Nakladnik HENA COM Zagreb, svibanj 2016. 1. izdanje Za nakladnika: Uzeir Husković Urednica: Nermina Husković Lektura: Marina Negotić Prevoditeljica: Sanja Milićević Armada Dizajn naslovnice: Jasna Goreta Oblikovanje teksta: Jasna Goreta Naslov izvornika Anton Baláž, LEN JEDNA JAR Copyright © 2013 by Anton Baláž Copyright © za hrvatsko izdanje Hena com, 2016. Copyright © za prijevod Sanja Milićević Armada i Hena com, 2016. Sva prava pridržana. Niti jedan dio ove knjige ne može biti objavljen ili pretisnut bez prethodne suglasnosti nakladnika i vlasnika autorskih prava.
Objavljivanje ove knjige potpomogla je SLOLIA, Committee the Centre for information on Literature in Bratislava, Slovakia
Anton Baláž
Samo jedno proljeće
Prevela sa slovačkog Sanja Milićević Armada
Hena com
1. Visoki mladić u teškim gojzericama i talijanskom šuškavcu žuri kroz Horský park. To je Štefan Jašík, nedavno je diplomirao filmsku režiju i sljedbenik je cinéma véritéa. Uz uho pritišće mali tranzistor. Iz njega se čuju uzvici i šumovi slični zvučnoj kulisi reportaže o proslavi Prvoga svibnja. Kad se uzvici pojačaju i čuje se pljesak, Jašík još ubrza korak. Uskoro ugleda prve osvijetljene prozore studentskoga doma. U studiju studentskoga doma na malome prijenosnom gramofonu, svira popularna ljubavna pjesma Ugasite lam pione. Voditeljica u studiju je stroga članica domskog vijeća Pelageja Nilovna. Gusta kosa stegnuta joj je u punđu, a njezino je bujno tijelo zarobljeno u sivom kostimu. Pelageja u ruci već drži novu ploču i upravo namješta mikrofon kad se naglo otvore vrata. Zadihan, s upaljenim tranzistorom u ruci, na vratima stoji Štefan Jašík. Bez riječi priđe gramofonu i odlučnim ga pokretom ugasi. Pelageja skoči sa stolca. – Što to izvodiš? 5
Anton Baláž
– Došao je kraj vašem lampionskom mraku, Pelageja Nilovna – dramatično objavi Jašík. – Upravo su bacili kroz prozor onog starog dogmatičara Novotnog. Došao je kraj njegovu blebetanju... Organi su važni, drug’vi i drugar’ce... – i Jašík počne imitirati poznatu pozu Novotnog s rukama prekriženima iznad međunožja. Pelageja šokirano bulji u Jašíka. – Slušaj! – Jašík pojača zvuk na tranzistoru i gurne ga Pelageji pred lice. Iz tranzistora se čuje: “Poštovani slušatelji, javljamo se s trećeg dvorišta Praškoga dvorca i...” – Brzo uključi mikrofon – uzbuđeno prošapće Jašík. – Svi to moraju čuti. Svi... No Pelageja kao da je paralizirana. Jašík je odgurne i sam uključi mikrofon. Uza sve glasnije zvukove iz Praškog dvorca, Pelageja samo tiho i nesretno šapne: – Prvo smo trebali sazvati domsko vijeće! Jašík se samo počne demonski smijati. Njegov smijeh zatekne kolege s kojima dijeli sobu u domu, Daniela Fantu, studenta znanstvenog komunizma i Pala Paliča, studenta francuskog i najčešće neobjavljivanog pjesnika mlade generacije, na vratima domske društvene prostorije. Ondje već ispod zvučnika, zabačenih glava i s iznenađenjem, ali i ushićenjem na licima, stoje svi koji su se upravo našli u prostoriji. Zvučnik visi u blizini portreta predsjednika Novotnog i iz njega se čuje uzbuđeni glas reportera: “Od trenutka kad se Pragom proširila vijest da je predsjednik Antonín Novotný odstupio s funkcije, na tre ćem dvorištu Praškoga dvorca počela se spontano okupljati 6
Samo jedno proljeće
masa građana . Zajedno s njima očekujemo dolazak naših partijskih i vladinih funkcionara i...” Na radiju se čuju žamor glasova i pljesak. “Živio Dub ček! Slava Dubčeku!” Uzbuđeni glas reportera nastavlja: “Da, poštovani sluša telji, to je on, to je naš drug Dubček! Smješka se, pozdravlja se s građanima, prima buket ruža od dviju djevojaka, dje vojke ga grle i ljube, i drug Dubček grli njih i... to je nevjero jatno, poštovani slušatelji, i ostali drugovi iz predsjedništva partije spontano se smješkaju, primaju cvijeće i uvjeravaju građane da će se proces preporoda sad nastaviti brže i svi će se ujediniti oko druga Dubčeka...” Reporterove rečenice prekidaju uzvici: “Uz vas smo! Budite i vi uz nas!” Pojedinačni uzvici pretvaraju se u masovno skandiranje koje proguta reporterov glas. U društvenoj prostoriji svi još neko vrijeme stoje s licima okrenutima prema zvučniku. Zatim jedna od studentica, koja u ruci drži otvorena skripta, ganuto poviče: – I mi smo uz tebe, druže Dubček! – Sad bi trebali pustiti neku staru revolucionarnu pjesmu, recimo Tko za istinu gori – ozbiljno joj se pridruži druga studentica. Daniel, koji još uvijek stoji na vratima, ironično primijeti: – Dubčekova omiljena je ona narodna Ne vješajte me na hrast... Student s čegevarovskom bradom i u izblijedjeloj vojnoj košulji šaljivim mu tonom uzvrati: – Ta će brzo doći na red. Kad se revolucionari počnu svađati, otkucavati jedan drugoga i – onda i vješati... 7
Anton Baláž
Svi su nakratko šokirani zbog njegovih riječi. Studentica sa skriptima u ruci bojažljivo napomene: – Ali nekakva je pjesma ipak potrebna. Daniel ne može odoljeti još jednoj zlobnoj primjedbi: – Pelageja će to srediti. Pustit će Internacionalu. Prije nego što okupljeni stanovnici doma stignu reagirati na njegove riječi, iz zvučnika se čuje uzdrhtali Pelagejin glas: – Dragi kolege i sustanari, u ovome povijesnom trenutku, kad počinje veliki preporodni proces, svi osjećamo potrebu da svoje osjećaje popratimo pjesmom. To će biti... – Ne Internacionala! – čuje se zborski, usrdan uzvik. Uzvik kao da je trenutačno stigao do radijskog studija, koji nije previše udaljen od društvene prostorije, jer se čuje glas Štefana Jašíka: – Ovaj put to neće biti Internacionala, naravno! Pjesma koju ćemo vam pustiti neka postane naš novi manifest. Neka oslobodi ne samo naš duh nego i naše tijelo. To je pjesma koju smo dosad mogli samo potajno slušati, to je... Je t’aime! Poslušajte! Ploča, oštećena od sviranja na nekvalitetnim gramofonima, glasno zapucketa, zatim se društvenom prostorijom prošire prvi erotski uzdasi Jane Birkin. To što su revolucionarne zvukove Internacionale zamijenili erotski uzdasi tako je šokiralo domsku zajednicu da su se na trenutak svi ukočili i samo u nevjerici zabacili glave ispod zvučnika. No uzdasi se nastavljaju, više nikad – kako svi u tome trenutku vjeruju – neće moći biti zaustavljeni, uskoro se čuje spontani pljesak, a nekoliko studentica hrabro se počne njihati u laganom, izazovnom ritmu. 8
Samo jedno proljeće
Daniel i Palič i dalje stoje na vratima društvene prostorije. Daniel zadivljeno kaže: – Nešto tako sjajno mogao je smisliti samo Jašík. Dođi, Pale, pridružit ćemo se. Palič odmahne glavom. – Moram ići spavati. Ujutro će u Tuzexu dobiti austrijske kose – i najčešće neobjavljivani pjesnik svoje generacije zijevne i hladnokrvno napusti društvenu prostoriju. Glupan! – ljutito pomisli Daniel i odluči pričekati Jašíka. Sljedbenik cinéma véritéa u domskom studiju još uvijek s užitkom sluša Jane Birkin i njezin erotski hit Je t’aime. Na Pelagejinu se licu umjesto uzbuđenja očitava tjeskoba. Kći ruskoga emigranta, koji je u Pragu herojski poginuo na barikadama i tako svojoj Péluški osigurao nenadmašno političko zaleđe za napredovanje, stoji ispred prijenosnog gramofona s pločom, tijelo joj je ukočeno, a ruke drži grčevito stisnute uz bokove. – To je bila zabranjena pjesma. Prvo smo trebali sazvati domsko vijeće – nakon nekog vremena ponovi tihim glasom. Jašík, koji se lagano naslonio na radijski pult, sasvim je opušten. Kratko pogleda u Pelageju i zatim odlučno izjavi: – Odsada nitko neće odlučivati o tome što ćemo emitirati. To zaboravi. A zaboravi i to da si bila Pelageja Nilovna. Pelageja zapanjeno pogleda u njega. – Kako... kako to misliš, Štefane? – Ovako! – i Jašík priđe Pelageji, raspusti čvrsti čvor njezine kose i rastrese je tako da joj padne na ramena, 9
Anton Baláž
raskopča dva gornja gumba na asketskoj bluzi, iskusnim je pokretom rastvori, rukama prijeđe po Pelagejinim bokovima i malo podigne njezinu sivu suknju. Pelageja kao da je zbog njegovih odlučnih dodira cijelo vrijeme u šoku. Jašík se napokon prestane poigravati njezinim tijelom, odmakne se u stranu i promotri njezinu, poput kipa nepomičnu figuru. Zadovoljan je svojim režijskim postupkom. – Odsada ćeš se predstavljati kao Peggy N. A ako poslušaš moje savjete, učinit ću te slavnom! Jašík to izjavi odlučno i uvjerljivo. S pulta pokupi svoj tranzistor i napusti studio. Pelageja neko vrijeme gleda u zatvorena vrata, zatim krene prema malome zrcalu na zidu. Zagleda se u svoj izmijenjeni lik. Neodlučno se osmjehne. Oprezne dodirne rastvorenu bluzu. Počinje se sama sebi sviđati. Šapne: – Peggy... Peggy N... – i ne zna treba li se nasmijati ili rasplakati. Daniel još uvijek neodlučno stoji na vratima društvene prostorije, u kojoj su ustrajni erotski uzdasi pjevačice koja stalno ponavlja “Volim te, volim te...” izmijenili atmosferu u domskoj zajednici. Napokon dođe Jašík, čija je filmaška mašta uvijek poput rijeke koja samo što se nije izlila. Prijateljski udari Daniela po leđima i s vragolastim osmijehom upita: – I, stari, jesam li dobro odradio start? I Daniel se osmjehne i uzvrati Jašíku udarcem. – Dobro, budalo! Mogla bi to na kraju ispasti prava revolucija. – Ili barem pravi happening. Pogledaj! 10
Samo jedno proljeće
Domska se zajednica u međuvremenu podijelila u parove koji su počeli erotski ples. – To je to! Pravi cinéma vérité! Šteta što kod sebe nemam ručnu kameru – Jašík prstima napravi filmski “kadar” i počne tražiti neki zanimljiv filmski prizor.
11
2. Klasičnu filmsku kameru Štefan Jašík ima kod sebe sljedećeg jutra, kad u velikome vojnome šatoru kao pomoćni redatelj priprema važan erotski prizor povijesnog filma Generalov uvjet. Austrijskog generala Windischgrätza glumi poznati i priznati glumac, a njegovu filmsku ljubavnicu Jašíkova ljubavnica u stvarnosti, Renáta. Posljednju je godinu na praškoj filmskoj akademiji Jašík završio izvanredno, studiranje mu se produžilo za još jedan semestar, ali u filmskom studiju Koliba su ga na temelju njegova diplomskog filma MI dolazimo! uvrstili među perspektivne filmske talente, primili ga kao stalnog zaposlenika filmskog studija, a poznanstvo s ravnateljem fakultetskih domova, koji je također bio iz Liptova kao i on, omogućilo mu je da se privremeno smjesti u domu u Horskom parku. U domskom je studiju upoznao Renátu, studenticu glume na bratislavskoj akademiji. Prvo ga je očarala svojim dugim nogama u najkraćoj minisuknji koju je mogla obući a da ne bude otpužena zbog nemorala, a kad je i nju 12
Samo jedno proljeće
prvi put skinula pred njim, omogućila mu je da se uvjeri kako je prava plavuša na svim dijelovima svoga tijela. Veselila se zbog njegova otkrića, predala mu se sa strašću koja, nadao se, nije bila glumljena. Vrlo brzo su se njihovi odvojeni Ja i Ti stopili u zajedničko, sudbinsko Mi, doduše, ne baš na veliku sreću Renine cimerice Pelageje Nilovne, koja je zbog toga bila prisiljena provoditi mnogo vremena u domskom studiju. Kao Peggy N., barem će uživati u tome, pomislio je Jašík i Renáti uputio osmijeh. No ona mu nije uzvratila, upravo se uživjela u ulogu filmske ljubavnice, u kostimu kurtizane leži na generalovu poljskom krevetu i iskušava zavodničku pozu. Njezin glumački partner u međuvremenu nervozno lista filmski scenarij i u njemu traži odgovarajući prizor. Jašík mu priđe i nesebično došapne: – To je prizor broj sedamdeset, gospodine. GENERAL RAZOTKRIVA GOLOTINJU SVOJE LJUBAVNICE. – Aha, evo ga. Hvala, druže asistente. Glumac pogledom preleti preko prizora. Pogleda u Jašíka. – To razotkrivanje će, nadam se, biti samo naznačeno. – Odluka je na redatelju. Prema scenariju se radi o pravome razotkrivanju. I to prilično grubome, gospodine! – Ali zašto? – Jer se general Windischgrätz grubo odnosio prema ustanicima na praškim barikadama, a jednako tako i prema slovačkim dobrovoljcima, premda su se oni borili za cara i njegovu obitelj. Doduše, nakon gušenja revolucije, 13
Anton Baláž
dobrovoljci se više nisu uklapali u carevu igru moći. Namjera i idejni cilj autora scenarija bio je pokazati gledateljima da se general jednako grubo ponaša i u svojem intimnom životu. Sigurno i vi to tako doživljavate. – Svakako, svakako – reagira zatečeni glumac. – Ali... znate, ja sam ugledan glumac... publika me zavoljela u ulogama pozitivaca i... Jašík slegne ramenima. – Trebalo bi mijenjati scenarij. A to se nitko neće usuditi. Scenarij su procijenile dvije produkcijske skupine, odobrile su ga četiri stručne komisije, odobrilo ga je i partijsko vodstvo. Tako da bi netko sad trebao skupiti hrabrost i prekršiti ono što su odobrili svi organi! Pogledajte Novotnog, on je to ignorirao i kako je završio? Jašík izazovno pogleda u uglednog glumca. On shvati što mu mladi filmaš želi reći svojim pogledom. – Da, da, razumijem, mladiću... Ali u umjetnosti nije sve samo stvar političkog kalkuliranja, pa ni puke hrabrosti. A događaji ovih dana pokazuju da će doći do inflacije hrabrosti... na štetu razuma. No zasad ćemo ostati pri onome što određuje scenarij. Bit ću onda grub prema svojoj ljubavnici. Obojica pogledaju prema objektu na kojemu će glumac demonstrirati historijsku grubost austrougarskog c.k. generala. Renáta na poljskom krevetu iskušava razne zavodljive položaje i kao da se priprema za uživanje u predstojećem prizoru. Vražja ženska! Ne mora i u povijesnom kostimu tako pokazivati svoja divna bedra, pomisli Jašík. 14
Samo jedno proljeće
Glumac pri pogledu na mladu glumicu samo uzdahne i počne, samo za probu, namještati razne grube izraze lica. Dvojicu muškaraca od ljubomorno-umjetničke patnje oslobodi asistentica produkcije filma, zvana Ksantipa. Kao i obično, na set dojuri poput vihora. – Danas ništa od snimanja! – obavijesti ih. – Snimanje se prekida! Obavijest izazove žamor u šatoru. Rekviziteri, koji su upravo u kutu iza generalova poljskog kreveta namjeravali složiti muzejske primjerke pušaka, dopremljene iz studija u Pragu, ljutito ih bace na hrpu u sredini šatora. Snimatelj Zoli, koji se već počeo pripremati za snimanje, javi se prvi: – Što se događa, Heňa? – Zar ne čitaš novine? Počeo je preporodni proces! – Pa što onda? – Samo to da u Kolibi čitaju novine. Ujutro je studio odlučio prevrednovati sve projekte... A sljedeći put, Zoli, na spomen preporodnog procesa pokaži malo oduševljenja. Inače će te proglasiti pripadnikom stare strukture. I ostat ćeš bez posla na filmu. Snimatelj je iznenađen. Jašíku se čak čini da se malo uplašio zbog Ksantipinih riječi i prodornih pogleda rekvizitera, koji kao da su ga već uvrstili među pripadnike stare strukture. Nesigurno kaže: – Idemo onda do studija. Prekid snimanja najviše je pogodio rekvizitere. Počeli su u šator dovlačiti puške slovačkih dobrovoljca iz 1848., koje su vani bile pripremljene za statiste. Bacili su ih u kut šatora, a zatim su počeli uguravati i ustanički top. Ksantipa se obrušila na njih. 15
Anton Baláž
– Zašto dovlačite top? Tko bi mogao ukrasti top?! Dovoljno je da spremimo kugle. Zbog njih bismo mogli imati problema. Ljutiti rekviziteri izvuku top iz šatora. Uskoro kroz ulaz šatora počnu ulijetati topovske kugle. Glumac s olakšanjem prihvati to što je izbjegao prizor u krevetu. Budući da je neočekivano, premda tek privremeno, oslobođen dužnosti da prema svojoj filmskoj ljubavnici bude grub, možda čak i brutalan, sa zadovoljstvom počne promatrati Renátina lijepa bedra što izviruju iz kostima kurtizane. Renáta to odmah osjeti i kao prava kurtizana, još neko vrijeme ostane u zavodljivom položaju. Jašíku je odjednom svega dosta. Odlučno priđe krevetu. – Snimanje je završeno, ako to nisi primijetila! Jašík grubo povuče Renátu s poljskog kreveta. Njegov se pogled susretne s glumčevim, u kojem se vidi blago negodovanje. I prema njemu mora biti jednako grub. Iz ruku mu istrgne scenarij. – Više to ne morate čitati. Povijest će sad dobiti nove ocjene, prevrednovat ćemo je. Za generale koji nemaju ljudsko lice u njoj više neće biti mjesta. – Nadam se... Nadam se da će se pokazati da ste u pravu, mladiću! – Ja sam redatelj, završio sam prestižnu prašku akademiju, nisam nikakav mladić i ... – A ja sam još uvijek glumac s državnim priznanjima, poštovani redatelju! – obrecne se glumac, okrene se i bez riječi ode iz šatora. –To nije bilo potrebno, Micek. Znaš da pripadam samo tebi, ali dok ne budeš slavni redatelj, moram iskoristiti 16
Samo jedno proljeće
svaku glumačku priliku – kaže Renáta i počne namještati dekolte, koji već ionako otkriva polukugle njezinih grudi, naprašenih ružičastim puderom. Jašík ljutito pogleda u nju i njezin dekolte, iz džepa talijanskog šuškavca, koji zbog jutarnje hladnoće nije skidao, izvuče ne odviše čistu maramicu i pruži je Renáti. – Obriši puder sa svojih djevičanskih grudi. Ne stigneš otići do Kolibe i presvući se, zakasnili bismo na miting u auli. – Ali, Micek... To ne misliš ozbiljno... – Mislim. Mislim, Renka, i ti to znaš. Danas ćeš biti svjedokom mojega prvog manifesta, kojim ću zaprepastiti sve okupljene u auli. U redu? Jašík zagrli Renátu. Vjernoj družici, koja vjeruje da će je Štefan Jašík učiniti slavnom, ne preostaje ništa drugo nego priviti se uz njegov hladni talijanski šuškavac.
17