Poljskom šakom u rusku bulju

Nakladnik HENA COM Zagreb, lipanj 2015.

1. izdanje Za nakladnika: Uzeir Husković Glavna urednica: Nermina Husković Urednik: Božidar Alajbegović Lektura: Boris Andrijašević Prevoditelj: Emilio Nuić Dizajn naslovnice: Martina Perkušić Oblikovanje teksta: Jasna Goreta Naslov izvornika Wojna polsko-ruska pod flagą biało-czerwoną Copyright © 2002 by Dorota Masłowska Published by arrangment with Grove Atlantic inc. New York, N.Y., USA and Agencja literacka syndykat autorow, Poland Copyright © za hrvatsko izdanje Hena com, 2015.

Copyright © za prijevod Emilio Nuić i Hena com, 2015.

Sva prava pridržana. Niti jedan dio ove knjige ne može biti objavljen ili pretisnut bez prethodne suglasnosti nakladnika i vlasnika autorskih prava

Dorota Masłowska

Poljskom šakom u rusku bulju

Preveo s poljskog Emilio Nuić

Hena com

Prvo mi je rekla da ima dvije vijesti, dobru i lošu. Nagnula se preko šanka. Koju prvo želim? Rekoh joj da prvo želim dobru. Reče ona meni da se u gradu, po svemu sudeći, vodi poljsko-ruski rat pod bijelo-crvenom zastavom.

Pitam je odakle joj to, a ona meni da je tako čula. Zatim sam joj rekao da hoću onda lošu vijest. Izvadi ona šminku i reče mi kako je Magda rekla da je među nama gotovo. Namignula je Konobaru da kobajagi dođe do nas. I tako sam doznao da me je nogirala. Magda, jel’te. Iako, bilo nam je dobro zajedno, proživjeli smo zajedno dosta lijepih trenutaka, palo je dosta lijepih riječi, što s moje što s njezine strane. Sigurno. Konobar mi govori da ju odjebem. Mada nije to baš tako jednostavno. Tako sam doznao da je tako kako je, iako više ničeg nema. Nije da mi je to sasula drito u bulju, već mi je poručila preko Arlete. Meni je to s njezine strane čista seljačija, skroz jadno. I neću to skrivati, iako je ona bila moja djevojka za koju mogu reći da se među nama puno tog izdogađalo, kako dobrog tako i lošeg. Nije takvo što baš morala poručiti preko frendice i to na taj način, da ja za to zadnji doznam. Svi znaju od samog početka jer je rekla i drugima. Rekla je da imam eksplozivnu narav 5

Dorota Masłowska

i da me se na takvu vijest treba pripremiti. Boje se da ne puknem jer obično tako bude. Rekla je da bi bilo dobro da odem malo na zrak. Dala mi je te svoje pljuge od dreka.

Trenutačno osjećam samo tugu i skoro ništa drugo. Žao mi je što mi ona to nije rekla, u četiri oka. Makar jednu jedinu riječ.

Nagnula se preko šanka ko prodavačica preko pulta.

Kao da bi mi sad, tu i odmah trebala prodat nekakvu pizdariju, ko neku zamjensku čokoladu. Ili mineralnu vodu bogatu željezom u krigli za pivo. Boju za farbanje jaja.

Bombone koje bi prodala iznutra bi bili prazni. Samo pozlaćeni papir za umotavanje. Ne bi to dotaknula svojim prstima i noktima, kad je sve krivotvoreno i lažno. Kad je i ona lažna, prazna iznutra. Puši pljugu. Kupljena kod Rusa. Lažna i nevažna. Umjesto nikotina, u njoj je nekakvo smeće, bogzna kakav otrov. Nekakvi papiri, piljevina, nešto čega se ni neki profesor ne bi sjetio. Ma nema te policije kojoj bi to palo na pamet. Iako, Arletu bi trebali strpati u ćuzu. Nitko ih ne zna, a ona ih sve bari na svoje lijepe oči. Na svoj telefon, na zvonjavu telefona.

Sjedim i promatram joj kosu. Arleta je sva u koži, a pokraj nje Magdina kosa, duga, svijetla kosa, ko zid, ko granje. Gledam joj u kosu kao da gledam u zid – šta ću kad više nije moja. Sad pripada drugima, Konobaru, Kiselom, raznim likovima što ulaze i izlaze. Pripada svima, samo ne meni. Drugi će joj prstima prolaziti kroz kosu.

Dolazi Kacper, sjeda i pita šta mi je. Ima prekratke hlače. Cipele su mu poput crnog ogledala u kojem se ogledam ja, neonska svjetla iznad šanka, automati za igre na sreću i 6

Poljskom šakom u rusku bulju

sve ostale stvari koje se nalaze uokolo. Tik oko kopče vidi se Magdina kosa koja izgleda poput neprobojne stijene.

Ograđuje ju od mene poput zida, poput betona. Iza su nove ljubavi, njezini vlažni poljupci. Kacper se ful nasrkao spida, nešto brije. Slika je sve nejasnija. Dofurao se autom, žvače žvaku s okusom mentola. Pita me imam li maramice. Gubim Magdu u gužvi. Govorim mu da nemam. Iako bih možda trebao imati. Kacper ima spida, auto mu je pun spida, cijeli gepek od golfa. Gleda na sve strane, ne bi da odasvuda vreba armija Rusa. Ne bi da će odmah ovdje ući i utrpat mu u tu njegovu drhtavu čeljust svoje ruske pljuge. Vadi iz džepa crveni LM. Pita me zašto sjedim licem okrenutim prema zidu. Pitam ga bi li se što promijenilo da sjedim okrenut prema naprijed? Možda bi onda i Magda sa mnom bila; sjednem okrenut prema naprijed, a ona mi doleti i hop cup na krilo, njezina kosa na mom licu, uzima moju ruku i stavlja si je na bedro, ljubi me, voli me.

Govorim ne. Iako, volio bih reći da. No govorim ne. Ne i ne. Ne slažem se. Čak i kad bi željela ovamo doći, ja bih rekao – ne približavaj se, ne dodiruj me, smrdiš. Smrdiš po tim frajerima koji te diraju dok ti ne gledaš i misliš kako ne znaš da te diraju. Smrdiš po tim pljugama koje od njih uzimaš, kojima te časte. Smrdiš po jebenom LM-u s okusom mentola. Kupljene kod Rusa po nižoj cijeni. Po pićima, po tom mulju koji ti kupuju u čaši u kojoj poput riba i morskih kurvi plivaju bakterije iz njihovih usta. Čak i kad bi poželjela da je sad i odmah takvu uzmem, ne bih. Ne bih rekao ni riječi. Dala bi mi piće, a ja bih rekao – ne. Prvo odlijepi tu žvaku koju si ispod nalijepila, jer to je žvaka iz usta jednog od tih frajera, iz njihovih je usta ta žvaka, iako 7

Dorota Masłowska

misliš da ja to ne znam. A onda se operi i tek tad možeš sa mnom sjest, tek onda kad budeš bila čista i očišćena od tih lijevih pljuga, lijevog spida koji piješ u svojoj cugi. Tek onda kad se presvučeš i skineš te krpice koje nisu za mene.

Ja sam, naravno, i dalje nešto malo uvrijeđen. Okrećem se i ne želim s njom razgovarat. Velim joj da ću, ako bude takva, rasturit cijeli birc, sve će čaše završit na podu, hodat će po razbijenom staklu, strgat će si te svoje štiklice, natući će si laktove, podrapat će si suknju da će joj ostati samo nîti konca. Moli me da joj se vratim. Bit će dobra ko nikad, bit će bolja, bit će odana. Ja joj na to velim – ne. Pitam je trebam li joj to objasnit jednom ili dvaput, ne želim više s tobom nikad bit, il ćeš mi se maknut il ću te ja maknut.

Kaže mi da me je voljela. Ja joj kažem da sam i ja nju volio, da mi se oduvijek sviđala, iako je prvo bila Lolova djevojka i prije nego što je postala moja njegov je auto bio bolji, sve što je Lolo imao bilo je bolje, bolje cipele, bolje hlače, bolji novci. Govorim joj da sam ga htio ubit, jer nije bio dobar prema Magdi, bio je grub i bahat. Velim da sam, iako je poslije bila moja, oduvijek bio za nju, uvijek sam bio na njezinoj strani. Iako, nije uvijek bilo dobro, kao što sam već rekao, jer je, recimo, krala krpice po dućanima, kodove bi izrezivala po kabinama garderoba. Naušnice, torbice, sjenila za oči. Sve u torbu i u vrećicu. Nije bilo dobro kad bih se onda morao naljutit, iako uglavnom bi joj uspijevalo, što je onda dodatno utjecalo na njezino raspoloženje.

Osim toga, imala je i tu manu što je bila mlađa, a to su mi posebno zamjerali moji roditelji. Inače je sve bilo na mjestu, često je govorila da ne bi drugog dečka, neg samo mene i da je taj osjećaj namijenjen meni, a ne njima.

8

Poljskom šakom u rusku bulju

Dolazi Lijevi i govori da zna da je Magda obična droljetina, gora od onih na Glavnom. Njuška joj crvena, prljava.

Ko i kod Rusa. Razumijem, al ne mogu to dopustit. Ne mogu dopustit da neko ko Lijevi tako što govori pa sam se zato ustao. Ne mogu dopustit da mi neko s kompjutorskim tikom govori kakav je moj život, kakvi su moji osjećaji, što trebam radit, a što ne, jel’ Magda dobra il ne, jer se istina o tom kakva je ona možda neće doznat ni nakon što svi budemo dva metra pod zemljom. Ne mogu dopustit da takav neko ocjenjuje njezinu savjest, neko ko se autom zabio u Arletu radi osvete, a što Arleti niko ne bi napravio, iako je takva kakva je. Zato se ustajem. Gledam mu u oko koje mu titra, gledam izbliza, tako da zna kako stvari stoje. Šutke se zadubio u svoje pivo. Govori da se zadnjih dana u gradu vodi poljsko-ruski rat pod bijelo-crvenom zastavom. Misli da je time promijenio temu. Lijevi, tema razgovora je cijelo vrijeme ista. Znam ja vodi li se il se ne vodi rat, a isto tako znam da si je imao prije Lola, znam da su je svi imali prije mene i znam da će je sad svi opet imat, jer od danas je vaša, od danas je pijana i otvorena je 24 sata, u očima joj svijetle žarulje od 80 W, svijetli joj jezik u ustima, svijetli njezin noćni neon među nogama, uzmite je, svi redom. Ti, Lijevi, na prvi pogled, jer tebe znam, znam kakav si, za tebe samo najsvježije meso, jer ti u životu moraš dobiti samo najbolje, najbolje od svega, najbolju kavu sa šlagom, najbrži komp, najbolju klavijaturu, zlatni telefon na zlatnoj tacni, stoga izvoli, kako ti drago, imaš Magdu, s obzirom na to da je ona najbolja, ima zlatno srce. Zlatnog je srca kad ti na glavu stavi ruku i govori ti što bi željela. Ima zlatno srce, sve je u stanju 9

Dorota Masłowska

napravit, i to na takav način da dok plaćaš osjećaš se kao da posuđuješ. Osjećaš se kao da se zadužuješ u zalagaonici.

Zlatnog je srca, delikatna je i romantična, eto, voli životinje i često govori kako bi voljela imat razne životinje, voli promatrati hrčke u kavezima. Možda bi poslije čak željela imat svoje dijete, al petogodišnje koje bi rođeno imalo pet godina i nikad ne bi poraslo. Imalo bi i odgovarajuće ime. Klaudia, Maks, Aleks. Malo dijete, petogodišnje, a ona bi vječno imala sedamnaest godina, vodila bi ga trgom, u svojoj suknjici, u svojim štiklicama. Nosila bi ga u svojim torbicama za šminku, u jednoj od pregradica. Ona bi s tim djetetom plesala u diskoteci, dolazile bi novine i fotografirali joj kosu, kako joj je samo sjajna i blistava, a dijete ružno, jer je tvoje, Lijevi, rođeno sa slomljenim nosom, rođeno s kompjuterskim tikom, ružno od rođenja, od rođenja kurvin sin, jer tvoj sin jedino može biti kurvin sin. Jer ti ne bi znao kako biti dobar prema Magdi, kako je učiniti sretnom. Kako joj davati sebe, ne bi joj pokazao svijet, samo svoje kompjuterske igre, krv, jad, bol. Nije ona za takvo što, ona je za delikatne stvari. Jer to je Magda.

Došla je Arleta da joj dam vatre, govori da radim cirkus, barem Magda to navodno kaže. Molit ću lijepo, ovo su slonovi koji su, gazeći preko mene, satrli moje srce, a ovo su buhe. Ovo su dresirani psi, jer bio sam poput dresiranih pasa koji ne dobivaju ništa zauzvrat, nego samo po njušci, ni zbogom ni odjebi. Ja sam dresirani pas koji je tu da vozi auto bez krova. Nemam vatre. Jer sam izgorio. Sad želim umrijeti. U posljednjem trenutku, kad budem umirao, želim se vidjeti s Magdom. Kako se naginje nada mnom i govori mi – nemoj umrijeti. Nemoj umrijeti, za sve sam ja 10

Poljskom šakom u rusku bulju

kriva, sad ću biti samo s tobom, samo mi nemoj umrijeti jer nije u tome poanta, poanta je u tome da se dobro zabavljamo, a sve je ovo bila zajebancija, a prije tebe zapravo nisam bila s ni sa kim, s drugima nisam bila ili skoro pa uopće nisam bila, nego sam se malo šalila, da te razljutim, bedak jedan, sad će sve bit u redu, imat ćemo dijete, Klaudiju, malog boksača, Nikolu, uostalom, znaš i sam, oduvijek si to htio, vozit ćemo ga u kolicima, vidjet ćeš kako će nam lijepo biti, samo mi obećaj da nećeš umrijeti, ali sad moram na toalet jer Arleta bari tamo nekog lika, a on kaže da je predsjednik firme i poznaje sve, navodno zna i tebe, kaže – Silny, znam ga – a ja, ništa, muk, nisam mu rekla da si moj dečko jer situacija je bila drugačija, ali sad ću mu reći istinu, tako da zna kako stvari stoje.

Dakle, to ću napraviti tek u krajnjoj nuždi jer Arleta kaže da je Magda sad izišla nekamo. Kaže da ne zna gdje.

Kaže da ne zna s kim. Pitam ju je li moja frendica ili je ista drolja ko Magda. Veli ona da mi je frendica. A ja sam je pitao koji onda kurac. Veli da je izišla s Irekom. Da je Magda otišla s Irekom malo zujat po gradu, bacit oko na aute, malo da se sprijatelje i to je sve. Dakle, s Irekom. Dakle, dijete će u svakom slučaju biti gabor. Bit će ružnije nego da je od Lijevog. Genetski nenormalno. Genetski izopačeno od samog rođenja. Genetski besmisleno. Genetski kurvin sin. Od samog početka s urođenom vrećicom u desnima za ukradene stvari, s urođeno prljavim noktima. Jednog ću se dana voziti vlakom i kad me nekakvo dijete počne prositi novce za hranu, a ja mu pogledam u lice, vidjet ću Magdine oči, čut ću Irekovo mucanje i ugledat ću svoje blago klempave uši, sve u jednoj osobi, jer je i nešto moje 11

Dorota Masłowska

moralo ostati tamo u njoj, neki gen. Ožiljak na čelu je također na mene, jer sam se jednom razbio na staklu, slomljeni nos na nekog drugog, jad i bijeda, najružnije dijete na svijetu. A onda ću ga pitati gdje mu je mama. Ako mi kaže da je nema, da je umrla, onda u redu, dat ću mu. Ali ako mi kaže da je s tatom, e onda ne može, bolje mu je da nam se putevi ne isprepletu.

Magda ulazi, ali bez Ireka. Izgleda kao da se nešto dogodilo, kao da se raspala na primarne faktore, kosa je negdje drugdje, torbica je negdje drugdje, suknja nalijevo, naušnice udesno. Najlonke sve u blatu nalijevo. Lice udesno, iz očiju joj teku crne suze. Kao da ratuje u poljsko-ruskom ratu, kao da ju je prolazeći parkom pregazila cijela poljsko-ruska vojska. Vraćaju se svi moji osjećaji. Cjelokupna situacija. Društvena i gospodarska u zemlji. Sva ona, sve njezino. Pijana je, uništena je. Nadroksana spidom, napušena. Ružna je ko nikad prije. Po bradi joj teku crne suze jer njezino je srce crno kao ugljen. Utroba joj je crna, podrapana. Uzduž utrobe nazire se otvor. Iz takve će utrobe roditi crnačko dijete, tamno ko noć. Bit će kao Anđela spljoštenog lica, s repom. Neće ona moći daleko s tim djetetom. Neće joj dati u taksi, neće joj htjeti prodati bijelo mlijeko. Ležat će na crnoj zemlji, na gruntu. Stanovat će po staklenicima. Izjedat će je gliste i crvi. Hranit će to dijete crnim mlijekom iz crnih grudi. Hranit će ga zemljom.

Ali ono će svejedno umrijeti, prije ili poslije.

Dolazi Arleta. Kažem joj da poruči Magdi da joj želim brzu smrt. Arleta puše balone od žvakaće gume, navija je na prst i jede. Izgleda da se ona u svom životu ne bavi ničim drugim, samo radi balone i razvlači žvaku pa 12

Poljskom šakom u rusku bulju

je namata na prst. Takav joj je posao, dobiva dobru lovu i onda si kupuje sve te krpice, sve te ruske pljuge. Mogla bi nastupiti sa svim tim svojim svinjcem u emisiji „Šaljivi kućni video“. Arleta mi govori da sam sjeban u glavu, da ne govorim to što govorim jer sve se to može ostvariti.

Rekla je da joj se tako par puta i dogodilo. Kao, jednom je u školi rekla „crkni“ profesorici iz strukovnih predmeta i onda je ova, navodno, završila u rađaonici na aparatima za održavanje na životu. Navodno je jednom frendici iz škole na satu tjelesnog rekla „slomi nogu“, a curi se slomio mali prst na ruci. Također je rekla da nikad ne puši LM jer te su nezdrave i od svih cigareta najviše mogu prouzročiti rak.

Usud tako, navodno, sjedi i pazi da neko ne kaže nešto loše za crnih dana. Ako kažeš nešto, a crni su dani, nema mile lale oprosti, nema otkazivanja i poništavanja izrečenog, nema ispričavanja. To je možda nešto što je povezano s religijom, s paranormalnim životom, to je možda nekakva osobina paramentalnog života.

No što Arleta ima o tome reći, da prostite, jebe mi se živo. Gdje su bili Irek i Magda, tebe pitam, govorim Arleti. Pizdunska krsna kumo jedna da bi li jedna. Zajedno ćete imat svu tu kopilad, neće vas pustit ni u jedan jedini najjadniji birc. Reci mi šta joj je napravio, prevarant jedan. Ukrao je njezino čisto srce, svu njezinu delikatnost, sve kose njezine, uništio joj je hulahopke, natjerao ju je u plač. Ranio ju je. Ja ću ga zbog toga udavit. Ali poslije. Sad želim znati, Arleta.

Iz džepa na trapericama čuje se zvuk i Arleta dobiva sms. Kao, lijepo joj je bilo sa mnom porazgovarati, samo da nisam takav gad, govori ona i odlazi negdje u žurbi.

13

Dorota Masłowska

Uto dolazi Konobar i govori mi da je izbila frka. Pitam ga kakva frka. On veli da je Magda oduvijek bila sklona histeriziranju. Pitam ga u čem je fora. I već sam lagano nadrkan jer ne volim kad stvari ne idu kako treba. A on će meni na to da se pojavila neka priča s Magdom. Priča ili ne, i sam Konobar je pomalo smrad, jer umjesto da mi Magda to sama kaže, on se našao na njezinom mjestu da mi o tom priča.

Idem na WC zato što me Arleta zove, ful je nabrijana, istovremeno puši dvije cigarete s okusom mentola, LM štoviše, obje ih drži u jednom kutu ustiju, a drugom rukom pridržava Magdu. Nisam sav svoj kad znam da me je Magda ranila, povrijedila. Pitam je što se dogodilo. Veli da ima grč. Rekao sam joj da joj je to možda od spida. Previše spida. Arleta kaže da će nas ostavit nasamo i izvana zatvori vrata. Stojim. Magda ima grč u nozi, u listu, i sjedi na školjci. Lijevom rukom drži se za list i istovremeno plače i histerizira. Sad ni sam ne znam jel’ mi lijepa ili ružna, teško mi je reći. Jedno je sigurno – općenito gledano je lijepa, ali trenutačno je u lošem stanju po pitanju izgleda jer posvuda ima crne suze s kojima se pomiješao tuš za oči i slijeva se kao kiša niz žlijeb, hulahopke su joj potrgane do kože koje su joj, uostalom, ionako prevelike, lice joj je razmekšano i podsjeća me, bez uvrede, na vatrogasna kola.

Pitam se volim li je više dok ovako zapomaže ful glasno, a čak me ni ne gleda u oči niti mi išta govori. No više nisam mogao izdržati.

Magda, jesam li napravio nešto loše? – pitam je i zaključavam zasun. Jesam li napravio nešto loše, ta mogli smo još jednom sve ispočetka. Oduvijek si izgledala sretna 14

Poljskom šakom u rusku bulju

dok sam te volio, zašto me sad najedanput ne želiš, jel’ to neki hir, da ti nisam dosadio? Sjećaš se kad te je ono murja legitimirala na stanici, i iako si tamo bila s Maštalom, iako su te s njim legitimirali, znaš da je on imao dogovor s dilerom. Tko ti je onda išao provjeravati poštanski sandučić da do roditelja ne bi došao poziv od policije dok si ti imala praksu. Sveti Nikola išao uokolo i provjeravao? Je li Maštal makar jednom otišao provjerit? Sama reci, šta ti nisam bio dobar? Cvijeće i čokoladice, romantične gluposti.

Sad ni sama ne znaš što bi rekla. Jaučeš tu i reći ću ti kako je to jadno, jer sad si nitko i ništa, baš poput djeteta, čisti jad i bijeda. Buljiš u te smeđe pločice koje su nas više puta vidjele dok smo bili jako bliski, samo onako kako cura ili žena i muškarac mogu biti. Mi se još uvijek zrcalimo u tim pločicama, i reći ću ti jednu stvar, skroz je svejedno što je bilo ranije.

Tvoje ime je lijepo, Magda, baš kao i tvoje lice. Lijepe su tvoje ruke, tvoji prsti, tvoji nokti, što ne možemo duže ostati zajedno? Ako želiš, mogu te povesti kamo god želiš.

Možda čak i u bolnicu, ako je odlazak tamo baš nužan.

Pitaš se jesam li pio, no jesam, pio sam, ali ništa se to nikog ne tiče jesam li ja pio ili ne. Sjest ćemo u auto i idemo, tebe ću povesti bilo gdje, pa makar nas na desetine tisuća Rusa poželjelo testirati na prisutnost alkohola i narkotika.

Govoriš da ne kenjam, da ne zaobilazim bit stvari. Veliš da je to do grča u nozi, da si radila test i da si možda trudna, ali da nisi u potpunosti sigurna. Veliš da si se zato ustrtarila, da zato više nisi željela biti sa mnom, jer si znala da ću se naljutiti. Reci mi, molim te, kad sam se ja na tebe ljutio dulje od jednog dana? Ako nosiš dijete, pa čak i ako 15

Dorota Masłowska

je to moje dijete, uvijek možeš otići doktoru i provjeriti da budeš sto posto sigurna. A sad idemo. Uzeo sam Magdu u naručje, a ona se dere ko da ju neko kolje, iako je do maloprije bila tiha ko beba u snu. Odmah je došla Arleta, s balonom u ustima, i sve želi znat sad i odmah, šta se događa, kak joj je grč i ne želi li možda Magda da joj ona pomogne, da joj donese malo vode i panadol. Rekao sam Arleti da odjebe, kao i Konobaru koji se zabuljio ko da ne zna što se događa. I drugi isto tako retardirano gledaju, Lijevi, Kacper, Kiseli s nekom ribom koju čak ni ne poznajem, bit će da je neka nova, dosta je dobra, muzika trešti, bordel na kotačima. Arleta mi šalje sms da je vjerojatno posrijedi nedostatak kalija u krvi s obzirom na lošu prehranu. Napis’o sam joj da odjebe, a napis’o bi ja njoj još više, ali baterija mi se počela praznit i jedino što sam stigao napisati je – Arle, odjebi. Napisao bih ja i više, da nek si uzme svoja zloguka predskazanja i zle nagovore, jer najvjerojatnije je upravo ona svojim kvaziurođenim sranjem gluposti, svojim proklinjanjem nastavnice geografije, prouzročila bolan grč koji je uhvatio Magdu.

Izlazimo pa sam posjeo Magdu u prvi taksi nakon čega sam i sâm sjeo u taksi, ona govori da idemo u bolnicu, a on pita što se dogodilo. Pitam ja njega jel’ ovo intervju za novine ili taksi ili možda ispovijed s oprostom grijeha, hoće li nas povesti ili i Magda i ja izlazimo van, ne plaćamo ništa i ostavljamo mu na uspomenu i dugo sjećanje kamen na šoferšajbi, a o boravku u centru može zaboravit.

Na trenutak ušuti, a onda zapodjene priču o tome kako navodno ratujemo s Rusima pod bijelo-crvenom zastavom. Dašta, velim, iako po tom pitanju mi nismo toliko 16

Poljskom šakom u rusku bulju

radikalni. Magda kaže da je ona ipak protiv Rusa. Sad me baš raspizdila pa je pitam – odakle znaš da si baš protiv?

Svira radio, idu vijesti, razne pjesme. Veli ona da tako smatra. Kažem joj da se urokala spidom i donosi tu neke velike sudove, velike poglede na stvari i da odakle ona zna da smatra baš tako, a ne drukčije? Malo se boji. Rekao sam joj da me ostavi na miru, da me ne raspižđuje. Zavija jer grč je i dalje drži. A onda se sama vuče i govori mi da je ne diram. Šepava je. Veli mi da sam toliko brutalan da ću je, dotaknem li je samo, ubit i nju i naše dijete. Jer ona će tad sva popucat i dijete će umrijet. Dosta sam naživciran. Na prijemu nas je dočekao ili primarijus ili ortoped, ni sam ne znam, i bojim se da joj ne uzmu krv, jer osim nedostatka kalija na vidjelo će izić i druge supstance, osim spida kojim je urokana ko svinja, razne nestašnosti u vidu drugih prahova, i onda će joj uzet to dijete. Glavni je problem u toj nozi, jer grč je dosta jak i širi se na druge dijelove. Ortoped mi govori da moram van za vrijeme pregleda, što me je dosta raspizdilo jer bilo kako bilo šta njega briga jel’ ona moja žena ili ne. Zagledao sam mu se ravno u oči, u bjeloočnice koje su mu krvave, tako da zna kako stvari stoje i da ništa ne probava, da ne izvodi tamo nekakve ortopedske fore. Magda me preklinje pogledom da se smirim pa sam se dosta umirio. Po svemu sudeći izgleda da je u pitanju onaj nedostatak kalija u mišiću koji je boli. Ništa, čekam i dosta sam miran, iako bih najradije rasturio cijelu bolnicu.

Zbog tog ortopedera i drugih bolesnika koji tu ureduju, zbog toga što se nose kao uštogljeni kneževi sa žezlom u ruci, sa slušalicom, zato što sam po pitanju izražavanja pogleda uglavnom ljevičar.

17

Dorota Masłowska

Ne slažem se s porezima i zalažem se za državu bez poreza u kojoj se moji roditelji neće morat napinjat iz petnih žila kako bi sva ta kneževska gospoda u haljama imala vlastite stanove, telefone, a stvarnost je skroz drukčija. Uostalom, već sam i prije govorio kako je gospodarsko stanje u državi u banani, vlada razmetljiva i općenito uzevši vlast je loša. Ali skrećemo s teme, a Magda upravo izlazi iz ordinacije. I dalje šepa. Ali je počešljana. U kurac, tko ju je počešljao. Neću se više tim bavit jer večer je ionako puna stresa. Rekla mi je da ju vodim na more. Pitam ja nju da kako ona mislim ići na more s tom gangrenom na nozi. A ona meni na to da najnormalnije, na poljski način. Uto je, kako na bolničkim hodnicima nije bilo ni žive duše, zdipila nekakve štake. Rekao sam joj da nije vrijeme za ići na more. Veli ona da je upravo sad najbolje vrijeme i da želi na more samo sa mnom, navodno zato što je meni namijenjen osjećaj koji je u njoj, koji ona osjeća. Govorim joj da je sjebana u glavu, ali generalno gledano rastapam se na pomisao da me voli i da to priznaje bez i jedne jedine trunke neiskrenosti.

Kaže da ima takav osjećaj, skoro kakav unutarnji impuls, kao da će uskoro umrijeti, da je i njoj kucnuo njezin čas. Ubija je to dijete koje je u njoj, tako Magda kaže, ono ima prerano razvijeno zubalo koje mu govori da je grize iznutra, da joj izgrize želudac, a onda i jetru. Kaže da je to njezin kraj i posljedično, baš poput stigme, ta njezina noga u grču označava to da je dijete iznutra povlači za uzice. Uništava je iznutra, uništava je psihički, jednostavno je razara, uništenje, raspadanje. Osjećam bol jer i ja vjerojatno imam neki udio u tom djetetu i strašno mi ju je žao, 18

Poljskom šakom u rusku bulju

žao mi je što je tako ispalo, što se ono u njoj razvilo. Vidim koliko se pati, bez obzira na te štake koje bi joj kao trebale pomoći, ali s njima se zapravo samo još više muči jer ima cipele na petu koje joj otežavaju normalno kretanje.

Dakle ukratko, idemo na more. Magda je u tom smislu vrlo poduzetna, trebala bi na tom zarađivat novce, na nekoj takvoj svojoj firmi preko koje se ide na more, prodaje karte, vrši sve te radnje kojima se odbija ljude od odlaska na poslovično more. Neovisno o tome što je šepava. Sve u svemu, velim da je dosta kasno. Ona će na to – da šta ako je kasno. Šta sam tolko glup da mislim da će mi zatvorit more ak zakasnim? Da nema za mene dovoljno tog mora?

Rekao sam joj da ne kanim pred njom iznositi svoje mišljenje o toj problematici. Jer ako će se ponašat ko zadnja gadura, neovisno o tome što smo zajedno bili u bolnici, što smo zajedno proživjeli puno loših i dobrih trenutaka, dakle, ako će se tako ponašat, hvala lijepa, nek si slobodno uzme moju kartu i prevali sve te kilometre koje smo zajedno trebali prevalit. I najbolje bi bilo da tamo i ostane jer joj je samo tamo i mjesto. Magda govori da se skinem s nje, jer ona sad mašta o nečem drugom, i pita me idem li s njom ili ispred nje, jer je u neku ruku neravnopravna, jer ona ne može tako brzo ići.

Pitam ja nju odakle joj roba jer je u licu, i općenito tako izgleda, crvena ko krv, nezdrava, iskreno govoreći, izgleda ko da je upravo rodila to dijete koje je taman izgubila i baš ga traži po kolodvoru. Veli da je radije ne pitam jer je od Vargasa. Rekao sam joj da ta roba ništa ne valja, da je miješana. Ona veli da je jebena. Govorim joj da me ne živcira, da nije, jer je loša roba, sranje, a ne roba. Veli da joj 19