Prosječna potrošnja goriva modela Toyota Corolla Cross Hybrid u mešovitoj vožnji od 5 do 5,4/100km, emisije CO2 od 114 do 122 g/km. Cijena se odosi na model Toyota Corolla Cross Hybrid Luna. Do 10 godina jamstva uz Toyota Relax: 3 godine tovorničkog jamstva + do 7 godina ili 200.000 km (što prije nastupi) dodatnog jamstva koje se aktivira obavljanjem redovitih servisa kod ovlaštenog Toyota partnera prema uputi proizvođača. Za detalje vezane uz Toyota Relax, posjetite www.toyota.hr ili kontaktirajte ovlaštenog Toyota partnera. Slika je simbolična.
”Bit će to jedinstvene Igre, a Hrvatskoj želim puno medalja”
str. 26
str. 32
SPORT I MODA
Olimpijci na modnoj pisti
str. 20
Olimpijska vatra treći put u Gradu Svjetla
str. 36
NJ. E. GORDAN BAKOTA “Sport je dokaz da nema malih i velikih zemalja”
str. 38 JEDRILIČARSKI TRIO KAO VRHUNSKA SPORTSKA PRIČA
str. 42
HOO šesti put dodijelio Nagradu “Milan Neralić”, prvi put u njegovu rodnom Slunju
str. 44 SNAŽNE ŽENE Hrvatskog olimpijskog odbora
str. 50
OLIMPIJSKE LEGENDE Slobodan Trifunović
UZ MARKA, LENA I IVAN PUTUJU
U PARIZ, A IMAMO I TROJE EUROPSKIH PRVAKA
Imamo još dvoje putnika za Pariz. To su dvostruka svjetska i trostruka europska prvakinja Lena Stojković (-49 kg), kojoj su to prve Igre, te Ivan Šapina (+80 kg), europski prvak i svjetski viceprvak, koji će, nakon Tokija drugi put nastupiti na OI. Naši taekwondisti briljirali su na EP u Beogradu, osvojivši čak sedam medalja. Zlatni su bili Toni Kanaet (-80 kg), Nika Karabatić (-57 kg) i Lena Stojković (- 46 kg), a na brončano postolje popeli su se Matea Jelić (-73 kg), Ivana Arelić (-62 kg), Josip Teskera (-54 kg) i Bruna Duvančić (- 49kg). Hrvatska reprezentacija je zauzela drugo mjesto u ukupnom plasmanu ekipa te prvo mjesto u ženskoj konkurenciji.
taekwondo
“HERKUL IZ GOSPIĆA”
NEDODIRLJIV NA EP-u
obaranje ruke
Rino Mašić je na EP-u u Slovačkoj potvrdio da s pravom nosi naziv “Herkul iz Gospića”. Dobitnik nagrade HOO-a 2023. za izvanredne rezultate u neolimpijskim disciplinama bio je opet nedodirljiv konkurenciji te se kući vraća s dva zlatna odličja u kategoriji do 110 kg.
ODLIČAN NASTUP
REPREZENTACIJE NA SP-u, “PAO” I REKORD
Na SP-u u francuskom St. Vulbasu “pale” su tri medalje za našu reprezentaciju. Ria Vojković i Marino Milićević osvojili su srebro u mješovitim štafetama, Darijan Živolić i Marino Milićević medalju istog sjaja u muškim štafetama, te Marino Milićević broncu u brzinskom izbijanju. Dodajmo kako su Ria i Marino u polufinalnom susretu protiv Francuske rezultatom 54/58 ostvarili novi hrvatski rekord u mješovitoj štafeti.
socca
MALONOGOMETAŠI EUROPSKI DOPRVACI
Hrvatska reprezentacija u socca malom nogometu viceprvak je Europe. Naši majstori su na EuroCupu u Moldaviji u skupini svladali Španjolsku (7:0) i Luksemburg (18:0) te igrali neodlučeno s Bugarskom (3:3) što je bilo dovoljno za prvo mjesto. U osmini finala nadigran je Cipar (2:0), u četvrtfinalu Srbija (3:2), u polufinalu Rumunjska (4:2), da bi u finalu bio bolji Kazahstan (0:3). Ovim rezultatom nadmašena je bronca od prošle godine.
atletika
SANDRIN POVIJESNI
POTHVAT, FILIPOV
REKORD I DEVET
NORMI U KRALJICI
SPORTOVA
Namitingu u Kranju, sredinom svibnja, Filip Pravdica je izveo skok karijere. Naš atletičar je u dalj skočio senzacionalnih 8,35 m, te je izborio Igre u Parizu. Isto tako popravio je državni rekord za čak 12 cm, a koji je stajao od 2003. te bio u vlasništvu Siniše Ergotića. Ova atletska disciplina u Hrvatskoj sada ima novog kralja. Naravno, Filip je pobijedio na natjecanju u Sloveniji, a to je u tome trenutku bio drugi rezultat u 2024. u svijetu.
Početkom srpnja je zrakoplov za Pariz uhvatilo još četvero naših atletičara. Naime, potvrđeno je da su kvote ostvarili Sara Kolak (koplje), Marija Tolj (disk), Martin Marković (disk) te Matija Gregurić (kladivo). Inače, predstavnici “kraljice sportova” najbrojnije su hrvatsko izaslanstvo iz pojedinačnih sportova za Igre – ukupno devet normi. Sandra Elkasević je u pravo vrijeme dizala formu. Dvostruka olimpijska pobjednica je na mitingu Dijamantne lige u Oslu bila druga. Disk je poletio
66,48 m što joj je u tome trenutku bio najbolji rezultat sezone.
Taj je rezultat bio samo uvod za Europsko prvenstvo u lipnju u Rimu gdje je naša kraljica bacila
67,04 m, novi njen hitac godine koji je bio dovoljan da sedmi put zaredom postane europska prvakinja. Pothvat kakav nitko nikada nije ostvario u povijesti atletike. Čudesno!
Na istom natjecanju istaknuo se i Filip Mihaljević koji je bacio kuglu do srebra. Rezultat je bio 21,20 m.
jedrenje
FILIP JURIŠIĆ IDE NA SVOJE PRVE IGRE, PALMI ČARGO BRONCA S PRESTIŽNE
REGATE
Hrvatska ima medalju s prestižne jedriličarske regate u francuskom Hyeresu! Palma Čargo, koja će nas predstavljati na Olimpijskim igrama, osvojila je treće mjesto u windsurfingu te je tako potvrdila dobru formu uoči najvećeg sportskog događaja. Na istom mjestu dobili smo i novog putnika za Pariz. Filip Jurišić obranio je bodovnu prednost u klasi ILCA 7 od Tončija Stipanovića, dvostrukog osvajača olimpijskog srebra, i nastupit će na svojim prvim Igrama.
SEDAM ODLIČJA U NOVOM SADU
Naklon do poda za naše predstavnike u borilačkom sportu sambo na EP-u u Novom Sadu. Bila je to prava berba medalja, čak sedam u seniorskoj, te jedno, ali vrijedno u juniorskoj konkurenciji. Na pobjedničkom postolju u Spens Areni završili su Patrik Sumpor (combat sambo / kategorija -71 kg) sa srebrnom medaljom oko vrata, a brončanom kolajnom okitili su se Lea Katarina Gobec (sportski sambo, -80 kg), Tin Straža (sportski sambo, -88 kg), Dorina Borilović (combat sambo, -80 kg), Dino-Dominic Sumpor (sportski sambo, -79 kg), Luka Matošević (combat sambo, -79 kg ) i Dario Grgić (combat sambo, +98 kg). U juniorskoj konkurenciji Lucija Baričević je bila brončana u kategoriji do 59 kg.
RANTEŠ ODLASKOM U PARIZ ISPUNIO NAJVEĆI
SPORTSKI SAN
Imamo biciklista koji je došao do norme za Pariz. Marin Ranteš izborio je vizu preko kvalifikacijskih natjecanja u Šangaju i Budimpešti u disciplini BMX slobodni stil. Tako si je ispunio svoj najveći sportski cilj, jer će prvi put sudjelovati na Olimpijskim igrama, a svojom konstantnošću tijekom sezone to je neosporno zaslužio.
sambo
MILANOVIĆEVA BRONCA
M
arko Milanović je početkom srpnja potvrdio svoj potencijal brončanim odličjem na EP-u za hrvače do 20 godina u Novom Sadu u kategoriji do 130 kilograma. Bio je to za njega jedan impresivan turnir i dokaz da u ovome sportu ne moramo strahovati za budućnost.
dzudo ^
BARBARA MATIĆ ĆE PREDVODITI
DŽUDAŠE
Iz džuda je bilo puno dobrih vijesti, ali krećemo s EP-om u Zagrebu gdje smo dobili dvije medalje iz iste kategorije (-70 kg).
Barbara Matić je ispunila svoj san i nakon tri treća mjesta osvojila toliko željeno zlato, a Lara Cvjetko bila je brončana.
Na Grand Slam turnirima naši su predstavnici imali zapažene uloge.
Još krajem ožujka Matić je trijumfom u Tbilisiju nadmašila konkurenciju te preuzela broj jedan svjetske rang ljestvice.
Na istom mjestu Ana Viktorija Puljiz stavila je oko vrata srebro. Tjedan dana kasnije, u Antalyji, hrvatski džudo razveselile su Katarina Krišto i Puljiz medaljama brončanog sjaja. Početkom svibnja u Tadžikistanu Cvjetko srebrna, a Iva Oberan postolje niže. I za kraj, sredinom petog mjeseca u Astani, Krišto je otišla do kraja i zlata, a Cvjetko se zadovoljila novim srebrom. Nakon odličja na Grand Slamovima i Grand Prixovima stigle su i one najveće nagrade odnosno izborene su čak tri vize za Olimpijske igre. Tako će boje Hrvatske braniti dvostruka svjetska prvakinja Barbara Matić (-70 kg) kojoj će to biti treći nastup na najvećem sportskom događaju, a u Parizu će debitirati
Katarina Krišto (-63 kg) i Zlatko Kumrić (-100 kg). Fenomenalno!
TRI ZLATA I BRONCA
NA EP-u U ZADRU
Ivan Kvesić bio je treći u poluteškoj kategoriji (-84 kg) na turniru Svjetske lige u Egiptu, a taj uspjeh bio je samo uvod za Europsko prvenstvu u Zadru gdje nas naši predstavnici nisu iznevjerili – osvojili su četiri medalje.
Bili su briljantni nošeni domaćom publikom. Anđelo Kvesić (+84 kg), Ivan Martinac (-75 kg) i Ema Sgardelli (-50 kg) postali su europski prvaci. Da, troje naših karatista penjalo se na ono najviše postolje i bilo nagrađeno zlatom, dok nam je četvrto odličje, broncu, donio Ivan Kvesić.
Početkom lipnja pred hrvatskim karatistima bio je novi turnir Svjetske lige, a u marokanskoj Casablanci istaknula se Lucija Lesjak (+68 kg) s broncom oko vrata.
JERE HRIBAR I JANA PAVALIĆ
IZBORILI NASTUP
DNA OI
kuglanje
IMAMO SVJETSKE PRVAKE I REKORDERE
Čakšest medalja, od toga dva zlata, jedno srebro i tri bronce, osvojili su naši reprezentativci na devetom Svjetskom prvenstvu u kuglanju u slovačkom gradu Brezno što im je donijelo drugo mjesto u redoslijedu nacija. U pojedinačnoj konkurenciji Nataša Ravnić srebrna, Venesa
Bogdanović i Hrvoje Marinović brončani. U kombinaciji
Amela Nicol Imširović uvjerljivo je uzela zlato i postavila novi svjetski rekord u toj disciplini koji sada iznosi 915 čunjeva. Medalje su osvojili i Alen Kujundžić i Venesa Bogdanović koji su novi svjetski prvaci u disciplini tandem mix, a Hrvoje Marinović osvojio je broncu i u sprintu.
ruga olimpijska norma stigla nam je u travnju s Otvorenog prvenstva Kanade u Torontu koje je ujedno bilo kvalifikacijsko natjecanje za OI. Jere Hribar je vrhunski otplivao, slavio je na 50 m slobodno, a svojim rezultatom 21,94 sekundi osigurao si je odlazak u Pariz što je prethodno uspjelo i Nikoli Miljeniću u istoj disciplini, ali na dvostruko dužoj dionici. Treću normu ostvarila je Jana Pavalić. Naime, plivačka reprezentacija se na EP-u u Beogradu predstavila u lijepom svjetlu uz nekoliko hrvatskih rekorda i čak 13 finala. Nije bilo medalja, malo je nedostajalo, ali je zato Jana postavila novi najbolji rezultat naše zemlje na 50 m slobodno (24,85), bila je peta u finalnoj utrci, a s tim vremenom se plasirala u Pariz.
To nije sve. Naši plivači osvojili su četiri odličja na juniorskom EP-u u Vilniusu. Pavalić je potvrdila odličnu formu uoči svojeg debitantskog nastupa na OI, bila je zlatna u disciplini 50 m leptir s vremenom 26:21 što je apsolutni hrvatski rekord, a na 50 m slobodno okitila se srebrom. Maro Miknić bio je drugi na 100 m leptir, a do medalje istog sjaja doplivao je i Vlaho Nenadić na 100 m slobodno.
plivanje
tenis
DONNINA SENZACIJA U WIMBLEDONU, TRI
NORME ZA PARIZ I PAVIĆEV POTHVAT
Pregled teniskih zbivanja započinjemo s onim zadnjim koja su se dogodila uoči samih Igara. Donna Vekić ostvarila je rezultat karijere odnosno postala je treća Hrvatica koja je dohvatila polufinale nekog Grand Slama, a njoj je to uspjelo na najvećem svjetskom turniru Wimbledonu. Svaka čast, a spomenimo kako je prije toga Osječanka igrala finale turnira u njemačkom Bad Homburgu. Idemo dalje… U Parizu ćemo imati četiri predstavnika odnosno tri norme.
U paru će olimpijsko zlato iz Tokija braniti Nikola Mektić i Mate Pavić, a u pojedinačnoj konkurenciji jake adute imat ćemo u Donni Vekić i Petri Martić. Bravo! Kod tenisača u zadnja tri mjeseca najbolji rezultat na ATP Touru ili WTA Touru napravio je Pavić. On je sa Salvadorcem Marcelom Arevalom prvo došao do finala parova na Mastersu u Rimu. Tjedan dana kasnije, 25. svibnja, Pavić je s istim partnerom osvojio titulu na turniru u Ženevi, a najveći uspjeh došao je u lipnju kada je otišao do kraja u Roland Garrosu te je tako kompletirao sva
četiri Grand Slam turnira u muškim parovima. Ukupno je došao do sedam naslova sa četiri najveća turnira. Impresivno! Spomenimo i kako je Mektić je u parovima s Nizozemcem Wesleyjem Koolhofom bio finalist na s-Hertogenboschu.
SVJETSKO ZLATO U BEOGRADU ZA
ULAZAK
U VIŠI RANG
Impresivan nastup hrvatskih hokejaša u Beogradu koji je krajem travnja bio domaćin Svjetskog prvenstva IIA divizije. Naša reprezentacija u hokeju na ledu izborila je plasman u viši rang s maksimalnim učinkom. U pet utakmica pet uvjerljivih pobjeda za zlatne medalje. Hokejaši će od sljedeće godine igrati u trećem razredu svjetskog hokeja - IB diviziji. Bilo je i pojedinačnih priznanja - Vilim Rosandić je proglašen najboljim golmanom turnira, a Marko Katić je dobio nagradu za najboljeg braniča.
BENOVIĆU OLIMPIJSKA
VIZA I OBILJE MEDALJA SA
SVJETSKOG KUPA
TPRVA VELIKA SENIORSKA MEDALJA
SESTARA JURKOVIĆ
Sestre Ivana i Josipa Jurković u travnju su u tišini doputovale u Szeged na Europsko veslačko prvenstvo, a tamo su oduševile hrvatsku naciju. Bilo je samo pitanje vremena kada će “eksplodirati” i to se dogodilo u najboljem mogućem trenutku. One su zahvaljujući odličnom finišu osvojile broncu u dvojcu bez kormilara. Za sestre je to prva seniorska medalja s velikog natjecanja te jedina za našu zemlju iz Mađarske. Naše olimpijske uzdanice Martin i Valent Sinković te Damir Martin su uoči Pariza, u svojevrsnoj “generalki”, podsjetili na najbolje dane. Braća su u posljednjoj ovogodišnjoj regati Svjetskog kupa u poljskom Poznanu, u dvojcu bez kormilara, bili srebrni, a medalju istog sjaja osvojio je Martin u samcu.
in Srbić dobio je društvo za Pariz. Drugu olimpijsku normu u gimnastici izborio je Aurel Benović u nevjerojatnom raspletu. Četvrto mjesto u finalu partera na Svjetskom kupu u Dohi u travnju bilo mu je dovoljno da prvi put izbori Olimpijske igre. Konkurencija nije izdržala pritisak dok je Aurel ostao koncentriran do samog kraja. Gotovo dva tjedna ranije Benović je bio zlatni na Svjetskom kupu u Osijeku. Bila je to jedna od šest medalja hrvatskih gimnastičara. Srebra su osvojili Tin Srbić na preči, Filip Ude na konju s hvataljkama i Sara Šulekić na visinskim ručama, brončani su bili Tina Zelčić na gredi i Marko Sambolec na konju s hvataljkama. Krajem svibnja oduševio nas je Mateo Žugec na konju s hvataljkama. On je na Svjetskom kupu u bugarskoj Varni dohvatio pobjedničko postolje, mladi Varaždinac bio je brončani.
Na istom natjecanju, ali u Kopru, još medalja za hrvatsku gimnastiku. Tijana Korent na preskoku i Tin Srbić na preči drugoplasirani, a Tina Zelčić na gredi i Mateo Žugec na konju s hvataljkama trećeplasirani.
VATERPOLISTICE NAPRAVILE REZULTAT ZA PAMĆENJE
Hrvatska ženska vaterpolska reprezentacija do 16 godina osvojila je četvrto mjesto na SP-u u turskoj Manisi nakon što je u dvoboju za broncu bila bolja Australija 13:10. Povijesni je to uspjeh neke naše ženske ekipe, jer do sada u niti jednom uzrastu nismo stigli do polufinala na velikim natjecanjima.
IVANA HABAZIN NA KROVU SVIJETA, GABRIJEL VEOČIĆ
EUROPSKI PRVAK
Ivana Habazin, “djevojka od nula dolara”, neuništiva je! Treći put u karijeri postala je profesionalna svjetska prvakinja pobijedivši u dvorani KC ‘Dražen Petrović’ Mađaricu Kingu Magyar jednoglasnom odlukom sudaca. Bio je to meč za pojas po WBC verziji i privremeni pojas po WBA verziji u velter kategoriji (-67 kg).
S EP-a u Beogradu također su nam stigle fenomenalne vijesti. Gabrijel Veočić, koji je ranije osigurao nastup na OI, postao je europski prvak (-80 kg), Lucija Bilobrk viceprvakinja (-81 kg), a Luka Pratljačić zadovoljio se broncom (+92 kg). U Poreču je održano mlađeseniorsko EP u boksu, a Hrvatska je osvojila dosad rekordne četiri medalje u povijesti toga natjecanja. Lana Paljušić okitila se srebrnom medaljom, a do brončanog postolja su stigli Ema Plazina, Josip Tokić i Matej Marton. Dvije vrijedne medalje stižu s juniorskog EP-a u Sarajevu. Lorena Horvat bila je srebrna, a Dominik Palić brončani.
GORŠA ODLAZI NA SVOJE PETE, A MARIČIĆ
NA DRUGE IGRE U KARIJERI
Miran Maričić je zadnjih dana svibnja, na EP-u u Osijeku (mali i veliki kalibar), osigurao olimpijsku normu u disciplini trostav te će mu to biti druge Igre u karijeri nakon debija u Tokiju. Uskoro nas je po rejtingu razveselio i Petar Gorša koji je dobrim rezultatima u disciplini 10 m zračna puška dobio još jednu priliku da nas predstavlja na Igrama, peti put u karijeri. Juniorska reprezentacija na trapu u disciplini ESC Challenge Trio, u sastavu Janoš Karakaš, Toni Gudelj i Mateo Zrinski, bila je briljantna na Europskom prvenstvu u Lonatu (Italija) te se sredinom svibnja okitila srebrnim odličjima. Početkom lipnja istaknule su se u Osijeku i juniorke koje su se popele na krov Europe u gađanju malokalibarskim pištoljem 25 m u sastavu Lana Špirelja, Anna Ćukušić i Marija Maglica, a zatim su tome pridodale srebro u disciplini Trio. I za kraj “plodnih” mjeseci u ovom sportu, na 16. Europskom prvenstvu u lovnom streljaštvu održanom u srpnju u Švenčionysu u Litvi, Mario Genzić osvojio je treće mjesto u gađanju letećih meta.
streeljastvo
IVANA MALOBABIĆ JE OSTVARILA
OLIMPIJSKI SAN U 44. GODINI
Nikad nije kasno za ostvarenje snova. Najbolji primjer je Ivana Malobabić koja je stekla pravo nastupa u pojedinačnoj konkurenciji na temelju rang-ljestvice Međunarodnog stolnoteniskog saveza. Tako će ova igračica debitantski nastup doživjeti u 44. godini života, a Hrvatska će nakon 12 godina opet imati stolnotenisačicu na Igrama. Svaka čast!
nogomet
TE KOBNE POSLJEDNJE MINUTE...
Veza Vatrenih i europskih prvenstava nije dovoljno „vatrena“. Uvijek ostaje nekako nedorečena - poput veze dvoje temperamentnih ljubavnika. Privlače se, ali još uvijek ne mogu naći pravu dodirnu točku, iako su stalno zajedno. Poznato je da su najveći hrvatski uspjesi stigli na Svjetskom prvenstvu, dok na Euru uvijek nedostaje onaj završni korak. Od 1996. i naše nogometne samostalnosti Vatreni su sudjelovali na svakom prvenstvu s iznimkom onog 2000. godine. Naš omjer prolaska kvalifikacija je 7-1, što je za državu s tako malim brojem stanovnika i registriranih igrača fascinantno. Nažalost, u samoj završnici kao da nas nešto koči jer još nikada nismo prošli dalje od četvrtfinala. Štoviše, nikada nismo dobili nijednu utakmicu u nokaut fazi, do koje - spletom
Luka Modrić je u Njemačkoj srušio još jedan rekord. Pogotkom protiv Italije postao je najstariji strijelac u povijesti europskih nogometnih prvenstava: na dan kad je zabio Talijanima imao je 38 godina i 289 dana. Time je srušio rekord još jednog Hrvata, koji je igrao za austrijsku reprezentaciju - Ivice Vastića
okolnosti - u Njemačkoj 2024. nismo ni stigli. Početni poraz od Španjolaca (0-3) u grupnoj fazi mogao se „isprati“ da nije bilo kobnih posljednjih minuta u ogledima s Albancima i Talijanima. S „mršava“ dva boda iz tri utakmice, uz dva neiskorištena jedanaesterca - nije se ni moglo dalje. Prema potražnji za ulaznicama bili smo u TOP 5 nacija - uz Englesku, Tursku, Mađarsku i Albaniju - što još jednom govori o strasti i privrženosti naših navijača. Od prizora koje smo gledali tih dana iz Berlina, Hamburga ili Leipziga – zaista je zastajao dah. Ulice u karakterističnim bijelo-crvenim kvadratićima, pjesma i navijanje… Sljedeće Europsko prvenstvo za četiri godine održat će se u Velikoj Britaniji. Naravno da čvrsto vjerujemo da će tamo biti i naši reprezentativci, a bude li tako hrvatski će navijači – u to smo apsolutno sigurni – i opet biti golema podrška.
Piše: Stjepan Balog, Foto: Cropix
2024
WAWRINKA
Igre
“Bit će to jedinstvene , a Hrvatskoj želim puno medalja”
Razgovarala: MIA BAĆIĆ
Foto: HOO
Glavni grad Francuske treći put u povijesti bit će domaćin Olimpijskih igara: nakon 1900. i 1924., Pariz će od 26. srpnja do 11. kolovoza biti domaćin ovom najvećem svjetskom sportskom natjecanju. O nadolazećim Igrama, o Parizu kao gradu domaćinu, o sportskoj diplomaciji i očekivanjima, razgovarali smo s francuskim veleposlanikom u Republici Hrvatskoj Nj.E. Fabienom Fieschijem.
NAKON TOČNO 100 GODINA OPET U PARIZU
Veliki broj događanja zbivat će se u središtu Pariza. Je li Pariz spreman? Naravno, spremni smo! Ovaj nevjerojatni događaj pripremali smo sedam godina i bit će to najveći događaj
Oko 10 500 sportaša i sportašica iz oko 200 zemalja u 32 sporta pretvorit će Grad Svjetla u globalnu sportsku pozornicu, uz ceremoniju otvaranja koja je najavljena kao najveća od svih prethodnih izdanja Olimpijskih igara. Također, organizatori su odlučili da će se dio natjecanja održati u pozadini kultnih znamenitosti Parizapoput Eiffelovog tornja, Louvrea i Champs-Elyseesa - što svakako ove Igre čini drugačijim i posebno zanimljivim
ikada organiziran u Francuskoj. Ove Igre su ekvivalent 43 svjetska prvenstva istovremeno, s kultnim mjestima natjecanja i s više od 16 milijuna posjetitelja.
To je događaj kojeg smo dugo čekali - posljednje ljetne Olimpijske igre organizirane na francuskom tlu bile su prije točno 100 godina! Više od tristo tisuća ljudi prisustvovat će ceremoniji otvaranja za koju se nadamo da će biti jedinstvena i po svom umjetničkom sadržaju i po ambijentu – prvi put izvan stadiona, u samom srcu povijesnog grada Pariza.
Jako smo ponosni što smo domaćini Olimpijskih igara: Olimpijske i Paraolimpijske igre u Parizu bit će jedinstvena prilika za predstavljanje naše zemlje, njene izvrsnosti kako u sportu, tako i u ugostiteljstvu, ali i njenog smisla za inovacije, nasljeđe i modernost. Obavili smo značajan posao u pogledu prometne infrastrukture: neke metro i RER linije su produžene, razvili smo olimpijsku biciklističku mrežu s više od 400 kilometara novih biciklističkih staza. Kao rezultat toga, sva natjecateljska mjesta u Parizu i cijeloj Ile-de-France pokrajini, bit će dostupna i javnim prijevozom i biciklom. Od 2017. broj dostupnih stanica javnog prijevoza umnožen je s četiri, vodila se briga oko toga kako što jednostavnije stići do mjesta natjecanja. Također, puno smo toga učinili kad je riječ o pristupačnosti osobama s invaliditetom. Naš fokus će naravno biti i na sigurnosti. Francuska će biti potpuno mobilizirana za vrijeme Igara. Svaki dan će u prosjeku biti angažirano 35.000 policajaca i žandara te 18.000 vojnika. Na dan ceremonije otvaranja Olimpijskih igara bit će mobilizirano 45.000 pripadnika sigurnosnih snaga. Možemo računati i na suradnju s našim međunarodnim partnerima, uključujući hrvatsku policiju
koja će poslati specijalizirano osoblje, na čemu smo im neizmjerno zahvalni.
Već je napravljeno nekoliko sigurnosnih „stres testova“ i sada možemo pouzdano potvrditi, kao što je to uostalom rekao i predsjednik Macron, da „ako postoji jedno mjesto na svijetu gdje možete biti sigurni, to će biti Pariz na otvaranju Igara“.
Osim sigurnosti i prijevoza, ove Olimpijske i Paraolimpijske igre u Parizu 2024. želite učiniti jedinstvenima u nekoliko dodatnih aspekata.
Tako je! Bit će to prvi put da će se ceremonija otvaranja
slaviti u srcu grada, s tako velikim brojem ljudi; prvi put će Francuska biti domaćin Paraolimpijskih igara; prvi put u povijesti postojat će apsolutna ravnopravnost u broju sportaša i sportašica na Olimpijskim igrama; također, prvi put u povijesti, Igre će biti usklađene s Pariškim sporazumom o klimi, s ugljičnim otiskom dva puta manjim u usporedbi s prethodnim Olimpijskim igrama… Mislimo da su to bitne stvari za ove igre i čvrsto vjerujemo da će ostaviti traga u povijesti Olimpijskih igara.
DECENTRALIZIRANOST IGARA NA PONOS CIJELOJ ZEMLJI
Domaćini sportskih natjecanja bit će i drugi gradovi i odredišta, kao što je Lille za rukomet, Marseille za jedrenje, Châteauroux za streljaštvo i otok Tahiti u Francuskoj Polineziji koji je domaćin surfanja.
Koja je dodana vrijednost sportskih natjecanja za te destinacije?
Ovo je važna stvar: Pariz 2024. zapravo će biti vrlo decentraliziran i bit će trenutak ponosa i jedinstva za
cijelu zemlju, s više različitih lokacija nego bilo koje druge Olimpijske igre prije. To će omogućiti većem broju gradova i njihovih građana da sudjeluju u ovoj velikoj proslavi sporta i međunarodnog prijateljstva. Također nam omogućuje da u potpunosti iskoristimo našu veliku sportsku infrastrukturu u Francuskoj, a za posjetitelje će to biti prilika da otkriju raznolikost koju Francuska nudi. I stoga pozivam Hrvate da iskoriste ovu priliku!
Kakva su sportska očekivanja i predviđanja Francuske o medaljama?
Puno smo uložili u trening na visokoj razini (preko milijardu eura od 2017.), s ciljem da budemo među prvih pet nacija po broju medalja. Želimo da Francuska obori dosadašnje rekorde po broju i sjaju medalja. Najbolje što smo dosad napravili su 43 medalje u Pekingu, vjerujemo da u Parizu možemo i više od toga. Naši ciljevi su također vrlo visoki kad je riječ o Paraolimpijskim igrama... Prvi put će svi francuski sportaši, bili oni olimpijci ili paraolimpijci, biti okupljeni u jednom timu i trenirat će kao jedan. Igre su prilika da „generacija 2024“ francuskih sportaša zablista na globalnoj sceni. Popis potencijalnih francuskih odličja je dugačak, bit ćemo prisutni u mnogim sportovima. Želimo da se ovaj napor prepozna i nakon Igara, da ove OI imaju svoje nasljeđe. To vrijedi podjednako i za sport na visokoj, profesionalnoj razini, ali možda još važnije - za amaterske sportove. Želimo da Igre u Parizu budu prekretnica u pogledu sporta za francusko stanovništvo i prilika za produbljivanje sporta kao vrijednosti za sve naše građane. Želja nam je da svakodnevno bavljenje sportom postane “velika nacionalna stvar”.
i redovito smo u kontaktu. S članovima Veleposlanstva sudjelovao sam i na atletskoj utrci Olympic Day Run, kojom se obilježava Međunarodni olimpijski dan, u organizaciji HOO-a i Hrvatske olimpijske akademije. Uz pomoć HOO-a uspjeli smo široj publici u Hrvatskoj približiti Igre u Parizu.
Važnost sporta i sportske diplomacije za promociju zemlje?
Vrlo su važni, a to je naravno zajedničko s Hrvatskom, koja također promiče sport kao veliki dio svoje javne slike. Konkretno, tijekom proteklih 10 godina, Francuska je razvila istinsku sportsku diplomaciju, koja se danas smatra samostalnim vanjskopolitičkim alatom. Osim izvedbe francuskih sportaša, sport je izniman izlog za nacionalne inovacije i stručnost u mnogim područjima, uključujući gospodarski, društveni i ekološki sektor. Sport stoga igra važnu ulogu u francuskoj „mekoj diplomaciji“ na kojoj mnoge vladine službe rade, u bliskoj suradnji s francuskim sportskim pokretom, poduzećima i teritorijima. Olimpijske igre u Parizu trenutno su u središtu naše sportske diplomacije, ali općenito gledajući, aktivno tražimo domaćinstvo velikih sportskih događaja, budući da je ovo prekrasna prilika da pokažemo svoje talente i ekonomsku privlačnost. Naša nas je duga sportska tradicija dovela do toga da ugostimo neke od najpoznatijih sportskih događaja na svijetu kao što su Tour de France, Roland Garros, nedavno Svjetsko prvenstvo u ragbiju 2023. i još puno toga.
Francuska je prepoznata i kao središte za sportska događanja i sportski turizam, ali i kao velika sportska nacija.
ŽELIMO DA IGRE U PARIZU BUDU PREKRETNICA U POGLEDU SPORTA ZA FRANCUSKO STANOVNIŠTVO
I PRILIKA ZA PRODUBLJIVANJE SPORTA KAO VRIJEDNOSTI ZA SVE NAŠE GRAĐANE. ŽELJA NAM JE DA SVAKODNEVNO BAVLJENJE SPORTOM POSTANE “VELIKA NACIONALNA STVAR”
IZVRSNA SURADNJA S HOO-OM
Koja ste događanja organizirali u Hrvatskoj ususret
Olimpijskim igrama?
Francuski institut u Hrvatskoj organizira mnogo toga kako bi njegovao olimpijski duh i prikazao raznolikost sportova koji će se održati u Parizu. Mogu navesti demonstraciju breakdancea (što je jedan od novih olimpijskih sportova uveden za Pariz) na Trgu bana Jelačića u Zagrebu, demonstraciju francuskog boksa (savate), redovite projekcije filmova o sportu, hrvatski jezični izazov na temu sporta i Olimpijskih igara, a ima toga još. Također smo iskoristili OI kao priliku i povod za iniciranje partnerstva s Hrvatskim športskim muzejom koji će uskoro otvoriti svoja vrata u Zagrebu.
Recite nam nešto više o suradnji s Hrvatskim olimpijskim odborom.
Naša suradnja je izvrsna: surađujemo na zajedničkoj organizaciji događaja (pa i nekih koje smo spomenuli)
Naši šampioni također su sastavni dio naših nacionalnih komunikacijskih kampanja. Kada smo prošle godine pokrenuli kampanju Make It Iconic, francuske su se vlasti okrenule nekim od naših poznatih sportaša - da postanu nositelji zastave i ilustriraju ono što je Francuska: odvažnost, inovativnost, strast.
Hrvatske boje su nekoliko puta bile dio light showa na Eiffelovom tornju. Jeste li rezervirali nekoliko sati za nas i naše olimpijske prvake?
Nadam se da će hrvatska himna ovoga ljeta ne jednom odjekivati Francuskom, a bilo bi sjajno vidjeti hrvatske boje na Eiffelovom tornju. Navijam za vas!
Poruka hrvatskim navijačima koji planiraju put u Pariz nakon dugog izbivanja Olimpijskih igara iz Europe?
Igre u Parizu vraćaju se u Europu, što je prilika ne samo za Francuze, već i za Hrvate da zablistaju i navijaju za svoje sportaše. Pariz je udaljen samo 2 sata leta od Zagreba i drugih hrvatskih zračnih luka, a postoje i mnoge izravne veze iz Pariza za druge gradove koji su domaćini olimpijskih događaja.
Bit će to također jedinstvena prilika da otkrijete Francusku u drugačijem svjetlu. Naš moto za ove igre je Games wide open (Igre širom otvorene), što znači da su svi dobrodošli! Ohrabrujemo vas da dođete i želimo Hrvatima ugodan boravak u Francuskoj; pun olimpijskog duha. Za kraj i poruka hrvatskim olimpijcima: Bienvenue à Paris et bonne chance!
OD UKUPNO 35 NATJECATELJSKIH DESTINACIJA, SAMO SU DVIJE IZGRAĐENE NAKON IZBORA PARIZA ZA
DOMAĆINA - PORTE DE LA CHAPELLE ARENA I CENTAR ZA
VODENE SPORTOVE. MOŽE LI BITI VEĆE ATRAKTIVNOSTI OD
ODBOJKE NA PIJESKU U PODNOŽJU EIFFELOVA TORNJA,
OD KONJIČKIH BRAVURA U VRTOVIMA PALAČE VERSAILLES, MAČEVANJA U GRAND PALAISU, PLIVANJA ILI TRIATLONA U RIJECI SEINI, BICIKLIZMA I TRKAČKOG MARATONA NA CHAMPS-ÉLYSÉESU…?
OLIMPIJSKA VATRA U GRADU SVJETLA 3. put
Nakon Igara 1900. i 1924., francuska će metropola ovoga ljeta iznova postati glavni grad međunarodnog olimpizma, drugim riječima - centar svijeta
Piše: VANJA LJUBIĆ Foto: Unsplash, HOO
Piše: VINKO KNEŽEVIĆ
Francuska prijestolnica treći put u svojoj burnoj povijesti ugostit će olimpijski spektakl ili “praznik mladosti, sportskog viteštva i multikulturalnog zajedništva” - kako bi to slikovito opisala aktualna hrvatska članica Međunarodnog olimpijskog odbora
Kolinda Grabar-Kitarović.
Nakon II. Olimpijskih igara modernog doba 1900. godine, prvih izvan helenske postojbine, te iznimno važnih Igara 1924., Pariz je ovoga ljeta ponovno glavni grad međunarodnog olimpizma, drugim riječima - centar svijeta.
A da se povijest ponavlja potvrđuju i događaji otprije 100 godina. Rusija, čijim je sportašima za ove Igre MOO zabranio nastupe pod nacionalnom trobojnicom i himnom, bili su “problematični” i stoljeće unatrag. Naime, zbog činjenice da zapadni svijet nije priznavao Sovjetski Savez, nastao u Listopadskoj revoluciji 1917. godine, skupina ruskih (antisovjetskih) iseljenika tražila je od MOO-a nastup na pariškim Igrama pod starom, carskom zastavom.
OLIMPIJSKI VIZIONAR FRANJO BUČAR
Možda bi i danas bila nekakva skupina sportaša koja bi željela nastupiti za “antiputinovsku Rusiju”, ali to je područje u kojem MOO ne može sudjelovati jer to je sfera čistog politikanstva. Zanimljivo je da je na rimskoj sesiji (kongresu) MOO-a 1924. godine naš predstavnik, otac hrvatskog olimpizma Franjo Bučar, bio zagovornik sudjelovanja na Igrama i Rusije odnosno ruskih emigranata, i Njemačke, koja je zbog agresorske uloge u Prvom svjetskom ratu još bila pod embargom. Bučar je definitivno već tada shvaćao bit olimpizma, prema kojem se ne može kažnjavati sportaša zbog političkih stremljenja vladajućeg establišmenta ili države u kojoj živi, nego se treba naći model ili način da on ostvari sportske, u ovom slučaju olimpijske ambicije.
Uostalom, sportaši iz Austrije i Mađarske (nekadašnje Austro-Ugarske Monarhije) natjecali su se pod zastavama novonastalih država i nitko nije spominjao agresorsku ulogu bivše im zajedničke države u najvećem
svjetskom sukobu (1914. - 1918.). Bučarova misija nije uspjela, ali on se pokazao olimpijskim vizionarom, na tragu onoga što danas proklamira predsjednik MOO-a Thomas Bach, unatoč brojnim kritičarima.
Bilo kako bilo, sto godina kasnije - među više od 10.500 sportaša i sportašica iz dvjestotinjak država bit će i ruskih sportaša, ali ne pod zastavom Ruske Federacije, etiketirane od većinskog dijela globusa kao agresorske države na Ukrajinu. Kad već nisu uspjele pobjeći od spomenutog - za olimpizam - nepopularnog političkog konteksta, pariške Igre ostavit će pečat u povijesti po nekim uistinu kolosalnim inovacijama.
ODBOJKA NA PIJESKU U PODNOŽJU
EIFFELOVOG TORNJA
Jedna od njih je poticanje održivih Igara minimalizacijom izgradnje, smanjenjem troškova i ugljičnog otiska te iskorištavanjem za potrebe Igara postojećih resursa - kultnih dvorana i sjajnih vanjskih lokaliteta francuskog glavnog grada. Pariz je i prije dobivanja domaćinstva raspolagao s gotovo 95% sportskih objekata, odnosno lokacija na kojima će se odigrati 329 natjecanja u 32 sporta.
Od ukupno 35 natjecateljskih destinacija, samo su dvije izgrađene nakon izbora Pariza za domaćina - Porte de La Chapelle Arena i Centar za vodene sportove. Može li biti veće atraktivnosti od odbojke na pijesku u podnožju Eiffelova tornja, od konjičkih bravura u vrtovima palače Versailles, mačevanja u Grand Palaisu, plivanja ili triatlona u rijeci Seini, biciklizma i trkačkog maratona na Champs-Élyséesu…?
Načela održivosti odnose se na svaki aspekt pariških Igara: od energije i hrane do transporta i digitalnih usluga (stopostotno obnovljiva energija, reciklirani materijali, prijevoz električnim i hibridnim vozilima…). Ove Igre imaju za cilj smanjiti ekološki štetne utjecaje za polovicu u usporedbi s onima iz 2012. i 2016. godine. Takvim pristupom teži se stvoriti trajno olimpijsko nasljeđe koje bi sa svakim novim Igrama doživjelo novi iskorak.
Drugi iznimno važni povijesni doseg pariških Igara je potpuna ravnopravnost spolova ostvarena u natjecateljskoj populaciji - polovica od 10.500 sudionika su sportašice. Najavljeno je to prije točno 10 godina kao svojevrsni ideal i ostvareno prvi put otkad je olimpijskih igara i olimpizma! Treća inovativna značajka Igara odnosi se na sportski program koji je iznjedrio još
JEDNA OD INOVACIJA JE POTICANJE ODRŽIVIH IGARA MINIMALIZACIJOM IZGRADNJE, SMANJENJEM TROŠKOVA I UGLJIČNOG OTISKA TE ISKORIŠTAVANJEM ZA POTREBE IGARA POSTOJEĆIH RESURSA - KULTNIH DVORANA I SJAJNIH VANJSKIH LOKALITETA FRANCUSKOG GLAVNOG GRADA. PARIZ JE I PRIJE DOBIVANJA DOMAĆINSTVA RASPOLAGAO S GOTOVO 95% SPORTSKIH OBJEKATA, ODNOSNO LOKACIJA NA KOJIMA ĆE SE ODIGRATI 329 NATJECANJA U 32 SPORTA
OSIM PREDIVNIH USPOMENA, OSVAJAČI OLIMPIJSKIH MEDALJA SA
SOBOM ĆE PONIJETI I DJELIĆ PARIZA. NAIME, U MEDALJE SU UGRAĐENI
ŠESTEROKUTNI ŽETONI ISKOVANI OD ŽELJEZA UZETOG S EIFFELOVOG
TORNJA TIJEKOM NJEGOVE REKONSTRUKCIJE, A KOJE JE GODINAMA
ČUVANO NA TAJNOJ LOKACIJI
nekoliko sportova privlačnih mladim ljudima. Uz surfanje, skateboarding, BMX ili sportsko penjanje, već viđene u Tokiju, očekuje se da će apsolutni hit na društvenim mrežama biti premijerno izdanje breakdancinga.
DIJALOG IZMEĐU UMJETNOSTI I SPORTA
Među brojnim drugim inovacijama ili pak originalnim rješenjima svakako su i olimpijske medalje. Francuska kovnica Monnaie de Paris proizvest će za potrebe Olimpijskih i Paraolimpijskih igara ukupno 5084 medalje, a u svaku od njih bit će ugrađen komadić najpoznatije pariške znamenitosti - Eiffelova tornja. Vjerojatno će nakon Igara svi olimpijci i olimpijke (nešto kasnije i paraolimpijci i paraolimpijke) ponijeti Pariz u srcu, a neki od njih imat će i dio Pariza na osvojenom odličju kao trajnu uspomenu.
I još nešto vrlo originalno… Zbog “magične” simbolike broja 24, organizatori Igara postavili su 24 umjetnička djela na 24 pariška sportska borilišta. Obrazložili su to namjerom da u sklopu tzv. kulturne olimpijade promiču dijalog između umjetnosti i sporta, obogate nasljeđe Igara i istaknu vitalnost pariške kreativnosti.
“Igre za sve” - slogan je ovogodišnjeg pariškog olimpijskog spektakla koji je uistinu pomogao da se sport u raznim svojim “inačicama” približi velikom broju ljudiod vrtića i škola do poslovnih zgrada i tvornica.
Još jače zvuči zaključak domaćina Igara: “Ovo su Olimpijske igre koje su se prilagodile gradu domaćinu, a ne grad domaćin Olimpijskim igrama!”
Tu se ujedno krije i odgovor na pitanje: zašto je Pariz 2024. drugačiji, zašto je poseban?
73 HRVATSKE UZDANICE
ATLETIKA (9)
Sandra Elkasević, Bojana Bjeljac, Matea Parlov Koštro, Marija Tolj, Sara Kolak, Filip Mihaljević, Filip Pravdica, Martin Marković, Matija Gregurić
BICIKLIZAM / BMX (1)
Marin Ranteš
BOKS (1)
Gabrijel Veočić
GIMNASTIKA (2)
Tin Srbić, Aurel Benović
JEDRENJE (6)
Šime Fantela, Mihovil Fantela, Filip Jurišić, Martin Dolenc, Elena Vorobjeva, Palma Čargo
DŽUDO (3)
Barbara Matić, Katarina Krišto, Zlatko Kumrić
KAJAK/KANU (2)
Anamaria Govorčinović, Matija Marinić
PLIVANJE (3)
Nikola Miljenić, Jere Hribar, Jana Pavalić
RUKOMET(14)
Matej Mandić, Dominik Kuzmanović, Lovro Mihić, Mario Šoštarić, Zvonimir Srna, Tin Lučin, Josip Šarac, Domagoj Duvnjak, Luka Cindrić, Ivan Martinović, Luka Lovre Klarica, Veron Načinović, Nikola Grahovac, Marin Šipić (pričuve Sandro Meštrić, Marin Jelinić i Filip Glavaš)
STOLNI TENIS (4)
Andrej Gaćina, Tomislav Pucar, Filip Zeljko, Ivana Malobabić (pričuva Frane Tomislav Kojić)
STRELJAŠTVO (3)
Giovanni Cernogoraz, Petar Gorša, Miran Maričić
TAEKWONDO (3)
Ivan Šapina, Marko Golubić, Lena Stojković
TENIS (4)
Mate Pavić, Nikola Mektić, Donna Vekić, Petra Martić
VATERPOLO (13)
Simbolično nas, u logotipu ovogodišnjih Igara, lice globalnog simbola Francuske – Marianne –potiče da cijenimo jednakost, velikodušnost i hrabrost, a ujedno je i hommage sportašicama koje su se prvi put natjecale upravo u Parizu na OI 1900. Maskota je Olympic Phryge temeljen na tradicionalnim malim frigijskim, obično crvenim, šeširima kao simbolima slobode.
Marko Bijač, Toni Popadić, Luka Lončar, Josip Vrlić, Rino Burić, Marko Žuvela, Matias Biljaka, Loren Fatović, Maro Joković, Luka Bukić, Ante Vukičević, Jerko Marinić Kragić, Konstantin Kharkov
VESLANJE (5)
Martin Sinković, Valent Sinković, Damir Martin, Anton Lončarić, Patrik Lončarić
Hrvatska će u Parizu imati predstavnike i u dva pokazna sporta: RUKOMET NA PIJESKU
Lucian Bura, Ivan Dumenčić, Ivan Jurić
TAJLANDSKI BOKS
Helena Jurišić, Vito Košar, Ivan Bertić
ŽENSKI PARIŠKI krug
Put od prvog olimpijskog nastupa žena pa do punog pariteta trajao je 124 godine. Započeo je u Parizu 1900., a u Parizu 2024. krug se i zatvara…
Piše: ANTONIJA DUJMOVIĆ
Foto: PEXELS, UNSPLASH
XXXIII. Olimpijske igre u Parizu pamtit će se kao prve na kojima je ostvaren puni paritet sportaša i sportašica. Inače, francuska je prijestolnica upisana u povijest i kao prvi grad koji je otvorio olimpijska vrata ženama: bilo je to 1900. godine na II. Igrama, kada je ženama - unatoč snažnim otporima - dopušteno da se po prvi put natječu na najvećoj sportskoj smotri. Ženski pariški krug, od prvog olimpijskog nastupa do punog pariteta, trajao je 124 godine...
Više od jednog stoljeća dug olimpijski maraton istrčale su sportašice kako bi danas stigle na mjesto na kojem su sportaši. Pariz, sada već trostruki domaćin Olimpijskih igara, jako lijepo zrcali tu putanju. U Gradu Svjetla žene su te davne 1900. dobile priliku natjecati se samo u sportovima koji su tada smatrani “ženskim” – tenisu, jedrenju, kroketu, jahanju i golfu.
Na sljedećem pariškom susretu, na VIII. Igrama 1924., dozvoljeno im je da se okušaju i u nekim atletskim disciplinama poput skoka u dalj i bacanja diska. Ovom postupnom uključivanju žena u olimpijska natjecanja put je utrla francuska veslačica i plivačica Alice Milliat koja je u Parizu 1922., u znak protesta protiv nejednakog sportskog tretmana, osnovala inačicu olimpijskih igara za žene. I tako “mic po mic”, stotinjak godina kasnije, u tom istom Parizu danas se govori o punom paritetu. Premda koncept pariteta znači puno više od pukog 50 postotnog udjela, te se prije svega očituje u priznavanju jednake vrijednosti ženama i muškarcima, brojke u smislu približno jednake zastupljenosti oba spola su nezaobilazne. One su najmjerljiviji pokazatelj. Kako se pod rodnom ravnotežom smatra zastupljenost od najmanje 40 posto muškog ili ženskog spola, možemo ustvrditi da su Olimpijske igre u natjecateljskom dijelu zadovoljile ovaj minimalni kriterij još u nekim svojim ranijim izdanjima. Prethodne Igre u Tokiju s 48 posto sportašica najviše su se približile optimumu, no tek će Pariz 2024. doseći, eto, cilj Međunarodnog olimpijskog odbora o punom paritetu.
MOO KAO PREDVODNIK RAVNOPRAVNOSTI
Svoju predanost ideji ravnopravnosti spolova MOO je potvrdio i u vlastitim redovima. Žene od 2017. u kontinuitetu čine 57 posto zaposlenih u sjedištu organizacije u Lausanni. Njihova većinska zastupljenost još je jasnije ukazala na nesrazmjer na čelnim pozicijama. No, pomaci su postignuti. Udio žena među višim
NADOVEZUJUĆI SE NA MJERE U VLASTITOJ ADMINISTRACIJI, MOO SI JE ZADAO I DVA KLJUČNA CILJA ŠIREG DOMETA: UČVRSTITI
OLIMPIJSKE IGRE KAO JEDNU OD NAJUČINKOVITIJIH GLOBALNIH
PLATFORMI ZA PROMICANJE
RAVNOPRAVNOSTI SPOLOVA, INKLUZIJE I RAZNOLIKOSTI TE POSTATI VODEĆI PRIMJER PO UBRZANJU ZASTUPLJENOSTI ŽENA NA UPRAVLJAČKIM POZICIJAMA I TIJELIMA ODLUČIVANJA UNUTAR OLIMPIJSKOG POKRETA
menadžerima u proteklih sedam godina povećan je s 36 na 50 posto, a među direktorima s 18 na 30 posto. Kako bi dodatno ojačao ženski liderski potencijal, MOO je unutar organizacije pokrenuo i posebne mentorske programe namijenjene ženama. Nadovezujući se na ove mjere u vlastitoj administraciji, MOO si je zadao i dva ključna cilja šireg dometa: učvrstiti Olimpijske igre kao jednu od najučinkovitijih globalnih platformi za promicanje ravnopravnosti spolova, inkluzije i raznolikosti te postati vodeći primjer po ubrzanju zastupljenosti žena na upravljačkim pozicijama i tijelima odlučivanja unutar olimpijskog pokreta.
PARITET (DEFINICIJA)
Koncept i cilj kojim se ženama i muškarcima priznaje jednaka vrijednost, naglašavanjem njihova jednakog dostojanstva te osnivanjem društvenih organizacija u kojima i žene i muškarci dijele prava i dužnosti, bez unaprijed određenih položaja i funkcija izazvanih predrasudama i rodnom stereotipizacijom te su u potpunosti ravnopravni i slobodni sudjelovati na svim razinama i u svim područjima života.
(Europski institut za rodnu ravnopravnost – EIGE)
Barbara Matić Judašica
“Popusti kako bi pobijedio.”
je drugačiji,
KVOTE – PROBLEM ILI RJEŠENJE
Kvote, kao metoda pozitivne kompenzacije, jedan su od načina ubrzanja zastupljenosti žena u upravljačkim tijelima. No, kvote su ujedno i riječ od koje se mnogima diže kosa na glavi. Jednima jer ne vole ništa što bi moglo imati prizvuk oktroiranosti, drugima pak jer smatraju da bi načelo stručnosti ipak trebalo imati prioritet nad spolom, a trećima zbog bojazni da će im se prigovarati kako su na neku poziciju došli isključivo zahvaljujući kvoti. No, nameću se pitanja: koji je drugi način za ispravljanje višestoljetne neravnoteže? Jesmo li sigurni da u kompetitivnom procesu bez kvota na čelno mjesto uvijek ispliva onaj najbolji? I na koncu, ne vodi li ponekad upravo previše samopropitivanja u poziciju podzastupljenosti? Nakon desetak godina lobiranja, krajem 2022. usvojena je EU Direktiva o poboljšanju rodne ravnoteže u upravama i nadzornim odborima velikih kompanija. O otporu ovoj ideji najbolje govori duljina trajanja zagovaračkog procesa. No, da je neka mjera bila nužna ukazivao je već i sam pogled na bilo koji poslovni sastanak visoke razine. Slična slika “muških klubova” je i u području politike i sporta. Premda se Direktiva odnosi na kompanije s preko 250 zaposlenih, države mogu izabrati da se kvote s ciljem povećanja udjela žena primjenjuju i šire. Ovim je putem u našoj zemlji prvi krenuo Hrvatski olimpijski odbor. Prošle je godine 40-postotna kvota regulirana Statutom HOO-a, dok će prvi ispit transpozicije u statute članica, tj. nacionalnih sportskih saveza imati već najesen kada započne novi izborni ciklus.
U vrijeme donošenja ove statutarne odluke udio žena u Skupštini HOO-a iznosio je 13 posto. Kvote su zamišljene kao mjera u prijelaznom razdoblju do postizanja uravnotežene zastupljenosti oba spola. Danas se uz njih veže pridjev “ženske”, no njima se ne daje nikakva prednost ženama već se ispravlja nepravedan
NAKON DESETAK GODINA
LOBIRANJA, KRAJEM 2022.
USVOJENA JE EU DIREKTIVA O POBOLJŠANJU RODNE RAVNOTEŽE
U UPRAVAMA I NADZORNIM
ODBORIMA VELIKIH KOMPANIJA. OVIM JE PUTEM U NAŠOJ ZEMLJI
PRVI KRENUO HRVATSKI OLIMPIJSKI ODBOR. PROŠLE JE GODINE
40-POSTOTNA KVOTA REGULIRANA STATUTOM HOO-A, DOK ĆE PRVI
ISPIT TRANSPOZICIJE U STATUTE
ČLANICA, TJ. NACIONALNIH
SPORTSKIH SAVEZA IMATI VEĆ
NAJESEN KADA ZAPOČNE NOVI
IZBORNI CIKLUS
zaostatak. Muškarci i žene su komplementarna bića i kao takva imaju različite stilove vodstva, i upravo zahvaljujući kombinaciji tih stilova organizacije dokazano postižu bolje rezultate.
Ženama treba pružiti priliku da se dokažu u svojoj stručnosti i nadasve ohrabrenje da tu priliku prihvate. U sportu je jako puno žena sa stručnim znanjima i vještinama, dopustimo da najbolje među njima dođu do pozicija na kojima će sukreirati sportsku stvarnost.
RODNI JAZ MEĐU VRHUNSKIM TRENERIMA
I dok u administrativnom i natjecateljskom dijelu olimpijskog pokreta svjedočimo sve većoj ravnoteži muškaraca i žena, u trenerskim vodama još uvijek postoji veliki jaz koji nije rješiv kvotama. Među trenerima je na prošlim ljetnim Igrama u Tokiju bilo samo 13 posto žena. Djelomičan odgovor zašto je tomu tako, mogao bi se iščitati iz istraživanja koje je u sklopu projekta CoachEquity, podržanog od MOO-a, proveo danski trener Martin Johansen. Kao bivšeg atletičara zanimalo ga je zašto je tako malo trenerica u ovom sportu. Kao glavna prepreka pokazala se nespojivost obiteljskih obveza i vremena kojeg zahtijeva trenerski posao. Naime, osim što iziskuje puno vremena, često se odvija noću i vikendom, a podrazumijeva i putovanja.
Ženama koje su ujedno i majke teže je uskladiti trenersku profesiju, pogotovo onu na višoj razini, s obiteljskim životom. Ipak, na majčinstvo ne možemo gledati kao na prepreku, jer je ono zapravo za većinu žena osnažujući element. Osim toga, i muški treneri imaju obitelj i djecu. Jednako kao i njima, ženama koje imaju potencijala za najviše trenerske razine, u ovom je segmentu potrebna podrška sustava i bliske okoline. Pored teškoća s usklađivanjem poslovnih i obiteljskih obveza, postoje i drugi razlozi koji utječu na činjenicu da je jako malo žena na najvišim trenerskim razinama. Upravo je s ciljem stvaranja inkluzivnijeg sustava treniranja, MOO pokrenuo program WISH (Women In Sport High Performance) kojim se žene nastoji naučiti vještinama potrebnim za bavljenje trenerskim poslom na vrhunskoj razini, ali i “nabildati” ih samopouzdanjem da se mogu zamisliti u toj ulozi.
OD KRUNITELJICA POBJEDNIKA DO POBJEDNICA
I na kraju, vratimo se na početak. Otpori sudjelovanju žena u natjecanjima na Olimpijskim igrama otpočetka su bili snažni. Čak je i utemeljitelj modernih Igara Pierre de Coubertin držao da bi sudjelovanje žena na OI bilo “nepraktično, neestetično i nezanimljivo” te je njihovu ulogu vidio “isključivo u krunjenju pobjednika”. Danas, kada se iz naše perspektive, osvrnemo na medalje i trenutke ogromnog uzbuđenja i ponosa kojeg su nam priuštile hrvatske sportašice, znamo koliko je ovo bilo pogrešno.
Jednako tako, jednog dana sigurno će otupjeti i oštrica prema ženama na upravljačkim pozicijama sportskih organizacija i u trenerskoj profesiji.
PONOSNI SPONZOR HRVATSKOG
JEDNOM
OLIMPIJAC
- ZAUVIJEK
OLIMPIJAC!
BILO JE
PREDIVNO
GLEDATI KAKO
SE STARI
OLIMPIJCI I ONI
KOJI ĆE TO TEK POSTATI
MEĐUSOBNO
PODRŽAVAJU, POŠTUJU, ALI
I ODLIČNO
ZABAVLJAJU
OLIMPIJCI MODNOJ pisti NA
Tko bi mogao bolje predstaviti olimpijsku kolekciju za Pariz od samih olimpijaca? No, malo tko je očekivao da će se sportaši sjajno snaći u ulozi modela, odlično zabaviti, oduševiti pa i nasmijati publiku te izmamiti salve pljeska
Piše: VINKO KNEŽEVIĆ, NINNA LARA VIDAKOVIĆ
Dvadesetak dana uoči svečanosti otvaranja Olimpijskih igara u Parizu, Hrvatski olimpijski odbor priredio je u prostorijama Rektorata Sveučilišta u Zagrebu predstavljanje olimpijske kolekcije sportskog brenda 4F, čiji će asortiman nositi naši sportaši i sportašice na Igrama u francuskoj prijestolnici. Događaj pod nazivom „Prema svjetlima Pariza“ bio je praktično modna revija koja je obilovala
sportskom elegancijom, mladenačkim energijom i salvama pljeska. Uz kajakašicu Anamariju Govorčinović, strijelca Mirana Maričića, boksača Gabrijela Veočića, atletičara Filipa Pravdicu te plivače Nikolu Miljenića i Jeru Hribara koji su izborili vize za Pariz, dijelove kolekcije predstavile su i bivše olimpijske uzdanice: olimpijka iz Londona i Pekinga - gimnastičarka Tina Erceg, također dvostruka olimpijka u gimnastici (iz Rija i Tokija) Ana Đerek, olimpijka iz Rija - atletičarka Andreja Ivančević Petrač te olimpijka iz Londona u daljinskom plivanju Karla Šitić. U ulozi manekena okušali su se i naši najtrofejniji karataši, braća Kvesić - Ivan koji je nastupio u Tokiju, i Anđelo koji mu je na tim Igrama bio sparingpartner.
Domaćini HOO-ove predolimpijske „modne revije“ - predsjednik HOO-a Zlatko Mateša i glavni tajnik Siniša Krajač - zahvalili su rektoru Sveučilišta u Zagrebu Stjepanu Lakušiću na pomoći u osiguravanju reprezentativnog prostora za njezino održavanje.
Voditelj Frano Ridjan pozdravio je u ime domaćina i nazočne uglednike - pomoćnika pročelnika Gradskog ureda za obrazovanje, sport i mlade Milana Pavelića kao izaslanika gradonačelnika Zagreba, izaslanicu Veleposlanstva Francuske Republike u RH, savjetnicu za suradnju i kulturnu djelatnost i ravnateljicu Francuskog instituta u Hrvatskoj Estelle Halimi-Dagron te državnog tajnika u Ministarstvu turizma i sporta Josipa Pavića. Naposljetku zaslužen pljesak dobili su i nazočni predstavnici tvrtke 4F čiji su kreatori izradili prezentiranu olimpijsku kolekciju.
PREDSTAVLJEN LOGO “OLYMPIC TEAM CROATIA”
Otvaranje „revije“ bilo je u znaku muške i ženske kombinacije koje će naši sportaši nositi tijekom svečanog otvaranja Igara, predviđenog na brodovima na rijeci Seini, zatim reprezentativnih trenirki s natpisom Olympic Team Croatia, a nakon toga i raznih sportskih kombinacija za putovanje i slobodno vrijeme. Ležerno, opušteno, zaigrano, kombinirajući manekenski hod i plesne bravure, naši su olimpijci i oni koji će to tek postati, predstavili
olimpijsku kolekciju za Pariz. Duh francuske šansone maestralno je donijela vokalna solistica Sabrina Hebiri.
HOD NA RUKAMA
Vrhunac događanja bio je hod na rukama sa sinkroniziranim kružnim okretom dvostrukih olimpijki, splitskih gimnastičarki Tine Erceg i Ane Đerek. A kako ne spomenuti Anamariju Govorčinović i Andreju Ivančević Petrač koje su se brzinom svjetlosti preobražavale u prezenterice novih dijelova kolekcije?
Ono najvažnije svodi se na zadovoljstvo sportaš(ic)a kvalitetom i dizajnom opreme 4F, a istaknuli su i njezinu elastičnost i prozračnost. Sportašice su posebno oduševljene haljinom za ceremoniju otvaranja i sportskom elegancijom kroja koji nježno prati siluetu, s vezanjem oko vrata, decentnim prorezom na leđima i s džepovima sa strane.
Već osmu godinu sportski brend 4F kreira i izrađuje odjeću i opremu za hrvatske predstavnike na svim višesportskim priredbama. Poznat po vrhunskim materijalima i modernom dizajnu, brend 4F je pri izradi
kolekcije za hrvatske sportaše na Olimpijskim igrama u Parizu, bio dodatno usredotočen na korištenje prirodnih tkanina. U odnosu na prošlu kolekciju, kreiranu za Tokio 2020., povećan je postotak ekološki prihvatljivih tkanina. S aspekta dizajna, klasične forme pretvorene su u siluete s daškom modernosti, pa je kombinacija streetweara i elegantnijih komada dio jedinstvenog asortimana s neizostavnim, planetarno prepoznatljivim kvadratićima.
Sport je dokaz da nema malih i velikih zemalja
Gordan Bakota, nekad odličan tenisač, a danas hrvatski veleposlanik u Njemačkoj, za
Olimp govori o važnosti sporta u diplomaciji, ali i o značaju sporta u izgradnji i odgoju novih generacija
Razgovarala: MIA BAĆIĆ
U razgovoru s hrvatskim veleposlanikom u Saveznoj Republici Njemačkoj NJ.E. Gordanom Bakotom ponajprije smo se dotakli značenja domaćinstva velikih sportskih priredbi i svega vezanog uz to - sigurnosnih komponenti, turizma, gospodarstva i promocije države, ali i sportske diplomacije kao soft power odnosno dodane vrijednosti diplomacije.
Kako se na jednu zemlju odražava veliko natjecanje poput nogometnog EP-a? Jesu li njemački gradovi bili spremni za golem broj turista i navijača te sigurnosne izazove?
Mislim da je sigurnosnost danas središnja tema Europske unije i na međunarodnom planu. Naravno, misli se pritom na različite aspekti sigurnosti. Njemačka ima dovoljno iskustva da je u organizaciji ovako velikog natjecanja mogla u fokus staviti sigurnosnu komponentu. U ovoj velikoj zemlji jako puno utjecaja imaju i lokalna tijela,
gradovi i pokrajine. I svi su bili maksimalno organizirani i pripravni.
Čuli smo da je za vrijeme Eura hrvatska policija jako dobro surađivala s njemačkom.
Tako je, osobno sam se uvjerio u kampu hrvatske nogometne reprezentacije u Neuroppinu, da su suradnja i sigurnost bili na iznimno visokoj razini.
I mene i moje kolege ugodno su iznenadile tisuće pristiglih poklonika hrvatske reprezentacije. Bilo je zaista impresivno vidjeti veličanstveni doček koji su naši navijači priredili “vatrenima”, a načinom bodrenja na utakmicama protiv Španjolske, Albanije i Italije iznova su potvrdili odanost pruživši izvanrednu podršku. Sve je prošlo na zavidnoj razini - i po pitanju sigurnosti, ali i po pitanju kulture navijanja. Moram naglasiti i da je Neuroppin uložio enorman trud u kreiranju idealnih uvjeta za našu reprezentaciju. A kako je Njemačka prvi turistički partner Hrvatske, Hrvatska turistička zajednica je uz pomoć veleposlanstva, u tom gradu organizirala i dvije izložbe. Naime, kako su zbog geografske blizine južne pokrajine poput Bavarske, Baden-Wurttemberga i Hessena češće bile u fokusu, ovo je bila idealna prilika da se otvorimo i prema sjeveru.
Inače, za potrebe ovog EP-a u veleposlanstvu smo se dodatno kadrovski ojačali: Imali smo stalna dežurstva i koordinaciju s Ministarstvom vanjskih i europskih poslova. Kad god su se naši državljani javili s nekim problemom (najčešće su to bili gubici dokumenata), spremno smo pružili pomoć.
DIPLOMACIJA JE DANAS – I PROMOCIJA
Iza Vas je impresivna karijera, iznimni diplomatski uspjesi i zanimljivi mandati poput onog u Turskoj, Austriji ili Srbiji. Koji je značaj sportske diplomacije, kako i koliko ona može pomoći u Vašem poslu i koliko je ona značajna za promociju neke države?
Diplomacija je danas u svojoj biti i - promocija. Svi oblici društvenih zbivanja imaju svojevrsnu komponentu diplomacije. Danas imate čitav niz takozvanih „derivacija diplomacije“, pa tako postoji kulturna, gospodarska, znanstvena, pa i sportska diplomacija koja omogućava
Fotografije: HOO
najlakšu, najjednostavniju i najbolju promociju neke zemlje u svijetu. Naime, puno sam se puta uvjerio da su značajni rezultati hrvatskog sporta redovito glavna tema razgovora, a u tim prigodama ostvaruju se i široki društveni kontakti što je zaista teško postići u nekim drugim društvenim okvirima ili područjima. Sport na jedinstven način povezuje ljude, a otvara i mnoga vrata, pa i ona na najvišim razinama.
Na koji bi se način ovakav suodnos diplomacije i sporta mogao dodatno poboljšati?
Mi smo ovdje jako fokusirani na iskorak po pitanju društvenih mreža. To je ključno i i kad je riječ o sportu, kulturi, društvu općenito... Mogućnost stvarnog utjecaja na širu međunarodnu javnost iznimno je velika. Želio bih pohvaliti i Hrvatski olimpijski odbor, kao i neke od naših sportskih saveza koji su upravo kroz svoj rad i svoje kontakte napravili jako puno za promociju Hrvatske. Kvalitetna sportska diplomacija omogućava i političke kontakte te olakšava pozicioniranje određene zemlje u najširim krugovima. Primjerice, naša zemlja danas ima odličan imidž u Njemačkoj, državi koja je treća ekonomija svijeta i među našim najvažnijim partnerima. Kada ovdje spomenete Hrvatsku, običan građanin iznimno pozitivno reagira na ljepotu zemlje, njenu političku stabilnost, činjenicu da smo dio Europske unije, u šengenskom prostoru i da smo uveli euro... još kad tome dodate i vrhunske sportske rezultate... Stvorili smo jako pozitivnu sliku što nam je vrlo bitno, pogotovo imajući u vidu kakvu smo tranziciju prošliod zemlje koja je bila žrtva agresije, koja se obranila i obnovila... Zato smo na sve načine uključeni u situacije kada sport možemo koristiti za promociju Lijepe Naše, ali i kada je našim sportašima potrebna podrška. Evo primjerice kada govorimo o nogometu, u Bundesligi igra 10-ak hrvatskih nogometaša: Stanišić, Kramarić, Majer, Juranović... svi ih znaju, cijene i to je velika stvar. To otvara vrata i diplomaciji, to čini Hrvatsku zanimljivijom i pozitivnijom među našim domaćinima ovdje u Njemačkoj. I snažan je implikator na hrvatski turizam.
SPORT JE IZNIMNO ZNAČAJAN ZA HRVATSKI TURIZAM
Uzmimo primjer Turske, gdje ste također bili veleposlanik, koja je iznimno narasla u sportskim okvirima. Kakva su njihova iskustva na tom planu, možemo li povući neku paralelu budući da smo mi neusporedivo manja zemlja?
Turska je također sportska zemlja. Tamo je sport na razini kulta, kao i kod nas pa je to sigurno, za vrijeme mog mandata, bila poveznica između Hrvatske i Turske. Sport pokazuje da nema velikih i malih zemlja, samo onih više ili manje uspješnih. Neke države su bez obzira na svoju veličinu i broj stanovnika i te kako konkurentne na globalnoj razini upravo zbog izvrsnosti u sportu, znanosti, kulturi i dr. Hrvatska može biti s punim pravom ponosna na svoje velike sportske rezultate. Statistički podaci govore da smo u samom svjetskom vrhu po broju osvojenih medalja na Olimpijskim igrama u odnosu na broj stanovnika. O nogometnim odličjima na SP-ima da ne govorimo, tu nam nitko nije blizu. Treći, pa drugi, pa opet treći na svijetu... Fascinantno!
Bili ste u mladosti odličan tenisač. Koliko su sportski odgoj te usvojeni obrasci kroz taj ozbiljan sportski put utjecali na Vašu karijeru?
Sportski odgoj utjecao je na sve što sam poslije toga radio. Kroz sport mladi ljudi nauče raditi, trenirati, žrtvovati se... Nauče prihvatiti poraze i pobjede, ići dalje, biti sportaši u pravom smislu riječi. To znači da i kad izgubiš pružiš ruku, čestitaš pobjedniku i ideš dalje, sutra je novi dan. Sport mi je općenito donio jako puno toga, a i danas je jedna od mojih važnih životnih navika. Konkretno, tenis mi je puno pomogao u ostvarivanju kontakata na diplomatskim misijama. Primjerice, u Austriji i Turskoj bio sam organizator diplomatskog teniskog turnira gdje se ostvaruju vrlo važni kontakti, bitni za posao. Uz to, sport je dodana vrijednost u osobnom pozicioniranju, primjerice kada negdje na mandatu predstavljate svoju zemlju.
Čitav je niz hrvatskih vrhunskih hrvatskih sportaša koji su nakon sportske karijere ostvarili iznimne karijere u diplomaciji ili u gospodarstvu. Taj sportski mentalitet omogućava vam da iz dana u dan napredujete, da se borite za sebe i za svoju zemlju i da to radite onako kako treba, na način koji stvara prijatelje.
Još bih jednom naglasio koliko nam je Njemačka turistički bitna i koliko tu sport ima važnu ulogu, jer veliki broj njemačkih turista ciljano ide u Hrvatsku, upravo zbog sporta. U to sam se uvjerio i kao tenisač, pa poslije, u doba studija, i kao teniski trener u Istri gdje smo u predsezoni imali mnoge grupe njemačkih tenisača na pripremama u teniskim kampovima. O biciklizmu, jedrenju, pripremama nogometaša da ne govorim. A to je otad još više naraslo. Sport je nevjerojatno značajan za hrvatski turizam, pa je onda i vrlo logično da postoji zajedničko ministarstvo turizma i sporta.
SVI GORIMO OD ŽELJE ZA OLIMPIJSKIM ODLIČJIMA
Koliko sport i sportska natjecanja pomažu u okupljanju hrvatske zajednice izvan granica Lijepe Naše?
U Njemačkoj imamo više od pola milijuna hrvatskih državljana. Gdje god se nalazi hrvatska zajednica - svi se okupe oko sporta, jer je nacionalni ponos njena snažna poveznica s domovinom pa se svi zajedno vesele i slave. U Njemačkoj postoji i čitav niz hrvatskih nogometnih klubova, a i mnogi naši reprezentativci potekli su iz klubova hrvatskog iseljeništva.
Nakon nogometnog EP-a, stižu Olimpijske igre u Parizu. Koje su Vaše prognoze?
Moje iskustvo, posebno ono stečeno u diplomaciji, govori mi da se moramo čuvati prognoza. Naravno da tijekom Olimpijskih igara svi mi gorimo od želje za medaljama i ponosni smo na svaku koju Hrvatska osvoji. Teško je predvidjeti, ali nadam se da ćemo na kraju Igara svi skupa ponosno zbrajati odličja.
I Vaša poruka čitateljima Olimpa.. Iznimno je bitno da potičemo djecu i mlade da se bave sportom, da nam glavna stvar budu izgradnja, rast i odgoj novih generacija u sportskom duhu. Volio bih da svatko dobije poticaj za usmjeravanje mladih u sport. I svakako bih istaknuo: budite ponosni na naše sportaše!
Jedriličarski kao
trio
VRHUNSKA sportska priča
Oni su olimpijci koji su prvenstveno prijatelji, njima je timski duh u genima, tako su odgajani od prvih dana bavljenja sportom. Zaslužni su za vrhunsku sportsku priču o kojoj će pričati generacije. Oni su moji kandidati za nagradu za fair play, a njihova priča vraća vjeru u sport. Također, ovo je priča o Klubu - koji s potpunim pravom pišemo velikim slovom
Filip Jurišić, Jozo Jakelić i Tonči Stipanović
Piše: JOSIP REIĆ, Foto: privatni arhiv jedriličara
Napokon sam sjeo na olimpijsku jedriličarsku kavu s članovima Jedriličarskog kluba Mornar iz
Splita: trenerom Jozom Jakelićem, dvostrukim osvajačem olimpijskog odličja Tončijem Stipanovićem i Filipom Jurišićem - Gašom, hrvatskim predstavnikom u jedrenju u klasi ILCA 7 na olimpijskoj regati u Parizu.
Zašto ovakav način izbora za predstavnika na OI u Parizu?
Jozo: Kad imaš kvalitetu, izbor mora biti specifičan. Prije više od 20 godina divili smo se zapadnim zemljama koje su birale između dvojice osvajača medalja. Kad smo se i mi našli u toj situaciji, znali smo da je to plod našeg kontinuiranog rada te da smo tijekom godina, prvenstveno mi kao klub, uspostavili pravi sustav “proizvodnje” vrhunskih jedriličara. Još lani u veljači smo počeli razgovarati o tome, a konačna odluka o tome tko će od njih dvojice u Pariz pala je na regati u francuskom Hyeresu potkraj travnja ove godine. Filip je sjajno iskoristio situaciju, a Tonči nakon tri olimpijska ciklusa nije uspio.
I kako ste vas dvojica to doživjeli?
Tonči: Znali smo da na Igre može ići samo jedan predstavnik iz svake zemlje, znači samo jedan od nas. Filip: Od početka postavljanja ovih kriterija, ništa nije bilo sporno, sve je bilo fer. Veliki je izazov bio pobijediti Tončija. Vjerovao sam da mogu iako mi je, kako smo išli dalje, bilo sve teže. Finiš u Hyeresu je bio nemoguć što se tiče pritiska i miksa emocija, no ostvario mi se san...
Tonči, jesi li razmišljao o osvajanju treće olimpijske medalje?
Tonči: Znao sam da ću o tome misliti ako se plasiram u Pariz. Ali nisam uspio... No, Filip ima velike šanse za medalju. Olimpijska regata je jedinstvena. Posebni su uvjeti, treba se priviknuti na brod i opremu jer nitko nema ništa svoje... Uz to, oni najbolji u sezoni imaju dodatni pritisak za osvojiti olimpijsku medalju, što drugi jedriličari mogu iskoristiti. Do medalje na OI mogu doći jedino oni dovoljno jaki mentalno. Između OI u Riju i Tokiju sam stvarno loše jedrio, što mi je na kraju dobro došlo jer sam bio hladne glave. Pet puta sam bio prvak Europe, imam tri medalje s SP-a, ali i Filip zna jedrit te ima medalje s velikih natjecanja. Bitno je da si ne stvori pritisak.
Filipe, sjećam se Tončijevih povrataka i fešti u Mornaru nakon medalja u Riju i Tokiju, ali i tebe u glavnim ulogama organizatora?
Filip: Svaka europska i svjetska medalja je donijela nešto u Klub, ali olimpijska je posebna. Bio sam dio ekipe koja
se nije kvalificirala na OI u Tokiju. Gledao sam tu regatu u Marseillu, a kad je Tonči osvojio medalju, slovenski jedriličar Vasilij Žbogar rekao mi je da moram ići kući.
Na moj odgovor da imam još nekoliko dana treninga rekao je: „Ma ne dolazi u obzir, ovo je timska Mornareva medalja, ti si imao svoj udio i moraš ići u Split dočekati Tončija i Jozu“. I tako sam putujući natrag s telefonom u ruci koordinirao Matu Arapova i ekipu - moramo ovo, moramo ono, a u Splitu sam učinio sve da doček bude za pamćenje. To je taj timski duh Mornara.
Jozo, kako si doživio ovu proteklu godinu dana, plus još i trening s Cipraninom Pavlosom Kontidesom, dugogodišnjim članom Mornara?
Jozo: Bez Pavlosa ne bismo imali financijsku mogućnost sve ovo napraviti, jer je u ovih 15 godina koliko je u Splitu iznio pola budžeta. Osam godina smo novac dobivali od sparing partnera, jer nismo mogli sami isfinancirati svoj osnovni dio. Dosta mi je već tih priča o talentu i genima; za uspjeh najprije treba znanje, pa luda zaljubljenost u sport, ali i oko za sportaša te za ljude koji znaju što rade i koji mogu financirati cijelu priču. A Pavlos je tu bio ključna osoba! Naravno, najzaslužniji za svoje medalje je sam Tonči, svi ostali smo mu bili samo servis na putu do uspjeha. Tu je cijela ekipa - meteorologinja, nutricionistica, kondicijski trener i mnogi drugi. Ja sam samo na vrhu te piramide, glavni lik koji mora donijeti odluke, ali naglašavam da se bez Pavlosa ništa ne bi dogodilo, jer mi nismo imali najnužnije stvari.
Tonči: Pavlos nam zaista puno znači, jer je veliki profesionalac. Teško mu se dogodi da preskoči svoj ritam prehrane, treninga; iznimno je ozbiljan, pazi na svaku sitnicu pa smo se i mi ugledali na njega. Veliki je čovjek i prijatelj, uvelike zaslužan za naš uspjeh. Nažalost, najviše pričamo o finacijama, ali to nije sve.
Filip: Taj njegov izniman karakter uvelike je doprinio našem timu. Dobio je Pavlos puno i od nas, prvenstveno od Joze, Tončija, sad i od mene u zadnje vrijeme. Cijela ta vrhunska kombinacija je zanimljiva. Evo prošle godine smo ga oženili, pa sam mu bio i kum.Tonči je kao moj stariji brat s kojim se znam koji put i posvađati (smijeh), a Pavlosa smatram mlađim bratom koji bi me ponekad usmjerio, zagrlio... Treninzi su posebna priča, svak’ donese nešto svoje, najbolje od sebe.
„OD TOKIJA SANJAM ZLATO“
Jozo, koje su ovo tebi OI?
Jozo: Šeste. Na zadnje dvije smo osvojili olimpijska srebra tako da me sad zanima samo olimpijsko zlato.
OLIMPIJSKA REGATA JE
JEDINSTVENA. POSEBNI SU UVJETI, TREBA SE PRIVIKNUTI NA BROD I OPREMU JER NITKO NEMA NIŠTA SVOJE... DO MEDALJE MOGU DOĆI
JEDINO ONI MENTALNO NAJJAČI
Od Tokija sanjam zlato. Ove zadnje pripreme su bile naporne, Gašo je bio nešto bolestan, ali nadamo se najboljem. Imam neke svoje metode, neku svoju ideju kako se treba raditi da bismo osvojili olimpijsku medalju i do sada se to pokazalo dobrim. Mislim da smo puno jači nego što smo bili u Tokiju, čak mi se čini da dolazimo u zonu Rija koja je bila na 80% točnosti što će se dogoditi.
Koliko je vremenska prognoza važna za jedrenje?
Jozo: Za to olimpijsko polje gdje se podaci skupljaju zadnje četiri godine morate imati ozbiljan meteo tim. To je tona podataka, pa moraš imati i kvalitetne ljude u analitici koji će to sve skupa isfliltrirati i dati ti gotov proizvod.
Tonči: Prije izlaska na regatno polje dobijemo sve podatke - što će biti s vjetrom, oblacima, kurentima i po tome radimo taktiku.
Kako vidite Gašu u Parizu?
Tonči: Ako bude u regati opušten, tad će biti u igri za medalju. Teško mi je prognozirati rezultat, ali nadam se medalji. Samo da ne bude četvrti, to je najgore mjesto!
Veliki ste prijatelji, koliko vam je to plus ili minus?
Tonči: Nama je to normalno, ja sam se za odlazak u London i Rio uvijek prvo borio s nekim iz svog kluba.
Koje su najbolje godine za početi jedriti?
Jozo: Kad počneš razumjeti što radiš; s nekih 6-7 godina starosti, ali nije kasno ni s deset... Zapravo, kad dobiješ moć koncentracije i provođenja nekih stvari.
Sad kad je Jozo otišao kući, što mislite o njemu?
Tonči: S Jozom sam od svoje 10 godine, više sam vremena proveo s njim nego s ocem. Naučio me da budem normalan, dobrom ponašanju, pogotovo u mladosti. Puno je radio na tome da postanemo dobri ljudi i sportaši. Nije uvijek bilo lako s njim (smijeh), ali režim i pogled na život su mu uvijek bili jaka strana.
Filip: Ja sam mlađi od Tončija šest godina i s Hvara sam došao direktno u Mornar. Mama i dida su mi bili u Labudu, a otac u Zviru iz Hvara, ali oboje su racionalno odlučili da je za mene najbolji Mornar. Jozo je već tada imao vrhunski sastav koji je bio u svjetskom vrhu. Priključio
sam se mlađoj ekipi, ali sam kaskao na treninzima jer sam putovao iz Hvara kad god bih mogao što je Jozu nerviralo. Ali već tada je prepoznao moj trud i kad sam prešao u klasu Laser došao sam živjeti kod bake u Split. Tad smo kliknuli i čekali da stasam, da se mogu priključiti Tončiju i olimpijskom programu. Jozo je ogroman profesionalac, a izgradili smo i veliko prijateljstvo.
Tonči, kad si znao da je Gašo taj koji dolazi iza tebe?
Tonči: postajao je sve ozbiljniji. I kad je postao senior vidjelo se da ima veliki potencijal koji treba gurati - počeo je putovati s nama, ići na regate... Ubrzo je bio na dobrom putu.
Nisi još objesio jedra o klin?
Tonči: provedenom s djecom i ženom. Nakon OI, kad se ekipa vrati u trenažni proces, krenut ću s njima, ali pomalo. Volio bih biti doma što više, jer moj Tino kreće u školu. U Splitu bih se pripremao za SP 2025. u Kini.
Filip:
uvijek pričamo o svemu. Priželjkujem da nam se barem dvije godine priključi na regatama i treninzima. To bi sigurno donijelo pozitivnu energiju, jer naše rivalstvo je prvenstveno veliki gušt i to se neće nikada izgubiti.
SPORT JE GUŠT!
Poruka mladima, zašto se uključiti u sport?
Tonči: prijateljstva. Uvijek je bolje baviti se sportom nego kod kuće sjediti ispred monitora i tipkati po mobitelu. Svom sinu Tinu uvijek govorim - ideš na trening jer ti je to gušt. I zaista, igra tenis i gušta!
Filip:
koliko radiš, toliko ti se vraća i to je neprocjenjivo životno iskustvo. Sport svakome, i onom talentiranom i onom manje talentiranom, može puno pomoći: u mlađoj dobi učiš se radu, snalažljivosti i odgovornosti, što je jako važno u budućem životu i poslu.
Što je važno za biti jedriličar?
Tonči: i vjetar. Jedrenje je specifičan sport, nije to kao kad u atletskoj ili plivačkoj utrci na 100 metara imaš svoju stazu s gotovo uvijek sličnim uvjetima. U jedrenju svaki dan imaš drugi vjetar, drugi kut jedrenja, moraš znati osjetiti mali val, veliki val. Nikada nisam volio ići u teretanu, ali mislim da sam na talent, osjećaj za vožnju broda, stekao 85% svojih medalja, a ovih 15% je iz fizičke pripreme.
Nekoliko riječi za kraj o Mornarevoj Školi mora...
Filip:
vezano za more, upoznavanje djeteta s morem te da to traje što duže tijekom godine... Neka najmanja jedrenja u početku, a ne samo “baciti” dijete staro 7-8 godina u “vatru”, da se odmah susretne s onim najsurovijim jedrenjem. Zasad je interes sjajan i to nam je dodatna inspiracija; to nas diže na još veću razinu. U tome svi sudjelujemo, i opet eto naš timski rad...
XXXIII. Olimpic games – Paris 2024. July 26th – August 11th
Uniline is the o cial travel agency of the Croatian Olympic Committee!
www.uniline.hr | sport@uniline.hr
A ovogodišnji laureati su: Ante Kardum (košarka), Branko Matijević (sportski ribolov), Ante Tanfara (karate), Zvjezdana Tuma-Pavlov (atletika) te Zajednica sportova
Ličko-senjske županije za 30. obljetnicu uspješnog djelovanja
Uz podsjetnik na lik i djelo prvog Hrvata koji je nastupio na Olimpijskim igrama i prvog Hrvata osvajača olimpijske medalje (bronca u mačevanju na II. modernim OI u Parizu 1900.), uslijedio je i videopodsjetnik na važnost i ulogu lokalnog sporta. Prije proglašenja ovogodišnjih laureata, nazočne u hotelu Mirjana Rastoke pozdravili su inicijator ove nagrade, glavni tajnik HOO-a Siniša Krajač, županica Karlovačke županije Martina Furdek-Hajdin te gradonačelnica Slunja Mirjana Puškarić - Nakon pet zagrebačkih izdanja ove nagrade, svečanošću u Slunju dajemo ovoj nagradi dodatni značaj i dodatnu vrijednost i od Neralićeva rodnog Slunja krećemo s dodjelom iste nagrade po ostalim lokalnim sportskim zajednicama. Ovo je nagrada za ljude koji drže esenciju sporta u svojim zajednicama, za one koji vuku sport u svojim
HOO šesti je put dodijelio Nagradu “Milan Neralić”, prvi put u njegovu rodnom Slunju
sredinama. Iskrene čestitke svim ovogodišnjim laureatima! - kazao je glavni tajnik HOO-a Krajač. Nakon što je gradonačelnica Slunja Mirjana Puškarić iskazala veliko zadovoljstvo i čast što je središnja svečanost Neralićeve nagrade stigla u njegov grad, županica Martina Furdek-Hajdin je pojasnila koliko Karlovačka županija ulaže napore za izgradnju sportskih objekata, a posebno sportskih dvorana u manjim sredinama: - Sport je škola života i mladima je prilika naučiti kroz sport pobjeđivati, ali i dizati se nakon poraza. Sportske dvorane u malim sredinama, a imamo u planu osam takvih dvorana, zalog su za budućnost, ulaganje u društvo, domovinu, u ljude koji u njoj žive… Isti akteri, uključujući i dopredsjednicu HOO-a Sandu Čorak i predsjednika ocjenjivačkog suda Mladena Pavićevića, uručili su i nagrade laureatima.
A ovogodišnji laureati su: Ante Kardum (košarka), glavni tajnik Zajednice sportskih udruga i saveza Brodsko-posavske županije; Branko Matijević (sportski ribolov), član Izvršnog odbora i Skupštine Zajednice sportskih udruga Grada Ivanca te tajnik Športsko-ribolovnog društva Ivanec; Ante Tanfara (karate), glavni tajnik Zajednice sportova Šibensko-kninske županije i predsjednik Karate kluba Osvit; Zvjezdana Tuma-Pavlov, predsjednica Športske zajednice Osječkobaranjske županije te predsjednica Atletskog kluba Slavonija-Žito iz Osijeka. Kao posljednji dobitnik Nagrade Milan Neralić za 2024. godinu je Zajednica sportova Ličko-senjske županije za 30. obljetnicu uspješnog djelovanja.U ime spomenute sportske udruge nagradu je primio njezin predsjednik Milan Radošević I svi ovogodišnji laureati primili su skulpturu i povelju koje čine Nagradu „Milan Neralić“. Podsjetimo, HOO je zajedno s Akademijom likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu 2019. raspisao natječaj za izradu skulpture, a na njemu je pobijedio student II. godine AkademijeMatija Gajić Puškarić. Skulptura prikazuje čin davanja mača, a blagi naklon sugerira odavanje počasti. Simbol olimpijskog plamena na prsima izraz je Neralićeva žara i ljubavi prema sportu, a njegovim pozicioniranjem pored srca i iznad jastuka s položenim mačem dobija se dojam kako dobitniku ove nagrade Neralić predaje svoj žar i ljubav prema sportu. Neralićev kip, postavljen u Slunju 2022. godine, u potpunosti je izrađen prema skulpturi HOO-ove Nagrade „Milan Neralić“.
Svečanost dodjele Neralićeve nagrade u Slunju uveličao je Hrvatski športski muzej prigodnom izložbom „Milan Neralić - brončani odraz u ogledalu“. Autorica izložbe je Petra Husain Pustaj, a likovno oblikovanje odradili su Bachrach & Krištofić. U glazbenom dijelu svečanost je oplemenio učenik solo pjevanja Glazbene škole Karlovac Andrej Deriš, uz klavirsku pratnju prof. Monike Trgovčević Klišanin. (hoo/vk)
Istra, Hrvatska
Za aktivne dane i odlične rezultate
Pripreme profesionalnih sportaša i rekreativaca | Četiri sportska centra | Zatvorena i otvorena igrališta, teniski tereni | Hotelski smještaj i prehrana prilagođeni sportašima | Biciklističke staze
Snazne zene
Hrvatskog olimpijskog odbora
Prva polovica ove olimpijske godine bila je značajna za HOO i zbog nagrada uručenih njegovim dugogodišnjim djelatnicama odavno poznatim u sportskim krugovima, ali i puno šire - Morani Paliković Gruden i Mimi Vurdelja
Početkom godine na sjednici Vijeća HOO-a njegovoj dopredsjednici i predsjednici Hrvatskog klizačkog saveza Morani Paliković Gruden dodijeljena je nagrada za dugogodišnji predan rad na temu ravnopravnosti spolova, koji ne samo da je rezultirao nagradom Međunarodnog olimpijskog odbora, nego i mnogim izvrsnim suradnjama i projektima između kojih se ističe aktualan projekt „Glas žena u sportu“ koji je Paliković Gruden i inicirala, a koji je u prvi plan stavio sportašice i medije.
GLAS ŽENA U SPORTU
Radi se o projektu jedinstvenomß∑ u širim europskim razmjerima koji kao primjer dobre prakse služi i ostalim državama za realizaciju projekte s ciljem podizanja svijesti ravnopravnosti, ali i važnosti medijske prezentacije i medijske pismenosti.
Projekt se sastoji od edukativne radionice koja programom prati društvene i medijske trendove. Radionica je namijenjena sportašicama, sutkinjama, trenericama i djelatnicama u sportskoj administraciji, s ciljem poboljšanja prezentacije sporta i sportašica u objavama na društvenim mrežama, kvalitetnijeg komuniciranja s predstavnicima medija te pripreme sadržaja koji se želi podijeliti s javnošću i medijima.
Tijekom radionice simulira se konferencija za medije te intervjui u mix-zoni, a potom slijedi analiza snimljenog materijala u kojoj polaznice aktivno sudjeluju. Uz ovaj interaktivni dio, tijekom radionice sudionice imaju priliku čuti više o stereotipima, kao i o kreiranju sadržaja na društvenim mrežama i načinima na koji ih se može koristiti za promociju sporta, vlastitih sportskih rezultata, ali i života izvan sporta. Uz sjajan odaziv, radionica je doživjela već sedmo izdanje: nakon Rijeke, Zagreba, Osijek i Splita, organizirana je i u Šibeniku, Puli i Dubrovniku. Predan rad, strpljivost, ali i važnost teme ravnopravnosti, na poseban način prepoznalo je i Vijeće HOO-a uvrstivši kvotu od 40% obavezne zastupljenosti podzastupljenog spola u Statut HOO-a te izdavši takvu preporuku svojim članicama –nacionalnim sportskim savezima. Prilikom uručenja nagrade gđa. Paliković Gruden uz zahvalu je istakla kako je cijela promocija Olimpijskih igara u Parizu bazirana na 50 % participacije oba spola te kako je tema
ravnopravnosti iznimno aktualna čak i u svjetskim razmjerima.
- Francuska je i prva zemlja u Europi koja ističe važnost ravnopravnosti spolova u sportu. Moje mi iskustvo govori da će ravnopravnost spolova u sportu ići najbrže s obzirom na prilagodljivost i brzinu reagiranja na nove trendove - kazala je gđa. Gruden.
”OLIMPIJSKE LOVORIKE 2024.”
U lipnju je pak voditeljici nutricionizma i zdravstvene skrbi vrhunskih sportaša u HOO-u, mag. pharm. Mimi Vurdelji, uručeno prestižno priznanje Europskih olimpijskih odbora „Olimpijske lovorike 2024“ (European Olympic Laurel Award), tijekom završnog dana 53. zasjedanja Opće skupštine Europskih olimpijskih odbora u Bukureštu. Priznanje je to koje EOO dodjeljuje zaslužnicima za izniman doprinos sportu i europskom olimpijskom pokretu. Kako je istaknuto tijekom uručenja priznanja u Bukureštu, gđa. Vurdelja već je 25 godina angažirana na osiguravanju preduvjeta za uspješne nastupe hrvatskih sportaša i sportašica na domaćim i međunarodnim natjecanjima. Njezina savjetnička uloga od velikog je značaja pri ostvarivanju iznimnih rezultata velikana hrvatskog sporta. Dugačak je popis sportaša pod njezinom skrbi. Tu su brojni osvajači olimpijskih medalja poput Krešimira Ćosića, Dražena Petrovića, Gorana Ivaniševića, Janice i Ivice Kostelić, kao i aktualni olimpijci Sandra Perković, Giovanni Cernogoraz, braća Glasnović, braća Sinković, Damir Martin, Tin Srbić i mnogi rukometaši, vaterpolisti, plivači i ostali.
Uz to što skrbi o potrebama hrvatskih sportašica i sportaša, Vurdelja je i tajnica Zdravstvene komisije HOO-a, koja okuplja 20-ak eminentnih predstavnika liječničke struke, organizira seminare i simpozije te je autorica mnogih stručnih radova kao i knjiga iz područja njezine specijalnosti (npr. “VAMA - vitamini, aminokiseline, minerali, antioksidansi” te “Prehrana i dopunska prehrana sportaša”). Publicirala je i vrlo poučan zbornik tematskih predavanja i prezentacija dvadesetak uglednih liječnika pod nazivom „Ozljede sportaša“.
Vurdelja je nadaleko poznata po svom predanom radu, humanosti i dostupnosti te brojni hrvatski sportaši i sportski djelatnici mogu računati na njen savjet, a ona kao svoj najveći uspjeh ističe upravo mogućnost pomoći, savjeta i rada sa sportašima kojima se, kao i kolegama i vodstvu HOO-a, javno zahvalila prilikom uručenja priznanja u Bukureštu.
(Mia Baćić/HOO)
Na press koktelu za lifestyle medije HOO istaknuo cilj - promicanje žena u sportu
Ususret Olimpijskim igrama u Parizu Hrvatski olimpijski odbor priredio je u zagrebačkom hotelu Zonar druženje s novinarima hrvatskih lifestyle medija s ciljem promicanja uloge žena u sportu
Tijekom ugodnog jednosatnog druženja, tridesetak medijskih predstavnika dobilo je najvažnije informacije o središnjem višesportskom događaju 2024. godine. Skupu se odazvala i donedavna ministrica turizma i sporta, odskora zastupnica u Europskom parlamentu Nikolina Brnjac. Pozdravljajući nazočne i zahvaljujući još jednom bivšoj ministrici na sjajnoj suradnji u prošle četiri godine, predsjednik HOO-a Zlatko Mateša istaknuo je važnost shvaćanja olimpizma u širem kontekstu od samog sporta te podsjetio na neke povijesne činjenice.
- Od 1912. pa sve do 1948. godine na Olimpijskim igrama postojala su natjecanja i u umjetnosti, glazbi, književnosti i arhitekturi. I sam utemeljitelj modernih Igara, Pierre de Coubertin, nije osvojio medalju u nekoj sportskoj disciplini, nego u poeziji. To vam sve govori i zato je važno prezentirati i druge segmente olimpizma, a uloga medija pritom je od iznimne važnosti - kazao je Mateša. Dopredsjednica HOO-a Morana Paliković Gruden govorila je o činjenici koja će tek ući u povijest - ravnopravnoj zastupljenosti spolova (50:50 posto sportašica i sportaša) na Igrama u Parizu, a glavni tajnik HOO-a Siniša Krajač kratko se osvrnuo na Hrvatsku kuću u Parizu kao mjesto za promociju sporta, gospodarstva, ali i mode. Zamjenica šefa Misije hrvatske olimpijske delegacije Petra Nosso upoznala je nazočne s posebnostima trećih olimpijskih igara kojima je domaćin Pariz (prethodno još 1900. i 1924.), a posebno je istaknula spektakularno otvaranje Igara, predviđeno plovidbom brodova sa svim sudionicima po rijeci Seini. Direktorica HOO-ova Ureda za odnose s javnošću i međunarodnu suradnju Mia Baćić te glavna urednica časopisa Olimp i vanjska suradnica za kreativna rješenja Ninna Lara Vidaković pozvale su sve predstavnike medija na službenu promociju olimpijske kolekcije brenda 4F koju će nositi hrvatski olimpijci i olimpijke na Igrama u Parizu.
Tarzan, „leteći Finac“,Urugvajci i „Vatrene kočije“
U iščekivanju trećih olimpijskih
igara kojima će Pariz biti domaćin, prisjećamo se Igara koje su bile održane prije točno 100 godina - 1924., također u francuskoj metropoli
Piše: ANA POPOVČIĆ
Sve od katastrofalnih II. Olimpijskih igara 1900. u Parizu, osnivač modernog olimpijskog pokreta barun Pierre de Coubertin planirao je i priželjkivao da njegov grad ponovno bude domaćin i dobije priliku za popravak. To se dogodilo 1924., u zadnjoj godini njegova predsjedanja MOO-om... Doista, za razliku od 1900., Francuska i Pariz ovaj put bili su itekako spremni i dorasli zadatku, a u međuvremenu je značajno porastao i značaj olimpijskog pokreta u međunarodnoj zajednici. Također, sam sport zadobio je poštovanje i priznanje unutar Francuske: od nebitne i čak omalovažavane aktivnosti postao je iznimno važan dio francuskog društva, sve do te mjere da je brigu o njemu preuzelo Ministarstvo rata (zanimljivo je primijetiti da je u prošlosti u svim državama uvriježen naziv za Ministarstvo obrane bio – Ministarstvo rata).
U svakom slučaju, Igre u Parizu 1924. imale su apsolutnu javnu i političku podršku Francuske. Ministarstvo vanjskih poslova preuzelo je organizaciju priredbe i osiguralo 20 milijuna franaka za novi olimpijski stadion, Stade de Colombes, i predivan art-nouveaux bazenski kompleks. Čak je i intelektualna i umjetnička elita dala svoju svesrdnu potporu. Za razliku od umjetničkih natjecanja na nekoliko prethodnih OI, gdje su ona bila na neki način nametnuta na silu i nikad zapravo podržana od struke, u Parizu je žiri umjetničkih natjecanja vrvio najpoznatijim svjetskim imenima.
Angažirana je Francuska akademija lijepih umjetnosti koja je okupila uistinu briljantne pojedince uključujući skladatelje Igora Stravinskog, Bélu Bartóka i Mauricea Ravela, kao i poznate pisce i osvajače Nobelovih nagrada. Nevjerojatno je, a možda i komično, da su
Plivač (kasnije hollywoodska zvijezda)
Johnny Weissmuller osvojio je tri zlata
glazbenici svoju ulogu žirija shvatili toliko ozbiljno da su na kraju zaključili kako ne mogu dodijeliti niti jednu jedinu medalju jer nijedan prijavljeni rad nije po njihovom sudu bio dovoljno dobar.
ZVIŽDUCI ZA AMERIKANCE
Kako bi spriječili, ili barem sebe ogradili od neugodnih konflikata oko pristranog suđenja i različitih pravila koji su obilježili sve prethodne igre, MOO je uveo veliku novost. Od Pariza 1924. pravila svakog sporta na olimpijskom programu nije više utvrđivao MOO, već svaki međunarodni sportski savez za svoj sport. Oni sportovi koji nisu imali svoju međunarodnu federaciju bili su, posljedično, izbačeni sa programa - to se, na primjer, dogodilo streličarstvu. Isto tako, s programa su izbačena nekonvencionalna odnosno zastarjela natjecanja poput povlačenja užeta. Priredba je započela gotovo jednakom ceremonijom otvaranja koja je već utvrđena na Igrama u Antwerpenu 1920. Jedini ali značajan dodatak bilo je uvođenje olimpijskog gesla – Citius, Altius, Fortius, odnosno –brže, više jače. To geslo Coubertin je preuzeo od svojeg prijatelja, dominikanskog redovnika Henrija Didona koji ga je skovao s puno produhovljenijom idejom nego to danas shvaćamo. Naime, originalno značenje ovog gesla bilo je – brže u živosti duha, više u moralnom
Rivalstvo dvaju britanskih trkača poslužilo je kao inspiracija za kultni sportski film
pogledu i jače u životu općenito. Zanimljivo je ovdje dodati da je ovom uvriježenom geslu 2021. godine dodana još jedna riječ, Communiter, što na latinskom znači – zajedno. Tako da geslo službeno danas glasi –Brže, više, jače, zajedno. Već je od otvaranja bilo jasno da su ove Igre u Parizu donijele neke značajne promjene. Za početak, u defileu nacija pojavile su se ponovno nove zastave. Makar, kao ni na prošlim Igrama, nije bilo Njemačke ni Sovjetskog Saveza, mnogo novih postimperijalnih država imalo je svoj debi - Estonija, Litva, Irska, Poljska, Jugoslavija ..., a čak je i Kina prvi put poslala svoju delegaciju koju su, istina, činila samo dva člana. Nadalje, u skladu s rastućim značajem sporta, ove Igre bile su najposjećenije u povijesti - publika je bila velika, miješana (ne više samo viša klasa) i vrlo zainteresirana. I konačno, prvi put u povijesti Igre je pratio doista veliki broj akreditiranih novinara koji su činili veći broj od ijedne nacionalne reprezentacije. Snimatelji iz medija bili su prisutni na gotovo svakom natjecanju, a prvi puta su se natjecanja prenosila uživo putem radija. Sve veći globalni interes javnosti vodio je naravno do rivalstva između nacija i MOO-u je sve teže bilo inzistirati na tome da se na Olimpijskim igrama ne natječu države, već sportaši. Rivalstvo je ovaj put posebno bilo izraženo između Amerikanaca i domaćina Francuza, što je dovelo do niza neugodnih situacija na tribinama i uglavnom se svodilo na zvižduke negodovanja kada bi se američki sportaši penjali na postolje po svoje medalje.
PET ZLATA ZA „LETEĆEG FINCA“
Paavo Nurmi - “Leteći Finac”
Vatreni sukob izbio je na mačevalačkom turniru. Talijanski sabljaši očigledno su puštali borbe svojem momčadskom kolegi Oresteu Pulitiju kako bi mu olakšali put do finala. Taj potez razotkrili su francuski sudac Lajoux i mađarski sudac Kovacs. Puliti je potom oba suca verbalno napao i prijetio im nakon čega je diskvalificiran. Iduće večeri Puliti i Kovacs sreli su se u poznatom pariškom kabaretu Folies Bergère, žestoko posvađali i dogovoren je –dvoboj! Nekoliko mjeseci nakon Igara, u studenom
Zlatna urugvajska nogometna momčad
1924., Kovacs i Puliti našli su se kod Nagykanizse blizu hrvatsko-mađarske granice i borili se duže od sat vremena. Obojica su zadobili ozbiljne ozljede prije nego su zabrinuti promatrači zaustavili dvoboj... Plivačka natjecanja pamte se po uvođenju staza u plivačkim disciplinama te izvedbama Amerikanca Johnnyja Weissmullera. Natječući se u plivanju i vaterpolu Weissmuller je osvojio tri zlata pobjedama na 100 i 400 m te štafeti 4 x 200 m slobodnim stilom te brončanu medalju s vaterpolskom reprezentacijom. Ne treba ni spominjati - na postolju su ga pratili zvižduci francuske publike...
Zanimljivo je da je Weissmuller na idućim OI 1928. osvojio još dva zlata, nakon čega je prekinuo sportsku karijeru i postao najpoznatiji Tarzan u povijesti Hollywooda!
Još je nekolicina nastupa koje je povijest posebno zapamtila na ovim igrama. Pobjedom u skoku u dalj, William DeHart postao je prvi Afroamerikanac koji je osvojio pojedinačno olimpijsko zlato. No bez obzira na opsesivno brojanje medalja američkih medija, ova “crna” medalja potpuno je ignorirana i zabilježena samo u “crnačkim” novinama u domovini.
Od svih natjecatelja daleko najviše pozornosti u medijima dobio je legendarni finski atletičar, “Leteći Finac”, Paavo Nurmi koji je svojoj zbirci medalja dodao još pet zlata, te zlatna urugvajska nogometna momčad.
INSPIRACIJA ZA FILM „VATRENE KOČIJE“
Nurmi je publiku zadobio svojim ozbiljnim, profesionalnim gotovo programiranim pristupom, a egzotični Urugvajci potpuno suprotno. Istina, fascinirali su svojom stilski savršenom igrom, no publika je još više voljela čitati o izlascima po pomodnim klubovima i latino-boemskim zabavama sto možda najbolje opisuje citat iz pariških dnevnih novina toga vremena: “Urugvajci su čudna kombinacija civilizacije i barbarstva. Plešući tango, oni su predivni, uzvišeni, bolji od najboljeg žigola. Ali također plešu afričke kanibalske plesove koji te tjeraju da se naježiš.”
Za kraj treba spomenuti i da su Igre u Parizu 1924. bile inspiracija za vjerojatno najbolji sportski film svih vremena, Oskarom nagrađene „Vatrene kočije“ s kultnom Vangelisovom glazbom. Radnja filma je stvarna priča s Igara o rivalstvu dvaju britanska trkača - Harolda Abrahamsa, engleskog Židova koji je u svojem bavljenju trčanjem bio motiviran antisemitskim predrasudama i Erica Liddella kršćanina iz Škotske koji se natjecao za Božju slavu i doista nije nastupio u svojoj najjačoj disciplini (100 m) iz razloga sto je na rasporedu bila u nedjelju, Božji dan odmora. Iako film ne prati sasvim vjerno stvarne događaje, u stvarnosti su doista oba natjecatelja odnijela velike pobjede i obojica osvojila zlatne medalje.
LITERATURA:
Zdenko Jajčević, Antičke olimpijske igre i moderni olimpijski pokret do 1917. godine, Libera Editio d.o.o. Zagreb, 2008. Blago olimpijskih igara, Znanje d.d. Zagreb, 2008.
Grad Poreč-Parenzo
Kako je KPK
uzeo
Do tog sjajnog uspjeha Korčulane je nosio i Slobodan Bobo Trifunović, inače osvajač odličja na Olimpijskim igrama, svjetskom i europskom prvenstvu
Piše: TONĆI VLAŠIĆ
Da se razumijemo - KPK jednako Korčula. Nisi Korčulanin ako nisi plivao ili igrao vaterpolo u KPK. “Stari Korčulani koji su iz Dubrovnika donijeli vaterpolo kao igru, učinili su veliku stvar za grad Korčulu te za korčulansku mladost”, rekao je jednom prilikom Boško Lozica, jedan od najboljih vaterpolista u povijesti Korčulanskog plivačkog kluba kojeg je 1978. godine upoznao čitav vaterpolski svijet. Ta 1978. je bila kruna jedne generacije koja je 1968. godine osvojila prvo juniorsko prvenstvo Hrvatske, a potom i naslov juniorskih prvaka bivše Jugoslavije. Desetorica iz te momčadi su 1978. osvojili Kup Jugoslavije, a potom i Kup pobjednika kupova Europe! I danas, kad je od toga prošlo gotovo pola stoljeća, mnogi znaju izdiktirati imena junaka tog nevjerojatnog uspjeha. Redom su to bila djeca KPK-a: Velebit Veršić, Perica Radonić, Marinko Bojić, Perica Richter, Boško Lozica, Žarko Lozica, Ivo Lozica, Bojan Lozica, Nebojša Jeričević i - Slobodan Bobo Trifunović. A s klupe je tim “orkestrom” dirigirao legendarni Duško Dule Antunović.
KPK je tad posegnuo za samo dva pojačanja. Doveo je Uroša Marovića i vratara Milovana Tomića, i kad se “orkestar” uvježbao, “zasvirao” je vrhunski, pa je dandanas grad Korčula najmanje mjesto u Europi koje ima europski trofej u jednom momčadskom sportu.
“SITAN ALI DINAMITAN”
KPK je uzeo KPK (Korčulanski plivački klub je uzeo Kup pobjednik kupova), a da nije imao svoj zimski bazen. Domaćin je bio u Kuparima, 120 kilometara udaljenom zimskom domu dubrovačkog Juga.
- I danas se taj uspjeh čini nestvarnim, poput sna – kaže Slobodan Bobo Trifunović (68).
“Sitnim, ali dinamitnim” nazvao ga je svojedobno Veselin Đuho, velika Jugova legenda.
- Rođen sam u Beogradu, majka je s Korčule. Svako ljeto na Korčuli, od jutra do mraka bio bih na bazenu KPK –prisjeća se Bobo. Nakon trijumfa s KPK-om, Boško Lozica je prešao u Jug
kojem je nedostajao jedan takav vrhunski igrač. Poslije sam otišao i ja - prisjetio se Bobo.
Đuho za Trifunovića kaže da je bio pokretač akcija, motor, silno brz. Rastom mali, ali moćan igrač.
KPK
Bobo je volio čuvati najboljeg igrača suparničkog sastava: - Šut mi nije bio jača strana, znao sam što mogu, pa sam se toga držao. Da, razigravao sam suigrače, ali uz kontru, obrana mi je bila forte. Uvijek sam znao imati specijalne zadatke. Čuvao sam Španjolca Estiartea, pa čuvenog Mađara Faraga, zatim De Magistrisa, jednog od najboljih talijanskih igrača – kaže Trifunović. I po tome je ostao i te kako zapamćen.
- Mislim kako sam u to vrijeme bio najspremniji igrač lige, a zna se kakva je bila liga u bivšoj državi. Nije mi bilo teško ostati raditi i nakon završetka treninga.
SREBRO NA OI U MOSKVI
S 24 godine nastupio je na Olimpijskim igrama.
- To se ne zaboravlja, a pogotovo jer smo u Moskvi 1980. osvojili srebro. U to vrijeme se igralo turnirski, svatko sa svakim, a ispalo je tako da je baš zadnja utakmica turnira SSSR – Jugoslavija odlučivala. Nikad nisam prežalio što nismo osvojili zlato, međutim, odigrali smo slabo to finale, iako je završilo 7:8.
USPOREDIT ĆU GA S ESTIARTOM I PERRONEOM
KOJI SU IMALI BOLJE OKRUŽENJE, PA SU NAPRAVILI USPJEŠNIJU KARIJERU... ALI TO JE TAJ TIP IGRAČA. TEHNIKA VRHUNSKA, MOTOR EKIPE, MOŽEŠ PLAKATI AKO TI JE BOBO POBJEGAO U KONTRU”, REKAO JE ĐUHO ZA BOBU
Četiri godine poslije, bio je na odsluženju vojnog roka. - Ali nisam zbog toga ostao bez nastupa na OI u Los Angelesu 1984. godine. Naime, služio sam vojsku u Splitu, u Lori, te imao dozvolu biti svaki dan na treningu u Poljudu. Radio sam tad i u teretani, išao na turnire s reprezentacijom. Bio sam spremniji od igrača koji su bili u natjecateljskom pogonu. Zašto na kraju nisam otišao, to je pitanje za Ratka Rudića, koji je tad bio izbornik. Godinu ranije, kad je Mile Nakić vodio reprezentaciju, znam zašto nisam igrao. Odbio sam Partizan, izabrao sam Jug… Kad je Rudić postao izbornik, vratio me u reprezentaciju, ali me nije poveo u LA. U Jugu me tad trenirao Đuro Savinović, a glavni konkurent nam je bio splitski POŠK, koji je imao sjajnu momčad. Bebić, Kaurloto... Pobjeđivali smo taj jaki POŠK, osvojio sam s Jugom dva prvenstva i kup… Dobro pamtim velike pobjede. Kad govorim o KPK, pamtim ne samo završnicu Kupa pobjednika kupova Europe kad smo osvojili trofej, već i osvajanje Kupa Jugoslavije. To je bio taj naš prvi veliki uspjeh koji
nam je kasnije donio priliku osvojili europski trofej – govori Trifunović, pa nastavlja:
- Kup Jugoslavije osvojili smo na turniru u Šibeniku. Iako je osvajanje europskog trofeja veći uspjeh, meni je taj domaći kup nekako srcu draži. A kad govorimo o tim prekrasnim trenucima s KPK, moram reći kako je to bio rezultat ne samo te jedne sjajne generacije igrača, već i sposobnih ljudi u klubu. Dule Antunović je imao iskustva igrajući i osvajajući trofeje s Partizanom, učio je nas igrače, usmjeravao je ljude iz uprave, koji su potom taj svoj dio posla odradili sjajno.
Vaterpolska reprezentacija Jugoslavije, osvajač srebrne medalje na Olimpijskim igrama 1980. u Moskvi.
•bronca na SP-u 1978, Berlin •zlato u Kupu pobjednika Kupova Europe (KPK) 1978. •zlato na Mediteranskim igrama 1979.,Split •srebro na Olimpijskim igrama 1980., Moskva •zlato na prvenstvu Jugoslavije 1983. i 1985.
TRENERSKA KARIJERA: Nakon prestanka aktivnog igranja trener je vaterpolistica Volturna u Italiji (1990.-1992.) s kojima osvaja talijansko vaterpolsko prvenstvo 1990., 1991. i 1992. godine. Potom je trener Palerma. Od 1993. do 2008. godine trener je u Perthu u Australiji. Tamo su okupili talentiranu djecu od 14 do 17 godina, te počeli raditi kako bi složili reprezentaciju koju je 2000. godine čekao nastup na OI u Sydneyu. Od te ekipe na Igrama je nastupilo njih petero, tri vaterpolistice i dva vaterpolista. Vaterpolistice Australije su osvojile zlato! Godine 2008. vraća se u Europu i postaje trener francuske momčadi Tourciong, a potom je u Hrvatskoj trener Galeba iz Makarske (2009.). Godine 2010. bio je izbornik reprezentacije Japana.
PREMIUM DODACI PREHRANI
www.gaz-nutrition.com
Svim na{im natjecateljima `elimo puno sre}e i uspjeha na Olimpijskim igrama 2024.!
PredstavljamoOlimpijsku početnicu
Ne radi se samo o vodiču kroz osnovni rječnik olimpizma, nego i o knjizi koja na pristupačan način otkriva čitavu jednu kulturalnu galaksiju što se - izronivši iz pretpovijesne magle mitova i legendi - kroz protekla gotovo tri tisućljeća uobličila u globalni fenomen
Piše: RATKO CVETNIĆ
Postoji nešto što smo spremni previdjeti u knjigama koje sebe, pomalo samozatajno, oslovljavaju kao početnice: njemački pisac Dietrich Schwanitz definirao je opću kulturu kao sve ono što je sramota ne znati; početnice su prvi korak na putu da izbjegnemo tu neugodnost. Međutim, u ovom slučaju ne radi se samo o uvodu u jedan slojevit i povijesno bremenit pojmovnikdakle ne radi se samo o vodiču kroz osnovni rječnik olimpizma, nego i o knjizi koja na pristupačan način otkriva čitavu jednu kulturalnu galaksiju što seizronivši iz pretpovijesne magle mitova i legendi - kroz protekla gotovo tri tisućljeća uobličila u globalni fenomen.
POSEBNA VRIJEDNOST KNJIGENEDOVRŠENA JE!
Olimpijski pokret, nastao na sportskoj i natjecateljskoj podlozi, znači na sasvim meritokratskom kriteriju, slijepom za rasne, nacionalne, vjerske, spolne i sve druge razlike, danas u sebe usisava i politiku, ekonomiju, umjetnost, znanost, zabavu... Također, djelo Ane Popovčić, nastalo u plodnoj suradnji s ilustratoricom Larom Žigić, bit će dobrodošao podsjetnik i specijalistima - novinarima, povjesničarima, dakako i samim sportašimasvojevrsna promemorija na bogati pojmovnik
olimpizma, prava poruka da suvremene fenomene ne smijemo gledati ni tumačiti izvan njihova povijesnog konteksta.
Uzmemo li u obzir da je „Olimpijska početnica“ u osnovnoj namjeni okrenuta školskoj mladeži možemo, naoko paradoksalno, istaknuti još jednu njezinu vrijednost - knjiga je nedovršena. Da, upravo tako: načelo interaktivnosti ostavlja svakom čitatelju, pogotovo onom mlađem, priliku da je sam dovrši i tako je osobno “autorizira”. Time se opet pokazuje da knjiga, i ova knjiga, djeluje kao najbolji serum protiv kontraindikacija internetskog svijeta. Naime, internet radikalno skraćuje put do informacije, neovisno o tome je li informaciju tražimo ili je šaljemo. U tom skraćenju, u mahnitom guglanju, gubi se jedan važan i tradicionalan proces koji se naziva - učenje. Gdje i kako pronaći podatak, kako ga provjeriti, kako ga upotrijebiti, to je znanje bilo nezamislivo bez knjiga, i u tom je smislu „Olimpijska početnica“ autorski vrlo konzistentan primjer “stare škole”. Ovdje treba istaći kreativni doprinos Lare Žigić koja se u zaigranu, ponegdje “kvizovsku” sastavnicu „Olimpijske početnice“ uklopila kroz inovativan, a grafički vrlo pregledan način. U desetak poglavlja ovog djela Ane Popovčić spustit ćemo se do antičkih ishodišta olimpizma, podsjetiti se na značaj Pierrea de Coubertina, upoznati se s programom modernih igara i bogatom ikonografijom koja ih prati.
MUZE NE OSTAJU PO STRANI
Uostalom, cijela knjiga podsjeća nas na to da je umjetnost nekada bila sastavni dio svečanosti u Olimpiji, ali i onih obnovljenih igara, pa stoga ni danas muze ne mogu stajati po strani. Pa ako šute, onda je to stoga što se jedna olimpijska tekovina ipak ne uspijeva prebaciti u naše doba - a to je olimpijsko primirje, . Naravno, nije zaobiđena ni hrvatska dionica ove povijesti i nezaobilazni Franjo Bučar. Nabrojani su naši nastupi i odličja osvajana pod raznim zastavama, do Albertvillea 1992. godine (dakle do Igara otkako hrvatski olimpijci stupaju u arenu pod vlastitim barjakom), a potom je, naravno, u knjizi obrađena i dionica na koju smo najviše ponosni. Hrvatska olimpijska akademija ovim je izdanjem još jednom pokazala da su sport i olimpizam prije svega velika civilizacijska stečevina: „Olimpijska početnica“ nas podsjeća na tu činjenicu, koju bi, da se vratimo na početak teksta, bilo sramota zanemariti.
Riječ autorice Ane Popovčić
Većina nas osjeća da su Olimpijske igre nešto više od velikog sportskog natjecanja, no mnogima je teško objasniti zašto. Odgovor je – olimpijska ideja. Naime, olimpizam doista jest mnogo više od sporta, olimpizam je filozofija i način života koji sport stavlja u službu boljeg, ljepšeg i kvalitetnijeg života. Cilj olimpizma nipošto nije osvajanje olimpijskog zlata, već ispunjen, kvalitetan i smislen život u kojem sport apsolutno ne treba biti glavna svrha, nego samo jedan njegov segment. Ideja za „Olimpijsku početnicu“ nastala je zapravo iz potrebe. U skladu s Olimpijskom poveljom, dvije glavne zadaće svakoga nacionalnog olimpijskog odbora su priprema i sudjelovanje sportaša na Olimpijskim igrama te širenje olimpizma u svojoj državi. Odbor za promicanje olimpizma koji vodim u Hrvatskoj olimpijskoj akademiji, 2019. godine pokrenuo je projekt Olimpijskih radionica koje se provode u osnovnim i srednjim školama, ali i različitim drugim prigodama izvan školskih institucija. Osmislili smo programe sukladno uzrastu i u nekoliko navrata - od 2019. do 2023. - organizirali seminare za nove edukatore. No, kroz cijeli taj proces postalo je jasno da postoji puno tema koje bi se zapravo lakše i bolje mogle djeci prenijeti kroz neki popratni materijal. Na tom tragu još sam krajem 2019. godine počela slagati neke zadatke, a prvobitni plan je bio da to bude manja radna bilježnica od 20-ak stranica. Cijeli projekt zastao je (kao i mnoge druge stvari na ovom našem planetu) početkom 2020. zbog epidemije koronavirusa. Naši edukatori nisu više imali pristup u škole, no to je rezultiralo mojim ozbiljnijim posvećivanjem „Olimpijskoj početnici“ koja se profilirala kao idealan način da se olimpijske teme prošire među mlađom populacijom. Sama izrada ove knjige, a posebno osmišljavanje zadataka, pretočilo se u silno zadovoljstvo, gotovo u igru, koja je čak mogla nikada ne imati svoj kraj jer sam uvijek pronalazila još nešto što bih mogla uvrstiti, dodati, nadopisati... Najvažnija suradnica u svemu, osoba koja je pratila sve moje ideje i zamisli, bila je ilustratorica i grafička dizajnerica Lara Žigić s kojom sam kontaktirala na samom početku, a zajedno smo provele bezbroj sati jer smo doista obje uživale u tom kreativnom procesu.
OVA KNJIGA OD GOTOVO 300 STRANICA
NA KOJU SMO IZNIMNO PONOSNE, DOBILA JE I POHVALE OD MEĐUNARODNOG
OLIMPIJSKOG ODBORA I PREPORUKU
MINISTARSTVA ZNANOSTI I OBRAZOVANJA ZA
KORIŠTENJE U NASTAVI I MOŽDA NAJVAŽNIJE – ODLIČNE POVRATNE REAKCIJE OD DJECE
KOJIMA JE POGLAVITO I NAMIJENJENA
U današnje je vrijeme zadaća obrazovanja djece i mladih vjerojatno teža nego ikada prije, a samo kroz obrazovanje, vježbu i usavršavanje moguće je ostvariti vlastiti potencijal. Nadam se da će ova knjiga funkcionirati na nekoliko razina – kao edukativan i zabavan materijal, ali možda i kao inspiracija i poticaj za neki osobni napredak bilo u obrazovnom, tjelesnom, moralno-etičkom ili nekom drugom smislu.
Prehrana
MIMI VURDELJU MNOGI SPORTAŠI NAZIVAJU SVOJOM “DRUGOM MAMOM”, STOGA NAM POZNATA NUTRICIONISTICA I VODITELJICA
ZDRAVSTVENE SKRBI O SPORTAŠIMA U HOO-U U SVOJIM KOLUMNAMA
PIŠE O PREHRANI KAO JEDNOM OD NAJVAŽNIJIH FAKTORA ZDRAVOG
ORGANIZMA I UČINKOVITOSTI SPORTAŠA NA SPORTSKIM TERENIMA
u službi
olimpijskogodličja
MZdrav probavni sustav, odgovarajuća prehrana i hidratacija, dovoljno sna i regeneracija organizma, bistar um i dobra koncentracija, zalog su za ostvarenje željenog olimpijskog rezultata
nogi osvajači olimpijskih odličja, uz trening ističu i važnost prehrane, dok njihovi treneri obično dodaju i važnost obaveznih osam sati spavanja noću te još sat do sat i pol u tijeku dana. Potpuno se slažem da je bez vrlo napornog i odgovornog rada (kao uostalom i u svakoj drugoj djelatnosti), kao i bez odgovarajuće prehrane primjerene spolu, starosnoj dobi, vrsti sporta, obimu i intenzitetu napora te bez dovoljno sna kao važnog čimbenika odmora, oporavka i anaboličke regeneracije (uz još niz važnih čimbenika), teško dohvatiti željeno odličje ili ostvarenje u svojoj djelatnosti.
SVE POČINJE U TJELESNIM STANICAMA
Osnovni procesi oslobađanja energije potrebne za sport ili intenzivne tjelesne napore neposredno su povezani s unosom hranjivih tvari koje imaju mnogostruku vrijednost za organizam: izgrađuju ga i obnavljaju oštećena tkiva, omogućavaju kemijske procese i proizvodnju stanične energije te štite stanice i tkiva od mogućih štetnih posljedica korozivnih (oksidacijskih) procesa prouzročenih fizičkim i psihičkim stresom.
Da bismo bolje razumjeli važnost prehrane i procese koje uvjetuje, važno je znati da sve počinje u tjelesnim stanicama. To je ponajprije bitno za sportaše u kojih je, zbog njihovog životnog ritma, povećana svakodnevna količina proizvedene stanične energije, pa su samim tim povećane i njihove prehrambene potrebe.
Osnovna zadaća prehrane je unosom hranjivih tvari omogućiti stanicama optimalan rad i međustaničnu komunikaciju. Zadovoljavajući te potrebe, stanicama omogućavamo stalnu opskrbu potrebnim hranjivim tvarima koje ne osiguravaju samo energetske potencijale potrebne za sportsku aktivnost, nego i omogućavaju staničnu obnovu i zaštitu.
Fotografije: Unsplash
DAN ZAPOČETI S ISCIJEĐENIM LIMUNOM U
ČAŠI VODE
Sportaše, kao i sve one koji skrbe o svom zdravlju učim kako započeti dan - s iscijeđenim limunom u čaši vode. Zašto? Zato što će omogućiti izlučivanje tijekom 24 sata nakupljene sluzi u organizmu, stimulirati rad probavnog sustava i rad jetre. Limun pomaže jetri da proizvodi više žuči i bolju probavu uzetih složenih obroka, a vodu koja čini 70 do 80 % našeg organizma ne pijemo tijekom noći, pa dan valja započeti pijenjem vode.
Vitamin C kojim limun obiluje, vitamin je buđenja i svježine, podizanja energije i radnog kapaciteta. Limun ili vitamin C alkalizira tijelo; vodi organizam u lužnatost što je poželjno stanje dobrog zdravlja. Stoga, to treba biti svakodnevni prvi uzeti „obrok“ ne samo sportaša, nego i svake osobe koja skrbi o svom zdravlju.
Važno je naglasiti da je prehrana strogo individualna i da je svatko po svom metabolizmu i bakterijskom miljeu crijeva (mikrobiomu) neponovljivi original, baš kao otisak našeg palca. Tako je to i kod sportaševe prehrane, a tomu treba dodati i osobitost sporta, starosnu dob, spol i niz drugih čimbenika.
ŠARENILO IMPRESIVNIH OBROKA SA
SVIH MERIDIJANA SVIJETA NE SMIJE
BITI POVOD SPORTAŠU DA NA IGRAMA
EKSPERIMENTIRA I ISPROBAVA DO TADA
ZA NJEGOV ORGANIZAM NEPOZNATE
PREHRAMBENE NAMIRNICE.TO MOŽE BITI
POGUBNO ZA NJEGOV TOLIKO ŽELJENI
NASTUP NA IGRAMA
NE ZABORAVITI ELEKTROLITE I VITAMINE
Vrlo je važno ne mijenjati prehranu i programirane obroke na velikim natjecanjima. Mnogobrojni prehrambeni stručnjaci i kulinari s Michelinovim zvjezdicama već godinu dana slažu menije za Olimpijske igre u Parizu, a to šarenilo impresivnih obroka sa svih meridijana svijeta ne smije biti povod sportašu da na Igrama eksperimentira i isprobava do tada za njegov organizam nepoznate prehrambene namirnice.To može biti pogubno za njegov toliko željeni nastup na Igrama. Organizam pamti svaki uzeti obrok, a želi i treba hranu svog podneblja. To je iznimno važno zapamtiti, baš kao i jutarnje pijenje vode s limunom. Osjećaj umora i iscrpljenosti, nedostatak energije i psihološki umor često se pripisuju nedostatku ključnih mikronutrijenata koji održavaju organizam zdravim i funkcionalnim. Tijekom fizičke aktivnosti znojenjem i dehidracijom tijelo gubi vodu, ugljikohidrate (energiju) i elektrolite (osobito natrij) koje je nužno potrebno nadoknaditi. Na ovako važnom nastupu kao što su Olimpijske igre koje su san svakog sportaša, bitno je ne doći u navedeno stanje umora ili iscrpljenosti. Zato sugeriram svim sportašima i njihovim trenerima da ne zaborave na uzimanje elektrolita (pored svih ostalih dodataka prehrani) i vitamina. To je preduvjet da bi
odradili nastup na željenoj razini budući da oni omogućuju trenutačno stvaranje energije, doprinose ravnoteži elektrolita i normalnom krvnom tlaku te smanjuju umor i iscrpljenost.
Kada uzeti određeni tip napitka ovisi o različitim čimbenicima poput razine intenziteta fizičkog i mentalnog opterećenja, klimi odnosno okolišu te individualnim potrebama za hidratacijom. Konzumacija tekućine je ključna za održavanje hidratacije posebice tijekom veće mentalne i fizičke izloženosti kakva prati sportaše na velikim i važnim natjecanjima. Pravilno odabran napitak može biti presudan za sportašev nastup - svježinu, snagu i energetski potencijal.
Izotonični napitci sadrže uravnoteženu koncentraciju elektrolita i ugljikohidrata sličnu njihovoj koncentraciji u tjelesnim tekućinama. Odabrati ga treba kod umjerenih i intenzivnih fizičkih aktivnosti, kao i u svim situacijama kada je potrebna brza hidratizacija, poput povišenih klimatskih temperatura.
PROBIOTICI OBAVEZAN SADRŽAJ SPORTAŠEVE PRTLJAGE
Hipotonični napitci imaju pak niže razine elektrolita i ugljikohidrata od njihovih razina u tjelesnim tekućinama i koriste se nakon manje intenzivnih aktivnosti ili za osvježenje tijekom svakodnevnih aktivnosti. Pomažu održavanju ravnoteže tekućina u tijelu i sprječavaju dehidraciju.
Hipertonični napitci sadrže veću koncentraciju elektrolita i ugljikohidrata od njihove koncentracije u tijelu. Sugerira ih se uzeti za brzu nadoknadu energije i hranjivih tvari nakon intenzivnih i dugotrajnih treninga, za dodanu energiju i kvalitetan oporavak mišića. Važno ih je uzimati uz obilno unošenje tekućine, kako u njima visoki sadržaj elektrolita ne bi doveo do dehidracije.
Hidratacija organizma i unos dovoljno tekućine, soli (elektrolita) te ugljikohidrata za enegretski potencijal može biti presudno za sportašev nastup i to se dogovara i odabire s nutricionistom ili liječnikom tijekom priprema za nastup na natjecanjima.
Probiotici su zadnjih godina gotovo obavezan sadržaj sportaševe putne prtljage. Promjena prehrane, psihičko opterećenje, kao i više adrenalina, mogu umnogome doprinijeti disbiozi - promjeni bakterijskog miljea crijeva i pojavi želučanih i crijevnih tegoba. Stoga učimo sportaše osjetljivijeg probavnog sustava i podložnih mentalnoj osjetljivosti i sensibiliranosti, ali i neprimjerenoj prehrani, da prihvate odgovarajuću probiotičku terapiju i svoj probavni sustav dovedu u stanje zdravlja.
I da zaključim: zdrav probavni sustav, odgovarajuća prehrana i hidratacija, dovoljno sna i regeneracija organizma, bistar um i dobra koncentracija, zalog su za ostvarenje željenog olimpijskog rezultata. Naravno, nakon dugogodišnjeg odgovornog i vrijednog rada i treniranja...
RAZLIKUJEMO IZOTONIČNE, HIPOTONIČNE I HIPERTONIČNE NAPITKE, A SVAKI IMA
SVOJU FUNKCIJU ZA ZDRAVLJE ORGANIZMA
Priču o jednom zanimljivom zagrebačkom sportskom udruženju ispričao nam je poznati zagrebački ugostitelj Zlatko
Puntijar
Priča o konobarskom ŠK Hajduk
Piše: KIKI KLOVIĆ
Na
Internetu postoji samo nekoliko kratkih crtica o Konobarskom športskom klubu Hajduk (KŠK Hajduk) koji je od osnutka 1923. do 1945., iz godine u godinu nizao zapažene sportske rezultate.
Priču o tom zanimljivom sportskom udruženju nismo prepustili zaboravu, a poznati zagrebački ugostitelj Zlatko Puntijar, kolekcionar najveće zbirke kuharica u Europi i vlasnik hotela „Puntijar“ u Zagrebu rado nam je ispričao nešto više.
- Udruga ugostitelja je krajem 19. i početkom 20. stoljeća bila iznimno jaka. Posebno je bila jaka Udruga konobara, a konobari su u to vrijeme bili prava gospoda. Čak su imali i svoju koračnicu – govori nam Puntijar koji je informacije o KŠK Hajduk našao prikupljajući kuharice i drugu građu vezanu uz gastronomiju i ugostiteljstvo koji su mu životna strast.
- Fran Horvat je 1912. godine preveo knjigu „Nauka o serviranju“ koja je fantastična knjiga o posluživanju. A mnogi od tih konobara uz umijeće posluživanja bavili su se i sportom. Popularni su bili boks, atletika, sokolarstvo, a nogomet je bio apsolutni hit. Tako je, eto, osnovan nogometni klub konobara - kaže Puntijar.
Klub je osnovan na inicijativu Hieronima Dorića pod imenom Konobarski športski klub Sloga. Godine 1930. mijenja ime u KŠK Hajduk pod kojim djeluje do 1945. kada je raspušten odlukom Ministarstva narodnog zdravlja Federalne države Hrvatske. Iste godine je obnovljen postavši član „Bloka radničkih sportskih klubova“ i „Radničko sportske zajednice“, da bi prestao djelovati 1957. godine.
Puntijar tvrdi da ime Hajduk nema nikakve veze s Nogometnim klubom Hajduk iz Splita.
- Nisam uspio naći podatak odakle ime Hajduk, ali pretpostavljam da su mislili „hajdučki pobjeđivati“ – objašnjava, pa nastavlja:
- Od Concordije do HAŠK-a, svi su se u to doba bavili nogometom samo amaterski. A nogomet i sport općenito, krajem 19. i početkom 20. st bio je u velikom usponu. Imam knjigu „Tjelovježba i gimnastika u školama“ iz 1890. za učenike srednjih škola, poprilično debelu, na 150 stranica. Bila je to era uspona sporta, tad se i tenis počeo ozbiljnije igrati - otkrio je. Prisjetio se na kraju koliko je nekada bilo prestižno baviti se ugostiteljstvom. - U Jugoslaviji su brojni poznati sportaši po završetku karijere otvarali kafiće, poglavito nogometaši. Neki od tih lokala postali su kultni - poput Charlieja u Gajevoj ulici u Zagrebu (vlasnik mu je bio Dinamov branič iz 60-ih godina Mirko Braun poznat po nadimku Charlie) - zaključuje Puntijar.
Iako je zgrada hotela “Puntijar” potpuno nova, interijer odražava razna umjetnička i povijesna razdoblja Zagreba i Hrvatske. Namještaj, kao i drugi predmeti, pažljivo su odabrani i restaurirani. Više od 700 umjetničkih slika, fotografija i orginalnih novinskih članaka na zidovima hotela svakog gosta uvode u povijesnu priču Hrvatske, Zagreba i obitelji Puntijar. Ljubitelji povijesti, posebice one sportske, oduševljeni su uokvirenim isječcima iz sportskih rubrika starih novina kao nijemim svjedocima jedne epohe.
Donacije
Zambate, splitskih boraca, Dečeca s Tuškanca
Zadnjih mjeseci mnogi vrsni sportaši i sportašice donirali su građu za nacionalnu muzejsku ustanovu koja čuva i promiče najvrjedniju hrvatsku sportsku baštinu
Umanjena verzija prijelaznog pokala osvajača
Kupa velesajamskih gradova 1967., koji je Zambata dobio kao Dinamov kapetan
Plaketa Gordana Kožulja sa SP-a 2003. u Barceloni (srebro, 200 m leđno)
Dobok “zlatne” Matee Jelić s OI Tokio 2020.
Čuturina brončana medalja sa SP-a 1986. u Španjolskoj
Piše: SERGEJ NOVOSEL VUČKOVIĆ
Nogomet kao najpopularniji sport ima svojeg vrijednog reprezentativca u ovom predstavljanju novosti iz Hrvatskoga športskog muzeja. Slaven Zambata, sin istoimenoga legendarnog “plavog 9”, pobrinuo se da unikatni predmet iz opjevane 1967. ne padne u zaborav.
Muzeju je donirao umanjenu verziju prijelaznog pokala osvajača Kupa velesajamskih gradova, koji je Zambata dobio kao Dinamov kapetan. Povrh toga, u Zbirci medalja i značaka naći će se i Zambatina odlikovanja za osvojene državne kupove, te spomen medalja i bedž sudionika OI u Tokiju 1964.
Zadnjih mjeseci još je vrsnih sportaša i sportašica doniralo građu za nacionalnu muzejsku ustanovu koja čuva i promiče najvrjedniju hrvatsku sportsku baštinu. Tako je Taekwondo klub Marjan Split darovao doboke svojih sjajnih boraca - Matee Jelić i Tonija Kanaeta, prvakinje i brončanog s Olimpijskih igara u Tokiju 2020., te Lucije Zaninović, brončane olimpijke iz Londona 2012. U donaciji trofejnoga kluba (o čijem je treneru HOO nedavno predstavio film “Toni Tomas – Splitsko zlato”) su i Kanaetova trenirka s dodjele odličja u Tokiju i rekviziti s priprema za tokijske Igre - tatami, oklopi, kacige...
ODLIČJA OBITELJI ČUTURA
Zagrebački sportsko-životni par Čutura iz obiteljskog
Kaciga “brončanog” Tonija Kanaeta s OI Tokio 2020.
Čuturina plaketa Kupa pobjednika kupova (Novi Sad, 1987.)
je doma za Zbirku medalja HŠS-a izdvojio niz odličja. Košarkaš Zoran, “Dečec” iz Ciboninih najboljih godina, darovao je plaketu Kupa europskih prvaka 1986., Kupa pobjednika kupova 1987., značku osvajača srebrne medalje na OI u Seulu 1988., brončanu medalju sa SP-a 1986. u Španjolskoj, medalje prvaka i osvajača kupa države..., a njegova supruga Gordana, nekadašnja odbojkašica Mladosti, darovala je zlatne medalje za pobjede u državnom prvenstvu i kupu. Sportaš koji se dvaput okitio olimpijskim zlatom u vaterpolu (1984. u Los Angelesu i 1988. u Seulu), danas je češće viđen u odijelu nego u bazenu. Tomislav Paškvalin, dopredsjednik Hrvatskog kluba olimpijaca i odnedavno povjerenik za sport Predsjednika RH, muzeju je darovao odijelo koje je nosio samo na otvorenju Univerzijade 1987. u Zagrebu. Prije nego je završilo u Zbirci sportskog tekstila, “zlatna ljevica” ga je ponovno isprobala, pokazavši da mu stoji savršeno kao i prije 37 godina.
Plivač Gordan Kožulj, danas direktor u jednoj od najvećih svjetskih konzultantskih kompanija, donirao je dio najdragocjenijih odličja. Među njima je i Kožuljev najveći uspjeh - srebro na 200 m leđno sa SP-a 2003. u Barceloni, te spomen plaketa, majica i plivačka kapica s tog istog natjecanja. Dio spomenute vrijedne građe bit će dostupan u stalnom postavu muzeja, koji se za posjetitelje otvara krajem godine.
Preminuo najbolji hrvatski
atletičar svih vremena,
bivši čelnik HAS-a i dopredsjednik HOO-a
U 76. godini napustio nas je najbolji hrvatski atletičar svih vremena Luciano Sušanj. Osim sjajne atletske karijere, bio je uspješan sportski dužnosnik, a okušao se i u politici
Atletikom se počeo baviti u dječačkim danima kao član riječkog AK Kvarner. Najveće postignuće ostvario je 1974. na EP-u u Rimu gdje je osvojio zlatnu medalju (utrka na 800 m).
Prvi je Hrvat koji je spomenutu dionicu pretrčao ispod 1:45, odnosno za (i danas svjetski vrijednih) 1:44.07. Dvije godine kasnije na OI u Montrealu zauzeo je šesto mjesto u istoj disciplini. Zlatnu medalju na 800 m osvojio je i na dvoranskom EP-u 1974., a osvojio je i zlato na 400 m na dvoranskom EP-u 1973. Sudjelovao je i na OI u Münchenu 1972.
Godine 1971. na Mediteranskim igrama u Izmiru osvojio je tri medalje - brončanu u utrci na 400 m te dvije srebrne - u štafetama 4x100 m i 4x400 m. Sušanj se nalazi na ljestvici 10 najboljih hrvatskih trkača svih vremena u disciplinama od 200 do 1000 m. Uz njegovo ime vezani su hrvatski rekordi na 800 m i 400 m u dvorani, a i bivši je rekorder na 400 m na otvorenom.
Sušanj nas je napustio kao službeno najbolji hrvatski atletičar u povijesti, jer je tom titulom proglašen 2002.
godine. U izboru Sportskih novosti 1974. proglašen je najboljim sportašem Hrvatske. Bio je predsjednik Hrvatskog atletskog saveza od 2000. do 2014., a u tom razdoblju hrvatska atletika je doživjela veliki rezultatski uzlet u međunarodnoj konkurenciji. Uključio se i u rad HOO-a, kojem je u četiri mandatna razdoblja bio član Vijeća i dopredsjednik - od 2000. do 2002. te kontinuirano od 2006. do 2014. godine. Okušao se i u političkom djelovanju te je u dva navrata bio zastupnik u Hrvatskom saboru (1990. - 1992. te potom i 2001.). Suosnivač je i predsjednik Primorsko-goranskog saveza 1990. Od 1997. do 2005. obnašao je i dužnost zamjenika gradonačelnika Rijeke.
Za zasluge u sportu i društvenom djelovanju dobio je brojna državna, regionalna i lokalna priznanja, od kojih su za izdvojiti Republička nagrada za fizičku kulturu 1989. godine te Državna nagrada za sport „Franjo Bučar“ za životno djelo 2016. godine. Pokopan je na riječkom groblju Kozala.
IN MEMORIAM FILIP ZORIČIĆ - ZLATAN (Split, 17. travnja 1942. – Split, 9. travnja 2024.)
Ostavio nas je jedriličarski olimpijac
U 82. godini života preminuo je olimpijac Filip Zoričić - Zlatan koji je bio pričuva u jedrenju na Olimpijskim igrama u Münchenu 1972. godine.
Bio je član splitskih jedriličarskih klubova Labud i Mornar. Rođen je desetak minuta hoda od Uvale Baluni, a i stric mu je bio jedriličar Labuda. Početkom 50-ih godina prošlog stoljeća Zlatan se već motao po lučici, a počeo je biti redovit otprilike kada je krenuo u školu. Imao je tunjicu i na mulu hvatao prve špare i fratre.
Ribičija i jedrenje zanimali su ga usporedno od najranijih dana, s tim da je jedrenje u ono vrijeme potpuno obuzelo Zlatanovu klapu, pogotovo kada se osjetio miris Olimpijskih igara.
Jedrio je u Fying Dutchmanu (Leteći Holanđanin), dok je još bio olimpijska klasa. Prvu titulu u bogatoj jedriličarskoj
karijeri stekao je 1957. godine na državnom prvenstvu u Zadru. Kasnije je bio prvak u klasi šljuka, pa dragon..., a aktivno je sudjelovao u nebrojenim regatama, Sušcu kao najdražem. Lani je, primjerice, osvojio treće mjesto u regati u nekoć popularnoj klasi FD ne krijući svoju neizmjernu ljubav i strast prema jedrenju. U listopadu 2023. sa svojim brodom “Barba Branko” bio je prvi u skupini na Šoltanskoj regati, dok je treće mjesto osvojio u svojoj grupi na prošlogodišnjoj Mrduji... Uvijek privržen moru, jedrenju i jedriličarima koji će ga pamtiti po nevjerojatnoj energiji, duhovitosti i dragocjenim savjetima. Pokopan je na Novom solinskom groblju.
MARKO ĆURKOVIĆ (Kazaginac, BiH, 5. ožujka 1946. – Zagreb, 2. travnja 2024.)
Napustio
nas je predsjednik
HKS-a te dugogodišnji član Vijeća i djelatnik HOO-a
Nakon kratke i teške bolesti u Zagrebu je u 79. godini života preminuo višegodišnji član Vijeća i djelatnik HOO-a Marko Ćurković
Završio je Ekonomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Od 1972. do 2007. uspješno je djelovao u gospodarstvu, u poduzećima Kraš, Croatiaplan i Robni terminali u Zagrebu. Sudjelovao je u osmišljavanju i realizaciji plana za uspostavljanje slobodne zone u Zagrebu, koji je realiziran 1989. godine. Bio je član Svjetske udruge slobodnih zona (WEPSA) i udruge Hrvatske slobodne zone.
Godinama je uspješno djelovao u sportskim organizacijama. Bio je višegodišnji predsjednik Hrvatskog kajakaškog saveza, delegat u Svjetskoj i Europskoj kajakaškoj federacij te član Skupštine i Vijeća Hrvatskog olimpijskog odbora kao predstavnik Hrvatskog kajakaškog saveza.
Kajak je sport koji je proslavio Hrvatsku. Planiranje i organiziranje razvoja i promicanja kajakaškog sporta, uz usklađivanje zajedničkih i posebnih interesa u Republici Hrvatskoj, osnovna je zadaća Hrvatskog kajakaškog saveza, a i način djelovanja u ovom hrvatskom trofejnom sportu Marka Ćurkovića. Inače, Ćurković je bio čovjek od akcije koji je cijelog sebe davao u razvoju sporta. Ništa nije prepuštao slučaju, a osnovni cilj kroz sport bio mu je odgoj mladih generacija, udaljavanje od ulice, a “sportski rezultat će doći ako sportaš ima volje i talenta”. Ćurković je bio predsjednik Kajak-kanu kluba Jarun od 1997. do 2000. godine. Kao višegodišnji ugledni djelatnik u ovom sportu, uvijek je bio na raspolaganju svim kajakašima i kanuistima diljem Hrvatske, nevažno je kojeg kluba dres nose. To je odlika koju gaji svaki pravi sportaš, kao što je to bio i Marko Ćurković. Od 2007. do odlaska u mirovinu bio je zaposlen u HOO-u na mjestu pomoćnika glavnog tajnika za programe nacionalnih sportskih saveza. Za svoj rad dobitnik je brojnih sportskih i društvenih priznanja. Pokopan je na krematoriju zagrebačkog groblja Mirogoj.
Poštovani čitatelji,
U pripremi je objava 204. broja časopisa Povijest hrvatskog sporta, koja se očekuje u drugoj polovici 2024. godine.
Časopis, pod nazivom Povijest sporta, počinje izlaziti 1970. te je objavljeno 120 brojeva do 1999., kada postaje dijelom časopisa Olimp u okviru kojeg izlazi do 2023. godine.
Od 2024. počinje ponovno izlaziti kao samostalno izdanje.
U časopisu će se objavljivati znanstveni, stručni i ostali prilozi (eseji, vijesti, recenzije, prikazi, životopisi i sl.).
Pozivamo zainteresirane povjesničare sporta, istraživače, kroničare, sportaše i autore da svoje radove pošalju na e-adresu: phs@hoo.hr
Uredništvo će pregledati sve poslane tekstove te odabrati one koji će biti objavljeni.
Detaljnije upute autorima nalaze se na stranici HOO-a (www.hoo.hr). Rok za slanje je 31. kolovoza 2024. godine.
Uredništvo Povijesti hrvatskog sporta
Napisao: Jurica Gizdić
„Odaberi sport“ u Zagrebu privukao brojnu djecu, sportaše i uglednike; nazočio i premijer Andrej
Usklopu programa
„Odaberi sport“, Hrvatski olimpijski odbor je, u suradnji s Ministarstvom turizma i sporta, priredio na legendarnom igralištu Keglić u Zagrebu pokazni trening raznih sportova.
Njihovoj demonstraciji pomogli su i brojni hrvatski sportaši: Martin i Valent Sinković, Josip Glasnović, Anđelo Kvesić, Vedrana Malec, Zvonimir Srna, Dominik Mandić, Roko Bratuša...
Događaj su nazočnošću uveličali i predsjednik hrvatske Vlade Andrej Plenković te brojni ministri iz njezina aktualnog saziva, kao i sportski dužnosnici, bivši sportaši… Hrvatski premijer još jednom je ponovio privrženost aktualne Vlade sportu, što dokazuje i izdvajanje od rekordnih 111 milijuna eura za sport u ovoj godini. Ustvrdio je da ga iznimno veseli trenutačni plasman dviju reprezentacija na Olimpijske igre u Parizu te zahvalio HOO-u i resornom ministarstvu za „sjajnu demonstraciju sporta najmlađim uzrastima“.
Glavni tajnik HOO-a Siniša Krajač zahvalio je hrvatskoj Vladi što je prepoznala važnost sporta te je u skladu s tim iz godine u godinu i povećavala izdvajanja za sport. O samom događaju je rekao kako „programi poput ovoga - Odaberi sport, služe za ispravno usmjerenje djece od malih nogu te prevenciju asocijalnog ponašanja mladih u društvenoj zajednici“.
Suorganizatori događaja bili su MNK Uspinjača Gimka i RK Metalac, a upravo su malonogometaši za početak odradili 25-minutni pokazni nogometni trening, pokazavši sve čari malog nogometa.
Uslijedio je preventivno-edukativni program „Budi pravi navijač“, s ciljem promoviranja pozitivnog i korektnog navijanja, zdravih stilova života kroz sport te sprječavanja svih govora mržnje na sportskim natjecanjima.
Program je namijenjen senzibiliziranju cjelokupne javnosti,a posebice mladih navijača da na sportska događanja prvenstveno dolaze zabaviti se i miroljubivo podržati klub za koji navijaju, promičući tako kulturu dijaloga, tolerancije i nenasilja. HOO-ov program
Plenković
U sklopu tog dijela programa, pripadnici demo tima Jedinice specijalne i interventne policije Osijek demonstrirali su elemente parterne gimnastike, tehnike džudaških padova i bacanja, prikaze udaračkih tehnika boksa i kickboxinga, tehnike brazilskog jiu-jitsua te su prikazali načine obrane od nenaoružanog i naoružanog napadača. U nastavku su demo timovi polaznika Policijske škole „Josip Jović“, Policijske akademije „Prvi hrvatski redarstvenik“, simulirali korištenje i uporabu kratkog i dugog vatrenog oružja.
Uslijedila je posebna poslastica za više od stotinu djece i mladih - druženje s olimpijcima i onima koji će to uskoro postati. Eminentni predstavnici veslanja, streljaštva, skijaškog trčanja, rukometa, taekwondoa i karatea zauzeli su natjecateljske poze, dok su ih mališani u majicama s natpisom „I ja ću biti olimpijac“ vjerno oponašali. Ni trostrukoj zimskoj olimpijki Vedrani Malec nije bio problem stati u skijaški „gard“ na jakom proljetnom suncu, praćenom s gotovo 30 stupnjeva Celzijusa. Voditelji programa Filip Brkić (RTL) i Ninna Lara Vidaković (HOO) stigli su pritom i razgovarati sa sportašima, pa se moglo saznati da zlatni strijelac iz Rija 2016., Josip Glasnović, priželjkuje novi olimpijski nastup te u dobroj formi očekuje skorašnje kvalifikacijske nastupe.
Anđelo Kvesić je u najavi skorašnjeg Europskog karate prvenstva u Hrvatskoj istaknuo i veliku pomoć hrvatske Vlade koja je njegovu matičnom Savezu omogućila domaćinstvo tog sportskog događaja visokog ranga.
I rukometni reprezentativci iskazali su optimizam spram premijernog olimpijskog nastupa, dok braća Sinković nisu ni pokušali odagnati „upite“ o ulozi favorita za novo olimpijsko odličje.
U prigodnom sportskom kvizu mališani su pokazali zavidno znanje te su svi zaslužili HOO-ove darove.
Program HOO-a “Odaberi sport” provodi se s ciljem daljnjeg motiviranja i masovnijeg uključivanja djece u sport u različitom opsegu i trajanju tijekom cijele godine. (hoo/vk)
Utrkom s 527 sudionika na Jarunu u Zagrebu obilježen Međunarodni
Na Športsko-rekreacijskom centru Jarun u Zagrebu održana je atletska utrka (Olympic Day Run), a njome se u Hrvatskoj obilježava Međunarodni olimpijski dan (MOD). U događaju, koji je besprijekornom organizacijom priredila Hrvatska olimpijska akademija (HOA), sudjelovalo je 527 natjecatelj(ic)a, a oni su trčanjem ili hodanjem prešli 6-kilometarsku stazu oko Jarunskog jezera.
Osim rekreativaca, događaju su se odazvali i brojni sportaši i sportašice, predvođeni amabasadoricom HOO-ove kampanje za OI Pariz, olimpijkom u maratonu Mateom Parlov Koštro, te zimskom olimpijkom iz skijaškog trčanja Tenom Hadžić. Osim njih, sudjelovali su - posebno aktivno u zagrijavanju za utrku s Renatom Sopek - i budući olimpijci, veslačka braća Anton i Patrik Lončarić, a nazočio je i proslavljeni vaterpolski olimpijac Dubravko Šimenc.
Dodatnu atraktivnost utrci dalo je Veleposlanstvo Republike Francuske u RH, koje je predvodio veleposlanik u Republici Hrvatskoj, Nj. E. Fabien Fieschi. Pozdravljajući sve nazočne uoči starta utrke, ravnatelj Hrvatske olimpijske akademije Saša Ceraj istaknuo je zanimljivu koincidenciju – “76 dana uoči Olimpijskih igara u Parizu održava se podsjetnik na 76. obljetnicu ove manifestacije”.
Francuski veleposlanik u RH, Nj. E. Fabien Fieschi, obratio se jarunskom skupu na hrvatskom jeziku: - Zahvaljujem Hrvatskoj olimpijskoj akademiji i Hrvatskom olimpijskom odboru na organizaciji ovog događaja, na kojem sudjeluje i nekoliko zaposlenika Veleposlanstva Republike Francuske u Zagrebu. Događaj je izravno povezan i s Olimpijskim igrama kojima je domaćin Pariz i drugi gradovi. Moto Olimpijskih igara u Parizu 2024. je “Igre širom otvorene”, a to je jasan znak da je događaj otvoren svima, bilo da se radi o natjecateljima ili posjetiteljima, olimpijcima ili paraolimpijcima. Želim svim hrvatskim olimpijcima i paraolimpijcima uspješan nastup na Igrama! Iako je rezultat svima bio u drugom planu, u natjecateljskom dijelu utrke HOA je nagradila tri prvoplasirana trkača i trkačice iz obje konkurencije. U ženskoj konkurenciji najbrži su bili Tea Faber, Tena Hadžić i Mirta Pehnec, a u muškojAntonio Pavliš, Eugen Škvorčević i Petar Petrić. (hoa/vk)
olimpijski dan, sudjelovale su i naše uzdanice za OI u Parizu Umjetnost
Croatia | Australia | Austria | Brazil | Belgium | Bosnia and Herzegovina | Canada Czech Republic | England France | Germany | Hungary | Montenegro | Netherlands Poland | Russia | Serbia | Singapore | Slovenia | Sweden | USA
Među nositeljicama olimpijskog plamena i proslavljena hrvatska košarkašica Danira Bilić
Velika pomorska parada, organizirana povodom dolaska olimpijskog plamena u Francusku, upriličena je u Marseillu 79 dana prije svečanosti otvaranja Olimpijskih igara u Parizu, s 1.024 broda koji su pratili trojarbolni jedrenjak Belem u gradskoj luci.
S brodova su se čuli zvuci gajdi, sirena i truba kojima se proslavljao dolazak olimpijske baklje koja je na moru provela 12 dana nakon isplovljavanja iz Grčke.
Jedrenjak Belem izgrađen je 1896. godine kada su održane prve moderne Olimpijske igre. Više od 150.000 ljudi nazočiilo je svečanosti nakon šestosatne parade Belema s tri jarbola, koji je napustio Grčku 27. travnja s plamenom, upaljenim u drevnoj Olimpiji 11 dana ranije.
Oko četrdeset čamaca francuskih vlasti i 6.000 policajaca mobilizirano je kako bi se osiguralo neometano odvijanje ove parade.
Prvi nositelj baklje na francuskom tlu bio je plivač Florent Manadou. Štafeta je nastavila put, a u četvrtak su je nosili i bivši nogometaši Olympiquea Jean-Pierre Papin, Didier Drogba i Basile Boli. Među sportašima i sportašicama iz drugih država, pozvanim da nošenjem baklje uveličaju ovaj događaj, bila je i proslavljena hrvatska košarkašica Danira Bilić koja je sudjelovanje u ovoj štafeti opisala kao veliku počast i jedinstven doživljaj.
U nastavku štafetnog putovanja olimpijskog plamena sudjelovalo je oko 10.000 ljudi, prije nego što je baklja stigla do Pariza i postavljena u blizini Louvrea, u Jardin des Tuileries. Svečanost otvaranja Olimpijskih igara održat će se 26. srpnja mimohodom sudionika na rijeci Seini. (hoo)
Čak 200 djece sudjelovalo na 20. Olimpijskom festivalu dječjih vrtića u Zagrebu
Olimpijski duh zahvatio je one najmlađe. Veliko uzbuđenje vladalo je u Domu odbojke “Bojan Stranić” u Zagrebu na jubilarnom 20. Olimpijskom festivalu dječjih vrtića (OFDV) pod motom „I ja ću biti olimpijac“.
Više od 200 djece predškolskog uzrasta iz sedam zagrebačkih vrtića natjecalo se u tri sporta: atletici (trčanje na 50 m, skok u dalj, skok u vis), malom nogometu i rukometu u vrtiću
Vrtko. Ovaj projekt prije dva desetljeća inicirao je HOO, a proveo ga je Sportski savez Grada Zagreba.
- Ovo je 20. po redu Olimpijski festival dječjih vrtića, kroz koji mi u Olimpijskom odboru kroz sportske programe upoznajemo djecu sa svim sportovima i olimpijskim disciplinama - izjavio je direktor HOO-ova Ureda za programe sporta na lokalnoj razini
Hrvoje Balen te dodao: - Posljednje tri godine Vlada RH i HOO ulažu sve veća sredstva u lokalni sport jer su upravo lokalni klubovi baza u kojoj se u početku skupljaju mali sportaši, da bi se kasnije došlo do nacionalnih selekcija iz koje će se stvarati budući olimpijci.
Ovogodišnji OFDV u “hrvatskoj metropoli” organizirao je Sportski savez grada Zagreba.
- Za djecu je jako važno da se od najranije dobi upoznaju sa sportovima i razvijaju sportski duh. Kroz sport se socijaliziraju, stječu prijateljstva, radne navike, nauče se pomagati jedni drugima u nevolji, a to su vrijednosti koje će im koristiti u svakodnevnom životu bez obzira na to hoće li postati profesionalni sportaši ili ne.
Gradskom sportskom savezu su ovakve sportske manifestacije imperativ jer iz baze sportskih klubova radimo selekciju i stvaramo vrhunske sportaše, testiraju se psihomotoričke sposobnosti i usmjeravaju se talentirana djeca u određene sportove. Sport treba biti dostupan svima i sportski klubovi potiču na sport sve. Izlazi se u susret i roditeljima koji imaju više djece - izjavio je predsjednik Sportskog saveza grada
Zagreba (SSGZ) Vjekoslav Šafranić. Uz njega, na događaju su bili i glavna tajnica SSGZ-a Suzana Šop te članovi Upravnog i Nadzornog odbora. - Dječji vrtići su centri gdje se grade temelji budućih sportskih zvijezda. Kroz igru, vježbanje i učenje pravila fair playa, naša djeca stječu vrijedna iskustva koja će ih pratiti kroz cijeli život. Ovaj festival je prilika da pokažemo podršku našoj djeci dok se natječu, ali i da slavimo njihov trud, rad i upornostizjavila je Suzana Šop.
Bile su ovo prave male Olimpijske igre, a najvažnija poruka djeci bila je da nije važno pobijediti, važno je sudjelovati i boriti se časno. Podignuta je olimpijska zastava - zastava prijateljstva. Upaljen je i olimpijski plamen, a olimpijsku baklju nosila su djeca iz svih vrtića - po jedan predstavnik iz svakog. Na kraju natjecanja podijeljene su i olimpijske medalje za natjecatelje. Osim duha olimpizma, ovom se akcijom promiče i prijateljstvo, razumijevanje različitosti, nenasilje i natjecanje u duhu fair playa. Djeca se potiču i na sustavno tjelesno vježbanje i uključenje u sportske aktivnosti koje su važne, kako za fizičko, tako i za psihičko zdravlje svakog pojedinca.
- Ovo je vrlo važan događaj, općenito za Zagreb i Hrvatsku, za djecu i sport jer je ovo primjer kako od najranije dobi potičemo djecu da se uključe u sportske aktivnosti koje su važne za zdravlje.
Na ovaj način učimo djecu kako je važno sudjelovati u natjecanjima na fer način te se promiče najpozitivnija praksa i energija - kazala je zamjenica pročelnika Gradskog ureda za obrazovanje, sport i mlade Kristina Singer.
U natjecanju je sudjelovalo sedam gradskih dječjih vrtića: Dječji vrtić “Bajka” s Trešnjevke, Dječji vrtić Grigora Viteza iz Rudeša, Dječji vrtić “Maleni talenti” iz Remeta, Dječji vrtić “Malešnica”, Dječji vrtić “Srednjaci”, Dječji vrtić “Sunčana” iz Španskog te Dječji vrtić “Vrbik”.
HOO potpisao sporazume s pet eminentnih zdravstvenih ustanova za brigu o zdravlju sportaša
Hrvatski olimpijski odbor potpisao je sporazume s pet eminentnih zdravstvenih ustanova o partnerskoj suradnji u područje zdravstvene skrbi sportaša. Uz glavnog tajnika HOO-a mr. sc. Sinišu Krajača, potpise na sporazume stavili su ravnatelj Specijalne bolnice AGRAM prim. dr. sc. Mladen Jukić; izv. prof. prim. dr. sc. Davor Seifert ispred Dentalne medicina Seifert d.o.o.; dr. med. Nataša Desnica Pokupec u ime Poliklinike Kaliper d. o. o. za obavljanje zdravstvene djelatnosti; ravnateljica Poliklinike Rotim dr. sc. Cecilija Rotim te ravnateljica Poliklinike TERME d.o.o. prim. Vlasta Brozičević.
- Ovim sporazumima želimo pokazati i prema vani koliko ste nam važni i koliko ste ključni faktori u zdravstvenoj skrbi za naše sportaše.
Većina vas to pokazuje i kroz djelovanje u Zdravstvenoj komisiji HOO-a, a sve to činite volonterski. Upravo u ovo vrijeme, pred Olimpijske igre u Parizu, dok su sportaši na pripremama, ovim činom želimo vam iskazati i zahvalnost za doprinos koji - svojim nesebičnim angažmanom - dajete u stvaranju vrhunskih rezultata naših sportaša –kazao je u uvodnoj riječi glavni tajnik HOO-a Siniša Krajač i uz parafiranje sporazuma, svakoj od spomenutih ustanova dodijelio i pločicu s natpisom „partnerska ustanova HOO-a“, Potpisivanju sporazuma nazočila je i mr. pharm. Mimi Vurdelja, HOO-ova voditeljica programa zdravstvene skrbi i prehrane vrhunskih sportaša, ujedno i tajnica Zdravstvene komisije HOO-a. (hoo/vk)
O r g a n i z i r a m o
p u t p r e m a !
uspjehu
Neobične i jedinstvene atrakcije
Zagreb ima unikatne muzeje, legende, a svaka zgrada ima jedinstvenu priču koju će vam prišapnuti. Tajne čekaju.
Odlična kuhinja
Hrana spremljena s pažljivo odabranim sastojcima, vještim rukama i puno ljubavi. Lokalne delicije, hrvatska i svjetska kuhinja čekaju da ih isprobate.
Polagano ispijanje kave u kafiću
Sunce miluje terase kafića, svi sjede i uživaju.
Topla šalica najfinije kave čeka na vas.
Romantični zagrebački parkovi
Pupoljci su u punom cvatu, sve je puno boja, a lagani povjetarac nježno ljulja zelene grane. Ova oaza čeka samo na vas.
Muzeji za sve
Umjetnost, tehnologija, emocije ili davno prošla vremena?
Ovi ostatci će vas dotaknuti i povesti u neki drugi svijet
Brojni festivali i događaji
Koncerti, likovne izložbe, jedinstveni festivali i sportski susreti.
Mnoštvo događanja, jedna lokacija.
Opuštena atmosfera
Opustite se i pustite da sve vaše brige ispare. Ovaj će se grad prilagoditi vašim potrebama i pobrinuti se da uživate u svom boravku.
Neobični muzeji
Od suvremene umjetnosti, do iluzija i prekinutih veza… Zagreb ima fantastičan izbor neobičnih muzeja koje ne smijete zaobići.
Planina Medvednica
Žičara će vas odvesti ravno do svježeg planinskog zraka i nenadmašivog pogleda na Zagreb i okolicu. Priroda čeka.
Be there.
izjava naših olimpijaca
5 motivacijskih
Znam se uzdići i nakon lošijih stvari, ali isto tako i uživati u uspjesima.
TIN SRBIĆ gimnastika
Izdvojili smo izjave petero naših vrhunskih sportaša koji nas predstavljaju na Olimpijskim igrama u Parizu. Što ih čini jačim, bržim i uspješnijim...
“ “
1
3
Mali napredak svaki dan daje velike rezultate.
MATIJA MARINIĆ kanu
2
Po meni kraj za sportaša je kad izgubi motivaciju.
IVANA MALOBABIĆ stolni tenis
Snaga i rast dolaze samo kroz kontinuirani trud i borbu jer sve počinje i završava u našoj glavi.
ANAMARIA GOVORČINOVIĆ kajak
5
4
KLJUČNO JE FOKUSIRATI SE NA SADAŠNJOST I BUDUĆNOST TE SE NE OSVRTATI NA PROŠLOST.
DAMIR MARTIN veslač
Foto: HOO
Puna avantura
photos: julien duval
Allianz pogodnosti za sportaše
Kada te netko bodri, motivacija raste. Zato smo pripremili posebnu ponudu za sve sportaše – profesionalce, rekreativce i amatere. → Provjeri više na www.allianz.hr/sport
