Četrdeset pravila ljubavi

Nakladnik HENA COM Zagreb, lipanj, 2011.

1. izdanje Za nakladnika Uzeir Husković Urednica Nermina Husković Prevoditeljica Mirna Čubranić

Naslov izvornika Elif Shafak, The Forty Rules of Love, A novel of Rumi Copyright ∂ za hrvatsko izdanje Hena com, 2011.

Copyright ∂ Elif Shafak 2010 All Rights Reserved First published in 2010 by Viking Penguin, a member of Penguin Group (USA) Inc.

Objavljivanje ove knjige potpomoglo je Ministarstvo kulture RH Sva prava pridržana. Niti jedan dio ove knjige ne može biti objavljen ili pretisnut bez prethodne suglasnosti nakladnika i vlasnika autorskih prava

2

Elif Shafak

Četrdeset pravila ljubavi Roman o Rumiju

Prevela s engleskoga Mirna Čubranić

HENA COM Zagreb, 2011.

3

4

Posvećeno Zahiru i Zeldi

Kad sam bio dijete, vidio sam Boga, vidio sam anđele; Promatrao sam tajne viših i nižih svjetova. Mislio sam da svi ljudi vide to isto. Najzad sam shvatio da ne vide...

- ŠEMS

IZ TABRIZA

ÄŒetrdeset pravila ljubavi Roman o Rumiju

Uvod

B

aciš li u vodu koja teče kamen koji držiš između prstiju, učinak možda nije lako zamijetiti. Voda će se lagano namreškati na mjestu gdje kamen udari o površinu i kamen će bućnuti, prigušen žuborom rijeke oko sebe. To je sve.

Baci kamen u jezero. Učinak neće biti samo vidljiv, već i mnogo trajniji. Kamen će poremetiti vodu koja miruje. Na mjestu gdje kamen udari o vodu, nastat će krug i u času će se taj krug umnogostručiti u drugi, i treći. Ubrzo će se mreškanje izazvano jednim tihim bućkajem proširiti dok se ne bude moglo osjetiti posvuda uzduž zrcalne površine vode. Tek kad stignu do obale, krugovi će se prestati umnogostručavati i iščeznuti.

Ako kamen pogodi rijeku, rijeka će se prema njemu ponijeti kao prema još jednom komešanju u svom ionako burnom toku. Ništa neobično. Ništa nesavladivo.

Međutim, ako kamen pogodi jezero, jezero više nikad neće biti isto. Život Elle Rubinstein četrdeset je godina bio voda koja miruje - predvidljivog slijeda navika, potreba i preferenci. Iako je u mnogočemu bio monoton i običan, ona ga nije smatrala zamornim. Tijekom zadnjih dvadeset godina, svaka njezina želja, svaka osoba s kojom se sprijateljila i svaka odluka koju 11

ELIF SHAFAK

je donijela filtrirala se kroz njezin brak. Njezin suprug, David, bio je uspješan zubar koji je naporno radio i zarađivao mnogo novca. Ona je oduvijek znala da njih dvoje nisu povezani ni na kakvoj dubljoj razini, ali emotivna povezanost ne mora biti prioritet na popisu bračnoga para, mislila je, posebice ako su muškarac i žena tako dugo u braku. U braku postoje važnije stvari nego što su strast i ljubav, na primjer razumijevanje, privrženost, suosjećajnost i ono Bogu najsličnije djelo koje čovjek može izvesti, opraštanje. Ljubav je sporedna svemu ovome.

Odnosno, sporedna je ako ne živiš u romanima ili romantičnim filmovima u kojima su glavni likovi uvijek veći od života, a njihova ljubav jednostavno legendarna.

Na vrhu Ellinog popisa prioriteta bila su njezina djeca. Imali su prekrasnu kćerku koja je pohađala koledž, Jeannette, i blizance tinejdžere, Orly i Avija. Uz to su imali i dvanaestgodišnjeg zlatnog retrivera, Spirita, koji je bio Ellin suputnik na jutarnjim šetnjama i najvedrije društvo još otkad je bio štene.

Sad je bio star, predebeo, posve gluh i gotovo slijep; Spiritovo vrijeme bližilo se kraju, no Ella je radije mislila da će živjeti vječno. Ali, ona je bila takva. Nikad se nije suočila sa smrću bilo čega, bila to navika, faza ili brak, čak i kad se svršetak nalazio tik ispred njezinog nosa, jasan i neizbježan.

Rubinsteinovi su živjeli u Northamptonu, Massachusetts, u prostranoj viktorijanskoj kući koju je trebalo ponešto obnoviti, ali je svejedno još uvijek bila velebna, s pet spavaćih soba, tri kupaonice, sjajnim podovima od tvrdog drveta, garažom za tri automobila, francuskim vratima i, najbolje od svega, jacuzzijem na otvorenom. Imali su životno osiguranje, automobilsko osiguranje, mirovinski plan, plan štednje za koledž, zajedničke bankovne račune, i uz kuću u kojoj su živjeli, dva prestižna stana: jedan u Bostonu, i drugi na Rhode Islandu. Ona i David marljivo su radili za sve to. Velika kuća s otmjenim pokućstvom i mirisom domaće pite u zraku možda se nekim ljudima čini klišejom, ali za njih je bila slika idealnog života. Svoj su brak izgradili oko te zajedničke vizije i ostvarili većinu, ako ne i sve svoje snove.

12

ČETRDESET PRAVILA LJUBAVI

Na njihovo zadnje Valentinovo, suprug joj je darovao privjesak od dijamanta u obliku srca, uz čestitku na kojoj je pisalo: Mojoj dragoj Elli, Ženi nenapadnog ponašanja, velikodušnog srca i svetačke strpljivosti. Hvala ti što me prihvaćaš ovakvog kakav jesam.

Hvala ti što si moja supruga.

Tvoj David

Ella to Davidu nikad nije priznala, ali čitajući njegovu poruku, osjećala se kao da čita osmrtnicu. To će o meni napisati kad umrem, pomislila je. I budu li iskreni, mogli bi dodati i ovo: Sagradivši sav svoj život oko supruga i djece, Elli je nedostajala svaka tehnika preživljavanja koja bi joj pomogla da se sama suoči sa životnim nedaćama. Nije bila od onih ljudi koji bi odbacili oprez. Za nju je i promjena vrste kave koju je svakodnevno pila bila velik napor.

Zbog svega toga nitko, uključujući Ellu, nije mogao objasniti što se događa kad je ujesen godine 2008., nakon dvadeset godina braka, zatražila razvod.

Ali postojao je razlog: ljubav.

Nisu živjeli u istome gradu. Nisu živjeli čak ni na istome kontinentu. Njih dvoje nisu bili samo miljama daleko jedno od drugoga, nego su se razlikovali kao dan i noć. Njihovi načini života toliko su bili različiti da im se činilo nemogućim podnijeti nazočnost ovog drugog, a kamoli zaljubiti se. Ali to se svejedno dogodilo. I dogodilo se brzo, tako brzo da Ella nije imala vremena shvatiti što se zbiva i biti smotrena, ako čovjek ikad može biti smotren kad je riječ o ljubavi.

Ljubav je Elli došla tako nenadano i osorno kao kamen koji je najednom, niotkuda, zavitlan u mirnu baruštinu njezinoga života.

13

Ella NORTHAMPTON, 17. SVIBNJA 2008.

B

lago su cvrkutale ptičice ispred prozora njezine kuhinje tog mekog proljetnog dana.Kasnije je Ella odvrtjela taj prizor u mislima toliko mnogo puta da joj se, umjesto djelićem prošlosti, činio trajnim trenutkom koji se i nadalje zbiva negdje u svemiru.

Sjedili su za stolom, za kasnim obiteljskim ručkom u nedjeljno poslijepodne. Njezin je suprug punio svoj tanjur pohanim pilećim batacima, svojom omiljenom hranom. Avi je lupkao vilicom i nožem kao bubnjarskim štapovima, dok je njegova sestra blizanka, Orly, pokušavala izračunati koliko zalogaja kojeg jela može pojesti a da ne upropasti svoju dijetu od 650 kalorija dnevno. Jeannette, koja je bila brucošica na obližnjem koledžu Mount Holyoke, djelovala je izgubljena u vlastitim mislima dok je mazala meki sir na novu krišku kruha. Za stolom je sjedila i teta Esther, koja je svratila donijeti jedan od svojih čuvenih mramornih kolača i potom ostala na ručku. Ella je nakon ručka imala mnogo posla, ali još nije bila spremna ustati od stola. U zadnje vrijeme nisu često objedovali zajedno te je ovaj ručak smatrala zlatnom prilikom da se svi ponovno povežu.

15

ELIF SHAFAK

“Esther, je li ti Ella rekla dobre vijesti?” najednom je upitao David. “Dobila je sjajan posao.”

Iako je Ella diplomirala s odličnom ocjenom englesku književnost i voljela fikciju, nakon koledža nije učinila baš mnogo toga glede svoje karijere, osim što je uređivala kratke članke za ženske časopise, posjećivala nekoliko knjižnih klubova i povremeno pisala recenzije knjiga za lokalne novine. To je bilo sve. Nekoć je težila za tim da postane istaknuta književna kritičarka, ali je zatim jednostavno prihvatila činjenicu da ju je život odnio drugdje i pretvorio je u marljivu kućanicu s troje djece i beskonačnim obiteljskim odgovornostima.

Nije se žalila. Biti majka, supruga, šetačica psa i domaćica držalo ju je dovoljno zaposlenom. Nije morala biti i hraniteljica obitelji povrh svega toga. Iako nijedna od njezinih prijateljica feministkinja sa Smith Collegea nije odobravala njezin odabir, ona je bila zadovoljna položajem majke-kućanice i zahvalna što suprug i ona to sebi mogu priuštiti. Osim toga, nikad je nije napustila strast prema knjigama i još se uvijek smatrala nezasitnom čitateljicom.

Prije nekoliko godina, situacija se počela mijenjati. Djeca su rasla i jasno joj dala do znanja da im više nije potrebna kao ranije. Shvativši da ima previše slobodnog vremena i nikoga s kime bi to vrijeme provela, Ella je razmislila o tome da potraži posao. David je to podržao, ali iako su stalno razgovarali o tome, Ella bi rijetko iskoristila prilike koje bi joj se ukazale, a kad bi to učinila, potencijalni poslodavci uvijek bi tražili nekog mlađeg ili iskusnijeg. U strahu da će uvijek iznova biti odbijena, jednostavno je odustala od te teme.

Međutim, u svibnju 2008. godine, neočekivano su nestale prepreke koje su je svih prijašnjih godina priječile da dobije posao. Dva tjedna prije svog četrdesetog rođendana, našla se u jednoj književnoj agenciji sa sjedištem u Bostonu. Posao joj je pronašao suprug preko nekog svog klijenta - ili možda preko neke svoje ljubavnice.

“Oh, nije to nikakva velika stvar”, sad se požurila objasniti Ella. “Samo honorarno čitam za jednog književnog agenta.”

16

ČETRDESET PRAVILA LJUBAVI

Ali David kao da je odlučio ne dopustiti joj da potcjenjuje svoj novi posao. “Hajde, reci im da je riječ o poznatoj agenciji”, poticao ju je, gurkao je laktom, a kad mu je odbila udovoljiti, zdušno se suglasio sâm sa sobom. “To je prestižna agencija, Esther. Da samo vidiš ostale suradnike! Djevojke i momci netom s najboljih koledža. Ella je jedina koja se vraća na posao nakon što je godinama bila kućanica. Nije li prava?”

Ella se pitala ne osjeća li njezin suprug, negdje u dubini duše, krivnju zato što ju je udaljio od karijere ili zato što je vara - to su bila jedina dva objašnjenja koja su joj pala na pamet, a koja bi objasnila zašto sad pretjeruje u oduševljenju.

I nadalje s osmijehom, David je zaključio, “To ja zovem petljom. Svi smo veoma ponosni na nju.”

“Prava je nagrada. Uvijek je bila”, rekla je teta Esther tako sentimentalnim glasom da je zvučalo kao da je Ella ustala od stola i zauvijek ih napustila.

Svi su je promatrali s ljubavlju. Čak ni Avi nije izrekao nikakvu ciničnu primjedbu, a Orly je za promjenu djelovala kao da mari za nešto drugo osim svog izgleda. Ella se primorala cijeniti taj trenutak ljubaznosti, ali osjećala je strašnu iscrpljenost kakvu nikad ranije nije osjetila. U sebi se molila da netko promijeni temu.

Mora da je Jeannette, njezina starija kćerka, čula tu molitvu jer se najednom ubacila u razgovor. “I ja imam dobre vijesti.”

Sve su se glave okrenule prema njoj, lica blistavih od iščekivanja.

“Scott i ja smo se odlučili vjenčati”, objavila je Jeannette. “Oh, znam što ćete vi reći! Da još nismo završili koledž i sve to, ali morate shvatiti, oboje se osjećamo spremni za sljedeći veliki korak.”

Na kuhinjski stol spustila se nelagodna tišina, a toplina koja ih je obavijala još trenutak ranije sad je isparila. Orly i Avi izmijenili su tupe poglede, a teta Esther se sledila, dlana čvrsto ovijenog oko čaše soka od jabuke. David je odložio vilicu kao da više nema teka i zaškiljio prema Jeannette svojim svjetlosmeđim očima okruženim izrazitim borama od smješkanja.

17

ELIF SHAFAK

Međutim, u ovom trenutku bio je sve drugo osim nasmiješen.

Namrgođeno je napućio usta, kao da je upravo progutao gutljaj octa.

“Super! Očekivala sam da ćete podijeliti sa mnom moju sreću, ali me je umjesto toga dočekala ova hladnoća”, zacvilila je Jeannette.

“Upravo si rekla da se udaješ”, podsjetio ju je David, kao da Jeannette ne zna što je bila rekla i treba je izvijestiti o tome.

“Tata, znam da se to čini pomalo preuranjenim, ali Scott me je neki dan zaprosio i ja sam već pristala.”

“Ali, zašto?” upitala je Ella.

Po načinu na koji ju je Jeannette pogledala, Ella je zaključila da to nije bilo pitanje koje je njezina kćerka očekivala. Radije bi da ju je upitala “Kad?” ili “Kako?” U oba slučaja, to bi značilo da može početi kupovati vjenčanicu. Pitanje “Zašto?” bilo je nešto posve drugo i u cijelosti je uhvatilo nespremnu.

“Valjda zato što ga volim.” Jeannettin ton glasa bio je pomalo snishodljiv.

“Dušo, željela sam reći, čemu takva žurba?” nije odustajala Ella. “Da nisi možda trudna?”

Teta Esther trznula se na svom stolcu, strogog izraza lica, vidljivo zabrinuta. Izvadila je iz džepa tabletu protiv želučane kiseline i počela je žvakati.

“Postat ću ujak”, zahihotao se Avi. Ella je uhvatila Jeannettinu ruku i nježno je stisnula. “Uvijek nam možeš reći istinu. Znaš to, zar ne? Bit ćemo uz tebe bez obzira na sve.”

“Mama, hoćeš li, molim te, prestati s time?” prasnula je Jeannette izvukavši ruku. “Ovo nema nikakve veze s trudnoćom.

Neugodno mi je zbog tebe.”

“Samo sam pokušala pomoći”, mirno je odgovorila Ella, pri čemu je mirnoća bila stanje koje joj je u zadnje vrijeme postajalo sve teže postići.

“Misliš, time što me vrijeđaš. Izgleda da je jedini način na koji možeš zamisliti Scotta i mene u braku taj da sam ja napumpana! Da li ti ikad padne na pamet da se ja možda, samo 18

ČETRDESET PRAVILA LJUBAVI

možda, želim udati za tog tipa zato što ga volim? Hodamo već osam mjeseci.”

Ta je izjava izazvala Ellinu ironiju. “O, da, kao da se karakter muškarca može upoznati za osam mjeseci! Tvoj otac i ja smo u braku gotovo dvadeset godina, a čak ni mi ne možemo tvrditi da znamo sve jedno o drugome. Osam mjeseci u jednoj vezi nije ništa!”

“Bogu je trebalo samo šest dana da stvori cijeli svemir”, izjavio je Avi s osmijehom od uha do uha, ali su ga hladni pogledi sviju za stolom primorali natrag na šutnju.

Osjećajući da napetost sve više raste, umiješao se David, očiju prikovanih za svoju stariju kćerku i čela namrštenog od razmišljanja. “Dušo, tvoja mama pokušava reći da je hodanje jedno, a brak nešto posve drugo.”

“Ali, tata, zar ste mislili da ćemo mi zauvijek hodati?” upitala je Jeannette.

Ella je duboko udahnula i rekla: “Da budem posve iskrena, očekivali smo da ćeš naći nekog boljeg. Premlada si za ozbiljnu vezu.”

“Znaš što ja mislim, mama?” upitala je Jeannette glasom tako bezizražajnim da je bio neprepoznatljiv. “Mislim da svoje vlastite strahove projiciraš na mene. Ali samo zato što si se ti udala tako mlada i rodila kad si bila mojih godina, ne znači da ću ja ponoviti istu pogrešku.”

Ella se zacrvenjela kao karmin, kao da je dobila šamar. Iz dubine svoga bića sjećala se teške trudnoće koja je rezultirala Jeannettinim preuranjenim rođenjem. Kao beba i malo dijete, njezina je kćerka iz nje iscrpila svu energiju i zato je čekala šest godina prije nego što je ponovno zatrudnjela.

“Dušo, bili smo sretni zbog tebe kad si prohodala sa Scottom”, oprezno je rekao David, isprobavajući drugačiju strategiju.

“On je drag momak. Ali tko zna što ćeš misliti kad diplomiraš?

Stvari bi tad mogle biti posve drugačije.”

Jeannette je jedva primjetno kimnula glavom, što je značilo tek malo više od hinjene privole. Zatim je rekla: “Je li ovo zato što Scott nije Židov?”

19

ELIF SHAFAK

David je zakolutao očima u nevjerici. Oduvijek se ponosio time da je slobodouman i obrazovan otac koji u kući izbjegava negativne primjedbe glede rase, vjere ili spola.

Međutim, Jeannette je djelovala nepopustljiva. Okrenula se prema majci i upitala: “Možeš li me gledati u oči i reći da bi i nadalje imala iste zamjerke da je Scott mladi Židov po imenu Aaron?”

Jeannettin glas bockao je ogorčenošću i sarkazmom i Ella se pobojala da još toga navire u njezinoj kćerki.

“Dušo, bit ću posve iskrena s tobom, makar ti se to ne svidjelo. Znam kako je divno biti mlad i zaljubljen. Vjeruj mi, znam.

Ali udati se za nekog iz druge sredine velik je rizik. A mi kao tvoji roditelji želimo biti sigurni da činiš pravu stvar.”

“A kako vi znate da je vaša prava stvar prava stvar za mene?”

To je pitanje malo pokolebalo Ellu. Uzdahnula je i protrljala čelo, kao da je na rubu migrene.

“Mama, ja ga volim. Znači li ti to išta? Sjećaš li se odnekud te riječi? Od njega mi srce brže zakuca. Ne mogu živjeti bez njega.”

Ella je čula vlastito smijuljenje. Nije joj bila nakana podsmjehivati se osjećajima svoje kćerke, ni najmanje, ali njezin je smijeh vjerojatno tako zvučao. Iz nekih njoj nepoznatih razloga, osjećala je ogromnu nervozu. I prije je imala sukobe s Jeannette, na stotine njih, ali danas joj se činilo kao da se svađa s nečim drugim, nećim većim.

“Mama, jesi li ti ikad bila zaljubljena?” odvratila je Jeannette, a u glas joj se uvukla natruha prezira.

“Daj, molim te, prestani! Prestani sanjariti i budi realna! Tako si...” Elline su oči poletjele prema prozoru, u potrazi za nekom dramatičnom riječi, dok najzad nije smislila “... romantična!” “Što je loše u tome da sam romantična?” upitala je Jeannette i zvučala uvrijeđeno.

Doista, što je loše u tome da je netko romantičan? upitala se Ella. Otkad nju romantika toliko živcira? Nesposobna odgovoriti na pitanje koje ju je izjedalo na rubovima uma, svejedno je nastavila. “Daj, dušo. U kojem ti to stoljeću živiš? Utuvi si 20