Nakladnik HENA COM Biblioteka: Verbarij knjiga 6. Urednica: Marina Vujčić Za nakladnika: Uzeir Husković Glavna urednica: Nermina Husković Lektura: Hela Gajski Dizajn naslovnice: Martina Perkušić Oblikovanje teksta: Goran Stančić Fotografija autorice: Tomislav Čuveljak Zagreb, svibanj 2015. 1. izdanje Copyright © za hrvatsko izdanje Hena com, 2015. Copyright © Tena Štivičić, 2015.
Sva prava pridržana. Niti jedan dio ove knjige ne može biti objavljen ili pretisnut bez prethodne suglasnosti nakladnika i vlasnika autorskih prava.
Tena Štivičić Nevidljivi drame
Hena com
Sedam dana u Zagrebu komedija zabluda
5
Sedam dana u Zagrebu
Likovi: NATAŠA, 37 godina. Brza, neurotična, uvijek s cigaretom pri ruci, a ni raznovrsne tablete nisu daleko. Nataša odjeću kupuje po svijetu kamo je vodi posao. Ona voli mlade dizajnere, njeguje ‘hrvatsko-japanski’ stil koji vole svi koji ne žele izgledati uniformirano, a prerasli su faze punka, grungea i techna. TANJA, 36 godina. Trudna. To joj trenutno određuje karakter. Njegovana i dotjerana, voli prepoznatljive marke. Tanja se uvijek drži samouvjereno, ali i pozitivno. Ne voli cinizam ni prepuštanje sudbini. Ona je aktivna i voli imati život po kontrolom. DANIJEL, 37 godina. Jedan od onih mladih ljudi koji nose odijelo kao da su u njemu rođeni. Danijel je reprezentativni uzorak uspješnog mladog poslovnog čovjeka kome uspjeh daje samopuzdanje, a inteligencija šarm. U nekom drugom vremenu bio bi znanstvenik, pisac, političar. U ovome je konzultant. ANA, oko 45 godina. Pomalo nervozna, pomalo usamljena, vrlo predana svome poslu koji doživljava kao vokaciju. Odjevena neupadljivo, stil nije nešto čime se Ana odlikuje, makar svakoga dana ispočetka pokuša biti ženstvena. 7
Tena Štivičić
MUSTAFA, 50 godina. Tip predsjednika kućnog savjeta. Prvo pospremi svoje dvorište, a onda gledaj u tuđe. To bi bila njegova politička parola. Ipak, ‘svoje dvorište’ je cijelo susjedstvo, mala država. Njegov osjećaj za odijevanje potječe iz vremena kad je odjeća bila tek praktična stvar. Ponekad mu se dogodi da susjedstvo obilazi u papučama. SUSJEDA Uvijek prisutna i sve zna, svaki dan u Zagrebu. Susjeda izgovara didaskalije, prvenstveno one u kojima se osjeća komentar, kao i zadnju veliku. Mogu joj u pomagati i likovi koji ne sudjeluju u sceni.
8
Sedam dana u Zagrebu
Ponedjeljak Kancelarija. Jednostavna, zapravo prije bi se reklo staromodna, čak zastarjela. Ali uređena s ljubavlju. Za radnim stolom sjedi Ana, kao šefica. S nekim autoritarnim držanjem, makar zapravo Ana nikako nije autoritarna osoba. Ni samopouzdanja nema na bacanje. Ali svoj posao shvaća ozbiljno. Ona je iz stare škole. Kad se radilo odgovorno i temeljito. Nataša sjedi preko puta. Kao da je na nekom ispitu. Mislila je doći, obaviti, otići. Mislila je bit će sretni da je došla. I zahvalni. A kad tamo, ova gospođa nit’ je sretna nit’ je zahvalna. Ana gleda u kompjuter. ANA Hm. NATAŠA Hm? ANA Da. NATAŠA Nešto nije u redu? ANA Nemam vas u kompjuteru. NATAŠA Ispunila sam jučer upitnik preko interneta. ANA Da. (pauza) Kad vas nema. Nataša slegne ramenima. Što da radi? Lijepo je sve ispunila. Da prikrati vrijeme. ANA Jučer, kažete? Da vidimo, traži prema datumu, 17. ... Nema. 9
Tena Štivičić
Tišina. ANA Jeste sigurni da ste kliknuli na ‘podnesi’. Ako ne kliknete na ‘podnesi’, to vam je kao da niste ni ispunili. NATAŠA Kliknula sam na podnesi. Znam što znači podnesi. ANA Ne. Evo... ništa. A niste isprintali? NATAŠA Ne piše da treba isprintati. ANA Ali uvijek je dobro, za svaki slučaj. NATAŠA Očito. I što ćemo sad? ANA Da ga ispunite još jednom? Predaje joj formular i olovku. Nataša je gleda. Na rubu je da kaže, a ako neću? Baš bi tjerala mak na konac oko tog ‘kompjutera koji kaže ne’, ali nekako shvaća da će izgubiti, kako god okrene. Tako zuri u Anu koji trenutak pa odustane. Uzme formular i počne popunjavati. NATAŠA (ispod glasa) Čemu online usluga ako ne radi? ANA Obično je vrlo pouzdana. Osim ponekad. Dakle, da vidimo. Kakvog smo psa imali na umu? NATAŠA ...štene. ANA Štene. Štenci su najtraženiji. Međutim, većina naših pasa su... nisu štenad. Obično su od godine dana na više. NATAŠA Godina je okej. To je ipak mlad pas. ANA Pasmina? Imate neku određenu pasminu koju biste htjeli? NATAŠA ...labradora? Svatko bi labradora. 10
Sedam dana u Zagrebu
ANA Imamo jednog labradora u crnoj boji i jednog čokoladnog. NATAŠA Čokoladni labrador? To bi bilo super. ANA Čokoladni ima pet godina. NATAŠA E pa to je malo... mislim radije bih mlađeg psa. ANA (značajno) Da. (pauza) Muškog, ženskog? NATAŠA Svejedno. (pauza) Curu. Ana upisuje u kompjuter. ANA Kuju... Nataša popunjava upitnik. NATAŠA Zašto vas zanima moje bračno stanje? ANA Nastojimo naše životinje udomiti u... stabilne domove. Tišina. NATAŠA Mislite, da se ne vežu za prolazne partnere pa poslije pate? Ana proguta. Pa nije ovo prvi put da sluša takve sarkastične primjedbe. ANA Ne. Nego da briga za životinju, a to je velika obaveza, ne padne na jednu osobu. NATAŠA Znači ako sam neudana, to će utjecati na moju... ne znam kako to zovete... podobnost? ANA To vas neće automatski diskvalificirati. Mislim, niz faktora igra ulogu, znate? NATAŠA Na primjer? ANA Radno vrijeme. Radite li kod kuće ili negdje kamo biste mogli povesti psa sa sobom. Ili ako ne, a opet imate nekoga tko bi mogao čuvati 11
Tena Štivičić
životinju, prošetati. Ima sad i tih profesionalnih šetača i tako... Nataša gleda Anu prilično izbezumljeno. NATAŠA Oprostite, mogu vas pitati nešto? Draže bi joj bilo da ne, ali ‘ajd sad, što može. ANA Izvolite. NATAŠA Jeste vi u braku? Oprostite što sam tako direktna... ANA Ja? Nisam, ne. NATAŠA Imate djece? ANA Nemam, ne. NATAŠA Ne mislite možda – mislim, ovo samo ovako načelno govorim – da bi jedna singl žena mogla psu dati više ljubavi i pažnje nego, recimo, neka obitelj u kojoj će svi samo prebacivati odgovornost? ANA To je sasvim moguće. Treba uzeti u obzir, velim, sve faktore i procijeniti koje je okruženje najsretnije i najzdravije za životinju. Uzdahne. ANA Jeste? Pokaže na upitnik. Nataša joj ga preda. ANA No dakle, sad kad imamo lijepo popunjeni upitnik, konzultiramo našu datoteku da vam nađemo adekvatnu životinju. Ako ste osoba ljubitelj prirode, ako volite duge šetnje, izlete izvan grada i te stvari, možda seter. Imamo jednog divnog križanca setera i hrvatskog ovčara. Doduše, lajav je pa nije za osobe s tankim 12
Sedam dana u Zagrebu
živcima. Onda zakažemo termin da pogledamo životinje u užem izboru. Na kraju još samo dogovorimo kad bi vam odgovaralo da vas dođemo posjetiti i... NATAŠA Posjetiti? Zašto posjetiti? ANA Samo da vidimo je li vam kuća spremna za držanje životinje. NATAŠA Mislite, doći u inspekciju? ANA Ne inspekciju. Posjet. Nataša je gleda. Još nije sigurna da se ova ne šali. ANA Samo da vidimo opće uvjete. Nataša se namršti. Ana opet proučava upitnik. ANA Vidim, imate iskustva sa psima – NATAŠA Imala sam pse cijeli život. Ana se razvedri. ANA To je veliki plus. Evo. Ne vidim zapravo veliku mogućnost da budete odbijeni. Tišina. NATAŠA Hoćete reći da postoji mogućnost da me odbiju? Da mi ne odobre posvajanje psa iz prihvatilišta? E pa sad je Ani dosta. ANA Nešto vas muči. NATAŠA Pa znate što, kako da vam kažem, malo ste... Kimne glavom umjesto da kaže, onako kao da se samo po sebi podrazumijeva da su ludi. 13
Tena Štivičić
ANA Čujte, gospodična. Nismo mi ništa ‘malo...’ Pa ponovi radnju. ANA Je l’ vi vidite kakvo je stanje na cestama? Vidite koliko ima lutalica? Bolesnih životinja, gladnih, ludih, agresivnih? Znate zašto je to? Zato što ovo društvo nema trunke razumijevanja ni odgovornosti prema životinjama. Zato. To su vam ova naša društva. Kao neka šikara koju nitko ne šiša. A što idete dalje na istok, to je sve gore. Je l’ vidite možda u Londonu ili u Parizu da tako lutaju psi? Ne. A zašto? NATAŠA Valjda ih pobiju. ANA Pobiju? Pobiju? Ne pobiju ih, gospodična, nikoga oni ne pobiju. Nego imaju sisteme. Pravila. Koja se poštuju. Ovaj sistem koji smo mi tu uveli je direktno preuzet iz Velike Britanije. Ja sam bila tamo na profesionalnoj razmjeni. I pokazuje odlične rezultate. A kod nas... A tek dalje kad krenete. U Beogradu noću, živu glavu jedva izvučete. U Bukureštu noću ne smijete iz hotela izaći. Same prostitutke i lutalice. NATAŠA Da... mislim, vidjela sam – ANA Vama se ovo sve možda čini besmislenim s obzirom na to da ste (gleda u upitnik pa značajno) simultani, simultana, šta kaže, simultana prevoditeljica – E svašta. ANA Dakle, ovo što mi tu radimo vama se može činiti besmislenim i suvišnim i što ja znam, ali to je samo zato jer je ovo društvo već toliko dugo sistematski 14
Sedam dana u Zagrebu
nemarno prema svojim životinjama da smo svi prihvatili mišljenje da su one sasvim nevažne. A nisu. Iz jednostavnog razloga što su životinje dio ovoga društva, to je fakat, pa prema tome moramo savladati i neka pravila koja se na njih odnose, a ne da ljudi ostavljaju životinje na cesti kad im dosade, da te životinje vrlo brzo uhvate neku bolest, da napadnu nekoga jer su gladne i tako dalje pa onda udri hajka na životinju. Zatim imamo slučaj da svaka šuša uzgaja borbene pse, da svako drugo dijete odgaja staforda ili pitbula, a da vam uopće ne govorim o onim silnim spodobama koje dođu ovamo tražiti životinju s jednom jedinom namjerom – da se poslije na njoj iživljavaju. Imali smo takvih slučajeva... bolje da vam ne nabrajam. Dakle, s tim vašim stavom, jer jasno mi je da ste vi sigurno jako zaposlena mlada žena i da vam ide na živce što ne možete sve ovaj čas, ali s tim stavom, možda je najbolje da odete pa si kupite štene. Ako platite, onda vas nitko ništa ne pita. Možete slobodno odmah privezati štene za auspuh i provozati se po gradu. Nataša bulji u Anu. Baš se prepala. NATAŠA Ne. Mislim... ja bih radije uzela psa iz doma, mislim iz prihvatilišta, nego kupila. Ja mislim da je to puno... humanije. ANA To su, uostalom europska pravila. Samo što nikome ne pada na pamet na vrijeme se pripremiti. I onda će samo, preko noći, nastati panika na sve strane. E pa, ne i ovdje. Mi smo spremni. 15
Tena Štivičić
Tišina. Ana se primiri. Ponio ju žar. Zna i ona da nije baš profesionalno očitati takvu bukvicu. A nije ni profitabilno tjerati kandidate. Nataša odjednom djeluje neutješno. NATAŠA Gospođo, ja samo želim psa... Meni baš treba... pas. Ani žao. I nelagodno. ANA No... Nije sve izgubljeno. Hoću reći... daleko od toga... NATAŠA Vi imate psa? ANA Dva. I mačku. NATAŠA A nemate obitelj. ANA Moji... roditelji žive u prizemlju. Nataša kima glavom, blago njoj. NATAŠA Aha. ANA Dakle, gdje smo stali? Radno vrijeme, fleksibilno, stambeno pitanje – stan, zelene površine – u blizini, posao zahtijeva česta putovanja, stanuje sama – NATAŠA A, ne stanujem sama! ANA Kako ne? Rekli ste – NATAŠA Pa nisam udata, ne. Zato sam rekla. Ali sam u vezi. Zbunili ste me. Obično na tim dokumentima traže bračno stanje, a ne stanje stanovanja. Ana je gleda sumnjičavo. NATAŠA Evo recimo, petak? ANA Niste napisali adresu. Nataša uzme upitnik. Razmisli. Upiše.
16
Sedam dana u Zagrebu
Utorak Nataša sjedi kod Tanje u stanu. Dva, tri predmeta nagovještavaju da se radi o bogatom modernom stanu. Nataša sjedi na jednom od onih tankih jednovolumenskih stolaca što podsjećaju na sedamdesete, makar su zapravo jako novi i sve su samo ne ugodni. NATAŠA Uhvatila me panika i samo sam ispalila vašu adresu. Mislim, ako ti je to nezgodno, nazvat ću, smislit ću nešto drugo. TANJA (off) Nije mi nezgodno. Pa koliko smo si puta posuđivale stanove. NATAŠA Znam ali sad je... drukčije. Uđe Tanja s trbuhom do zuba. Nosi dvije čaše guste zelene tekućine. TANJA Onda, što kažeš? Bit ćeš tu? Jako mi je bitno da i ti budeš prisutna. NATAŠA Misliš, baš dok budeš rađala? Tanja stavlja jednu čašu pred Natašu. NATAŠA Što je to? TANJA Alge. NATAŠA Zašto meni? 17
Tena Štivičić
TANJA Zato što te volim. Nataša uzdahne. Pomiriši. Namršti se. TANJA (prezrivo) Molim te. Nije govno. Probaj. Nataša proba. Opet se mršti. Tanja joj otme čašu, odmah se iznervirala. NATAŠA Čekaj! Evo pijem. Uzme čašu natrag. Kao malo dijete poslušno otpije još jedan gutljaj. Tanja sjedne i otpije veliki slasni gutljaj, baš kao da uživa u hranjivosti. TANJA Dakle. Želim da svi ljudi koje volim budu prisutni. Nataša automatski izvadi cigarete. TANJA Oprosti, možeš ne pušiti? NATAŠA Ma daj, Tanja – TANJA Šta, ma daj? NATAŠA Ma mislim – Ne kaže što misli. Makar da je teško pogoditi, nije. TANJA Ako baš moraš, idi na prozor. Nataša ode do prozora pa zapali cigaretu. Trudi se da ispuhuje dim prema van. NATAŠA Pa ne znam hoće li ti dati da se okružiš... svima nama. Mislim, znam da Danijel smije, ali ne znam koliko ljudi može biti prisutno. TANJA Moja kuća, moja pravila. Nataša je gleda zabezeknuto. Oduševljenje je izostalo. Potegne 18
Sedam dana u Zagrebu
dim pa ispuhne prema Tanji. Tanja joj iznervirano glavom pokaže prema van. Nataša se korigira. Zadnji tračak dima ispuhne prema van iz sve snage. TANJA Imat ću prirodni porod, kod kuće. Bez lijekova, bez ikakvih injekcija i dripova, u miru i sigurnosti svog doma. Sa svim ljudima koje volim. Nataša šuti. Gleda je. Nije da ne zna što bi rekla, nego ne zna što bi prvo rekla. NATAŠA Pa čekaj, ali ako ti se nešto dogodi? TANJA Što bi mi se dogodilo? NATAŠA Pa nešto, ne znam, da ti treba medicinska pomoć? TANJA Vidiš, kako si zatrovana. ‘Zatrovana?!’ TANJA Nema razloga da mi se nešto desi. To je porod, nije skakanje s padobranom. A ako, eventualno, eventualno, nešto bude, tu je babica i tu je bolnica, na pet minuta. Tako da će doći i Lana i Suzana, moji starci, Danijel i ti. I babica. NATAŠA A to se smije? Tanja zakoluta očima. NATAŠA Mislim, nema neki zakon...? TANJA Ma... zakon. NATAŠA Znači ima zakon? TANJA Pa ima zakon, pa što? Zakon je idiotski. Treba ga promijeniti. U normalnim europskim zemljama je to savršeno zakonito. NATAŠA Ali kod nas nije! 19
Tena Štivičić
TANJA Pa što da radim? Da čekam dok uđemo u Europu? Pa proći će mi plodne godine. NATAŠA Znači, ta babica... je neka na crno? TANJA Ona je normalna babica... primalja... u bolnici, samo što radi i ovo sa strane. Dakle, savršeno je kvalificirana. Samo ne može preživjeti od plaće. NATAŠA (sarkastično) Ti zapravo radiš dobro djelo – TANJA Pa i to. I nemoj sad to trubit na sve strane. Nataša šuti. TANJA Jasno mi je da ti je čudno – NATAŠA Nije čudno. Da mi to kaže teta Lukrecija s drugog kata koja nema televizor jer se boji zračenja, ne bi mi bilo čudno. Ali jedna normalna, suvremena žena kao ti – TANJA Kako si ti tako sigurna što je normalno, a što nije? NATAŠA ...Molim? TANJA Zašto pretpostavljaš da sam ja luda što kanim napraviti nešto što je u suštini puno prirodnije i logičnije od ovog čime su nas zatrovali. Molim te! Prozor! Nataša je opet zaboravila ispuhivati dim prema van. Sad se iznervira i baci cigaretu. NATAŠA Tko nas je zatrovao? Šta je prirodnije? Pa nisi kobila da rađaš u sijenu! Tanja se naduri. Nema Nataši smisla ni objašnjavati, znamo kakva je Nataša. Nataša se pokušava kontrolirati. 20
Sedam dana u Zagrebu
NATAŠA Dobro, oprosti. Iznenadila si me. Već mi je krinolina na vjenčanju bila malo neočekivana, ali ovo me stvarno zateklo. Okej. Evo, molim te. Objasni mi otkud taj... Jedva se savlada da ne kaže nešto poput ‘poremećaj’ ili ‘epizoda’. NATAŠA ...novi pogled na stvari. Tanja uzme dah. Ona voli dijeliti s ljudima svoje prosvjetljenje. TANJA Kad počneš osjećati to malo biće da raste u tebi, ništa više nije isto. Dobro, možda to ima veze s tim što smo mi već tako stare. Pa drugačije razmišljamo o životu nego klinke kad s dvadeset rode. Mislim, one to vjerojatno onak – NATAŠA K’o iz pičke, ha? Tanja prešuti. Zatitra joj malo osmijeh oko usne, Nataša joj se srdačno osmjehne. TANJA Upravo tako. Uglavnom, mi mislimo da ima samo jedan način da se rodi. Onako kao naše jadne mame. A ima više načina. Samo treba malo više razmišljati svojom glavom. A mi smo potpuno predali odgovornost drugima u ruke. Medicini i tehnologiji. Svi pametuju, samo se ni mamu ni bebu ništa ne pita. NATAŠA Bebu? Bebu da se pita? TANJA Prestrave nas odmalena s tim da je porod najgora bol na svijetu i jedva čekamo da nas doktor napumpa lijekovima da ništa ne osjetimo. Zašto se toliko bojimo osjetiti rođenje vlastitog djeteta? Naša tijela su programirana tako da tu bol mogu podnijeti. Međutim od silne 21