Monografija HOO-a 2011. „Hrvatska olimpijska obitelj“ by Hrvatski olimpijski odbor

Hrvatska olimpijska obitelj › HOO 1991. - 2011. ‹

Hrvatska olimpijska obitelj Hrvatski olimpijski odbor â&#x20AC;ş 1991. - 2011. â&#x20AC;š

Izdavač Hrvatski olimpijski odbor Trg Krešimira Ćosića 11 10000 Zagreb www.hoo.hr Za izdavača Josip Čop Produkcija: M 14 d.o.o. Preradovićeva 23 10000 Zagreb Autori Radica Jurkin Lugović Ante Drpić Recenzent Jura Ozmec Obrada i lektura Marijana Mikašinović Jambrović Grafičko oblikovanje Marin Stojić Fotodokumentacija Hrvatski olimpijski odbor Međunarodni olimpijski odbor FAH (Hina) Tisak Tehničar Copyservis Kranjčevićeva 25a 10000 Zagreb Naklada 2.000 primjeraka

CIP zapis dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 776974 ISBN 978-953-96571-7-6

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

Uvodne riječi Jacques Rogge, predsjednik Međunarodnog olimpijskog odbora .................................10 Antun Vrdoljak, član Međunarodnog olimpijskog odbora .................................................12 Patrick Hickey, predsjednik Europskih olimpijskih odbora..............................................14 Zlatko Mateša, predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora ............................................16 Josip Čop, glavni tajnik Hrvatskog olimpijskog odbora ......................................................18

Od legendi do pariške ideje .........................48 Hrvatska vizija i utemeljenje HOO-a ............52 Olimpijska ideja i Franjo Bučar ................................................................................................. 54 Hrvatski šport i demokratske promjene .....................................................................59 Osnivanje Hrvatskog olimpijskog odbora.................................................................... 61 Prvi čelnici HOO-a ................................................................................................................ 68

HOO u olimpijadama Od Barcelone do Atlante ....................................................................................................70 Od Atlante do Sydneya .......................................................................................................92 Od Sydneya do Atene ........................................................................................................118 Od Atene do Pekinga .........................................................................................................148 Od Pekinga do... Londona ................................................................................................176

S nama su ................................................209 Nagrade i priznanja HOO-a i MOO-a .........221 Izbor najuspješnijih .................................227 Hrvatski odličnici od 1900. godine ...........233

Jacques Rogge Predsjednik Međunarodnog olimpijskog odbora President of the International Olympic Committee

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

eliko mi je zadovoljstvo napisati poruku za monografiju Hrvatskog olimpijskog odbora. Ova se publikacija prisjeća povijesti olimpijskog i športskog pokreta u Hrvatskoj od osnutka HOO-a 10. rujna 1991. do danas. Također nam govori o velikim trenucima hrvatskih športaša, kao i o sve važnijoj ulozi HOO-a.

am very pleased to write a message for the monograph published by the Croatian Olympic Committee. This publication recounts the history of the Olympic and sports movement in Croatia since the NOC’s creation on 10 September 1991. It also tells us about the great moments of the nation’s athletes, as well as the increasingly important role of the NOC.

Svima nam je poznata športska tradicija u Hrvatskoj i ljubav i naklonost prema športu. Tijekom posljednjih 20 godina svjedočili smo jačanju nacionalnog športskog pokreta. U pet izdanja ljetnih olimpijskih igara i šest zimskih, hrvatski su športaši osvojili 27 olimpijskih odličja. Također su blistali na kontinentalnim i regionalnim športskim pozornicama, istodobno inspirirajući svoje mlade sunarodnjake da streme izvrsnosti kroz šport, kojim će se baviti uz prijateljstvo i poštovanje.

We all know the sporting tradition and goodwill in Croatia. Over the last 20 years, we have witnessed the strengthening of the national sports movement. In five editions of the Summer Games and six Winter Games, Croatian athletes have won 27 Olympic medals. They have also shone on the continental and regional sporting stages, while inspiring their young compatriots to strive for excellence through sport practised with friendship and respect.

Do danas je HOO postao učinkovit i pouzdan partner, ne samo Međunarodnom olimpijskom odboru, nego i Europskim olimpijskim odborima i cijeloj olimpijskoj obitelji.

Today, the Croatian Olympic Committee has become an efficient and reliable partner, not just for the International Olympic Committee, but also for the European Olympic Committees and for the whole Olympic family.

Želio bih zahvaliti timu HOO-a i njegovom predsjedniku Zlatku Mateši na takvoj predanosti. Dopustite da također odam priznanje mojem kolegi Antunu Vrdoljaku, koji je dao golem doprinos promicanju olimpizma u svojoj zemlji i unutar MOO-a. Kao što je zorno prikazano u ovoj monografiji, HOO je postigao mnogo u svojoj kratkoj povijesti. Očekujem da će se to nastaviti još mnogo godina, posebice sada kad s veseljem očekujemo Olimpijske igre u Londonu i Olimpijske igre mladih u Innsbrucku iduće godine. Sve najbolje svima vama! Hrvatskom olimpijskom odboru želim sretan 20. rođendan!

I would like to thank the NOC team and its President, Zlatko Matesa, for such a commitment. Let me also pay tribute to my colleague, Antun Vrdoljak, who has contributed in a major way to the promotion of Olympism in his country and within the IOC. As illustrated by this monograph, the Croatian Olympic Committee has achieved a great deal in its short history. I expect this to continue for many years to come, especially as we look forward next year to the Olympic Games in London and the Youth Olympic Games in Innsbruck. All the best to you all! I wish the Croatian Olympic Committee a very happy 20th birthday!

Antun Vrdoljak Član Međunarodnog olimpijskog odbora

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

"U katedralu, kad su teške noći, Na Banov grob zna neka žena doći S teškim križem cijele jedne nacije, A kip joj veli: Majko, audiant reges: Regnum regno non praescribit leges, I dok je srca, bit će i Kroacije!" Antun Gustav Matoš: "Pri Svetom kralju"

redsjednik Juan Antonio Samaranch doputovao je u Split 1990. godine na dva posljednja dana Atletskoga prvenstva Europe. Bio je vidno razdragan uspjehom natjecanja. Zapravo se iskreno čudio, jer je prvenstvo bilo otkazano samo 82 dana prije otvorenja. Sjećam se da je tada poslao u Zagreb Artura Takača predsjedniku Tuđmanu i meni s porukom "...ako se prvenstvo stvarno otkaže, Hrvatska nikad više neće..." itd., itd. A Hrvatske još i nije bilo, tek je dolazilo doba Vukovara, Škabrnje, Ćelija, onog šlepera u Erdutu... Ta dva njegova splitska dana gotovo se nismo rastajali. Bio mi je sasvim nepoznat i beskrajno zanimljiv. Malo je govorio, nikad ni jedne trivijalnosti. Uglavnom je propitivao, ali diskretno. Moje odgovore pratio je veoma blagim reakcijama. Na rastanku, u VIP salonu, šapnuo mi je da se sa svima želi tu oprostiti i da ga samo ja pratim do zrakoplova. Vrlo neugodno za sve koji su se našli na njegovom oproštaju, ali bio sam uvjeren da mu moram udovoljiti: on je moj gost! Tražio je, također, da idemo na noge preko piste. Na pola puta se zaustavio: - Što misliš, zašto sam tražio da idemo pješice do zrakoplova? - Pretpostavljam zato što se na pisti ne mogu prisluškivati razgovori. Prvi put sam ga vidio nasmijanoga: - Znači, naučio si. I tad je uslijedilo pitanje koje nisam nikako očekivao: - Kad ćeš podnijeti zahtjev za prijem Hrvatske u Međunarodni olimpijski odbor? Dva dana sam razmišljao kako da ga navedem na takav razgovor, ali šutljivi ljudi ne pružaju često priliku znatiželjnima. - Predsjedniče, Hrvati su dva puta uzalud osnivali svoj nacionalni olimpijski odbor. Prvi put početkom 20. stoljeća, ali nam Mađari nisu dopustili nastup pod hrvatskom zastavom. Kad se raspala Austro-Ugarska Monarhija tad je, 1918., zanesenjak doktor Franjo Bučar ponovno osnovao Hrvatski olimpijski odbor, ali su mu ga Srbi jednostavno preselili u Beograd i ono "Hrvatski" prekrstili u "Jugoslavenski". Čekat ćemo Vašu poruku, rekao sam. A poruka nije dolazila.

piše da zemlja članica MOO-a može biti samo suverena država. Zanesenom Bučaru činilo se isto što i Ivanu Nepomuku Erdödyju koji je - boreći se protiv uvođenja u Hrvatskoj mađarskog jezika u službenu uporabu - uskliknuo u "zajedničkom" hrvatsko-ugarskom saboru (1790. u Budimu): "Regnum regno non praescribit leges"", što je značilo: "Kraljevstvo kraljevstvu ne propisuje zakone", ali taj čestiti ban, ratnik, borac za ujedinjenje Hrvatske s Dalmacijom, nije želio vjerovati da, kad se jednom odrekneš svoje države, kad slobodu i nezavisnost podijeliš s drugim, sva tvoja prava odnese neki mačak na svome repu. Dva puta smo svoj san o nacionalnom olimpijskom odboru vezali nekom mačku za rep, ali 10. rujna 1991. pokrenula se sasvim druga Hrvatska i to uglavnom na leđima mladosti. Slike su nezaboravne: od onih s ratišta, do Stojkovog i Draženovog štrajka glađu pred zgradom Ujedinjenih naroda, ili svečane zakletve Domovini prve športske satnije. Krajem 1991. primljena je delegacija Hrvatskog olimpijskog odbora u Lausannei. Tad mi je Samaranch rekao: - Nitko ne može spriječiti hrvatsku mladež na nastupi na olimpijskim igrama! U Albertvilleu 1992. godine pronijeli smo svoju zastavu na ceremoniji otvaranja Zimskih olimpijskih igara. Tad još nije bilo Kostelića, ali pamtimo spikera na stadionu: - A sad sam siguran da nitko od vas neće ostati sjediti. Ustanimo i pozdravimo: Hrvatska prvi put na olimpijskim igrama! Iste godine u Barceloni smo osvojili prve tri medalje, od kojih i onu u finalu s Dream Teamom! Prije toga je trebalo odrediti nositelja zastave na svečanosti otvaranja. Pozvao sam Dražena Petrovića i Gorana Ivaniševića: - Vas dvojica sami odlučite, ja nemam srca. Gledali su se. Javio se Dražen. - Trener je molio da mi košarkaši ne idemo na otvaranje, jer je dan kasnije teška utakmica, a to je, kažu, pet sati stajanja... Goran nije skrivao uzbuđenje. Sve te razne godine nosio je oko čela vrpcu s hrvatskim grbom. Dražen ga je blago udario preko lica: - Ajde, mali, uzmi je i nosi. Mrzit ću te zato ciloga života! Naglo su se zagrlili. Erdödyjevom kriku: "Regnum regno non praescribit leges!", a što znači: Kraljevstvo kraljevstvu ne propisuje zakone, Matoš je dodao: "I dok je srca, bit će i Kroacije!" Otuda ruka na srcu naših športaša kad im dižu zastavu i sviraju Lijepu našu.

Ipak, treći put smo osnovali Hrvatski olimpijski odbor 10. rujna 1991. Naravno, pročitali smo i Povelju MOO-a. Tamo

Patrick Hickey Predsjednik Europskih olimpijskih odbora President of the European Olympic Committees

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

port više no išta drugo osnažuje ljude. Sposoban je inspirirati i motivirati, jer naglašava što ljudi mogu, a ne što ne mogu učiniti. Popularan je u cijelom svijetu: zabavan je svima, i onima koji sudjeluju i onima koji promatraju sa strane. I nije slučajno da se riječi united (ujedinjen) i union (jedinstvo, zajednica) pojavljuju u toliko mnogo naziva momčadi. Šport povezuje ljude i zajednice. On ne poznaje razlike među rasama, jezicima, spolovima, vjerama ili kulturama: u športskom smo dresu svi dio iste momčadi.

port, like nothing else, empowers people. It has the potential to inspire and motivate, since it shines a light on what people can do, rather than what they cannot do. It has universal popularity: it is fun for everyone, whether taking part or watching from the sidelines. And it is no accident that the words 'United' and 'Union' feature in so many team names. Sport connects people and communities. It knows no distinctions of race, language, gender, creed or culture: in our sports uniform, we are all part of the same team.

Zahvaljujući ustrajnosti europskog olimpijskog pokreta, shvatila je to i Europska unija i uvrstila ove koncepte u svoju politiku. Godine 2007. Europski je parlament u Rezoluciji o ulozi športa u obrazovanju dodao izjavu da je tjelesni odgoj "jedini školski predmet čiji je cilj priprema djece za zdrav stil života i koji je usmjeren na njihov cjelokupni fizički i psihički razvoj, kao i usađivanje važnih društvenih vrijednosti, kao što su primjerice poštenje i pravednost, samodisciplina, solidarnost, timski duh, tolerancija i fair play”.

Thanks also to the perseverance of the Olympic Movement of Europe, the EU has also understood this and has introduced these concepts into its policy. In 2007, the European Parliament added to its "Resolution on the Role of Sport in Education”, saying that physical education was "the only school subject, which seeks to prepare children for a healthy lifestyle and focuses on their overall physical and mental development, as well as imparting important social values such as fairness, self-discipline, solidarity, team spirit, tolerance and fair play”.

Također moram reći da su Hrvatski olimpijski odbor i hrvatska Vlada jasno razumjeli vrijednost športa za budućnost društva. Današnji je dan odličan primjer koji bi mnoge druge organizacije diljem svijeta trebale slijediti, razumijevajući kako šport, više no išta drugo, naciji može donijeti taj duh zajedništva i dinamičnosti, presudan za njeno dobrostanje.

I must also say that the NOC of Croatia and the Government of Croatia have clearly understood the value of sport for the future of society and today sets a splendid example, which many other organisations throughout the world should follow, understanding how sport, like nothing else, can bring to a nation that spirit of unity and dynamism that is so fundamental to its wellbeing.

Vjerujem da je na športskoj sceni Europa na pragu novih mogućnosti: mogućnosti da se iskoristi golem potencijal športa i da šport postane jedan od sastavnih dijelova u izgradnji nove, inovativne i jedinstvene Europe. Kao što moj prethodnik Mario Pescante često kaže, šport može biti prethodnica tamo gdje se politika i diplomacija boje kročiti, i ja se uistinu nadam da će Europa kroz šport moći pronaći osjećaj jedinstva i svrhe, s kojima je uspjela inspirirati ljude u Hrvatskoj.

I believe that, in the sports arena, Europe is on the brink of a new opportunity: the opportunity to harness sport’s great potential, and make sport one of the building blocks for the creation of a new, innovative, and inclusive Europe. As my eminent predecessor Mario Pescante often says, sport can lead the way where politics and diplomacy fear to tread and it is indeed my hope that through sport Europe may find the sort of sense of unity and purpose that it has been able to inspire the people of Croatia with.

Znam da na tom putu ima mnogo izazova, ali istinski me uzbuđuju i vesele perspektive pred nama. I vjerujem da se zajednički, kroz suradnju i međusobno poštivanje, možemo nositi s tim izazovima i tako izgraditi bolju i veću Europu te našoj mladeži osigurati bolje sutra.

I know there are many challenges on the way, but I am genuinely excited by the prospects ahead. And I believe we can address these challenges together through cooperation and mutual respect and so build a better and broader united Europe and in this way give our young a better tomorrow.

Zlatko Mateša Predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

rvatski je športaš oduvijek participirao u ideji suvremenog olimpijskog pokreta i igara koje su se razvile u izvanredni svjetski kulturološki i športski događaj.

Oduvijek je bio poklisar hrvatske ideje olimpizma i glasnogovornik svoje zemlje, bilo nastupom na igrama, osvajanjem odličja, osnivanjem institucija osobito važnih za međunarodni šport i članstvom u njima. Bio je revnostan i onda kada je o vlastitoj domovini samo sanjao i kada je, ogrnut tuđim stijegom, davao sve od sebe u korist hrvatske športske povijesti koju danas uživamo kao nacionalnu baštinu. Više od 250 odličja na olimpijskim igrama, od kojih 27 od samostalnosti Hrvatske, pravi su dokaz da su najsnažnije svjedočanstvo pripadnosti svjetskoj olimpijskog zajednici i prvi veleposlanici naše zemlje upravo športaši. Na tome im duboko zahvaljujem u ime svih članova hrvatske olimpijske obitelji koja slavi 20 izvanrednih godina. Zahvaljujem i svojim prethodnicima, svim športskim dužnosnicima i djelatnicima koji su dali nemjerljiv doprinos onome što Hrvatski olimpijski odbor danas jest: pouzdan partner svjetskoj i europskoj olimpijskoj zajednici - Međunarodnom olimpijskom odboru, Olimpijskoj solidarnosti, Europskim olimpijskim odborima - regionalnim nevladinim udrugama, zajednici Europske unije kojoj Hrvatska pripada, predsjednicima Hrvatske, hrvatskim vladama i institucijama kao brižan strateg i organizator sadašnjosti i budućnosti hrvatskog športa koji mu je povjeren. Hrvatski olimpijski odbor 2011. slavi 20 godina. Svjedočili smo vrhunskim športskim pothvatima, besprijekornim športskim organizacijama, manifestaciji međunarodne solidarnosti, športskom prijateljstvu, uvažavanju i fair playu, odgovornom i poduzetnom sudjelovanju obrazovne i akademske zajednice u kreiranju sustava školovanja športaša, hrvatskog gospodarstva u potpori športu i medijskom pothvatu kao što je vlastita televizija - Sportska televizija. Čestitam svima 20 godina osnutka i djelovanja Hrvatskog olimpijskog odbora!

Josip ﾄ経p Glavni tajnik Hrvatskog olimpijskog odbora

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

prigodi ovakvih značajnih obljetnica svi bismo htjeli, na malom prostoru, reći nešto veliko, upečatljivo, nezaboravno. To je tim teže kada govorite o športu koji je kontinuirano, sa svih značajnih kontinentalnih i svjetskih natjecanja donosio odličja, pregršt pohvala i priznanja.

Puno je pojedinaca, od samih natjecatelja, preko njihovih trenera, pa do športskih dužnosnika, utkalo dio svog vremena i znanja u ta vrhunska dostignuća. Naravno, u tom 20-godišnjem razdoblju od svog osnutka do danas, u hrvatskom je športu veliku i značajnu ulogu odigrao i Hrvatski olimpijski odbor. Danas se on bavi onime što je i njegova osnovna i prvenstvena zadaća: bavi se športašima, strukom i športskim djelatnikom. Ali tu ne prestaje njegova uloga, on se brine o razvoju športaša, njegovoj edukaciji, bavi se djecom vrtićke dobi i športom na lokalnoj razini, a brine se i o onima koji nisu mogli, kroz šport, osigurati svoju egzistenciju. Hrvatski olimpijski odbor je u godini proslave svog osnivanja širom otvorio prozor športu putem TV kanala čiji je je vlasnik. Kao prvi u svijetu omogućili smo svima da natjecatelji u svim športovima budu jednakopravno prisutni u domovima diljem Hrvatske putem naše Sportske televizije. Danas je Hrvatski olimpijski odbor važan sudionik i na međunarodnoj razini i respektabilan je član europske i svjetske olimpijske obitelji. Možemo reći da je primjer i putokaz mnogim odborima u okruženju kada se govori o njegovim razvojnim programima za športaše i trenere ili pak kada je riječ o edukativnom programu koji provodi putem Hrvatske olimpijske akademije. Svima onima koji su u ovih 20 godina, na bilo koji način pridonijeli razvoju Hrvatskog olimpijskog odbora, a time naravno i hrvatskog športa, želim posebno zahvaliti, jer time su ujedno stvarali i njegovu povijest.

OI BARCELONA 1992.

Košarkaška reprezentacija

Dražen Petrović

OI BARCELONA 1992.

Goran Ivanišević

OI BARCELONA 1992.

Goran Ivanišević & Goran Prpić

OI ATLANTA 1996.

Rukometna reprezentacija

Gornji red: Velimir Kljaić, Vladimir Jelčić, Goran Perkovac, Alvaro Načinović, Bruno Gudelj, Nenad Kljaić, Venio Losert, Slavko Goluža,Valter Donji red: Stanislav Peharec,Vladimir Nekić, Irfan Smajlagić, Milan Rončević, Božidar Jović, Antun Vrdoljak, Vladimir Šujster, Josip Guberina,

Matošević, Zlatan Saračević Iztok Puc, Zoran Mikulić, Valter Franković, Patrik Ćavar, Damir Suman

OI ATLANTA 1996.

Vaterpolska reprezentacija

Gornji red: Tino Vegar, Siniša Školneković, Igor Hinić, Damir Glavan, Dubravko Šimenc, Joško Kereković, Perica Bukić Donji red: Maro Balić, Vjekoslav Kobešćak, Ratko Štritof, Zdeslav Vrdoljak, Renato Vrbičić, Ognjen Kržić

OI SYDNEY 2000.

Nikolaj Pešalov

OI SYDNEY 2000.

Veslački osmerac

Gornji red: Igor Francetić, Tihomir Franković, Siniša Skelin, Nikša Skelin, Krešimir Čuljak Donji red: Branimir Vujević, Silvijo Petriško (kormilar), Tomislav Smoljanović, Igor Boraska

OI ATENA 2004.

Rukometna reprezentacija

Gornji red: Slavko Goluža, Ivano Balić, Venio Losert, Drago Vuković, Blaženko Lacković, Denis Špoljarić, Valter Matošević Donji red: Vlado Šola, Nikša Kaleb, Vedran Zrnić, Antun Vrdoljak, Petar Metličić, Mirza Džomba, Davor Dominiković, Igor Vori, Goran Šprem

OI ATENA 2004.

Duje Draganja

OI ATENA 2004.

Siniša i Nikša Skelin

OI ATENA 2004.

Ivan Ljubičić & Mario Ančić

OI ATENA 2004.

Nikolaj Pešalov

OI PEKING 2008.

Filip Ude

OI PEKING 2008.

Blanka Vlašić

OI PEKING 2008.

Snježana Pejčić

OI PEKING 2008.

Martina Zubčić

OI PEKING 2008.

Sandra Šarić

ZOI SALT LAKE CITY 2002.

Janica Kostelić

ZOI TORINO 2006.

Janica Kostelić

ZOI TORINO 2006.

Ivica Kostelić

ZOI VANCOUVER 2010.

Ivica Kostelić

ZOI VANCOUVER 2010.

Jakov Fak

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

Igre - legenda i stvarnost

nedostatku pouzdanih izvora, o nastanku olimpijskih igara literatura bilježi samo legende. Jedna od njih kaže da je Heraklo, sin vrhovnog boga Zeusa i smrtnice Alkmene, igrajući se s braćom, priređivao brojna natjecanja, a pobjedniku bi na glavu stavljao vjenčić od maslinovih grančica. Druga pak legenda kaže da je kralj Elide Enomaj, sin boga rata Aresa, uživao u konjskim utrkama sa zapregom i da je sve svoje suparnike nakon pobjede ubijao. Onomu tko ga pobijedi obećao je kraljevstvo i svoju kćer Hipodamiju. Dok se nije pojavio prosac Pelop, sin Tantalov, ubio je 13 prosaca (navodno otud i praznovjerje o broju 13 kao nesretnom broju). Legenda dalje kaže da se Pelop poslužio lukavstvom i kočijašu Mirtilosu obećao pola kraljevstva ako izvadi vijak iz kotača kraljeve kočije. Zahvaljujući toj prijevari Pelop je usmrtio kralja, oženio se Hipodamijom i zasjeo na prijestolje. Kad je Mirtil došao po obećanu nagradu, Pelop ga je zbog nečasna djela bacio sa stijene u more. Po njemu je cijelo područje dobilo naziv Peloponez, a on je u čast kralja Enomaja, koji je volio natjecanja, utemeljio olimpijske igre i postavio stup srama za sve koji se u natjecanju koriste nečasnim postupcima da bi pobijedili.

Drevne olimpijske igre

Od l

eg e

Prve olimpijske igre o kojima postoji vjerodostojan zapis održane su u Olimpiji 776. godine prije Krista, a zadnje 392. godine. U tom je razdoblju priređeno više od 290 igara u društvu u kojem je tjelovježba bila jedan od temelja odgoja. Olimpija nikad nije postala veće naselje jer je ulaz bio dopušten samo natjecateljima, sucima, umjetnicima i predstavnicima gradova-država sudionica. Ženama je pristup bio zabranjen jer su natjecatelji bili nagi. Za vrijeme olimpijskih igara cvjetala je trgovina, umjetnici su prikazivali ili čitali svoja djela, a filozofi tumačili svoje poglede na život i svijet u njemu. Političari bi sklapali saveze, a trgovci ugovore. Ostaci Olimpije, nakon potresa i razaranja za rimskog cara Teodozija I. koji je igre i ukinuo, otkriveni su arheološkim istraživanjima u 19. stoljeću i bili su povod za organiziranje olimpijskih igara modernog doba. Drevna Olimpija potom postaje privlačna turistima i prijateljima športa diljem svijeta.

d n

d i

p o

e k š i r a

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991.- 2011.)

j e id

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

Obnova igara i MOO ORGANIZACIJA I DJELOVANJE MEĐUNARODNOG OLIMPIJSKOG ODBORA Međunarodni je olimpijski odbor osnovan s ciljem da obuhvati športski pokret diljem svijeta i prva je športska organizacija koja je svim športašima omogućila da se potpuno ravnopravno natječu, bez obzira na nacionalnost, vjeru, klasu i rasu. Prema Statutu MOO-a, predsjednik te športske asocijacije bira se svake četvrte godine i trebao je biti iz zemlje u kojoj će se održati sljedeće olimpijske igre. Prema tom je kriteriju prvi predsjednik bio Grk Demetrios Vikelas, jer je u Parizu odlučeno da će se I. olimpijske igre modernog doba održati 1896. u Grčkoj.

rci su pokušali obnoviti svoje drevne igre u drugoj polovici 19. stoljeća, ali nisu uspjeli. Istu zamisao imao je veliki štovatelj tjelesnog odgoja, pedagog, povjesničar i diplomat Pierre de Coubertin (1863. - 1937.) koji je 1888. godine počeo pripremati svoj plan za obnovu olimpijskih igara. Nakon što je dobio podršku prijatelja za putovanja u Engleskoj i SAD-u, sa svojim je idejama prvi put potkraj 1892. upoznao predstavnike francuskih športskih klubova u Parizu. Njegov je olimpijski san za početak primljen suzdržano, ali se Coubertin nije predavao. Napokon je, u lipnju 1894., u pariškoj Sorbonni održan međunarodni Kongres športskih djelatnika na kojem je, poslije brojnih rasprava i konzultacija, osmoga dana zasjedanja, 23. lipnja 1894., osnovan Međunarodni olimpijski odbor (MOO) i jednoglasno je odlučeno da se uspostave moderne olimpijske igre. Dogovoreno je da se prva velika predstava povjeri grčkoj Ateni 1896. godine. Potom će se igre održavati prema ritmu drevnih olimpijskih igara, svake četiri godine u drugom mjestu i drugoj državi. Na tom je povijesnom kongresu bilo više od 2.000 štovatelja športa, među kojima 79 službenih delegata iz desetak zemalja Europe i SAD-a. Pismena je potpora stigla i iz Australije. U Izvršni odbor MOO-a izabrano je 14 uglednika. Prvi je predsjednik bio grčki književnik Demetrios Vikelas (1835. - 1908.), a tajnik barun Pierre de Coubertin. "Citius, altius, fortius" - "Brže, više, jače" postalo je geslo OI na kojima su mogli nastupiti samo amateri. Odlukom Kongresa iz 1894. nije bilo predviđeno sudjelovanje žena. Ipak, već 1.900. športašice nastupaju na II. OI u Parizu (tenis i golf). Članovi Međunarodnog olimpijskog odbora u Ateni 1896. Stoje (slijeva): Gebhardt (Njemačka), Guth-Jarkovsky (Bohemia), Kemeny (Mađarska), Balck (Švedska); Sjede: Coubertin (Francuska), Vikelas (Grčka), Butovski (Rusija)

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

H e m rv a tsk e

a j i z i v a a O O H e j n je

i ut

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

Olimpijska ideja i Franjo Bučar

uvremeni olimpijski pokret prvi je u nas počeo promicati Franjo Bučar. On je samo dva mjeseca nakon međunarodnog Kongresa športskih djelatnika u Parizu, u časopisu "Gimnastika" (Zagreb, 1894., god. IV. br. 8. st. 128) napisao: "Union des Societes francais de sports athletiques priredio je, od 16. do 23. lipnja, u Parizu veliki međunarodni gimnastički sastanak u svrhu uspostavljanja olimpijskih igara i pravila za te igre i za razna pitanja glede amaterizma i profesionalizma kod natjecanja. Na taj sastanak pozvane su sve narodnosti, te se je i većina sa svojim najbitnijim zastupnicima također i odazvala. Tom prilikom održavalo se mnogo sjednica i praktičkih predavanja i pokazivanja raznolikih igara". Početkom 1896. godine Bučar, opet u "Gimnastici", među ostalim piše: "Za olimpijske igre ne zanimaju se mnogo (u europskim zemljama) usprkos živahnoj agitaciji". Dodaje da su posebno nesklona tadašnja gimnastička društva i njihovi savezi. Primjećuje da će u Ateni "nadvladati šport", što se kosi s njihovim načelima. Belgijanci, Švicarci i Nizozemci najavljuju da zbog toga neće doći u Grčku.

Franjo Bučar (u krugu) na proslavi 35-godišnjice Francuskog gimnastičkog saveza u Parizu 1908. godine

Talijanski gimnastički savez "ne može primiti poziv" jer je potrošio novac, a Norvežanima (koji simpatiziraju igre) do Atene je predaleko. U Austro-Ugarskoj, u čijem je sastavu i Hrvatska, za nastup u Ateni posebno su zainteresirani bili Mađari. U Beču je "ustrojen odbor za sudjelovanje" iako se tome protivio sokolski savez i u Austriji. Procjenjivalo se da će sudjelovanje biti slabije jer su iz igara isključeni profesionalci.

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

Prva nastojanja za uključivanjem Hrvatske Pomno prateći događaje za povijesnog Kongresa u Parizu i nakon njega, Franjo Bučar se silno zauzimao za uključivanje Hrvatske u međunarodni olimpijski pokret. Dok je studirao na Kraljevskom središnjem gimnastičkom institutu u Stockholmu (1892. - 1894.), i prilikom brojnih putovanja Europom, Bučar je upoznao Šveđanina Viktora Balcka, Rusa Alekseja Butovskog i Čeha Jiřija Gutha-Jarkovskyog - članove MOO-a. Budući da su Česi utemeljili svoj nacionalni olimpijski pododbor 1896., a bili su u sličnom državno-pravnom položaju u Austro-Ugarskoj Monarhiji kao i Hrvati, Bučar je nastojao iskoristiti njihova iskustva za članstvo Hrvatske u MOO-u. Jiři Guth-Jarkovsky izborio je da Franjo Bučar bude pozvan na sjednicu MOO-a 1897. u Le Havreu. Spriječen osobnim obvezama, ali i razočaran lošim stanjem u hrvatskoj tjelovježbi i športu nakon odlaska Izidora Kršnjavoga s mjesta predstojnika Odjela za bogoštovlje i nastavu Zemaljske vlade, Bučar nije otputovao na tu sjednicu i tako je vjerojatno propustio povijesnu prigodu da već tada postane članom te najuglednije svjetske športske organizacije.

Kontakti s Coubertinom Međunarodni olimpijski odbor, tada još u razdoblju afirmacije, tražio je potporu što većeg broja država. Nakon iznimno uspjelih I. olimpijskih igara modernog doba u Ateni 1896., II. olimpijske igre u Parizu 1900. i III. u američkom Saint Louisu 1904. bile su loše organizirane, tako da je svijet počeo sumnjati u smisao njihova daljnjeg održavanja. Slabost olimpijskog pokreta nakon II. i III. igara iskoristili su Grci, koji su se zanosili idejom da olimpijske igre treba uvijek priređivati u njihovoj postojbini - Grčkoj. Zato su u povodu 10. obljetnice I. olimpijskih igara, 1906., u Ateni organizirali tzv. olimpijske međuigre ili jubilarne olimpijske igre. U želji da na tim igrama sudjeluju i hrvatski športaši, Bučar je organizacijskom odboru u Ateni poslao preliminarnu prijavu za nastup gimnastičara Hrvatskog sokola. Zatražio je i novčanu pomoć, što je onda bilo uobičajeno. Grci su prvi put odgovorili pozitivno, a zatim su, na zahtjev Mađara, uputili Bučara na Mađarski olimpijski odbor, kojemu su već dodijelili novac za nastup u Ateni. Bučar se obratio Mađarskom olimpijskom odboru, jer je Hrvatska u to vrijeme bila u uniji s Mađarskom, s prijedlogom da i Hrvati osnuju svoj, poseban olimpijski odbor i da hrvatski športaši sudjeluju na Međuigrama u Ateni. Mađari su zahtijevali da se Hrvati priključe njihovu olimpijskom odboru u koji bi mogli delegirati jednog potpredsjednika, a hrvatski bi športaši, žele li nastupiti u Ateni, morali izboriti pravo sudjelovanja u kvalifikacijama s Mađarima i nastupali bi pod njihovom zastavom. Hrvati nisu pristali na te uvjete. Na Međuigre u Atenu iz Hrvatske su otputovali nastavnici tjelesnog odgoja Franjo Bučar, Ivan Trstenjak i Josip Prikril, a put je platila Zemaljska vlada Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije.

Franjo Bučar drži nastavu iz predmeta Igre na Tečaju za učitelje gimnastike u Samostanskoj, danas Varšavskoj ulici u Zagrebu, 1895. godine

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

Prigodom proslave 35. obljetnice Francuskog gimnastičkog saveza 1908., Bučar je boravio u Parizu kao član izaslanstva Hrvatskog sokolskog saveza i razgovarao s predsjednikom MOO-a Coubertinom o mogućem primanju Hrvatske u MOO. Coubertin je tada predložio da najveća hrvatska tjelovježbena udruga, Hrvatski sokolski savez, pošalje molbu za prijam u MOO. Molba je poslana 23. svibnja 1909., ali unatoč Coubertinovu obećanju nije uvrštena u dnevni red sjednice MOO-a pa hrvatski športaši nisu nastupili ni na V. olimpijskim igrama u Stockholmu 1912. godine. Franjo Bučar boravio je na tim igrama kao gost švedskog olimpijskog odbora, a na trošak Zemaljske vlade. Na OI su otputovali nastavnici tjelesnog odgoja Ferdo Krizmanić, Josip Prikril i Ivan Trstenjak koji su imali zadatak proučiti ustroj te velike međunarodne športske svečanosti. Tom se zgodom Bučar opet sastao s Coubertinom i razgovarao o mogućnosti samostalnog sudjelovanja Hrvata na olimpijskim igrama.

Osnovan Hrvatski športski savez

II. hrvatski svesokolski slet u Zagrebu 1911.

Tražeći najbolja moguća rješenja za domaću i međunarodnu afirmaciju hrvatskog športaša u Zagrebu je, 5. listopada 1909., utemeljen Hrvatski športski savez, u sklopu kojega su osnovane sekcije za devet športskih grana. Nažalost, već početkom I. svjetskog rata, rad Saveza je zabranjen kao i rad svih ostalih udruga, osim Crvenog križa. No, osnovan je Odbor za priređivanje športskih priredbi u korist Crvenog križa, a čelno mjesto prihvatio je Franjo Bučar. Nakon rata 1918. ponovno je dopuštena djelatnost Hrvatskog športskog saveza. Zaslugom Saveza, u poratnom Zagrebu nastaju brojne skupine poduzetnih i sposobnih športskih djelatnika koje su inicirale osnivanje gotovo svih športskih saveza u novoj državi - Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca.

Osnivanje JOO-a Na inicijativu Franje Bučara, Hrvatski športski savez počeo je pripremati organizaciju osnivačke skupštine Jugoslavenskog olimpijskog odbora (JOO-a). Franjo Bučar i odvjetnik iz Zagreba, Antun Jakovac, kasnije član osnivačke skupštine i prvi tajnik JOO-a, bili su zaduženi za pripremu skupštine i prijedloga pravila JOO-a.

Iskaznica MOO-a iz 1924. na ime Franje Bučara

Osnivačka skupština održana je 14. prosinca 1919. godine u Gundulićevoj 29 u Zagrebu. Za prvog predsjednika izabran je Franjo Bučar i tu je dužnost obnašao do 20. siječnja 1927., kada je sjedište JOO-a iz političkih razloga iz Zagreba premješteno u Beograd. Zbog neaktivnosti, JOO je 1932. ponovno vraćen u Zagreb, a za predsjednika je izabran Stevan Hadži.

Bučar postaje član MOO-a Godine 1920. Bučar je primljen u članstvo MOO-a, a iste su godine hrvatski športaši pod jugoslavenskom zastavom prvi put nastupili na VII. olimpijskim igrama u Antwerpenu. Tijekom II. svjetskog rata sjednice MOO-a kao i Igre olimpijade nisu održavane, a nakon rata je predsjednik MOO-a Sigfried Edström sugerirao Bučaru da obnovi olimpijski odbor u Federativnoj Narodnoj Republici Jugoslaviji. Bučar se s tim pitanjem pismeno obratio Fiskulturnom odboru Hrvatske, ali je, ne dočekavši odgovor, umro 25. prosinca 1946. VII. olimpijske igre u Antwerpenu

Četrnaest godine nakon Bučarove smrti MOO je 1960. za svog člana izabrao još jednog Hrvata, Borisa Bakrača.

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

ČLANOVI MOO-a DO OSAMOSTALJENJA HRVATSKE

FRANJO BUČAR član MOO-a od 1920. do 1946.

romicatelj modernog olimpijskog pokreta na prostorima Hrvatske Franjo Bučar rodio se u Zagrebu 25. studenoga 1866. godine. Filozofski fakultet, smjer povijest i zemljopis, završio je u Zagrebu, a povijesne znanosti doktorirao u Grazu 1897. Radio je kao profesor tjelesnog odgoja na zagrebačkim gimnazijama te od 1894. do 1896. organizirao Tečaj za učitelje gimnastike, prve hrvatske škole za obrazovanje kadrova za tjelesni odgoj. Bio je promicatelj novih športova, osnivač brojnih klubova, strukovnih saveza, Hrvatskog športskog saveza (1909.) i Jugoslavenskog olimpijskog odbora (1919.). U kolovozu 1894. godine, dva mjeseca nakon osnivanja Međunarodnog olimpijskog odbora, u časopisu "Gimnastika" objavio je vijest o njegovu osnivanju. Studirajući u Centralnom gimnastičkom zavodu u Stockholmu od 1892. do 1894. te prigodom brojnih putovanja Europom Bučar je upoznao nekoliko članova MOO-a, uz čiju je pomoć nastojao učlaniti Hrvatsku u tu organizaciju. Prigodom posjeta Parizu 1908. razgovarao je s Pierreom de Coubertinom o mogućem ulasku Hrvatske u MOO - Coubertin se načelno složio, ali hrvatska molba za članstvo nije razmatrana na sjednicama MOO-a. Znatan poticaj razvoju olimpizma u nas dala je Bučarova knjiga "Olimpijske igre u Stockholmu godine 1912.", na kojima je boravio kao gost Victora Balcka, predsjednika organizacijskog odbora tih igara. Franjo Bučar izabran je za prvog predsjednika JOO-a osnovanog 1919. i tu je dužnost obnašao do 20. siječnja 1927. godine. Članom MOO-a postaje 1920. godine. O zadacima i problemima vezanim uz olimpizam Bučar se dopisivao s predsjednicima MOO-a Pierreom de Coubertinom, Henrijem Bailler-Latourom i Siegfridom Edströmom. Nakon II. svjetskog rata Franjo Bučar se tadašnjim vlastima ponudio kao posrednik u uključivanju u MOO. Poslao je pismo Fiskulturnom odboru Hrvatske ali je 25. prosinca 1946. preminuo, ne dočekavši odgovor. Bučar je tijekom 50 godina u brojnim hrvatskim dnevnim novinama, stručnim časopisima, leksikonima i enciklopedijama objavio mnogobrojne članke o olimpizmu. Bio je suradnik u spomen-spisima, monografijama športskih organizacija i glasilima JOO-a.

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

ČLANOVI MOO-a DO OSAMOSTALJENJA HRVATSKE

BORIS BAKRAČ član MOO-a od 1961. do 1987.

Boris Bakrač rodio se 25. ožujka 1912. u Slavonskoj Požegi, a na Tehničkom fakultetu u Zagrebu diplomirao je 1936. godine. Od 1944. do kraja rata bio je opunomoćenik Glavnoga štaba partizanske vojske Hrvatske za razmjenu zarobljenika. U razdoblju od 1948. do 1951. bio je ministar građevinarstva u hrvatskoj vladi, a od 1974. do 1978. na dužnosti je predsjednika Republičkoga vijeća Sabora Hrvatske.

Dužnost predsjednika obnašao je i u Turističkom savezu Hrvatske (1973. - 1980.), Nogometnom savezu Hrvatske (1952. - 1962.) i Jugoslavenskom olimpijskom odboru (1953. - 1961.). U članstvo MOO-a izabran je 1960. na sjednici u Rimu, a član je do 1987. godine, kada je dobrovoljno istupio uz službeno obrazloženje da to čini zbog narušenog zdravlja. Stvarni razlog bilo je neslaganje s radom tajništva JOO-a u Beogradu. Od 1968. do 1971. bio je član Mješovite komisije MOO-a, a od 1984. član i potpredsjednik Kulturne komisije. Na ljetnim je OI bio sedam puta, na ZOI dvaput i sudjelovao je u radu 26 sjednica MOO-a. Službeno i privatno dopisivao se s predsjednicima MOO-a Averyem Brundageom, Michaelom Killaninom i Juanom Antonijem Samaranchom. Njegovo djelovanje u MOO-u ostavilo je dubok trag pa je nakon odluke o povlačenju proglašen počasnim članom MOO-a, a predsjednik Samaranch odlikovao ga je jednim od najvećih priznanja te organizacije - Olimpijskim redom. Život tog marljivog športskog djelatnika bio je ispunjen nizom postupaka koji su pridonijeli promicanju športa i olimpizma u nas. Zalagao se za dobivanje organizacije IV. opće skupštine asambleje nacionalnih olimpijskih odbora u Dubrovniku 1969., Mediteranskih igara u Splitu 1979., Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu 1984. i Univerzijade u Zagrebu 1987. godine, na kojoj je bio potpredsjednik organizacijskog odbora. U dnevnom i stručnom tisku objavio je mnogobrojne članke posvećene olimpizmu. Trofejem Saveza za fizičku kulturu Hrvatske nagrađen je 1958., a Republičkom nagradom fizičke kulture za životno djelo 1981. godine. Umro je u Zagrebu 29. studenoga 1989. godine.

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

Hrvatski šport i demokratske promjene

adom Berlinskoga zida u ljeto 1989. demokratizacija je zahvatila i jugoistočnu Europu, a u većini zemalja u društvenom i političkom životu nastaju dramatične promjene koje su se odrazile i na političke procese u Hrvatskoj. U tim je okolnostima Hrvatska, nakon prvih slobodnih parlamentarnih izbora i konstituiranja višestranačkog Sabora 30. svibnja 1990. te proglašenjem novog Ustava 22. prosinca 1990. godine, određena kao suverena, demokratska i socijalna država. Hrvatska se, kao samostalna i suverena država, među ostalim brinula i o položaju športa pa je 28. prosinca 1990. u Saboru izglasan novi Zakon o športu. Usklađujući se s nastalim promjenama, Savez za fizičku kulturu Hrvatske prestaje raditi 31. prosinca 1990., a konstituira se Hrvatski športski savez,

Članovi osnivačke Skupštine HOO-a 10. rujna 1991., hotel "Esplanade"- Zagreb Slijeva, prvi red: Stjepan Križić, Ivo Zlatar, Ivan Čaklec, Ivo-Goran Munivrana, Franjo Tuđman, Sanda Dubravčić Šimunjak, Ivan Hegediš, Antun Vrdoljak, Zdravko Marušić, Drago Marović i Josip Kecerin. Slijeva, drugi red: Marinko Šišak, Marko Pećina, Tomislav Šepec, Marijan Malović, Bojan Stranić, Boris Volčanšek, Zdravko Hebel, Zlatko Celent, Mirko Novosel, Damir Škaro, Vlado Juriša, Matija Ljubek i Osvaldo Vavra.

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

čime počinje novo razdoblje u razvoju hrvatskog športa. No, Hrvatska je već suočena s organiziranim odmetništvom i terorizmom koje su svojim upletanjem izravno poticale Jugoslavenska armija i vlada Republike Srbije kako bi srušile ustavni poredak i ugrozile integritet Republike Hrvatske.

Članovi Inicijativnog odbora Hrvatskog športskog saveza za pripremu osnivanja Hrvatskog olimpijskog odbora (slijeva): Boris Volčanšek, Slavko Podgorelec, Ivan Kern, Marijan Malović, Vladimir Findak

U okolnostima tada već otvorene velikosrpske agresije i prvih hrvatskih žrtava, osobito nakon Ustavne odluke Sabora 25. lipnja 1991. kojom se proglašava suverena i samostalna Republika Hrvatska - utemeljene na rezultatu referenduma provedenog 19. svibnja 1991. na kojem se čak 94,17 posto građana očitovalo za samostalnost - hrvatski su športaši, dijeleći sudbinu svog naroda, među prvima i u velikom broju dobrovoljno otišli u Hrvatsku vojsku. Time su pokazali da je obrana domovine njihova primarna zadaća. U tim je okolnostima Hrvatski športski savez, koji je počeo djelovati 1. siječnja 1991. godine na čelu s prvim predsjednikom Ivanom Kernom i glavnim tajnikom Marijanom Malovićem, a koji je bio pravni sljednik Saveza za fizičku kulturu Hrvatske, trebao osigurati organizacijske, stručne i financijske uvjete za sudjelovanje hrvatskih športaša na domaćim i međunarodnim natjecanja, sačuvati stečeni ugled hrvatskog športa i steći pravo na pripadnost međunarodnoj športskoj obitelji pod hrvatskim znamenjem. Već 5. lipnja 1991. Izvršni odbor Hrvatskog športskog saveza imenuje Inicijativni odbor za osnivanje Hrvatskog olimpijskog odbora (HOO). Odluka o imenovanju članova Radne grupe za pripremu osnivanja glasila je: "Na temelju odredbe članka 38. Statuta Hrvatskog športskog saveza ("SI glasnik" HŠS broj 1/90), Izvršni odbor na sjednici održanoj 5. lipnja 1991. godine donosi ODLUKU o imenovanju članova Radne grupe za pripremu osnivanja Hrvatskog olimpijskog odbora. Za članove Radne grupe imenovani su: - Ivan Kern - predsjednik, - Vladimir Findak - član, - Boris Volčanšek - član, - Slavko Podgorelec - član, - Marijan Malović - član. Poslove tajnika Radne grupe obavljat će Zvonimir Šemper. Radna grupa dužna je pokrenuti postupak i poduzeti sve radnje u svezi s osnivanjem Inicijativnog odbora te Hrvatskog olimpijskog odbora. Odluka stupa na snagu danom donošenja. Predsjednik Hrvatskoga športskog saveza Ivan Kern, v. r. "

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

Istodobno, Izvršni odbor Hrvatskog športskog saveza zadužen za aktivnosti nacionalnih športskih saveza pozvao je 4. srpnja 1991. hrvatske športaše i športske dužnosnike da otkažu sva sudjelovanja u jugoslavenskim športskim natjecanjima. Nedugo zatim, na proširenoj sjednici Izvršnog odbora 1. kolovoza 1991. Hrvatski športski savez donosi odluku o obustavi sudjelovanja hrvatskih športaša na natjecanjima u jugoslavenskim selekcijama i predstavnika Hrvatskog športskog saveza u radu Saveza za fizičku kulturu Jugoslavije i Jugoslavenskog olimpijskog odbora, kao i o prekidu odnosa sa Savezom za fizičku kulturu Srbije. O toj su odluci obaviještene sve europske i međunarodne športske organizacije te MOO.

Osnivanje Hrvatskog olimpijskog odbora

Konačnu odluku o istupanju Hrvatskog športskog saveza iz Saveza za fizičku kulturu Jugoslavije i JOO-a te o raskidu sporazuma o udruživanju republičkih granskih športskih saveza s odgovarajućim jugoslavenskim športskim savezima i istupanju iz njih, Hrvatski je športski savez donio 7. listopada 1991., dan prije no što je Hrvatski sabor (8. listopada 1991.) donio odluku o raskidu svih državnopravnih veza s bivšom SFRJ, nakon isteka tromjesečne odgode odluke o samostalnosti Hrvatske (25. lipnja 1991.) Put prema samostalnom nastupu hrvatskih športaša pod hrvatskom zastavom bio je otvoren.

adna je grupa za to vrijeme marljivo pripremala utemeljiteljsku sjednicu Hrvatskog olimpijskog odbora. Na temelju izvješća o pripremama, Hrvatski športski savez na sjednici održanoj u Zagrebu 20. kolovoza 1991. donosi odluku o sazivanju osnivačke skupštine HOO-a. Utemeljiteljska sjednica održana je 10. rujna 1991. godine u Smaragdnoj dvorani hotela "Esplanade" u Zagrebu. Sjednicom je predsjedao predsjednik Inicijativnog odbora Ivan Kern u nazočnosti mnogih športaša i športskih dužnosnika, gostiju, predsjednika Republike Hrvatske Franje Tuđmana, predsjednika Predsjedništva SFRJ Stjepana Mesića, potpredsjednika Vlade Republike Hrvatske Mate Granića, ministra prosvjete i kulture Vlatka Pavletića, ministra zdravstva Andrije Hebranga, ministra vanjskih poslova Zvonimira Šeparovića, predsjednika Skupštine grada Zagreba Borisa Buzančića, predsjednika Skupštine Sveučilišta u Zagrebu Jure Radića i mnogih drugih te predstavnika medija: Hrvatske radiotelevizije, Vjesnika, Večernjeg lista, Sportskih novosti, Slobodne Hrvatske, Slobodne Dalmacije, Hrvatskog radija Zagreb, Hrvatskog radija Sljeme, Borbe i Hrvatske izvještajne novinske agencije (Hine). Na temelju izvješća predsjednika Verifikacijske komisije Zdravka Hebela, uz članove Dragu Marovića i Damira Škaru, HOO je potvrdio mandate prvih članova, ujedno i članova osnivača, do godine 1995. Bili su to predstavnici 29 nacionalnih saveza olimpijskih športova te po jedan predstavnik Hrvatskog društva sportskih novinara, Sekcije za športsku

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

medicinu Hrvatskoga liječničkog zbora i Fakulteta za fizičku kulturu Sveučilišta u Zagrebu, danas Kineziološkog fakulteta. Sjednici je nazočilo njih 29 te su sve odluke koje su donijeli bile pravovaljane. U Izbornoj komisiji, čiji je predsjednik bio Ivo Zlatar, bili su Josip Kecerin i Stjepan Križić. "Na temelju izvješća Verifikacijske komisije, HOO na sjednici održanoj 10. rujna 1991. godine, donosi ODLUKU o verifikaciji mandata članova HOO-a za razdoblje 1991. - 1995. godine. I. Verificira se mandat članova HOO-a i to: 1. Hrvatski atletski savez - Antun Vrdoljak 2. Hrvatski badminton savez - Marinko Šišak 3. Hrvatski baseball savez - Osvaldo Vavra 4. Hrvatski biciklistički savez - Vlado Juriša 5. Hrvatski boksački savez - Damir Škaro 6. Hrvatski gimnastički savez - mr. Ivan Čaklec 7. Hrvatski hrvački savez - Marijan Malović 8. Hrvatski hokejski savez - dr. Ivo Zlatar 9. zHrvatski jedriličarski savez - Damir Matošić 10. Hrvatski judo savez - Vlatko Škiljo I1. Hrvatski kajakaški savez - Dubravko Mataković 12. Hrvatski konjički savez - Zdravko Marušić 13. Hrvatski košarkaški savez - Mirko Novosel 14. Hrvatski mačevalački savez - Bogomir Jambrošić 15. Hrvatski nogometni savez - mr. Mladen Vedriš 16. Hrvatski odbojkaški savez - Bojan Stranić 17. Hrvatski plivački savez - dr. Boris Volčanšek 18. Hrvatski rukometni savez - Marijan Flander 19. Hrvatski savez za dizanje utega - Ivan Helman 20. Hrvatski savez hokeja na ledu - Ivan Hegedüs 21. Hrvatski savez za klizanje i koturaljkanje - Sanda Dubravčić-Šimunjak 22. Hrvatski savez za skokove u vodu- Stjepan Križić 23. Hrvatski skijaški savez- Josip Kecerin 24. Hrvatski stolnoteniski savez - Ivo-Goran Munivrana 25. Hrvatski streličarski savez - Nenad Slukić 26. Hrvatski streljački savez - Tomislav Šepec 27. Hrvatski teniski savez - Stanko Bick 28. Hrvatski vaterpolo savez – dr. Zdravko Hebel 29. Hrvatski veslački savez - Zlatko Celent 30. Hrvatsko društvo sportskih novinara - Drago Marović 31. Sekcija za športsku medicinu Hrvatskog liječničkog zbora - dr. Marko Pećina 32. Fakultet za fizičku kulturu - dr. Zlatko Šimenc Nakon što su potvrđeni mandati, skupštinari su jednoglasno donijeli Odluku o osnivanju Hrvatskog olimpijskog obora koja glasi: "U skladu s Odlukom o imenovanju Radne grupe za pripremu i osnivanje Hrvatskog olimpijskog odbora broj: 1112, koju je donio Izvršni odbor Hrvatskog športskog saveza na sjednici održanoj 5. lipnja 1991. godine, na temelju točke 18. Pravila Hrvatskog olimpijskog odbora, Hrvatski olimpijski odbor, na sjednici održanoj 10. rujna 1991., donosi

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

ODLUKU o osnivanju Hrvatskog olimpijskog odbora Osniva se Hrvatski olimpijski odbor. Svojim djelovanjem, sukladno Olimpijskoj povelji, Hrvatski olimpijski odbor doprinosit će: - promicanju športa kao univerzalne civilizacijske baštine za bolje međusobno razumijevanje i komunikaciju ljudi, - uspostavljanju prijateljskih odnosa i izgradnji boljeg svijeta i mirnog suživota ljudi, - širenju olimpijskih načela, etičkih i moralnih normi u športu, - zbližavanju natjecatelja i drugih sudionika na olimpijskim igrama, kao najšportskijoj priredbi na svijetu, - promicanju vrhunskih športskih dometa hrvatskih športaša, - promicanju Republike Hrvatske kao demokratske države radi većeg zbližavanja s drugim državama koje poštuju i štite prava čovjeka i naroda, - nadahnjivanju sudionika u športskim natjecanjima za viteško i fer nadmetanje, - općem razvoju svekolikog oblika športa u Republici Hrvatskoj. Hrvatski olimpijski odbor osnivaju republički granski športski savezi olimpijskih športova. Odluka stupa na snagu danom donošenja. Predsjednik Inicijativnog odbora: Ivan Kern, v. r." Jednoglasnom odlukom o osnutku i prihvaćenjem Pravila (današnji Statut) utemeljeni su ciljevi i zadaće HOO-a. U skladu s Olimpijskom poveljom HOO će pridonositi dobrobiti hrvatskog športa, olimpizma i međunarodnog olimpijskog pokreta.

Brzojav predsjedniku MOO-a Utemeljitelji HOO-a istog su dana, 10. rujna 1991., poslali brzojav predsjedniku MOO-a Juanu Antoniju Samaranchu, velikom prijatelju hrvatskog športa i Hrvatske: "Vaša ekselencijo, gospodine Predsjedniče, s ponosom i neizmjernim zadovoljstvom izvješćujemo Vas da je danas, 10. rujna 1991. godine, na zajedničkom skupu najzaslužnijih hrvatskih športaša i najeminentnijih športskih djelatnika uz prisutnost najviših predstavnika državnog vrha Republike Hrvatske, utemeljen Hrvatski olimpijski odbor. Utemeljenjem Hrvatskog olimpijskog odbora ostvaren je stoljetni san hrvatskih športaša i hrvatskog naroda da postanu dio najvećeg i najznačajnijeg svjetskog športskog pokreta, veličanstvene olimpijske obitelji. Svojim utemeljenjem Hrvatski olimpijski odbor prihvaća osnovna načela i norme Olimpijske povelje Međunarodnog olimpijskog odbora i preuzima sve obveze što iz nje proistječu. Molimo Vas, Vaša ekselencijo, da svojim ugledom i autoritetom podržite naša povijesna nastojanja za što skorijim službenim prihvaćanjem – učlanjenjem Hrvatskog olimpijskog odbora u Međunarodni olimpijski odbor. Hrvatski športaši i športski djelatnici bit će Vam na tome duboko zahvalni. Primite naše iskrene športske pozdrave sa željom da i dalje uspješno predstavljate i vodite plemeniti olimpijski pokret."

Izbor vodstva HOO-a Na temelju izvješća Izborne komisije, na čelu s Ivom Zlatarom, Hrvatski olimpijski odbor imenovao je Antuna Vrdoljaka za predsjednika, a za dopredsjednike Zdravka Hebela i Mirka Novosela koji su po dužnostima, a prema Pravilima HOO-a, postali i članovi Vijeća. Na prijedlog prvog predsjednika HOO-a Antuna Vrdoljaka, koji je nakon

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

Prvi članovi vijeća HOO-a (1991. - 1995.)

Predsjednik HOO-a Antun Vrdoljak Dopredsjednici HOO-a Zdravko Hebel Mirko Novosel Članovi Zlatko Celent, Marijan Flander Matija Ljubek, Marijan Malović, Drago Marović, Damir Škaro

Prvi članovi Nadzornog odbora HOO-a (1991. - 1995.)

Predsjednik Marijan Kraljević Članovi Franjo Jurjević Tomislav Ribarić Zvonko Franjčec Mihael Zambeli

izbora preuzeo predsjedanje tom povijesnom sjednicom HOO-a, za članove Vijeća u mandatnom razdoblju do 1995. imenovani su Zlatko Celent, Marijan Flander, Matija Ljubek, Marijan Malović, Drago Marović i Damir Škaro.

Antun Vrdoljak - prvi predsjednik HOO-a

Član Vijeća HOO-a po dužnosti je postao i prvi glavni tajnik Slavko Podgorelec, koji je na tu dužnost imenovan na sjednici Vijeća 16. rujna 1991. Odluka o izboru predsjednika i dopredsjednika HOO-a glasila je: "Na temelju izvješća Izborne komisije o rezultatima glasovanja za izbor predsjednika i dva dopredsjednika Hrvatskog olimpijskog odbora, a u skladu s točkom 18. Pravila Hrvatskog olimpijskog odbora, Hrvatski olimpijski odbor na sjednici održanoj 10. rujna 1991. donio je ODLUKU o izboru predsjednika i dva dopredsjednika Hrvatskog olimpijskog odbora

Matija Ljubek i Mirko Novosel

Za predsjednika Hrvatskog olimpijskog odbora, u mandatnom razdoblju 1991. - 1995. izabran je Antun Vrdoljak. Za dopredsjednike Hrvatskog olimpijskog odbora, u mandatnom razdoblju 1991. – 1995. izabrani su dr. Zdravko Hebel i Mirko Novosel. Odluka stupa na snagu danom donošenja. Predsjednik Inicijativnog odbora: Ivan Kern, v.r." Odluka o članovima Vijeća glasila je: "Na temelju predložene liste kandidata, provedenih tajnih izbora te izvješća Izborne komisije o rezultatima glasovanja za izbor članova Vijeća Hrvatskog olimpijskog odbora, sukladno točki 18. Pravila Hrvatskog olimpijskog odbora, Hrvatski olimpijski odbor na sjednici održanoj 10. rujna 1991. donio je

Zdravko Hebel

ODLUKU o izboru članova Vijeća Hrvatskog olimpijskog odbora 1. Za članove Vijeća Hrvatskog olimpijskog odbora za mandatno razdoblje 1991. - 1995. izabrani su: - Zlatko Celent - Marijan Flander - Matija Ljubek - Marijan Malović - Drago Marović - Damir Škaro. 2. Predsjednik i dopredsjednici članovi su Vijeća Hrvatskog olimpijskog odbora po svom položaju. 3. Ova odluka stupa na snagu danom donošenja. Predsjednik Inicijativnog odbora: Ivan Kern, v. r."

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

Predsjednik Tuđman, prvi počasni član HOO-a Povijesnim odlukama o osnivanju HOO-a, izboru prvog predsjednika i prvih članova Vijeća pridružuje se i odluka skupštinara HOO-a o izboru prvog počasnog člana HOO-a. Bio je to predsjednik Republike Franjo Tuđman koji je, uz čestitke osnivačima, pozdravio utemeljenje HOO-a, naglašavajući uključivanje Hrvatske u športski svijet kao još jedan uspjeh u afirmaciji hrvatske demokracije. Odluka o tome glasila je: "Na temelju točke 18. Pravila Hrvatskog olimpijskog odbora, Hrvatski olimpijski odbor na sjednici održanoj 10. rujna 1991. donio je Dr. Franjo Tuđman je proglašen za prvog počasnog člana Hrvatskog olimpijskog odbora

ODLUKU o proglašenju prvog počasnog člana Hrvatskog olimpijskog odbora. Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman proglašava se prvim počasnim članom Hrvatskog olimpijskog odbora. 2. Odluka stupa na snagu danom donošenja. Predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora Antun Vrdoljak v. r."

HOO imenuje poklisare – prve glasnike mlade Hrvatske Vijeće Hrvatskog olimpijskog odbora, razumijevajući da u prvoj godini samostalnosti Hrvatska nema svoja veleposlanstva ni konzulate, nego samo nekoliko ureda, odlučuje 23. rujna 1991. godine uspostaviti počasne dužnosti u športu - poklisara/ambasadora. Športaši i dužnosnici, domoljubi i športski uglednici, 59 poklisara diljem svijeta, u zemljama u kojima su živjeli ili djelovali, bili su prvi i jedini glasnici, glasnogovornici i zastupnici mlade hrvatske države i Hrvatskog olimpijskog odbora. Evo i njihovih imena: Slavko Bambir (rukomet, Island), Otto Barić (nogomet, Austrija), Milivoj Bebić (vaterpolo, Italija), Đurđica Bjedov Gabrilo (plivanje, Švicarska), Miroslav Ćiro Blažević (nogomet, Grčka), Zvonimir Boban (nogomet, Italija), Ozren Bonačić (vaterpolo, Italija), Branko Cikatić (kickboxing, Njemačka), Željko Čajkovski (nogomet, Njemačka), Nurko Čaušević (odbojka, Italija), Žarko Dolinar (stolni tenis, Švicarska), Veselin Đuho (vaterpolo, Italija), Tihomir Filipović (automobilizam, Austrija, Italija), Željko Franulović (tenis, Švicarska), Andrija Fuderer (šah, Švicarska), Sabrina Goleš (tenis, SAD), Hrvoje Horvat (rukomet, Njemačka), Željko Hrbud (stolni tenis, Njemačka), Goran Ivanišević (tenis, Monako), Tomislav Ivić (nogomet, Francuska), Vladimir Janković (odbojka, Italija), Zdravko Ježić (vaterpolo, SAD), Mirko Jozić (nogomet, Čile), Kamilo Keretić (tenis, Njemačka), Velimir Kljaić (rukomet, Njemačka), Zlatko Cico Kranjčar (nogomet, Austrija), Toni Kukoč (košarka, Italija), Franjo Kukuljević (tenis, JAR), Deni Lušić (vaterpolo, Italija), Željko Matuš (nogomet, Švicarska), Dragan Matutinović (vaterpolo, Španjolska), Zdravko Miljak (rukomet, Njemačka), Ante Nakić (vaterpolo, košarka, Grčka), Bruno Orešar (tenis), Tomislav Papak (boks, Australija), Tomislav Paškvalin (vaterpolo, Italija), Željko Pavličević (košarka, Grčka), Željko Perušić

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991.-2011.)

(nogomet, Švicarska), Dražen Petrović (košarka, SAD), Nikola Pilić (tenis, Njemačka), Goran Prpić (tenis), Ilija Puljević (rukomet, Švedska), Dino Rađa (košarka, Italija), Marijan Režek (tenis, Australija), Suad Rizvanbegović (tenis, SAD), Zoran Roje (vaterpolo, Italija), Petar Skansi (košarka, Italija), Marijan Stipetić (plivanje, Kanada), Mislav Stipetić (plivanje, Kanada), Karlo Stipanić (vaterpolo, Švicarska), Gordan Šnajder (odbojka, Francuska), Dragutin Šurbek (stolni tenis), Ivo Trumbić (vaterpolo, Nizozemska), Velimir Valenta (veslanje, ŠvicarZvonimir Boban ska), Stojko Vranković (košarka, SAD), Velimir Zajec (nogomet, Grčka), Goran Žuvela (judo, Australija), Marko Winkler (tenis, SAD), Tomislav Würth (tenis, Njemačka).

Petar Skansi

Prvo izaslanstvo u Lausannei Prvo izaslanstvo HOO-a na čelu s predsjednikom Antunom Vrdoljakom sastalo se s predsjednikom MOO-a Juanom Antonijem Samaranchom u Lausannei, 26. studenoga 1991. godine, i izvijestilo ga o počecima rada HOO-a, o pripremi zahtjeva za priznanjem međunarodne olimpijske zajednice, o uspjesima hrvatskoga športa kao i o ulozi hrvatskih poklisara/ambasadora u međunarodnoj zajednici. U izaslanstvu su još bili Mirko Novosel, Matija Ljubek, Željko Franulović i Ivan Lacković Croata.

Miroslav Blažević

Priznanje MOO-a Dva mjeseca nakon prvog službenog posjeta hrvatskog izaslanstva MOO-u, Izvršni odbor MOO-a na čelu s predsjednikom Samaranchom 17. siječnja 1992. godine privremeno je priznao HOO i time omogućio hrvatskim športašima da prvi put pod svojom zastavom nastupe na XVI. zimskim olimpijskim igrama 1992. u francuskom Albertvilleu (8. - 23. veljače 1992.). Slaveći tu povijesnu odluku HOO je 24. siječnja 1992., dva tjedna uoči ZOI, u Zagrebu održao 2. sjednicu na kojoj je, uz prihvaćanje odluke MOO-a o privremenom priznanju prema uvjetima te organizacije, donio i odluku o podnošenju zahtjeva za puno priznanje i primanje HOO-a u MOO kako to zahtijevaju propisi Olimpijske povelje. Odluka predsjednika i četvorice dopredsjednika MOO-a o privremenom priznanju prema uvjetima MOO-a potvrđena je 6. veljače na 98. sjednici MOO-a u Albertvilleu, uoči ZOI.

Puno priznanje MOO-a

Dragutin Šurbek

Odluku o punom priznanju HOO-a Međunarodni je olimpijski odbor donio na 101. zasjedanju održanome u Monaku 24. rujna 1993. godine. "Međunarodni olimpijski odbor sa zadovoljstvom je utvrdio da je vaš nacionalni olimpijski odbor upotpunio svoje strukture i organizaciju, tako da je u cijelosti udovoljio odredbama Olimpijske povelje te je time ispunio uvjete koje je postavio Izvršni odbor u trenutku vašeg uvjetnog i privremenog priznanja...", kaže se u pismu kojim predsjednik MOO-a Samaranch, 24. rujna iz Monaka, obavještava predsjednika HOO-a Vrdoljaka o odluci MOO-a.

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

ANTUN VRDOLJAK Prvi predsjednik HOO-a (1991. - 2000.)

ntun Vrdoljak prvi je predsjednik HOO-a, prvi Hrvat član MOO-a iz samostalne i suverene Republike Hrvatske, kao i prvi počasni predsjednik HOO-a.

Filmski, politički i športski uglednik, Vrdoljak je na dužnost predsjednika HOO-a izabran na osnivačkoj skupštini 10. rujna 1991. godine kao predstavnik Hrvatskog atletskog saveza, jednog od 29 nacionalnih športskih saveza olimpijskih športova članova-osnivača HOO-a. Na prijedlog predsjednika MOO-a Juana Antonia Samarancha, koji ga je upoznao kao vrsnog poznavatelja športskog i olimpijskog pokreta odanog načelima olimpizma, Vrdoljak je u lipnju 1995. godine, na 104. sjednici u Budimpešti, izabran za člana MOO-a, čime je postao prvi Hrvat član najvišeg tijela svjetskog olimpijskog pokreta iz samostalne i suverene Republike Hrvatske. Njegovim izborom iskazana je velika čast Hrvatskoj, hrvatskom olimpijskom pokretu i njemu osobno. Godine 1996. Vrdoljak je imenovan članom Komisije za radio i televiziju MOO-a, a 2006. i članom Komisije za kulturu i olimpijsko obrazovanje MOO-a, što je i danas. Na dužnosti predsjednika HOO-a bio je dva mandata, do listopada 2000. godine, a u prosincu 2003. godine imenovan je počasnim predsjednikom HOO-a. Veliki športski utjecaj Antuna Vrdoljaka počinje prvom, najvažnijom povjerenom mu zadaćom - da spasi Europsko atletsko prvenstvo 1990. godine u Splitu. Naime, 57 dana prije početka prvenstva gotovo ništa nije bilo dovršeno pa je Splitu prijetilo oduzimanje natjecanja. Zahvaljujući Vrdoljakovu zauzimanju te golemoj energiji i trudu, Europsko atletsko prvenstvo je održano i postalo je primjer uzorne organizacije. Vrdoljak se rodio 4. lipnja 1931. godine u Imotskom, a u mladosti se bavio atletikom, rukometom, stolnim tenisom, športskim novinarstvom i glumom. U Zagrebu je završio Akademiju dramskih umjetnosti i postao je filmski redatelj. Autor je mnogih filmova, od kojih je 10 ušlo u antologiju hrvatskog filma: "Kad čuješ zvona" (1969.), "U gori raste zelen bor" (1971.), "Mećava" (1977.), "Kiklop" (1982.), "Glembajevi" (1988.), "Ljubav i poneka psovka" (1969.), "Povratak" (1979.), "Deps" (1974.), "Od petka do petka" (1985.) i "Karneval, Anđeo i Prah" (1989.). Godine 2005. režirao je posljednji film "Duga mračna noć", a 2010. TV seriju "Tito". Kao redatelj dobio je mnoga međunarodna i domaća priznanja. Godine 1991. imenovan je i ravnateljem Hrvatske radiotelevizije, na čijem čelu je bio do 1996. Za osobite zasluge u razvoju olimpijskog pokreta Vrdoljak je 1994. dobio visoko priznanje MOO-a, Trofej "Stogodišnjice", a 2004. i najvišu Državnu nagradu športa "Franjo Bučar" za životno djelo.

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

SLAVKO PODGORELEC Prvi glavni tajnik HOO-a (1991. – 2000.)

lavko Podgorelec, idejni začetnik i pokretač osnutka Hrvatskog olimpijskog odbora, prvi je glavni tajnik tog najvišeg hrvatskog športskog tijela i po dužnosti, u prvom desetljeću njegova djelovanja od 1991. do 2000., i član prvih dvaju mandata njegova najvišeg izvršnog tijela, Vijeća HOO-a. Prije imenovanja za glavnog tajnika HOO-a obnašao je dužnost prvog direktora Športskog fonda Republike Hrvatske. Osim što je bio jedan od pokretača osnutka HOO-a, međunarodnog priznanja i primanja u olimpijsku obitelj, Slavko Podgorelec ima osobite zasluge u izradi prvih dvaju zakona o športu u samostalnoj i suverenoj Hrvatskoj (1992. i 1997.), kojima su određeni temelji demokratskog razvoja hrvatskog športa. Slavko Podgorelec, magistar ekonomskih znanosti, rodio se 4. rujna 1934. u Zagrebu, a u mladosti se bavio gimnastikom, dizanjem utega i hrvanjem. Najuspješniji je bio kao dizač utega i hrvač – u oba je športa bio prvak Hrvatske od 1951. do 1957. Iskusni športaš s bogatim znanjem, instruktor i trener hrvanja, nakon aktivne športske karijere preuzima dužnost predsjednika Hrvačkog saveza Hrvatske u dva mandata, od godine 1972.. do 1980., a u dva je mandata bio i predsjednik Hrvačkog saveza bivše Jugoslavije, od 1977. do 1985. Za iznimne zasluge u razvoju hrvačkog športa i u međunarodnom okružju, uz mnoga priznanja, Slavko Podgorelec dobio je 1973. zlatnu medalju Svjetskog hrvačkog saveza. Za osobit doprinos razvoju olimpizma u Hrvatskoj te jedinstvu olimpijskog pokreta u svijetu Slavko Podgorelec dobio je 1995. Trofej Međunarodnog olimpijskog odbora "Jedinstvo olimpijskog pokreta”. Za unaprjeđivanje športa i olimpizma Republika Hrvatska odužila mu se 2001. najvišim priznanjem, Državnom nagradom športa "Franjo Bučar” za životno djelo.

XXV. olimpijada Od Barcelone do Atlante (1992. - 1996.)

azdoblje XXV. olimpijade, od 1992. do 1996., ostat će u povijesti olimpizma upamćeno po tome što su u njemu posljednji put u istoj godini održane i zimske i ljetne igre, ali i po tome što su hrvatski športaši, samo 20 dana otkako je Međunarodni olimpijski odbor privremeno priznao samostalni Hrvatski olimpijski odbor, prvi put pod svojim nacionalnim obilježjima nastupili na nekim olimpijskim igrama. Dogodilo se to 8. veljače 1992. na XVI. zimskim olimpijskim igrama u francuskom Albertvilleu, na čijem je svečanom otvaranju klizač Tomislav Čižmešija svijetu predstavio zastavu nove države - Republike Hrvatske. Tada još u zimskim športovima nismo imali športaše koji bi ostvarili zapaženije rezultate i za nas je najvažnije bilo da su naši športaši, nakon gotovo stoljetnog iščekivanja, dobili prigodu nastupiti na olimpijskim igrama kao predstavnici samostalne i međunarodno priznate zemlje. No, od nastupa na ljetnim igrama XXV. olimpijade u Barceloni očekivali smo visoke športske rezultate kojima su nas nekoliko mjeseci kasnije iste 1992. godine obradovali košarkaši i tenisači.

i t i p u t s a

U razdoblju XXV. olimpijade HOO postaje najviše športsko tijelo Hrvatske koje ponajprije donosi niz temeljnih pravila i kriterija razvoja hrvatskog športa.

Važ no

U tom razdoblju HOO osniva Hrvatski klub olimpijaca te utemeljuje proslavu Velikog dana hrvatskog športa koji će generacije podsjećati na dan kada je, 17. siječnja 1992. godine, HOO primljen u olimpijsku obitelj.

e j 70

n o l i b

Uspjesi hrvatskih športaša, seniora i juniora, na SP i EP

Seniorska odličja: 109

Juniorska i kadetska odličja: 86

SP 46 - 13 zlatnih, 10 srebrnih, 23 brončana EP 63 - 10 zlatnih, 22 srebrna, 31 brončano

SP 24 - 4 zlatna, 7 srebrnih, 13 brončanih EP 62 - 10 zlatnih, 22 srebrna, 30 brončanih

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

OI Barcelona 199 (25. srpnja - 9. kolovoza 1992.)

• Na Igrama XXV. Olimpijade održanima u Barceloni od 25. srpnja do 9. kolovoza 1992. nastupilo je 9.356 športaša (2.704 žene i 6.652 muškaraca) iz 169 zemalja u 28 športova. Igre je pratilo 13.082 novinara (5.131 iz tiska i 7.951 iz elektroničkih medija), a športašima i službenim osobama pomagalo je 34.548 volontera. • Igre je otvorio španjolski kralj Juan Carlos I., a olimpijski plamen upalio paraolimpijski streličar Antonio Rebollo. Olimpijsku prisegu u ime športaša dao je jedriličar Luis Doreste Blanco, a u ime sudaca vaterpolski sudac Eugenio Asensio.

Prva hrvatska odličja od osamostaljenja Stjegonoše: Na svečanosti otvaranja: Goran Ivanišević Na svečanosti zatvaranja: Dražen Petrović Odličja:

SrebRo Košarkaška reprezentacija Vladan Alanović, Franjo Arapović, Danko Cvjetičanin, Alan Gregov, Arijan Komazec, Toni Kukoč, Aramis Naglić, Velimir Perasović, Dražen Petrović, Dino Rađa, Žan Tabak, Stojko Vranković BronCA Goran Ivanišević i Goran Prpić Teniski parovi BronCA Goran Ivanišević Tenis (pojedinačno)

arcelona je za hrvatske športaše bila dvostruka "bitka": prvo za pravo nastupa koje im je pripalo priznanjem HOO-a 17. siječnja 1992. unatoč kvalifikacijama koje su već bile u tijeku, a u nekim športovima gotovo završene, a potom i "bitka" za postizanje najboljeg mogućeg plasmana, po mogućnosti osvajanja odličja. Na kraju, dobili su obje.

Košarkaši, koji su pravo sudjelovanja izborili na dodatnom kvalifikacijskom turniru, plasirali su se u finale gdje ih je čekala reprezentacija SAD-a, glasoviti Dream Team u kojem su igrale najveće NBA-zvijezde. Upravo je zbog prvog nastupa američkih profesionalaca iz NBA-lige na olimpijskim igrama košarkaški turnir u Barceloni bio u središtu zanimanja svjetske športske javnosti. Evo kako su igrali hrvatski košarkaši: u prvom dvoboju "A" skupine lako su pobijedili Brazil, 93-76, izgubili od SAD-a 70-103, svladali Španjolsku 88-77, Njemačku 99-78 i Angolu 73-64. U četvrtfinalu protiv Australije, naši su košarkaši pobijedili s visokih 98-65, ali se zato prava drama zbivala u polufinalnom dvoboju protiv momčadi ZND-a (Zajednica Neovisnih Država, nastala raspadom Sovjetskog Saveza). Samo minutu prije kraja košarkaši ZND-a vodili su šest koševa. Dino Rađa smanjio je na 70-74, a igrači ZND-a nisu uspjeli realizirati napad. Toni Kukoč je 30 sekundi prije kraja tricom vratio Hrvatsku u utakmicu i smanjio na 73-74. Devet sekundi prije kraja, lopta je bila u rukama našeg kapetana Dražena Petrovića, nad kojim je učinjen prekršaj. Legendarni je kapetan iz dva slobodna bacanja postavio konačni rezultat, 75-74, i odveo hrvatske košarkaše u finale s ekipom SAD-a. Izvanredna košarkaška utakmica, u kojoj je u jednom trenutku Hrvatska vodila 25-23, završila je pobjedom SAD-a 117-85 i bila je uvod u veliku hrvatsku športsku bajku koja je tek počela. Prvi hrvatski športaši koji su primili olimpijsko (brončano) odličje u Barceloni bili su Goran Ivanišević i Goran Prpić, treći u konkurenciji parova. Nakon toga je i Ivanišević u pojedinačnoj konkurenciji osvojio brončano odličje. Da bi došao do medalje, Ivanišević je na zemljanoj podlozi igrao četiri dvoboja koja je dobio u pet setova. U polufinalu ga je, sa 3-6, 5-7, 2-6, svladao kasniji

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

olimpijski pobjednik, Švicarac Mark Rosset. Na putu do polufinala Goran je najprije sa 6-2, 6-2, 6-7, 4-6, 6-3 svladao Portugalca Motu, a u drugom kolu sa 6-7, 6-2, 1-6, 6-3, 6-2 Nizozemca Paula Haarhuisa. U osmini finala pobijedio je Jacoba Hlaseka iz Češke i Slovačke 3-6, 6-0, 4-6, 7-6 i 9-7, a u četvrtfinalu Francuza Fabricea Santoroa sa 6-7, 6-7, 6-4, 6-4, 8-6. Ivaniševićeva brončana medalja prvo je pojedinačno olimpijsko odličje za neovisnu i samostalnu Hrvatsku i zauvijek će biti upisano u našu noviju športsku povijest. Za taj je pothvat Goran morao na zemljanoj podlozi stadiona Vall d'Hebrona igrati punih 14 sati i šest minuta. Hrvatska delegacija prije mimohoda na otvaranju XXV. olimpijskih igara u Barceloni (slijeva prvi red): Dubravko Škorić, Damir Škaro, Marijan Malović, Mirko Novosel, Antun Vrdoljak i Goran Ivanišević

U igri parova Ivanišević i Prpić u prvom su kolu s 2-6, 6-4, 6-2, 6-2 svladali Haarhuisa i Koevermansa iz Nizozemske, u osmini finala Indonežane Suharyadia i Wiryawadia sa 7-5, 6-2, 6-2, a u četvrtfinalu Indijce Chrishnana i Paesa sa 7-6, 5-7, 6-4, 6-3. U polufinalu, Ivaniševića i Prpića su sa 7-6, 3-6, 6-3, 2-6, 6-2 pobijedili osvajači srebrne medalje, Ferreira i Norval iz Južnoafričke Republike.

Hrvatska olimpijska delegacija Barcelona 1992. U hrvatskoj je olimpijskoj delegaciji bilo 39 natjecatelja (od toga tri športašice), a nastupili su u 12 športova: atletika, boks, hrvanje, jedrenje, kajak/kanu, konjički šport (preponsko jahanje), košarka, stolni tenis, streljaštvo, tenis, veslanje i taekwondo. Šef Misije: Marijan Malović Članovi Misije: Vlasta Horvat, Ljiljana Ujlaki, Zoran Kovačević (press attache) Olimpijski attache: Conrad Blanch Fors

Hrvatska delegacija u Barceloni Šef Misije: Marijan Malović Šef Misije OI Barcelona 1992., OI Atlanta 1996., šef Misije MI Languedoc-Roussillon 1993. Bio je član Osnivačke skupštine HOO-a 1991., član prvog Vijeća HOO-a, obnašao je dužnost športskog i izvršnog direktora HOO-a. Dobitnik je Državne nagrade za šport "Franjo Bučar" za životno djelo 1996.

Branko Zorko

ŠPORTAŠI: Atletika: Branko Zorko, Ivan Mustapić Boks: Željko Mavrović Hrvanje: Stipe Damjanović Jedrenje: Karlo Kuret, Bojan Grego, Sebastijan Miknić Kajak/kanu: Danko Herceg, Stjepan Perestegi, Zvonimir Krznarić, Vlado Poslek Konjički šport: Hermann Weiland Košarka: Vladan Alanović, Franjo Arapović, Danko Cvjetičanin, Alan Gregov, Arijan Komazec, Toni Kukoč, Aramis Naglić, Velimir Perasović, Dražen Petrović, Dino Rađa, Žan Tabak, Stojko Vranković Stolni tenis: Dragutin Šurbek, Zoran Primorac Streljaštvo: Željko Vađić, Jasminka Francki, Suzana Skoko, Mirela Skoko Tenis: Goran Ivanišević, Goran Prpić Veslanje: četverac s kormilarom - Sead Marušić, Marko Banović, Ninoslav Saraga, Aleksandar Fabijanić, Goran Puljko (kormilar); dvojac bez kormilara Zlatko Buzina, Marko Perinović Taekwondo (pokazni šport): Dragan Jurilj, Miet Filipović VOĐE EKIPA: Damir Škaro (boks), Marinko Mrduljaš (jedrenje), Matija Ljubek (kajak/kanu), Boris Lalić, Rato Tvrdić (košarka), Josip Ćuk (streljaštvo), Romano Bajlo (veslanje) TRENERI: Darko Palčić (atletika), Željko Pjaca (hrvanje), Minski Fabris (jedrenje), Stjepan Krznarić (kajak/kanu), Aleksandar Petrović, Petar Skansi (košarka), Dubravko Škorić, Dubravko Lilek (stolni tenis), Zvonimir Kovačević (streljaštvo), Bruno Orešar (tenis), Zoran Emeršić, Srećko Šuk (veslanje), Dražen Mađarević, Andrija Mijačika (taekwondo - pokazni šport) ZDRAVSTVENI TIM: Marko Pećina, Ivan Fattorini, Jožef Blažić, Branko Žaler

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

Stojko VrankoviÄ&#x2021;

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

OLIMPIJSKI ODLIČNICI IZ BARCELONE

· Vladan Alanović · Franjo Arapović · Danko Cvjetičanin · Alan Gregov · Arijan Komazec · Toni Kukoč · Aramis Naglić · Velimir Perasović · Dražen Petrović · Dino Rađa · žan tabak · stojko Vranković Hrvatska košarkaška reprezentacija iz Barcelone dobila je 1992. godišnju Državnu nagradu za šport "Franjo Bučar" Vladan Alanović Nositelj srebrne olimpijske medalje: OI Barcelona 1992. Na igrama nastupio: OI Barcelona 1992. i OI Atlanta 1996. Hrvatski reprezentativac s brončanom medaljom na EP-u u Njemačkoj 1993. i Grčkoj 1995. Klubovi: Zadar, Jugoplastika, Cibona, Novi Zagreb, Tofas i Turk Telekom (Turska), Murcia (Španjolska), CSKA (Rusija) i Slask (Poljska). Odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Franje Bučara. Franjo Arapović Nositelj dviju srebrnih olimpijskih medalja: OI Seoul 1988. i OI Barcelona 1992. Na igrama nastupio: OI Seoul 1988., OI Barcelona 1992. Hrvatski reprezentativac s brončanom medaljom na SP-u u Španjolskoj 1986. i EP-u u Njemačkoj 1993. Klubovi: Lokomotiva (Mostar), Cibona, Croatia osiguranje (Split), Zrinjevac, Sassari (Italija), Žalgiris (Litva), Krka Telekom (Slovenija), Fenerbahçe (Turska), Hapoel Migdal Jerusalem (Izrael), Žalgiris (Litva), Zrinjevac, Croatia osiguranje, Cibona. Odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Franje Bučara.

Na igrama nastupio: OI Barcelona 1992. Hrvatski reprezentativac s brončanom medaljom na SP-u u Kanadi 1994. te EP-u u Njemačkoj 1993. i EP-u u Grčkoj 1995. Klubovi: Zadar, Cibona, Anwil Wroclawek, Prokom Trefl Zepter, Idea-Slask (Poljska), Split, Aris i Apollon (Grčka). Odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Franje Bučara. Arijan Komazec Nositelj srebrne olimpijske medalje: OI Barcelona 1992. Na igrama nastupio: OI Barcelona 1992. i OI Atlanta 1996. Hrvatski reprezentativac sa zlatnom medaljom na SP-u u Argentini 1990., brončanom na SP-u u Kanadi 1994., zlatnom na EP-u u Italiji 1991. te brončanom na EP-u u Njemačkoj 1993. i Grčkoj 1995. Klubovi: Zadar, Panathinaikos, Cimberio, Buckler (Italija), Zadar, Fortitudo Bologna, Olympiacos (Grčka), Vancouver Grizzlies (NBA), AEK Atena, Air Avellino (Italija). Odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Franje Bučara. Toni Kukoč Nositelj dviju srebrnih olimpijskih medalja: OI Seoul 1988. i OI Barcelona 1992.

Na igrama nastupio: OI Seoul 1988., OI Barcelona 1992. Hrvatski reprezentativac s brončanom medaljom na SP-u u Španjolskoj 1986. i EP-u Njemačkoj 1993. Klubovi: Partizan (Beograd), Cibona, Estudiantes (Španjolska). Odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Franje Bučara.

Na igrama nastupio tri puta: OI Seoul 1988., OI Barcelona 1992. i OI Atlanta 1996. Hrvatski reprezentativac sa zlatnom medaljom na SP-u u Argentini 1990. i brončanom na SP-u u Torontu 1994. te zlatnim na EP-u 1989. u Zagrebu, 1991. u Italiji i brončanim na EP-u 1987. i 1995. u Grčkoj. Klubovi: Jugoplastika, Benetton (Italija), Chicago Bulls, Philadelphia 76ers, Atlanta Hawks, Milwaukee Bucks (NBA). Odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Franje Bučara.

Alan Gregov Nositelj srebrne olimpijske medalje: OI Barcelona 1992.

Aramis Naglić Nositelj srebrne olimpijske medalje: OI Barcelona 1992.

Danko Cvjetičanin Nositelj dviju srebrnih olimpijskih medalja: OI Seoul 1988. i OI Barcelona 1992.

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

DraĹžen PetroviÄ&#x2021;

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

OLIMPIJSKI ODLIČNICI IZ BARCELONE Na igrama nastupio: OI Barcelona 1992. Klubovi: Kantrida, Kvarner, Jugoplastika, Pop 84, Zadar, Cibona, Aqualora (Italija), Jadrankolor (Rijeka), Slovakofarma (Slovačka). Odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Franje Bučara. Velimir Perasović Nositelj srebrne olimpijske medalje: OI Barcelona 1992. Na igrama nastupio dva puta: OI Barcelona 1992. i OI Atlanta 1996. Hrvatski reprezentativac sa zlatnom medaljom na SP-u u Argentini 1990., zlatnom na EP-a u Italiji 1991. te brončanom na EP-u u Njemačkoj 1993. i Grčkoj 1995. Klubovi: Jugoplastika, Breogan, Taugres, Saski Baskonia, Baloncesto Fuenlabrada, Alicante (Španjolska). Odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Franje Bučara. Dražen Petrović Nositelj dviju srebrnih olimpijskih medalja: OI Seoul 1988. i OI Barcelona 1992. te brončane olimpijske medalje: OI Los Angeles 1984.

Arijan Komazec

Na igrama nastupio tri puta: OI Barcelona 1992., OI Seoul 1988. i OI Los Angeles 1984. Hrvatski reprezentativac sa zlatnom medaljom na SP-u u Argentini 1990., brončanom na SP-u u Španjolskoj 1986. te zlatnom na EP-u u Zagrebu 1989. i brončanom na EP-u u Grčkoj 1987. Klubovi: Šibenka, Cibona, Real Madrid, Portland Trail Blazers, New Jersey Nets (NBA). Odlikovan je Redom kneza Branimira s ogrlicom te Redom Danice hrvatske s likom Franje Bučara. Dino Rađa Nositelj dviju srebrnih olimpijskih medalja: OI Seoul 1988. i OI Barcelona 1992. Na igrama nastupio tri puta: OI Seoul 1988., OI Barcelona 1992. i OI Atlanta 1996. Hrvatski reprezentativac s brončanom medaljom na SP-u u Kanadi 1994., zlatnim medaljama na EP-u u Zagrebu 1989. i Italiji 1991. te brončanim na EP-u u Grčkoj 1987., Njemačkoj 1993. i Grčkoj 1995. Klubovi: Dalma, Jugoplastika, Virtus (Italija), Boston Celtic (NBA), Panathinaikos (Grčka), Zadar, Olympiacos (Grčka), Cibona, Split. Odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Franje Bučara. Stojko Vranković Nositelj dviju srebrnih olimpijskih medalja: OI Seoul 1988. i OI Barcelona 1992. Na igrama stupio tri puta: OI Seoul 1988., OI Barcelona 1992. i OI Atlanta 1996. Hrvatski reprezentativac s brončanom medaljom na SP-u u Španjolskoj 1986. te brončanim medaljama na EP-u u Njemačkoj 1993. i Grčkoj 1995. Klubovi: Zadar, Aris (Grčka), Boston Celtic (NBA), Panathinaikos (Grčka), Aris, Panathinaikos, Minnesota Timberwolves, Los Angeles Clippers (NBA), Fortitudo Bologna. Odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Franje Bučara. Žan Tabak Nositelj srebrne olimpijske medalje: OI Barcelona 1992. Na igrama nastupio dva puta: OI Barcelona 1992. i OI Atlanta 1996. Hrvatski reprezentativac s brončanom medaljom na EP-u Njemačka 1993. Klubovi: Jugoplastika, Backer, Recoaro (Italija), Huston Rockets, Toronto Raptors, Boston Celtics, Indiana Pacers (NBA), Fenerbahçe (Turska), Real Madrid, DKV Joventut, Unicaja Málaga (Španjolska). Odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Franje Bučara.

Toni Kukoč

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

OLIMPIJSKI ODLIČNICI IZ BARCELONE OSVAJAČ DVIJU BRONČANIH MEDALJA I HRVATSKI STJEGONOŠA

Goran Ivanišević Goran Ivanišević najuspješniji je hrvatski tenisač svih vremena i jedan od najboljih hrvatskih športaša uopće. Na olimpijskim je igrama nastupio četiri puta: u Seoulu 1988., Barceloni 1992., Atlanti 1996. i Sydneyu 2000.

Barceloni 1992. pripala mu je čast da bude prvi hrvatski stjegonoša na svečanosti otvaranja Igara. U Barceloni je osvojio prvu olimpijsku medalju za Hrvatsku, najprije brončanu u paru s Goranom Prpićom, a onda i medalju istog sjaja u pojedinačnoj konkurenciji. Hrvatski olimpijac, domoljub i športski uzor, ljevoruki je Ivanišević bio poznat po snažnoj, napadačkoj igri i izrazito jakom servisu. Ubrzo je postao vodeći na listi tenisača s najviše neobranjenih servisa i svjetski rekorder po broju asova kojih je u pet sezona upisao više od 1000, a najviše 1996. godine - 1477 asova. Osvojio je 22 ATP turnira u pojedinačnoj konkurenciji i devet u igri parova, ali i zabilježio 27 poraza u finalima. Ivanišević se rodio 13. rujna 1971. u Splitu gdje je 1977. prvi put uzeo teniski reket u ruke i počeo igrati na istim onim terenima na Firulama na kojima su karijere započeli i njegovi slavni prethodnici, Nikola Pilić i Željko Franulović. Kao 16-godišnjak je 1987., u paru s Talijanom Diegom Nargisom, na US Openu osvojio juniorski turnir parova, a već sljedeće sezone pozicionira se kao treći junior svijeta. Stručnjaci ga proglašavaju jednim od najperspektivnijih igrača koji jednako dobro igra na svim vrstama podloga. Profesionalnim se tenisom počeo baviti 1988. godine, kada u paru s Nijemcem Rüdigerom Haasom osvaja svoj prvi naslov. Priča o osvajanju Wimbledona 2001. jedna je od najljepših ikada ispričanih u svijetu športa. Mnogi koji su Ivaniševića istinski cijenili govorili su da je velik igrač, ali da će otići s teniskih terena, a da nikada neće osjetiti slast pobjede na Grand Slamu. Nakon tri poraza u wimbledonskim finalima, za nastup u Londonu 2001. godine bila mu je potrebna pozivnica organizatora - nije mogao igrati na osnovi "rankinga", jer je u tom trenutku bio 125. igrač svijeta. Organizatori su mu pozivnicu i dali, želeći se na najljepši način oprostiti od velikog igrača i trostrukog finalista. Nitko tada nije vjerovao u Goranovu pobjedu, jer mu to nije uspijevalo ni kada je bio u daleko boljoj formi. Uostalom, od 1877., otkako se igra u Wimbledonu, nije se dogodilo da igrač s pozivnicom dođe do završnice, a kamoli da osvoji turnir. Goran je u 1. kolu pobijedio Šveđanina Frederika Jonssona, potom Španjolca Carlosa Moyu, a u 3. kolu Amerikanca Andya Roddicka. U osmini finala nije imao većih problema s domaćim igračem Gregom Rusedskim, a u četvrtfinalu je sjajnim servisima svladao Rusa Marata Safina i izborio plasman među četiri tenisača koji će odlučiti o wimbledonskom pobjedniku.

ARCELONE 20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

Protivnik u polufinalu bio mu je Tim Henman, na najboljem putu da nakon 63 godine bude prvi Britanac koji će na "domaćem terenu" zaigrati u finalu, jer je vodio sa 7-5, 6-7, 6-0 i 2-1 u četvrtom setu, koji je bio prekinut zbog kiše. Sutradan je Goran najprije u 13. igri dobio četvrti set sa 7-5 i izjednačio na 2-2, da bi u petom setu, pri njegovu 3-2 vodstvu, kiša i drugi put prekinula susret koji je počeo u petak, 6. srpnja, a završio u nedjelju, 8. srpnja 2001. U nedjelju Goran nije dao nikakve nade Henmanu - za samo je 14 minuta dobio peti, odlučujući set sa 6-3 i time izborio pravo da četvrti put u karijeri zaigra u finalu najcjenjenijeg svjetskog teniskog turnira. Tamo ga je čekao finalist iz 2000. i treći nositelj, Australac Patrick Rafter. U povijesti će ostati upisano da je Goran u velikoj teniskoj drami pobijedio sa 6-3, 3-6, 6-3, 2-6, 9-7 iskoristivši četvrtu meč loptu. Hrvatski olimpijski odbor proglasio je Gorana Ivaniševića najboljim športašem Hrvatske 1996. i 2001. godine, a 1994. i najuspješnijim promicateljem Hrvatske u svijetu. Za izniman doprinos športu Ivanišević je 1992. godine dobio godišnju Državnu nagradu za šport "Franjo Bučar". Odlikovan je Redom kneza Branimira s ogrlicom te Redom Danice hrvatske s likom Franje Bučara.

OSVAJAČ BRONČANE MEDALJE U PARU S IVANIŠEVIĆEM

Goran Prpić Goran Prpić trajno će ostati upamćen kao tenisač koji je, u paru s Goranom Ivaniševićem, osvojio brončanu medalju na Olimpijskim igrama u Barceloni 1992., prvim na kojima je Hrvatska nastupila kao samostalna država.

oran Prpić rodio se 4. svibnja 1964. godine u Zagrebu, a profesionalnu je karijeru započeo 1984. godine. Najveći uspjeh u karijeri bilo mu je osvajanje prvog Croatia Open turnira 1991. godine u Umagu, kada je u finalu svladao Gorana Ivaniševića. To je jedini ATP turnir koji je osvojio. Najbolji plasman na ATP ljestvici imao je upravo 1991. godine, kada je bio na 16. mjestu. Goran Prpić danas obnaša dužnost izbornika hrvatske muške i ženske teniske reprezentacije.

Za doprinos športu Goran Prpić je 1991. godine dobio i Državnu nagradu za šport "Franjo Bučar". Odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Franje Bučara.

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

Teniska olimpijska bronca (Pojedinačno i u paru) Goran Ivanišević Nositelj dva brončana odličja: OI Barcelona 1992., pojedinačno i u paru sa Prpićem Na igrama je nastupio četiri puta: OI Seoul 1988., Barcelona 1992., Atlanta 1996., Sydney 2000. Klub: TK Split

Goran Prpić

Osvajač brončane medalje u paru s Ivanišević: OI Barcelona 1992. Klubovi: ATK Mladost i TK Medveščak (Zagreb)

Goran Prpić trajno će ostati upamćen kao tenisač koji je u paru s Goranom Ivaniševićem na prvim Igrama olimpijade na kojima je nastupila Hrvatska kao samostalna država - Barceloni '92 osvojio brončanu medalju. Goran Prpić rodio se 4. svibnja 1964. godine u Zagrebu, a profesionalnu karijeru je započeo 1984. godine. Najveći uspjeh u karijeri mu je bio osvajanje prvog Croatia Open turnira 1991, godine u Umagu kada je u finalu savladao Gorana Ivaniševića i tada je osvojio jedini ATP turnir. Najbolji plasman na ATP ljestvici imao je, također 1991. godine kada je bio 16. Goran Prpić danas obnaša dužnost izbornika hrvatske muške i ženske rukometne reprezentacije. Za doprinos športu Goran Prpić je 1991. godine dobio i Državnu nagradu za šport "Franjo Bučar".

Goran Prpić

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

ZOI Albertville 1992. (8. - 23. veljače 1992.)

• XVI. Zimske olimpijske igre U Albertville 1992. posljednje su zimske Igre održane u istoj godini kad i ljetne (Barcelona 1992). Sudjelovale su 64 zemlje s 1.801 športašem (488 žena). Medijski ih je pratilo 5.894 novinara (2.271 iz pisanih i 3.623 iz elektroničkih medija). Volontiralo je 8.647 osoba • ZOI Albertville 1992. otvorio je francuski predsjednik François Mitterrand, olimpijsku prisegu u ime športaša izrekla je Surya Bonaly (umjetničko klizanje), a u ime sudaca Pierre Bornat (alpsko skijanje).

Prvi hrvatski nastup pod vlastitom zastavom

a XVI. zimskim olimpijskim igrama u Albertvilleu hrvatski su športaši prvi put nastupili na olimpijskim igrama samostalno, pod vlastitom zastavom. Prvorazredni povijesni događaj trajno će ostati zabilježen u povijesti hrvatskog olimpizma.

Stjegonoše: Na svečanosti otvaranja: Tomislav Čižmešija Na svečanosti zatvaranja: Siniša Vukonić

Reprezentacija Hrvatske u Albertvilleu 1992. godine (prvi red slijeva): Tomislav Čižmešija, šefica Misije Sanda Dubravčić Šimunjak, Željka Čižmešija, Mladen Mumelaš; (drugi red): Ozren Müller, Vedran Pavlek, Siniša Vukonić, Darko Štimac, Ivo Drinković

U maloj, ali po važnosti velikoj olimpijskoj delegaciji pod vodstvom šefice Misije Sande Dubravčić Šimunjak, bili su Željka i Tomislav Čižmešija, sestra i brat koji su se natjecali u umjetničkom klizanju, Vedran Pavlek, natjecatelj u alpskom skijanju, i Siniša Vukonić, natjecatelj u skijaškom trčanju. U njihovoj su pratnji bili liječnik Ivo Drinković i treneri Ozren Müller, Mladen Mumelaš i Darko Štimac.

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

ZOI Lillehammer 1994. (12. - 27. veljače 1994.)

• XVII. Zimske olimpijske igre U LillehammerE održane su u godini u kojoj je proslavljena 100. obljetnica olimpizma (1894. – 1994.), u Međunarodnoj godini športa i olimpijskih ideala, a sudjelovalo je 67 zemalja s 1.737 športaša (522 žene). Medijski ih je pratilo 6.633 novinara (2.615 iz pisanih i 4.018 iz elektroničkih medija). Volontiralo je 9.054 osoba. • Te su igre oživjele i sjećanje na ZOI Sarajevo 1984., čiji su stanovnici te olimpijske 1994. preživljavali u okupaciji i ratnim stradanjima. Međunarodna olimpijska obitelj na čelu s predsjednikom Juanom Antonijem Samaranchom uputila je svjetskoj zajednici apel "Zaustavite rat! Zaustavite ubijanje. Bacite oružje!" (In memory of Sarajevo: "Our message is stronger than ever: Please stop the fighting. Stop the killing. Drop your guns.") ZOI je otvorio norveški kralj Harald V. Olimpijsku prisegu u ime športaša dao je Vegard Ulvang (skijaško trčanje),a u ime sudaca Kari Karing (umjetničko klizanje).

Šesteročlana delegacija u Norveškoj Stjegonoše: Na svečanosti otvaranja: Vedran Pavlek Na svečanosti zatvaranja: Vedran Pavlek

a XVII. zimskim olimpijskim igrama u Lillehammeru Hrvatsku je predstavljala šesteročlana olimpijska delegacija, pod vodstvom šefice Misije Sande Dubravčić Šimunjak, najbolje hrvatske klizačice, europske doprvakinje u umjetničkom klizanju 1981. u Innsbrucku i olimpijke koja je nastupila na ZOI Sarajevo 1984., gdje je na svečanosti otvaranja Igara zapalila olimpijsku vatru. U Lillehammeru su nastupila trojica olimpijaca; skijaš Vedran Pavlek, te Siniša Vukonić i Antonio Rački u nordijskim disciplinama.

Šefica Misije: Sanda Dubravčić Šimunjak Šefica Misije ZOI Albertville 1992., ZOI Lillehammer 1994., olimpijka s dva nastupa na ZOI (Lake Placid 1980. i Sarajevo 1984.). Jedina od hrvatskih športaša koja je zapalila olimpijsku vatru na otvaranju igara (ZOI Sarajevo). U HOO-u je obnašala dužnost članice Vijeća HOO-a. Međunarodna je klizačka sutkinja i savjetnica Međunarodnog klizačkog saveza (ISU).

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

MI Languedoc -Roussillon 1993. (16. - 27. lipnja 1993.)

Prvi samostalni nastup na mediteranskim igrama

a se mediteranske igre ne bi održavale godinu prije olimpijskih, tom je natjecanju promijenjen ritam održavanja. Tako su nakon XI. mediteranskih igara u Ateni 1991. već od 16. do 27. lipnja 1993. održane XII. mediteranske igre u francuskoj pokrajini Languedoc-Roussillon. Na Igrama je nastupilo 2.598 športaša iz 19 zemalja mediteranskog bazena koji su se natjecali u 24 športa. U hrvatskoj je delegaciji bilo 297 osoba, od toga 93 športaša koji su osvojili 9 zlatnih, 6 srebrnih i 19 brončanih odličja, čime su na ljestvici osvajača medalja zauzeli šesto mjesto.

Miloš Milošević

ZLATNA ODLIČJA osvojili su: Ivan Mustapić (atletika); odbojkašice: Nataša Osmokrović, Marija Anzulović, Snježana Mijić, Sergeja Lorber, Slavica Kuzmanić, Barbara Jelić, Vanesa Sršen, Zvjezdana Širola, Gordana Jurcan, Andrea Jurčić, Maja Dujić, Irina Kirilova; Miloš Milošević (plivanje); rukometaši: Tonči Peribonio, Mirko Bašić, Goran Perkovac, Alvaro Načinović, Ivica Obrvan, Bruno Gudelj, Iztok Puc, Zlatko Saračević, Ratko Tomljanović, Vlado Šola, Vladimir Jelčić, Patrik Ćavar, Irfan Smajilagić, Nenad Kljajić; rukometašice: Adrijana Prosenjak, Indira Botica, Dijana Jelaska, Koraljka Milić, Snježana Petika, Irena Sladoljev, Daniela Tuđa, Eržika Bakai, Rada Ciganović, Viktorija Garnusova, Ljerka Krajnović, Renata Pavlačić, Ines Dogan, Klaudija Klikovac, Danijela Petković; Jasminka Francki (zračna i malokalibarska puška), Maja Murić (tenis) i par Maja Murić - Silvija Talaja (tenis). SREBRNA ODLIČJA osvojili su košarkaši: Alan Gregov, Ivica Žurić, Velimir Perasović, Vladan Alanović, Žan Tabak, Danko Cvjetičanin, Franjo Arapović, Stojko Vranković, Arijan Komazec, Dino Rađa, Emilio Kovačić, Veljko Mršić; Zoran Primorac (stolni tenis), muški stolnoteniski par Zoran Primorac - Dragutin Šurbek i ženski par Mirela Šikoronja – Sandra Sušilo; Suzana Skoko (streljaštvo), vaterpolisti: Dubravko Šimenc, Joško Kreković, Tomislav Paškvalin, Denis Lušić, Dragan Rebić, Anto Vasović, Dejan Savičević, Ognjen Kržić, Perica Bukić, Elvis Fatović, Vjekoslav Kobešćak, Antonio Milat, Siniša Školneković.

Nataša Osmokrović

BRONČANA ODLIČJA osvojili su: Silvija Babić (atletika), Pero Šakota (boks), Tonči Antunović (jedrenje), Dragomir Tavra i Hrvoje Filipan (judo), Zvonimir Krznarić (kajak, 500 i 1000 m), Dražen Funtak (kanu, 500 i 1000 m), Dražen Funtak – Ivan Šabjan (kanu), Goran Romić (karate), Dorotea Bralić (plivanje), ženska štafeta 4x100 m mješovito (plivanje), Mirela Šikoronja (stolni tenis), Mirela Skoko i Saša Špirelja (streljaštvo), Igor Velimirović, Sead Marušić, Ninoslav Saraga, Marko Banović (četverac bez), Zlatko Buzina, Mario Perinović (dvojac bez) i Igor Boraska, Tihomir Franković, Zoran Adamović (dvojac s kormilarom).

Jasminka Francki

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

Kratki olimpijski podsjetnik

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

Tko je tko do 1995. Vijeće HOO-a Predsjednik HOO-a Antun Vrdoljak Dopredsjednici HOO-a Zdravko Hebel, Mirko Novosel (do 10. 9. 1993.) i Matija Ljubek (od 10. 9. 1993.) Članovi Zlatko Celent (do 24. 2. 1992.), Marijan Flander, Vedran Rožić (od 10. 9. 1992.), Marijan Malović (do 10. 9. 1993.), Jurica Malčić (od 10. 9. 1993.), Drago Marović, Damir Škaro, Miroslav Fajerbach (od 10. 9. 1993.), Rato Tvrdić (od 1993.), Slavko Podgorelec (glavni tajnik HOO-a)

Nadzorni odbor HOO-a Predsjednik Marijan Kraljević Članovi Franjo Jurjević Tomislav Ribarić Zvonko Franjčec Mihael Zambeli

Prva proslava utemeljenja Zagreb 1992. Prva obljetnica utemeljenja Hrvatskog olimpijskog odbora svečano je proslavljena 10. rujna 1992. u zagrebačkom hotelu "Esplanade", u nazočnosti brojnih uglednika iz hrvatskog političkog, javnog, športskog i kulturnog života, predstavnika medija i gospodarskih subjekata, pokrovitelja hrvatske olimpijske delegacije. Tom su prigodom prvim hrvatskim osvajačima odličja na Igrama u Barceloni, kao posebno priznanje za visoke športske domete na najvažnijoj športskoj priredbi u svijetu 1992., uručene zlatne značke Hrvatskog olimpijskog odbora. Zlatna značka HOO-a dodijeljena je i predsjedniku Republike Franji Tuđmanu, prvom počasnom članu HOO-a, kao izraz osobitog uvažavanja i zahvalnosti za iskazanu osobnu skrb i potporu hrvatskome športu tijekom borbe za međunarodno priznanje Republike Hrvatske. HOO je uručio posebna priznanja i stručnom vodstvu hrvatske košarkaške reprezentacije: Mirku Novoselu, Petru Skansiju, Aleksandru Petroviću i Rati Tvrdiću.

Prvi službeni posjet olimpijskih čelnika Zagreb 1993. Predsjednik Međunarodnog olimpijskog odbora Juan Antonio Samaranch prvi je put službeno posjetio Hrvatski olimpijski odbor 26. kolovoza 1993. godine. U njegovoj pratnji bio je član MOO-a i predsjednik Udruženja europskih nacionalnih olimpijskih odbora (AENOC), danas EOC-a, Jacques Rogge, športski direktor Gilbert Felli, savjetnik predsjednika Samarancha Fekrou Kidane, novinar "Sport Interna" Karl-Heinz Huba i

Predsjednik Republike Hrvatske Franjo Tuđman odlikovao je predsjednika MOO-a J. A. Samarancha visokim državnim odličjem tajnica predsjednika Samarancha Annie Inchauspe. Tim je povodom u zagrebačkom hotelu "Esplanade" održana svečana sjednica Vijeća pod predsjedanjem predsjednika HOO-a Antuna Vrdoljaka, koji je Samaranchu uručio povelju kojom ga HOO proglašava počasnim članom. Predsjednika MOO-a primio je i predsjednik Republike Franjo Tuđman, koji ga je odlikovao Veleredom kralja Tomislava s lentom i Velikom Danicom za izniman doprinos i zasluge što su hrvatski športaši prvi put u povijesti nastupili pod nacionalnim znakovljem i tako se definitivno samostalno uključili u svjetsku olimpijsku obitelj. Predsjednik MOO-a Juan Antonio Samaranch, koji je Dražena Petrovića posmrtno odlikovao Trofejem predsjednika Međunarodnog olimpijskog odbora, obišao je u

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

Na svečanosti u Zagrebu 10. rujna 1992. proslavljena je prva obljetnica utemeljenja Hrvatskog olimpijskog odbora. O uspješnoj godini govorili su predsjednik hrvatske Vlade Hrvoje Šarinić, predsjednik HOO-a Antun Vrdoljak i glavni tajnik HOO-a Slavko Podgorelec pratnji domaćina i grob košarkaškog velikana na Mirogoju.

Prva proslava olimpijskih odličja Zagreb 1993. Svi hrvatski športaši – osvajači olimpijskih medalja na igrama od 1948., njih 129 prema listi koju je sastavio MOO, dobili su na prigodnoj svečanosti u zagrebačkoj

Damir Škar0

diskoteci "The Best" 22. prosinca 1993. olimpijske značke MOO-a. Na velikoj proslavi olimpizma bili su i hrvatski olimpijci iz Barcelone 1992. Hrvatski su olimpijci pod zastavom bivše države Jugoslavije od 1948. i OI u Londonu do 1988. i OI u Seoulu osvojili ili sudjelovali u osvajanju 45 medalja, od toga 15 zlatnih, 20 srebrnih i 10 brončanih u 13 športova: atletika, boks, hrvanje, kajak/ kanu, košarka, nogomet, plivanje,

Stojk0 Vranković

Nikola Plećaš

rukomet, tenis, stolni tenis, streljaštvo, vaterpolo i veslanje. U velikoj proslavi olimpijskih odličja hrvatskih športaša sudjelovao je Simfonijski orkestar te Mješoviti pjevački zbor HRT-a, koji je prvi put izveo skladbu "Mi smo prvaci" kantautora Zlatana Stipišića – Gibonnija koju je darovao HOO-u i koja je proglašena himnom Hrvatskog olimpijskog odbora.

Olimpijci osnovali svoj klub Zagreb 1993. Na Fakultetu za fizičku kulturu Sveučilišta u Zagrebu, današnjem Kineziološkom fakultetu, 22. prosinca 1993. održana je osnivačka skupština Kluba hrvatskih olimpijaca na kojoj je za prvog predsjednika izabran Zlatko Šimenc, a za dopredsjednika Albin Vidović. Za članove

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

Perica Bukić

Katica Ileš

Andro Knego

Upravnog odbora izabrani su: Katica Ileš, Vladimir Firm, Zdravko Kovačić, Josip Čorak, Miroslav Poljak, Damir Šolman i Nikola Plećaš.

vi Đurđa Fočić-Šourek, Milivoj Bebić, Andro Knego, Vlado Lisjak, Zdravko Miljak, Damir Škaro i Ninoslav Saraga.

U rujnu 1995. Klub hrvatskih olimpijaca postaje punopravnim članom HOO-a s tri predstavnika u njegovoj skupštini. Prvi predstavnici u mandatu do 2000. bili su Matija Ljubek, Albin Vidović i Zlatko Šimenc.

Upravni odbor od 2005. do 2009. Stojko Vranković, predsjednik, te članovi Tomislav Paškvalin, Slavko Goluža, Zoran Primorac, Vlado Lisjak, Katica Ileš, Stjepan Deverić, Igor Boraska, Goran Prpić, Janica Kostelić i Kornelija Kvesić.

Od 2001. pod vodstvom predsjednika Perice Bukića, jednog od najtrofejnijih hrvatskih olimpijaca, osvajača dviju zlatnih i jedne srebrne vaterpolske olimpijske medalje, i glavnog tajnika Damira Škare, nositelja brončanog olimpijskog odličja u boksu, Klub službeno postaje udruga i pridružuje se međunarodnoj obitelji sa 110 nacionalnih udruga olimpijaca.

Upravni odbor od 2009. do 2013. Zoran Primorac, predsjednik, Danira Bilić, Igor Boraska, Tomislav Paškvalin, Petar Skansi (dopredsjednici) te članovi Mario Ančić, Perica Bukić, Stjepan Deverić, Slavko Goluža, Tomislav Smoljanović, Dubravko Šimenc, Vladimir Šola i Martina Zubčić.

Od 2005. kada je preimenovan u Hrvatski klub olimpijaca pod vodstvom je olimpijca Stojka Vrankovića, vrhunskog hrvatskog košarkaša, osvajača dviju srebrnih medalja, ujedno dopredsjednika Hrvatskog olimpijskog odbora od 2004. do 2008. Od 18. lipnja 2009. godine funkciju predsjednika Hrvatskog kluba olimpijaca obnaša Zoran Primorac, vrhunski hrvatski sportaš, olimpijac, osvajač srebrnog olimpijskog odličja u stolnom tenisu sa šest olimpijskih nastupa od Seoula, Barcelone, Atlante, Sydneya, Atene do Pekinga 2008., a olimpijski je kandidat za OI London 2012. Upravni odbor od 2001. do 2005. Perica Bukić, predsjednik, Katica Ileš (dopredsjednica) te člano-

Prvo hrvatsko sudjelovanje na EYOF-u Valkenswaard 1993. Hrvatski su športaši 1993. prvi put nastupili na II. ljetnim olimpijskim danima europske mladeži (EYOD) u nizozemskom Valkenswaardu. U organizaciji Europskih olimpijskih odbora (EOC), a pod pokroviteljstvom MOO-a, pokrenut 1990. na inicijativu tadašnjeg predsjednika EOC-a Jacquesa Roggea, Olimpijski festival europske mladeži - koji svake dvije godine ima i zimsko i ljetno izdanje - proslava je olimpizma među mladim športašima između 14 i 18 godina, čija športska karijera tek počinje. Prvi ljetni olimpijski festival

Zdravko Miljak europske mladeži održan je 1991. godine u Bruxellesu (Belgija), a sudjelovala je 31 nacionalna olimpijska reprezentacija mladih športaša (od 33). Već 1999. u danskom Esbjergu sudjeluju športaši svih 48 nacionalnih olimpijskih odbora, članova Europskih olimpijskih odbora (EOC).

HOO suosnivač Europskog fair play pokreta Zürich 1994. U svibnju 1994. u Zürichu je utemeljen Europski fair play pokret (EFPM), koji danas djeluje pod pokroviteljstvom Europskih olimpijskih odbora (EOC). Temeljna mu je zadaća promicati i širiti fair play i toleranciju kao životnu filozofiju i temeljnu vrijednost suvremenog športa. Hrvatski olimpijski odbor jedan je od 14 osnivača te ugledne europske institucije u koju je udruženo 38 europskih zemalja. Osnivački akt na skupštini u Zürichu potpisao je u ime HOO-a Darko Dujmović, koji je bio i predstavnik HOO-a u EFPM-u do 2005., kada ga je zamijenila Morana Paliković Gruden, članica Vijeća HOO-a.

U jedinstvu olimpijskog pokreta Pariz 1994. Prigodom 100. obljetnice osnutka Međunarodnog olimpijskog odbo-

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

ra, u Parizu je od 29. kolovoza do 3. rujna 1994. održan Kongres stoljeća na kojem je sudjelovalo više od 2000 predstavnika MOO-a, međunarodnih športskih saveza i nacionalnih olimpijskih odbora te novinara iz cijelog svijeta. Među sudionicima su bili i predsjednik HOO-a Antun Vrdoljak te glavni tajnik Slavko Podgorelec. Olimpijski je pokret u četiri ključne teme - Doprinos olimpijskog pokreta suvremenom društvu, Suvremeni športaš, Šport u socijalnom okruženju i Šport i mediji - pokazao punu odgovornost i spremnost da ide ususret promjenama i izazovima trećeg tisućljeća te da i sam na njih pravodobno i djelotvorno utječe.

Predsjednik MOO-a Juan Antonio Samaranch i predsjednik HOO-a Antun Vrdoljak prigodom svečanosti u Zagrebu 17. siječnja 1995.

Kongres stoljeća, koji je na kraju proglašen Kongresom jedinstva, svojim je sastavom i zaključcima pokazao puno jedinstvo međunarodnog olimpijskog pokreta u svim točkama, i to na istome mjestu gdje je Međunarodni olimpijski odbor osnovan 100 godina ranije, 1894.

HOO slavi prvi Veliki dan Zagreb 17. siječnja 1995. Veliki dan hrvatskog športa - 17. siječnja 1992. godine, danas tradicionalna svečanost primitka Hrvatske u međunarodnu olimpijsku obitelj, kao i športskog napretka hrvatskog športaša, prvi je put proslavljen 17. siječnja 1995. u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu, u nazočnosti brojnih uglednika hrvatskog javnog života te predsjednika MOO-a i počasnog člana HOO-a Juana Antonia Samarancha. Tom je prigodom HOO prvi put proglasio najuspješnije športaše i ekipe u prethodnoj, 1994. godini. Za najuspješniju športašicu proglašena je Marijeta Željković (taekwondo), a za športaša Zoran Primorac (stolni tenis). Naju-

Najuspješniji športaš 1994. - Zoran Primorac

Najuspješnija športašica 1994. - Marijeta Željković

Najuspješniji športaš promicatelj Hrvatske u svijetu - Goran Ivanišević spješnija ekipa je ženska kuglačka reprezentacija, a veslačka posada dvojca s kormilarom Igor Boraska, Tihomir Franković i kormilar Milan Ražov proglašena je najuspješnijom muškom nacionalnom momčadi. Prvi je put proglašen i najuspješniji športaš promicatelj Hrvatske u

svijetu - naslov je pripao olimpijcu Goranu Ivaniševiću. Na svečanosti je Juan Antonio Samaranch uručio Antunu Vrdoljaku posebno priznanje MOO-a za 1994., Trofej "Stogodišnjice" za osobite zasluge za razvoj međunarodnog i hrvatskog olimpijskog pokreta.

XXVI. olimpijada Od Atlante do Sydneya (1996. - 2000.)

azdoblje XXVI. olimpijade (1996. - 2000.) zlatnim će slovima biti upisano u povijesti hrvatskog olimpizma. Prvi put od osamostaljenja hrvatska je zastava podignuta na najviši jarbol pobjedničkog postolja Igara i izvedena je Lijepa naša, zahvaljujući pobjedi rukometaša na Olimpijskim igrama u Atlanti 1996. Nastup na Zimskim olimpijskim igrama u Naganu tek 16-godišnje Janice Kostelić najavio je početak uspona danas jedne od najuspješnijih svjetskih skijašica, osvajačice čak šest olimpijskih odličja. Razdoblje XXVI. olimpijade označilo je, uz športska postignuća, još intenzivnije uključenje Hrvatskog olimpijskog odbora u europske i svjetske tijekove športa i olimpizma; HOO osniva Hrvatsku olimpijsku akademiju, među prvim nacionalnim odborima u Europi otvara internetske stranice, postaje punopravni član Europskih nevladinih športskih organizacija…

a n t e m o k u r a n t a a l b Z d e v zi 92

Uspjesi hrvatskih športaša, seniora i juniora, na SP i EP

Seniorska odličja: 236

Juniorska i kadetska odličja: 185

SP 113 - 29 zlatna, 31 srebrno, 53 brončana EP 123 - 39 zlatnih, 42 srebrna, 42 brončana

SP 91 - 26 zlatnih, 31 srebrno, 34 brončana EP 94 - 27 zlatnih, 25 srebrnih, 42 brončana

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

OI Atlanta 1996. (19. rujna - 4. listopada 1996.)

• Igre XXVI. Olimpijade održane su u Atlanti od 19. srpnja do 4. listopada 1996. Na njima je nastupilo 10.318 športaša (6.806 muškaraca i 3.512 žena) iz 197 zemalja. Natjecali su se u 271 športskoj disciplini, u 26 športova. Igre je pratilo 15.108 novinara (5.695 iz pisanih i 9.413 iz elektroničkih medija). Volontiralo je 47.466 ljudi. • Igre je otvorio američki predsjednik Bill Clinton, a olimpijski je plamen upalio boksač Muhammad Ali. Olimpijsku je prisegu u ime športaša dala košarkašica Teresa Edwards, a u ime sudaca Hobie Billingsly (skokovi u vodu).

Prvo zlatno olimpijsko odličje Stjegonoše: Na svečanosti otvaranja: Perica Bukić Na svečanosti zatvaranja: Goran Perkovac Odličja:

ZLATO Rukometna reprezentacija Patrik Ćavar, Slavko Goluža, Božidar Jović, Nenad Kljaić, Venio Losert, Valter Matošević, Alvaro Načinović, Goran Perkovac, Iztok Puc, Zlatko Saračević, Irfan Smajlagić, Bruno Gudelj, Zoran Mikulić, Vladimir Jelčić, Valner Franković, Vladimir Šujster SREBRO Vaterpolska reprezentacija Maro Balić, Perica Bukić, Damir Glavan, Igor Hinić, Vjekoslav Kobešćak, Joško Kreković, Ognjen Kržić, Dubravko Šimenc, Siniša Školneković, Ratko Štritof, Renato Vrbičić, Zdeslav Vrdoljak, Tino Vegar

Atlanti je, prvi put na olimpijskim igrama, zahvaljujući zlatnom odličju rukometaša, odsvirana hrvatska himna, a na najviši je jarbol podignuta hrvatska trobojnica.

Put naših rukometaša do zlatnog odličja bio je trnovit, prema prvoj utakmici protiv Švicarske malo je tko mogao predvidjeti takav završetak. Naime, sredinom drugog poluvremena Hrvatska je gubila 13-19, no onda je najmlađi u reprezentaciji, vratar Venio Losert, "zaključao” vrata i bio najzaslužniji što smo u završnici izjednačili. U posljednjim trenucima utakmice Patrik Ćavar je iz sedmerca postavio konačnih 23-22 za Hrvatsku. U drugom dvoboju A skupine svladan je Kuvajt (31-22), a u trećem SAD s 35-27. Po mnogima odlučujući dvoboj za jedno od prva dva mjesta u skupini, koja su vodila u polufinale, naši su odigrali protiv Rusije. Iako su loše počeli i na poluvremenu gubili 11-13, u drugom je dijelu briljirao ponovo vratar, ovaj put Valter Matošević, koji je u posljednjoj minuti, pri rezultatu 24-24, obranio sedmerac Torgovanovu. U protunapadu je naš najbolji igrač u toj utakmici, kružni napadač Božidar Jović, postigao svoj sedmi pogodak i Hrvatskoj osigurao polufinale. U posljednjoj utakmici u skupini svladala nas je Švedska s 27-18 i kao drugoplasirana momčad ušli smo u polufinale. Suparnici u borbi za finale bili su nam tadašnji svjetski prvaci Francuzi. Već na poluvremenu hrvatski su reprezentativci vodili s 12-8 i utakmicu rutinski priveli kraju, pobijedivši s 24-20. Osam je pogodaka postigao Patrik Ćavar. U finalu ponovno Šveđani, koji su u drugom polufinalu s 25-20 pobijedili Španjolsku i bez poraza ušli u završni dvoboj za zlatno olimpijsko odličje, jedino koje je nedostajalo višestrukim europskim i svjetskim prvacima. Ipak, iskusni se švedski rukometaši nisu uspjeli oduprijeti poletnoj hrvatskoj reprezentaciji koja je na poluvremenu vodila 16-11. Po šest su pogodaka na toj utakmici postigli kapetan Goran Perkovac, krilo Irfan Smajlagić i kružni napadač Božidar Jović. Trinaest sekundi prije kraja kružni napadač Nenad

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

Kljaić postigao je ključni zgoditak za konačnih 27-26. Sa zvukom sirene nastalo je neopisivo slavlje, a parketom Georgia Domea, pred 25.000 posjetitelja u dvorani i milijunima TV gledatelja, krenula je i danas poznata "gusjenica" zlatnih rukometaša. Prije podizanja hrvatske zastave na najviši jarbol i intoniranja Lijepe naše, u ime Međunarodnog olimpijskog odbora zlatno odličje predao je član MOOa i tadašnji predsjednik HOO-a Antun Vrdoljak. Zlatnim je olimpijskim medaljama okitio Patrika Ćavara, Valnera Frankovića, Slavka Golužu, Brunu Gudelja, Vladimira Jelčića, Božidara Jovića, Nenada Kljaića, Venia Loserta, Valtera Matoševića, Zorana Mikulića, Alvara Načinovića, Gorana Perkovca, Iztoka Puca, Zlatka Saračevića, Irfana Smajlagića i Vladimira Šujstera. Drugo su odličje za Hrvatsku na Olimpijskim igrama u Atlanti osvojili vaterpolisti. Oni su u B kvalifikacijskoj skupini najprije pobijedili Grčku s 8-5, a zatim Rumunjsku s 11-6. Izgubili su od Italije 8-10 i svladali Ukrajinu sa 16-8, a u odlučujućem dvoboju za drugo mjesto u skupini slavio je SAD sa 10-8. Tako su, uz dva poraza, zauzeli treće mjesto u skupini, što im je u četvrtfinalu za suparnika donijelo - reprezentaciju Jugoslavije. U utakmici su izabranici trenera Brune Silića vodili od početka do kraja, a junak susreta, koji je Hrvatska dobila s 8-6 (3-1, 2-1, 1-2, 2-2) bio je Dubravko Šimenc. Postigao je tri zgoditka, među kojima i dva posljednja za 7-5 i 8-6. U polufinalu su se hrvatski igrači ogledali s reprezentacijom Italije, koju je tada vodio Ratko Rudić, i nakon dva produžetka slavili sa 7-6 (0-1, 2-1, 1-0, 1-2, 1-2, 2-0), uz četiri pogotka Joška Krekovića. Na toj je utakmici isključen izbornik Bruno Silić, kojemu je zabranjeno vođenje finalne utakmice protiv Španjolske. To je, prema mišljenju mnogih, bio ključan razlog poraza u završnici. Hrvatski su vaterpolisti dobili prvu četvrtinu, zgodicima Damira Glavana i Tina Vegara poveli su s 3-0, a nakon dvije četvrtine vodili su s 3-1. No tada su počeli neshvatljivo griješiti, a poslije isključenja kapetana Perice Bukića Španjolci su izjednačili na 3-3. Naši su još imali snage za treću četvrtinu koju su Španjolci, istina, dobili s 4-2, da bi rezultat prije početka posljednje četvrtine bio 5-5. Siniša Školneković odlično je branio cijelu utakmicu i bio jedini siguran oslonac hrvatske momčadi. Imao je nekoliko odličnih obrana i u posljednjoj četvrtini, ali dva udarca Španjolaca nije mogao zaustaviti i Hrvatska je izgubila rezultatom 5-7 (1-0, 2-1, 2-4, 0-2). Srebrnu su medalju zaslužili: Maro Balić, Perica Bukić, Damir Glavan, Igor Hinić, Vjekoslav Kobešćak, Joško Kreković, Ognjen Kržić, Dubravko Šimenc, Siniša Školneković, Ratko Štritof, Tino Vegar, Renato Vrbičić i Zdeslav Vrdoljak.

Hrvatska olimpijska delegacija Atlanta 1996.

Žan Tabak i Dino Rađa

Na Olimpijskim igrama u Atlanti sudjelovalo je 84 hrvatska natjecatelja, od kojih je bilo osam športašica. Nastupili su u 14 športova: atletika, boks, hrvanje, gimnastika, jedrenje, kajakaštvo, košarka, plivanje, rukomet, stolni tenis, streljaštvo, tenis, vaterpolo, veslanje. Šef Misije: Marijan Malović Članovi Misije: Vlasta Horvat, Ljiljana Ujlaki, Višnja Peran, Saša Malović, Ante Drpić (press attache) Olimpijski attache: Lisabeth E. Bone ŠPORTAŠI: Atletika: Branko Zorko, Ivan Mustapić, Dragan Mustapić, Siniša Ergotić Boks: Stipe Drviš Gimnastika: Aleksej Demjanov

Mirela Skoko

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

Dubravko Ĺ imenc

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

Hrvanje: Stipe Damjanović Jedrenje: Karlo Kuret, Ivan Kuret, Marko Mišura Kajak/kanu: Andrej Glucks, Danko Herceg, Ivan Šabjan, Dražen Funtak Košarka: Stojko Vranković, Veljko Mršić, Dino Rađa, Damir Mulaomerović, Toni Kukoč, Slaven Rimac, Arijan Komazec, Josip Vranković, Velimir Perasović, Davor Marcelić, Vladan Alanović, Žan Tabak Plivanje: Gabrijela Ujčić, Tinka Dančević, Marko Strahija, Tomislav Karlo, Dominik Galić, Miloš Milošević, Alen Lončar, Marijan Kanjer, Miroslav Vučetić, Krešimir Čač, Gordan Kožulj Rukomet: Patrik Ćavar, Slavko Goluža, Božidar Jović, Nenad Kljaić, Venio Losert, Valter Matošević, Alvaro Načinović, Goran Perkovac, Iztok Puc, Zlatko Saračević, Irfan Smajlagić, Bruno Gudelj, Zoran Mikulić, Vladimir Jelčić, Valner Franković Stolni tenis: Tamara Boroš, Zoran Primorac, Eldijana Aganović, Damir Atiković Streljaštvo: Mladenka Malenica, Suzana Skoko-Kovačević, Mirela Skoko, Roman Špirelja Tenis: Iva Majoli, Goran Ivanišević, Maja Murić, Saša Hiršzon Vaterpolo: Maro Balić, Perica Bukić, Damir Glavan, Igor Hinić, Vjekoslav Kobešćak, Joško Kreković, Ognjen Kržić, Dubravko Šimenc, Siniša Školneković, Ratko Štritof, Renato Vrbičić, Zdeslav Vrdoljak, Tino Vegar Veslanje: Marko Banović, Ninoslav Saraga, Siniša Skelin, Sead Marušić, Igor Boraska, Tihomir Franković, Hrvoje Telišman, Danijel Bajlo VOĐE EKIPA: Ivan Varvodić (plivanje), Josip Guberina (rukomet), Mihovil Nakić (košarka), Zdravko Hebel i Jakov Matošić (vaterpolo) TRENERI: Drago Plačić (atletika), Pero Tadić (boks), Neven Cegnar i Dubravko Škorić (stolni tenis), Velimir Kljaić i Milan Rončević (rukomet), Bruno Silić i Vlado Jeh (vaterpolo), Dimitar Bobev i Laszlo Ludmany (plivanje), Petar Skansi, Rudy Tomljenović, Jasmin Repeša, Mirko Krolo (košarka), Dubravko Lilek, Stjepan Krznarić (kajak/kanu), Lukša Cicarelli (jedrenje), Vlado Lisjak (hrvanje), Aleksandar Černov (gimnastika), Nikola Bralić, Igor Čulin, Dragutin Milinković i Dubravko Lilek (veslanje), Ante Špirelja i Siniša Vitez (streljaštvo), Željko Franulović i Dragutin Majoli (tenis)

Gordan Kožulj

ZDRAVSTVENI TIM: Boris Labar, Ivo Vidović, Stjepan Bučan, Miran Martinac, Stanislav Peharec, Damir Suman, Ante Tranfić, Stevo Kuric OSTALI: Željko Kavran, Vladimir Mekić, Zoran Gobac, Anton Kovačev, Željko Pavličević, Slavko Trninić

Trener Petar Skansi i Toni Kukoč

Karlo Kuret

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

OLIMPIJSKI ODLIČNICI IZ ATLANTE

Patrik Ćavar · Slavko Goluža · Božidar Jović · Nenad Kljaić · Venio Losert · Valter Matošević · Alvaro Načinović · Goran Perkovac · Iztok Puc · Zlatko Saračević · Irfan Smajlagić · Bruno Gudelj · Zoran Mikulić · Vladimir Jelčić · Valner Franković Hrvatska rukometna reprezentacija iz Atlante dobila je 1996. godišnju Državnu nagradu za šport "Franjo Bučar" Patrik Ćavar Nositelj zlatne olimpijske medalje: OI Atlanta 1996.

Odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Franje Bučara.

Na igrama nastupio: OI Atlanta 1996. Hrvatski reprezentativac sa srebrnom medaljom na SP-u na Islandu 1995. i brončanom na EP-u u Portugalu 1994. Klubovi: Metković, Borac Banja Luka, Badel 1862 Zagreb, Barcelona, BM Granollers, Agram Medveščak, Saint Marcel Vernon. Odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Franje Bučara.

Nenad Kljaić Nositelj zlatne olimpijske medalje: OI Atlanta 1996.

Slavko Goluža Nositelj dviju zlatnih olimpijskih medalja: OI Atlanta 1996. i OI Atena 2004. Na igrama nastupio: OI Atlanta 1996., OI Atena 2004. Hrvatski reprezentativac sa zlatnom medaljom na SP-u u Portugalu 2003., srebrnom na SP-u u Tunisu 2005., brončanom na EP-u u Portugalu 1994. Klubovi: Meković Jambo, RK Badel 1862 Zagreb, KC Fotex Veszprem (Mađarska), Tus Nettelstatdt Lübeeke (Njemačka), Paris Saint Germaine (Francuska). Odlikovan je Redom kneza Branimira s ogrlicom te Redom Danice hrvatske s likom Franje Bučara. Božidar Jović Nositelj zlatne olimpijske medalje: OI Atlanta 1996. Na igrama nastupio: OI Atlanta 1996. Hrvatski reprezentativac sa srebrnim odličjem na SP-u na Islandu 1995. te na SP-u u Portugalu 2003. Klubovi: Borac (Banja Luka), Badel 1862 Zagreb.

100

Na igrama nastupio: OI Atlanta 1996. Hrvatski reprezentativac sa srebrnom medaljom na SP-u na Islandu 1995. Klubovi: Medveščak, Badel 1862 Zagreb, TV Grosswaldstadt (Njemačka). Odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Franje Bučara. Venio Losert Nositelj dviju zlatnih olimpijskih medalja: OI Atlanta 1996. i OI Atena 2004. Na igrama nastupio: OI Atlanta 1996., OI Atena 2004., OI Peking 2008. Hrvatski reprezentativac sa srebrom na SP-u u Tunisu 2005. i SP-u u Hrvatskoj 2009. Klubovi: Badel 1862 Zagreb, Garbel Zaragoza, Teka Cantabria, Granollers, Portland San Antonio, Frigorificos del Morrazo Cangas, Barcelona, Créteil, Ademar León (Španjolska). Odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Franje Bučara. Valter Matošević Nositelj dviju zlatnih olimpijskih medalja: OI Atlanta 1996. i OI Atena 2004. Na igrama nastupio: OI Atlanta 1996., OI Atena 2004.

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

Patrik Ä&#x152;avar

101

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

OLIMPIJSKI ODLIČNICI IZ ATLANTE Hrvatski reprezentativac sa zlatnom medaljom na SP-u u Portugalu 2003. Klubovi: Zamet (Rijeka) i Zagreb. Odlikovan je Redom kneza Branimira s ogrlicom te Redom Danice hrvatske s likom Franje Bučara. Alvaro Načinović Nositelj zlatne olimpijske medalje: OI Atlanta 1996. i brončane: OI Seoul 1988. Na igrama nastupio: , OI Seoul 1988., OI Atlanta 1996. Hrvatski reprezentativac sa srebrnom medaljom na SP-u na Islandu 1995.

Klubovi: Zamet (Rijeka), Badel 1862 Zagreb, Pivovarna Laško (Celje). Odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Franje Bučara. Goran Perkovac Nositelj zlatne olimpijske medalje: OI Atlanta 1996. i brončane: OI Seoul 1988. Na igrama nastupio: OI Seoul 1988., OI Atlanta 1996. Hrvatski reprezentativac sa srebrnom medaljom na SP-u na Islandu 1995. Klubovi: Slatina, Medveščak, Kolinska Slovan (Slovenija), Borba (Švicarska), TV Suhr, Pfadi Winterthur (Njemačka). Odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Franje Bučara. Iztok Puc Nositelj zlatne olimpijske medalje: OI Atlanta 1996. i brončane OI Seoul 1988. Na igrama nastupio: OI Seoul 1988., OI Atlanta 1996. i OI Sydney 2000. (Na OI Sydney 2000. nastupio je kao slovenski reprezentativac) Hrvatski reprezentativac sa srebrnom medaljom na SP-u na Islandu 1995. Klubovi: RK Šoštanj, Borac Banja Luka, Badel 1862 Zagreb i Pivovarna Laško (Slovenija). Odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Franje Bučara. Zlatko Saračević Nositelj zlatne olimpijske medalje: OI Atlanta 1996. i brončane: OI Seoul 1988. Na igrama nastupio: OI Seoul 1988., OI Atlanta 1996. Hrvatski reprezentativac sa zlatnom medaljom na SP-u u Švicarskoj 1986., srebrenom na SP-u na Islandu 1995. i brončanom na EP-u Portugalu 1994. Klubovi: Borac Banja Luka, Medveščak, Girondines, Usam, Creteil (Francuska). Odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Franje Bučara. Irfan Smajlagić Nositelj zlatne olimpijske medalje: OI Atlanta 1996. i brončane: OI Seoul 1988. Na igrama nastupio: OI Seoul 1988., OI Atlanta 1996. Hrvatski reprezentativac sa srebrnom medaljom na SP-u na Islandu 1995. Klubovi: Borac Banja Luka, Medveščak, Ivry, Nimes (Francuska), Badel 1862 Zagreb. Odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Franje Bučara. Bruno Gudelj Nositelj zlatne olimpijske medalje: OI Atlanta 1996. Na igrama nastupio: OI Atlanta 1996. Klubovi: Badel 1862, HC TSG Bielefeld (Njemačka). Odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Franje Bučara.

Slavko Goluža

102

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

Valter Matošević

Zoran Mikulić Nositelj zlatne olimpijske medalje: OI Atlanta 1996.

Valner Franković Nositelj zlatne olimpijske medalje: OI Atlanta 1996.

Na igrama nastupio: OI Atlanta 1996. Klubovi: Borac (Travnik), RK Metaloplastika (SRJ), SD Caja, CB Octavio, HC Granollers (Španjolska).

Na igrama nastupio: OI Atlanta 1996. Klubovi: Zamet (Rijeka), Rudar (Labin), Badel 1862 Zagreb, Karlovačka Pivovara.

Vladimir Jelčić Nositelj zlatne olimpijske medalje: OI Atlanta 1996.

Vladimir Šujster Nositelj zlatne olimpijske medalje: OI Atlanta 1996.

Na igrama nastupio: OI Atlanta 1996. Klubovi: Metković, Zagreb, HC Principe (Italija), Badel 1862 Zagreb, Zadar Gortan. Odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Franje Bučara.

Na igrama nastupio: OI Atlanta 1996. Klubovi: Rudar (Rude), Medveščak, Karlovačka pivovara, Badel 1862 Zagreb.

103

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

OLIMPIJSKI ODLIČNICI IZ ATLANTE

· Maro Balić · Perica Bukić · Damir Glavan · Igor Hinić · Vjekoslav Kobešćak· Joško Kreković · Ognjen Kržić · Dubravko Šimenc · Siniša Školneković · Ratko Štritof · Renato Vrbičić · Zdeslav Vrdoljak · Tino Vegar Hrvatska vaterpolska reprezentacija iz Atllante dobila je 1996. godišnju Državnu nagradu za šport "Franjo Bučar" Maro Balić Nositelj srebrne olimpijske medalje: OI Atlanta 1996. Na igrama nastupio: OI Atlanta 1996. Hrvatski reprezentativac s klupskim naslovima prvaka Europe 2001. i Kupa LEN-a 2000. Klub: Jug (Dubrovnik). Odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Franje Bučara. Perica Bukić Nositelj dviju zlatnih olimpijskih medalja: Los Angeles 1984. i OI Seoul 1988., te srebrne olimpijske medalje: OI Atlanta 1996. Na igrama nastupio: OI Los Angeles 1984. , OI Seoul 1988., OI Atlanta 1996. Hrvatski reprezentativac sa zlatom sa SP-a (Madrid 1986., Perth 1991.), SK (Solun 1987., Berlin 1989); srebrom na EP (Sofija 1985., Strasbourg 1987., Bonn 1989.), SK (Barcelona) i druga odličja. Od europskih klupskih naslova osvajao je Kup prvaka, Kup pobjednika kupova i Kup LEN-a. Klubovi: Solaris (Šibenik), Mladost (Zagreb), Jadran (Split). Odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Franje Bučara i Redom hrvatskog pletera. Damir Glavan Nositelj srebrne olimpijske medalje: OI Atlanta 1996. Na igrama nastupio: OI Atlanta 1996. Klubovi: Primorje (Rijeka), Mladost (Zagreb), Pescara, Padova, Catania (Italija). Igor Hinić Nositelj srebrne olimpijske medalje: OI Atlanta 1996. Na igrama nastupio tri puta: OI Atlanta 1996., OI Sydney 2000., OI Atena 2004, OI Peking 2008. Hrvatski reprezentativac sa zlatnom medaljom sa SP-a

104

(Melbourne 2007.), s EP-a (Zagreb 2010.), srebrnom medaljom s EP-a (Firenca 1999. i Kranj 2003.) te klupskim naslovima Kupa LEN-a 2002., 2003. i 2005. Klubovi: Primorje (Rijeka), Brescia, Roma (Italija), Mladost Odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Franje Bučara. Vjekoslav Kobešćak Nositelj srebrne olimpijske medalje: OI Atlanta 1996. Na igrama nastupio tri puta: OI Atlanta 1996., OI Sydney 2000. i OI Atena 2004. Hrvatski reprezentativac sa srebrom na EP-a (Firenca 1999., Kranj 2003.), i klupskim naslovima prvaka Europe 1991. i 1996. te Kupa pobjednika kupova 1999. Klub: Mladost (Zagreb). Odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Franje Bučara. Joško Kreković Nositelj srebrne olimpijske medalje: OI Atlanta 1996. Na igrama nastupio tri puta: OI Atlanta 1996. Hrvatski reprezentativac s klupskim naslovima prvaka Europe 1991. i 1992. te Kupa pobjednika kupova 1986. Klubovi: Mornar, Jadran, POŠK (Split), Pescara i Nervi (Italija). Odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Franje Bučara. Ognjen Kržić Nositelj srebrne olimpijske medalje: OI Atlanta 1996. Na igrama nastupio: OI Atlanta 1996. i OI Sydney 2000. Hrvatski reprezentativac s klupskim naslovima prvaka Europe 1992. i 1993., 2001. i 2006., Kupa LEN-a 2000., te europskog Superkupa 2006. Klubovi: Jug (Dubrovnik), Jadran (Split), Savona (Italija). Odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Franje Bučara.

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

Ratko Štritof Dubravko Šimenc Nositelj zlatne olimpijske medalje: OI Seoul 1988. i srebrne: Atlanta 1996. Na igrama nastupio tri puta: OI Seoul 1988., OI Atlanta 1996., OI Sydney 2000. Hrvatski reprezentativac sa zlatnom medaljom sa SP-a (Madrid 1986. i Perth 1991.), FINA kupa (Berlin 1989.), srebrom na EP-u (Sofija 1985., Bonn 1989., Firenca 1999., Kranj 2003.), klupskim naslovima prvaka Europe 1989., 1990. i 1992., Kupa pobjednika kupova 1994. i 1999. te Kupa LEN-a 1996. Klubovi: Mladost (Zagreb), Jadran, POŠK (Split), Volturno, Pescara, Como, Chiavari, Cremona, Bogliasco, Savona (Italija), St. Julian, Neptunes (Malta), Los Angeles (SAD) Medveščak (Zagreb). Odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Franje Bučara. Siniša Školneković Nositelj srebrne olimpijske medalje: OI Atlanta 1996. Na igrama nastupio: OI Atlanta 1996. i OI Sydney 2000. Hrvatski reprezentativac sa srebrom na EP-u (Firenca 1999.) i klupskim naslovima prvaka Europe 1996., europskog Superkupa 1996. Klubovi: POŠK, Jadran (Split), Mladost (Zagreb). Odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Franje Bučara. Ratko Štritof Nositelj srebrne olimpijske medalje: OI Atlanta 1996. Na igrama nastupio: OI Atlanta 1996., OI Sydney 2000., OI Atena 2004. Hrvatski reprezentativac sa srebrom na EP (Firenca 1999., Kranj 2003.) i klupskim naslovima prvaka Europe 1989. 1990., 1996.i 2005. te Kupa pobjednika kupova 1999. Klubovi: Mladost (Zagreb), Possilipo, Napulj, Syracusa, Flo-

rentia, Firenca (Italija). Odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Franje Bučara. Renato Vrbičić Nositelj srebrne olimpijske medalje: OI Atlanta 1996. Na igrama nastupio: OI Atlanta 1996. Hrvatski reprezentativac s klupskim naslovima prvaka Europe 1991. i 1992., Kupa pobjednika kupova 1999. te Kupa LEN-a 2001. Klubovi: Solaris, Šibenik (Šibenik), Jadran (Split), Catania, Civitavecchia. Zdeslav Vrdoljak Nositelj srebrne olimpijske medalje: OI Atlanta 1996. Na igrama nastupio: OI Atlanta 1996., OI Peking 2008. Hrvatski reprezentativac sa zlatnom medaljom sa SP-a (Melbourne 2007.) i klupskim naslovima 1996., te europskog Superkupa 1996. Klubovi: Mornar, Jadran, POŠK (Split), Mladost (Zagreb), Padova (Italija). Odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Franje Bučara i Redom hrvatskog pletera. Tino Vegar Nositelj srebrne olimpijske medalje: OI Atlanta 1996. Na igrama nastupio: OI Atlanta 1996. Hrvatski je reprezentativac sa srebrom na EP-u (Strasbourg 1987.), zlatom FINA kup (Solun 1987.) i klupskim naslovima prvaka Europe 1996.,1996. te europskog Superkupa 1983. i 1996. Klubovi: POŠK, Jadran (Split), Mladost, Medveščak (Zagreb) Posillipo, Ortigia (Italija). Odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Franje Bučara.

105

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

106

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

OLIMPIJSKI ODLIČNICI IZ ATLANTE OSVAJAČ OLIMPIJSKOG SREBRA I HRVATSKI STJEGONOŠA

Perica Bukić S tri olimpijska odličja, dva zlatna (OI Los Angeles 1984. i OI Seoul 1988.) i jednim srebrnim (OI Atlanta 1996.), dva naslova svjetskog prvaka (Madrid 1986. i Perth 1991.) te više od 40 trofeja sa svjetskih i europskih kupova i prvenstava, mediteranskih igara i univerzijada, Perica Bukić pripada među najtrofejnije vaterpoliste na svijetu.

eć se na Olimpijskim igrama u Los Angelesu 1984., kao iznimno nadareni 18-godišnjak, prvi put okitio zlatnom medaljom. Njegova talentiranost i umijeće potvrdili su se četiri godine kasnije, 1988. na Olimpijskim igrama u Seoulu, kada je također osvojio zlatno odličje. Na Igrama u Atlanti, osim što je kao član i kapetan hrvatske vaterpolske reprezentacije osvojio srebrno odličje, pripala mu je i čast da bude hrvatski stjegonoša na svečanosti otvaranja Igara. Perica Bukić rodio se 20. veljače 1966. u Šibeniku. U matičnom vaterpolskom klubu Solaris 1979. započeo je dugu i uspješnu natjecateljsku i dužnosničku športsku karijeru. Istodobno je studirao i stekao zvanje diplomiranog ekonomista. Kao član reprezentacije Jugoslavije osvojio je zlatno odličje na svjetskim prvenstvima 1986. u Madridu i 1991. u Perthu te srebrne medalje na europskim prvenstvima 1985. u Sofiji, 1987. u Strasbourgu i 1989. u Bonnu. Za reprezentaciju Jugoslavije igrao je od 1983. do 1991. godine i zabilježio 300 nastupa, a za hrvatsku je vaterpolsku vrstu igrao od 1992. do 1998. godine i zabilježio 150 nastupa. Tijekom duge karijere Bukić je igrao za samo tri kluba: Solaris iz Šibenika, Mladost iz Zagreba i Jadran iz Splita i četiri puta bio prvak Europe (Mladost 1989., 1990. i 1996. te 1992. s

Jadranom.) S Mladosti je 1999. osvojio europski Kup pobjednika kupova, a 2001. i Kup LEN-a te europski Superkup 1989. i 1996. godine. Nakon igračke karijere, od 2001. do 2008. godine obnaša dužnost direktora HAVK Mladost, a od 2004. do 2010. predsjednik je Hrvatskog vaterpolskog saveza. Za njegova mandata u nacionalnom savezu Hrvatska je osvojila naslove prvaka svijeta i Europe. Bio je član Vijeća Hrvatskog olimpijskog odbora od 2000. do 2004., a od 2001. do 2004. i predsjednik Hrvatskog kluba olimpijaca. Godine 2003. Bukić je izabran za zastupnika u Hrvatskom saboru i tu dužnost obnaša u dva mandata. Od 2010. obnaša dužnost dopredsjednika i direktora Hrvatskog vaterpolskog saveza. Perica Bukić nagrađen je dva puta Državnom nagradom za šport "Franjo Bučar". Prvi put 1991. kao pojedinac, a 1996. kao kapetan i član srebrne olimpijske momčadi iz Atlante 1996. Primljen je u Kuću slavnih vodenih športova u Fort Lauderdaleu (International Swimming Hall of Fame), 13. srpnja 2008.

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

ZOI Nagano 1998. (7. - 22. veljače 1998.)

• XVIII. zimskE olimpijskE igrE Nagano 1998. posljednjE SU u 20. stoljeću. Sudjelovalo je 2.339 športaša (od toga 787 športašica) iz 72 zemlje. Sa XVIII. ZOI izvješćivalo je 10.376 novinara, od kojih je 2.568 novinara iz tiska, što je gotovo isti broj kao i u Lillehammeru 1994. godine (2.578). Za svjetske radijske i TV postaje izvješćivalo je 5.737 novinara, a samo za japanske elektroničke medije 2.053 novinara. • Igre je otvorio japanski car Akihito. Olimpijski plamen upalila je bivša svjetska prvakinja u umjetničkom klizanju i nositeljica srebrnog odličja sA ZIMSKIH Olimpijskih igara 1992. u Albertvilleu Midori Ito, a olimpijsku prisegu u ime svih športaša dao je japanski olimpijac i natjecatelj u nordijskoj kombinaciji Kenji Ogiwara.

Hrvatski športaši u Naganu

Stjegonoše: Na svečanosti otvaranja: Janica Kostelić Na svečanosti zatvaranja: Vedran Pavlek

a XVIII. zimskim olimpijskim igrama u Naganu nastupila je dotad najbrojnija hrvatska olimpijska reprezentacija, au njima i nova nada hrvatskog i svjetskog alpskog skijanja, 16-godišnja Zagrepčanka Janica Kostelić. Njoj je pripala čast da ponese hrvatsku zastavu na svečanosti otvaranja Igara. Janica Kostelić nastupila je u svim disciplinama alpskog skijanja: u kombinaciji je bila osma, što je do tada bio najbolji plasman nekog hrvatskog športaša na ZOI u povijesti. U superveleslalomu Janica je bila 26., u spustu 25., u veleslalomu 24., a slalomsku utrku nije završila. Do Japana jedini hrvatski alpski skijaš i trostruki olimpijac Vedran Pavlek završio je u Naganu svoju karijeru 28. mjestom u veleslalomu te 30. u superveleslalomu. Njemu je na kraju športske karijere pripala čast da ponese hrvatsku zastavu na svečanosti zatvaranja Igara. Renato Gašpar je u superveleslalomu bio 32., a u veleslalomu je odustao. Alpinac Thomas Lodler veleslalom je završio kao 23., dok je Ivana Jakupčević u kratkom programu umjetničkog klizanja bila 25., nedovoljno da uđe među 24 najbolje klizačice koje su mogle nastupati u slobodnom programu.

Šef Misije: Darko Dujmović Šef Misije ZOI Nagano 1998., ZOI Salt Lake City 2002., zamjenik šefa Misije OI Sydney 2000., zamjenik šefa Misije MI Bari 1997., šef Misije MI Tunis 2001. i drugih višešportskih priredbi (EYOF). U HOO-u je obnašao dužnost športskog direktora i direktora olimpijskog programa. Dobitnik je Državne nagrade za šport "Franjo Bučar" za životno djelo 2010.

108

Hrvatska olimpijska delegacija ZOI Nagano 1998. Šef Misije: Darko Dujmović Športaši: Alpsko skijanje: Janica Kostelić, Vedran Pavlek, Renato Gašpar, Thomas Lodler Skijaško trčanje: Antonio Rački Umjetničko klizanje: Ivana Jakupčević

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

109

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

MI Bari 1997. (13. - 15. lipnja 1997.)

a XIII. mediteranskim igrama, održanim u Bariju od 13. do 25. lipnja 1997. godine, hrvatski su športaši, koji su od samih početaka mediteranskih igara uvelike pridonijeli tom natjecanju i njegovoj važnosti u razvoju međunarodnog športa, nastupili drugi put pod svojom zastavom.

Članovi hrvatske mediteranske reprezentacije, njih 239 na čelu sa šefom Misije Matijom Ljubekom, natjecali su se u 26 športova i osvojili 33 odličja, od toga šest zlatnih, 16 srebrnih i 11 brončanih. U povodu MI 1997. Hrvatski olimpijski odbor tiskao je prigodnu publikaciju – vodič "Hrvatska mediteranska reprezentacija Bari 1997." čiju je naslovnicu dizajnirao priznati hrvatski dizajner Boris Ljubičić, koji je i autor službenog znaka i zastave VIII. Mediteranskih igara održanih u Splitu 1979. godine. Od te godine, Međunarodni odbor MI prihvatio je taj znak s tri olimpijska kruga kao trajno službeno obilježje MI. Najveće je međunarodno priznanje znak dobio uvrštenjem u knjigu "100 Years World Trademarks".

Zlatni rukometaši

ZLATNA ODLIČJA osvojili su: četverac bez kormilara Oliver Martinov, Krešimir Čuljak, Marko Banović, Branimir Vujević; Tamara Boroš i Eldijana Aganović (stolni tenis), rukometaši Goran Perkovac, Valter Matošević, Valner Franković, Božidar Jović, Miro Barišić, Mario Bjeliš, Goran Jerković, Mirza Džomba, Enes Halkić, Davor Dominiković, Silvio Ivandija, Igor Kos, Dragan Jerković, Neno Boban, Mario Kelentrić, Mladen Prskalo, Suzana Skoko i Roman Špirelja (streljaštvo) te košarkašice Vanda Baranović; Vedrana Grgin, Sonja Kireta, Korana Longin, Slavica Pretreger, Monika Kovač, Emilija Podrug, Amra Đapo, Tihana Abrlić, Katarina Maloča, Lidija Gnjidić, Mirjana Tabak. SREBRNA ODLIČJA osvojili su: Krešimir Čač, Miloš Milošević, Gordan Kožulj i Marko Strahija (plivanje), Valter Ivančić i Bojan Novak (boćanje), rukometašice Indira Botica, Snježana Petika, Renata Pavličić, Nataša Kolega, Samira Hasagić, Irina Maljko, Božica Gregurić, Vlatka Mihoci, Renata Damjanić, Paula Glavaš, Marija Čelina, Klaudija Bubalo, Helena Lulić, Irena Pušić, Vesna Horaček, Ljubica Peršinović; Saša Špirelja (streljaštvo), Branko Zorko (atletika), vaterpolisti Ognjen Kržić, Vjekoslav Kobešćak, Ivo Ivaniš, Mile Smodlaka, Dalibor Perčinić, Hrvoje Herceg, Igor Hinić, Tomislav Rogin, Zdeslav Vrdoljak, Ratko Štritof, Alen Bošković, Frano Vićan, Samir Barać, dvojac na pariće Hrvoje Telišman, Daniel Bajlo i dvojac bez kormilara Tihomir Franković, Igor Boraska, Stipe Drviš (boks), Aleksej Demjanov (gimnastika), Mario Miketek (hrvanje) te Zoran Primorac i Tamara Boroš (stolni tenis). BRONČANA ODLIČJA osvojili su: odbojkaši Ivan-Donald Marić, Darko Antunović, Ante Jakovčević, Boris Osmokrović, Stanislav Zimakijević, Domagoj Krnić, Vladim Jevtuhovič, Jurij Voriskijevič, Igor Jurčić, Boris Zorica, Edin Bajković, Zoran Periškić; Mladenka Malenica (streljaštvo), Stipe Damjanović (hrvanje), Stevimir Ercegovac (atletika), Zoran Primorac i Damir Atiković (stolni tenis), Krešimir Čač (plivanje), Mirko Filipović (boks), Dražen Funtak (kanu) Petra Banović (daljinsko plivanje), te Ana Sršen u konkurenciji plivačica s invaliditetom. Uz 33 odličja, hrvatski su se športaši iz Barija vratili s nagradom za viteštvo - gimnastičar Aleksej Demjanov dobio je Trofej fair play

110

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

Kratki olimpijski podsjetnik

111

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

Tko je tko od 1995. d0 2000.

Utemeljena Hrvatska olimpijska akademija Zagreb 1996. Postupajući prema pravilima Olimpijske povelje Međunarodnog olimpijskog odbora kojom se utvrđuju zadaće i uloga nacionalnih olimpijskih odbora u području promicanja temeljnih načela olimpizma na nacionalnoj razini, Vijeće HOO-a odlučilo je 27. lipnja 1996. na 58. sjednici osnovati Hrvatsku olimpijsku akademiju (HOA).

Vijeće HOO-a Predsjednik HOO-a Antun Vrdoljak Dopredsjednici HOO-a Zdravko Hebel Matija Ljubek (do 1997.) Rato Tvrdić (od 1997.) Članovi Ante Drpić, Sanda Dubravčić Šimunjak, Zdravko Fain, Katica Ileš (od 1997.), Jurica Malčić, Suad Rizvanbegović (od 1997.), Vedran Rožić, Damir Škaro (od 1998.), Miroslav Fajerbach (od 1999.), Đurđa Fočić-Šourek (od 1999.), Slavko Podgorelec (glavni tajnik HOO).

Nadzorni odbor HOO-a Predsjednik Ivan Jelenčić Članovi Stipe Ćurković Dražen Orešćanin Radovan Lipovščak Želimir Feitl

Njeni su temeljni ciljevi i zadaće promicati kulturne vrednote, obrazovati sudionike u športu, poštivanju fair playa, etičkih i moralnih načela, kao i promicanje olimpijskih ideala na nacionalnoj razini i u ime međunarodne olimpijske zajednice. Hrvatska olimpijska akademija u početku djeluje kao tijelo Vijeća HOO-a i pod njegovom je izravnom ingerencijom. Za njezina je predsjednika imenovan tadašnji ministar kulture Božo Biškupić, koji je na toj dužnosti bio do 2000., a za tajnika Darko Dujmović. Hrvatska je olimpijska akademija 2003. registrirana kao ustanova i danas njome upravlja peteročlano Upravno vijeće. Dužnost predsjednika HOA, koju je neko vrijeme obnašao predsjednik HOO-a Zlatko Mateša, od 3. prosinca 2008. obnaša Franjo Prot, a ravnatelj je Milan Kolman.

"Olimpizam u Europi – država i šport" Zagreb 1996. Hrvatski olimpijski odbor organizirao je 12. rujna 1996. u Zagrebu tribinu "Olimpizam u Europi – država i šport". Na poziv člana MOO-a i predsjednika HOO-a Antuna Vrdoljaka o toj, i danas aktualnoj temi, predavanja su održali ugledni gosti - članovi MOO-a, tadašnji predsjednik i glavni tajnik Europskih olim-

112

Jacques Rogge pijskih odbora Jacques Rogge i Mario Pescante. Na tribini, održanoj pod vodstvom predsjednika HOO-a i člana MOO-a Antuna Vrdoljaka i glavnog tajnika Slavka Podgorelca u zagrebačkom hotelu "Intercontinental", sudjelovali su članovi Vijeća i Arbitražnog športskog tijela HOO-a, predstavnici nacionalnih športskih saveza, novinari i brojni športski uglednici. Visoke dužnosnike međunarodnog olimpijskog pokreta, Jacquesa Roggea i Maria Pescantea, primio je tadašnji predsjednik Vlade Zlatko Mateša.

Punopravno članstvo HOO-a u ENGSO-u Reykjavik 1998. Na 6. sjednici Opće skupštine Europskih nevladinih športskih organizacija (ENGSO), održanoj u glavnome gradu Islanda Reykjaviku od 24. do 28. travnja 1998. godine, HOO je, zajedno s irskim, grenlandskim i ciparskim olimpijskim odborima, primljen u punopravno članstvo te udruge u kojoj je tada bilo 40 europskih zemalja. U radu sjednice sudjelovalo je izaslanstvo HOO-a, tadašnji dopredsjednik Zdravko Hebel i član Vijeća Jurica Malčić. Teme na koje je usmjereno djelovanje ENGSO-a su položaja športa u Europi, suradnja na svim

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

razinama društvene odgovornosti unutar Europske unije, socijalni i politički dijalog u športu, autonomija športskih organizacija, odgoj i obrazovanje, uloga volontera u športu, šport i zdravlje, položaj djece i mladeži u športu te osobito zajednička suradnja s Europskim olimpijskim odborima koji okupljaju 49 nacionalnih olimpijskih odbora. Osmišljavanje uloge mladih u športu rezultiralo je olimpijskim igrama mladih, prvi put održanim 2010., i organizacijom ENGSO Youth. Posebno mjesto u djelovanju ENGSO-a imaju forumi koji se održavaju od samog osnutka. Prvi je forum održan 24. i 25. listopada 1998. godine u glavnom gradu Litve Vilniusu, a među 74 sudionika iz 19 zemalja bio je i dopredsjednik HOO-a Zdravko Hebel s izlaganjem na temu "Ustroj i financiranje športa u Hrvatskoj". Jedan od uspješnih domaćina bio je i HOO, ugostivši od 8. do 9. listopada 2010. u Dubrovniku 13. ENGSO forum na temu "Socijalna inkluzija i obrazovanje putem športa". U ime HOO-a, koji od početka aktivno participira u djelovanju ove važne europske športske institucije, predstavnica u ENGSO-u je Romana Caput Jogunica, sveučilišna profesorica kinezioloških znanosti iz Zagreba, koja je 2007. izabrana za članicu Izvršnog odbora ENGSO-a.

Međunarodni seminar "Žene i šport" Zagreb 1998. U organizaciji Međunarodnog olimpijskog odbora i suorganizaciji Hrvatskog olimpijskog odbora u Zagrebu je pod predsjedanjem potpredsjednice MOO-a Anite DeFrantz 9. i 10. rujna 1998., u hotelu "Sheraton", održan europski seminar "Žene i šport". Više od 50 predstavnica europskog športskog i olimpijskog pokreta govorilo je o tome kako unaprijediti ulogu žene u športu i olimpijskom pokretu. Bilo je riječi i o ulozi države u razvoju položaja žene u športu, skrbi o zdravlju žena kroz šport i tjelesnu aktivnost, kao i o političkim, kulturnim i ostalim zaprekama. "Iako postoje prepreke na političkoj razini, vladine i nevladine institucije trebale bi promicati ulogu žene u športu, uključujući i medije", jedan je od zaključaka Katje Mascagni, uvodničarke konferencije i direktorice Odjela za unaprjeđenje položaja žena u športu MOO-a. Ugledna olimpijka i bivša američka veslačica Anita DeFrantz, prva žena u povijesti olimpijskog pokreta na dužnosti potpredsjednice, upozorila je da je potrebno više znanstvenih spoznaja o ženama u športu, koje bi trebale

Anita DeFrantz više sudjelovati u odlučivanju, te je dala mnoge preporuke radi veće ravnopravnosti spolova. O položaju žene u hrvatskome športu govorila je hrvatska olimpijka i liječnica Sanda Dubravčić Šimunjak, članica Odbora HOO-a za skrb o ženama u športu, koji je predvodila također olimpijka, nositeljica srebrnog rukometnog olimpijskog odličja Katica Ileš. Seminar MOO-a "Žene u športu" okupio je predstavnice državnog vrha Republike Hrvatske. Tako je seminar otvorila dopredsjednica Sabora Jadranka Kosor, dok je prigodnim govorom seminar 10. rujna zatvorila dopredsjednica Vlade Ljerka Mintas Hodak. Potpredsjednicu MOO-a Anitu DeFrantz i člana MOO-a i predsjednika HOO-a Antuna Vrdoljaka primio je premijer Zlatko Mateša, koji je iskazao punu potporu međunarodnome olimpijskom pokretu i njegovu zauzimanju za ravnopravno sudjelovanje žena u svim područjima športa i društva.

Prvi glasnogovornici hrvatskih olimpijaca HOO 1998.

Seminar „Žene i šport“, 9. i 10. rujna 1998. u Zagrebu

U skladu s preporukom Međunarodnog olimpijskog odbora, Vijeće Hrvatskog olimpijskog odbora donijelo je 28. svibnja 1998. godine odluku o imenovanju prvih glasnogovornika olimpijaca.

113

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

Za glasnogovornicu olimpijaca za područje skrbi o ženama u športu imenovana je Danira Nakić-Bilić, vrhunska košarkašica, srebrna olimpijka (OI Seoul 1988.) i članica Odbora za skrb o ženama u športu HOO-a, a za glasnogovornika olimpijaca za područje športa i okoliša Marko Banović, veslač, diplomirani arhitekt i magistar znanosti, član Odbora za šport i okoliš HOO-a.

Prve svjetske igre mladeži Moskva 1998. (11. - 19. srpnja) U Moskvi su od 11. do 19. srpnja održane Prve svjetske igre mladeži na kojima se natjecalo 7500 mladih športaša iz 137 zemalja svijeta, među kojima i 94 hrvatskih športaša u 10 športova. Njih 21 - 7 atletičara i 14 rukometaša - osvojili su pet medalja. Srebrno odličje osvojili su: Vera Begić (48.70 m - disk), Ljiljana Ćulibrk (4:21.11 min - 1500 m), ženska štafeta 4x100 m (Rukavina, Rubin, Karanikić, Perošević - 47.68 s). Brončano odličje osvojili su: Luka Aračić (7.41 m - dalj), muška rukometna rukometna reprezentacija (prednatjecanje: Hrvatska - Egipat 34-28, Hrvatska - Francuska 29-29, Hrvatska - Španjolska 22-29; polufinale Hrvatska - Rusija 18-34; za treće mjesto: Hrvatska - Portugal 30-28.). Igre koje su održane pod pokroviteljstvom MOO-a, čiji je predsjednik Juan Antonio Samaranch bio nazočan svečanosti otvaranja uz gradonačelnika Moskve Jurja Lužkova, otvorio je 13. srpnja tadašnji ruski predsjednik Boris Jeljcin. Prvi put u povijesti je izvan olimpijskog protokola u grčkoj Olimpiji upaljen olimpijski plamen i donesen u Moskvu, gdje je na središnjem stadionu Lužnik gorio do kraja natjecanja športaša rođenih 1980. i kasnije.

114

U hrvatskoj delegaciji I. svjetskih igara mladih uz športaše su bili Matija Ljubek - šef Misije, Darko Dujmović - zamjenik šefa Misije, Ante Drpić - član zadužen za novinstvo i informiranje, Dragica Stjepanović - članica zadužena za akreditaciju i administraciju, Radiša Mladenović - fotoreporter. Pri Misiji je djelovao i medicinski stožer na čelu s Borisom Topićem te fizioterapeutima Mirom Biondić i Stevom Kuricem.

Prvi Hrvatski športski sabor Zagreb 1999. Okupivši mnogobrojne znanstvenike i stručnjake iz športa, medicine, javne uprave i zakonodavstava, gospodarstva, marketinga, informacijskih disciplina, sociologije i ostalih područja vezanih uz šport te predstavnike medija, Hrvatski olimpijski odbor održao je u Zagrebu, 14. i 15. svibnja 1999., prvi Hrvatski športski sabor na temu "Hrvatski šport za 21. stoljeće – stanje i razvoj hrvatskog športa". Na pragu novog stoljeća, a uvažavajući svjetska tehnološka i organizacijska dostignuća u športu, HOO je ocijenio da je potrebno okupiti sve znanstvenike i stručnjake iz zemlje kako bi pronašli rješenje za razvoj hrvatskog športa kao interdisciplinarne djelatnosti i sastavnice međunarodnog olimpijskog pokreta.

Športska arbitraža i Hrvatski olimpijski odbor Zagreb 1999. Za rješavanje športskih sporova i različitih pitanja pravne zaštite u športu, HOO je 1994. osnovao Arbitražno tijelo, a za njegove članove imenovao ugledna imena iz redova pravnika-športaša, te športskih dužnosnika: za predsjednika Juricu Malčića, tajnika Darka Dujmovića, članove Branku Batinić, Vladu Jurišu, Ivana Kerna, Vedrana Rožića,

Jurica Malčić Damira Škaru i Ratu Tvrdića. Djelovanje Arbitražnog tijela uvelike je utjecalo i na rješenje ovog područja u Zakonu o športu (1997.), prema čijim je odredbama 1999. godine HOO osnovao samostalna i nezavisna tijela športske arbitraže - Vijeće športske arbitraže (VŠA) i Arbitražni sud. Nadležnosti, ustroj i pravila o postupku pred VŠA i Arbitražnim sudom uređeni su Pravilnikom o športskoj arbitraži. Njihova je zadaća rješavanje športskih sporova, kao i preispitivanje odluka športskih udruga ako su iscrpljena ili ne postoje druga sredstva pravne zaštite. Osobito su važne odluke o stegovnim mjerama i odlukama u svezi s dopingom, postupcima koji znače ili podrazumijevaju dugotrajnu zabranu ili nemogućnost sudjelovanja u športskim natjecanjima, odluke koje se odnose na olimpijske kandidate i vrhunske športaše, na načela i uvjete športskih natjecanja i druga pitanja koja su uređena Statutom HOO-a. Vijeće športske arbitraže, koje danas djeluje u tri manja stalna tijela vijeća, razmatralo je od 1999. više od stotinu zahtjeva za izvanrednim preispitivanjem odluka i davanje mišljenja ili drugih zahtjeva te donijelo rješenja sukladna pravilima športske arbitraže. Vijeće športske arbitraže 1999.- 2004.: Predsjednik Vijeća Jurica Malčić, dopredsjednik Hrvoje Momčinović. Članovi: Ivica Crnić, Dražen Franolić, Igor Gliha, Duško Grabovac, Stanko Hautz, Andrej Matijević, Ljerka Mintas-Hodak, Alica Pelicarić, Marijan Prus, Zlatan Turčić, Mladen Žuvela. Tajnik Ivan Magličić.

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

Vijeće športske arbitraže 2004. – 2009.: Predsjednik Vijeća Jurica Malčić, dopredsjednik Hrvoje Momčinović . Članovi: Ivica Crnić, Dražen Franolić, Igor Gliha, Duško Grabovac, Stanko Hautz, Andrej Matijević, Ljerka Mintas-Hodak, Alica Pelicarić, Marijan Prus, Zlatan Turčić, Mladen Žuvela. Tajnik Ivan Magličić. Vijeće športske arbitraže 2009. - 2014.: Predsjednik Jurica Malčić, dopredsjednik Hrvoje Momčilović. Članovi: Igor Gliha, Stanko Hautz, Andrej Matijević, Alica Pelicarić, Zlatan Turčić, Mladen Žuvela, Arno Vičić, Siniša Petrović, Damir Kramarić, Branimir Pocrnić i Miljenko Guinio. Tajnik Ivan Magličić.

II. svjetske vojne igre Zagreb 1999. (8.- 17. kolovoza) U Zagrebu su, pod motom "Prijateljstvo kroz šport", od 8. do 17. kolovoza 1999. održane II. svjetske vojne igre koje su okupile više od 6500 vojnika-športaša iz 80-ak zemalja u 24 različita športa. Organizacijski odbor Igara s predsjednikom general-pukovnikom Josipom Lucićem na Igrama je

Nataša Vezmar pali plamen na otvaranju II. svjetskih vojnih igara u Zagrebu ugostio više od 30.000 akreditiranih osoba, 1.000 pratećih osoba i 500 novinara iz cijeloga svijeta. Natjecanja su organizirana na športskim objektima u Zagrebu: stadion u Maksimiru, športsko-rekreacijski centri "Jarun", "Mladost", "Šalata", Košarkaški centar "Dražen Petrović", Dom sportova Zagreb i u drugim dvoranama. Druge svjetske vojne igre na stadionu u Maksimiru, 8. kolovoza, otvorio je predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman, pokrovitelj Igara, u nazočnosti predsjednika MOO-a Juana Antonia Samarancha, člana MOO-a i

predsjednika HOO-a Antuna Vrdoljaka, predsjednika Međunarodne udruge za vojni šport (CISM), brigadira Giannija Gola, direktora Ustanove II. svjetskih igara, general-pukovnika Josipa Lucića i mnogih uglednika iz športskog, političkog i društvenog života. Hrvatski su športaši osvojili 17 zlatnih, 22 srebrne i 22 brončane medalje te su po broju osvojenih medalja zauzeli četvrto mjesto (iza Rusije, Kine i Italije). Prve svjetske vojne igre održane su u Rimu 1995., a sudjelovalo je 4000 vojnika-športaša iz 83 zemlje svijeta, uključujući i Hrvatsku.

Zlatne hrvatske odbojkašice

115

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

Neven Bertičević, Franjo Frntić, Đurđa Fočić-Šourek, Zdravko Hebel, Katica Ileš, Zdenko Jureša, Franjo Njegač, Žarko Susić i Zdenko Uzorinac. Od 2006., zahvaljujući suradnji s Ministarstvom znanosti, obrazovanja i športa, "Olimp" je dostupan svim osnovnim i srednjim te visokim školama u Hrvatskoj, a u e-obliku sa sažetcima na engleskom na web stranicama HOO-a i u Digitalnom arhivu Hrvatske i čitateljima širom svijeta.

Prvi broj časopisa "Olimp" HOO 1999. U rujnu 1999. godine iz tiska je izašao prvi broj novog časopisa Hrvatskog olimpijskog odbora "Olimp", nastao na temeljima i tradiciji časopisa "Povijest hrvatskog športa", koji je izlazio od 1970. punih 30 godina i koji je od prvog do zadnjeg 120. broja vodio i uređivao Franjo Frntić, ugledni športski djelatnik i povjesničar športa. Nakon 120. broja nametnula se potreba osuvremenjivanja časopisa i pokretanja novog, koji bi nastavio tradiciju "Povijesti

športa", ali istodobno pisao i o aktualnim temama u hrvatskom i svjetskom športu, posebice o onima iz hrvatskog i međunarodnog olimpijskog pokreta. Tako je odlukom Vijeća HOO-a pokrenut časopis "Olimp", koncipiran kao moderan časopis sa samostalnim povijesnim dijelom kao nastavkom "Povijesti hrvatskog športa". Urednicima "Olimpa" imenovani su Mario Zorko i Ante Drpić, a u prvom uredništvu koje su činili članovi Vijeća HOO-a, povjesničari športa i najuglednija imena športskog novinarstva bili su: Urednici Mario Zorko i Ante Drpić, predsjednik HOO-a Antun Vrdoljak, glavni tajnik HOO-a Slavko Podgorelec i dopredsjednik HOO-a Zdravko Hebel

116

Za "Olimp" su govorili mnogi uglednici hrvatskog i međunarodnog športa, među kojima Antun Vrdoljak, Zlatko Mateša, čelnici MOO-a Juan Antonio Samaranch i Jacques Rogge, a u rubrici "Olimpijske legende" predstavljeni su brojni športaši koji su obilježili hrvatski i svjetski šport kroz desetljeća. Prvih nekoliko brojeva priloga "Povijest hrvatskog športa" uređivali su Franjo Frntić i Franjo Njegač, ali je ubrzo tu ulogu preuzeo Zdenko Jajčević, koji je prilog uređivao do 2009. godine, kada je uredničko mjesto preuzela Ana Popovčić. Nitko od članova prvog saziva uredništva "Olimpa" nije u sadašnjem uredništvu, a mnogi na žalost više i nisu živi, ali njihove vizije i ideje nastoje razvijati članovi današnjeg uredništva u sastavu: Saša Ceraj, Gordana Gaćeša, Radica Jurkin, Siniša Krajač, Jura Ozmec, Ana Popovčić, Nada Senčar i Ivan Škoro te Ante Drpić, koji je bio urednik svih dosadašnjih brojeva "Olimpa". Prvi broj časopisa "Olimp" promoviran je 16. srpnja 1999. godine u Boćarskom domu "Zrinjevac", a javnosti ga je predstavio član MOO-a i predsjednik HOO-a Antun Vrdoljak.

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

117

XXVI. olimpijada Od Sydneya do Atene (2000. - 2004.)

azdoblje XXVII. olimpijade (2000. - 2004.) pamtit ćemo po izvanrednim uspjesima Janice Kostelić, koja je to vrijeme obilježila trima zlatnim i jednim srebrnim olimpijskim odličjem u Salt Lake Cityu i potvrdila iznimnu karijeru najuspješnije alpinke u povijesti zimskih olimpijskih igara.

To ćemo razdoblje pamtiti i po prvoj zlatnoj medalji za hrvatski šport u pojedinačnoj konkurenciji na ljetnim igrama od osamostaljenja. Bilo je to odličje dizača utega Nikolaja Pešalova koji se i nakon četiri godine na Igrama u Ateni popeo na postolje, osvojivši brončano odličje. S druge strane, hrvatski se šport financijski i organizacijski preustrojavao. Na izvanrednoj i izbornoj skupštini Hrvatskog olimpijskog odbora, 16. listopada 2002. godine, čelnu dužnost u HOO-u preuzeo je Zlatko Mateša, bivši predsjednik Vlade i saborski zastupnik. U tom je razdoblju riješen i odnos države prema vrhunskim športašima koji su, svi se slažu, vrlo uspješni veleposlanici Hrvatske. Vlada Republike Hrvatske obvezala se, odlukom od 3. travnja 2003., isplaćivati nagrade osvajačima medalja na olimpijskim i paraolimpijskim igrama te svjetskim seniorskim prvenstvima i kupovima. Time je prvi put sustavno riješeno nagrađivanje vrhunskih športaša i članova stručnih stožera.

i ir

Če

t a n Janiči zlata 118

Uspjesi hrvatskih športaša, Seniorska odličja: 302 seniora i juniora, na SP i EP SP 150 - 53 zlatna, 38 srebrnih, 59 brončanih

EP 152 - 37 zlatnih, 55 srebrnih, 60 brončanih

Juniorska i kadetska odličja: 221 SP 122 – 39 zlatnih, 41 srebrno, 42 brončana EP 99 – 33 zlatna, 37 srebrnih, 29 brončanih

119

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

OI Sydney 2000. (15. rujna - 1. listopada 2000.)

• XXVII. olimpijske igre održane su u Sydneyu od 15. rujna do 1. listopada 2000. Na njima je nastupio 10.651 športaš (4.069 žena i 6.582 muškaraca) iz 200 zemalja. Natjecali su se u 300 športskih disciplina u 28 športova. Igre je pratilo 16.033 novinara (5.298 iz tiska i 10.735 iz elektroničkih medija), a pomagalo je i 46.967 volontera. • Igre je otvorio glavni guverner Australije Sir William Deane, a olimpijski plamen je upalila atletičarka Cathy Freeman. Olimpijsku prisegu u ime športaša dala je hokejašica na travi Rechelle Hawkes, a u ime sudaca vaterpolski sudac Peter Kerr.

Prvo pojedinačno zlato

olji početak Igara XXVII. olimpijade nije se mogao ni zamisliti. Već drugog dana na programu dizanja utega u Convention Centru bilo je natjecanje u kategoriji do 62 kilograma u kojem je Nikolaj Pešalov, hrvatski olimpijac, taktički nadmudrio i pobijedio trostrukog olimpijskog pobjednika i jednog od najslavnijih dizača današnjice, Turčina Naima Sulejmanoglua koji je u Sydney došao po četvrto olimpijsko zlato. Stjegonoše: Na svečanosti otvaranja: Zoran Primorac Na svečanosti zatvaranja: Igor Boraska Odličja:

ZLATO Nikolaj Pešalov Dizanje utega (do 62 kg) BRONCA Veslački osmerac Igor Boraska, Tihomir Franković, Krešimir Čuljak, Branimir Vujević, Tomislav Smoljenović, Nikša Skelin, Siniša Skelin, kormilar Silvijo Petriško

U nadmetanju u trzaju Pešalov je najavio početnu težinu od 140 kg da bi je, izlazeći na podij, povećao na 145. Time je nadmudrio Sulejmanoglua koji je prema pravilima morao podići težinu na 142,5 kg no nije je uspio podići ni iz trećeg pokušaja. Tako se Nikolaj oslobodio najozbiljnijeg suparnika. No, u konkurenciji je ostao odličan Grk Leonidas Sabanis, koji je s lakoćom podigao 147,5 kg. Pešalov je odgovorio sa 150 kg, težinom koju u drugom pokušaju nije uspio podići, ali je uspio u posljednjem pokušaju, poveo i praktički osigurao najsjajnije odličje. Odlično pripremljen i motiviran, Pešalov više nije mogao ispustiti veliku prednost jer je dizanje izbačajem pitanje tehnike. Kad je u prvom pokušaju izbačajem podigao 175 kg, definitivno je osigurao zlatno odličje i s 325 kg postigao novi olimpijski i izjednačio svjetski rekord. Kako su mu ostala još dva pokušaja, Pešalov je najavio 185 kg - tri puta više od njegove težine - što ipak nije uspio podići. No imao je 7,5 kg prednosti u odnosu na drugog Sabanisa i trećeplasiranog Bjelorusa Oleščuka. Zlatno odličje Nikolaja Pešalova podiglo je raspoloženje u hrvatskoj olimpijskoj ekspediciji, ali unatoč očekivanjima i nizu dobrih nastupa, naši športaši nisu odmah uspjeli osvojiti još koje odličje. Nadu je podgrijao sjajan nastup veslačkog osmerca, koji je u kvalifikacijama te kraljevske veslačke discipline pobijedio sve konkurente i na briljantan način, izravno, izborio ulazak u finale. Već je i nastup u finalu olimpijskog turnira u najelitnijoj veslačkoj disciplini bio velik uspjeh za športaše. No tako nisu razmišljali izabranici trenera Igora Čulina, koji su devetog, posljednjeg dana veslačkih natjecanja na jezeru Penrith odlučili dati sve od sebe. U zadnjoj disciplini veslačkog programa naš je osmerac sjajno krenuo i u zaveslaj pratio odličnu posadu Velike Britanije, u kojoj je bio i Hrvat Luka Grubor. Hrvatski je osmerac veslao snažno i skladno, a na polovici staze gotovo se poravnao s Britancima. Na 1500 metara zaostajao je za Britancima dvije sekunde, ali je imao sekundu i pol prednosti pred drugoplasiranim Australcima, koji su zajedno

120

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

121

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

Šef Misije: Matija Ljubek Šef Misije OI Sydney 2000., šef Misije MI Bari 1997., olimpijac s tri nastupa na OI i osvajač četiriju medalja u kanuu: OI Montreal 1976. (zlato i bronca), OI Moskva 1980., OI Los Angeles 1984. (zlato i srebro) te 10 odličja sa svjetskih prvenstava (4 zlata, 3 srebra, 3 bronce). U HOO-u je od osnutka 1991. do 1995. bio dopredsjednik, a od 1996. do smrti 2000. obnašao je dužnost izvršnog direktora i direktora višešportskih aktivnosti. Posthumno je nagrađen Državnom nagradom za šport "Franjo Bučar" za životno djelo 2000.

s Talijanima povećali broj zaveslaja. Naši su se sjajno odupirali. U završnici ih je pretekao australski osmerac, ali su posljednjim zaveslajima uspjeli odoljeti talijanskom naletu, osvojiti brončanu medalju i ostaviti iza sebe veslačke velesile Italiju, SAD i Rumunjsku.

Hrvatska olimpijska delegacija Sydney 2000. Na Igrama u Sydneyu 2000 nastupio je 91 natjecatelj, od toga 23 športašice, u 12 športova: atletika, dizanje utega, jedrenje, kajakaštvo, odbojka, plivanje, stolni tenis, streljaštvo, taekwondo, tenis, vaterpolo, veslanje. Šef Misije: Matija Ljubek Zamjenik šefa Misije: Darko Dujmović Članovi: Maja Gencel, Nikolina Otržan, Ante Drpić (press attache) Olimpijski attache: Michael Komadina ŠPORTAŠI: Atletika: Frano Bakarić, Tihomir Buinjac, Ivana Brkljačić, Stevimir Ercegovac, Siniša Ergotić, Nino Habun, Andraš Haklić, Darko Juričić, Slaven Krajačić, Dragan Mustapić, Ivica Nekić, Kristina Perica, Elvis Peršić, Blanka Vlašić, Dejan Vojnović, Branko Zorko Dizanje utega: Nikolaj Pešalov Jedrenje: Mate Arapov, Toni i Ivan Bulaja, Karlo Kuret Kajakaštvo: Danko Herceg, Andrej Glücks, Nikica Ljubek, Dražen Funtak Odbojka: Marija Anzulović, Elena Čebukina, Patricija Daničić, Biljana Gligorović, Vesna Jelić, Barbara Jelić, Gordana Jurcan, Ana Kaštelan, Nataša Leto, Marijana Ribičić, Beti Rimac, Ingrid Siscovich Plivanje: Vanja Rogulj, Marijan Kanjer, Ivan Mladina, Duje Draganja, Alen Lončar, Gordan Kožulj, Marko Strahija, Sandro Tomas, Smiljana Marinović, Petra Banović, Miloš Milošević, Marijana Šurković, Lovrenco Franičević, Tinka Dančević, Krešimir Čač Stolni tenis: Eldijana Aganović, Tamara Boroš, Andrea Bakula, Zoran Primorac Streljaštvo: Mladenka Malenica, Roman Špirelja Taekwondo: Nataša Vezmar Tenis: Iva Majoli, Silvija Talaja, Goran Ivanišević, Ivan Ljubičić, Mario Ančić Vaterpolo: Samir Barač, Alen Bošković, Elvis Fatović, Igor Hinić, Ivo Ivaniš, Vjekoslav Kobešćak, Ognjen Kržić, Višeslav Sarić, Mile Smodlaka, Dubravko Šimenc, Siniša Školneković, Ratko Štritof, Frano Vićan Veslanje: Ivan Jukić, Tihomir Jarnjević, Ninoslav Saraga, Oliver Martinov, Igor Boraska, Tihomir Franković, Krešimir Čuljak, Igor Francetić, Branimir Vujević, Tomislav Smoljanović, Nikša Skelin, Siniša Skelin i kormilar Silvijo Petriško

Ivana Brkljačić VOĐE EKIPA: Žarko Martinek (atletika), Snježana Mijić (odbojka), Jakov Matošić (vaterpolo), Srećko Šuk (veslanje), Ivan Varvodić (plivanje), Branko Lovrić (kajak/kanu), Igor Božičević (jedrenje) TRENERI: Ivan Ivančić, Bojan Marinović, Georgi Draganov, Drago Palčić, Ivan Veštić (atletika), Boško Čavka (dizanje utega), Minski Fabris, Tonči Antunović, Marko Mišura (jedrenje), Stjepan Perestegi, Laszlo Kovacs (kajak/kanu), Dimitar Bobev, Mike Bottom, Jure Topić, Aleksandar Seleznev (plivanje), Zlatko Novaković, Neven Cegnar (stolni tenis), Ante Špirelja, Siniša Vitez (streljaštvo), Velimir Zovko (tenis), Ivica Klaić (taekwondo), Nikola Bralić, Igor Čulin, Krešimir Ižaković (veslanje), Ivica Jelić, Nenad Komadina (odbojka), Neven Kovačević, Vojko Šegvić, Zoran Kačić (vaterpolo) ZDRAVSTVENI TIM: Boris Labar, Damir Kovačić, Stjepan Bućan, Tomislav Kukin, Vladimir Bošnjak, Dario Grgić, Robert Prusac, Mimi Vurdelja, Mira Biondić, Stevo Kuric, Zdravko Beti, Emir Mujagić

Iva Majoli i Ivan Ljubičić

122

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

123

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

OLIMPIJSKI ODLIČNICI IZ SYDNEYA ZLATNI DIZAČ UTEGA

Nikolaj Pešalov Nikolaj Pešalov, olimpijac i osvajač olimpijskih medalja, tijekom uspješne karijere osvojio je dva odličja za Hrvatsku, zlatno i brončano (OI Sydney, OI Atena) i dva za Bugarsku, srebrno i brončano (OI Barcelona i OI Atlanta). Jedan je od malobrojnih dizača utega koji je četiri puta nastupio na olimpijskim igrama i svaki put osvojio medalju.

odio se 30. svibnja 1970. u bugarskom gradu Pazardjiku, a od 1998. godine ima i hrvatsko državljanstvo s prebivalištem u Splitu. Dizanjem utega počeo se baviti kao 12-godišnjak u bugarskoj Sofiji, gdje je stekao i zvanje športskog trenera. Na OI 2000. godine Pešalov je u kategoriji do 62 kg osvojio zlatnu medalju koja će zauvijek ostati upisana u analima hrvatskog športa kao prva hrvatska zlatna medalja u pojedinačnoj konkurenciji. Dugu i uspješnu olimpijsku karijeru Pešalov završava svojim četvrtim nastupom na olimpijskim igrama, u Ateni 2004., gdje se ponovno uspinje na pobjedničko postolje s brončanim odličjem u kategoriji do 69 kg. U Sydneyu je Pešalov u trzaju podigao gotovo nevjerojatnih 150 kg, kojima je pridodao i 175 u izbačaju pa je s ukupnih 325 kg postavio novi olimpijski i izjednačio svjetski rekord u kategoriji do 62 kg. Njegov dvoboj s tad najboljim dizačem i trostrukim olimpijskim pobjednikom Turčinom Naimom Sulejmanogluom bio je jedan od najzanimljivijih – nakon njega je "veliki Naim" ostao ne samo bez olimpijskog odličja, nego i bez plasmana na OI. Nikolaj Pešalov je, uz četiri olimpijske medalje, u karijeri osvojio gotovo 60 medalja na svjetskim, europskim i regionalnim prvenstvima u svim dobnim uzrastima, te 11 puta postavljao svjetske rekorde. Nakon duge i izuzetno uspješne športske karijere posvetio se trenerskom pozivu i radu s mladim dizačima utega u Hrvatskoj. Za izniman doprinos športu Nikolaj Pešalov je 2000. godine nagrađen godišnjom Državnom nagradom za šport "Franjo Bučar".

124

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

125

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

OLIMPIJSKI ODLIČNICI IZ SYDNEYA

Igor Boraska · Tihomir Franković · Krešimir Čuljak · Igor Francetić · Tomislav Smoljanović · Branimir Vujević · Nikša Skelin · Siniša Skelin i kormilar Silvijo Petriško Posada osmerca iz Sydneya dobila je 2000. godišnju Državnu nagradu za šport "Franjo Bučar" Igor Boraska Nositelj brončane olimpijske medalje: OI Sydney 2000. Na igrama nastupio: OI Atlanta 1996., OI Sydney 2000., OI Atena 2004., ZOI Salt Lake City 2002. (bob četverac). Klub: HVK Gusar (Split). Odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Franje Bučara.

Na igrama nastupio: OI Sydney 2000. Klub: VK Jadran (Zadar) Tomislav Smoljanović Nositelj brončane olimpijske medalje: OI Sydney 2000. Na igrama nastupio: OI Sydney 2000. Klubovi: HVK Gusar (Split) i HAVK Mladost (Zagreb).

Tihomir Franković Nositelj brončane olimpijske medalje: OI Sydney 2000.

Nikša Skelin Nositelj srebrne i brončane medalje: OI Atena 2004., OI Sydney 2000.

Na igrama nastupio: OI Sydney 2000., OI Atena 2004. Klub: HVK Gusar (Split). Odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Franje Bučara.

Na igrama nastupio: OI Sydney 2000., OI Atena 2004., OI Peking 2008. Klub: HVK Gusar (Split). Odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Franje Bučara te Redom hrvatskog pletera.

Krešimir Čuljak Nositelj brončane olimpijske medalje: OI Sydney 2000.

Siniša Skelin Nositelj srebrne i brončane medalje: OI Atena 2004., OI Sydney 2000.

Na igrama nastupio: OI Sydney 2000. Klubovi: HAVK Mladost, VK Croatia i VK Trešnjevka (Zagreb).

Na igrama nastupio: OI Atlanta, OI Sydney, OI Atena 2004., OI Peking 2008. Klub: HVK Gusar (Split). Odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Franje Bučara te Redom hrvatskog pletera.

Igor Francetić Nositelj brončane olimpijske medalje: OI Sydney 2000. Na igrama nastupio: OI Sydney 2000. Klubovi: VK Croatia i VK Trešnjevka (Zagreb) Branimir Vujević Nositelj brončane olimpijske medalje: OI Sydney 2000.

126

Silvijo Petriško, kormilar Nositelj brončane olimpijske medalje: OI Sydney 2000. Na igrama nastupio: OI Sydney 2000. Klub: VK Croatia (Zagreb). Odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Franje Bučara.

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

127

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

128

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

OLIMPIJSKI ODLIČNICI IZ SYDNEYA HRVATSKI STJEGONOŠA

Zoran Primorac Stolnotenisač Zoran Primorac, osvajač srebrnog olimpijskog odličja (OI Seoul 1988.), jedini je hrvatski olimpijac koji je nastupio na šest olimpijskih igara: OI Seoul, OI Barcelona, OI Atlanta, OI Sydney, OI Atena, OI Peking, a izborio je pravo nastupa i na svojim sedmim igrama, 2012. godine u Londonu.

bogatoj kolekciji ima 30-ak odličja sa svjetskih i europskih prvenstava te mediteranskih igara. Rodio se 10. svibnja 1969. u Zadru, gdje je kao 8-godišnjak započeo dugu i uspješnu stolnotenisku karijeru koja još traje.

Prvi je put na olimpijskim igrama nastupio 1988. u Seoulu, kada je u paru s Ilieom Lupulescuom osvojio srebrno odličje. Pod hrvatskom zastavom nastupio je prvi put u Barceloni 1992. godine kada je osvojio deveto mjesto u pojedinačnoj konkurenciji i u paru s Dragutinom Šurbekom. Na Igrama u Atlanti 1996. u pojedinačnoj je konkurenciji izborio plasman od 9. do 16. mjesta, a u paru s Damirom Atikovićem bio je plasiran između 17. i 24. mjesta. Za zelenim stolom u Sydneyu, u kojem mu je pripala čast da bude hrvatski stjegonoša, gubi u 1. kolu pojedinačne konkurencije, dok je u Ateni 2004. eliminiran u 2. kolu. Na Igrama u Pekingu 2008., na koje se Primorac izravno kvalificirao kao jedan od prvih 20 stolnotenisača na rang-listi Međunarodnog stolnoteniskog saveza, u pojedinačnoj ga je konkurenciji u kvalifikacijama svladao Šveđanin Persson, 4-1. Zoran Primorac karijeru je započeo u zadarskom STK Bagat i već je u juniorskoj kategoriji osvojio sedam medalja na europskim prvenstvima. Godine 1985. prelazi u zagrebački Vjesnik, a na Svjetskom prvenstvu 1987. godine u New Delhiju u paru s Lupulescuom osvaja srebrno odličje. Zbog treninga s Lupulescuom odlazi u Beograd i dvije je godine član Partizana. Igrao je i za zagrebačku Industrogradnju, te za Royal Sporting Villete iz belgijskog grada Charleroi. Na olimpijskim igrama, svjetskim i europskim prvenstvima te na mediteranskim igrama Primorac se u raznim konkurencijama uspinjao na pobjednička postolja, a uz srebrnu olimpijsku medalju, u njegovoj su kolekciji i tri srebrne i tri brončane sa svjetskih prvenstava, dvije zlatne, pet srebrnih i sedam brončanih s europskih prvenstava te po tri zlatna, srebrna i brončana odličja s mediteranskih igara. Za izniman doprinos u športu Zoran Primorac je 1993. nagrađen godišnjom Državnom nagradom za šport "Franjo Bučar". Predsjednik je Hrvatskog kluba olimpijaca od 2010. i predsjednik Udruge igrača Međunarodnog stolnoteniskog saveza (ITTF).

129

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

ZOI Salt Lake City (8. - 24. veljače 2002.)

• XIX. ZIMSKE OLIMPIJSKE IGRE U SALT LAKE CITYU OKUPILE SU ŠPORTAŠE IZ 77 nacionalnih olimpijskih odbora, a natjecanja su održana u 15 športova sa 78 športskih DISCIPLINA. Među 2.399 natjecatelja, od kojih 886 športašica, nastupilo je i 14 hrvatskih športaša koji su se natjecali u alpskom i nordijskom skijanju, biatlonu, bobu i klizanju. Igre je pratilo 8.730 novinara (2.661 iz tiska i 6.069 iz elektroničkih medija). Volontiralo je 22.000 osoba. • Igre je otvorio američki predsjednik George W. Bush, a olimpijski su plamen zapalili američki hokejaši na ledu, osvajači zlatnog olimpijskog odličja u Lake Placidu 1980. Olimpijsku prisegu u ime športaša dao je Jim Shea (skeleton), a u ime sudaca Allen Churs (alpsko skijanje).

Četiri odličja nove skijaške kraljice Stjegonoše: Na svečanosti otvaranja: Janica Kostelić Na svečanosti zatvaranja: Ivan Šola Odličja:

ZLATO Janica Kostelić Alpsko skijanje (veleslalom) ZLATO Janica Kostelić Alpsko skijanje (kombinacija) ZLATO Janica Kostelić Alpsko skijanje (slalom) SREBRO Janica Kostelić Alpsko skijanje (superveleslalom)

a XIX. zimskim olimpijskim igrama u Salt Lake Cityu svijet je u punom sjaju upoznao novu skijašku kraljicu Janicu Kostelić koja je osvojila čak četiri olimpijska odličja - tri zlatna i jedno srebrno.

U pretrpanom rasporedu Igara Janica je odlučila propustiti spust kako bi se mogla potpuno usredotočiti na kombinaciju, u kojoj je slovila kao najveća favoritkinja. Kasnije je to Janica potvrdila na stazi. S dvije odlične utrke u kombinacijskom slalomu i sigurnom vožnjom u kombinacijskom spustu osvojila je prvu medalju u povijesti hrvatskog skijanja i prvu hrvatsku medalju na zimskim olimpijskim igrama. Janica je odlično odvozila i superveleslalom, u kojem je za samo 0,05 stotinki zaostala za pobjednicom Talijankom Danielom Ceccarelli. Nakon brzih, na program su došle tehničke discipline: Janica je najprije u slalomu osvojila prvo mjesto pobijedivši Francuskinju Lauru Pequegnot za 0,07 sekundi, da bi slavodobitnu seriju završila najboljim vremenima u obje veleslalomske vožnje osvajanjem treće zlatne i svoje četvrte medalja u Salt Lake Cityu. S četiri medalje, zlatom u alpskoj kombinaciji, slalomu i veleslalomu te srebrom u superveleslalomu na XIX. zimskim olimpijskim igrama u Salt Lake Cityu naša najbolja skijašica uspjela je preteći jedinu dvojicu skijaških velikana koji su od 1924., kada su u Chamonixu održane Prve zimske olimpijske igre, osvojili tri zlatne medalje na jednim olimpijskim igrama - Austrijanca Tonija Sailera (1956. Cortina d'Ampezzo) i Francuza Jean-Claudea Killyja (1968. Grenoble). Zimske olimpijske igre u Salt Lake Cityu pamtit ćemo i po tome što je Hrvatska prvi put imala predstavnike u bobu i biatlonu, te po tome što je hrvatska olimpijska delegacija imala najviše natjecatelja od osamostaljenja, čak 14, u pet športova.

130

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

2002.

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

Hrvatska olimpijska delegacija ZOI Salt Lake City 2002. Šef Misije: Darko Dujmović ŠPORTAŠI: Alpsko skijanje: Janica Kostelić, Nika Fleiss, Ana Jelušić, Ivica Kostelić Biatlon: Žarko Galjanić Bob: Ivan Šola, Boris Lovrić, Đuliano Koludra, Niki Drpić, Igor Boraska Skijaško trčanje: Maja Kezele, Damir Jurčević, Denis Klobučar Umjetničko klizanje: Idora Hegel VOĐE EKIPA: Vedran Pavlek (alpsko skijanje), Vilko Žiljak (bob) TRENERI: Ante Kostelić, Jurij Hafner, Slaven Petrović, Vincencij Jovan (alpsko skijanje), Franjo Jakovac (biatlon), Zoran Skender, Duško Zatezalo (skijaško trčanje),- Aleksandar Rožin (umjetničko klizanje) ZDRAVSTVENI TIM: Željko Šućur, Miodrag Radić OSTALI: Boris Belamarić (bob), Ozren Müller (press attache alpske skijaške reprezentacije) Nika Fleiss

Vedran Pavlek

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

OLIMPIJSKA ODLIČNICA IZ SALT LAKE CITYA ZLATNA I SREBRNA OLIMPIJKA

Janica Kostelić Sa šest olimpijskih medalja, četiri zlatne i dvije srebrne, pet naslova svjetske prvakinje te tri naslova pobjednice svjetskog kupa u kojem je pobjeđivala 30 puta u svim disciplinama, Janica Kostelić najuspješnija je alpska skijašica u povijesti zimskih olimpijskih igara i apsolutno najbolja hrvatska športašica svih vremena.

anica Kostelić rođena je 5. siječnja 1982. godine u Zagrebu, a skijanje je počela trenirati s devet godina u SK Zagreb i već je kao djevojčica pobjeđivala u svim utrkama u kojima je nastupala. Posebno je impresivna bila sezona 1996./1997. u kojoj je nastupila u 22 utrke i u svima pobijedila, uključujući i dvije najvažnije utrke u svijetu dječjeg skijanja - slalom i veleslalom za trofeje Topolino i Pinocchio. Od početka karijere uz nju je bio otac i trener Ante Kostelić, koji je uz majku Maricu i brata Ivicu svakako najzaslužniji za nevjerojatne uspjehe na snježnim padinama širom svijeta koje je ostvarila unatoč tome što je tijekom karijere imala čak 10 operacija. Janica je tri

puta nastupila na zimskim olimpijskim igrama i na svima je imala čast nositi hrvatsku zastavu, prvi put u Naganu 1998., u kojem je sa 16 godina bila najmlađa alpska skijašica, a njezino osmo mjesto u kombinaciji bilo je najveće dostignuće hrvatskih športaša na zimskim olimpijskim igrama do tada. Na XIX. zimskim olimpijskim igrama u Salt Lake Cityu 2002. godine zadivila je svijet osvajanjem zlatnog odličja u kombinaciji, što je bila i prva hrvatska medalja u povijesti ZOI-a, a tome je pridodala i zlata u slalomu i veleslalomu, dok je u superveleslalomu osvojila srebrno odličje. Posljednji Janičin olimpijski nastup bio je 2006. godine u Torinu, kada je najprije osvojila zlatno odličje u kombinaciji, a onda i srebrnu medalju u superveleslalomu, čime i završava neponovljivu olimpijsku karijeru s četiri zlatna i dva srebrna odličja. Osim impresivne olimpijske karijere Janica je ostavila neizbrisiv trag u svjetskom skijanju. Osim nje, samo se još Šveđanka Pernille Wiberg i Austrijanka Petra Kronberger mogu pohvaliti da su pobjeđivale u utrkama svjetskog kupa u svih pet skijaških disciplina, a samo se Petra Kronberger može pohvaliti da je, kao i Janica, pobijedila u svih pet disciplina u jednoj sezoni. Janičinih rekordnih 1970 bodova osvojenih u sezoni 2005./2006. zasad još nitko nije nadmašio. Hrvatski je olimpijski odbor proglasio Janicu najvećom nadom našeg športa 1998. godine, a zatim joj šest godina gotovo zaredom - 2000., 2001., 2002., 2003., 2005. i 2006. - dodijelio naslov najbolje športašice Hrvatske. Predsjednik Međunarodnog olimpijskog odbora Jacques Rogge je, na svečanosti u Lausannei 2000., u društvu 28 europskih športašica i športaša koji su osvojili olimpijske medalje u Salt Lake Cityu 2002., uručio Janici priznanje MOO-a i TV postaje Eurosport "Sport star". Godine 2006., u izboru Laureus akademije iz Barcelone – udruženja koje čini 46 svjetskih športskih legendi, proglašena je najboljom svjetskom športašicom te godine. Za izniman doprinos ugledu hrvatskog športa u svijetu Janica Kostelić dobila je 2001. i godišnju Državnu nagradu za šport "Franjo Bučar". Odlikovana je 2002. godine Redom kneza Branimira s ogrlicom te 2006. Redom hrvatskog pletera.

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

135

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

MI Tunis 2001. (2. - 15. rujna 2001.)

editeranske igre u Tunisu 2001., održane od 2. do 15. rujna, trebale su biti uobičajene XIV. MI, no i njih je obilježio teroristički napad na New York pa je svečano zatvaranje 15. rujna bilo simbolično, bez predviđenog umjetničkog programa.

Hrvatska mediteranska reprezentacija sudjelovala je sa 138 športaša, na čelu sa šefom Misije Darkom Dujmovićem. Nastupile su 23 zemlje, a hrvatski su športaši osvojili 20 medalja - sedam zlatnih, šest srebrnih i sedam brončanih, što je Hrvatsku svrstalo na 11. mjesto ljestvice osvajača medalja.

ZLATNA ODLIČJA osvojili su: ženska košarkaška reprezentacija Amra Đapo, Božena Erceg, Koraljka Hlede, Ana Lelas, Katarina Maloča, Jasenka Marohnić, Marina Mazić, Emilija Podrug, Sandra Popović, Slavica Pretreger, Vanda Baranović-Urukalo, Jelena Zrnić; muška rukometna reprezentacija Ivano Balić, Tihomir Baltić, Zvonimir Bilić, Davor Dominiković, Mirza Džomba, Slavko Goluža, Božidar Jović, Mario Kelentrić, Igor Kos, Blaženko Lacković, Valter Matošević, Diego Modrušan, Goran Šprem, Renato Sulić, Vedran Zrnić; Tamara Boroš (stolni tenis), Blanka Vlašić, Siniša Ergotić (atletika), Vanja Rogulj, Marko Strahija (plivanje).

Sanja Jovanović

SREBRNA ODLIČJA osvojili su: Darko Jurčić, Nevena Lenđel (atletika), Sanja Jovanović i muška štafeta 4x100 m mješovito u sastavu Miloš Milošević, Ivan Mladina, Vanja Rogulj i Marko Strahija (plivanje); Sandro Gulja (boćanje), Mate Arapov (jedrenje). BRONČANA ODLIČJA osvojili su: Sanja Jovanović i muška štafeta 4x100 slobodno u sastavu Igor Čerenšek, Lovrenco Franičević, Marijan Kanjer, Ivan Mladina (plivanje); Edi Ponoš (atletika), Jetiš Bajrami (boks), Lana Susović (karate), Sandra Paović i Cornelia Vaida (stolnoteniski par).

Mate Arapov

Zlatne košarkašice

Blanka Vlašić

136

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991.-2011.)

Kratki olimpijski podsjetnik

137

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

Prvo hrvatsko savjetovanje "Šport za sve" Rovinj 2002. U Rovinju je 19. i 20 travnja 2002. održano Prvo hrvatsko savjetovanje o športu za sve na kojem je 150 predstavnika iz svih hrvatskih županija raspravljalo o mogućnostima unaprjeđenja tog oblika športske rekreacije u našoj zemlji. U radu skupa sudjelovao je i vodeći stručnjak za športsku rekreaciju i predsjednik Svjetske organizacije "Šport za sve" (TAFISA) Jürgen Palma. Proslava Velikog dana hrvatskog športa 17. siječnja 2001.

Prvo desetljeće Hrvatskog olimpijskog odbora Zagreb 2001. Pod pokroviteljstvom predsjednika Republike Stjepana Mesića, u nazočnosti mnogobrojnih uglednika iz političkog i kulturnog života Hrvatske te grada Zagreba, 15. listopada 2001. u Starogradskoj je vijećnici svečanom sjednicom Opće skupštine Hrvatskog olimpijskog odbora proslavljeno prvo desetljeće djelovanja. Uz 10-minutni film o HOO-u, o osnutku i djelovanju krovnog tijela hrvatskog športa govorio je prvi športski direktor i šef misija hrvatskih olimpijskih delegacija Marijan Malović. Tadašnji predsjednik HOO-a Zdravko Hebel tom je prigodom zahvalio športašima i športskim stručnjacima koji su u 10 prethodnih godina Hrvatskoj donijeli više od 1700 odličja sa svjetskih i europskih prvenstava i kupova u 34 športa, među kojima posebno mjesto zauzima sedam olimpijskih medalja iz Barcelone, Atlante i Sydneya. Na svečanosti su uručene i nagrade športskim dužnosnicima HOO-a i osvajačima olimpijskih medalja od godine 1992. Nagrađeni su član MOO-a i prvi predsjednik HOO-a Antun Vrdoljak te predsjednik HOO-a Zdravko Hebel, dopredsjednici HOO-a Mirko Novosel, Luciano Sušanj, Ivo-Goran Munivrana, Petar Turković, Rato Tvrdić i Matija Ljubek, članovi radne skupine za osnutak HOO-a Ivan Kern, Slavko Podgorelec, Boris Volčanšek, Marijan Malović i Vladimir Findak, članovi svih saziva Vijeća HOO-a Zlatko Celent, Marijan Flander, Drago Marović, Damir Škaro, Ante Drpić, Zdravko Fain, Miroslav Fajerbach, Jurica Malčić, Vedran Rožić, Duško Mrduljaš, Damir Skansi, Željko Širić, Mihovil Dorčić, Danica Jurković, Sanda Dubravčić Šimunjak, Suad Rizvanbegović, Đurđa Fočić Šourek i Katica Ileš, glavni tajnici HOO-a Slavko Podgorelec i Andrija Mijačika, obnašatelj dužnosti glavnog tajnika Josip Čop, direktori HOO-a Darko Dujmović i Ivan Varvodić, olimpijci: tenisači Goran Ivanišević i Goran Prpić, košarkaši Vladan Alanović, Danko Cvjetičanin, Alan Gregov, Arijan Komazec, Toni Kukoč, Aramis Naglić, Velimir Perasović, Dražen Petrović (posmrtno), Dino Rađa, Žan Tabak i Stojko Vranković, rukometaši Patrik Ćavar, Valner Franković, Slavko Goluža, Bruno Gudelj, Vladimir Jeličić, Božidar Jović, Nenad Kljaić, Venio Losert, Valter Matošević, Zoran Mikulić, Alvaro Načinović, Goran Perkovac, Iztok Puc, Zlatko Saračević, Irfan Smajlagić i Vladimir Šujster, vaterpolisti Maro Balić, Perica Bukić, Damir Glavan, Igor Hinić, Vjekoslav Kobešćak, Joško Kreković, Ognjen Križić, Dubravko Šimenc, Siniša Školneković, Ratko Štritof, Tino Vegar, Renato Vrbičić i Zdeslav Vrdoljak, dizač utega Nikolaj Pešalov te veslači Igor Boraska, Krešimir Čuljak, Igor Francetić, Tihomir Franković, Silvijo Petriško, Nikša Skelin, Siniša Skelin, Tomislav Smoljanović i Branimir Vujević.

Najugledniji hrvatski predavači i praktičari u športskoj rekreaciji, među kojima je bio i pokretač i promicatelj športsko-rekreativnih aktivnosti u službi zdravlja u našoj zemlji Mirko Relac, nastojali su odgovoriti na pitanje kako motivirati građane za kontinuirano vježbanje, koje u nas nije na zadovoljavajućoj razini. Jedan od ciljeva savjetovanja bio je poticanje akcija kojima će se postići da se najmanje 30 posto stanovništva bavi športskim aktivnostima, čime bi se dosegnula europska razina. Kako bi se to moglo ostvariti, potrebno je razviti proces školovanja amaterskih voditelja športske rekreacije koji bi se uključili u redovite programe vježbanja.

Prvi Olimpijski festival dječjih vrtića Hrvatske Zagreb 2002. Gotovo se svi slažu da se nikad ne zaboravlja ono što se nauči u djetinjstvu, radilo se o plivanju, vožnji bicikla, klizanju, koturaljkanju, skijanju ili nekoj drugoj športskoj aktivnosti. Upravo je ta činjenica potaknula tada voditelja Ureda za lokalni šport HOO-a, a danas glavnog tajnika Josipa Čopa da, u suradnji sa županijskim zajednicama športova, pokrene projekt ranog učenja o športu i olimpizmu – Olimpijski festi-

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

val dječjih vrtića Hrvatske. Cilj projekta bio je, među ostalim, promicati temeljne ciljeve HOOa: uputiti dijete u šport i razvijati njegove športske sklonosti, utjecati na razvoj dječje kreativnosti i samoinicijative, učiti ga suradnji s drugima kao osobnoj i društvenoj vrijednosti. Na Prvom olimpijskom festivalu dječjih vrtića Hrvatske, organiziranom 2002. u desetak gradova, sudjelovalo je više od 2500 djevojčica i dječaka. Bio je to početak ideje koja je 2011. godine proslavila deseto izdanje Festivala na kojem je sudjelovalo oko 15.000 djevojčica i dječaka iz 40-ak gradova svih županija. Pod motom " I ja ću biti olimpijac" svake je godine sve popularniji, a njegove su aktivnosti danas sastavni dio nacionalne proslave Međunarodnog olimpijskog dana 23. lipnja, koji je 1967. godine uveo Međunarodni olimpijski odbor.

Protudopinška suradnja i osnivanje HADA-e Zagreb 2003. Potpisujući europsku konvenciju protiv dopinga u športu, Hrvatska se još 1993. obvezala na suradnju športskih organizacija i vlasti u borbi protiv dopinga. Deset godina kasnije, 2003., potpisala je i Deklaraciju svjetske konferencije o borbi protiv dopinga. Čelnici Hrvatskog olimpijskog odbora održali su tim povodom 9. travnja 2003. godine konzul-

tativni sastanak na kojem su bili i pomoćnik ministra prosvjete i športa Stjepan Puhak te predsjednik Pododbora za borbu protiv dopinga HOO-a Božidar Fučkar, prvi dopinški kontrolor u Hrvatskoj, školovan u Njemačkoj i Francuskoj. Na tim je poslovima Fučkar radio u HOO-u od 1991. sve do 2008., a 2009. dobio je i najviše priznanje MOO-a, trofej "Šport i borba protiv dopinga". Na sastanku je bio i predstavnik Vlade u Vijeću Europe za pitanja dopinga u športu Ivan Fattorini, doajen dopinške tematike, te izaslanstvo Vijeća Europe za antidoping u športu na čijem je čelu bio Luis Horta, predsjednik znanstvene grupe za doping. Raspravljali su o zakonskoj regulativi i financijskoj potpori dopinškoj kontroli, potrebi osnutka nacionalne agencije za borbu protiv dopinga te o pitanjima reguliranim Zakonom o športu koji je tada bio u izradi, a prihvaćen je u lipnju 2006. Donošenjem Zakona o športu regulirano je pitanje osnivanja nacionalne agencije za protudopinško djelovanje, a Vladinom uredbom od 7. veljače 2007. osnovana je Hrvatska agencija za borbu protiv dopinga (HADA). U travnju 2007. imenovani su članovi Upravnog vijeća iz redova istaknutih medicinskih stručnjaka, a za čelnog čovjeka Ivan Fattorini. HADA je u listopadu 2007. potpisala ugovor o prihvaćanju Kodeksa Svjetske protudopinške agencije (WADA) te o korištenju njene baze podataka. Za privremenog ravnatelja imenovan je Damir Erceg, danas

ravnatelj. Godine 2010. Sabor donosi zakon na temelju kojeg je Agencija pripojena Zavodu za toksikologiju.

XVI. europska konferencija o športu Dubrovnik 2003. Pod motom "Učinimo šport atraktivnim za sve" u Dubrovniku je od 24. do 26. rujna 2003. održana Europska konferencija o športu. Više od 150 predstavnika vladinih i nevladinih udruga, ministarstava športa i nacionalnih olimpijskih odbora iz 29 europskih zemalja raspravljalo je o temama vezanim uz šport u kontekstu proširenja Europske unije. Uloga i budućnost Europske konferencije o športu, suradnja vladinih i nevladinih športskih organizacija, uloga stručnjaka u razvoju športa, kreativnost, dizajn, planiranje, urbanizam i menadžment pri izgradnji i održavanju športskih objekata teme su koje su dale smjernice za daljnji razvoj europskog športa. Ocijenjeno je da je najveća vrijednost ove konferencije odgovor na pitanje kako pomiriti vrhunski šport sa željom da šport kao opće dobro bude dostupan svima. Uspjehu te Konferencije uvelike su pridonijeli članovi hrvatske akademske zajednice, osobito Kineziološkog i Arhitektonskog fakulteta, koji su pokazali da je znanost u Hrvatskoj na europskoj razini.

139

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

140

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

Tko je tko od 2000. do 2004. Članovi Vijeća od 2000. do 2002. Predsjednik HOO-a Zdravko Hebel Dopredsjednici HOO-a Ivo-Goran Munivrana, Luciano Sušanj, Petar Turković Članovi Mihovil Dorčić, Danica Jurković, Vlatko Marković, Andrija Mijačika (član od 12. veljače. 2001.), Duško Mrduljaš, Damir Skansi, Željko Širić, Antun Vrdoljak, član MOO-a i Josip Čop, v.d. glavnog tajnika HOO-a (član do 12. veljače. 2001.)

Članovi Vijeća od 2002. do 2004. Predsjednik HOO-a Zlatko Mateša Dopredsjednici HOO-a Goranko Fižulić, Ivo-Goran Munivrana, Nikola Švigir Članovi Perica Bukić, Marko Ćurković, Maja Inđić, Vlatko Marković, Franjo Prot, Nada Senčar, Vlatko Škiljo, Josip Žufika, Antun Vrdoljak, član MOO-a

Nadzorni odbor HOO-a Predsjednik Ivan Jelinčić Članovi Branko Bazdan, Marin Glavočić, Zvjezdana Tuma Pavlov, Romeo Vrečko

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

ZDRAVKO HEBEL Predsjednik HOO-a od 2000. do 2002.

dravko Hebel, olimpijac i osvajač zlatne medalje u vaterpolu na Olimpijskim igrama u Ciudad de Mexicu godine 1968., preuzeo je dužnost predsjednika HOO-a od svoga prethodnika Antuna Vrdoljaka nakon Olimpijskih igara u Sydneyu 2000. godine, a odstupio je s dužnosti dajući ostavku nakon Zimskih olimpijskih igara u Salt Lake Cityu 2002. Vrlo bogate športske i dužnosničke karijere Zdravko Hebel bio je član utemeljiteljske skupštine Hrvatskog olimpijskog odbora kao predstavnik Hrvatskog vaterpolskog saveza (HVS). Jedan je od dvojice prvih dopredsjednika HOO-a s najduljim stažom, od osnutka HOO-a 1991. do 2000. godina. Po dužnosti bio je član Vijeća od 1991. do 2002. Zdravko Hebel obnašao je i predsjedničku dužnost u HVS-a od 1995. do 1998. te od 2000. do 2002., kao i Zagrebačkog športskog saveza čiji je predsjednik bio punih devet godina, od 1991. do 2000. godine.

Kao natjecatelj i vrhunski športaš bio je član Akademskog vaterpolskog kluba Mladost iz Zagreba s kojim je od 1963. do 1977. osvojio tri naslova prvaka Jugoslavije (1967., 1969. i 1971.), četiri puta Kup europskih prvaka (1967., 1968., 1969. i 1971.) te Kup pobjednika kupova i Superkup (1975.). Za vaterpolsku je reprezentaciju Jugoslavije nastupio 20 puta, od 1967. do 1970. U vaterpolu, kojem je ostao odan i nakon aktivnog natjecanja, Zdravko Hebel bio je i međunarodni sudac. Rođen 21. siječnja 1943. u Zagrebu, doktor je znanosti i redoviti profesor na Elektrotehničkom fakultetu te član Hrvatske akademije tehnoloških znanosti.

142

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

ANDRIJA MIJAČIKA Glavni tajnik HOO-a od 27. veljače 2001. do ožujka 2002.

ndrija Mijačika bio je glavni tajnik Hrvatskog olimpijskog odbora od 12. veljače 2001. te po dužnosti član Vijeća od godine 2000. do 2001. Dužnost glavnog tajnika HOO-a obnašao je do 27. ožujka 2002., kada je iznenada preminuo u 48. godini. Posljednja športska dužnost bile su mu Zimske olimpijske igre u Salt Lake Cityu 2002. Vrstan organizator i iskusni športski dužnosnik od 1993. do imenovanja u Hrvatskom olimpijskom odboru 2001. bio je glavni tajnik Zagrebačkog športskog saveza, a prije toga obnašao je nekoliko čelnih dužnosti u općinskim i gradskim ustanovama Grada Zagreba, među kojima i u Zagrebačkom uredu za obrazovanje i šport. Kao športski dužnosnik bio je čelnik mnogih međunarodnih natjecanja kojima je Hrvatska bila domaćin, kao što su II. svjetske vojne igre 1999. Osobito je zaslužan za međunarodni ugled zagrebačkog atletskog natjecanja "Memorijal Marijana Hanžekovića”, koji je uvršten u Grand Prix natjecanja Svjetskog atletskog saveza. Andrija Mijačika, diplomirani elektrotehničar, rodio se 12. srpnja 1954. u Zagrebu. U mladosti se bavio gimnastikom i vaterpolom, a najveće športske rezultate ostvario je u taekwondou, kojim se aktivno bavio od godine 1971. do 1984. kada je osvojio peto mjesto na Svjetskom prvenstvu u Glasglowu. Dva puta bio je prvak Jugoslavije i tri puta Hrvatske. Nakon športske karijere bio je uspješan trener, direktor reprezentacije i glavni tajnik Hrvatskog taekwondo saveza.

143

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

ZLATKO MATEŠA Predsjednik HOO-a od 2002.

latko Mateša treći je predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora od osnutka HOO-a 1991. godine. Imenovan u listopadu 2002. nakon ostavke prethodnika, predsjednika HOO-a Zdravka Hebela, preuzeo je dužnost do završetka Olimpijskih igara u Ateni 2004. Povjerenje skupštinara HOO-a za drugi, puni četverogodišnji mandat predsjednika HOO-a do završetka Olimpijskih igara u Pekingu 2008. dobio je na izbornoj skupštini 22. listopada 2004. godine, a 22. listopada 2008. i za treći mandat 2008. - 2012. U siječnju 2006. godine postaje član Komisije za pripremu olimpijskih igara Europskih olimpijskih odbora (EOC), a u studenome 2009. član Izvršnog odbora EOC-a s mandatom 2009. - 2013. Koordinator je radne skupine EOC-a za izradu studije opravdanosti organizacije igara Europe po uzoru na druge kontinentalne igre u svijetu. Od 2009. član je izvršnog odbora Međunarodnog odbora Mediteranskih igara (MOMI).

Na dužnosti predsjednika HOO-a ima osobite zasluge za intenzivnu suradnju s nacionalnim olimpijskim odborima Europskih olimpijskih odbora te olimpijskim odborima azijskog kontinenta, osobito Kine i Japana, kao i za suradnju s Olimpijskom solidarnosti Međunarodnog olimpijskog odbora. Među ostalim, intenzivirao je utjecaj hrvatskih olimpijaca u djelovanju HOO-a, promišljao i radio na organizaciji sustava skrbi o školovanju i zapošljavanju vrhunskih športaša, sufinanciranju športaša i trenera, utemeljenju Hrvatskog fair play odbora, osnivanju Zaklade hrvatskih športaša, Muzejsko-memorijalnog centra Dražena Petrovića… Športskim je utjecajem pridonio kandidaturi Hrvatske za domaćinstvo velikih športskih priredbi, među kojima su i Svjetsko stolnotenisko prvenstvo 2007. i Svjetsko rukometno prvenstvo 2009. godine. Zlatko Mateša, pravnik, rodio se 17. lipnja 1949. u Zagrebu. I sam športaš, vaterpolist, športski pilot i jedriličar, bio je saborski zastupnik do 2003. i obnašao dužnost predsjednika Vlade Republike Hrvatske od 1995. do 2000. godine. Prodekan je i predavač strateškog managementa na Zagrebačkoj školi ekonomije i managementa. Doktorirao je 2009., obranivši disertaciju iz područja organizacije i managementa olimpijskih igara na Pekinškom športskom sveučilištu, najvećem te vrste u Kini i Aziji, kao prvi Hrvat koji je doktorirao na tom sveučilištu.

144

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

JOSIP ČOP Glavni tajnik HOO-a od studenoga 2004.

osip Čop, nogometni stručnjak i bivši vrhunski nogometaš, glavni je tajnik Hrvatskog olimpijskog odbora od lipnja 2005. godine, kada je prvi put imenovan na tu dužnost s četverogodišnjim mandatom. Drugi je put na dužnost glavnog tajnika s četverogodišnjim mandatom imenovan 2009. godine. U Hrvatskom olimpijskom odboru od 1999. do 2001. godine obnašao je dužnost izvršnog direktora, a od srpnja 2001. do studenoga 2004. godine bio je direktor Ureda za lokalni šport HOO-a posebno angažiran na projektima čvršće suradnje regionalnih i lokalnih zajednica s matičnim savezima vrhunskog športa, te proslave olimpizma među najmlađim članovima hrvatskog društva. Bio je dva puta vršitelj dužnosti do izbora glavnog tajnika HOO-a. Prvi put od 1. studenoga 2000. do 12. veljače 2001., kada je po dužnosti bio i član Vijeća HOO-a, te drugi put od 4. studenoga 2004. do 17. lipnja 2005. U Hrvatski olimpijski odbor došao je s dužnosti glavnog tajnika Hrvatskog nogometnog saveza koju je obavljao od 1996. do 1998. neposredno sudjelujući u uspješnim nastupima hrvatskih reprezentativaca na Europskom prvenstvu 1996. u Engleskoj i na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj 1998., na kojem je Hrvatska osvojila brončanu medalju. Josip Čop, diplomirani ekonomist, s dodiplomskim studijem poslovnog marketinga na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i zvanjem višeg trenera nogometa Kineziološkog fakulteta u Zagrebu, rodio se 14. listopada 1954. u Varaždinu. Bio je vrsni nogometaš igrajući za hrvatske klubove Varteks, Dinamo, Zagreb i Hajduk te šest godina za austrijske momčadi Sturm iz Graza i Wildon iz Wildona. U međunarodnim nogometnim udruženjima, od 1996. do 2002. bio je dopredsjednik Uefine Komisije za reprezentacije do 21 godine, a u dva mandata, od 1996. i 2000., član Komisije za stadione i sigurnost na stadionima. Delegat je Fife i Uefe. Za izniman doprinos hrvatskom športu dobio je najveće priznanje u športu, godišnju Državnu nagradu za šport "Franjo Bučar" 2006. godine.

145

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

IVICA MIOČIĆ STOŠIĆ Glavni tajnik HOO-a od 1. prosinca 2002. do 4. studenoga 2004. godine

vica Miočić Stošić, športski djelatnik, diplomirani ekonomist, obnašao je dužnost glavnog tajnika Hrvatskog olimpijskog odbora od 1. prosinca 2002. do 4. studenoga 2004. godine. Na redovitim izborima za predsjednika HOO-a godine 2004. bio je kandidat za predsjednika. Od 2004. bio je član je Skupštine HOO-a u svojstvu predstavnika i predsjednika Hrvatskog gimnastičkog saveza na čijem je čelu bio od 2004. do 2008. Od 2001. do 2002. Ivica Miočić Stošić bio je glavni tajnik Zagrebačkog športskog saveza, u koji je došao s bogatim profesionalnim iskustvom iz gradskih i nacionalnih upravnih tijela športa. Tako je od 1995. do 1997. bio viši savjetnik u Upravi za šport Ministarstva prosvjete i športa Republike Hrvatske, osobito aktivan i angažiran u Odboru za šport Vijeća Europe na projektu "Eurofit” koji je bio temelj strateškom planiranju športsko-rekreativnih aktivnosti zemalja EU-a. Od 1997. do 2001. obnašao je dužnost zamjenika pročelnika zagrebačkog Gradskog ureda za obrazovanje i šport, osobito angažiran na izgradnji objekata od strateškog značenja za zagrebački šport. Vrsni organizator bio je 1997. i 1998. godine predsjednik organizacijskog odbora atletskog mitinga "Marijan Hanžeković", danas Grand Prix Zagreb, i tri godine njegov direktor. Na II. svjetskim vojnim igrama čiji je domaćin bio Zagreb 1999. bio je potpredsjednik organizacijskog odbora. Ivica Miočić Stošić rodio se 23. listopada 1961. godine u Zadru. U mladosti se bavio nogometom i košarkom. U košarci je bio uspješan sudac, najmlađi saveznog ranga u Jugoslaviji, nakon čega se posvetio trenerskom pozivu, trenirajući selekcije svih uzrasnih kategorija u KK Dubrava. Od 2005. do 2009. bio je zastupnik u gradskoj skupštini Grada Zagreba te predsjednik Odbora za obrazovanje i šport.

146

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

JOSIP GUBERINA Glavni tajnik HOO-a od 2. travnja do 30. studenoga 2002.

osip Guberina, športski i kulturni djelatnik, obnašao je dužnost glavnog tajnika Hrvatskog olimpijskog odbora od 2. travnja do 30. studenoga godine 2002., do izbora Ivice Miočića Stošića.

Od 1994. do 1996., bio je na dužnosti glavnog tajnika Hrvatskog rukometnog saveza i vođa ekipe hrvatske olimpijske rukometne reprezentacije koja je na Igrama u Atlanti 1996. osvojila zlatnu medalju - prvu olimpijsku zlatnu medalju naših športaša pod hrvatskom zastavom. Višegodišnje iskustvo športskog dužnosnika Josipa Guberine počinje s mnogim dužnostima u općinskim i gradskim udrugama, među kojima je i Savez za fizičku kulturu grada Zagreba na čijem je čelu kao glavni tajnik bio od godine 1984. do 1990. Do imenovanja za glavnog tajnika Hrvatskog rukometnog saveza godine 1994. bio je direktor dvaju zagrebačkih rukometnih klubova, Modee i Zagreba. Josip Guberina, diplomirani kineziolog, rodio se godine 1943. u Šibeniku, a nakon gotovo 36 godina športskog staža posvetio se folkloru, u kojem je u mladosti izgradio uspješnu umjetničku i natjecateljsku karijeru. Tako je godine 1996. preuzeo dužnost ravnatelja Ansambla narodnih pjesama i plesova Hrvatske "Lado", na čijem je čelu bio do svibnja 2002. Te je godine "Lado" dobio uglednu nagradu - Porin za ukupno umjetničko stvaralaštvo. U travnju 2004. do umirovljenja 2010. Josip Guberina preuzima dužnost ravnatelja glazbene proizvodnje Hrvatske radiotelevizije i postaje članom Ravnateljstva – njezina najvišeg izvršnog tijela.

147

XXVIII. olimpijada Od Atene do Pekinga (2004. - 2008.)

azdoblje XXVIII. olimpijade (2004. - 2008.) donijelo je hrvatskom športu osam olimpijskih odličja - pet na Olimpijskim igrama u Ateni i tri na Zimskim olimpijskim igrama u Torinu, što je gotovo trećina dragocjene baštine hrvatskog športa na olimpijskima igrama od osamostaljenja.

Dok je sa zlatnim i srebrnim odličjem na ZOI u Torinu Janica Kostelić zaokružila gotovo neponovljivu blistavu olimpijsku karijeru na šest odličja i oprostila se od natjecateljskog skijanja, njezin je brat Ivica Kostelić, koji je osvojio prvu hrvatsku olimpijsku medalju na ZOI u muškoj konkurenciji uopće, nagovijestio nastavak izvanredne karijere. U tom razdoblju raste broj predstavnika Hrvatskog olimpijskog odbora u europskim športskim udruženjima, a međunarodna suradnja postaje standard djelovanja na razvoju olimpizma u regiji i Europi. HOO s partnerima osniva Hrvatski fair play odbor i Zakladu hrvatskih športaša, uvodi dugoročni i cjelovitiji sustav skrbi o športašima i trenerima, mreža koordinatorica HOOa za skrb o ženama u športu organizira prve seminare o osvješćivanju rodne jednakosti u športu, u Zagrebu se otvara Muzejsko-memorijalni centar Dražena Petrovića, danas nezaobilazno mjesto posjeta brojnih turista, športaša, novinara, kulturnih, političkih i društvenih uglednika koje godišnje razgleda više od 10.000 ljudi. Odajući poštovanje pojedincima za izvanredne doprinose očuvanju olimpijskih vrijednosti i razvoj hrvatskog športa, HOO uvodi posebna priznanja za doprinos promicanju olimpijskih vrijednosti, posebne športske zasluge i fair play te druga postignuća u promidžbi olimpijskih vrijednosti.

o n d e j š o o n J t e m o ! o t a l z 148

Uspjesi hrvatskih športaša, seniora i juniora, na SP i EP

Seniorska odličja: 377

Juniorska i kadetska odličja: 404

SP 179 – 51 zlatno, 65 srebrnih, 63 brončana EP 198 – 50 zlatnih, 80 srebrnih, 68 brončanih

SP 198 – 49 zlatnih, 65 srebrnih, 84 brončana EP 206 – 73 zlatna, 72 srebrna, 61 brončano

149

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

OI Atena 2004. (13. - 29. kolovoza 2004.)

• Igre XXVII. olimpijade održane su u Ateni od 13. do 29. kolovoza 2004., a sudjelovali su športaši iz 201 nacionalnog olimpijskog odbora, njih 10.625 (4.329 žena i 6.296 muškaraca) u 301 športskih disciplina u 28 športova. Igre je pratilo 21.500 predstavnika medija. Volontiralo je 45.000 osoba. • Igre je službeno otvorio grčki predsjednik Konstantinos Stephanopoulos. Olimpijski plamen upalio je Nikolaos Kaklamanakis (jedrenje). Prisegu u ime športaša dao je Zoï Dimoschaki (plivanje), a u ime sudaca Lazaros Voreadis (košarka).

Novih pet olimpijskih odličja

D Stjegonoše: Na svečanosti otvaranja: Dubravko Šimenc Na svečanosti zatvaranja: Siniša Skelin Odličja:

ZLATO Rukometna reprezentacija Ivano Balić, Davor Dominković, Mirza Džomba, Slavko Goluža, Nikša Kaleb, Blaženko Lacković, Venio Losert, Valter Matošević, Petar Metličić, Vlado Šola, Denis Špoljarić, Goran Šprem, Igor Vori, Davor Vuković i Vedran Zrnić.

SREBRO Duje Draganja Plivanje (50 m slobodno) Siniša i Nikša Skelin Veslanje (dvojac bez kormilara) BRONCA Nikolaj Pešalov Dizanje utega (do 62 kg) Mario Ančić & Ivan Ljubičić Teniski parovi

150

va olimpijska ciklusa nakon Atlante 1996., gdje su zablistali zlatnim odličjem, hrvatski su rukometaši u Ateni 2004. ponovili taj uspjeh i donijeli drugo zlatno rukometno odličje samostalnoj Hrvatskoj. Momčad izbornika Line Červara na najvišu se stubu pobjedničkog postolja u Ateni popela u sastavu: Ivano Balić, Davor Dominiković, Mirza Džomba, Nikša Kaleb, Blaženko Lacković, Petar Metličić, Vlado Šola, Denis Špoljarić, Goran Šprem, Igor Vori, Drago Vuković i Vedran Zrnić, te Valter Matošević, Venio Losert i Slavko Goluža, kojima je to bila druga rukometna olimpijska zlatna medalja. Duje Draganja je, osvojivši srebrno odličje u Ateni, osvojio i prvu olimpijsku medalju u povijesti hrvatskog plivanja od osamostaljenja, a naši najbolji veslači Siniša i Nikša Skelin su, nakon brončanog odličja u osmercu 2000. u Sydneyu, u Ateni osvojili srebrno odličje. U finalu dvojca bez kormilara od braće Skelin, koja su za 76 stotinki bila brža od brončanih Južnoafrikanca Donovana Cecha i Ramona Di Clementa, brži su za sekundu i 88 stotinki bili olimpijski pobjednici Australci Drew Ginn i James Tomkins. Nikolaj Pešalov je, brončanim odličjem u kategoriji do 69 kg, zaokružio svoju dugu i uspješnu olimpijsku karijeru na četiri nastupa i četiri odličja. Mario Ančić i Ivan Ljubičić osvojili su brončanu medalju u igri parova svladavši Indijce Mahesha Bhupatija i Leandera Paesa nakon više od četiri sata igre i time zaokružili, po broju odličja, najplodnije olimpijske igre od hrvatske samostalnosti.

Hrvatska olimpijska delegacija OI Atena 2004. Na Igrama je nastupio 81 hrvatski natjecatelj (od toga 15 športašica), a natjecali su se u 14 športova: atletici, boksu, dizanju utega, jedrenju, kajakaštvu, konjičkom športu, plivanju, rukometu, stolnom tenisu, streljaštvu, taekwondou, tenisu, vaterpolu i veslanju. Šef Misije: Damir Šegota Zamjenik šefa Misije: Neven Šavora

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

Šef Misije: Damir Šegota

Članovi Misije: Maja Gencel, Višnja Peran i Damir Tabaković (press attache) Olimpijski attache: Slavko Šimunović

Šef Misije OI Atena 2004., OI Peking 2008., ZOI Torino 2006. i ZOI Vancouver 2010., te prvih OIM Singapur 2010. Bio je šef Misije MI Almeria 2005., MI Pescara 2009. i drugih višešportskih priredbi na kojima su sudjelovale hrvatske športske delegacije od 2003. godine. U HOO-u je obnašao dužnost direktora olimpijskog programa, a sada je na dužnosti pomoćnika glavnog tajnika za olimpijski program.

ŠPORTAŠI: Atletika: Ivana Brkljačić, Siniša Ergotić, Edis Elkasović, Sanja Gavrilović, Jurica Grabušić, Blanka Vlašić, Vera Begić, Branko Zorko, Edi Ponoš, Andras Haklits, Nedžad Mulabegović, Dragan Mustapić Boks: Vedran Đipalo, Marijo Šivolija-Jelica Dizanje utega: Nikolaj Pešalov Jedrenje: Mate Arapov, Tomislav Bašić, Petar Cupać, Karlo Kuret Kajakaštvo: Danko Herceg, Dinko Mulić, Emanuel Horvatiček Konjički šport: Josef Puch Plivanje: Duje Draganja, Sanja Jovanović, Gordan Kožulj, Mario Delač, Nenad Buljan, Vanja Rogulj, Krešimir Čač, Saša Imprić, Ivan Mladina, Igor Čerenšek, Petra Banović, Anita Galić, Smiljana Marinović Rukomet: Ivano Balić, Davor Dominković, Mirza Džomba, Slavko Goluža, Nikša Kaleb, Blaženko Lacković, Venio Losert, Valter Matošević, Petar Metličić, Vlado Šola, Denis Špoljarić, Goran Šprem, Igor Vori, Drago Vuković, Vedran Zrnić Stolni tenis: Tamara Boroš, Zoran Primorac, Cornelia Vaida Streljaštvo: Mirela Skoko-Ćelić Taekwondo: Sandra Šarić, Nataša Vezmar Tenis: Jelena Kostanić, Karolina Šprem, Mario Ančić, Ivo Karlović, Ivan Ljubičić Vaterpolo: Samir Barać, Damir Burić, Elvis Fatović, Nikola Franković, Igor Hinić, Vjekoslav Kobešćak, Danijel Premuš, Mile Smodlaka, Dubravko Šimenc, Ratko Štritof, Frano Vićan, Goran Volarević, Tihomil Vranješ Veslanje: Igor Boraska, Marko Dragičević, Petar Milin, Nikša Skelin, Siniša Skelin, Damir Vučičić, Davorin Šindler VOĐE EKIPA: Žarko Martinek (atletika), Pero Tadić (boks), Boško Čavka (dizanje utega), Davor Vuković (jedrenje), Stjepan Perestegi (kajak/kanu), Michele Schwarzenbach (konjički šport), Dimitar Bobev (plivanje), Ivica Udovičić (rukomet), Neven Cegnar (stolni tenis), Marina Mihelić (tenis), Jurica Prižmić, (vaterpolo), Igor Čulin (veslanje) TRENERI: Ivan Ivančić, Bojan Marinović, Ivan Veštić (atletika), Drago Mijić (boks), Jozo Jakelić, Ivan Bulaja (jedrenje), Monika Lauber (timariteljica), Aleksandar Seleznev, Michel Leo Bottom, Klara Šiljeg (plivanje), Lino Červar, Irfan Smajlagić (rukomet), Zlatko Novaković (stolni tenis), Zvonimir Kovačević (streljaštvo), Ivica Klaić (taekwondo), Nikola Pilić (tenis), Zoran Roje, Zoran Kačić, Deni Lušić (vaterpolo), Nikola Bralić (veslanje) ZDRAVSTVENI TIM: Božidar Fučkar, Lucian Vukelić, Ante Županović, Stjepko Bućan, Josip Feldbauer, Emir Mujagić, Stevo Kuric, Robert Prusac, Franjo Pavlović, Stanislav Peharec, Mario Mlinarić, Milorad Sakradžija

Blanka Vlašić

152

Andras Haklits

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

Tamara Boroš i Cornelia Vaida

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

OLIMPIJSKI ODLIČNICI IZ ATENE

· Ivano Balić · Davor Dominković · Mirza Džomba · Slavko Goluža · Nikša Kaleb · Blaženko Lacković · Venio Losert · Valter Matošević · Petar Metličić · Vlado Šola · Denis Špoljarić · Goran Šprem · Igor Vori · Davor Vuković · Vedran Zrnić Hrvatska rukometna reprezentacija iz Atene dobila je 2004. godišnju Državnu nagradu za šport "Franjo Bučar" Ivano Balić Nositelj zlatne olimpijske medalje: OI Atena 2004. Na igrama nastupio: OI Atena 2004. , OI Peking 2008. Hrvatski reprezentativac sa zlatnom medaljom na SP-u u Portugalu 2003., srebrom na SP-u u Tunisu 2005. i SP-u u Hrvatskoj 2009. te dva srebra s EP-a u Norveškoj 2008. i EP-a u Austriji 2010. Klubovi: Split, Metković, Portland San Antonio (Španjolska), Croatia osiguranje Zagreb. Odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Franje Bučara. Davor Dominiković Nositelj zlatne olimpijske medalje: OI Atena 2004. Na igrama nastupio: OI Atena 2004. , OI Peking 2008. Hrvatski reprezentativac sa zlatnom medaljom na SP-u u Portugalu 2003., srebrom na SP-u u Tunisu 2005. te EP-u u Norveškoj 2008. Klubovi: Metković, Portland San Antonio (Španjolska) Odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Franje Bučara . Mirza Džomba Nositelj zlatne olimpijske medalje: OI Atena 2004. Na igrama nastupio: OI Atena 2004. , OI Peking 2008. Hrvatski reprezentativac sa zlatnom medaljom na SP-u u Portugalu 2003. te srebrom na SP-u u Tunisu 2005. Klubovi: Badel 1862 Zagreb, Fotex Veszprém (Mađarska),

Ciudad Real (Španjolska), Croatia osiguranje Zagreb. Odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Franje Bučara. Slavko Goluža Nositelj dviju zlatnih olimpijskih medalja: OI Atlanta 1996. i OI Atena 2004. Na igrama nastupio: OI Atlanta 1996., OI Atena 2004. Hrvatski reprezentativac sa zlatnom medaljom na SP-u u Portugalu 2003., srebrnom na SP-u u Tunisu 2005., te brončanom na EP-u u Portugalu 1994. Klubovi: Metković Jambo, Badel 1862 Zagreb, Fotex Veszprém (Mađarska), Tus Nettelstatdt Lübeeke (Njemačka), Paris Saint Germaine (Francuska). Odlikovan je Redom kneza Branimira s ogrlicom i Redom Danice hrvatske s likom Franje Bučara. Nikša Kaleb Nositelj zlatne olimpijske medalje: OI Atena 2004. Na igrama nastupio: OI Atena 2004. Hrvatski reprezentativac sa zlatnom medaljom na SP-u u Portugalu 2003. te srebrnom na SP-u u Tunisu 2005. Klubovi: Metković, Katar, Zagreb. Odlikovan je Redom kneza Branimira s ogrlicom. Blaženko Lacković Nositelj zlatne olimpijske medalje: OI Atena 2004. Na igrama nastupio: OI Atena 2004. , OI Peking 2008.

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

Vlado Ĺ ola

155

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

OLIMPIJSKI ODLIČNICI IZ ATENE Hrvatski reprezentativac sa zlatnom medaljom na SP-u u Portugalu 2003., srebrom na SP-u u Tunisu 2005., SP-u u Hrvatskoj 2009., EP-u u Norveškoj 2008. i EP-u u Austriji 2010. Klubovi: Varteks, Metković Jambo, Zagreb, Flensburg, HSV Hamburg (Njemačka). Odlikovan je Redom kneza Branimira s ogrlicom i redom Danice hrvatske s likom Franje Bučara. Venio Losert Nositelj dviju zlatnih olimpijskih medalja: OI Atlanta 1996. i OI Atena 2004. Na igrama nastupio: OI Atlanta 1996., OI Atena 2004. , OI Peking 2008. Hrvatski reprezentativac sa srebrom na SP-u u Tunisu 2005. i SP-u u Hrvatskoj 2009. Klubovi: Badel 1862 Zagreb, Garbel Zaragoza, Teka Cantabria, Granollers, Portland San Antonio, Frigorificos del Morrazo Cangas, Barcelona, Créteil, Ademar León (Španjolska). Odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Franje Bučara. Valter Matošević Nositelj dviju zlatnih olimpijskih medalja: OI Altanta 1996. i OI Atena 2004. Na igrama nastupio: OI Atlanta 1996., OI Atena 2004. Hrvatski reprezentativac sa zlatnom medaljom na SP-u u Portugalu 2003. Klubovi: Zamet, Zagreb. Odlikovan je Redom kneza Branimira s ogrlicom i Redom Danice hrvatske s likom Franje Bučara. Petar Metličić Nositelj zlatne olimpijske medalje: OI Atena 2004. Na igrama nastupio: OI Atena 2004. , OI Peking 2008. Hrvatski reprezentativac sa zlatnom medaljom na SP-u u Portugalu 2003., te srebrnom sa SP-u u Tunisu 2005., SP-u u Hrvatskoj 2009. i EP-u u Norveškoj 2008. Klubovi: Brodomerkur Split, Metković Jambo, Ademar León (Španjolska), Celje (Slovenija). Odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Franje Bučara.

Denis Špoljarić Nositelj zlatne olimpijske medalje: OI Atena 2004. Na igrama nastupio: OI Atena 2004. Hrvatski reprezentativac sa zlatnom medaljom na SP-u u Portugalu 2003. te srebrnom na SP-u u Tunisu 2005. i SP-u u Hrvatskoj 2009. Klubovi: Zaprešić, Zagreb, Karlovac, Winterthur (Švicarska), Celje, Füchse (Njemačka). Odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Franje Bučara. Goran Šprem Nositelj zlatne olimpijske medalje: OI Atena 2004. Na igrama nastupio: OI Atena 2004. , OI Peking 2008. Hrvatski reprezentativac sa zlatnom medaljom na SP-u u Portugalu 2003. te srebrnom na SP-u u Tunisu 2005. i SP-u u Hrvatskoj 2009. Klubovi: Badel 1862. Zagreb, Zagreb, Flensburg (Njemačka), Nordhorn (Norveška). Odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Franje Bučara. Igor Vori Nositelj zlatne olimpijske medalje: OI Atena 2004. Na igrama nastupio: OI Atena 2004. , OI Peking 2008. Hrvatski reprezentativac sa zlatnom medaljom na SP-u u Portugalu 2003., srebrnom na SP-u u Tunisu 2005. i SP-u u Hrvatskoj 2009. te EP-u u Norveškoj 2008. i EP-u u Austriji 2010. Klubovi: Zagreb, Barcelona (Španjolska), Hamburg (Njemačka). Odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Franje Bučara. Drago Vuković Nositelj zlatne olimpijske medalje: OI Atena 2004. Na igrama nastupio: OI Atena 2004. , OI Peking 2008. Hrvatski reprezentativac sa srebrnom medaljom na EP-u u Norveškoj 2008. i MI u Almeriji 2005. Klubovi: Gummersbach (Njemačka), Velenje (Slovenija). Odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Franje Bučara.

Vlado Šola Nositelj zlatne olimpijske medalje: OI Atena 2004.

Vedran Zrnić Nositelj zlatne olimpijske medalje: OI Atena 2004.

Na igrama nastupio: OI Atlanta 1996.,OI Atena 2004. Hrvatski reprezentativac sa zlatnom medaljom na SP-u u Portugalu 2003. i srebrnom na SP-u u Tunisu 2005. Klubovi: Budućnost (Sesvetski Kraljevec), Medveščak, Sisak, Minden, Willstät (Njemačka), Chambery (Francuska), Veszprem (Mađarska), Zagreb. Odlikovan je Redom kneza Branimira s ogrlicom i Redom Danice hrvatske s likom Franje Bučara.

Na igrama nastupio: OI Atena 2004. Hrvatski reprezentativac sa zlatnom medaljom na SP-u u Portugalu 2003. i srebrnom na SP-u u Tunisu 2005., SP-u u Hrvatskoj 2009. i na EP-u u Austriji 2010. Klubovi: Gummersbach (Njemačka). Odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Franje Bučara.

156

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

Mirza D탑omba

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

158

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

OLIMPIJSKI ODLIČNICI IZ ATENE OLIMPIJSKO SREBRO

Duje Draganja Duje Draganja, olimpijac i nositelj srebrnog odličja na OI u Ateni, do 2011. tri puta nastupio na olimpijskim igrama - Sydney 2000., Atena 2004. i Peking 2008.

svajanjem srebrnog olimpijskog odličja na 50 m slobodno (s 21.94 sekunde) u Ateni i još dvije finalne utrke - na 100 m leptir bio je sedmi (52.46), a na 100 m slobodno šesti (49.23) postigao je povijesni uspjeh za hrvatsko plivanje i izborio počasno mjesto u povijesti našeg športa. Njegovo je odličje prvo olimpijsko odličje za hrvatsko plivanje od osamostaljenja. Duje Draganja rodio se 27. veljače 1983. godine u Splitu i sa šest godina počeo se baviti plivanjem u matičnom POŠK-u u Splitu. Plivačku nadarenost dokazuje vrlo rano nizom pobjeda u natjecanjima mlađih uzrasnih kategorija, kao što su Igre mladeži Alpe – Jadran. Već na europskim juniorskim prvenstvima osvaja odličja i to sedam zlatnih, uz dva svjetska i četiri europska juniorska rekorda. Tijekom uspješne karijere, koja još traje, osvajao je brojna odličja, od kojih navodimo dio njih u seniorskoj konkurenciji na svjetskim i europskim prvenstvima u 25-metarskim bazenima. Na SP-u 2008. u Manchesteru zlatna medalja i svjetski rekord na 50 m slobodno i brončana medalja na 100 m slobodno; 2006. u Šangaju zlatno odličje na 50 m slobodno; 2005. u Montrealu srebrno odličje na 50 m slobodno; 2004. u Indianapolisu - brončano odličje na 50 m leptir. Na EP-u 2008. u Eindhovenu srebrno odličje na 50 m slobodno; 2007. u Debrecinu srebrno odličje na 50 m slobodno; 2006. u Budimpešti srebrno odličje na 50 m leptir i brončano na 50 m slobodno. Diplomirao je na kalifornijskom sveučilištu Berkeley, a u finalu sveučilišnog prvenstva SAD-a (NCAA) isplivao je 100 metara slobodnim načinom u 25-metarskom bazenu za 46.64 s i time srušio 10 godina star europski rekord Aleksandra Popova. Hrvatski olimpijski odbor proglasio je Duju Draganju 1999. godine najvećom nadom hrvatskoga športa, a 2004. i 2006. najuspješnijim hrvatskim športašem. Za izniman doprinos plivanju i cjelokupnom hrvatskom športu 2004. godine dobio je godišnju Državnu nagradu za šport "Franjo Bučar" i odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Franje Bučara.

159

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

OLIMPIJSKI ODLIČNICI IZ ATENE OLIMPIJSKO SREBRO

Nikša Skelin Nikša Skelin, olimpijac sa srebrnom i brončanom olimpijskom medaljom, jedan je od najboljih hrvatskih veslača. Na olimpijskim je igrama nastupio: u Sydneyu 2000. kao član osmerca (bronca), u Ateni 2004. u dvojcu bez kormilara s bratom Sinišom (srebro) i u Pekingu 2008. opet sa Sinišom (B finale).

z olimpijska odličja Nikša ima i pregršt medalja i zapaženih plasmana na svim poznatijim svjetskim regatama. Na Svjetskom prvenstvu 2001. u Luzernu osvaja srebrnu medalju kao član osmerca, 2002. na SP-u u Sevilli u dvojcu bez s bratom Sinišom brončanu, a na SP-u 2003. u Milanu, opet s bratom u dvojcu bez, srebrno odličje.

S bratom je osvojio i zlatno odličje na Svjetskom kupu u Münchenu 2008., srebrno na Svjetskom kupu u Linzu i Amsterdamu 2007., zlatno odličje na Svjetskom kupu u britanskom Etonu 2005., srebrna odličja na Svjetskom kupu u Luzernu i Münchenu 2005., zlatno odličje na Svjetskom kupu u Poznanu 2004., srebrno odličje na Svjetskom kupu u Luzernu 2004. Godine 2005. i 2007. Siniša i Nikša Skelin osvajaju naslove pobjednika svjetskog kupa u dvojcu bez kormilara. Nikša Skelin rodio se 25. ožujka 1978. godine u Splitu, a veslanjem se počeo baviti 1991. godine u Gusaru, čiji je i danas član. Darovitost je najavio već u juniorskim danima kada osvaja nekoliko naslova prvaka Hrvatske, a prelaskom u seniorsku kategoriju ne pronalazi odmah partnera pa vesla u samcu. Godine 2002. s četiri godine starijim bratom Sinišom nastupa u dvojcu bez kormilara i na Svjetskom prvenstvu u Sevilli osvaja brončanu medalju. Dvije godine zaredom, 2000. i 2001., Hrvatski je olimpijski odbor za najbolju mušku ekipu izabrao osmerac u kojem su veslala i braća Siniša i Nikša Skelin. Za izniman doprinos hrvatskom športu 2000. godine dobio je godišnju Državnu nagradu za šport "Franjo Bučar" kao član posade osmerca, a 2004. i kao pojedinac. Odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Franje Bučara i Redom hrvatskog pletera.

160

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

OLIMPIJSKO SREBRO

Siniša Skelin Siniša Skelin najiskusniji je i najtrofejniji hrvatski veslač koji je osvojio dvije olimpijske medalje. U Sydneyu 2000. kao član osmerca (bronca), a u Ateni 2004. u dvojcu bez kormilara s bratom Sinišom (srebro). Na olimpijskim igrama nastupio je četiri puta.

rvi put nastupio je 1996. u Atlanti, u četvercu bez kormilara s Igorom Boraskom, Tihomirom Frankovićem i Seadom Marušićem te osvojio prvo mjesto u B finalu.

Četiri godine kasnije u Sydeyu 2000. bio je član brončanog osmerca u sastavu: Igor Boraska, Tihomir Franković, Krešimir Čuljak, Igor Francetić, Branimir Vujević, Tomislav Smoljanović, Nikša Skelin, Siniša Skelin i kormilar Silvij o Petriško. Na Igrama u Ateni 2004. godine osvojio je srebrno olimpijsko odličje u dvojcu bez kormilara s četiri godine mlađim bratom Nikšom, a u Pekingu 2008., također s bratom u dvojcu bez kormilara, plasirao se na sedmo mjesto. Sa svjetskih prvenstava ima tri srebrne i jednu brončanu medalju od kojih je prvu srebrnu osvojio 1998. u Kölnu kao član četverca s kormilarom u sastavu: Siniša Skelin, Tihomir Franković, Igor Boraska, Denis Boban i kormilar Ratko Cvitanić. Drugu srebrnu osvojio je 2001. u švicarskom Luzernu kao član osmerca u sastavu: Branimir Vujević, Igor Boraska, Nikša Skelin, Siniša Skelin, Krešimir Čuljak, Tomislav Smoljanović, Damir Vučičić, Oliver Martinov i kormilar Silvijo Petriško. Treća srebrna osvojena je na SP-u 2003. u Milanu u dvojcu s bratom Nikšom, s kojim je u Sevilli 2002. godine osvojio brončanu medalju. U utrkama svjetskog kupa s bratom Nikšom osvaja zlatno odličje u Münchenu 2008., srebrne u Linzu i Amsterdamu 2007., zlatno odličje u Etonu 2005., srebrna odličja na SK-u u Luzernu i Münchenu 2005., zlatno u Poznanu 2004., srebrno u Luzernu 2004. Godine 2005. i 2007. Siniša i Nikša Skelin osvajaju naslove pobjednika svjetskog kupa u dvojcu bez kormilara. Siniša Skelin rodio se 14. srpnja 1974. u Splitu, a veslanjem se počeo baviti u Gusaru 1988. godine. Dvije godine zaredom, 2000. i 2001., Hrvatski je olimpijski odbor za najbolju mušku ekipu izabrao osmerac u kojem su veslali i braća Siniša i Nikša Skelin. Za izniman doprinos hrvatskom športu 2000. godine je dobio Državnu nagradu za šport "Franjo Bučar" kao član posade osmerca, a 2004. i kao pojedinac. Odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Franje Bučara i Redom hrvatskog pletera.

161

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

OLIMPIJSKI ODLIČNICI IZ ATENE OLIMPIJSKA BRONCA

Ivan Ljubičić Ivan Ljubičić, vrhunski športaš i olimpijac, dvaput je nastupio na olimpijskim igrama: u Sydneyu 2000. godine te u Ateni, gdje su on i Mario Ančić osvojili brončano odličje u igri parova. Nakon Barcelone 1992. i brončanog para Goran Ivanišević i Goran Prpić, bila je to druga brončana olimpijska medalja naših teniskih parova.

van Ljubičić bio je iznimno zaslužan za pobjedu hrvatske teniske reprezentacije 2005. godine u Bratislavi i osvajanje najznačajnijeg trofeja u momčadskoj konkurenciji u tenisu, Davis Cupa. Ivan Ljubičić rodio se 19. ožujka 1979. godine u Banjoj Luci, gdje se i počeo baviti tenisom 1988. godine. Na ATPturnirima počeo je igrati 1995. godine. Već 1996. igra u finalu juniorskog Wimbledona te u polufinalu Australian Opena, što mu donosi naslov drugog juniora svijeta. Najbolji plasman karijere bilo mu je treće mjesto u svibnju 2006. godine, što je nakon Gorana Ivaniševića, koji je bio drugi igrač svijeta, drugi najbolji rezultat nekog hrvatskog tenisača. Tijekom karijere, Ivan Ljubičić je osvojio 10 ATP-turnira, počevši od Lyona 2001., Metza i Beča 2005., Chennaija, Zagreba i Beča 2006., Dohe i Hertogenboscha 2007., Lyona 2009. do najvećeg uspjeha u karijeri koji je ostvario 2010. godine, kada je u američkom Indian Wellsu osvojio turnir iz Masters serije 1000. Hrvatski olimpijski odbor je Davis Cup reprezentaciju u sastavu Ivan Ljubičić, Mario Ančić, Ivo Karlović i Goran Ivanišević proglasio najuspješnijom hrvatskom muškom športskom ekipom, a Ivana Ljubičića najuspješnijim hrvatskim športašem 2005. godine. Za izniman doprinos hrvatskom športu Ljubičić je 2004. dobio godišnju Državnu nagradu za šport "Franjo Bučar", a odlikovan je i Redom Danice hrvatske s likom Franje Bučara.

162

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

OLIMPIJSKA BRONCA

Mario Ančić Mario Ančić, vrhunski športaš i olimpijac, dvaput je nastupio na olimpijskim igrama: prvi put u Sydneyu 2000. gdje je u paru s Goranom Ivaniševićem izgubio u prvom kolu od para iz Venezuele i drugi put u Ateni, gdje je u igri parova s Ivanom Ljubičićem osvojio brončanu medalju.

ario Ančić rodio se 30. ožujka 1984. godine u Splitu, a tenisom se počeo baviti u najranijoj mladosti i mnogi su mu predviđali veliku karijeru. Osvojio je naslov prvaka Europe za igrače do 14 godina, kao 15-godišnjak je igrao juniorski finale Australian Opena, da bi početkom 2001. bio prvi na svjetskoj juniorskoj rang-listi i sve je upućivalo na sjajnu seniorsku karijeru. Kao i njegovi veliki prethodnici, Nikola Pilić, Željko Franulović i Goran Ivanišević, odgojen je u Teniskom klubu Split na Firulama. Bio je član hrvatske Davis Cup reprezentacije koja je, s Ivanom Ljubičićem, Ivom Karlovićem i Goranom Ivaniševićem te izbornikom Nikolom Pilićem, u finalu u Bratislavi 2005. pobijedila Slovačku i donijela najstariji trofej svjetskog tenisa u našu zemlju. Najbolji plasman na ATPljestvici ostvario je 2006. godine kada je bio sedmi igrač svijeta. U karijeri je osvojio tri ATPturnira, 2005. i 2006. u nizozemskom Hertogenboschu te 2006. u Sankt Peterburgu. Na žalost, zbog sve češćih ozljeda, a onda i mononukleoze, Mario je 2007. prekinuo karijeru profesionalnog tenisača. Krajem 2010. pokušao se vratiti, ali je u veljači 2011. odlučio potpuno prekinuti karijeru. Za to se vrijeme posvetio studiju i diplomirao na Pravnom fakultetu u Splitu. Hrvatski olimpijski odbor još je 1998. godine proglasio Ančića najvećom muškom nadom hrvatskoga športa, a 2005. Davis Cup reprezentaciju, čiji je bio član, najuspješnijom hrvatskom muškom športskom ekipom. Od 2010. godine predsjednik je ocjenjivačkog suda za dodjelu najveće Nagrade HOO-a Matija Ljubek. Za izniman doprinos plivanju i cjelokupnome hrvatskome športu 2004. godine dobio je godišnju Državnu nagradu za šport "Franjo Bučar" te odlikovan Redom Danice hrvatske s likom Franje Bučara.

163

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

OLIMPIJSKI ODLIČNICI IZ ATENE HRVATSKI STJEGONOŠA

Dubravko Šimenc Dubravko Šimenc jedan je od najboljih svjetskih vaterpolista svih vremena koji je u tom športu osvojio gotovo sve trofeje. Četiri je puta sudjelovao na olimpijskim igrama - Seoul 1988., Atlanta 1996., Sydney 2000. i Atena 2004. i dva se puta okitio zlatnim odličjem.

rvi put u Seoulu 1988., a drugi put u Atlanti 1996. kada je, prema općem mišljenju, bio jedan od najzaslužnijih za srebrno odličje hrvatske olimpijske reprezentacije. U Ateni mu je pripala čast da bude hrvatski stjegonoša na svečanosti otvaranja

Igara.

Za reprezentaciju Jugoslavije igrao je od 1985. do 1991. godine i za to vrijeme ubilježio 200 nastupa, a za Hrvatsku je nastupao 150 puta od 1992. do 2004. i osvojio zlato na SP-u u Madridu 1986. i Perthu 1991., te srebra na EP-u u Sofiji 1985., Bonnu 1989., Firenzi 1999. i Kranju 2003. Dubravko Šimenc, profesor kinezioloških znanosti, rodio se 2. studenoga 1966. godine u Zagrebu gdje je 1975. i počeo igrati vaterpolo. U dugoj i uspješnoj karijeri, koja je trajala 33 godine, nastupio je za čak 13 klubova iz Hrvatske, Italije, Malte i SAD-a. Karijeru je započeo u Mladosti (1975. - 1992.), a slijedili su Jadran Split (1991. - 1992.), Volturno, Italija (1992. - 1993.), Pescara, Italija (1993. - 1994.), Como, Italija (1994. - 1995), St. Julian, Malta (1995.), Pescara (1995. - 1996.), POŠK Split (1996. - 1998.), Mladost (1998. - 2000.), Savona, Italija (2000. 2002.), Mladost (2002. - 2003.), Los Angeles, SAD (2003.), Chiavari, Italija (2003. -2004.), Cremona, Italija (2004. - 2005.), Bogliasco, Italija (2005. - 2006.), Neptunes, Malta (2006.) i Medveščak (2006. - 2007.). Prvak Europe bio je 1989. i 1990. s Mladosti, a 1992. s Jadranom, dok je europski Kup pobjednika kupova 1994. osvojio kao član Pescare, a 1999. Mladosti. Kup Len osvojio je 1996. s Pescarom, a europski Superkup 1989. s Mladosti, s kojom je 1989. i 1990. bio prvak Jugoslavije, a 1999. i 2002. Hrvatske. Prvak Malte bio je 1995. sa St. Julianom, a 2006. s Neptunesom, dok je Mediteranski kup 1988. i 1991. osvajao s Mladosti. Godine 1993. talijanski kup osvaja s Volturnom, a 1995. s Comom. Nakon igračke karijere posvetio se trenerskom poslu, pa je od 2006. do 2008. bio pomoćni trener seniora i trener juniora Medveščaka s kojima je 2007. bio prvak Hrvatske, a isti je naslov 2008. osvojio i sa seniorkama Ženskog vaterpolskog kluba Mladost, u kojem je od 2009. trener juniora. Za izniman doprinos hrvatskome športu Dubravko Šimenc je dva puta dobio najviše državno priznanje u športu - godišnju Državnu nagradu za šport "Franjo Bučar": 1996. kao član srebrne olimpijske reprezentacije, a 2002. kao pojedinac. Odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Franje Bučara.

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

165

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

ZOI Torino 2006. (10. - 24. veljače 2006.)

• XX. ZimskE olimpijskE igrE u Torinu ODRŽANE OD 10 do 24. veljače 2006. OKUPILE SU 2.508 natjecatelja iz 80 nacionalnih olimpijskih odbora (960 športašica i 1.548 športaša). Na programu natjecanja Igara bilo je 14 športova i 84 športske discipline. U hrvatskoj olimpijskoj delegaciji bila su 23 natjecatelja, od toga sedam športašica. Natjecali su se u alpskom i nordijskom skijanju, biatlonu, skeletonu, bobu i umjetničkom klizanju. • ZOI je otvorio predsjednik Republike Italije Carlo Azaglio Ciampi. Olimpijski plamen upalila je Stefania Belmondo (skijaško trčanje). Olimpijsku prisegu u ime športaša dao je Giorgio Rocca (alpsko skijanje), a u ime sudaca Fabio Bianchetti (klizanje).

Prvo hrvatsko odličje u muškoj konkurenciji na ZOI

Torinu je Hrvatska, zahvaljujući Ivicu Kosteliću, dobila prvo odličje na zimskim olimpijskim igrama u muškoj konkurenciji. Osvojio ju je u kombinaciji u kojoj je odvozio spust i dva slaloma na stazama u Sestriereu za 3:09.88 minuta, što je bilo 53 stotinke sporije od zlatnog Amerikanca Teda Ligetya.

Stjegonoše: Na svečanosti otvaranja: Janica Kostelić Na svečanosti zatvaranja: Ivan Šola

U kombinaciji Janica Kostelić osvojila je svoju četvrtu zlatnu olimpijsku medalju te nastavila četverogodišnji niz nepobjedivosti u toj disciplini. Janica osvaja i srebrnu medalju u superveleslalomu, čime impresivnu olimpijsku karijeru zaokružuje na šest odličja - četiri zlatna i dva srebrna, i postaje najuspješnija alpinka u povijesti zimskih olimpijskih igara. Te su je medalje svrstale na prvo mjesto među hrvatskim športašima, kao i uz bok najboljih športaša u povijesti zimskih olimpijskih igara.

Odličja:

Hrvatska olimpijska delegacija u Torinu 2006.

ZLATO Janica Kostelić Alpsko skijanje (kombinacija) SREBRO Janica Kostelić Alpsko skijanje (superveleslalom) Ivica Kostelić Alpsko skijanje (kombinacija)

Šef Misije: Damir Šegota Članovi Misije: Višnja Peran, Zoran Štefec, Lucian Vukelić

ŠPORTAŠI: Alpsko skijanje: Janica Kostelić, Ivica Kostelić, Nika Fleiss, Ana Jelušić, Matea Ferk, Tin Široki, Danko Marinelli, Dalibor Šamšal, Natko Zrnčić Dim, Ivan Ratkić, Ivan Olivari, Yvonne Schnock Biatlon: Petra Starčević Bob: Ivan Šola, Slaven Krajačić, Dejan Vojnović, Jurica Grabušić, Alen Osmanović Umjetničko klizanje: Idora Hegel Skeleton: Nikola Nimac Skijaško trčanje: Maja Kezele, Alen Abramović, Damir Jurčević, Denis Klobučar VOĐE EKIPA: Vedran Pavlek (alpsko skijanje), Alen Ćupo (bob), Zlatko Malec (skijaško trčanje) TRENERI: Ante Kostelić, Vincencij Jovan, Marko Bošnjak, Seny Sever (alpsko skijanje), Georgi Petrov Fartunov, Željko Galjanić (biatlon), Alexander Szelig, Matej Juhart (bob), Zoran Skender (skijaško trčanje), Aleksandar Rožin (umjetničko klizanje) ZDRAVSTVENI TIM: Nataša Desnica, Danko Butala, Matija Kukor, Dejan Lež, Marijan Turkalj OSTALI: Mladen Bezjak, Matej Čuješ, Ivan Franjko, Jurij Hafner, Igor Jakopovič, Slaven Petrović, Ozren Müller (press, alpsko skijanje), Igor Boraska, Paulo Cicarreli (bob), Nenad Šmehil (skijaško trčanje), Damir Novoselec (skeleton)

166

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

167

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

OLIMPIJSKI ODLIČNICI IZ TORINA OLIMPIJSKO ZLATO I SREBRO

Janica Kostelić (str. 134) OLIMPIJSKO SREBRO

Ivica Kostelić Ivica Kostelić, olimpijac i osvajač triju olimpijskih srebrnih odličja u alpskom skijanju, pripada krugu najboljih hrvatskih športaša svih vremena. Na ZOI je nastupio tri puta – u Salt Lake Cityu 2002., u Torinu 2006. gdje je osvojio prvo hrvatsko olimpijsko odličje u muškoj konkurenciji na zimskim igrama te u Vancouveru 2010., gdje je briljirao s još dva srebrna odličja.

Ivica Kostelić rodio se 23. studenoga 1979. godine u Zagrebu. Od malih je nogu pokazivao skijašku nadarenost pobjeđujući u dječjim natjecanjima već 1992., od kada osvaja prva mjesta na svim važnijim utrkama u Sloveniji, Italiji i Francuskoj.

rvi olimpijski nastup u Salt Lake Cityu 2002. proslavio je odličnim 9. mjestom u veleslalomu, a na idućim ZOI 2006. u Torinu osvaja srebrnu medalju u kombinaciji. Bilo je to prvo olimpijsko odličje za hrvatski zimski šport u muškoj konkurenciji. Slalomsku je utrku završio na 6. mjestu. U Vancouveru 2010., uz srebrno odličje u superkombinaciji, osvaja i srebro u svojoj najjačoj disciplini, slalomu. U veleslalomu je bio 7., a u superveleslalomu 16. Sa srebrnim odličjem u Vancouveru potencijalni je "Top" kandidat za ZOI Soči 2014.

Trenirajući pod vodstvom oca Ante Kostelića, svestranog športaša i iznimnog skijaškog stručnjaka, Ivica Kostelić višestruko je zadužio hrvatski šport. Hrvatski olimpijski odbor proglasio ga je športašem godine 2003. i 2010., a za izniman doprinos hrvatskome športu 2002. godine dobiva i najvišu Državnu nagradu za šport "Franjo Bučar".

Posebnu je pozornost svjetske skijaške javnosti privukao 1997. kada je, kao 17-godišnjak, u kombinaciji na Svjetskom juniorskom prvenstvu u Schladmingu osvojio brončano odličje u konkurenciji 20-godišnjaka iz zemalja sa stoljetnom skijaškom tradicijom. No, tada su zaredale brojne ozljede zbog kojih je, među ostalim, morao odustati i od nastupa na ZOI u Naganu 1998. godine.

Odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Franje Bučara.

U svjetskom je kupu dosad upisao 18 pobjeda - 11 u slalomu, pet u kombinaciji te po jednu u superveleslalomu i paralelnom slalomu. Usto ima i zlatno odličje u slalomu sa Svjetskog prvenstva u St. Moritzu 2003. godine te brončano u superveleslalomu sa SP-a godine 2011. u Garmishu. Da je najsvestraniji skijaš današnjice potvrdio je osvajanjem Velikog kristalnog globusa u sezoni 2010./2011.

169

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

MI Almeria 2005. (24. lipnja - 3. srpnja 2005.)

a XV. mediteranskim igrama u španjolskoj Almeriji, održanim od 24. lipnja do 3. srpnja 2005., sudjelovalo je 3.500 športaša iz 21 mediteranske zemlje, a nadmetali su se u 25 športova. U hrvatskoj mediteranskoj delegaciji, pod vodstvom šefa Misije Damira Šegote, bio je 201 natjecatelj, od toga 83 športašice. Na listi osvajača medalja Hrvatska je zauzela jedanaesto mjesto s 26 odličja - pet zlatnih, 10 srebrnih i 11 brončanih.

ZLATNA ODLIČJA osvojili su: atletičar Edis Elkasević (kugla), kajakaš Stjepan Janić (K1 1000 m), kajakaši Stjepan i Mićo Janić (K2 500m), stolnotenisačica Tamara Boroš i veslačica Mirna Rajle Brođanac.

Gordan Kožulj

Mirna Rajle Brođanac

SREBRNA ODLIČJA osvojili su: atletičar Vincek Željko (400 m), košarkašice: Marta Čakić, Božana Erceg, Jelena Ivezić, Anđa Jelavić, Dea Klein-Šumanovac, Sandra Pešić, Emilija Podrug, Sandra Popović, Ana Roca, Iva Serdar, karatašica Petra Naranđa (do 60 kg), plivači Sanja Jovanović (50 m leptir), Dajana Zoretić (50 m prsno), Gordan Kožulj (200 m leđno), rukometaši: Damir Bičanić, Nikola Blažičko, Denis Buntić, Josip Čale, Ivan Čupić, Zlatko Horvat, Tomislav Huljina, Krešimir Ivanković, Marin Knez, Branimir Koloper, Mario Obad, Vladimir Ostarčević, Ivan Pongračić, Vjenceslav Somić, Ljubo Vukić, Drago Vuković, stolnotenisač Roko Tošić, streljačica Suzana Cimbal Špirelja (50 m puška) te teniski par Matea Mezak i Ana Vrljić. BRONČANA ODLIČJA osvojili su: atletičari Josip Šoprek (200 m), Jurica Grabušić (110 m prepone), Vera Begić (disk), boksači Borna Katalinić (do 69 kg), Marijo Šivolija-Jelica (do 81 kg), Vedran Đipalo (do 91 kg), plivači Aleksej Puninski (50 m leptir), Sanja Jovanović (100 m leđno), rukometašice: Maida Arslanagić, Maja Čop, Dijana Golubić, Jelena Grubišić, Lidija Horvat, Ivana Jelčić, Sanela Knezović, Maja Kožnjak, Svitlana Pasičnik, Andrea Penzić, Antonela Pensa, Nikica Pušić, Sandra Stojković, Tihana Šarić, Miranda Tatari, Maja Zebić i tenisačica Maja Mezak (pojedinačno).

Braća Janić

Srebrni rukometaši

Paraolimpijci Nataša Sobočan (u kolicima), Mihovil Španja i Ana Sršen

170

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

Kratki olimpijski podsjetnik

171

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

Tko je tko od 2004. do 2008. Vijeće HOO-a Predsjednik HOO-a Zlatko Mateša Dopredsjednici HOO-a Goranko Fižulić, Goran Ivanišević (od 17. kolovoza 2005. do 27. ožujka 2006.), Ivo-Goran Munivrana, Stojko Vranković, Luciano Sušanj (od 27. ožujka 2006.) Članovi Srećko Ferenčak, Željko Kavran, Marijan Klanac, Marijan Maras (od 17. kolovoza 2005.), Duško Mrduljaš (od 17. kolovoza 2005.), Morana Paliković Gruden, Danko Radić, Nada Senčar, Zvjezdana TumaPavlov (od 21. prosinca 2005.), Vlatko Škiljo (do 17. kolovoza 2005.), Dragutin Kamenski (od 27. ožujka 2006.), Pero Lozica (od 27. ožujka 2006.), Antun Vrdoljak, član MOO-a

Nadzorni odbor HOO-a Predsjednik Ivan Jelenčić Članovi Zdravko Fain Zvjezdana Tuma-Pavlov (do prosinca 2005.) Romeo Vrečko Darko Šimunec Željko Širić (od lipnja 2006.)

Glavni tajnik HOO-a Josip Čop, dopredsjednik EOO-a Aleksandar Kozlovski, predsjednik EOO-a Mario Pescante, predsjednik HOO-a Zlatko Mateša i glavni tajnik EOO-a Patrick Hickey

33. opća skupština europskih olimpijskih odbora u Dubrovniku Dubrovnik 2004.

Međunarodnogolimpijskog odbora (IOC) Juan Antonio Samaranch, sadašnji predsjednik te organizacije Jacques Rogge te izaslanstva gradova kandidata za organizaciju Olimpijskih igara 2012.

Pod predsjedanjem predsjednika Europskih olimpijskih odbora Maria Pescantea, u Dubrovniku je 3. i 4. prosinca 2004. održana 33. opća skupština Europskih olimpijskih odbora. Na dvodnevnome skupu u dubrovačkom hotelu "Excelsior" sudjelovali su predsjednici i glavni tajnici 48 europskih olimpijskih odbora, bivši i doživotni počasni predsjednik

Osim domaćina, čelnika Hrvatskog olimpijskog odbora Zlatka Mateše i Josipa Čopa sa suradnicima, na Općoj skupštini Europskih olimpijskih odbora u Dubrovniku bili su nazočni i član Međunarodnog i počasni predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora Antun Vrdoljak, ministar znanosti, obrazovanja i športa Dragan Primorac te tadašnja pomoćnica ministra

Predsjednik EOO-a Mario Pescante, uz dopredsjenika EOO-a Aleksandra Kozlovskog, predaje Jacquesu Roggeu posebno priznanje "Order of Merit"

172

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

Romana Caput Jogunica. Najugledniji gost, predsjednik Međunarodnog olimpijskog odbora i bivši predsjednik Europskog olimpijskog odbora Jacques Rogge, koji se sastao i s predsjednikom Republike Stjepanom Mesićem i premijerom Ivom Sanaderom, izjavio je u Zagrebu na konferenciji za novinstvo pri povratku iz Dubrovnika: "Hrvatska po svojoj organizaciji športa može biti primjer mnogim državama svijeta. I moja Belgija, koja ima 11 milijuna stanovnika, a koja je u Ateni 2004. osvojila samo tri medalje, za razliku od Hrvatske koja je osvojila pet, može učiti od Hrvatske."

Razvojni programi u korist športaša i športskog rezultata Zagreb 2005. i 2006. U lipnju 2005. Hrvatski olimpijski odbor uvodi sustav sufinanciranja rada trenera u nacionalnim športskim saveza kao nastavak potpore stručnim timovima i vrhunskim športskim rezultatima.

Otvoren Muzejsko-memorijalni centar Dražena Petrovića Zagreb 2006. Na 13. godišnjicu tragične smrti jednog od najboljih hrvatskih i svjetskih košarkaša Dražena Petrovića, 7. lipnja 2006. u Zagrebu je - na Trgu koji, kao i košarkaška dvorana, nosi njegovo ime otvoren Muzejsko-memorijalni centar Dražena Petrovića. U centru, čijem je muzejsko-konceptualnom rješenju uvelike pridonio Hrvatski športski muzej s više od 300 izložaka, među kojima su svi važniji trofeji, priznanja i dresovi klubova za koje je košarkaški Mozart nastupao, izloženi su i predmeti iz svakodnevne uporabe.

U suradnji s nacionalnim športskim savezima kao prvi kriterij uzimaju se vrhunski rezultati na olimpijskim igrama u posljednja tri ciklusa, te na svjetskim i europskim natjecanjima. Prvi ugovori potpisani su s vrhunskim športskim stručnjacima iz desetak športova: Joško Vlašić i Ivan Ivančić (atletika), Pero Tadić i Drago Mijić (boks), Željko Dozan (bilijar), Boško Čavka (dizanje utega), Vlado Lisjak (hrvanje), Edo Smoljanović, Željko Vojvodić, Tonči Antunović (jedrenje), Stjepan Perestegi (kajak), Dubravko Kolec (karate), Saša Rožin (klizanje), Boško Božić, Vlado Vanjak i Neven Spahija (košarka), Ivica Jelić i Andrej

173

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

olimpijskog odbora 7. i 8. prosinca 2006. održan je u švicarskoj Lausannei II. forum o programu "Karijera športaša". U radu Foruma je, na poziv MOO-a, sudjelovala i predstavnica Hrvatskog olimpijskog odbora Vesna Peran, voditeljica programa Olimpijske solidarnosti u HOO-u. Ante Kostelić

Lino Červar

Ratko Rudić

Ivan Ivančić

Joško Vlašić

Vlado Lisjak

Boško Čavka

Zlatko Novaković

Irfan Smajlagić

Urnaut (odbojka), Mike Bottom, Dimitar Bobev, Aleksandar Seleznev, Klara Šiljeg, Pero Kuterovac (plivanje), Igor Kecerin (padobranstvo), Lino Červar, Irfan Smajlagić, Vladimir Canjuga (rukomet), Ante Kostelić, Ivica Franjko, Slaven Petrović (skijanje), Zlatko Novaković, Neven Karković (stolni tenis), Hong Seung Ki (taekwondo), Ratko Rudić (vaterpolo), Igor Čulin, Nikola Bralić, Romano Bajlo (veslanje).

su športaši u baseballu, hokeju na travi, hokeju na ledu, košarci, nogometu, rukometu, softballu, vaterpolu, sinkroniziranom plivanju i sinkroniziranom klizanju.

U veljači 2006. HOO proširuje postojeći model skrbi o mladim i perspektivnim športašima, otvarajući mogućnost sufinanciranja športaša iz ekipnih i pojedinačnih športova.

Karijera športaša - trajna briga olimpijskog pokreta Lausanne 2006.

Prvi koji su stekli to pravo bili

U organizaciji Međunarodnog

174

Hrvatski olimpijski odbor 2011. ima šest razvojnih programa, uključujući i potencijalne kandidate za olimpijske igre, a godišnje obuhvaća više od 400 vrhunskih i vrsnih športaša te oko 70 trenera.

Program "Karijera športaša" oblikovan je da bi športašima olakšao tranziciju nakon športske karijere - od pomoći u zapošljavanju još za vrijeme bavljenja športom do pripreme za dugoročnu profesionalnu karijeru. Hrvatski je olimpijski odbor u srpnju 2006. uveo program obrazovanja športaša u području računalnih znanja s europskom licencijom (ECDL), koji je položilo oko 100 hrvatskih športaša, a pokrenuo je i postupak prilagodbe studiranja na pojedinim sveučilištima u Hrvatskoj. Za početak, u studenome 2010. potpisan je prvi sporazum s Visokom školom za športski menadžment Aspira u Splitu, kojim se kategoriziranim športašima omogućava stjecanje visokoškolskog obrazovanja po programu prilagođenom vrhunskim športašima.

Utemeljena Zaklada za športaše Zagreb 2006. Hrvatski olimpijski odbor, Hrvatski klub olimpijaca i dnevni list Sportske novosti potpisali su 21. prosinca 2006. sporazum o Zakladi hrvatskih športaša kako bi financijski i drugim oblicima potpore pomogli vrhunskim hrvatskim športašima koji, unatoč uspješnoj športskoj karijeri, nisu egzistencijalno zbrinuti. Zakladom, čiji je temeljni kapital, 300.000 kuna, dao suosnivač HOO, upravlja upravno vijeće s četverogodišnjim mandatom u sastavu Stojko Vranković, Gordan Kožulj, Danijela Grgić, Tamara

XXIX. olimpijada Od Pekinga do... Londona

ako razdoblje XXIX. olimpijade (8. kolovoza 2008. - 31. prosinca 2011.) još traje, već smo s radošću upisali pet novih odličja s Olimpijskih igara u Pekingu 2008. i to u športovima u kojima hrvatski športaši od osamostaljenja nisu osvajali odličja, kao i sa Zimskih olimpijskih igara u Vancouveru 2010., odakle je Ivica Kostelić donio još dvije srebrne medalje u alpskom skijanju, a Jakov Fak broncu, prvu medalju u biatlonu. Igre u Pekingu i Vancouveru pokazale su, još jednom, koliko je neiscrpan kapital hrvatskih športaša. Ovo je razdoblje obilježio i 13. olimpijski kongres održan u Kopenhagenu od 3. do 5. rujna 2009. na temu Olimpijski pokret u društvu, uz sudjelovanje 1.249 predstavnika svjetskog športa. Glavne su teme bile ; univerzalnost olimpijskih igara, struktura olimpijskog pokreta, olimpizam i mladi te digitalna revolucija kao izraz nove globalne komunikacije. Upravo su zadnja tema i zaključci o njoj bili okosnica projekta Sportske televizije (SPTV), koju je, kao prvi nacionalni olimpijski odbor, osnovao HOO. Sportska televizija, čije je emitiranje počelo u travnju 2011. godine., naišla je na potporu i čestitke svih čelnih ljudi olimpijskog pokreta. Prve olimpijske igre mladih (YOG) održane u Singapuru 2010. otvorile su novo poglavlje u povijesti olimpijskog pokreta. Okrenute mladeži između 14 i 18 godina, pokazale su visoku razinu športskog nadmetanja, a olimpijskoj obitelji dale nove smjernice olimpijskog odrastanja i učenja.

m h a i s k O pijs a m i etic p 176

Uspjesi hrvatskih športaša, seniora i juniora, na SP i EP

Seniorska odličja: 346

Juniorska i kadetska odličja: 283

SP 153 – 57 zlatnih, 37 srebrnih, 59 brončanih EP 193 – 64 zlatna, 63 srebrna, 66 brončanih

SP 122 – 37 zlatnih, 39 srebrnih, 46 brončanih EP 161 – 47 zlatnih, 37 srebrnih, 77 brončanih

177

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

OI Peking 2008. (8. - 24. kolovoza 2008.)

• IgrE XXIX. olimpijade u Pekingu održane od 8. do 24. kolovoza 2008. okupile su 10.942 športaša (4.637 žena i 6.305 muškaraca) iz 204 zemlje. Igre sa 302 športska događaja pratilo je 24.562 predstavnika medija iz 159 zemalja, među kojima 79 iz Hrvatske. Volontiralo je oko 70.000 osoba. • Igre je otvorio predsjednik Narodne Republike Kine Hu Jintao, a olimpijski plamen upalio je gimnastičar Li Ning. Olimpijsku prisegu u ime športaša dala je stolnotenisačica Zhang Yining, a u ime sudaca gimnastičar Huang Liping.

Pekinška izvrsnost hrvatskih športašica Stjegonoše: Na svečanosti otvaranja: Ivano Balić Na svečanosti zatvaranja: Tamara Boroš Odličja:

SREBRO Blanka Vlašić Atletika (skok uvis) Filip Ude Gimnastika (konj s hvataljkama) BRONCA Snježana Pejčić Streljaštvo (zračna puška) Martina Zubčić Taekwondo (do 57 kg) Sandra Šarić Taekwondo (do 67 kg)

178

aša najbolja atletičarka svih vremena Blanka Vlašić osvojila je na Olimpijskim igrama u Pekingu srebrno odličje u skoku uvis, preskočivši 205 cm iz drugog pokušaja. Njezina je srebrna medalja prva hrvatska atletska medalja na olimpijskim igrama i jedan od najvećih uspjeha naše atletike. Zlato je osvojila Belgijanka Tia Hellebaut, koja je 205 cm preskočila iz prvog pokušaja, a brončano je odličje pripalo Ruskinji Ani Čičerovoj sa 203 cm.

Filip Ude, koji je u Peking doputovao kao europski doprvak na konju s hvataljkama, za svoju je izvedbu dobio ocjenu 15.725 i srebrno odličje, a zlatno je osvojio trostruki svjetski prvak na konju s hvataljkama Kinez Xiao Qin sa 15.875. Srebrno odličje Filipa Udea najveći je uspjeh hrvatske gimnastike, baš kao što je brončano Snježane Pejčić u gađanju zračnom puškom - 500,9 krugova - najveći uspjeh hrvatskog streljaštva. Prva športašica koja je iz ruku predsjednika Međunarodnog olimpijskog odbora Jacquesa Roggea u Pekingu primila medalju bila je upravo brončana Snježana Pejčić. Taekwondo nam je donio čak dvije brončane medalje koje su zaslužile Martina Zubčić i Sandra Šarić. Najmlađa osvajačica olimpijskog odličja za Hrvatsku, 19-godišnja Martina Zubčić je u kategoriji do 57 kg u borbi za treće mjesto svladala Sung Yu-Chi s Tajvana "zlatnim bodom" u dodatnoj, četvrtoj rundi, jer je nakon tri dvominutne runde bilo 4-4. Sandra Šarić je u kategoriji do 67 kg do medalje došla u repesažu, jer je u četvrtfinalu bolja od nje bila dvostruka svjetska prvakinja Kyung-Sun Hwang iz Južne Koreje, sa 3-1. Budući da je Hwang ušla u finale (a na kraju i osvojila zlatnu medalju), Sandri se otvorila prilika u repesažu u kojem je pobijedila Sheikhu Maithu Almaktoum iz Ujedinjenih Arapskih Emirata sa 4-0, a nakon toga je za treće mjesto svladala Portorikanku Asuncion Ocasio Rodriguez sa 5-1.

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

Hrvatska olimpijska delegacija Peking 2008. Hrvatska je olimpijska delegacija brojila 101 športaša (od toga 19 žena) koji su se natjecali u 15 športova: atletika, boks, biciklizam, jedrenje, kajak/kanu, košarka, gimnastika, plivanje, rukomet, streljaštvo, stolni tenis, taekwondo, tenis, vaterpolo i veslanje. Šef Misije: Damir Šegota Zamjenik šefa Misije: Miroslav Zečić Članovi Misije: Višnja Peran, Zoran Štefec, Andreja Vadla, Maja Čizmić Regula, Maja Juričan, Sandra Burić, Gordana Gaćeša (press attache) Olimpijski attache: Igor Merlin Sandra Paović i Andrea Bakula

Stjepan Janić

ŠPORTAŠI: Atletika: Vera Begić, Ivana Brkljačić, Vanja Perišić, Blanka Vlašić, Nikolina Horvat, Jurica Grabušić, Andras Haklits, Nedžad Mulabegović, Martin Marić, Sanja Gavrilović Biciklizam: Matija Kvasina, Vladimir Miholjević, Radoslav Rogina Boks: Marijo Šivolija-Jelica, Marko Tomasović Gimnastika: Tina Erceg, Filip Ude Jedrenje: Mateja Petronijević, Petar Cupać, Šime Fantela, Ivan KljakovićGašpić, Pavle Kostov, Igor Marenić, Luka Mratović, Marin Lovrović, Siniša Mikuličić, Luka Radelić Kajak/kanu: Stjepan Janić, Emir Mujčinović Košarka: Roko-Leni Ukić, Davor Kus, Marko Popović, Marin Rozić, Nikola Prkačin, Marko Tomas, Zoran Planinić, Sandro Nicević, Marko Banić, Krešimir Lončar, Stanko Barač, Damjan Rudež Plivanje: Sanja Jovanović, Monika Babok, Smiljana Marinović, Anja Trišić, Duje Draganja, Marko Strahija, Mario Todorović, Gordan Kožulj, Aleksej Puninski, Bruno Barbić, Ante Cvitković, Saša Imprić, Vanja Rogulj, Nikša Roki, Dominik Straga Rukomet: Mirko Alilović, Ivano Balić, Davor Dominiković, Domagoj Duvanjak, Mirza Džomba, Zlatko Horvat, Blaženko Lacković, Venio Losert, Petar Metličić, Renato Sulić, Goran Šprem, Tonči Valčić, Igor Vori, Ljubo Vukić, Drago Vuković

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

Jurica Grabušić Sanja Jovanović

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

Stolni tenis: Tamara Boroš, Sandra Paović, Andrea Bakula, Zoran Primorac, Rui Wu Tan, Andrej Gaćina Streljaštvo: Suzana Cimbal-Špirelja, Snježana Pejčić, Josip Glasnović, Petar Gorša Taekwondo: Sandra Šarić, Martina Zubčić Tenis: Marin Čilić Vaterpolo: Samir Barać, Miho Bošković, Damir Burić, Andro Bušlje, Teo Đogaš, Igor Hinić, Maro Joković, Aljoša Kunac, Pavo Marković, Josip Pavić, Mile Smodlaka, Frano Vićan, Zdeslav Vrdoljak Veslanje: Ante Kušurin, Mario Vekić, Nikša Skelin, Siniša Skelin VOĐE EKIPA: Siniša Ergotić (atletika), Ivo Rilović (biciklizam), Drago Mijić (boks), Ivo Jaić (jedrenje), Boris Jakimenko (košarka), Tomislav Karlo (plivanje), Stjepan Perestegi (kajak/kanu), Ivica Udovičić (rukomet), Ivan Cvitak (streljaštvo), Dražen Mađarević (taekwondo), Marina Mihelić (tenis), Perica Bukić, Jurica Prižmić (vaterpolo) Mario Šivolija-Jelica

TRENERI: Joško Vlašić, Bojan Marinović, Šime Sučić, Roland Robert Varga (atletika), Eugen Pleško (biciklizam), Ivan Živković (boks), Magda Ilić, Igor Križimski (gimnastika), Jasmin Repeša, Dražen Anzulović, Luka Milanović, Tomislav Mijatović (košarka), Dimitar Bobev, Mike Bottom, Aleksandar Seleznev, Miloš Milošević, Pero Kuterovac (plivanje), Tonči Antunović, Ivan Bulaja, Edo Fantela, Edo Smoljenović, Marko Mišura, Karlo Krpeljević, Goran Bonačić, Miomil Zuban (jedrenje), Lino Červar, Slavko Goluža (rukomet), Borislav Baniček, Neven Cegnar, Zvonimir Korenić (stolni tenis), Anton Glasnović (streljaštvo), Seung Ki Hong (taekwondo), Goran Prpić (tenis), Ratko Rudić, Milorad Damjanić, Zoran Kačić, Dean Kontić (vaterpolo), Igor Čulin, Dragutin Milinković (veslanje) ZDRAVSTVENI TIM: Miroslav Smerdelj, Dinko Pivalica, Mladen Miškulin, Nebojša Nikolić, Tomislav Kukin, Dean Mistura, Marko Bartolić (fizioterapeut), Marko Mušak, Božo Šinković, Damir Luketić, Božidar Vušković, Tonči Cvitković OSTALI: Vladimir Barbić, Mladen Makjanić, Neven Baran, Zrinka Grancarić (press)

Emir Mujčinović

Petar Meličić

Marin Čilić

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

OLIMPIJSKI ODLIČNICI IZ PEKINGA OLIMPIJSKO SREBRO

Blanka Vlašić Blanka Vlašić, olimpijka sa srebrnim odličjem, dvostruka svjetska prvakinja u skoku uvis, već se izborila za mjesto u povijesti hrvatskog, ali i svjetskog športa kao jedna od najboljih atletičarki što je, izborom za najbolju športašicu svijeta u prosincu 2010. godine, potvrdilo i Međunarodno udruženje športskih novinara (AIPS).

lanka dosad ima tri olimpijska nastupa. Prvi je put, kao 17-godišnjakinja, nastupila na Igrama u Sydneyu 2000. i osvojila 17. mjesto, drugi put u Ateni 2004. gdje je bila jedanaesta, da bi na Igrama u Pekingu 2008. godine, skokom od 205 cm, osvojila srebrno odličje i prvu olimpijsku atletsku medalju u povijesti hrvatskog športa. Danas je evidentna olimpijska kandidatkinja i za Igre u Londonu 2012. Tijekom karijere Blanka Vlašić je više puta popravljala osobne i hrvatske rekorde, a njezin skok od 208 cm preskočenih 2009. godine na zagrebačkom atletskom mitingu drugi je rezultat svih vremena, samo centimetar manje od svjetskog rekorda. Dvostruka je svjetska prvakinja – Osaka 2007. i Berlin 2009. te dvostruka pobjednica svjetskih dvoranskih prvenstava – Valencia 2008. i Doha 2010. Osim olimpijskog srebra s Igara u Pekingu, srebrno odličje donosi i sa Svjetskog dvoranskog prvenstva u Moskvi 2006., a brončano sa Svjetskog dvoranskog prvenstva u Budimpešti 2004. Na europskim je prvenstvima dva puta bila zlatna, 2003. u Bidgoszczu na EP-u do 23 godine, te u Barceloni 2010. Zlatnu je medalju osvojila i na Mediteranskim igrama u Tunisu 2001.

U natjecanjima Zlatne lige broji jednaest pobjeda. U Stockholmu je 2007. preskočila 207 cm, što je bio drugi najbolji rezultat svih vremena, a IAAF ga je proglasio najvećim dostignućem u 2007. U Zagrebu, na Grand Prix mitingu 2009., Blankinih 208 cm opet je bio drugi rezultat svih vremena. Pobjednica je Dijamantne lige 2010. Najboljom atletičarkom Europe proglašena je 2007. i 2010. godine. Blanka Vlašić rodila se 8. studenoga 1983. godine u Splitu u športskoj obitelji i već je kao sedmogodišnjakinja počela trenirati skok uvis pod stručnim vodstvom oca Joška Vlašića, športaša, desetobojca i vrhunskog trenera. Od početka karijere uvrštena je u programe posebne skrbi za mlade nadarene športaše HOO-a. Godine 2000. HOO je proglašava najvećom nadom hrvatskoga športa, a 2004., 2007., 2008., 2009. i 2010. najuspješnijom športašicom Hrvatske. Za izniman doprinos hrvatskom športu Blanka Vlašić je 2006. godine nagrađena godišnjom Državnom nagradom za šport "Franjo Bučar". Odlikovana je Redom Danice hrvatske s likom Franje Bučara.

184

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

186

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

OLIMPIJSKI ODLIČNICI IZ IZ PEKINGA OLIMPIJSKI ODLIČNICI PEKINGA OLIMPIJSKO SREBRO

Filip Ude Filip Ude prvi je hrvatski gimnastičar s olimpijskom medaljom i njegovo je srebrno odličje na konju s hvataljkama s OI u Pekingu 2008. izniman domet vrijedan posebnog mjesta u našoj športskoj povijesti.

a dosad jedinom nastupu na olimpijskim igrama, u Pekingu 2008., u kvalifikacijama na konju s hvataljkama zauzeo je treće mjesto s ocjenom 15.475 i izborio plasman u finale 17. kolovoza. Filip je u finalu nastupao posljednji, osmi, a zahvaljujući hrabroj izvedbi vrlo zahtjevnog elementa - ruskih kola s vijkom od 1080 stupnjeva između hvataljki, od sudaca je dobio ocjenu 15.725. Riječ je o vrlo teškom, preciznom elementu koji nitko drugi nije izveo u finalu. Istu je ocjenu, 15.725, dobio i Britanac Louis Smith, ali je Ude zbog bolje ocjene iz kvalifikacija završio kao drugi, s osvojenom srebrnom medaljom. Osim olimpijskog srebra, Ude je medalju istog sjaja osvojio u vježbi na konju s hvataljkama na Europskom prvenstvu u Lausannei 2008., a srebro je dobio i za vježbu na tlu na Mediteranskim igrama 2009. godine u Pescari. Filip Ude rodio se 3. lipnja 1986. godine u Čakovcu, a gimnastiku je počeo vježbati sa šest godina. Kao 13-godišnjaka počeo ga je trenirati današnji trener Igor Križimski, a velike mogućnosti najavio je osvajanjem srebrnog odličja za vježbu na tlu u juniorskoj konkurenciji na Europskom prvenstvu 2004. godine. Danas je potencijalni kandidat za Olimpijske igre u Londonu 2012. Filip je član Gimnastičkog kluba "Marijan Zadravec Macan" iz Čakovca. Godine 2008. Hrvatski olimpijski odbor proglašava ga najuspješnijim športašem Hrvatske, a iste godine dobiva i najviše društveno priznanje na području športa, godišnju Državnu nagradu za šport "Franjo Bučar".

187

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

OLIMPIJSKI ODLIČNICI IZ PEKINGA OLIMPIJSKA BRONCA

Sandra Šarić Sandra Šarić, olimpijka s brončanim olimpijskim odličjem u taekwondou, ima dva olimpijska nastupa. Prvi s Igara u Ateni 2004. godine kada je izgubila u prvom kolu i drugi s Igara u Pekingu 2008., na kojima je u kategoriji do 67 kg osvojila brončanu medalju. Danas je potencijalna kandidatkinja za Olimpijske igre u Londonu 2012.

a Igrama u Pekingu, nakon što je u 1. kolu sa 4-1 pobijedila Mary Rivero s Filipina, a u četvrtfinalu izgubila 1-3 od dvostruke svjetske prvakinje KyoungSun Hwang iz Južne Koreje, koja se plasirala u finale, Sandra je dobila prigodu da kroz repesaž dođe do medalje i nije je ispustila. Najprije je s 4-0 pobijedila Sheikhu Maithu Almaktoum iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, a nakon toga, u dvoboju koji je izravno odlučivao o brončanoj medalji, i Portorikanku Asuncion Ocasio Rodriguez sa 5-1. Na juniorskim i seniorskim europskim i svjetskim prvenstvima Sandra Šarić je u bogatoj karijeri osvojila sedam odličja - srebrno u juniorskoj kategoriji na Svjetskom prvenstvu u Irskoj godine 2000., na senior-

skom Svjetskom prvenstvu u Garmisch Partenkirchenu 2003., te tri brončane medalje, u Madridu 2005., Pekingu 2007. i Kopenhagenu 2009. godine. Na europskim je prvenstvima osvojila dva zlatna odličja, kao juniorka u Pamploni 2001. i kao seniorka 2008. u Rimu. Sandra Šarić rodila se 8. svibnja 1984. godine u Senju, a teakwondoom se u rodnom gradu počela baviti kao devetogodišnja djevojčica. Posljednjih desetak godina trenira i nastupa za TK Metalac iz Zagreba. Danas je potencijalna kandidatkinja za Olimpijske igre u Londonu 2012. Za izniman doprinos hrvatskom športu Sandra Šarić je 2008. godine dobila godišnju Državnu nagradu za šport "Franjo Bučar".

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

OLIMPIJSKA BRONCA

Martina Zubčić Martina Zubčić, olimpijka, nositeljica olimpijskog brončanog odličja u taekwondou, prvi je olimpijski nastup zabilježila na Igrama u Pekingu 2008. Njeno je odličje prvo hrvatsko odličje u taekwondou. Danas je potencijalna kandidatkinja za Olimpijske igre u Londonu 2012.

a putu do medalje, u kategoriji do 57 kg Martina je u dodatnoj, četvrtoj rundi borbe za treće mjesto "zlatnim bodom", sa 5-4, svladala Tajvanku LiWen Su. Prije toga je pobijedila Izraelku Gatterer sa 4-3, a Brazilku Nunes sa 3-2 "zlatnim bodom" u produžetku. U polufinalu je bolja bila Turkinja Tanrikulu sa 5-3. Osim brončane olimpijske medalje, Martina nosi naslov europske prvakinje iz Rige 2005. i europske doprvakinje iz Rima 2008. godine. Na Svjetskom juniorskom prvenstvu u Suncheonu (Koreja) 2004. osvojila je brončano odličje, a dvije godine kasnije ista je odličja osvojila na

Europskom prvenstvu u Bonnu i Svjetskome kupu u Bangkoku. Danas je potencijalna kandidatkinja za Olimpijske igre u Londonu 2012. Martina Zubčić rodila se 3. lipnja 1989. godine u Zagrebu, gdje je u TK Dubrava počela trenirati taekwondo kao sedmogodišnjakinja. Hrvatski olimpijski odbor proglasio ju je 2008. najvećom nadom hrvatskog športa, a iste je godine dobila Nagradu "Dražen Petrović" namijenjenu mladim i perspektivnim športašima. Za izniman doprinos hrvatskom športu 2008. godine nagrađena je godišnjom Državnom nagradom za šport "Franjo Bučar".

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

OLIMPIJSKI ODLIČNICI IZ PEKINGA OLIMPIJSKA BRONCA

Snježana Pejčić Snježana Pejčić, olimpijka, nositeljica olimpijskog brončanog odličja u streljaštvu, prva je hrvatska športašica koja je osvojila odličje na ljetnim olimpijskim igrama od osamostaljenja. Dotada su to redom bili športaši. Danas je evidentna kandidatkinja za Olimpijske igre u Londonu 2012.

gre u Pekingu Snježani su u mnogočemu bile prve. Naime, prva se od hrvatskih športaša kvalificirala za Igre, već 2005. na Svjetskom kupu u Milanu. Potom je njena disciplina, zračna puška na 10 m, bila prvo športsko natjecanje na programu Igara pa joj je i prvoj uručena medalja kao osvajačici brončanog olimpijskog odličja. Uz olimpijsko odličje, Snježana Pejčić u svojim vitrinama ima i zlatnu i srebrnu medalju s Europskog prvenstva 2009. godine u Pragu, gdje je u pojedinačnoj konkurenciji zračne puške na 10 m osvojila zlatnu, a u ekipnoj konkurenciji srebrnu medalju, što joj je uspjelo i u ekipnoj konkurenciji na Europskom prvenstvu 2011. godine u Bresciji. Snježana Pejčić rodila se 13. srpnja 1982. godine u

Rijeci, gdje se 1995. počela baviti streljaštvom u klubu Papirničar, iz kojeg 2001. prelazi u Lokomotivu. Veliku je nadarenost najavila na Europskom juniorskom prvenstvu 2002. godine u Solunu osvajanjem brončane medalje. Za reprezentaciju je prvi put nastupila s nepunih 15 godina, 1997., i dosad je ubilježila više od 200 nastupa. Osvojila je 25 naslova prvakinje Hrvatske u raznim disciplinama i kategorijama. Danas je evidentna kandidatkinja za Olimpijske igre u Londonu 2012. godine. Za izniman doprinos hrvatskom športu Snježana Pejčić je 2008. godine dobila godišnju Državnu nagradu za šport "Franjo Bučar".

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

OLIMPIJSKI ODLIČNICI IZ PEKINGA HRVATSKI STJEGONOŠA

Ivano Balić Ivano Balić, olimpijac i nositelj zlatnog rukometnog odličja iz Atene 2004., prema internetskoj anketi Međunarodnog rukometnog saveza (IHF) 2010. godine najbolji je svjetski rukometaš svih vremena.

astupio je i na Olimpijskim igrama u Pekingu 2008. na kojima se, istina, nije penjao na pobjedničko postolje, ali mu je pripala čast da na svečanosti otvaranja Igara ponese hrvatski stijeg. Ivano Balić športsku je karijeru počeo kao košarkaš, u čemu mnogi pronalaze temelje njegovih neobičnih i maštovitih rješenja u igri, posebno u napadu, zbog čega ga i zovu rukometnim Jordanom, Mozartom i Ronaldinhom. Dva je puta proglašen najboljim igračem svijeta, 2003. i 2006. Na Europskom prvenstvu u Švicarskoj 2006. izabran je među sedmoricu najboljih i proglašen najboljim igračem tog prvenstva. Za rukometnu reprezentaciju Hrvatske igra od 2002. godine i u nacionalnom je dresu osvojio zlatnu medalju na Svjetskom prvenstvu u Portugalu 2003. godine, te srebrne na SP-u 2005. u Tunisu i 2009. u Hrvatskoj. Srebrna je odličja osvajao i na europskim prvenstvima 2008. u Norveškoj te 2010. u Austriji. Ivano Balić rodio se 1. travnja 1979. godine u Splitu gdje je počeo igrati košarku u tadašnjoj Jugoplastici. U rukometnoj karijeri je igrao za četiri kluba - matični Split (1997. - 2001.), Metković (2001. - 2004.), Portland San Antonio (2004. - 2008.) te Croatia osiguranje Zagreb. S Metkovićem je 2002. osvojio hrvatski kup, a sa Zagrebom kup i prvenstvo 2009., 2010. i 2011. godine. Ivano Balić je dvostruki dobitnik godišnje Državne nagrade za šport "Franjo Bučar", koju je 2004. godine dobio i kao pojedinac i kao član zlatne hrvatske olimpijske rukometne reprezentacije. Odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Franje Bučara.

192

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

193

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

ZOI Vancouver 2 (12. - 28. veljače 2010.)

• XXI. zimskE olimpijskE igrE u Vancouveru održane od 12. d0 28. veljače 2010. OKUPILE SU 2566 športaša iz 82 zemlje, a natjecanje je provedeno u 86 športskih disciplina u 15 športova. Igre je pratilo 10.000 predstavnika medija. Volontiralo je oko 25.000 osoba. • Igre je otvorila kanadska guvernerka Michaëlle Jean, a olimpijski plamen upalio Wayne Gretzky (hokej na ledu). Olimpijsku prisegu u ime športaša dao je Hayley Wickenheiser (hokej na ledu), a u ime sudaca Michel Verrault (brzo klizanje).

Prvo odličje u biatlonu i još dva skijaška srebra Stjegonoše: Na svečanosti otvaranja: Jakov Fak Na svečanosti zatvaranja: Ivan Šola Odličja:

SREBRO Ivica Kostelić Alpsko skijanje (superkombinacija) (slalom) BRONCA Jakov Fak Biatlon (10 km)

a Zimskim olimpijskim igrama u Vancouveru, koje su započele u sjeni tragične pogibije 21-godišnjeg gruzijskog sanjkaša Nodara Kumaritašvilija, sudjelovala je i hrvatska olimpijska delegacija sa 19 natjecatelja, od toga 7 športašica. Nastupili su u alpskom skijanju, skijaškom trčanju, biatlonu i bobu četverosjedu. Igre u Vancouveru 2010. potvrdile su neiscrpan kapital hrvatskog zimskog športa. Prvo je 14. veljače 22-godišnji Jakov Fak osvojio brončano odličje u biatlonu u utrci na 10 km. Dionicu je svladao za 24:21.8 minuta i pogodio svih 10 zadanih meta. Bila je to osma medalja za hrvatske športaše na ZOI, prva koja nije osvojena u alpskom skijanju. U nedjelju, 21. veljače Ivica Kostelić - srebrni u kombinaciji iz Torina 2006. - osvojio je srebrnu medalju u superkombinaciji, zaostavši 33 stotinke za pobjednikom Amerikancem Bodeom Millerom. Istoga je dana Jakov Fak nastupio u masovnom startu i zauzeo odlično 9. mjesto. Predzadnjeg dana Igara, 27. veljače, Ivica Kostelić osvojio je još jedno srebrno odličje, ovaj put u slalomu – sjajni Talijan Giuliano Razzoli bio je 16 stotinki brži. Ivici je to bilo drugo odličje u Vancouveru i treće olimpijsko u karijeri. U četverosjedu hrvatske bob reprezentacije, koja je završila na 20. mjestu, bili su Ivan Šola, kojem su to bile treće zimske olimpijske igre, Slaven Krajačić, atletičar s iskustvom s OI u Sydneyu, te Igor Marić i Mate Mezulić, kojima je to bilo prvo iskustvo na ZOI. U pričuvi je bio Andras Haklits, bacač kladiva s trostrukim iskustvom s ljetnih OI. Sve četiri vožnje vrlo rizičnom stazom hrvatska je posada prošla bez prevrtanja.

Hrvatska olimpijska delegacija ZOI Vancouver 2010. Šef Misije: Damir Šegota Članovi Misije: Miroslav Zečić, Zoran Štefec, Nataša Desnica (glavna liječnica), Gordana Gaćeša (press attache)

194

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

010.

Ana JeluĹĄiÄ&#x2021;

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

ŠPORTAŠI: Alpsko skijanje: Ivica Kostelić, Ana Jelušić, Nika Fleiss, Natko Zrnčić-Dim, Sofija Novoselić, Dalibor Šamšal, Ivan Ratkić, Tea Palić, Danko Marinelli, Matea Ferk Skijaško trčanje: Nina Broznić, Andrej Burić Biatlon: Jakov Fak, Andrijana Stipaničić Mrvelj Bob četverosjed: Ivan Šola, Slaven Krajačić, Igor Marić, Mate Mezulić, Andras Haklits (zamjenski član) VOĐE EKIPA: Vedran Pavlek (alpsko skijanje), Žarko Galjanić (biatlon), Damir Novoselac (bob), Zlatko Malec (skijaško trčanje) TRENERI: Ante Kostelić, Radoslav Đukić, Seny Sever, Slaviša Weiner (alpsko skijanje), Dejan Brajdić (biatlon), Bernard Michaele Streckfuss (bob), Zoran Skender (skijaško trčanje) ZDRAVSTVENI TIM: Igor Borić, Lucian Vukelić, Danko Butalo, Mario Novak-Stanko, Zoran Pršo OSTALI: Robert Kontak (biatlon), Vladimir Dugandžić (bob), Janica Kostelić, Damir Raos, Slaven Ružić, Danijel Andesilić (alpsko skijanje), Nenad Eror (press, alpsko skijanje), Walter Hubman, Tješimir Peranić, Matej Čuješ, Igor Jakopović, Dubravko Lalić, Renato Gašpar, Sandi Murovec, Zoran Sobol, Rajko Šamšal, Davor Lažeta Nina Broznić

Natko Zrnčić-Dim

196

Nika Fleiss

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

197

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

OLIMPIJSKI ODLIČNICI IZ TORINA OSVAJAČ DVIJU SREBRNIH MEDALJA

Ivica Kostelić

(str. 168)

OSVAJAČ BRONČANE MEDALJE I HRVATSKI STJEGONOŠA

Jakov Fak Jakov Fak vrhunski je športaš i osvajač prvog hrvatskog brončanog olimpijskog odličja u biatlonu. Time je postao prvi hrvatski športaš s olimpijskom medaljom u nordijskim disciplinama.

akov Fak rodio se 1. kolovoza 1987. godine u Rijeci. Športsku je karijeru započeo u skijaškom trčanju, no potom se opredijelio za biatlon. Darovitost za taj šport vrlo je brzo potvrdio u juniorskom uzrastu, osvajajući 10. mjesto na Svjetskom juniorskom prvenstvu u njemačkom Ruhpoldingu 2008. godine, a iznimne je mogućnosti najavio u veljači 2009. godine osvajanjem brončane medalje na Svjetskom prvenstvu u korejskom Pyoengchangu. Naime, u jakoj konkurenciji 120 športaša stazu dugu 20 km prošao je samo 17 stotinki sporije od biatlonske svjetske legende, zlatnog Norvežanina Olea Einara Bjorndalena, te pet stotinki sporije od srebrnog Nijemca Christopha Stephana. Nakon Vancouvera, u travnju 2010. Jakov Fak je bio treći u pozivnoj utrci na 10 km u Petropavlovsku na Kamčatki, u kojoj su sudjelovali najbolji biatlonci, među kojima i ukupni pobjednik Svjetskog kupa i olimpijski pobjednik u ovoj disciplini Norvežanin Emil Hegle Svendsen. Želeći nastaviti suradnju sa slovenskim trenerom s kojim je do tada radio, Jakov Fak je zatražio i u studenome 2010. dobio ispisnicu Hrvatskog biatlonskog saveza te se priključio slovenskom biatlonskom timu. Bivši hrvatski biatlonac dobio je dozvolu Međunarodnog biatlonskog saveza (IBU) za nastup pod slovenskom zastavom već na uvodnoj utrci Svjetskog kupa u švedskom Oestersundu 2. prosinca.

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

OIM Singapur 2010. (14. lipnja - 26. kolovoza 2010.)

rve olimpijske igre mladih održane u Singapuru od 14. do 26. kolovoza 2010. godine otvorile su novo poglavlje u povijesti olimpijskog pokreta. Pokazale su visok domet športskog nadmetanja, ali i novu razinu olimpijskog obrazovanja mladih športaša u pogledu izvrsnosti, prijateljstva, fair playa, solidarnosti i međusobnog uvažavanja.

Stjegonoše: Na svečanosti otvaranja: Ivan Horvat

Odličja:

ZLATO Ivan Capan Plivanje (50 m prsno) SREbRO Košarkaška reprezentacija (3 na 3): Matej Buovac, Stipe Krstanović, Marko Ramljak, Tomislav Grubišić bRONCA barbara Matić Judo (do 63 kg) Mješovita ekipa (Kairo)

Prve olimpijske igre mladih okupile su 3.522 športaša između 14 i 18 godina iz 205 nacionalnih olimpijskih odbora, a među njima i 25 hrvatskih natjecatelja, od kojih su devet športašica. Program koji se tek minimalno razlikovao od ljetnih olimpijskih igara bio je itekako atraktivan za poštovatelje športa i olimpizma. U dogovoru s međunarodnim športskim savezima, primjerice, u košarci je održano natjecanje 3 na 3 (poznato i kao ulična košarka), a u judu su osnovane međunarodne ekipe. Veleposlanici I. olimpijskih igara mladih – čiji smisao nije samo natjecanje, bili su svjetski športski i olimpijski uzori Jelena Isinbajeva, Michael Phelps i Usain Bolt. Oni su se, uz druga ugledna imena olimpijskog športa, kao što su Sergej Bubka, Aleksandar Popov i Wilson Kipketer, družili s mladim športašima i razmjenjivali iskustva na društvenim mrežama. Na svečanosti zatvaranja tog događaja povijesnog za olimpijski pokret predsjednik MOO-a Jacques Rogge poručio je prvim mladim olimpijcima: "Nakon mnogo godina, kada se osvrnete na svoju športsku karijeru, moći ćete reći – bio sam u Singapuru, gdje je sve počelo. Donesite i širite duh Singapura u svojim zemljama, budite uzori sadašnjim i budućim generacijama".

Prvi hrvatski uspjesi na Prvim OIM Prvu hrvatsku medalju na I. olimpijskim igrama mladih, i to zlatnu, osvojio je plivač Ivan Capan na 50 m prsno rezultatom 28.55 s, što je i novi hrvatski juniorski rekord. Matej Buovac, Stipe Krstanović, Marko Ramljak i Tomislav Grubišić donijeli su Hrvatskoj srebrnu medalju u košarci 3 na 3, a judašica Barbara Matić osvojila je dvije bronce - jednu u pojedinačnoj konkurenciji, a drugu za ekipu Kairo u natjecanju 12 mješovitih ekipa po osam natjecatelja (četiri judašice i četiri judaša). Ekipe su nazvane po gradovima domaćinima SP-a u judu.

Hrvatska olimpijska delegacija mladih športaša Singapur 2010. Šef Misije: Damir Šegota Članovi Misije: Petra Nosso, Miroslav Zečić, Nada Senčar, Igor Borić, Stevo Kuric, Franjo Pavlović, Gordana Gaćeša (press attache)

200

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

Ivan Capan (u sredini)

Barbara Matić

ŠPORTAŠI: Atletika: Ines Ikić, Romana Tea Kirinić, Ivan Horvat Gimnastika: Filip Boroša Judo: Barbara Matić Kajak/kanu: Matija Buriša Košarka (3 na 3): Matej Buovac, Tomislav Grubišić, Stipe Krstanović, Marko Ramljak Plivanje: Ivan Biondić, Ivan Capan, Ivan Levaj, Mabel Sulić Stolni tenis: Mateja Jeger, Luka Fučec Streljaštvo: Valentina Pereglin, Tanja Perec, Tiziano Šuran Taekwondo: Rea Budić Tenis: Mate Pavić Triatlon: Sara Vilić Veslanje: Mate Ledenko, Mile Čakarun, Asja Žero TRENERI: Josip Gašparac, Predrag Saratlija (atletika), Lucijan Krce (gimnastika), Vladimir Preradović (judo), Goran Čokor (kajak/kanu), Branimir Pavić (košarka), Vlado Petković (plivanje), Branko Pereglin, Borislav Baniček (stolni tenis), Josip Plečko (streljaštvo), Lidija Katalinić Špoljarić (taekwondo), Nada Pavić (tenis), Matea Milovan (triatlon), Elvis Orbanić, Danijel Bajlo (veslanje)

201

Srebrni košarkaši (dolje)

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

MI Pescara 2009. (26. lipnja - 5. srpnja 2009.)

a XVI. mediteranskim igrama održanima od 26. lipnja do 5. srpnja u Pescari (Italija) sudjelovalo je 4000 športaša iz 23 zemlje mediteranskog bazena, a natjecali su se u 27 športova: atletika, biciklizam, boćanje, boks, dizanje utega, gimnastika (športska i ritmička), golf, hrvanje, jedrenje, judo, kajak, karate, koturaljkanje, košarka, konjički šport, mačevanje, nogomet, odbojka (na pijesku i u dvorani), plivanje, rukomet, skijanje na vodi, stolni tenis, streljaštvo, šport invalida (atletika i plivanje), tenis, vaterpolo i veslanje. Hrvatski su natjecatelji, pod vodstvom šefa Misije Damira Šegote, njih 164 (75 športašica i 89 športaša) nastupili u 24 športa, a osvojili su 28 odličja (5 zlatnih, 12 srebrnih i 11 brončanih) u 14 športova.

ZLATNA ODLIČJA osvojili su: Nenad Žugaj (hrvanje), Snježana Pejčić (streljaštvo), Mario Todorović (plivanje), Petra Volf (karate), muška košarkaška reprezentacija: Lukša Andrić, Petar Babić, Marko Car, Jure Lalić, Drago Pašalić, Damir Rančić, Damjan Rudeć, Krunoslav Simon, Rok Stipčević, Ante Tomić, Jakov Vladović, Luka Ćorić SREBRNA ODLIČJA osvojili su: Vera Begić (atletika, disk), Marko Tomasović, Filip Palić (boks), Filip Ude (gimnastika, tlo), Stjepan Janić (kajak), Jelena Kovačević (karate), Roko Tošić, Andrej Gaćina (stolni tenis, ekipno), Mario Vekić (veslanje), Šime Fantela i Igor Marinić (jedrenje, klasa 470), Tonči Stipanović (jedrenje, klasa laser), Tina Mihelić (jedrenje, klasa radial) BRONČANA ODLIČJA osvojili su: Jurica Grabušić (atletika, 110 m prepone), Nikolina Horvat (atletika, 400 m prepone), Nedžad Mulabegović (atletika, kugla), Ana Šundov, Gordana Dagelić (boćanje, parovi), Stjepan Janić (kajak), Danil Dondjoni (karate), Neven Žugaj (hrvanje), Sanja Jovanović (plivanje), Mirna Rajle Brođanac (veslanje), ženska košarkaška reprezentacija: Iva Ciglar, Marta Dakić, Luca Ivanković, Jelena Ivezić, Anđa Jelavić, Neda Lokas, Josipa Bura, Mirna Mazić, Antonija Mišura, Sena Pavetić, Tina Periša, Iva Slišković, ženska odbojkaška reprezentacija: Jelena Balić, Mirela Delić, Ilijana Dugandžić, Cecilia Dujić, Biljana Gligorović, Ana Grbac, Mia Jerkov, Marina Miletić, Ivana Miloš, Maja Poljak, Sanja Popović i Senna Ušić Jogunica

Antonija Mišura

Tina Mihelić

202

Brončane odbojkašice

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

Kratki olimpijski podsjetnik

203

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

Hvala velikom prijatelju!

Tko je tko od 2008. do 2012. Vijeće HOO-a

Predsjednik HOO-a Zlatko Mateša

89. godini, 21. travnja 2009. u rodnoj Barceloni preminuo je Juan Antonio Samaranch, karizmatični predsjednik Međunarodnog olimpijskog odbora od 1980. do 2001., kada ga je naslijedio Jacques Rogge.

Dopredsjednici HOO-a Nada Senčar Slavko Goluža Danko Radić Luciano Sušanj Članovi Duško Mrduljaš, Ivan Škoro, Morana Paliković Gruden, Zvjezdana Tuma-Pavlov, Miho Glavić, Goran Sukno, Marijan Maras, Marijan Klanac, Boris Mesarić, Ivo-Goran Munivrana, Dragutin Kamenski, Antun Vrdoljak, član MOO-a

Nadzorni odbor HOO-a

Reformator svjetskog športa, osvjedočeni prijatelj hrvatskog športa koji je u presudnim tre-

Nada Senčar, prva dopredsjednica HOO-a Nada Senčar prva je žena na dopredsjedničkoj dužnosti u povijesti HOO-a, imenovana 2008. godine. Članica je Vijeća HOO-a, od 2002. do 2004.; od 2004. do 2008., te u mandatu od 2008. do 2012.

Predsjednik Ivan Jelenčić Članovi Marijan Jurić Željko Klarić Duško Krstulović Željko Širić

Predsjednica je Odbora zimskih olimpijskih športova Skupštine HOO-a, a zadužena je i za suradnju s hrvatskim gospodarskim subjektima u pripremama hrvat-

Nada Senčar

204

skih športaša za sudjelovanje na OI. Članica je Hrvatskog fair play odbora i Komisije za informiranje i izdavaštvo HOO-a. Nada Senčar rodila se u Zagrebu 5. studenoga 1950. Magistrirala je ekonomske znanosti, te radi kao savjetnica za financijska pitanja u Hrvatskoj gospodarskoj komori (HGK). Od 1998. godine je predsjednica Hrvatskog saveza sinkroniziranog plivanja (HSSP).

trofej mOO-a "žene i šport" olimpijki Daniri Nakić Bilić Lausanne 2009. Danira Nakić Bilić, olimpijka, nositeljica srebrnog košarkaškog odličja s OI u Seoulu 1988., danas voditeljica projekata promocije olimpizma i olimpijskog obrazovanja Hrvatske olimpijske akademije, dobila je 2009. visoko priznanje Međunarodnog olimpijskog odbora, trofej "Žene i šport", u konkurenciji europskih kandidatkinja i jedina je hrvatska športašica koja je dobila tu prestižnu nagradu. Osvajačica dviju srebrnih medalja na svjetskim

nucima bio uz naše športaše i zalagao se za primanje Hrvatske u međunarodnu olimpijsku obitelj, Juan Antonio Samaranch bio je desetak puta u Hrvatskoj, od toga pet puta službeno u posjetu HOO-u. Prvi put 26. kolovoza 1993. godine, kada je roditeljima tragično preminulog košarkaškog velikana Dražena Petrovića, kojeg je osobito cijenio, uručio priznanje MOO-a i položio vijenac na njegov grob. Drugi se put, 15. i 16. veljače 1994. na proputovanju iz Sarajeva gdje je bio u plemenitoj misiji olimpijskom gradu u ratu,

sastao s tadašnjim čelnicima HOO-a u Splitu. Treći je put došao 17. siječnja 1995. sudjelujući na proslavi trogodišnjice punog priznanja MOO-a hrvatske olimpijske obitelji, a četvrti put 7. kolovoza 1999., stigavši na otvaranje II. svjetskih vojnih igara u Zagrebu. Posljednji, peti put Samaranch je Hrvatsku posjetio 17. siječnja 2007., sudjelujući na svečanosti Velikog dana hrvatskog športa, u povodu 15 godina priznanja HOO-a. U Hrvatskoj je, do osnivanja HOO-a 1991., bio za vrijeme Mediteranskih igara u Splitu

1979. kao član MOO-a i potpredsjednik Međunarodnog odbora mediteranskih igara, te 1981. na otvorenju 15. europskog prvenstva u plivanju, vaterpolu, skokovima u vodi i sinkroniziranom plivanju. Godine 1985. obišao je objekte u Zagrebu za Univerzijadu 1987. na čije je svečano otvaranje ponovno došao. Godine 1989. stigao je na otvaranje Europskog prvenstva u košarci i, naposljetku, bio je nazočan otvaranju XV. europskog atletskog prvenstva u Splitu u kolovozu 1990., u već dramatičnim trenucima za Hrvatsku.

skrb o ženama u športu, na čiji je poticaj HOO i predložio Daniru Nakić Bilić za nagradu.

Prva generacija ASMC diplomanata Zagreb 2009.

Danira Nakić Bilić prvenstvima Danira Nakić Bilić tri je puta proglašavana najboljom košarkašicom Europe, 1991. godine proglašena je i najboljom športašicom Hrvatske. Od 2009. godine članica je komisije za kulturu i olimpijsko obrazovanje Europskih olimpijskih odbora, a od 2010. predsjednica Nacionalnog vijeća za šport. Dobitnica je niza priznanja, među ostalim Državne nagrade za šport "Franjo Bučar". Trofej "Žene i šport" uručio joj je predsjednik MOO-a Jacques Rogge u nazočnosti dopredsjednice HOO-a Nade Senčar te Morane Paliković Gruden, članice Vijeća HOO-a i predsjednice Komisije za

Hrvatski je olimpijski odbor u suradnji s Olimpijskom solidarnošću Međunarodnog olimpijskog odbora od veljače do studenoga 2009. školovao prvu generaciju športskih djelatnika u upravljanju športskom organizacijom - Advanced Sport Management Courses (ASMC) i bio među prvima u Europi koji je proveo ovu važnu olimpijsku zadaću. Program ASMC u Hrvatskoj - koji je vodila direktorica Alma Papić uspješno su završili predstavnici 14 nacionalnih športskih saveza: Alen Gere (Hrvatski športski savez gluhih), Većeslav Holjevac (Hrvatski ragbijaški savez), Goran Jukić (Hrvatski stolnoteniski savez), Ivica Urbanc (Hrvatski orijentacijski savez), Lidija Petrinović Zekan (Hrvatski badmintonski savez), Alen Nađsombat (Hrvatski biljarski savez), Miro Jurmanović (Hrvatski judo savez), Snježana

Šimunović Suknaić (Hrvatski boćarski savez), Slaven Zlatar i Žarko Babić (Hrvatski hokejski savez), Alojz Mauser i Goran Ahel (Hrvatski streličarski savez), Luka Markić (Koturaljkaški savez Hrvatske) i Ante Šalinović (Hrvatski nogometni savez).

Virtualni olimpijski kongres Kopenhagen 2009. U Kopenhagenu je od 3. do 5. rujna 2009. održan 13. olimpijski kongres na temu Olimpijski pokret u društvu koja je uključivala raspravu o športašima - odnos između športaša, klubova, saveza i nacionalnih olimpijskih odbora, o olimpijskim igrama - kako ih održati najvećim športskim događajem, o strukturi olimpijskog pokreta - njegovoj autonomiji, upravljanju i etici, o olimpizmu i mladima - natjecanja, iskorak prema društvu, te o digitalnoj revoluciji - mediji i javnost i športska prava. U radu Kongresa pod predsjedanjem predsjednika MOO-a Jacquesa Roggea i u nazočnosti glavnog tajnika Ujedinjenih naroda Ban

205

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

Predsjednik HOO-a Zlatko Mateša, predsjednica Vlade Jadranka Kosor i ministar obrane RH Branko Vukelić u društvu športaša

Prvi športaši zaposlenici Oružanih snaga Zagreb 2010. Hrvatski olimpijski odbor i Ministarstvo obrane Republike Hrvatske potpisali su 3. rujna 2010. sporazum o suradnji, unaprjeđenju i razvoju športa u Republici Hrvatskoj. Prvi povijesni dokument o trajnoj suradnji dviju institucija predviđa široku lepezu međusobne suradnje na dobrobit hrvatskog športa i športaša; od smještaja u vojno-športskim objektima, logističke potpore MORH-a pri organizaciji športskih natjecanja, zajedničkog planiranja gradnje i/ili prenamjene i korištenja športskih objekata, do zapošljavanja vrhunskih i kategoriziranih športaša u redovima MORH-a, što je uobičajena praksa u zemljama članicama NATO-a. Sporazum su, u nazočnosti predsjednice Vlade Republike Hrvatske Jadranke Kosor, brojnih uglednika iz političkog i športskog života te olimpijaca, potpisali predsjednik HOO-a Zlatko Mateša i ministar obrane Branko Vukelić. Već 22. prosinca 2010. na Hrvatskom vojnom učilištu "Petar Zrinski" ugovore o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske u statusu djelatnog vojnika potpisalo je 19 vrhunskih športašica i športaša. Boksač Filip Hrgović, hrvač Tonimir Sokol, jedriličari Ivan Kljaković Gašpić, Igor Marenić, Šime Fantela, Tonči Stipanović, judašice Andreja Đaković i Ivana Maranić, karatist Danil Domdjoni, skijaš Natko Zrnčić-Dim, teakwondoaši Lucija Zaninović, Filip Grgić i Stipe Jarloni, veslači Valent Sinković, Martin Sinković, Damir Martin, David Šain te Marko Premužić (padobranstvo) i Bojan Đurković (streljaštvo).

206

Ki-Moona sudjelovali su, osim članova MOO-a i predstavnika nacionalnih olimpijskih te organizacijskih odbora olimpijskih igara uključujući i Igre 2016. u Rio de Janeiru, i predstavnici međunarodnih športskih saveza, športaša, trenera, liječnika, sudaca, tehničkog osoblja, partnera MOO-a i medija, ukupno 1249 izaslanika. Među njima su bili i hrvatski predstavnici: član MOO-a Anton Vrdoljak, predsjednik HOO-a Zlatko Mateša i glavni tajnik Josip Čop. U skladu s vremenom, prvi put u povijesti Kongresu je prethodio Virtualni olimpijski kongres, koji je trajao od 2007. do veljače 2009. i dao izvanrednu prigodu široj športskoj i olimpijskoj javnosti da sudjeluje u stvaranju novih smjernica olimpijskog pokreta. Zaključci 13. olimpijskog kongresa usvojeni su na 113. zasjedanju u vrijeme Zimskih olimpijskih igara u Vancouveru 2010. Od prvog povijesnog 1894. do 13. u Kopenhagenu, svaki je kongres imao središnju temu, sukladno vremenu u kojem je organiziran. Dok je 1894. u Parizu tema bila obnova modernih olimpijskih igara, 1897. u Le Havreu raspravljalo se o športskoj higijeni (šport i zdravlje) i pedagogiji, 1905. u Bruxellesu tema je bila tehnika tjelesnih vježbi, 1906. u Parizu umjetnost, književnost i šport, 1913. u Lausannei športska psihologija i filozofija, a 1914. u Parizu prvi put - olimpijska pravila. O njima se raspravljalo i 1921. u Lausannei, 1925. u Pragu, uz športsku pedagogiju, te 1930. u Berlinu. Prošlo je više od 40 godina do novog kongresa održanog 1973. u Varni na temu olimpijski pokret i njegova budućnost. Godine 1981. u Baden Badenu tri su središnje teme: budućnost olimpijskih igara, međunarodna suradnja i budućnost olimpijskog pokreta. U Parizu 1994., na kongresu koji je prethodio Kopenhagenu, glavna je tema bila zaštita okoliša.

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

Sportska televizija Zagreb 2011.

očno u 17 sati 4. travnja 2011. s emitiranjem je započela Sportska televizija (SPTV), prvi specijalizirani digitalni športski kanal u Hrvatskoj u stopostotnom vlasništvu Hrvatskog olimpijskog odbora. Time je HOO postao prvi nacionalni olimpijski odbor s vlastitom televizijom, što je u međunarodnom olimpijskom okruženju dočekano s čestitkama i potporom. Među prvima koji su HOO-u čestitali bio je predsjednik MOO-a Jacques Rogge, čiji je poseban intervju o SPTV-u emitiran prvog dana. Isto je učinio i predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović. Sportska televizija, čiji program traje u prosjeku 8 sati dnevno, prigoda je za ravnopravno i pravedno pozicioniranje športova u medijima, podizanje zanimanja za šport kao važnu društvenu kategoriju, podizanje športske razine kulture i vrijednosti športa za razvoj društva te za promociju športova i poboljšanje organizacije športa uopće.

Prijedlog mjera Komisije za skrb o ženama u športu Zagreb, 2011. Komisija za skrb o ženama u športu koja se od 2005. godine, pod predsjedanjem predsjednice Morane Paliković Gruden, članice

Mjesto u programu ima 80 nacionalnih športskih saveza, nacionalni i regionalni športski projekti, stručna športska i šira javnost - svi koji na bilo koji način sudjeluju u hrvatskome športu. Glavni urednik Sportske televizije je Jura Ozmec, dugogodišnji novinar i urednik u Sportskom programu Hrvatske televizije i predsjednik Hrvatskog zbora sportskih novinara (HZSN), do 2010. dopredsjednik Europske unije sportskih novinara. Direktor je Petar Čavlović, specijalist za telekomunikacije i predsjednik Komisije za digitalizaciju i nove medije HOO-a. U vodstvu Sportske televizije je i Gordana Gaćeša, do 2011. predstavnica HOO-a za odnose s javnošću, novinarka i press attache s brojnih priredbi na kojima je sudjelovala hrvatska olimpijska delegacija.

Vijeća HOO-a, intenzivno bavi pitanjima položaja žena u športu, ustanovila je prijedlog mjera kao dio Nacionalne politike za promicanje ravnopravnosti spolova u razdoblju od 2011. do 2015. godine. Temeljne su smjernice povećanje udjela žena u upravljačkim strukturama športskih organizacija,

unaprjeđenje modela za praćenje statističkih podataka o položaju žena u športu, osiguranje jednake dostupnosti športske infrastrukture i stručnog osposobljavanja i zapošljavanja u športu te zakonska regulativa koja pretpostavlja okruženje u športu za žene sigurno od svakog oblika nasilja.

U Zagrebu je, u prosincu 2007., u suradnji s Međunarodnim olimpijskim odborom održan međunarodni seminar "Športašica: Od rezultata do karijere u športu", u organizaciji Komisije za skrb o ženama u športu HOO-a i pod vodstvom njene predsjednice Morane Paliković Gruden, ujedno članice Vijeća i predsjednice Hrvatskog klizačkog saveza

207

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

Spomenik DraĹženu PetroviÄ&#x2021;u u parku Olimpijskog muzeja u Lausannei

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

S nama su...

209

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

Belišće, 22. studenoga 1953. - Valpovo, 11. listopada 2000.

eposredno nakon povratka s Igara u Sydneyu na kojim je bio šef Misije hrvatske olimpijske delegacije, 11. listopada 2000. u 47. godini u Valpovu je ubijen Matija Ljubek, jedan od najuspješnijih hrvatskih olimpijaca. U bogatoj karijeri na velikim međunarodnim natjecanjima Ljubek je osvojio više od 300 odličja, među kojima su i četiri medalje s olimpijskih igara u Montrealu 1976. i Los Angelesu 1984. - dvije zlatne, jedna srebrna i jedna brončana, te 10 odličja sa svjetskih prvenstava - četiri zlatna, tri srebrna i tri brončana. Matija Ljubek bio je član Vijeća HOO-a u prvom sazivu od 1991. do 1995. te dopredsjednik HOO-a.

Matija Ljubek

210

Obnašao je dužnost izvršnog direktora HOO-a i direktora multišportskih aktivnosti HOO-a, a posljednja mu je zadaća bila dužnost šefa Misije hrvatske olimpijske delegacije u Sydneyu 2000. Hrvatski olimpijski odbor odužio se 2002. godine velikanu postavljanjem spomenika na zagrebačkome groblju Mirogoju, rada akademskog kipara Stipe Sikirice. Od 2000. najveće priznanje HOO-a za životno djelo u športu nosi naziv "Nagrada HOO-a Matija Ljubek" Dobitnik je mnogih priznanja i nagrada, a u studenome 2000. posmrtno je dobio Državnu nagradu za šport "Franjo Bučar" za životno djelo. Odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Franje Bučara

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

211

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

Šibenik, 22. listopada 1964. - Denkendorf (Njemačka), 7. lipnja 1993.

ražen Petrović, olimpijac, nositelj triju olimpijskih odličja, najbolji je hrvatski košarkaš, legendarni kapetan hrvatskog Dream Teama koji je na Olimpijskim igrama u Barceloni 1992. osvojio povijesnu srebrnu medalju za samostalnu Hrvatsku. Godinu kasnije, 7. lipnja 1993., tragično je stradao u Njemačkoj, u nesreći na autocesti kod mjesta Denkendorfa. Na olimpijskim je igrama nastupio tri puta - 1984. u Los Angelesu gdje je osvojio brončano odličje, 1988. u Seoulu, srebrno, kao i 1992. u Barceloni. S dva svjetska prvenstva donio je dvije medalje: brončanu sa SP-a u Španjolskoj 1986. i zlatnu sa SP-a 1990. u Argentini. Igrao je na četiri europska prvenstva i četiri je puta proglašavan najboljim europskim košarkašem. Rodio se 22. listopada 1964. u Šibeniku gdje je počeo igrati košarku i već kao 15-godišnjak doveo svoju momčad do dva finala Kupa Radivoja Koraća, a 1983. i do naslova prvaka Jugoslavije. Godinu kasnije prelazi u zagrebačku Cibonu koja od njegova dolaska bilježi najveće uspjehe i postaje dvostruki prvak Europe, 1985. i 1986. godine. Potom odlazi u madridski Real s kojim 1989. godine osvaja europski Kup kupova. Nakon što je u Europi osvojio sve što se osvojiti da, Dražen je nove izazove mogao potražiti još samo u najjačoj ligi na svijetu, NBA. Tamo je otišao 1990. godine i najprije nosio dres Portlanda, a nakon toga

Dražen Petrović 212

i New Jersey Netsa, koji su se njegovim dolaskom pretvorili u pobjedničku momčad. Svojim odnosom prema košarci zadivio je športski svijet i širom otvorio vrata ostalim europskim igračima u NBA. Dražen je u hrvatskoj reprezentaciji bio ne samo kapetan nego i istinski vođa. Bio je i ostao jedan od najvećih uzora hrvatskih košarkaša. Njemu u čast 1995. godine u parku Olimpijskog muzeja u Lausanni u otkrivne je spomenik djelo Vaska Lipovca. Sedam godina kasnije, 27. rujna Dražen Petrović uvršten je u Košarkašku kuću slavnih (Hall of Fame). Na 13. godišnjicu Draženove tragične pogibije, 7. lipnja 2006. u Zagrebu je - na Trgu koji nosi njegovo ime, kao i košarkaška dvorana - otvoren Muzejskomemorijalni centar Dražena Petrovića. Taj je centar, čijem je konceptualnom rješenju uvelike pridonio Hrvatski športski muzej s više od 300 izložaka, danas jedan od najposjećenijih muzeja u Zagrebu i svjedočanstvo o stvaralaštvu jednog od najvećih hrvatskih i svjetskih košarkaša. Kao olimpijac, član srebrne košarkaške olimpijske reprezentacije na Igrama u Barceloni dobio je najviše državno priznanje u športu, godišnju Državnu nagradu za šport "Franjo Bučar", a posthumno istu nagradu za životno djelo. Odlikovan je Redom kneza Branimira s ogrlicom i Redom Danice hrvatske s likom Franje Bučara.

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

213

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

Zagreb, 26. studenoga 1948. - Baltimore (SAD), 25. svibnja 1995.

rešimir Ćosić, nositelj zlatne olimpijske medalje (Moskva 1980.) i dviju srebrnih (Ciudad de Mexico 1968. i. Montreal 1976.), europski je košarkaš svih vremena, hrvatski velikan i športski uzor. Umro je 25. svibnja 1995. u 47. godini. Karijeru je započeo u KK Zadar 1965., nastupao je i za Cibonu, igrao u Sloveniji i Italiji. Prvenstvo Jugoslavije osvojio je šest puta, košarkaški kup četiri puta. S Cibonom je osvojio Kup pobjednika kupova (1982.). S jugoslavenskom je reprezentacijom, za koju je nastupio 303 puta, osvojio je naslov svjetskog prvaka 1970. i 1978. te doprvaka 1967. i 1974. Bio je i europski prvak 1973., 1975., 1977., drugi 1969., 1971. i 1981., a treći 1979. Za europsku je reprezentaciju igrao šest puta, a najboljim je igračem europskih prvenstava proglašen 1971. i 1975. Četiri je godine, od 1969. do 1973., igrao za američko Sveučilište Brigham Young (Utah) i bio prvi neamerički košarkaš u NBA draftu no ipak se odlučio vratiti u Europu.

Krešimir Ćosić

214

Radio je i kao trener u splitskoj Jugoplastici, talijanskom Dietoru i grčkom AEK-u, a bio je i izbornik jugoslavenske reprezentacije koja je na OI u Seoulu 1988. osvojila srebrnu medalju. U svibnju 1996. u Springfieldu (SAD) uvršten je u Košarkašku kuću slavnih (Hall of Fame). Uvrštavanjem u Kuću slavnih košarkaškog virtuoza, intelektualca i prijatelja američke košarke i kulture i hrvatskoj je košarci, športu uopće i olimpijskom pokretu iskazana velika čast. Krešimir Ćosić, čije ime nosi trg u Zagrebu na kojem je od 2001. sjedište Hrvatskog olimpijskog odbora, obnašao je i dužnost ministra savjetnika hrvatskog veleposlanstva u Sjedinjenim Američkim Državama. Od 1998. godine i hrvatski košarkaški kup nosi njegovo ime. Posthumno je 2002. godine dobio Državnu nagradu za šport "Franjo Bučar" za životno djelo. Odlikovan je Redom kneza Branimira s ogrlicom.

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

215

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

Split, 16. studenoga 1948. – Pula, 29. srpnja 2008.

ate Parlov, olimpijac sa zlatnom medaljom u poluteškoj kategoriji s Olimpijskih igara u Münchenu 1972.., hrvatski boksački velikan, najtrofejniji hrvatski boksač svih vremena. Nastupio je i na Olimpijskim igrama u Ciudad de Mexicu 1968. gdje je u srednjoj kategoriji došao do četvrtfinala. Treći je put bio na Olimpijskim igrama u Los Angelesu 1984., ali kao trener boksačke reprezentaciji Jugoslavije koja je osvojila jedno zlato, jedno srebro i dvije bronce. U amaterskoj je karijeri ubilježio 310 dvoboja, uz samo 13 poraza. Bio je svjetski amaterski prvak na I. svjetskom prvenstvu održanom 1974. godine u Havani (Kuba), dva puta prvak Europe (1971. u Madridu te 1973. u Beogradu), osam puta prvak Ju-

Mate Parlov

216

goslavije u poluteškoj kategoriji (1967. – 1974.), pet puta prvak Balkana (1971. – 1974.). U profesionalnoj je karijeri osvojio naslov europskog prvaka u poluteškoj kategoriji (1976.), a 1978. i naslov svjetskog prvaka (po WBC-u). U 29 profesionalnih mečeva, 24 puta je pobijedio, tri puta izgubio, a dvije su borbe završile neriješeno. Nakon aktivne boksačke karijere živio je u Fažani pokraj Pule, daleko od športa. Povremeno je bio gost-komentator na Hrvatskoj televiziji u boksačkim mečevima vrhunskih hrvatskih športaša, Željka Mavrovića i Stipe Drviša. U anketi Sportskih novosti tri je puta proglašen najboljim športašem Jugoslavije 1971., 1972. i 1974., a 2000. godine u anketi Hrvatske televizije hrvatskim športašem stoljeća.

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

217

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

Danilo (pokraj Šibenika), 10. veljače 1946. - Zagreb, 12. kolovoza 2010.

elimir Kljaić, vrhunski rukometni trener i izbornik, rukometaš, u povijesti našeg športa ostat će upamćen kao izbornik reprezentacije koja je na Olimpijskim igrama u Atlanti 1996. godine osvojila prvo zlatno olimpijsko odličje za hrvatski šport nakon osamostaljenja. Iznimno darovit rukometni stručnjak odgojio je brojne generacije rukometaša i dao poseban doprinos razvoju hrvatskog i svjetskog rukometa. Gotovo 15 godina svojeg trenerskog umijeća podijelio je s igračima njemačkih klubova, a najveći uspjeh ostvario je s Nürnbergom, koji je u samo četiri godine od drugoligaša doveo do uspješnog kluba prve lige. Godine 1992. proglašen je najboljim rukometnim trenerom u Njemačkoj. Bio je izbornik rukometnih reprezentacija Egipta i Kuvajta, a na početku igračke karijere rukometaš zagrebačkog Medveščaka i austrijskog Klagenfurta. S rukometašima Badela 1862. iz Zagreba je kao trener osvojio dva naslova prvaka Hrvatske i dva hrvatska kupa, a prvak je bio i s rukometašicama Lokomotive 2004. Velimira Kljaića, izvanrednog poznavatelja rukometne igre, rado smo slušali u ulozi stručnog komentatora u televizijskim prijenosima. Posljednji put bilo je to s Europskog prvenstva u Austriji, u siječnju 2010. godine. Posthumno mu je dodijeljena najviša Državna nagrada za šport ''Franjo Bučar'' za životno djelo.

Velimir Kljaić

218

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

Gospić, 10. srpnja 1915. - Zagreb, 26. travnja 2010.

Žarko Susić

arko Susić, nestor hrvatskog športskog novinarstva, publicist i trener, bio je jedan od najstarijih aktivnih športskih novinara na svijetu koji je, od javljanja iz Cortine d'Ampezzo sa VII. zimskih olimpijskih igara 1956., redovito izvještavao s rekordnih 16 igara, do Atene 2004. Osim s olimpijskih igara, izvještavao je s mnogih velikih domaćih i svjetskih natjecanja u brojnim športovima. Za iznimno uspješnu karijeru dobio je i posebno priznanje Međunarodnog udruženja športskih novinara (AIPS). Od 1951. pa do 1975. bio je novinar i urednik športske rubrike dnevnog lista Vjesnika. I kad je 1980. otišao u mirovinu, nastavio je pisati. Generacije novinara pamtit će ga kao mentora koji im je uvijek bio voljan pomoći. Žarko Susić surađivao je u enciklopedijskoj knjizi o športu, uredio mnoga športska izdanja te objavio brojne feljtone o olimpijskim igrama i drugim natjecanjima. Knjiga o športu i danas je rijedak primjerak športskog publiciranja o počecima i razvoju športa. Kao atletski trener zagrebačke Mladosti odgojio je brojne prvake bivše države. Kao atletičar i novinar bio je izravni sudionik i svjedok događanja u svjetskoj atletici 70 godina. Za dugogodišnje uspješno djelovanje u svjetskoj atletici nagradio ga je i Međunarodni atletski savez. Godine 2004. Susić je dobio trofej Međunarodnog olimpijskog odbora "Šport i mediji", posebno priznanje MOO-a za doprinos športskom novinarstvu u svijetu, a među brojnim domaćim priznanjima je i najviše državno športsko priznanje, Državna nagrada za šport "Franjo Bučar" za životno djelo.

Kaštel Novi, 5. veljače 1920. – Zagreb, 7. siječnja 2008.

Zvone Mornar

vone Mornar jedan je od najistaknutijih hrvatskih športskih novinara i dugogodišnji glavni urednik i direktor Sportskih novosti. Šest je puta izvještavao s ljetnih olimpijskih igara (Rim 1960., Tokio 1964., Cuidad de Mexico 1968., München 1972.., Montreal 1976. i Moskva 1980.), sa svjetskih prvenstava u nogometu (1954., 1966., 1974. i 1982.), gimnastici, stolnom tenisu te s europskih prvenstava u plivanju i vaterpolu. U Sportskim novostima, specijaliziranom hrvatskom dnevnom listu, najprije je bio reporter, potom urednik nogometne rubrike, zamjenik glavnog urednika, zatim glavni i odgovorni urednik, a od 1976. do 1984. i direktor Sportskih novosti. Pratio je mnoge športove, izvještavao sa svih strana svijeta, a brojni ga čitatelji ponajviše pamte kao vrsnog kroničara, analitičara i komentatora nogometnih zbivanja. Pisati je nastavio i u mirovini kao kolumnist Slobodne Dalmacije. Kao jedan od najuglednijih i najcjenjenijih športskih novinara na ovim prostorima, čak je 21 godinu, od 1950. do 1971., bio predsjednik Sekcije sportskih novinara Hrvatske. Od 1971. do 1974. bio je predsjednik Udruženja sportskih novinara Jugoslavije, a šest puta je, između 1965. i 1974., predstavljao državnu udrugu na kongresima Međunarodnog udruženja športskih novinara (AIPS). Uz brojne nagrade, priznanja i odlikovanja, među kojima je i Nagrada za životno djelo Hrvatskog zbora sportskih novinara (1994.) i Trofej Hrvatskog zbora sportskih novinara (1999.), Zvone Mornar dobio je 1995. Diplomu časti za fair play Međunarodnog fair play odbora i jedini je Hrvat s tim priznanjem.

219

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

Karlovac, 31. listopada 1939. – Zagreb, 16. ožujka 2009.

Boris Mutić

oris Mutić, športski novinar, televizijski komentator i urednik, bio je član športske redakcije Hrvatske radiotelevizije punih 45 godina. Izvješćivao je s čak 13 olimpijskih igara, šest ljetnih i sedam zimskih. Javljao se sa sedam svjetskih nogometnih prvenstava, od Njemačke 1974. do SAD-a 1994., devet prvenstava u gimnastici, devet svjetskih skijaških prvenstava. Izvješćivao je s još dvadesetak europskih prvenstava u različitim športovima. Posljednji u nizu velikih svjetskih športskih događaja bile su mu Zimske olimpijske igre u Torinu 2006., a sudjelovao je i u prijenosu slalomskih utrka za Svjetski kup na Sljemenu 2009. Novinarske doživljaje s nastupa hrvatskih olimpijaca na zimskim igrama zabilježio je u knjizi "Hrvatski športaši na zimskim olimpijskim igrama" objavljenoj 2006. godine. Novinarstvom se počeo baviti 1964., na posljednjoj godini studija prve generacije Visoke škole za fizičku kulturu, danas Kineziološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Dvije godine kasnije postaje profesionalni novinar, a od 1976. do 1986. i urednik športske redakcije HRT-a. Boris Mutić bio je i športaš. Igrao je košarku u zagrebačkoj Industromontaži, a u Atletskom klubu Dinamo trenirao je skok uvis i troskok. Uz brojna priznanja za rad dobio je godišnju Nagradu "Milan Milanović" te Zlatno pero Društva novinara Hrvatske (1997.) za prijenose s Olimpijskih igara u Atlanti. Hrvatski zbor sportskih novinara nagradio ga je u izboru za najbolje TV novinarstvo 1996. godine. Hrvatski olimpijski odbor dodijelio mu je za 2004. godinu Posebno priznanje za novinarski doprinos u promicanju športskih vrijednosti.

220

Zagreb, 4. srpnja 1946. – Zagreb, 30. lipnja 2011.

Zdenko Jajčević

denko Jajčević, povjesničar športa, publicist, muzeolog i ravnatelj Hrvatskog športskog muzeja, najistaknutiji je povjesničar našeg športa. Autor je i urednik petnaestak monografskih izdanja; suradnik u izdanjima Leksikografskog zavoda Miroslava Krleže, autor niza dokumentarnih filmova o razvoju športa i olimpizma. Realizirao je više od stotinu otkupa i donacija ostavština i zbirki vrhunskih hrvatskih športaša. Od 1980. suradnik je u časopisu Povijest sporta, a od 1983. do 1999. godine član uredništva. Bio je tajnik Komisije za povijest sporta Saveza za fizičku kulturu Hrvatske (1984. - 1990.) te tajnik Hrvatskog društva za povijest športa osnovanog 1991. godine. Autor je koncepta izložbenog i muzejskog postava Muzejskomemorijalnog centra Dražena Petrovića. Od 1999. godine bio je urednik i suradnik u prilogu Povijest hrvatskog športa u časopisu "Olimp". Godine 1984. postaje kustos Muzeja fizičke kulture Hrvatske pri Fakultetu za fizičku kulturu Sveučilišta u Zagrebu na kojem je bio i viši predavač. Osnivanjem Hrvatskog športskog muzeja 2003., Zdenko Jajčević postaje njegovim ravnateljem. Športom se počeo baviti 1965. u Ragbi klubu Zagreb, jedanaest puta bio je reprezentativac bivše Jugoslavije, kao i izbornik od 1975. do 1976., 1980. i od 1982. do 1988. U samostalnoj Hrvatskoj prvi je izbornik nacionalne ragbijaške reprezentacije, od 1990. do 1993. godine. Osnivač je i prvog ženskog ragbijaškog kluba "Viktorija", a od 2003. do 2005. i izbornik ženske ragbijaške reprezentacije. Uz brojna priznanja dobio je godišnju Državnu nagradu za šport "Franjo Bučar". Odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Franje Bučara.

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

Nagrade i priznanja HOO-a i MOO-a

221

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

Nagrade i priznanja Nagrade i priznanja pojedincu ili udruzi izraz su poštovanja i zahvalnosti uže i opće zajednice za doprinos razvoju ili međunarodnom ugledu športa. Od početka djelovanja Hrvatski olimpijski odbor svaki je angažman pomno i s uvažavanjem promatrao i nagrađivao različitim priznanjima, baš kao i Međunarodni olimpijski odbor, koji je nacionalnim olimpijskim odborima i njihovim članovima dodjeljivao godišnje priznanje, Trofej MOO-a. NAGRADA HOO-a "MATIJA LJUBEK" NAJVEĆE JE PRIZNANJE HRVATSKOG OLIMPIJSKOG ODBORA koja se dodjeljuje za životno djelo osobito pojedincima zaslužnima za znanstveni, stručni ili pedagoški rad u športu, kao i udrugama koje su pridonijele razvoju pojedinih područja športa, od tjelesne i zdravstvene kulture djece i mladeži, športsko-rekreacijskih aktivnosti do razvoja pojedinog športa ili športa u cijelosti. TROFEJ MEĐUNARODNOG OLIMPIJSKOG ODBORA tradicionalna je nagrada koju MOO svake godine dodjeljuje za zasluge u različitim područjima olimpizma i športa pojedincima iz redova nacionalnih olimpijskih odbora. NAGRADA HOO-a "dražeN petrOVIć " ustanovljena je 2006. godine, a dodjeljuje se darovitim mladim športašima, ekipama i momčadima za izvanredne športske rezultate i kao poticaj za daljnji rad. POSEBNO PRIZNANJE HOO-a DODJELJUJE SE OD 2004. GODINE vrsnim pojedincima iz športa, medija, kulture i drugih područja čija djela dokazuju istinsku pripadnost športskom dobru i olimpijskom duhu. NAJUSPJEŠNIJI U IZBORU HRVATSKOG OLIMPIJSKOG ODBORA - športaši i reprezentacije ili ekipe, športske nade, najuspješniji treneri, kao i najuspješniji promicatelji Hrvatske u svijetu.

NAGRADA HOO-A "MATIJA LJUBEK" Nagradu, koja je do 2000. nosila naziv Trofej HOO-a, predstavlja skulptura Matije Ljubeka, rad akademskog kipara Stipe Sikirice, izrađena u bronci, i kao njezin sastavni dio pisana povelja. Nagrada se u pravilu uručuje na svečanosti Velikog dana hrvatskog športa.

1992. - Vladislav Bakšaj, Krešimir Drvodelić, Darko Dujmović, Ivan Hegedüs, Fredi Kramer, Leo Lang, Josip Perković, Hrvatski nogometni savez, Rukometni klub Zagreb, Skijaški klub Rijeka iz Rijeke

1993. - Viktor Fiolić, Drago Horvat, Ante Mladinić, Marijan Tubić, Veslački klub Iktus iz Osijeka

1994. - Zdravko Ceraj, Hrvoje Kačić, Danko Pavešić, Krešimir Pavlin, Hrvatski streljački savez

222

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

1995. - Vladimir Aubrecht, Dragutin Krnoul, Frane Matošić, Mihovil Radja, Veslački klub Jadran iz Zadra

1996. - Dražan Jerković, Velimir Neferović, Ivo Zlatar, Nogometni klub Junak iz Sinja, Teniski klub Karlovac iz Karlovaca

1997. - Vladimir Findak, Stjepan Korbar, Milan Tumara, Rukometni klub Metković iz Metkovića, Veslački klub Jadran iz Rijeke

1998. - Milan Antolković, Veljko Bakašun, Mihovil Dorčić, Joško Murat, Biciklističko društvo Sloga iz Varaždina

Giuseppe Gjergja

Mirko Novosel

Ozren Bonačić

Emil Hofman

Herman Vukušić

Stjepan Korbar

Ante Kostelić

Lino Červar

1999. - Duje Bonačić, Ante Liović, Olga Šinkovec-Luncer, Hrvački športski klub Gavrilović iz Petrinje, Hrvatski stolnoteniski savez

2000. - Giuseppe Gjergja, Igor Koprivnikar, Štefica Krištof, Herman Vukušić, Jedriličarski klub Split iz Splita

2001. - Ante Žaja, Zlatko Pasarić, Franjo Vidaković, Ante Kostelić, Zagrebački nogometni savez

2002. - Radovan Kirin, Vlatko Marković, Edo Pezzi, Andrija Vekić, Boris Volčanšek

2003. - Franko Blagonić, Tomislav Ivić, Ivo Ratej, Petar Skansi, Teniski klub Split iz Splita

2004. - Ozren Bonačić, Minski Fabris, Emil Hofman, Ivica Horvat, Jedriličarski klub Uskok iz Zadra

2005. - Vladimir Janković, Damir Kovačić, Mirko Novosel, Streljačko društvo Dalmacijacement iz Solina

2006. - Zdenko Jajčević, Zdenko Matešić, Slavko Podgorelec, Ratomir Tvrdić, Boksački klub Pula iz Pule

2007. - Katica Ileš, Zlatko Lukić, Marko Prenđa, Krešimir Srhoj, Atletski klub Kvarner Autotrans iz Rijeke

2008. - Marijan Kraljević, Dragan Milanović, Zorislav Srebrić, Tomislav Šepec, Športsko društvo Primorje '08 iz Rijeke

2009. - Lujo Györy, Stanko Hautz, Boris Sinković, Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Boksački klub Borovo iz Vukovara

2010. - Lino Červar, Janko Goleš, Duško Krstulović, Ive Mustać, Miroslav Poljak

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

TROFEJ MOO-a Trofej Međunarodnog olimpijskog odbora (IOC Trophy ) najviše je godišnje priznanje Međunarodnog olimpijskog odbora (International Olympic Committee) pojedincima iz nacionalnih olimpijskih odbora za osobite zasluge u različitim područjima olimpizma i športa.

1993. - Trofej "Šport i okoliš” - Željko Poljak, planinar i publicist 1994. - Trofej "Stogodišnjica” - Antun Vrdoljak, prvi predsjednik HOO-a Antun Vrdoljak

Slavko Podgorelec

1995. - Trofej "Jedinstvo olimpijskog pokreta” - Slavko Podgorelec, prvi glavni tajnik HOO-a

1996. - Trofej "Stogodišnjica olimpijskih igara” - Matija Ljubek, olimpijac i najuspješniji hrvatski športaš

1997. - Trofej "Šport za sve” - Mirko Relac, promotor sportske rekreacije 1998. - Trofej "Športska etika” - Fabjan Čukelj, športski liječnik i humanist 1999. - Trofej "Šport i obrazovanje” - Vladimir Findak, doktor kinezioloških znanosti Jacques Rogge i Tomislav Šepec

2000. - Trofej "Šport i svestranost” - Zdravko Hebel, bivši vaterpolist i sveučilišni profesor

2001. - Trofej "Olimpijski ulazak u 21. stoljeće” - Ivica Račan, političar 2003. - Trofej "Istaknutost u športu” - Vinko Šoljan, promotor daljinskog plivanja u Hrvatskoj

2004. - Trofej "Šport i mediji” - Žarko Susić, novinar koji je odgojio generacije športskih novinara Žarko Susić

2005. - Trofej "Šport i fair play”- Deni Žmak, tenisač

Ivano Balić

2006. - Trofej "Šport i zajednica" - Zagrebački športski savez, član HOO-a 2007. - Trofej "Šport i promicanje olimpizma" - Slavko Goluža, olimpijac i izbornik rukometne reprezentacije

2009. - Trofej "Šport i borba protiv dopinga" - Božidar Fučkar, liječnik i pionir borbe protiv dopinga u Hrvatskoj

2010. - Trofej "Šport - inspiracija mladima” – Ivano Balić, olimpijac i najbolji rukometaš svijeta Antun Vrdoljak i Božidar Fučkar

224

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

POSEBNA PRIZNANJA HOO-a Od 2004. godine Hrvatski olimpijski odbor dodjeljuje Posebno priznanje vrsnim pojedincima iz športa, medija, kulture i drugih područja, čija djela dokazuju istinsku pripadnost športskom dobru i olimpijskom duhu.

2004. - Boris Mutić - za novinarski doprinos u promicanju športskih vrijednosti 2005. - Radiša Mladenović - za fotoreporterski doprinos promicanju športskog stvaralaštva i ideje olimpizma Veljko Rogošić - za športski pothvat 2005.

Radiša Mladenović i Veljko Rogošić

2006. - Edo Pezzi - za promicanje športa i olimpizma Stolnoteniski klub Obrtnička škola - Brod iz Slavonskog Broda - Nagrada za fair play 2006.

2007. - Stipe Božić - Nagrada za fair play 2007. Šime Stipanićev - za športski pothvat 2007. Hrvatska ženska alpinistička ekspedicija “Cho Oyu„ - za športski pothvat 2007. (Ana Marija Bojko, voditeljica ekspedicije, Jana Mijailović, zamjenica voditeljice ekspedicije, Tihana Boban, Darija Bostjančić, Iris Bostjančić, Anita Carević, Jelena Dabić, Irena Gayatri Horvat, Pavla Kovač, Josipa Levar, Marija Maćešić, Iris Prebeg, Renata Randić, Vedrana Simičević, Milena- Šijan, Karolina Vranješ, Ena Vrbek, Dubravka Županić, te Dubravko Marković, liječnik i Darko Berljak, savjetnik ekspedicije i voditelj baznog kampa)

Ženska alpinistička ekspedicija

2008. - Petar Cupać, Pavle Kostov (olimpijska jedriličarska posada – klasa 49er) i Ivan Bulaja, trener - Nagrada za fair play 2008.

2009. - Marko Rašo – Nagrada za fair play 2009. Slavko Rasberger - za promicanje športa Ženska alpinistička ekspedicija "Mt. Everest 2009." - za športski pothvat 2009. Darija Bostjančić, Iris Bostjančić, Tea Đurek, Sanja Đurin, Lana Đonlagić, Sunčica Hrašćanec, Josipa Levar, Jana Mijailović, Vedrana Simičević, Milena Šijan, Ena Vrbek i vođa ekspedicije Darko Berljak

Slavko Rasberger

2010. - Velimir Kljaić posthumno – za iznimna ostvarenja u rukometu Jedriličarski klub Labud iz Splita - Nagrada za fair play 2009. športaši Nikola Bralić i Dominik Perković te treneri Tonči Antunović i Vedran Mandić

Stipe Božić

225

Velimir Kljaić

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

NAGRADA DRAŽEN PETROVIĆ Nagrada HOO-a "Dražen Petrović" ustanovljena je 2006. godine, a dodjeljuje se darovitim mladim športašima, ekipama i momčadima za izvanredne športske rezultate i kao poticaj za daljnji športski razvoj.

2007. - Atletičarka Danijela Grgić i taekwondoaš Filip Grgić

Danijela Grgić

Juniorska odbojkaška ekipa u sastavu Ana Grbac, Danijela Anđelić, Ivana Kalebić, Paola Došen, Jelena Alajbeg, Danica Uljević, Ines Medved, Simona Ušić, Tara Vekić, Marina Ljubičić, Magda Petković i Matea Ikić

Juniorska rukometna momčad u sastavu Ivan Pešić, Ante Granić, Mario Gagulić, Stipe Borovac, Domagoj Duvnjak, Manuel Štrlek, Marko Tarabochia, Igor Karačić, Marko Matić, Ivan Sever, Josip Crnić, Goran Bogunović, Hrvoje Tojčić, Josip Ilić, Ivan Škegro, Dinko Vuleta i Luka Raković

2008. - Taekwondoašica Martina Zubčić i atletičar Marin Premeru

Juniorska karate ekipa u sastavu Ema Aničić, Azra Saleš, Maša Martinović i Ivana Goricaj

Juniorska košarkaška momčad u sastavu Ivan Batur, Mario Delaš, Goran Fodor, Toni Prostran, Leon Radošević, Ivan Ramljak, Robert Rikić, Sven Smajlagić, Tomislav Zubčić, Josip Bilinovac, Darko Planinić i Nikola Došen

2009. - Atletičarka Sandra Perković i boksač Dino Mansour

Sandra Perković i Dino Mansour

Juniorska kuglačka ekipa u sastavu Nika Cvitković, Jasmina Dubić, Maja Nanić, Saša Pavlović, Matea Skupnjak i Tihana Čavlović

Juniorska rukometna momčad u sastavu Josip Pivac, Alen Grd, Ante Vukas, Damir Vučko, Lovro Šprem, Krešimir Ladinski, Luka Sokolić, Ivan Belfinger, Luka Stepančić, Nikola Špelić, Slaven Brdar, Dario Černeka, Krešimir Kozina, Vedran Hud, Robert Markotić, Marino Marić i Ivan Slišković

2010. - Judašica Barbara Matić, boksač Filip Hrgović Kadetska košarkaška ekipa u sastavu Ana-Marija Begić, Lana Pačkovski, Inja Butina, Ivana Tikvić, Ružica Džankić, Antonija Chiabov, Iva Cigić, Andrijana Cvitković, Anja Majstorović, Dana Šarić, Lucija Martinović, Karmen Čičić

Filip Hrgović

Domagoj Duvnjak

226

Kadetska košarkaška momčad u sastavu Mislav Brzoja, Martin Junaković, Karlo Lebo, Ivan Jukić, Dino Šamanić, Dario Šarić, Dominik Mavra, Antonio Črnjević, Tomislav Radoš, Nikola Urli, Daniel Zovko, Filip Bundović

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

Izbor najuspješnijih Izbor najuspješnijih športaša promoviran je na, prvi put organiziranom, Velikom danu hrvatskog športa 17. siječnja 1995. u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu. Bila je to proslava treće obljetnice primanja u međunarodnu olimpijsku obitelj, a poseban gost bio je predsjednik MOO-a Juan Antonio Samaranch, od 1993. godine počasni član Hrvatskog olimpijskog odbora.

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

1994. Marijeta Željković - taekwondo Zoran Primorac - stolni tenis

Rukometni klub "Podravka" u sastavu Snježana Petika, Ljerka Krajnović, Renata Pavlačić, Željana Štević, Dijana Ivandija, Samira Hasagić, Irina Maljko, Mariane Tirca, Božica Gregurić, Vlatka Mihoci, Valentina Cozma i Andreja Hrg

Ekipa

Momčad

Športaši

Nacionalna kuglačka ekipa u sastavu Biserka Perman, Marija Mađarević, Vesna Žunek, Sanja Mikac, Elda Sinovčić, Štefica Krištof, Ružica Neralić i Velinka First Zoran Primorac

Momčad Nacionalna posada dvojac s kormilarom u sastavu Igor Boraska, Tihomir Franković i Milan Ražov

Najuspješniji športaši promicatelji Hrvatske u svijetu

Mirjana Lučić - tenis Tomislav Hohnjec - kanu

1995.

Velimir Kljaić- rukomet

Ekipa Nacionalna odbojkaška ekipa u sastavu Nataša Osmokrović, Snježana Mijić, Slavica Kuzmanić, Barbara Jelić, Vanesa Sršen, Irina Kirilova, Gordana Jurcan, Tajana Andrić, Željka Jovičić, Marijana Ribičić, Jelena Čebukina i Dušica Kalaba

Momčad Nacionalna rukometna ekipa u sastavu Goran Perkovac, Irfan Smajlagić, Alvaro Načinović, Iztok Puc, Zlatko Saračević, Patrik Čavar, Ratko Tomljanović, Vlado Šola, Valter Matošević, Zvonimir Bilić, Slavko Goluža, Božidar Jović, Venio Losert, Boris Jarak, Tomislav Farkaš, Mirza Šarić

Najveće nade hrvatskog športa (izbor uveden 1995. godine) Tamara Boroš - stolni tenis Hrvoje Stević - šah

Najuspješniji športaši promicatelji Hrvatske u svijetu

1997. Športaši Iva Majoli - tenis Zoran Primorac - stolni tenis

Ekipa Nacionalna odbojkaška ekipa u sastavu Marija Anzulović, Snježana Mijić, Slavica Kuzmanić, Barbara Jelić, Vanesa Sršen, Marijana Ribičić, Jelena Čebukina, Sonja Percan, Biljana Gligorović, Ana Kaštelan, Irina Kirilova i Tatjana Sidorenko

Momčad Nacionalna boćarska momčad u sastavu Dinko Beaković, Valter Ivančić, Bojan Novak i Jure Maglić

Najveće nade hrvatskog športa Kristina Perica - atletika Nikica Ljubek - kanu

Najuspješniji športaši promicatelji Hrvatske u svijetu Toni Kukoč - košarka

Stojko Vranković - košarka

1998.

1996.

Športaši

Športaši Iva Majoli

Najveće nade hrvatskog športa

Najuspješniji športaši promicatelji Hrvatske u svijetu

Irina Kirilova - odbojka Patrik Ćavar - rukomet

Stojko Vranković

Nacionalna rukometna momčad u sastavu Goran Perkovac, Irfan Smajlagić, Alvaro Načinović, Bruno Gudelj, Nenad Kljaić, Iztok Puc, Zlatko Saračević, Patrik Ćavar, Vladimir Jelčić, Valter Matošević, Slavko Goluža, Valner Franković, Božidar Jović, Venio Losert, Vladimir Šujster i Zoran Mikulić

Goran Ivanišević - tenis

Športaši

Barbara Jelić

Ekipa

Iva Majoli - tenis Goran Ivanišević - tenis

228

Barbara Jelić - odbojka Miloš Milošević - plivanje

Ekipa Odbojkaški klub Dubrovnik u sastavu Snježana

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

Mijić, Slavica Kuzmanić, Keti Rimac, Jelena Čebukina, Biljana Gligorović, Tatjana Sidorenko, Mirela Delić, Dijana Urlić, Elena Godina, Tatiana Labzina, Elizaveta Tichtchenko i Elena Vassilevskaja.

Momčad Nacionalna nogometna momčad u sastavu Aljoša Asanović, Slaven Bilić, Zvonimir Boban, Robert Jarni, Dražen Ladić, Marjan Mrmić, Robert Prosinečki, Zvonimir Soldo, Mario Stanić, Dario Šimić, Igor Štimac, Davor Šuker, Goran Vlaović, Petar Krpan, Igor Tudor, Vladimir Vasilj, Ante Šerić, Goran Jurić, Silvio Marić, Ardian Kozniku, Zoran Mamić i Krunoslav Jurčić

Najuspješniji športaši promicatelji Hrvatske u svijetu Nacionalna nogometna momčad

Najveće nade hrvatskog športa Janica Kostelić - alpsko skijanje Mario Ančić - tenis

1999. Športaši Barbara Jelić - odbojka Miloš Milošević - plivanje

Ekipa Nacionalna odbojkaška ekipa u sastavu Slavica Kuzmanić, Barbara Jelić, Marijana Ribičić, Beti Rimac, Ingrid Sischovich, Tihana Stipanović, Ivana Troha, Ana Kaštelan, Mija Jerkov, Maja Poljak, Maria Likhtenchtein i Nataša Leto

Momčad Nacionalna posada u veslanju - dvojac bez kormilara u sastavu Ninoslav Saraga i Oliver Martinov

Najveće nade hrvatskog športa Ivana Brkljačić - atletika Duje Draganja - plivanje

Najuspješniji športaši s invaliditetom Jelena Vuković - atletika

Najuspješniji športaši promicatelji Hrvatske u svijetu Janica Kostelić - alpsko skijanje

2000. Športaši Janica Kostelić - alpsko skijanje Nikolaj Pešalov - dizanje utega

Ekipa Nacionalna stolnoteniska ekipa u sastavu Tamara Boroš, Eldijana Aganović, Andrea Bakula i Sandra Paović

Momčad Nacionalna posada u veslanju - osmerac u sastavu Igor Boraska, Tihomir Franković, Branimir Vujević, Krešimir Čuljak, Igor Francetić, Tomislav Smoljanović, Nikša Skelin, Siniša Skelin i Silvijo Petriško

Najveće nade hrvatskog športa

Gordan Kožulj

Blanka Vlašić - atletika Šime Fantela - jedrenje

Najuspješniji športaši s invaliditetom (izbor uveden 2000. godine) Nacionalna rukometna momčad gluhih u sastavu Milan Gvozdić, Angel Naumovski, Mario Lušić, Davor Stanišić, Dejan Šagovac, Darko Švec, Damir Lončarić, Davor Mažuran, Nedjeljko Feljan, Raul Gojanović, Boris Gramnjak, Ivan Katuša, Edin Havić, Davor Barišić i Ivan Pajić

Najuspješniji športaši promicatelji Hrvatske u svijetu Gordan Kožulj - plivanje

Šime Fantela

2001. Športaši Janica Kostelić - alpsko skijanje Goran Ivanišević - tenis

Ekipa Kuglački klub Rijeka u sastavu Elvira Ban, Nena Bartolović, Velinka First, Sonja Mikac, Biserka Perman, Ljerka Radojčić, Željka Solomun, Danica Sopić i Vivien Trubić Jelena Vuković

Momčad Nacionalna posada u veslanju - osmerac u sastavu Branimir Vujević, Igor Boraska, Krešimir Čuljak, Siniša Skelin, Nikša Skelin, Tomislav Smoljanović, Damir Vučičić, Oliver Martinov i Silvijo Petriško

Najveće nade hrvatskog športa Sanja Jovanović - plivanje Zoran Prodanović - kuglanje

Najuspješniji športaši promicatelji Hrvatske u svijetu Nacionalna nogometna reprezentacija u sastavu Stipe Pletikosa, Robert Kovač, Robert Jarni, Zvonimir Soldo, Igor Štimac, Dario Šimić, Davor

229

Davor Šuker

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

Vugrinec, Krunoslav Jurčić, Davor Šuker, Niko Kovač, Boško Balaban, Željko Pavlović, Boris Živković, Stjepan Tomas, Igor Tudor, Igor Bišćan, Mario Cvitanović, Jurica Vranješ, Danijel Šarić, Robert Prosinečki, Alen Bokšić, Mario Stanić, Nenad Bjelica, Milan Rapaić, Goran Vlaović, Tomislav Butina, Jasmin Agić i Jurica Vučko

Mario Kelentrić, Blaženko Lacković, Valter Matošević, Petar Metličić, Renato Sulić, Vlado Šola, Denis Špoljarić, Goran Šprem, Tonči Valčić, Igor Vori i Vedran Zrnić

Najuspješniji trener (izbor uveden 2001. godine)

Najuspješniji športaši s invaliditetom

Veselin Đuho - vaterpolo Lino Červar

2002. Športaši Janica Kostelić - alpsko skijanje Gordan Kožulj - plivanje

Ekipa Nacionalna streljačka ekipa samostrel field u sastavu Nikolina Krivanek, Sanja Komar i Branka Pereglin

Momčad Nacionalna veslačka posada - dvojac bez kormilara u sastavu Nikša i Siniša Skelin Mihovil Španja

Marija Iveković - atletika

Najuspješniji športaši promicatelji Hrvatske u svijetu Muška rukometna reprezentacija

Najuspješniji trener Lino Červar - rukomet

2004. Športaši Blanka Vlašić - atletika Duje Draganja - plivanje

Ekipa

Najveće nade hrvatskog športa Lara Stock - šah Edis Elkasević - atletika

Momčad

Mihovil Španja - plivanje

Najuspješniji športaši promicatelji Hrvatske u svijetu Janica Kostelić - alpsko skijanje

Najuspješniji trener Ante Kostelić - alpsko skijanje

2003. Športaši Janica Kostelić - alpsko skijanje Ivica Kostelić - alpsko skijanje

Ekipa Nacionalna stolnoteniska ekipa u sastavu Tamara Boroš, Andreja Bakula, Sandra Paović i Cornelia Vaida

Momčad Tamara Boroš

Valentina Srša - atletika kladivo Marin Mišura - jedrenje

Nacionalna ekipa u streljaštvu - samostrel field u sastavu Sanja Komar, Nikolina Krivanek i Branka Pereglin

Najuspješniji športaši s invaliditetom

Blaženko Lacković

Najveće nade hrvatskog športa

Nacionalna rukometna momčad u sastavu Ivano Balić, Davor Dominiković, Mirza Džomba, Slavko Goluža, Božidar Jović, Nikša Kaleb,

230

Nacionalna rukometna momčad u sastavu Ivano Balić, Davor Dominiković, Mirza Džomba, Slavko Goluža, Nikša Kaleb, Blaženko Lacković, Venio Losert, Valter Matošević, Petar Metličić, Vlado Šola, Denis Špoljarić, Goran Šprem, Igor Vori, Drago Vuković i Vedran Zrnić

Najveće nade hrvatskog športa Jelena Kovačević - karate Goran Percan - boćanje

Najuspješniji športaši s invaliditetom Mihovil Španja - plivanje

Najuspješniji športaši promicatelji Hrvatske u svijetu Muška rukometna reprezentacija

Najuspješniji trener Lino Červar - rukomet

2005. Športaši Janica Kostelić - alpsko skijanje Ivan Ljubičić - tenis

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

Ekipa Nacionalna stolnoteniska ekipa u sastavu Andrea Bakula, Tamara Boroš, Sandra Paović i Cornelia Vaida

Momčad Nacionalna teniska momčad u sastavu Mario Ančić, Goran Ivanišević, Ivo Karlović i Ivan Ljubičić

Najveće nade hrvatskog športa Danijela Grgić - atletika Petra Naranđa - karate Marin Čilić - tenis Nacionalna jedriličarska posada - klasa "470" u sastavu Šime Fantela i Igor Marenić

Najuspješniji športaši s invaliditetom Nacionalna rukometna momčad gluhih u sastavu Davor Barešić, Mario Bašić, Goran Čehić, Boris Gramnjak, Edin Havić, Pero Jukić, Sabahudin Jusić, Toni Kerum, Damir Lončarić, Mario Lušić, Oliver Lušić, Davor Maćuran, Angel Numovski, Ivan Pajić, Dejan Šagovac i Darko Švec

Najuspješniji športaši promicatelji Hrvatske u svijetu Nacionalna nogometna momčad u sastavu Tomislav Butina, Joseph Antony Didulica, Stipe Pletikosa, Josip Šimunić, Dario Šimić, Robert Kovač, Niko Kovač, Stjepan Tomas, Darijo Srna, Igor Tudor, Marko Babić, Niko Kranjčar, Dado Pršo, Ivica Olić, Boško Balaban, Jurica Vranješ, Ivan Bošnjak, Mario Tokić, Ivan Leko, Jerko Leko, Eduardo da Silva, Antony Šerić, Ivan Klasnić

Najuspješniji trener

Šprem, Igor Vori, Ivan Vukas, Ljubo Vukić, Drago Vuković, Vedran Zrnić

Najveće nade hrvatskog športa Danijela Grgić - atletika Hrvatska rukometna reprezentacija U-18 i Petar Gorša - streljaštvo

Najuspješniji športaši promicatelji Hrvatske u svijetu Hrvatska nogometna reprezentacija u sastavu Marko Babić, Boško Balaban, Ivan Bošnjak, Tomislav Butina, Joe Didulica, Ivan Klasnić, Niko Kovač, Robert Kovač, Niko Kranjčar, Ivan Leko, Jerko Leko, Luka Modrić, Ivica Olić, Stipe Pletikosa, Dado Pršo, Dario Šimić, Josip Šimunić, Darijo Srna, Anthony Šerić, Stjepan Tomas, Mario Tokić, Igor Tudor, Jurica Vranješ

Najuspješniji trener Ante Kostelić - alpsko skijanje

2007. Športaši Ivano Balić - rukomet Filip Grgić - taekwondo Blanka Vlašić - atletika

Nikola Pilić

ženska ekipa Hrvatska reprezentacija u streljaštvu - samostrel u sastavu Sanja Komar, Tihana Odlešić i Branka Pereglin

Muška ekipa

2006.

Hrvatska vaterpolska reprezentacija u sastavu Samir Barač, Miho Bošković, Damir Burić, Andro Bušlje, Teo Đogaš, Igor Hinić, Maro Joković, Aljoša Kunac, Pavo Marković, Josip Pavić, Mile Smodlaka, Frano Vičan, Zdeslav Vrdoljak

Športaši

Najveće nade hrvatskog športa

Nikola Pilić - tenis

Duje Draganja - plivanje Janica Kostelić - alpsko skijanje

Danijela Grgić - atletika Marin Premeru - atletika

Ekipa

Najuspješniji športaši promicatelji Hrvatske u svijetu

Hrvatska juniorska odbojkaška ekipa u sastavu Jelena Alajbeg, Danijela Anđelić, Paola Došen, Ana Grbac, Matea Ikić, Ivana Kalebić, Marina Ljubi, Ines Medved, Magda Petković, Danica Ujević, Simona Ušić, Tara Vekić

Momčad Hrvatska rukometna reprezentacija u sastavu Marko Bagarić, Ivano Balić, Damir Bičanić, Davor Dominiković, Mirza Đomba, Dragan Jerković, Blaženko Lacković, Venio Losert, Petar Metličić, Renato Sulić, Denis Špoljarić, Goran

Darijo Srna

Duje Draganja

Hrvatska nogometna reprezentacija najčešće u sastavu Stipe Pletikosa, Dario Šimić, Robert Kovač, Josip Šimunić, Vedran Čorluka, Darijo Srna, Niko Kranjčar, Luka Modrić, Niko Kovač, Eduardo da Silva, Mladen Petrić, Ivica Olić

Najuspješniji trener Ratko Rudić - vaterpolo

2008.

Frano Vičan

231

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

Športaši

Najveće nade hrvatskog športa

Filip Ude - gimnastika Blanka Vlašić - atletika

Sandra Perković - atletika Dino Mansour - boks

Ekipa

Najuspješniji športaši promicatelji Hrvatske u svijetu

Hrvatska stolnoteniska reprezentacija u sastavu Tamara Boroš, Sandra Paović, Andrea Bakula, Cornelia Vaida

Momčad

Blanka Vlašić i Ivica Kostelić

Hrvatska rukometna reprezentacija u sastavu Petar Metličić, Vjenceslav Somić, Mirko Alilović, Dragan Jerković, Nikša Kaleb, Renato Sulić, Ivano Balić, Domagoj Duvnjak, Blaženko Lacković, Igor Vori, Davor Dominiković, Zlatko Horvat, Drago Vuković, Denis Špoljarić, Josip Valčić, Tonči Valčić, Ivan Ćupić, Ljubo Vukić

Najveće nade hrvatskog športa Martina Zubčić - taekwondo Marin Premeru - atletika

Najuspješniji športaši promicatelji Hrvatske u svijetu Blanka Vlašić- atletika, skok uvis

Najuspješniji trener

Joško Vlašić/Bojan Marinović - atletika Hrvatska reprezentacija u streljaštvu - samostrel

2009. Športaši Ivan Kljaković Gašpić - jedrenje Blanka Vlašić - atletika

Ekipa Hrvatska stolnoteniska reprezentacija u sastavu Andrea Bakula, Tamara Boroš, Mirela Đurak, Cornelia Vaida

Momčad

Sandra Perković

Ante Kostelić

Hrvatska rukometna reprezentacija u sastavu Mirko Alilović, Dalibor Anušić, Ivano Balić, Denis Buntić, Ivan Čupić, Domagoj Duvnjak, Jakov Gojun, Zlatko Horvat, Mateo Hrvatin, Marko Kopljar, Blaženko Lacković, Venio Losert, Petar Metličić, Ivan Ninčević, Ivan Pešić, Denis Špoljarić, Goran Šprem, Tonči Valčić, Josip Valčić, Igor Vori, Vedran Zrnić

Blanka Vlašić - atletika

Najuspješniji trener Joško Vlašić/Bojan Marinović - atletika

2010. Športaši Ivica Kostelić - alpsko skijanje Blanka Vlašić - atletika

Ekipa Hrvatska reprezentacija u streljaštvu - samostrel u sastavu: Nikolina Krivanek, Tihana Odlešić, Branka Pereglin

Momčad

Hrvatska vaterpolska reprezentacija u sastavu Samir Barać, Miho Bošković, Ivan Buljubašić, Damir Burić, Andro Bušlje, Nikša Dobud, Igor Hinić, Maro Joković, Frano Karač, Petar Muslim, Paulo Obradović, Josip Pavić, Sandro Sukno

Najveće nade hrvatskog športa Barbara Matić - judo Ivan Capan - plivanje

Najuspješniji športaši promicatelji Hrvatske u svijetu Blanka Vlašić - atletika

Najuspješniji trener Ante Kostelić - alpsko skijanje

Najuspješniji športski par, štafeta ili posada (izbor uveden 2010. godine) Hrvatska muška posada četverca na pariće: Damir Martin, Valent Sinković, Martin Sinković, David Šain

Potpredsjednik Sabora Vladimir Šeks, predsjednik Sabora Luka Bebić, Blanka Vlašić, predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović, Ivica Kostelić i Antun Vrdoljak, član MOO-a.

232

Hrvatski odliÄ?nici od 1900.

233

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

OLIMPIJSKI ODLIČNICI 0D 1900. Z – zlatno odličje S – srebrno odličje B – brončano odličje

Zlatna odličja (ukupno)= 94 Srebrna odličja (ukupno)= 128 Brončana odličja (ukupno)= 48

Redoslijed osvajača medalja po vrsti i broju medalja

13. Milivoj Bebić / vaterpolo / 2 odličja 1. Janica Kostelić / alpsko skijanje / 6 odličja 4z: ZOI Salt Lake City 2002. (3), ZOI Torino 2006.(1) 2s: ZOI Salt Lake City 2002., ZOI Torino 2006.

2. Matija Ljubek / kanu / 4 odličja

1z: OI Moskva 1980. 1s: OI Los Angeles 1984.

14. Ozren Bonačić / vaterpolo / 2 odličja 1z: OI Tokio 1964. 1s: OI Cuidad de Mexico 1968.

2z: OI Montreal 1976., Los Angeles 1984., 1s: OI Los Angeles 1984. 1b: OI Montreal 1976.

15. Zoran Janković / vaterpolo / 2 odličja

3. Perica Bukić / vaterpolo / 3 odličja

16. željko jerkov / košarka / 2 odličja

2z: OI Los Angeles 1984., OI Seoul 1988. 1s: OI Atlanta 1996.

4 . Veselin Đuho / vaterpolo / 2 odličja 2z: OI Los Angeles 1984., OI Seoul 1988.

5. Slavko Goluža / rukomet / 2 odličja

1z: OI Tokio 1964. 1s: OI Cuidad de Mexico 1968. 1z: OI Montreal 1976. 1s: OI Moskva 1980.

17. Mirjana Ognjenović / rukomet / 2 odličja 1z: OI Moskva 1980. 1s: OI Los Angeles 1984.

2z: OI Atlanta 1996., OI Atena 2004.

18. Zoran Roje / vaterpolo / 2 odličja

6. Venio Losert / rukomet / 2 odličja

1z: OI Moskva 1980. 1s: OI Los Angeles 1984.

2z: OI Atlanta 1996., OI Atena 2004.

7. Deni Lušić / vaterpolo / 2 odličja

19. Ratko Rudić / vaterpolo / 2 odličja

2z: OI Los Angeles 1984., OI Seoul 1988.

1z: OI München 1972. 1s: OI Moskva 1980.

8. Valter Matošević / rukomet / 2 odličja

20. Karlo Stipanić / vaterpolo / 2 odličja

2z: OI Atlanta 1996., OI Atena 2004.

9. Tomislav Paškvalin / vaterpolo / 2 odličja

1z: OI Tokio 1964. 1s: OI Cuidad de Mexico 1968.

2z: OI Los Angeles 1984., OI Seoul 1988..

21. Dubravko Šimenc / vaterpolo / 2 odličja

10. Krešimir Ćosić / košarka / 3 odličja

1z: OI Seoul 1988. 1s: OI Atlanta 1996.

1z: OI Moskva 1980. 2s: OI Cuidad de Mexico 1968., Montreal 1976.

22. Ivo Trumbić / vaterpolo / 2 odličja 1z: OI Tokio 1964. 1s: OI Cuidad de Mexico 1968.

11. Andro Knego / košarka / 3 odličja 1z: OI Moskva 1980. 1s: OI Montreal 1976. 1b: OI Los Angeles 1984.

12. Đurđica Bjedov / plivanje / 2 odličja 1z: OI Cuidad de Mexico 1968. 1s: OI Cuidad de Mexico 1968.

234

23. Biserka Višnjić / rukomet / 2 odličja 1z: OI Moskva 1980. 1s: OI Los Angeles 1984.

24. Mirko Bašić / rukomet / 2 odličja 1z: OI Los Angeles 1984. 1b: OI Seoul 1988.

25. Alvaro Načinović / rukomet / 2 odličja

39. Mirza Džomba / rukomet / 1 odličje

1z: OI Atlanta 1996. 1b: OI Seoul 1988.

1z: OI Atena 2004.

40. Valner Franković / rukomet / 1 odličje 26. Mihovil Nakić – Vojnović / košarka / 2 odličja

1z: OI Atlanta 1996.

1z: OI Moskva 1980. 1b: OI Los Angeles 1984.

41. Bruno Gudelj / rukomet / 1 odličje 1z: OI Atlanta 1996.

27. Nikolaj Pešalov / dizanje utega / 2 odličja 1z: OI Sydney 2000. 1b: OI Atena 2004.

42. Zdravko Hebel / vaterpolo / 1 odličje

28. Goran Perkovac / rukomet / 2 odličja

43. Hrvoje Horvat / rukomet / 1 odličje

1z: OI Atlanta 1996. 1b: OI Seoul 1988.

1z: OI München 1972.

29. Zlatko Saračević / rukomet / 2 odličja 1z: OI Atlanta 1996. 1b: OI Seoul 1988.

30. Irfan Smajlagić / rukomet / 2 odličja

1z: OI Cuidad de Mexico 1968.

44. Vladimir Jelčić / rukomet / 1 odličje 1z: OI Atlanta 1996.

45. Božidar Jović / rukomet / 1 odličje 1z: OI Atlanta 1996.

1z: OI Atlanta 1996. 1b: OI Seoul 1988.

46. Pavle Jurina / rukomet / 1 odličje

31. Jasna Šekarić / streljaštvo / 2 odličja

47. Nikša Kaleb / rukomet / 1 odličje

1z: OI Seoul 1988. 1b: OI Seoul 1988.

1z: OI Los Angeles 1984. 1z: OI Atena 2004.

48. Nenad Kljaić / rukomet / 1 odličje 1z: OI Atlanta 1996.

32. Andrija Anković / nogomet / 1 odličje

49. Tomislav Knez / nogomet / 1 odličje

1z: OI Rim 1960.

33. Ivano Balić / rukomet / 1 odličje

50. Aleksandar Kozlina / nogomet / 1 odličje

1z: OI Atena 2004.

1z: OI Rim 1960.

34 Zvonko Bego / nogomet / 1 odličje

51. Duje Krstulović / košarka / 1 odličje

1z: OI Rim 1960.

1z: OI Moskva 1980.

35. Mislav Bezmalinović / vaterpolo / 1 odličje

52. Blaženko Lacković / rukomet / 1 odličje

1z: OI Seoul 1988.

1z: OI Atena 2004.

36. Duje Bonačić / veslanje / 1 odličje

53. Vlado Lisjak / hrvanje / 1 odličje

1z: OI Helsinki 1952.

1z: OI Los Angeles 1984.

37. Patrik Ćavar / rukomet / 1 odličje

54. Ronald Lopatny / vaterpolo / 1 odličje

1z: OI Atlanta 1996.

1z: OI Cuidad de Mexico 1968.

38 Davor Dominiković / rukomet / 1 odličje

55. željko matuš / nogomet / 1 odličje

1z: OI Atena 2004.

1z: OI Rim 1960.

235

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

OLIMPIJSKI ODLIČNICI 0D 1900. 56. Petar Metličić / rukomet / 1 odličje

76. Albin Vidović / rukomet / 1 odličje

1z: OI Atena 2004.

1z: OI München 1972.

57. Zoran Mikulić / rukomet / 1 odličje

77. Igor Vori / rukomet / 1 odličje

1z: OI Atlanta 1996.

58. Zdravko Miljak / rukomet / 1 odličje 1z: OI München 1972.

59. Mate Parlov / boks / 1 odličje 1z: OI München 1972.

60. željko perušić / vaterpolo / 1 odličje 1z: OI Cuidad de Mexico 1968.

61. Miroslav Poljak / vaterpolo / 1 odličje 1z: OI Cuidad de Mexico 1968.

62. Renco Posinković / vaterpolo / 1 odličje 1z: OI Seoul 1988.

1z: OI Atena 2004.

78. Drago Vuković / rukomet / 1 odličje 1z: OI Atena 2004.

79. Božo Vuletić / vaterpolo / 1 odličje 1z: OI Los Angeles 1984.

80. Zdenko Zorko / rukomet / 1 odličje 1z: OI München 1972.

81. Zdravko Zovko / rukomet / 1 odličje 1z: OI Los Angeles 1984.

82. Vedran Zrnić / rukomet / 1 odličje 1z: OI Atena 2004.

63. Miroslav Pribanić / rukomet / 1 odličje 1z: OI München 1972.

83. ante žanetić / nogomet / 1 odličje 1z: OI Rim 1960.

64. Jasna Ptujec / rukomet / 1 odličje 1z: OI Los Angeles 1984.

65. Iztok Puc / rukomet / 1 odličje 1z: OI Atlanta 1996.

66. Dobrivoj Selec / rukomet / 1 odličje 1z: OI München 1972.

84. Ivica Kostelić / alpsko skijanje / 3 odličja 3s: OI Torino 2006. (1), OI Vancouver 2010. (2)

85. Dražen Petrović / košarka / 3 odličja 2s: OI Seoul 1988., OI Barcelona 1992. 1b: OI Los Angeles 1984.

67. Branko Skroče / košarka / 1 odličje 1z: OI Moskva 1980.

68. Goran Sukno / vaterpolo / 1 odličje 1z: OI Los Angeles 1984.

69. Petar Šegvić / veslanje / 1 odličje 1z: OI Helsinki 1952.

70. Vlado Šola / rukomet / 1 odličje 1z: OI Atena 2004.

71. Denis Špoljarić / rukomet / 1 odličje 1z: OI Atena 2004.

72. Goran Šprem / rukomet / 1 odličje 1z: OI Atena 2004.

73. Vladimir Šujster / rukomet / 1 odličje 1z: OI Atlanta 1996.

74. Mate Trojanović / veslanje / 1 odličje 1z:: OI Helsinki 1952.

75. Velimir Valenta / veslanje / 1odličje 1z: OI Helsinki 1952.

236

86. Juraj Amšel / vaterpolo / 2 odličja 2s: OI Helsinki 1952., OI Melbourne 1956.

87. Franjo Arapović / košarka / 2 odličja 2s: OI Seoul 1988., OI Barcelona 1992.

88. Stjepan Bobek / nogomet / 2 odličja 2s: OI London 1948., OI Helsinki 1952.

89. Danko Cvjetičanin / košarka / 2 odličja 2s: OI Seoul 1988., OI Barcelona 1992.

90. Zlatko Čajkovski / nogomet / 2 odličja 2s: OI London 1948., OI Helsinki 1952.

91. Vlado Ivković / vaterpolo / 2 odličja 2s: OI Helsinki 1952., OI Melbourne 1956.

92. Zdravko Ježić / vaterpolo / 2 odličja 2s: OI Helsinki 1952., OI Melbourne 1956.

93. Zdravko Kovačić / vaterpolo / 2 odličja 2s: OI Helsinki 1952., OI Melbourne 1956.

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

94. Toni Kukoč / košarka / 2 odličja

112. Ivo Cipci / vaterpolo / 1 odličje

2s: OI Seoul 1988., OI Barcelona 1992.

1s: OI Melbourne 1956.

95. Lovro Radonjić / vaterpolo / 2 odličja

113. Tomislav Crnković / nogomet / 1 odličje

2s: OI Helsinki 1952., OI Melbourne 1956.

1s: OI Helsinki 1952.

96. Dino Rađa / košarka / 2 odličja

114. željko čajkovski / nogomet / 1 odličje

2s: OI Seoul 1988., OI Barcelona 1992.

1s: OI London 1948.

97. Damir Šolman / košarka / 2 odličja

115. Vladimir Čonč / nogomet / 1 odličje

2s: OI Cuidad de Mexico 1968., OI Montreal 1976.

1s: OI Helsinki 1952.

98. Ivo Štakula / vaterpolo / 2 odličja

116. Josip Čorak / hrvanje / 1 odličje

2s: OI Helsinki 1952., OI Melbourne 1956.

1s: OI München 1972.

99. Stojko Vranković / košarka / 2 odličja

117. Zoran Čutura / košarka / 1 odličje

2s: 0I Seoul 1988., OI Barcelona 1992.

1s: OI Seoul 1988.

100. Bernard Vukas / nogomet / 2 odličja

118. Duje Draganja / plivanje / 1 odličje

2s: OI London 1948., OI Helsinki 1952.

1s: OI Atena 2004.

101. Boško Vuksanović / vaterpolo / 2 odličja

119. Vladimir Firm / nogomet / 1 odličje

2s: OI Helsinki 1952., OI Melbourne 1956.

1s: OI Helsinki 1952.

120. Tomislav Franjković / vaterpolo / 1 odličje 1s: OI Melbourne 1956.

102. Nikša Skelin / veslanje / 2 odličja 1s: OI Atena 2004. 1b: OI Sydney 2000.

121. Damir Glavan / vaterpolo / 1 odličje

103. Siniša Skelin / veslanje / 2 odličja

122. Alan Gregorov / košarka / 1 odličje

1s: OI Atena 2004. 1b: OI Sydney 2000.

1s: OI Atlanta 1996. 1s: OI Barcelona 1992.

123. Ivan Gubijan / atletika / 1 odličje 1s: OI London 1948.

104. Vladan Alanović / košarka / 1 odličje 1s: OI Barcelona 1992.

105. Maro Balić / vaterpolo / 1 odličje 1s: OI Atlanta 1996.

106. Veljko Bakašun / vaterpolo / 1 odličje 1s: OI Helsinki 1952.

107. Vladimir Beara / nogomet / 1 odličje 1s: OI Helsinki 1952.

108. Marko Brainović / vaterpolo / 1 odličje 1s: OI Helsinki 1952.

109. Miroslav Brozović / nogomet / 1 odličje 1s: OI London 1948.

110. Božo Broketa / nogomet / 1 odličje 1s: OI London 1948.

124. Ivan - Oskar Jazbinšek / nogomet / 1 odličje 1s: OI London 1948.

125. Vinko Jelovac / košarka / 1 odličje 1s: OI Montreal 1976.

126. Igor Hinić / vaterpolo / 1 odličje 1s: OI Atlanta 1996.

127. Ivica Horvat / nogomet / 1 odličje 1s: OI Helsinki 1952.

128. Katica Ileš / rukomet / 1 odličje 1s: OI Moskva 1980.

129. Milan Janić / kanu / 1 odličje 1s: OI Los Angeles 1984.

130. Ratko Kacijan / nogomet / 1 odličje 1s: OI London 1948.

111. Zvonko Cimermančić / nogomet / 1 odličje

131. Hrvoje Kačić / vaterpolo / 1 odličje

1s: OI Helsinki 1952.

1s: OI Melbourne 1956.

237

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

OLIMPIJSKI ODLIČNICI 0D 1900. 132. Vjekoslav Kobešćak / vaterpolo / 1 odličje

152. Damir Polić / vaterpolo / 1 odličje

1s: OI Atlanta 1996.

1s: OI Moskva 1980.

133. Arijan Komazec / košarka / 1 odličje

153. Zoran Primorac / stolni tenis / 1 odličje

1s: OI Barcelona 1992.

1s: OI Seoul 1988.

134. Mladen Koščak / nogomet / 1 odličje

154. Nikola Radović / nogomet / 1 odličje

1s: OI Melbourne 1956.

135. Joško Kreković / vaterpolo / 1 odličje

155. Vinko Rosić / vaterpolo / 1 odličje

1s: OI Atlanta 1996.

1s: OI Tokio 1964.

136. Ognjen Kržić / vaterpolo / 1 odličje

156. Petar Skansi / košarka / 1 odličje

1s: OI Atlanta 1996.

1s: OI Cuidad de Mexico 1968.

137. Kornelija Kvesić / košarka / 1 odličje

158. Ivan Šantek / nogomet / 1 odličje

1s: OI Seoul 1988.

1s: OI Melbourne 1956.

138. Ivica Kurtini / vaterpolo / 1 odličje

158. Zlatko Šimenc / vaterpolo / 1 odličje

1s: OI Helsinki 1952.

1s: OI Tokio 1964.

139. žana lelas / košarka / 1 odličje

159. Franjo Šoštarić / nogomet / 1 odličje

1s: OI Seoul 1988.

1s: OI London 1948.

140. Luka Lipošinović / nogomet / 1 odličje

160. Ratko Štritof / vaterpolo / 1 odličje

1s: OI Melbourne 1956.

1s: OI Atlanta 1996.

141. Boško Lozica / vaterpolo / 1 odličje

161. Siniša Školneković / vaterpolo / 1 odličje

1s: OI Seoul 1988.

1s: OI Atlanta 1996.

142. Slavko Luštica/ nogomet / 1 odličje

162. žan tabak / košarka / 1 odličje

1s: OI Helsinki 1952.

1s: OI Barcelona 1992.

143. Frane Matošić / nogomet / 1 odličje

163. Ana Titlić / rukomet / 1 odličje

1s: OI London 1948.

1s: OI Moskva 1980.

144. Franjo Mihalić / atletika / 1 odličje

164. Filip Ude / gimnastika / 1 odličje

1s: OI Melbourne 1956.

1s: OI Peking 2008.

145. Aramis Naglić / košarka / 1 odličje

165. Tino Vegar / vaterpolo / 1 odličje

1s: OI Barcelona 1992.

1s: OI Atlanta 1996.

146. Danira Nakić / košarka / 1 odličje

166. Joško Vidošević / nogomet / 1 odličje

1s: OI Seoul 1988.

1s: OI Melbourne 1956.

147. Anton Nardeli / vaterpolo / 1 odličje

167. Blanka Vlašić / atletika / 1 odličje

1s: OI Tokio 1964.

1s: OI Peking 2008.

148. Frane Nonković / vaterpolo / 1 odličje

168. Renato Vrbičić / vaterpolo / 1 odličje

1s: OI Tokio 1964.

1s: OI Atlanta 1996.

149. Zlatko Papec / nogomet / 1 odličje

169. Luka Vezilić / vaterpolo / 1 odličje

1s: OI Melbourne 1956.

1s: OI Moskva 1980.

150. Nikola Plećaš / košarka / 1 odličje

170. Zdeslav Vrdoljak / vaterpolo / 1 odličje

1s: OI Cuidad de Mexico 1968.

1s: OI Atlanta 1996.

151. Velimir Perasović / košarka / 1 odličje

171. franjo Wölfl / nogomet / 1 odličje

1s: OI Barcelona 1992.

238

1s: OI London 1948.

20 godina Hrvatskog olimpijskog odbora

(1991. - 2011.)

172. Branko Zebec / nogomet / 1 odličje

191. Duško Mrduljaš / veslanje / 1 odličje

1s: OI Helsinki 1952.

1b: OI Moskva 1980.

173. marijan žuželj / vaterpolo / 1 odličje

192. Milan Nenadić / hrvanje / 1 odličje

1s: OI Melbourne 1956.

1b: OI München 1972.

193. Milan Neralić / mačevanje / 1 odličje 1b: OI Pariz 1900.

174. Goran Ivanišević / tenis / 2 odličja 2b: OI Barcelona 1992.

194. Sanja Ožegović / košarka / 1 odličje 1b: OI Moskva 1980.

175. Mario Ančić / tenis / 1 odličje

195. Snježana Pejčić / streljaštvo / 1 odličje 1b: OI Peking 2008.

1b: OI Atena 2004.

176. Mira Bjedov / košarka / 1 odličje 1b: OI Moskva 1980.

177. Igor Boraska / veslanje / 1 odličje 1b: OI Sydney 2000.

178. Zlatko Celent / veslanje / 1 odličje 1b: OI Moskva 1980.

179. Boro Cvetković / nogomet / 1 odličje 1b: OI Los Angeles 1984.

180. Krešimir Čuljak / veslanje / 1 odličje 1b: OI Sydney 2000.

181. Stjepan Deverić / nogomet / 1 odličje 1b: OI Los Angeles 1984.

182. Jakov Fak / biatlon / 1 odličje 1b: OI Vancouver 2010.

183. Jasna Fazlić / stolni tenis / 1 odličje 1b: OI Seoul 1988.

184. Igor Francetić / veslanje / 1 odličje 1b: OI Sydney 2000.

185. Tihomir Franković / veslanje / 1 odličje 1b: OI Sydney 2000.

186. Nenad Gračan / nogomet / 1 odličje 1b: OI Los Angeles 1984.

187. Tomislav Ivković / nogomet / 1 odličje 1b: OI Los Angeles 1984.

196. Silvijo Petriško / veslanje / 1 odličje 1b: OI Sydney 2000.

197. Aleksandar Petrović / košarka / 1 odličje 1b: OI Los Angeles 1984.

198. Goran Prpić / tenis / 1 odličje 1b: OI Barcelona 1992.

199. Ivan Pudar / nogomet / 1 odličje 1b: OI Los Angeles 1984.

200. Josip Reić / veslanje / 1 odličje 1b: OI Moskva 1980.

201. Tomislav Smoljanović / veslanje / 1 odličje 1b: OI Sydney 2000.

202. Ivan Sunara / košarka / 1 odličje 1b: OI Los Angeles 1984.

203. Sandra Šarić / taekwondo / 1 odličje 1b: OI Peking 2008.

204. Damir Škaro / boks / 1 odličje 1b: OI Seoul 1988.

205. Branimir Vujević / veslanje / 1 odličje 1b: OI Sydney 2000.

206. Branko Vukičević / košarka / 1 odličje 1b: OI Los Angeles 1984.

207. Martina Zubčić / taekwondo / 1 odličje 1b: OI Peking 2008.

188. Boris Jarak / rukomet / 1 odličje 1b: OI Seoul 1988.

189. Ivan Ljubičić / tenis / 1 odličje 1b: OI Atena 2004.

190. Branko Miljuš / nogomet / 1 odličje 1b: OI Los Angeles 1984.

239

Izvori Službeni glasnik Hrvatskog športskog saveza (1991. i 1992.), br. 1, 2-3, 4, 5-6. Zagreb: Hrvatski športski savez

Jajčević, Z. (2007.) Olimpizam u Hrvatskoj. Zagreb: Libera Editio Stoljeće hrvatskog vaterpola (2010.) Zagreb: Hrvatski vaterpolski savez

Službeno glasilo Hrvatskog olimpijskog odbora (1994. - 2006.), br. od 1 do 9. Zagreb: Hrvatski olimpijski odbor

Sabolić, K., urednik (1992. - 2010.) Hrvatski športski almanah. Zagreb: Ars Media

Povijest športa (1991., 1992., 1994.), br. 91, 95, 102. Zagreb: Hrvatski športski savez Flander, M., i suradnici (1975. i 1977.) Enciklopedija fizičke kulture, svezak 1 i 2. Zagreb: Jugoslavenski leksikografski zavod Hrvatski biografski leksikon (1989.), svezak 2. Zagreb: Jugoslavenski leksikografski zavod Vodiči za olimpijske igre (1992. - 2008.) Barcelona 1992., Atlanta 1996., Sydney 2000., Atena 2004., Peking 2008. Zagreb: Hrvatski olimpijski odbor Vodiči za zimske olimpijske igre (1994. - 2010.) Lillehammer 1994., Nagano 1998., Salt Lake City 2002., Torino 2006., Vancouver 2010. Zagreb: Hrvatski olimpijski odbor Vodič za Prve olimpijske igre mladih Singapur 2010. (2010.) Zagreb: Hrvatski olimpijski odbor

Težak, V., urednik (1996.) Atlanta '96. Zagreb: Hrvatski olimpijski odbor Olimpizam u Europi: Država i šport (1996.) Zagreb: Hrvatski olimpijski odbor Časopis „Olimp“ (1999. - 2010.), brojevi od 1 do 38. Zagreb: Hrvatski olimpijski odbor Šamija, K., urednik (2010.) Državna nagrada za šport Franjo Bučar. Zagreb: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa Olympic Movement Directory (2004.) Lausanne: International Olympic Committee Olympic Review (2006.), No 59. Lausanne: International Olympic Committee Hrvatski olimpijski odbor, www.hoo.hr Međunarodni olimpijski odbor, www.olympic.org Europski olimpijski odbori, www.eurolympic.org Vlada Republike Hrvatske, www.vlada.hr.

Beraković, D. (1991.) Hrvatski šport i olimpijski pokret. Zagreb: Hrvatski olimpijski odbor

Sabor Republike Hrvatske, www.sabor.hr

Susić, Ž. (1992.) Hrvatski sport i olimpizam: monografija “1992 Barcelona Albertville”. München: Olympische Sport Bibliothek

Amateur Athletic Foundation, www.aafla.com

Susić, Ž., Marović, D., Drpić, A.. (1996.) Sports in Croatia. Zagreb: Hrvatski olimpijski odbor

Hrvatski zbor sportskih novinara, www.hzsn.hr

Sušec, B. (1992.) Hrvati prvi put samostalno na igrama Albertville 1992. i Barcelona 1992.: monografija “1992 Barcelona - Albertville”. München: Olympische Sport Bibliothek Podgorelec, S., Drpić, A., Marović, D. (1995.) Olimpizam u Hrvata. Zagreb: Hrvatski olimpijski odbor

Svjetska protudopinška agencija, www.wada-ama.org

Hrvatski klub olimpijaca, www.olympijci.hr

Comitee International Pierre de Coubertin, www.coubertin.ch Hrvatska izvještajna novinska agencija, Hina, www.hina.hr Wikipedia - slobodna enciklopedija, http://hr.wikipedia.org Baze podataka HOO-a koje vode uredi za programe nacionalnih športskih saveza, olimpijski program i Olimpijsku solidarnost.

Autori Monografije Radica Jurkin Lugović, športska novinarka, voditeljica je Odjela

Ante Drpić, rođen je 14. listopada 1955. u Pučišćima na Braču. Završio je srednju medicinsku školu u Splitu i diplomirao na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu.

Urednica je web-portala HOO-a postavljenog za Igre u Atlanti 1996. Portal je 2002. godine uvršten među 10 najboljih u nacionalnom izboru Vidi Web top 100. Od 2003. godine članica je uredništva časopisa HOO-a Olimp i autorica rubrike Od Olimpa do Olimpa.

Od 1975. pa sve do 1991. zagrebački je, športski dopisnik splitskog dnevnika. Od 1981. profesionalni je novinar Tanjuga, za koji je prethodno, gotovo dvije godine, surađivao u športskoj rubrici, ali i pisao o događajima iz kulture i politike. Od 1991. zaposlen je u Hrvatskoj izvještajnoj novinskoj agenciji, Hini, u kojoj je urednik športske redakcije.

za informiranje i izdavaštvo Hrvatskog olimpijskog odbora i članica Komisije za informiranje i izdavaštvo HOO-a od 2005. godine.

Koautorica je prve cjelovite monografije HOO-a "Na putu olimpizma: Hrvatski olimpijski odbor 1991. - 2006.", uz Antu Drpića i Zdenka Jajčevića. Od 2002. godine urednica je većine publikacija HOO-a posvećenih nastupu hrvatskih športskih i olimpijskih delegacija na međunarodnim natjecanjima. Autorica je prvih domaćih slikovnica za djecu športske tematike "Športići" i istoimenog, prvog interaktivnog CD-a na temu šport i olimpizam objavljenog 2007. godine. Koautorica je kazališne predstave "Športice i športići" postavljene u Dječjem kazalištu Dubrava i izvedene više od 200 puta, među ostalim i na Međunarodnom festivalu djeteta u Šibeniku 2002. Rodila se 6. prosinca 1954. u Šibeniku, a diplomirala je na Fakultetu za fizičku kulturu, danas Kineziološkom fakultetu u Zagrebu, smjer športsko novinarstvo. Radila je kao športska novinarka u Vjesniku, tajnica Saveza za fizičku kulturu Medveščak i koordinatorica u Zagrebačkom športskom savezu. Od 1995. godine radi u Hrvatskom olimpijskom odboru. Za doprinos u promicanju olimpizma među djecom i mladima Radica Jurkin nagrađena je najvišom nagradom u športu, godišnjom Državnom nagradom za šport "Franjo Bučar".

Izvješćivao je sa ZOI u Sarajevu i OI u Los Angelesu (1984.), kao i s igara u Atlanti (1996.) i Sydneyu (2000.), na kojima je bio član Misije HOO-a kao press attache, baš kao i na Mediteranskim igrama u Bariju (1997.) i na Svjetskim igrama mladih u Moskvi (1998.). Od početka 1993. do 1999. bio je glavni tajnik Hrvatskog zbora sportskih novinara. Bio je član Vijeća HOO-a od 1995. do 2000. godine te predsjednik Odbora za nakladničku djelatnost HOO-a. Od 2005. član je Komisije za informiranje i izdavaštvo. Bio je urednik Olimpijskih vijesti, tjednog pregleda najzanimljivijih događaja iz HOO-a i Međunarodnog olimpijskog odbora, te je, kao urednik ili član uredničkog kolegija, sudjelovao u izradi svih značajnijih publikacija HOO-a, počevši od "Olimpizma u Hrvata" (1995.), do "15 godina na putu olimpizma" (2006.). U rujnu 1999. godine bio je jedan od pokretača novog časopisa Hrvatskog olimpijskog odbora "Olimp", koji je nastao na tradiciji časopisa "Povijest hrvatskog športa" i kao jedini glavni urednik potpisao je svih dosadašnjih 40 brojeva "Olimpa". Dobitnik je Trofeja Hrvatskog zbora sportskih novinara 1999. godine i priznanja HOO-a godine 2001.