez predstavnika na državnom natjecanju. Uz Grad Zagreb, najveći udio natjecatelja iz osnovnih škola bio je iz Osječko-baranjske (14,3 %), Splitsko-dalmatinske (12,7 %), Međimurske (7,9 %), Zagrebačke i Karlovačke županije (po 6,3 %)

Sl. 1. Broj učenika iz pojedinih županija na državnome Natjecanju iz geografije 2015. godine

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2015

Sl. 2. Udio učenika osnovnih škola iz pojedinih županija na državnome Natjecanju iz geografije 2015. godine (sl. 2). U kategoriji srednjih škola nije bilo sudionika iz Bjelovarsko-bilogorske, Ličko-senjske i Požeško-slavonske županije, a najveći udio natjecatelja, uz Grad Zagreb, bio je iz Zadarske, Splitskodalmatinske i Istarske županije (po 8,3 %) (sl. 3). U kategoriji petih razreda na državno natjecanje bilo je pozvano 15 natjecatelja (11 učenika i četiri učenice), od toga troje iz Grada Zagreba i 12 iz 10 županija (dva iz Međimurske i Osječko-baranjske te po jedan iz Zagrebačke, Krapinsko-zagorske, Karlovačke, Koprivničko-križevačke, Primorsko-goranske, Zadarske, Splitsko-dalmatinske i Dubrovačko-neretvanske županije). Prosječni broj bodova je 82, pri čemu je nešto bolje riješen ispit (83 %) nego praktični rad (80 %). Među osvajačima prva tri mjesta male su razlike u ostvarenom broju bodova, ali je u petom razredu najveći raspon varijacije u usporedbi s ostalim razredima osnovne škole.

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2015

Sl. 3. Udio učenika srednjih škola iz pojedinih županija na državnome Natjecanju iz geografije 2015. godine U kategoriji šestih razreda najviše je natjecatelja bilo iz Grada Zagreba (6) i Splitsko-dalmatinske županije (3). Među 18 pozvanih natjecatelja šestih razreda (9 učenika i 9 učenica), petorica su po drugi put sudjelovali na državnom natjecanju (Mihael Potočki, Vedran Cifrek, Luka Šafarić, Damjan Šarlija i Adrian Borna Bašić), a dvojica su ostvarili izvrsne rezultate. Mihael Potočki osvojio je drugo mjesto, a Vedran Cifrek treće mjesto (2014. godine bio je državni prvak). Na ovogodišnje rezultate kod tih je učenika, uz kontinuirani rad, utjecalo i iskustvo sudjelovanja na državnom natjecanju 2014. godine u kategoriji petih razreda. Prosječna riješenost ispita za šesti razred je 80 %. Praktični rad prosječno je riješen 87,4 %, a prosječni broj bodova u kategoriji šestih razreda je 82 (vrlo slično postignućima u petom i osmom razredu), uz najmanje razlike među natjecateljima u ostvarenom broju bodova (najmanji raspon varijacije). Kontinuitet sudjelovanja na državnim natjecanjima iz geografije potvrđuje i analiza rezultata u kategoriji sedmih razreda. Od 16 sudionika natjecanja (8 učenika i 8 učenica), treći put na državnom natjecanju sudjelovali su Lovro Štefan i Maja Drmač, a po drugi put Anteo Vukasović, Bernard Faulend i Marija Kompar. Državni prvaci u kategoriji sedmih razreda su Filip Radenić (prvo sudjelovanje na državnom natjecanju) i Anteo Vukasović (2014. osvojio četvrto mjesto).

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2015

foto: Suzana Ajhner Starčević

Sl. 4. Učenici petih razreda na državnome Natjecanju iz geografije 2015. godine

Sl. 5. Učenici šestih razreda na državnome Natjecanju iz geografije 2015. godine

foto: Suzana Ajhner Starčević

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2015

foto: Suzana Ajhner Starčević

Sl. 6. Učenici sedmih razreda na državnome Natjecanju iz geografije 2015. godine

Sl. 7. Učenici osmih razreda na državnome Natjecanju iz geografije 2015. godine

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2015

Najviše je natjecatelja bilo iz Grada Zagreba (4), Splitsko-dalmatinske i Osječko-baranjske županije (po 2). Iz osam županija sudjelovao je po jedan natjecatelj (iz Zagrebačke, Sisačko-moslavačke, Varaždinske, Primorsko-goranske, Brodsko-posavske, Šibensko-kninske, Istarske i Dubrovačkoneretvanske županije). Natjecatelji u kategoriji sedmih razreda najuspješnije su među osnovnoškolcima riješili i ispit i praktični rad pa je prosječni broj bodova 88, prosječna riješenost ispita 91 %, a praktičnog rada 81 %. Od 14 natjecatelja u kategoriji osmih razreda, njih desetoro sudionici su državnih natjecanja iz geografije dva ili više puta. Izdvajaju se Leo Radalj koji je na državnim natjecanjima sudjelovao u sva četiri razreda, tri puta osvojio četvrto mjesto i jednom bio državni prvak! Tri sudjelovanja na državnim natjecanjima iz geografije imaju Tin Hrgović (osvojio peto mjesto 2013., četvrto mjesto 2014., a 2015. godine je državni prvak) i Nikola Bišćan (osvojio peto mjesto 2013., a 2014. i 2015. godine drugo mjesto). Po dva sudjelovanja na državnim natjecanjima iz geografije u kategoriji osnovne škole imaju Petra Ivanišić (šesto mjesto 2014., drugo mjesto 2015. godine), Juraj Ulaga (osvojio deveto mjesto 2014., a 2015. godine drugo mjesto), Antonio Novak, Ante Kuvačić, Tea Obšivač, Sunčica Kanižaj i Jakov Samardžija. Na državnome natjecanju 2015. godine sudjelovalo je četvero natjecatelja iz Osječko-baranjske županije, po dvoje iz Grada Zagreba, Međimurske i Splitsko-dalmatinske županije te po jedan iz Karlovačke, Koprivničko-križevačke, Primorsko-goranske i Dubrovačko-neretvanske županije. Prosječni broj bodova u kategoriji osmih razreda je 82, uz velike razlike u riješenosti ispita (85 %) i praktičnog rada (75 %). U kategoriji prvih razreda srednjih škola na državnome natjecanju sudjelovalo je 15 natjecatelja, tri iz Brodsko-posavske, po dva iz Zagrebačke, Primorsko-goranske, Zadarske i Splitsko-dalmatinske županije te po jedan iz Karlovačke, Varaždinske, Međimurske županije i Grada Zagreba. Među njima brojem sudjelovanja i postignutim rezultatima izdvaja se Luka Banović sa pet sudjelovanja (od mogućih pet) te pet osvojenih prvih mjesta! Pet sudjelovanja ima i Mihovil Penavić (osvojio četvrto mjesto 2011., 2014. i 2015. godine te peto mjesto 2013. i deveto mjesto 2012.). S tri sudjelovanja na državnim natjecanjima izdvaja se Ana Katić (4. mjesto 2013., šesto mjesto 2014. i treće mjesto 2015. godine), a dva sudjelovanja ostvarili su Matej Plavac (osmo mjesto 2011. i drugo mjesto 2015.), Karlo Ivanković i Iris Jambrešić. Natjecatelji u kategoriji prvih razreda prosječno su ostvarili 74 boda, pri čemu je bolje riješen ispit (73,7 %) nego praktični rad (71,9 %). U kategoriji drugih razreda sudjelovalo je 7 učenika i 6 učenica, četvero iz Grada Zagreba, dvoje iz Vukovarsko-srijemske te po jedan natjecatelj iz Zagrebačke, iz Primorsko-goranske, Zadarske, Osječko-baranjske, Šibensko-kninske, Splitsko-dalmatinske i Istarske županije. Među natjecateljima u kategoriji drugih razreda izdvajaju se brojem sudjelovanja i vrlo vrijednim rezultatima Renata Vičević sa pet od mogućih šest sudjelovanja, Jelena Bratulić, Mirta Ćorić i Marija Batur sa po četiri sudjelovanja. Treće sudjelovanje na državnom natjecanju ostvarili su Petar Suman (osvojio sedmo mjesto 2012. te treće mjesto 2014. i 2015. godine) i Šime Vukman (šesto mjesto 2015., četvrto mjesto 2012. i 2014. godine), a drugo sudjelovanje Mihovil Karaula. Natjecatelji u kategoriji drugih razreda prosječno su ostvarili 67,6 bodova, što je najslabija prosječna riješenost u pojedinim razredima srednje škole. Pri tome je bolje riješen praktični rad (84 %) od ispita (60 %). Među natjecateljima iz srednje škole najbolje rezultate ostvarili su učenici trećih razreda (kao i 2014. godine), s prosječno osvojenih 76,6 bodova, čemu više pridonosi riješenost ispita (83,5 %) nego praktičnog rada (60,5 %). Usporedbom postignuća u kategoriji srednje škole zaključujemo da je u trećim razredima i najmanji raspon varijacije (33,5 bodova, za razliku od drugih i četvrtih razreda gdje je raspon varijacije 41 bod). Među 18 natjecatelja bile su samo tri učenice i 15 učenika, od toga četvorica natjecatelja iz Grada Zagreba, po dva natjecatelja iz Karlovačke, Zadarske, Osječko-baranjske i Splitsko-dalmatinske te po jedan iz Krapinsko-zagorske, Sisačko-moslavačke,

foto: Suzana Ajhner Starčević

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2015

Koprivničko-križevačke, Primorsko-goranske, Virovitičko-podravske i Šibensko-kninske županije. Brojem sudjelovanja sa šest od mogućih sedam izdvaja se David Zima (državni prvak u kategoriji trećih razreda 2015. i drugih razreda 2014., drugo mjesto 2013., treće mjesto 2009., deseto mjesto 2011. i dvanaesto mjesto 2012.). Četvrti puta sudionici državnog natjecanja, s vrlo vrijednim rezultatima, bili su Juraj Vladika (osvojio 11. mjesto 2015., drugo mjesto 2014. i 2011, treće mjesto 2013.) i Marin Kutnjak (šesto mjesto 2015., 2014. – 8. mjesto, 2013. – 8. mjesto; 2009. – 11. mjesto). Tri sudjelovanja na državnim natjecanjima ostvarili su Ivan Fuštin i Marko Ilić, a po dva Nikolina Potočki, Ilan Nestić, Sven Vorkapić i Lovre Šušić.

Sl. 9. Peti put državni prvak na državnim Natjecanjima iz geografije - Luka Banović iz Gimnazije Andrije Mohorovičića u Rijeci i mentor dr. sc. Hrvoje Grofelnik

foto: Suzana Ajhner Starčević

Sl. 8. Učenici prvih razreda na državnome Natjecanju iz geografije 2014. godine

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2015

foto: Suzana Ajhner Starčević

Sl. 10. Učenici drugih razreda na državnome Natjecanju iz geografije 2015. godine

Sl. 11. Učenici trećih razreda na državnome Natjecanju iz geografije 2015. godine

foto: Suzana Ajhner Starčević

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2015

Sl. 12. Učenici četvrtih razreda na državnome Natjecanju iz geografije 2015. godine U kategoriji četvrtih razreda srednje škole na 22. državnome natjecanju sudjelovalo je 13 učenika i jedna učenica, od toga četvorica natjecatelja iz Grada Zagreba, četvero iz Istarske županije te po jedan iz Zagrebačke, Krapinsko-zagorske, Virovitičko-podravske, Brodsko-posavske, Osječko-baranjske i Dubrovačko-neretvanske županije. Ostvareni prosječni broj bodova (67,9) sličan je uspješnosti u drugom razredu, uz znatno manju razliku između riješenosti ispita (69 %) i praktičnog rada (66 %). Brojem sudjelovanja izdvajaju se sa sedam od mogućih osam sudjelovanja Martin Malović (državni prvak 2015. i 2010., 2. mjesto 2008., 3. mjesto 2009., 2011. i 2014., 4. mjesto 2013.), Fabijan Čorak (2. mjesto 2015., 2011. i 2010., 4. mjesto 2012., 5. mjesto 2014., 6. mjesto 2013. i 9. mjesto 2009.) te Matej Vereš (državni prvak 2009., 3. mjesto 2010., 5. mjesto 2013., 9. mjesto 2011., 2012. i 2015. te 10. mjesto 2014. godine). Martin Malović predstavljao je Hrvatsku na 12. svjetskoj geografskoj olimpijadi u Tveru 2015. godine. Zbog ostvarenih rezultata na državnim natjecanjima iz geografije i promicanja temeljnih vrijednosti odgojno-obrazovnog sustava, Republiku Hrvatsku na posljednje dvije svjetske geografske olimpijade reprezentirao je i proslavio i Fabijan Čorak, osvojivši brončanu medalju na 11. svjetskoj geografskoj olimpijadi u Krakowu i zlatnu medalju na 12. svjetskoj geografskoj olimpijadi u Tveru! Natjecanja iz geografije kao i nastupe hrvatskog tima na svjetskoj geografskoj olimpijadi iznimnim postignućima obilježio je i Vedran Mihal. Vedran Mihal ukupno je sudjelovao šest puta na državnim natjecanjima iz geografije, od toga je dva puta bio državni prvak (2008. i 2011.), tri puta osvajač drugog mjesta (2012., 2013. i 2014.), a 2015. godine osvojio je šesto mjesto. Na svjetskoj geografskoj olimpijadi u Kyotu 2013. i u Tveru 2015. godine osvojio je srebrnu, a na olimpijadi u Krakowu 2014. godine zlatnu olimpijsku medalju! Petar Bratulić kontinuirano je sudjelovao na državnim natjecanjima posljednjih šest godina pri čemu je dva puta bio državni prvak (2013. i 2014.), jednom osvajač drugog mjesta (2015.), jednom osvajač trećeg mjesta (2012.) i dva puta četvrtog mjesta (2010. i 2011.). Na svjetskog geografskoj olimpijadi 2014. godine osvojio je srebrnu, a u Tveru 2015. go-

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2015

dine zlatnu olimpijsku medalju! Na ovogodišnjem državnom natjecanju iz geografije peto sudjelovanje i vrijedne rezultate ostvario je Karlo Hercigonja, a četvrto sudjelovanje Kristijan Gorički, Ivan Šišak i Matteo Poletti. Na trećem državnom natjecanju na kojemu je sudjelovala, Dana Sebić 2015. godine osvojila je 3. mjesto. Među ostalim natjecateljima drugim sudjelovanjem na državnom natjecanju izdvaja se Ivan Čuturilo. Uz učenike i njihova postignuća, u analizi natjecanja treba naglasiti i ulogu mentora. Njihov marljiv i stručan rad u svim godinama natjecanja iz geografije rezultirao je velikim interesom za natjecanja i izvrsnim rezultatima. Od 101 pozvanog mentora na 22. državno Natjecanje iz geografije izdvajaju se u kategoriji osnovnih škola Antonija Kojundžić, prof., iz OŠ Ivana Filipovića, Osijek (četvero učenika pozvano na državno natjecanje), Desanka Bosanac, prof., iz OŠ Tomaša Goričanca, Mala Subotica (dvojica učenika pozvana na državno natjecanje, od kojih je jedan državni prvak, a drugi osvajač trećeg mjesta), Vera Išek, prof., OŠ Ljudevita Gaja, Zaprešić (dvojica učenika pozvana na državno natjecanje), Nikolina Mandić, prof., OŠ Mladost, Osijek (dvoje učenika pozvano na državno natjecanje), Damira Marušić, prof., OŠ Selnica (dvojica učenika pozvana na državno natjecanje), Ivica Štrbac, prof., OŠ Josip Pupačić, Omiš (dvoje učenika pozvano na državno natjecanje, od kojih je jedan državni prvak) i Lidija Zonjić, prof., OŠ Malešnica, Zagreb (dvoje učenika pozvano na državno natjecanje). U kategoriji srednjih škola brojem pozvanih učenika i ostvarenim rezultatima izdvajaju se Berislav Rusan, prof., XV. gimnazija, Zagreb (trojica učenika pozvana na državno natjecanje, od kojih je jedan državni prvak, a drugi je osvojio drugo mjesto), Christian Bašić, prof., Gimnazija i strukovna škola Jurja Dobrile, Pazin (troje učenika pozvano na državno natjecanje, od kojih je jedan osvojio drugo mjesto) i Nidija Meštrović, prof., V. gimnazija, Zagreb (troje učenika pozvano na državno natjecanje). Po dvoje natjecatelja za državno natjecanje pripremali su Mladen Crkvenčić, prof., Gimnazija Lucijana Vranjanina, Zagreb (jedan učenik osvojio drugo, a drugi treće mjesto), Margareta Kulaš, prof., Gimnazija Karlovac (učenica osvojila treće mjesto u kategoriji prvih razreda, a učenik u kategoriji trećih razreda), Ksenija Šaić, Srednja škola Pregrada, Ivica Blažević, Gimnazija Matija Mesić i Klasična gimnazija fra Marijana Lanosovića Slavonski Brod, Marko Bacan, Srednja škola Jastrebarsko, Hrvoje Drvenkar, Katolička klasična gimnazija, Virovitica i Dražena Glamuzina Perić, prof., IV. gimnazija Marko Marulić, Split. Po broju učenika koji su sudjelovali na državnom natjecanju iz geografije 2015. godine izdvajaju se XV. gimnazija, Zagreb sa šest učenika, OŠ Ivana Filipovića, Osijek sa četiri učenika te sa po tri učenika Gimnazija i strukovna škola Jurja Dobrile, Pazin, Gimnazija Lucijana Vranjanina, Zagreb, Gimnazija Karlovac, OŠ Josip Pupačić, Omiš i V. gimnazija, Zagreb. U analizi zastupljenosti učenika iz pojedinih jedinica regionalne samouprave na državnom natjecanju koristi se indeks nacionalne (geografske) konkurentnosti. Izračunava se kao kvocijent udjela jedinice regionalne samouprave u ukupnom broju natjecatelja i udjela u ukupnom broju učenika, pomnožen sa 100. U kategoriji osnovnih škola najviši indeks nacionalne konkurentnosti 2015. godine imaju Međimurska (Ink=259,4), Karlovačka (Ink=233,7), Osječko-baranjska (Ink=196,2), Dubrovačko-neretvanska županija (Ink=166,8) i Grad Zagreb (Ink=143,3). Uz pet županija bez natjecatelja na državnom natjecanju 2015. godine, u kategoriji osnovnih škola najniži indeks nacionalne konkurentnosti imaju Istarska, Krapinsko-zagorska i Primorsko-goranska županija. U posljednjih pet godina, od 2011. do 2015., pravila formiranja liste predloženika za državno natjecanje su ujednačena što omogućuje usporedivost podataka u analizama. Sumiramo li podatke za posljednjih pet godina, najviši indeks nacionalne konkurentnosti u geografskim znanjima i vještinama učenika osnovnih škola ima Međimurska županija (Ink=240,8), slijede Krapinsko-zagorska županija (Ink=193,4), Karlovačka županija (Ink=164,1), Grad Zagreb (Ink=157,5) i Dubrovačko-neretvanska županija (Ink=120,9), dok Ličko-senjska županija pet godina nije imala

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2015

Sl. 13. Indeks nacionalne konkurentnosti 2011. – 2015. godine u geografskim znanjima i vještinama učenika osnovnih škola natjecatelja na državnom natjecanju. Najniži indeks nacionalne konkurentnosti, uz Ličko-senjsku županiju, imaju Virovitičko-podravska (Ink=13,4), Požeško-slavonska (Ink=13,7) i Sisačko-moslavačka županija (Ink=36,2) (sl. 13). U kategoriji srednjih škola, 2015. godine najviši indeks nacionalne konkurentnosti imaju Istarska (Ink=214,3), Zadarska (Ink=194,8), Karlovačka (Ink=187,4), Brodsko-posavska (Ink=168,5) i Virovitičko-podravska županija (Ink=161,1), a u posljednjih pet godina Istarska (Ink=176,7), Krapinskozagorska (Ink=162,5), Međimurska (Ink=145,8), Primorsko-goranska (Ink=142,7) i Varaždinska županija (Ink=129,5). U posljednjih pet godina najniži indeks nacionalne konkurentnosti u kategoriji srednjih škola imaju Bjelovarsko-bilogorska (Ink=20,8), Ličko-senjska (Ink=35,5) i Koprivničko-križevačka županija (Ink=36,6) (sl. 14). Rezultati natjecatelja iz pojedinih jedinica regionalne samouprave mogu se usporediti prema indeksu nacionalne uspješnosti. Taj se indeks izračunava se kao kvocijent između udjela u ostvarenom broju bodova i udjela u ukupnom broju natjecatelja, pomnožen sa 100. U kategoriji osnovnih škola najviši indeks nacionalne uspješnosti imaju natjecatelji iz Sisačko-moslavačke, Šibensko-kninske, Zagrebačke, Varaždinske i Međimurske županije, a u kategoriji srednjih škola natjecatelji iz Karlovačke, Varaždinske, Brodsko-posavske, Vukovarsko-srijemske i Krapinsko-zagorske županije. Visoku razinu postignuća na 22. Državnome natjecanju iz geografije pokazuje postotak osvojenih bodova kod osvajača prvih triju mjesta. Priznanja za osvojena prva mjesta primilo je desetoro učenika iz različitih županija: iz Grada Zagreba (5. razred osnovne škole i 4. razred srednje škole), Zagrebačke (6. razred), Sisačko-moslavačke (7. razred), Međimurske (8. razred), Primor-

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2015

Sl. 14. Indeks nacionalne konkurentnosti 2011. – 2015. godine u geografskim znanjima i vještinama učenika srednjih škola sko-goranske (1. razred), Vukovarsko-srijemske (2. razred), Osječko-baranjske i Šibensko-kninske županije (3. razred). Za osvojeno drugo mjesto dodijeljeno je deset priznanja, a učenici koji su osvojili drugo mjesto u kategoriji osnovne škole u odnosu na državne prvake ostvarili su od pola do tri boda manje, dok su u srednjoj školi razlike značajnije (od 4,5 do 10 bodova). Priznanje za osvojeno drugo mjesto primili su učenici iz Grada Zagreba (5. razred osnovne škole te 2. i 4. razred srednje škole), Osječko-baranjske (8. razred, dva priznanja), Sisačko-moslavačke (6. razred), Zagrebačke (7. razred), Brodsko-posavske (1. razred), Primorsko-goranske (3. razred) i Istarske županije (4. razred). Za osvojeno treće mjesto dodijeljeno je osam priznanja, od čega su po dva osvojili učenici iz Karlovačke županije (1. i 3. razred srednje škole) i Grada Zagreba (8. razred osnovne i 2. razred srednje škole), a po jedno učenici iz Međimurske županije (5. razred), Varaždinske (6. razred), Brodsko-posavske (7. razred) i Istarske županije (4. razred srednje škole). Ukupno je 28 natjecatelja (22 učenika i 6 učenica) iz 12 županija i Grada Zagreba primilo priznanja za osvajanje jednog od prva tri mjesta. Najveći broj priznanja osvojili su učenici iz Grada Zagreba (7 priznanja, 25 %), Osječko-baranjske (3) te Zagrebačke, Sisačko-moslavačke, Karlovačke, Primorsko-goranske, Brodsko-posavske, Istarske i Međimurske županije (po 2 priznanja). Na temelju rezultata natjecanja učenici osnovnih škola ostvaruju dodatne bodove pri upisu u srednje škole, no Državno povjerenstvo ne može utjecati na mjerila i kriterije vrednovanja tih postignuća. Na temelju ocjene o ukupnim rezultatima srednjoškolaca na državnim natjecanjima iz geografije, a posebno na temelju uočenih vrlo malih razlika u broju bodova između osvajača četvrtih i petih mjesta u odnosu na treće mjesto, Državno je povjerenstvo predložilo Vijeću Geografskog odsjeka PMF-a Sveučilišta u Zagrebu i Vijeću Odjela za geografiju Sveučilišta u Zadru

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2015

korekciju vrednovanja dodatnih postignuća na natjecanjima (izravni upis na studijske programe geografije za tri ili četiri sudjelovanja na državnim natjecanjima iz geografije u kategoriji srednjih škola kao i izravni upis na studijske programe geografije za osvajače prvih šest mjesta na državnim natjecanjima iz geografije u kategoriji srednjih škola te po 100 dodatnih bodova za svaku godinu za osvojeno od 7. mjesta nadalje na državnim natjecanjima iz geografije u kategoriji srednjih škola). Prijedlog Državnoga povjerenstva za natjecanje iz geografije usvojila su oba vijeća i navedeni se kriterij vrednovanja postignuća srednjoškolaca primjenjuje za upis na studijske programe Geografskog odsjela i Odjela za geografiju od 2015./2016. akademske godine.

Tab. 1. Ljestvica konačnog poretka na 22. državnom Natjecanju iz geografije 2015. godine 5. razred bodovi rang

ime

prezime

Ime mentora

Prezime mentora

škola

županija

test

praktični rad

ukupno

Maja

Galić

Davorka

StrmečkiStakor

OŠ Ksavera Šandora Gjalskog - Zagreb

Grad Zagreb

27,5

93,5

Ivan

Lukić

Iva

Veverec

OŠ Jelkovec

Grad Zagreb

24,5

90,5

Međimurska

Eli

Hrgović

Desanka

Bosanac

OŠ Tomaša Goričanca - Mala Subotica

Jan

Markač

Dinko

Marin

OŠ Bartula Kašića - Zadar

Zadarska

28,5

87,5

Ivan

Premuš

Damira

Marušić

OŠ Selnica

Međimurska

28,5

87,5

Tin

Salopek

Radmila

Čirko

OŠ Alojzija Stepinca

Grad Zagreb

23,5

85,5

Vid

Šušnjar

Aleksandar

Dobrinić

OŠ Pučišća

Splitskodalmatinska

Hrvoje

Pažin

Milka

Skokandić

OŠ Ante Curać-Pinjac

Dubrovačkoneretvanska

25,5

84,5

Jan

Šantel

Vera

Išek

OŠ Ljudevita Gaja - Zaprešić

Zagrebačka

Sven

Puhalo Kaštelan

Renata

Skočaj

OŠ Srdoči

Primorskogoranska

10.

Jakov

Brozović

Jasna

Višnić

OŠ Dubovac

Karlovačka

27,5

79,5

11.

Anja

Matovina

Dubravka

Vajdić

OŠ Đuro Ester

Koprivničkokriževačka

18,5

78,5

12.

Jana

Prekratić

Stjepan

Leljak

OŠ Ksavera Šandora Gjalskog - Zabok

Krapinskozagorska

27,5

77,5

13.

Lucija

Kuleš

Antonija

Kojundžić

OŠ Ivana Filipovića - Osijek

Osječkobaranjska

20,5

72,5

14.

Mateo

Đordić

Antonija

Kojundžić

OŠ Ivana Filipovića - Osijek

Osječkobaranjska

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2015

6. razred bodovi rang

ime

prezime

Ime mentora

Prezime mentora

škola

županija

test

praktični rad

ukupno

Marta

Novaković

Robert

Vrbanić

OŠ Braće Radića - Kloštar Ivanić

Zagrebačka

Mihael

Potočki

Bosiljka

Krešo

OŠ Popovača

Sisačkomoslavačka

27,5

92,5

Vedran

Cifrek

Renata

Petek Vukmanović

OŠ Novi Marof

Varaždinska

Ivona

Buljević

Ivica

Štrbac

OŠ Josip Pupačić

Splitskodalmatinska

29,5

88,5

Niko

Kaštelan

Maja

Toplek

OŠ Borovje

Grad Zagreb

Luka

Šafarić

Petra

Šinko Posel

OŠ Štrigova

Međimurska

Mihaela

Šimunić

Ana

Brunski

OŠ Slava Raškaj

Karlovačka

Jakov

Vilić

Vera

Išek

OŠ Ljudevita Gaja - Zaprešić

Zagrebačka

29,5

83,5

Paula

Suman

Lidija

Zonjić

OŠ Malešnica

Grad Zagreb

Damjan

Šarlija

Kristijan

Prugovečki

OŠ Vugrovec - Kašina

Grad Zagreb

28,5

82,5

10.

Jelena

Galović

Nikolina

Magličić Čavlović

Prva osnovna škola - Ogulin

Karlovačka

11.

Jelena

Lončar

Andreja

Jaman

OŠ Ostrog

Splitskodalmatinska

28,5

78,5

11.

Ante

Turčin

Danijela

Prokopec

OŠ Granešina

Grad Zagreb

27,5

78,5

OŠ Kneza Trpimira

Splitskodalmatinska

25,5

77,5

OŠ Bartola Kašića - Zagreb

Grad Zagreb

27,5

76,5

12.

Ana

Ivančić

Ružica

Ivanković Ciotti

13.

Eva Michela

Polovina

Nadija

Vurnek

14.

Matko

Trupinić

Ivan

Adžić

OŠ Matija Gubec - Cernik

Brodskoposavska

15.

Adrian Borna

Bašić

Antonija

Kojundžić

OŠ Ivana Filipovića - Osijek

Osječkobaranjska

15.

Lea

Gelo

Mirjana

Vasilj

OŠ Ivana Gundulića - Zagreb

Grad Zagreb

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2015

7. razred bodovi rang

ime

prezime

Ime mentora

Prezime mentora

škola

županija

test

praktični rad

ukupno

Filip

Radenić

Ivan

Jajčević

OŠ Dragutina Tadijanovića - Petrinja

Sisačkomoslavačka

Anteo

Vukasović

Ivica

Štrbac

OŠ Josip Pupačić

Splitskodalmatinska

Vedran

Mesar

Ivan

Zelenić

OŠ Ivane Brlić-Mažuranić

Zagrebačka

28,5

93,5

Patricija

Velečki

Vinko

Tokić

OŠ Vjekoslav Klaić

Brodskoposavska

Maja

Drmač

Lidija

Zonjić

OŠ Malešnica

Grad Zagreb

Ines

Maroković

Boško

Soldić

OŠ Ante Starčevića - Viljevo

Osječkobaranjska

Domagoj

Jurčević

Ksenija

Krušić

OŠ Remete

Grad Zagreb

Bernard

Faulend

Jasna

Aničić

OŠ Pavleka Miškine

Grad Zagreb

28,5

90,5

Zvonimir

Perković

Mirjana

Perić

OŠ Fausta Vrančića

Šibensko-kninska

26,5

90,5

23,5

89,5

Lucija

Pešo

Nikolina

Mandić

OŠ Mladost - Osijek

Osječkobaranjska

Lovro

Štefan

Sanja

Posavec

II. osnovna škola - Varaždin

Varaždinska

25,5

88,5

Nina

Đurić

Tina

Granić

OŠ Stjepana Ivičevića

Splitskodalmatinska

10.

Tomo

Žuti

Dubravka

Vešligaj

OŠ Stjepana Bencekovića

Grad Zagreb

Dubrovačkoneretvanska

20,5

81,5

11.

Marija

Kompar

Sanda

Blatančić

OŠ Stjepana Radića Metković

12.

Matea

Tonković

Gordana

Božić

OŠ Frana Krste Frankopana - Krk

Primorskogoranska

17,5

77,5

13.

Valerija

Ivšić

Zvonko

Perković

OŠ Vladimira Nazora - Pazin

Istarska

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2015

8. razred bodovi rang

ime

prezime

Ime mentora

Prezime mentora

škola

županija

test

praktični rad

ukupno

Tin

Hrgović

Desanka

Bosanac

OŠ Tomaša Goričanca - Mala Subotica

Međimurska

28,5

90,5

Petra

Ivanišić

Ljiljana

Štanfelj

OŠ Dobriša Cesarić - Osijek

Osječkobaranjska

28,5

89,5

Nikola

Bišćan

Mario

Pintarić

OŠ August Harambašić

Osječkobaranjska

25,5

89,5

Juraj

Ulaga

Anamarija

Končić

OŠ Matka Laginje

Grad Zagreb

Leo

Radalj

Marija

Parlov

OŠ Visoka - Split

Splitskodalmatinska

Antonio

Novak

Damira

Marušić

OŠ Selnica

Međimurska

24,5

83,5

Ante

Kuvačić

Helanda

Čović

OŠ Josip Pupačić

Splitskodalmatinska

19,5

83,5

Antonija

Milinković

Marica

Vinković

OŠ Grgura Karlovčana

Koprivničkokriževačka

23,5

82,5

Dominik

Miličević

Nikolina

Mandić

OŠ Mladost - Osijek

Osječkobaranjska

Tea

Obšivač

Ana

Kuran

OŠ Stjepana Radića Metković

Dubrovačkoneretvanska

Sunčica

Kanižaj

Antonija

Kojundžić

OŠ Ivana Filipovića - Osijek

Osječkobaranjska

27,5

79,5

10.

Ana

Batur

Ante

Šare

OŠ Zemunik

Zadarska

11.

Juraj

Županić

Tatjana

Bednjanec

OŠ Grabrik

Karlovačka

19,5

72,5

12.

Jakov

Samardžija

Sanja

Topalušić

OŠ Sesvete

Grad Zagreb

9,5

68,5

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2015

1. razred bodovi rang

ime

prezime

Ime mentora

Prezime mentora

škola

županija

test

praktični rad

ukupno

Luka

Banović

Hrvoje

Grofelnik

Gimnazija Andrije Mohorovičića - Rijeka

Primorskogoranska

Matej

Plavac

Đurđica

Eržić

Gimnazija Nova Gradiška

Brodskoposavska

25,5

85,5

Ana

Katić

Margareta

Kulaš

Gimnazija Karlovac

Karlovačka

Brodskoposavska

Mihovil

Penavić

Ivica

Blažević

Klasična gimnazija fra Marijana Lanosovića

Ilija

Srpak

Marina

Anić

Prva gimnazija - Varaždin

Varaždinska

Zadarska

25,5

74,5

Iva

Zekić

Hrvoje

Madžar

Gimnazija Franje Petrića - Zadar

Karlo

Ivanković

Marko

Bacan

SŠ Jastrebarsko

Zagrebačka

Ivana

Babić

Darko

Kanjuh

XV. gimnazija - Zagreb

Grad Zagreb

19,5

71,5

Antonio

Grgurić

Anita

Lučić

Gimnazija Velika Gorica

Zagrebačka

10.

Borna

Šimić

Ivica

Blažević

Gimnazija Matija Mesić

Brodskoposavska

11.

Matija

Pavlović

Ivan

Marjanović

SŠ Kneza Branimira Benkovac

Zadarska

18,5

67,5

12.

Iris

Jambrešić

Robert

Slunjski

Gimnazija Josip Slavenski - Čakovec

Međimurska

13.

Patricija

Gržin

Oliver

Kvasina

Gimnazija Eugena Kumičića - Opatija

Primorskogoranska

19,5

66,5

14.

Roko

Topić

Dražena

Glamuzina Perić

IV. gimnazija Marko Marulić

Splitskodalmatinska

15.

Petar

Kaselj

Antonio

Vrbatović

III. gimnazija - Split

Splitskodalmatinska

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2015

2. razred bodovi rang

ime

prezime

Ime mentora

Prezime mentora

škola

županija

test

praktični rad

ukupno

Srećko

Kajić

Zvonko

Korpar

Gimnazija Matije Antuna Reljkovića

Vukovarskosrijemska

Dorian

Vlašiček

Mladen

Crkvenčić

Gimnazija Lucijana Vranjanina

Grad Zagreb

Petar

Suman

Mladen

Crkvenčić

Gimnazija Lucijana Vranjanina

Grad Zagreb

27,5

75,5

Marija

Batur

Snježana

Čulig

Gimnazija Franje Petrića - Zadar

Zadarska

27,5

73,5

Pavao

Banić

Berislav

Rusan

XV. gimnazija - Zagreb

Grad Zagreb

27,5

72,5

Šime

Vukman

Jakša

Geić

SŠ Ivana Lucića - Trogir

Splitskodalmatinska

Robert

Hlopec

Marko

Bacan

SŠ Jastrebarsko

Zagrebačka

Mirta

Ćorić

Nidija

Meštrović

V. gimnazija - Zagreb

Grad Zagreb

Istarska

24,5

67,5

Jelena

Bratulić

Christian

Bašić

Gimnazija i strukovna škola Jurja Dobrile

10.

Mihovil

Karaula

Nataša

Vinković

Gimnazija Vukovar

Vukovarskosrijemska

11.

Renata

Vičević

Josip

Pavelić

Prva riječka hrvatska gimnazija

Primorskogoranska

23,5

59,5

12.

Mirna

Nakić

Emil

Matuša

Gimnazija Antuna Vrančića

Šibensko-kninska

17,5

45,5

Međurečan

Srednja škola Isidora Kršnjavoga Našice

Osječkobaranjska

13.

Angela

Marinović

Marina

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2015

3. razred bodovi rang

ime

prezime

Ime mentora

Prezime mentora

škola

županija

test

praktični rad

ukupno

David

Zima

Marija

Pandžić

Isusovačka klasična gimnazija

Osječkobaranjska

25,5

93,5

Ivan Branimir

Ivić

Sofka

Bilan

Gimnazija Antuna Vrančića

Šibensko-kninska

29,5

93,5

Lovre

Šušić

Maja

Matejčić

Prva sušačka hrvatska gimnazija u Rijeci

Primorskogoranska

20,5

84,5

Sven

Vorkapić

Margareta

Kulaš

Gimnazija Karlovac

Karlovačka

Grad Zagreb

Ilan

Nestić

Ana

Šterc

Gimnazija Lucijana Vranjanina

Mario

Čagalj

Dražena

Glamuzina Perić

IV. gimnazija Marko Marulić

Splitskodalmatinska

Marin

Kutnjak

Hrvoje

Drvenkar

Katolička klasična gimnazija

Virovitičkopodravska

27,5

79,5

Jure

Romić

Tatjana

Jurić

I. gimnazija - Osijek

Osječkobaranjska

Marko

Ilić

Ksenija

Šaić

SŠ Pregrada

Krapinskozagorska

23,5

78,5

Marko

Mehkek

Zvonimir

Treščec

Gimnazija Fran Galović Koprivnica

Koprivničkokriževačka

15,5

75,5

Nikolina

Potočki

Blaženka

Žmegač

SŠ Tina Ujevića - Kutina

Sisačkomoslavačka

18,5

75,5

Nikola

Mrkalj

Gordan

Begler

Gimnazija Karlovac

Karlovačka

15,5

75,5

Zadarska

10.

Iva

Knežević

Ratko

Rušev

Klasična gimnazija Ivana Pavla II.

11.

Juraj

Vladika

Nidija

Meštrović

V. gimnazija - Zagreb

Grad Zagreb

8,5

70,5

12.

Alen

Pučar

Nidija

Meštrović

V. gimnazija - Zagreb

Grad Zagreb

13.

Josip

Domazet

Ivan

Majić

Gimnazija Dr. Mate Ujevića

Splitskodalmatinska

13.

Ivan

Fuštin

Mirjana

Zadro

XV. gimnazija - Zagreb

Grad Zagreb

14.

Marija

Smolić

Ljiljana

Prpić

Gimnazija Jurja Barakovića

Zadarska

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2015

4. razred bodovi rang

ime

prezime

Ime mentora

Prezime mentora

škola

županija

test

praktični rad

ukupno

Martin

Malović

Berislav

Rusan

XV. gimnazija - Zagreb

Grad Zagreb

Fabijan

Čorak

Berislav

Rusan

XV. gimnazija - Zagreb

Grad Zagreb

Istarska

Petar

Bratulić

Christian

Bašić

Gimnazija i strukovna škola Jurja Dobrile

Dana

Sebić

Andrea

Deković

SŠ Mate Balote

Istarska

22,5

75,5

Karlo

Hercigonja

Ksenija

Šaić

SŠ Pregrada

Krapinskozagorska

Daniel

Čuturilo

Željka

Lakić-Tibanac

Gimnazija Pula

Istarska

Kristijan

Gorički

Lidija

Krušlin

XV. gimnazija - Zagreb

Grad Zagreb

19,5

70,5

Vedran

Mihal

Leo

Lavrenčič

Gimnazija Matija Mesić

Brodskoposavska

22,5

69,5

Ivan

Šišak

Sonja

Batinić

Gimnazija Sesvete

Grad Zagreb

17,5

67,5

Matteo

Poletti

Christian

Bašić

Gimnazija i strukovna škola Jurja Dobrile

Istarska

Matej

Vereš

Ana

Jukić

I. gimnazija - Osijek

Osječkobaranjska

9,5

59,5

10.

Leo

Fel

Hrvoje

Drvenkar

Katolička klasična gimnazija

Virovitičkopodravska

11.

Nikola

Pilipović

Ines

Peručić Blitvić

SŠ Petra Šegedina

Dubrovačkoneretvanska

12.

Mislav

Šutalo

Dario

Pavlović

SŠ Ban Josip Jelačić

Zagrebačka

V ,

Doc. dr. sc. užica uk predsjednica Državnoga povjerenstva za natjecanje iz geografije Fotografije snimila Suzana Ajhner Starčević,

članica Državnoga povjerenstva za natjecanje iz geografije

OBL JETNICE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2015

Godine 2015. navršilo se 90 godina života prof. Rogića, doajena hrvatske historijske i regionalne geografije. Ovome velikome životnome i radnome jubileju pridružuje se još jedan od velikoga značaja za geografsku struku Hrvatske, za koji je također zaslužan ponajviše upravo prof. Rogić: to je 60. obljetnica našeg stručno-informativnog časopisa Geografski horizont. Prof. Rogić je, naime, bio njegov osnivač 1955. godine i prvi urednik (1955.-57.). Prof. Velimir Veljko Rogić rođen je 19. travnja 1925. godine u Zagrebu, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Nakon dvogodišnjeg sudjelovanja u drugome svjetskom ratu (1943.-45.), započeo je 1946. studij geografije, etnologije i povijesti. Diplomirao je 1950. godine na Prirodoslovno-matematičkome fakultetu u Zagrebu i iste je godine izabran za asistenta na tadašnjem Geografskom zavodu. Doktorirao je 1957. godine obranom rada Velebitska primorska padina, a habilitirao 1960. radom Krk - geneza kulturnog pejzaža. Za docenta je izabran 1961., za izvanrednog profesora 1966., a za redovitog profesora 1972. godine. Odlukom Senata Sveučilišta u Zagrebu 2000. godine dodijeljeno mu je počasno zvanje professora emeritusa. Još kao mladi asistent, a potom kao doktor znanosti usavršavao se na francuskim i američkim sveučilištima. Kasnije, kao gostujući profesor predaje na brojnim europskim i američkim sveučilištima. Prof. Rogić je svoju znanstvenu i nastavnu karijeru posvetio prije svega razvoju historijske i regionalne geografije nacionalnog prostora. Zbog dotada gotovo nepostojeće tradicije povezanog regionalnog i historijskogeografskog istraživanja, njegovi znanstveni radovi kao i koncepti kolegija koje je utemeljio i razvijao imaju ključno značenje. Objavio je 168 znanstvenih i stručnih radova te nekoliko udžbenika iz geografije. Glavna su mu djela: Velebitska primorska padina (1958), Krk – osobine i postanak pejzaža (1963), Geografski koncept regije (1963), Sociogeografski aspekt dinarskog krša, kulturnog areala i brdsko-planinskog prostora (1976), Regionalna geografija Jugoslavije (1982), Dvojno značenje Zagrebačke regije (A Twofold Notion of the Zagreb Region, 1990). Osim što je napisao prve znanstveno utemeljene studije historijskogeografskog razvoja današnjeg teritorija Hrvatske, posebna je njegova zasluga i u tome što je svojim radom predstavio hrvatsku historijsku geografiju međunarodnim znanstvenim krugovima. Njegove radove obilježava i pionirska primjena pojedinih znanstvenih metoda iz područja historijske geografije. Tipičan je primjer primjena regresivne metode, kao jedne od najvažnijih znanstvenih

foto: Ivan Zagoda

90-godišnjica života dr. sc. Velimira Veljka Rogića, prof. emeritusa

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2015

metoda u području historijske geografije. Prvi znanstveni radovi prof. Rogića usmjereni su na procese geneze i evolucije kulturnih pejzaža posebno onih sjevernog hrvatskog primorja. Kao takvi, predstavljaju klasična djela onovremene jake hrvatske pejzažne škole koja se naslanja na najbolju njemačku, francusku i britansku tradiciju geografskih istraživanja unutar paradigme razvoja kulturnih pejzaža. Njegova studija o procesu oblikovanja krških pejzaža, Velebitska primorska padina, po prvi je puta u našoj literaturi dokumentirano ukazala na međuovisnost tradicionalnih struktura naseljenosti, tipa gospodarstva i fizionomije krških pejzaža. Rezultati su, naime, dokazali daleku pretpovijesnu starost procesa degradacije vegetacijskog pokrova nasuprot općeraširenih, ali zapravo neutemeljenih mišljenja o mlađem, novovjekovnom nastanku ogoljelih, kamenjarskih kulturnih pejzaža našega krša. Upravo ovakav pristup u čijoj je osnovi kauzalnost između obilježja i vrijednosti autohtone prirodne sredine i alohtonih obilježja načina života za razvoj kulturnog pejzaža, predstavlja temelj dobro poznatog Rogićevog koncepta dvojne geografske regionalizacije. Po prof. Rogiću regionalizacija nužno mora biti dvojaka, tj. osnovana na prostornoj diferencijaciji utemeljenoj na fizionomskim kriterijima (kulturni pejzaži) te nodano-funkcionalnom okupljanju različitih fizionomski homogenih cjelina (kulturnih pejzaža) u makroregionalne, regionalne i subregionalne grupacije. Geografska regionalizacija na taj način obuhvaća cjelokupnu prostornu stvarnost: vizualno prepoznatljivu fizionomiju prostora te funkcionalno-procesni sadržaj prostora. Brojne teorijsko-metodološke rasprave o geografskom regionalnom konceptu, te radovi o uvjetnohomogenoj (fizionomskoj) i nodalno-funkcionalnoj regionalizaciji bivšeg jugoslavenskog odnosno hrvatskog prostora od neprocjenjive su vrijednosti za hrvatsku geografiju, ali i za praksu u smislu prostornog planiranja i uređenja. Na Geografskom je odsjeku osim temeljnih kolegija Regionalne i Historijske geografije nacionalnog prostora, prof. Rogić predavao i veći broj drugih: Uvod u geografiju, Principi regionalizacije, Geografija gradova, Regionalna geografija Bliskog Istoka i SSSR-a. Također je bio i dugogodišnji profesor i voditelj poslijediplomskih studija na Geografskom odsjeku PMF-a, te nastavnik na multidisciplinarnom poslijediplomskom studiju prostornog uređenja na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, na više programa u Međunarodnom centru poslijediplomskih studija u Dubrovniku te na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu. Nakon umirovljenja, predavao je kao gostujući profesor na Odjelu za geografiju Sveučilišta u Zadru, te povremeno na Visokoj učiteljskoj školi u Petrinji. Kroz svoj bogati i dugogodišnji nastavni rad, bio je mentorom velikom broju mladih geografa u postupku stjecanja zvanja profesora, inženjera, magistara i doktora geografije. Prof. Rogić je obnašao brojne dužnosti na Geografskom odsjeku i u Hrvatskom geografskom društvu; bio je pročelnik Odsjeka u dva mandata, predstojnik Zavoda za geografiju i prostorno uređenje, te predsjednik Hrvatskog geografskog društva također u dva mandata. Kako je već rečeno, bio je jedan od osnivača časopisa Geografski horizont i njegov prvi urednik, te urednik Hrvatskog geografskog glasnika pune 22 godine. Za svoj je znanstveni i nastavni rad i zasluge dobio brojna priznanja i nagrade: Orden zasluga za narod, Orden za hrabrost, Orden republike, te nagrade Ivan Filipović za znanstveni i nastavni rad i Federik Grisogono za znanost. Čestitamo s veseljem našemu prof. Rogiću devedeseti rođendan sa zahvalnošću na svemu što je hrvatska geografija trajno baštinila kroz njegov dugogodišnji, neumoran rad na njezinom razvoju. Želimo profesoru i nadalje puno dobrog zdravlja, uspjeha, zadovoljstva i radosti u životu.

Prof.dr.sc. Borna Fuerst-Bjeliš

PRIKAZI GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2015

Historijska geografija Hrvatske

Nikola Glamuzina i Borna Fuerst-Bjeliš Sveučilište u Splitu, Filozofski fakultet, 2015., 304 str.

Nedavno je iz tiska izašao sveučilišni udžbenik Historijska geografija Hrvatske, autora izv. prof. dr. sc. Nikole Glamuzine i prof. dr. sc. Borne Fuerst-Bjeliš. Udžbenik, u izdanju Sveučilišta u Splitu, prije svega je namijenjen studentima geografije no svojim sadržajem uvelike može poslužiti srednjoškolskim profesorima geografije i povijesti kao i širem čitateljstvu u upoznavanju historijskogeografskih obilježja i procesa Hrvatske i susjednih zemalja od prapovijesti do današnjih dana. Udžbenik je prvi takav naslov u slobodnoj Hrvatskoj, i prvi sveobuhvatni historijskogeografski pregled Hrvatske od poznatog udžbenika Regionalna geografija Jugoslavije (knjiga 1, Prirodna osnova i historijska geografija, Školska knjiga, 1982.), autora prof. emeritusa Veljka Rogića komu su autori i posvetili ovaj udžbenik. Udžbenik je strukturiran u dvanaest poglavlja. U prvom poglavlju Historijska geografija - pojam, mjesto, metode autori daju osnovni pregled razvoja geografije kao znanosti, razlažu dihotomije (dvojnosti) u geografiji te objašnjavaju dodirne točke geografije i povijesti. Zatim daju pregled razvoja ali i nekih ideja i pristupa unutar historijske geografije poput povijesti okoliša, historijske geofizije, razvoja kulturnih pejzaža. Naposljetku daju pregled glavnih historijskogeografskih metoda i metodoloških pristupa. Drugo poglavlje Hrvatska-opće geografske značajke i oblikovanje teritorija kao uvodno daje prikaz geografskog smještaja i položaja te oblikovanja današnjih granica Hrvatske. Slijedi prikaz osnovnih geomorfoloških obilježja triju velikih reljefnih cjelina: Panonske zavale, gorskog sustava Dinarida i Jadranske zavale. Na kraju poglavlja opisana su i tri geografska areala, izdvojena na temelju klimatsko-ekoloških (vegetacija i tla) kriterija: peripanonsko-panonski, dinarski i sredozemni areal. Treće poglavlje Prapovijest: prvi složeni procesi interakcija čovjeka i okoliša bavi se prvim razdobljem značajnijeg utjecaja čovjeka na prirodnu sredinu i stvaranja prvih oblika kulturnih pejzaža. Prva dva potpoglavlja obuhvaćaju razdoblje starijeg kamenog doba, slijedi pregled razvoja prvih geografski diferenciranih zona naseljenosti u mlađem kamenom dobu. Nakon indoeuropske kolonizacije prati se razvoj prostora u metalnom dobu u kojemu se javljaju nova žarišta naseljenosti u, do tada rubnom, dinarskom planinskom prostoru kroz izgradnju fortifikacijskih naselja (gradina).

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2015

Prva značajnija organizacija prostora na teritoriju današnje Hrvatske povezuje se s antičkim razdobljem o kojemu govori četvrto poglavlje Stari vijek: prvi model prostorne organizacije i uređenja. U poglavlju je naglašen značaj starogrčke te prekretnički utjecaj starorimske civilizacije na geografski razvoj naše zemlje. To je izraženo kroz razvoj mreže gradova, sustav cesta, funkcionalnu povezanost grada i okolnog poljoprivrednog prostora (agera) te snažan administrativni sustav. Neke tragove tih procesa autori nazivaju geografskom baštinom toga razdoblja vidljivom i danas u nekim dijelovima Hrvatske. Složene historijskogeografske promjene na teritoriju današnje Hrvatske i okolnih zemalja na prijelazu iz starog u srednji vijek te u ranom srednjem vijeku prikazane su u petom poglavlju Ranosrednjovjekovna hrvatska država: organizacija prostora i oblikovanje novoga kulturnog pejzaža. Razdoblje je to propadanja rimskoga kulturnog pejzaža, slavenske kolonizacije te postanka prve hrvatske države. Prikazano je prostorno širenje hrvatske države u odnosu na okolne zemlje te unutarnja podjela na župe kao prve teritorijsko-organizacije jedinice. Na kraju poglavlja opisane su pejzažne i demografske promjene u tom razdoblju. Sljedeća dva poglavlja, Razvijeni srednji vijek: gospodarsko-politička stabilizacija, reurbanizacija i regionalna diferencijacija te Historijskogeografski razvoj susjednih zemalja u srednjem vijeku bavi se razdobljem razvijenoga srednjeg vijeka. U potpoglavljima je opisan razvoj hrvatskog teritorija, regija, gradova i prometnog sustava u tom razdoblju kao i formiranje bosanske i srpske države. Posebno je naglašen značajan utjecaj Mletačke Republike na istočnojadransku obalu. Osmo poglavlje Utjecaj osmanlijskoga širenja na historijskogeografske mijene, stabilizaciju i regres hrvatskoga teritorija bavi se turbulentnim razdobljem kasnoga srednjeg vijeka koji se u našim krajevima uglavnom poklapa s razdobljem širenja osmanlijske države i dezintegracijskim procesima u prostornom i društvenom pogledu. Polazi se od preduvjeta širenja osmanlijskoga carstva na europski kontinent te daje prikaz procesa koji su doveli do razvoja nove upravne strukture, kulturnih pejzaža, urbanih elementa ali i snažnih migracijskih kretanja na širem prostoru. Novovjekovno razdoblje osmanlijske regresije naziv je devetog poglavlja u kojemu je obrađeno razdoblje smanjivanja osmanlijske opasnosti te jačanja habsburškoga utjecaja. Vrijeme je to formiranja i nekih današnjih granica Hrvatske te uvođenja novoga geografskog elementa, kako autori nazivaju Vojnu krajinu, što je imalo dalekosežne posljedice na gospodarske i demografske značajke toga prostora. Posebno su analizirane implikacije podunavsko-sjevernojadranske prometno-gospodarske orijentacije na kulturni pejzaž Slavonije i Vojne krajine te razvoj hrvatskih krajeva pod mletačkom upravom od XV. do XVIII. stoljeća. Poglavlje Početci zakašnjele industrijske revolucije u okviru Austro-Ugarske Monarhije bavi se razdobljem od Francuske revolucije do početka Prvoga svjetskog rata. Vrijeme je to intenzivnih promjena u Europi. U hrvatskim krajevima one su se očitovale kroz političko-teritorijalne promjene uvjetovane položajem u Habsburškoj a potom Austro-Ugarskoj monarhiji, razvoj novih oblika prometa (željeznica), industrijalizaciju i snažan razvoj gradova praćenog dinamičnim demografskim procesima. Predzadnje, jedanaesto poglavlje pod nazivom Položaj i razvoj Hrvatske u sklopu južnoslavenskih državnih asocijacija bavi se razdobljem od kraja Prvoga svjetskog rata do raspada jugoslavenske federacije devedesetih godina XX. stoljeća. Obrađeni su teritorijalni, prometni, ekonomski i demografski procesi u tom razdoblju te razvoj kulturnih pejzaža, nodalno-funkcionalne i administrativne strukture. Zaključno, dvanaesto poglavlje nosi naslov Obilježja i razvojne težnje suvremene Hrvatske od početka 1990-ih godina. Prema autorima, dva ključna procesa u tom razdoblju su ratna razaranja i

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2015

okupacija uzrokovana agresijom na Hrvatsku nakon raspada Jugoslavije te gospodarska i politička tranzicija iz jednopartijskog sustava državne ekonomije u višestranački demokratski sustav tržišne ekonomije. Uz to su u potpoglavljima analizirane i promjene administrativno-političkog i urbanog sustava suvremene Hrvatske. Udžbenik je zaključen potpoglavljem o implikacijama ulaska Hrvatske u NATO i Europsku uniju. Izdavanjem sveučilišnog udžbenika Historijska geografija Hrvatske hrvatska je geografija dobila još jedno značajno udžbeničko dijelo. Uz to, ovakva izdanja važna su i za širu prezentaciju geografije kao znanosti i školskog predmeta. Nadamo se da će se recentni zamah udžbeničkih izdanja srednje generacije hrvatskih geografa nastaviti.

Ivan Čanjevac

UPUTE SURADNICIMA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2015

UPUTE SURADNICIMA Geografski horizont objavljuje stručne radove iz geografije i srodnih znanstvenih područja kao i interdisciplinarne radove. Časopis izlazi dva puta godišnje. Uredništvo prima rukopise tijekom cijele godine. U pravilu se objavljuju radovi na hrvatskom jeziku. Rukopis treba oblikovati prema izgledu objavljenih članaka u Geografskom horizontu. Članak treba napisati u najkraćem obliku što ga jasnoća izlaganja dopušta. Tekst treba biti jasan, sažet i gramatički ispravan. Uz tekst članka prilaže se i sažetak (nekoliko rečenica). Svi radovi podliježu stručnoj recenziji. Opseg rukopisa članka – računajući bilješke, literaturu, tablice, grafičke priloge – ne smije prelaziti 28 800 znakova (16 str.), od kojih na svakoj stranici 1 800 slovnih mjesta (30 redaka sa 60 slovnih mjesta u retku pri čemu se računaju i razmaci među rječima). Radovi se šalju u dva isprintana primjerka A4 formata i CD-u (program MS Word, font Times New Roman 12). Grafičke priloge (grafikone, fotografije, tablice itd.) s numeracijom valja prirediti kao posebni dokument prema standardnim načinima računalne izrade i prilagoditi širinu grafičkog priloga na 70 mm ili 140 mm u JPEG, TIFF ili PDF formatu minimalne rezolucije od 300 dpi. Grafički prilozi ne stavljaju se u tekst članka, već predviđeno mjesto za grafički prilog treba označiti rednim brojem i naslovom u izdvojenom retku. Ispod grafičkog priloga navodi se skraćenica „Sl.“, redni broj priloga prema redoslijedu u radu, te kratak, ali informativan naslov. Isto vrijedi i za tablice: u izdvojenom retku navesti redni broj, naslov i izvor tablice. Iznad tablice navodi se skraćenica „Tab.“, redni broj tablice prema redoslijedu u radu, te kratak, ali informativan naslov. Ispod tablice navodi se izvor. U slučaju preuzimanja priloga iz drugog izvora autori su sami dužni osigurati dopuštenje. Primaju se rukopisi pripremljeni sukladno uputama suradnicima Geografskog horizonta. Literatura se citira prema harvardskom sustavu. Korištena literatura citira se unutar teksta tako da se u zagradi navede prezime autora i godina izdanja; na primjer: (Stražičić, 1993) te broj stranice ukoliko se radi o citatu (Stražičić, 1993, 37). Ako rad ima dva autora, treba navesti oba, na primjer: (Turk i Mirković, 1993). U slučaju zajedničkog rada trojice ili više autora, u tekstu se navodi prezime prvog autora i skraćenica „i dr.“ za druge autore, na primjer: (Graham i dr., 2000). Ukoliko se citira više članaka jednog autora iz iste godine izdanja, tada se uz godinu navode i slova po abecednom redu (npr. 2000a, 2000b itd.). Kada se navodi više radova u kontinuitetu koristi se „;“ (Friganović, 1991; Nejašmić i Bašić, 2005). Sve reference u tekstu navode se kao i prvi put, odnosno ne koriste se oblici poput „ibid.“, „op. cit.“ i slično. Na kraju teksta prilaže se popis literature (bibliografija) poredan prema abecednom redu prezimena autora i kronološkim redom za radove istog autora. Ovdje se navode svi autori pojedine reference. U slučaju zajedničkog rada više autora, u popisu literature se ne koristi oblik „i suradnici“, nego se navode svi autori. Za mrežno dostupne radove potrebno je, nakon dostupnih osnovnih referenci (naslova, autora itd.), navesti izvor (http://) i datum učitavanja. Naziv knjige, zbornika, časopisa i publikacija piše se u kurzivu. Uredništvo, glavni i tehnički urednik pridržavaju uobičajeno pravo na sitnije izmjene teksta, tablica i način grafičke prezentacije, ali da to bitno ne utječe na sadržaj i smisao članka. Uz članak, autori su dužni dostaviti podatke o zvanju i kontakt adresu (ustanovu zaposlenja s adresom ili kućnu adresu; adresu elektroničke pošte).

UPUTE ZA CITIRANJE: Literatura članak u časopisu:

Henkel, R., 2005: Geography of Religion – Rediscovering a Subdiscipline, Hrvatski geografski glasnik 67 (1), 5-25. (Broj 67 označava godište (volumen) časopisa; (1) broj sveska unutar godišta, a 5-25 paginaciju rada u svesku.)

Lozić, S., Fuerst-Bjeliš, B., Perica, D., 2006: Quantitative-geomorphological and Environmental-historical Impact on the Ecological Soil Depth; Northwestern Croatia, Hrvatski geografski glasnik 68 (1), 7-25.

članak u zborniku radova:

Stražičić, N., 1996: Hrvatska – pomorska zemlja, u: I. hrvatski geografski kongres: geografija u funkciji razvoja Hrvatske: zbornik radova (ur. Pepeonik, Z.), Zagreb, 12. i 13. listopada 1995., Hrvatsko geografsko društvo, Zagreb, 102-114.

poglavlje u knjizi:

Klemenčić, M., 1996: Promjene upravno-teritorijalnog ustroja Hrvatske 1918-1992, u: Hrvatske županije kroz stoljeća (ur. Mirošević, F.), Školska knjiga, Zagreb, 123-148.

knjiga:

Stražičić, N., 1996: Pomorska geografija svijeta: (regionalna pomorska geografija svijeta), Školska knjiga, Zagreb. Graham, B., Ashworth, G. J., Tunbridge, J. E., 2000: A Geography of Heritage: Power, Culture & Economy, Arnold, London.

članak na internet stranici:

Faričić, J., Postoji li danas Dalmacija?, http://www.geografija.hr novosti.asp?id_novosti=202&id_ projekta=0 (29.02.2004.)

Izvori publikacije: Popis stanovništva, kućanstava i stanova 31. ožujka 2001.: stanovništvo prema spolu i starosti, po naseljima, Statistička izvješća 1167, DZS, Zagreb, 2003.

internet stranica:

Matisse’s Glossary of Internet Terms, 1994 – 2008, http://www.matisse.net/files/glossary.html (28.10.2009.) U posebnim, stalnim i povremenim rubrikama časopis objavljuje i druge priloge od znanstvenog i stručnog interesa: eseje, osvrte, recenzije, prikaze, bilješke o znanstvenim i stručnim skupovima itd. opsega do 9 000 znakova (5 str.). Takvi prilozi potpisuju se na kraju. Molimo autore da u roku od dva tjedna nakon izlaska časopisa iz tiska dostave Uredništvu časopisa bitnije tiskarske greške prema načinu objavljivanja (stranica, stupac, redak, stoji, treba) koje su se potkrale kako bi se objavile ispravke u sljedećem broju.

Uredništvo Rukopisi se upućuju na adresu:

Hrvatsko geografsko društvo, Geografski horizont, Glavni urednik, Marulićev trg 19, p.p. 595, 10000 Zagreb, Hrvatska, tel. (01) 48 95 402, tel./faks. (01) 48 95 451, e-mail: hgd@geog.pmf.hr

Želite li odsada redovito primati časopis GEOGRAFSKI HORIZONT (označite križićem kućicu) pošaljite sljedeće podatke na adresu HGD-a:

Hrvatsko geografsko društvo, Geografski horizont,

Marulićev trg 19, p.p. 595, 10000 Zagreb, Hrvatska, tel. (01) 48 95 402, tel./faks. (01) 48 95 451, ili na

e-mail: hgd@geog.pmf.hr

Kupac

.........................................................................................

Ulica i kućni broj

.........................................................................................

Broj pošte i mjesto ......................................................................................... Matični broj ......................................................................................... / Datum / Potpis / Pečat (za institucije) / : ............................................ Ukoliko želite naručiti i/ili pojedine stare brojeve Geografskog horizonta (označite križićem kućicu) popunite priloženu tablicu. Bibliografija je dostupna na portalu www.geografija.hr. Naručujem sljedeće stare brojeve Geografskog horizonta:

Broj/godište

Količina

Goran Vuković

Problemi korištenja topnimije Irske i Ujedinjenog Kraljevstva

Krunoslav Kranjec

Utjecaj suburbanizacije na preobrazbu ruralnog prostora – primjer općine Brdovec

Tomislav Jogun

Teorijska osnova modela prostorne difuzije

Marijan Biruš

Kanada (1. dio)

K A R TA G O V O R I : CIJENA: za pravne osobe 30 kn za fizičke osobe 25 kn

STJEPAN GLAVAČ (1627. – 1680.): KARTA KRALJEVINE HRVATSKE I SLAVONIJE