Olimp 92.

OLIMP

HIBRIDNA TEHNOLOGIJA

OSJETITE UŽITAK VOŽNJE

TOYOTA HIBRIDA

IMPRESSUM

ZA NAKLADNIKA

Siniša Krajač Hrvatski olimpijski odbor

Odranska 1/1 10 000 Zagreb

GLAVNA UREDNICA

Ninna Lara Vidaković

IZVRŠNI UREDNIK

Ante Drpić

UREDNIŠTVO

Vinko Knežević, Ana Popovčić, Jura Ozmec, Danira Bilić, Saša Ceraj

PRODUKCIJA

M 14 d.o.o (Jet-set magazin)

Velimira Kljaića 4 10 000 Zagreb

TISAK

Grafički zavod Hrvatske

Mičevečka ul. 7

10000 Zagreb

NAKLADA

3000 primjeraka

NASLOVNICA

Foto: HOO

Montaža: Tomislav Vranić

Olimp je časopis Hrvatskog olimpijskog odbora.

www.hoo.hr

e-mail: hoo@hoo.hr

str. 10

NEZAUSTAVLJIVA

GENERACIJA Nove zvijezde na horizontu hrvatske atletike

str. 24

OI PARIZ 2024.

Spektakl s francuskim šarmom i sedam hrvatskih medalja str. 12

LAUREATI 2024. str. 20 Osamnaesti put dodijeljena Nagrada “Dražen Petrović”

SPORTAŠI I RODITELJSTVO

SPORTSKI SPEKTAKLI

U sjećanje na Dražena Petrovića (str. 36) i Svjetski dani vaterpola (str. 38)

str. 40

str. 28

NAJAVA SEZONE

Naš trio protiv skijaških divova

Održana treća humanitarna regata “Jedrite uz Rotary za Zakladu hrvatskih športaša”

str. 42 SPORTSKA DIPLOMACIJA

Intervju: Nj.E. Milan Hovorka

str. 48

OLIMPIJSKE LEGENDE

Vinko Jelovac

DVA SREBRA S EUROPSKOG MLAĐESENIORSKOG PRVENSTVA

Mlade snage nezaustavljivo nadolaze u veslanju. Vidjelo se to i turskom gradu Edirneu gdje je u rujnu bilo Europsko prvenstvo za seniore do 23 godine odakle se dvije posade vraćaju sa srebrima oko vrata – u dvojcu na pariće (Ivan Talaja i Davor Poljančić) te četvercu bez kormilara (Ivo Domeniko Arnerich, Roko Bošković, Fran Šuk i Marine Antony Arnerich)

veslanje

biatlon/ski rolanje

MATIJA LEGOVIĆ JE VICEPRVAK SVIJETA U SUPERSPRINTU

Matija Legović po tko zna koji put je potvrdio kako je naš sportski dragulj i jedan od najboljih mladih biatlonaca svijeta. Na ljetnom Svjetskom prvenstvu u biatlonu u kolovozu, kojem je domaćin bila estonska Otepää (rolanje umjesto skijanja), okitio se srebrnim odličjem u supersprintu (7,5 km). Uvijek u vrhu!

Mjesec ranije skirolerica Tena Hadžić oduševila je na Svjetskom kupu u latvijskoj Madoni te se popela na postolje i stavila oko vrata srebro.

DINATA SUVERENO OBRANIO TITULU U LATVIJI

Najbolji naš seniorski igrač Aria Daniel Dinata obranio je krajem kolovoza titulu pobjednika turnira Latvia International koji se igrao u Rigi i to na suveren način te je tako u potpunosti opravdao status prvog nositelja. U finalu je preokretom nadigrao Francuza Valentina Singera (14-21, 21-12, 21-18). Sjajno!

KONKURENCIJI

Ema Sgardelli (-50 kg) i Sadea Bećirović (-68 kg) osvojile su u rujnu srebrne medalje na turniru Svjetske karate lige Serie A u Salzburgu na kojem je nastupilo više od 1300 natjecatelja iz 79 zemalja.

tenis

TENISAČI NIŽU USPJEHE

Marin Čilić osvojio je naslov na ATP turniru u kineskom Huanghzouu pobjedivši u finalu domaćeg igrača Zhizhena Zhana!

Za našeg osvajača olimpijskog srebra iz Tokija to je bilo 37. finale i 21. titula u karijeri, a ispisao je i povijest svjetskog tenisa kao najniže rangirani pobjednik (777. mjesto) na ATP Touru. Olimpijski pobjednik iz

Tokija Mate Pavić našao je sjajnog partnera u Salvadorcu Marcelu Arévalu. Taj par briljirao je na Masters 1000 turniru u Cincinnatiju i otišao do kraja pobjedom protiv američke kombinacije Mackenzie

McDonald - Alex Michelsen sa 6-2, 6-4 za svega 63 minute igre. Našem tenisaču to je ukupno 39. titula u parovima, a šesta kada je riječ o Mastersima 1000. Brojke sve govore…

Teniska reprezentacija bila je uvjerljiva protiv Litve u susretu Svjetske skupine I Davis Cupa u Varaždinu te je slavila konačnim rezultatom 4-0. Naši igrači tako su u veljači sljedeće godine osigurali nastup u najvišem razredu najcjenjenijeg teniskog ekipnog natjecanja, a dio pobjedničke reprezentacije bili su Duje Ajduković, Borna Gojo, Matej Dodig, Mate Pavić, Nikola Mektić i Mili Poljičak.

BERBA MEDALJA U RONJENJU

Sredinom srpnja je Mirela Kardašević, s tri medalje, bila najuspješnija sportašica na CMAS SP-u u bazenu u Beogradu! Čudesnu izvedbu u ronjenju na dah imala je u dinamici s monoperajom gdje je osvojila zlato s novim svjetskim rekordom (282 m). Uz to je dvaput bila srebrna, u dinamici s bifin perajama (260 m) i u dinamici bez peraja (209 m).

Krajem rujna je HOO-ov najbolji sportaš 2023. iz neolimpijskih sportova, Petar Klovar, osvojio zlato u disciplini CNF (ronjenje s konstantnim opterećenjem bez peraja) sa zaronom od 93 m i to mu je druga uzastopna titula svjetskog prvaka u ovoj disciplini. Vitomir Maričić je također drugu godinu zaredom u toj disciplini stigao do srebra (zaron od 82 m). Klovar je bio zlatni u disciplini FIM (slobodno poniranje) sa zaronom od 127 m, dok je Maričić osvojio broncu sa zaronom od 109 m. Osim dva zlata Klovar je osvojio i broncu u CWTB (ronjenje s konstantnim opterećenjem s bi-perajima) te je s ove tri medalje proglašen ukupnim pobjednikom, dok je Maričić s jednim srebrom i jednom broncom treći u ukupnom poretku.

ronjenje na dah

PET MEDALJA ZA

SJAJNE DŽUDAŠE

Prvog dana 11. izdanja IJF Grand Prixa u Zagrebu odličan nastup imala je Ana Viktorija Puljiz (-57 kg) osvojivši srebro. Na turniru je nanizala četiri pobjede te se zasluženo popela na postolje. Drugog dana hrvatski su predstavnici osvojili tri zlatne medalje. Do odličja su odlčnim borbama stigli Iva Oberan (-63 kg), Lara Cvjetko (-70 kg) te Robert Klačar (-73 kg). Posljednjeg dana srebrom se okitila i Karla Prodan (- 78 kg).

ČUDESNI

ROKO - IMAMO

EUROPSKOG

JUNIORSKOG

PRVAKA U MOTOCROSSU

Prvi put Hrvatska ima europskog juniorskog prvaka u motocrossu (klasa EMX 65). Roko Ivandić do veličanstvenog uspjeha je došao u srpnju u češkom mjestu Loket, na stazi Loketske Serpentiny i to u konkurenciji 40 natjecatelja koji su stekli pravo nastupa u finalnoj utrci. Nevjerojatan pothvat 11-godišnjaka!

LUKA I MATEJ

Usrpnju su nam stigle lijepe vijesti iz poljskog Rzeszowa gdje se održalo Europsko juniorsko prvenstvo u skokovima u vodu. “Pala” je i jedna medalja, brončanog sjaja, a donijeli su nam je Luka Martinović i Matej Nevešćanin u disciplini sinkro daska 3 m. Dečki, svaka čast!

atletika

IMPRESIVNI MJESECI U KRALJICI SPORTOVA

Na Europskom U-18 prvenstvu u Banskoj Bystrici u srpnju potvrdilo se kako hrvatska atletika ima iznimno talentiranu generaciju.

Jan Ferina bio je treći u bacanju kugle, srebro je pripalo Evi Barbarić na 400 m prepone, a prvo ime bila je Vita Barbić koja je osvojila medalje u dvije discipline – broncu u bacanju diska i zlato u bacanju koplja.

Naši atletičari bili su još čudesniji na Svjetskom juniorskom prvenstvu u Limi (Peru). Krajem kolovoza dobili smo dvoje svjetskih prvaka, Jana Koščak izdominirala je u sedmoboju, a Roko Farkaš bio je nedostižan za konkurenciju u skoku u dalj. Pohvale zaslužuje i Mia Wild koja je na 100m prepone kroz cilj prošla kao druga. Na Hanžekovićevom memorijalu u rujnu tri odličja. Naša dvostruka olimpijska pobjednica, atletska kraljica Sandra Elkasevć bila je srebrna u disku, a bronce su otišle u ruke Sare Kolak u bacanju koplja i Roka Farkaša u skoku u dalj. Ponosni smo na sve vas!

HRVATSKA NAJUSPJEŠNIJA NA SP-U U NAŠICAMA

Ovogodišnje 24. Svjetsko prvenstvo u lovu šarana i amura održalo se prvi puta u Hrvatskoj, u Našicama, a naša reprezentacija, u konkurenciji 30 ekipa sa četiri kontinenta, osvojila je naslov prvaka u sastavu Dalibor Banaj, Hrvoje Jakopčević, Mislav Belančić, Denis Novosel, Ivan Milković, Dino Mandić, Ivan Medić, Josip Brkljačić i trener Goran Jandroković. Uz to par Banaj - Jakopčević okitio se srebrom. Još je jedna titula svjetskih prvaka stigla u Hrvatsku – u disciplini lov ribe udicom na plovak. Osim ekipnog zlata, Matija Kraševac osvojio je i broncu u pojednačnoj kategoriji. Sa svjetskog prvenstva u bacačkim disciplinama – castingu (najstarija ribolovna natjecateljska disciplina u Hrvatskoj), održanom početkom rujna u Španjolskoj, Goran Ožbolt vratio se s dva zlata, u kategorijama uteg skich i aremberg.

jedrenje

sportski ribolov

MLADE BARAKUDE NA KROVU EUROPE!

Uovom sportu smo velesila bili, a i bit ćemo u budućnosti. Reprezentacija do 19 godina osvojila je u rujnu naslov prvaka Europe! Naši mladići su u finalu u bugarskom Burgasu svladali vršnjake iz Crne Gore boljim izvođenjem peteraca 10:8 te su se okitili povijesnim prvim zlatom s kontinentalnih natjecanja u ovom dobnom uzrastu. Najboljim vratarom proglašen je kapetan Mauro Ivan Čubranić, a prvi strijelac turnira je Vlaho Pavlić s 22 gola. Dodajmo da se vidi napredak i u ženskom vaterpolu, jer je nacionalna vrsta do 19 godina u kolovozu bila četvrta na kontinentalnom prvenstvu u Zagrebu.

POSADA MATARAN 24 OPET NAJBRŽA NA SVJETSKOM PRVENSTVU

Posada Mataran 24 iz jedriličarskog kluba Trogir, u kojoj su bili Ante Botica, Ivo Matić, Mario Škrlj, Damir Civadelić i Boris Bakotić, obranila je u kolovozu naslov svjetskog prvaka u Corinthian diviziji (neprofesionalne posade) na Svjetskom prvenstvu za klasu Melges 24 u San Franciscu.

Barbara Matić Judašica

“Popusti kako bi pobijedio.”

Put je drugačiji, cilj

je uvijek isti.

zvijezde NOVE na horizontu hrvatske atletike

U Limi je krajem kolovoza održano Svjetsko juniorsko prvenstvo s kojeg se Hrvatska vratila s tri medalje. Učinak je bio samo za nijansu lošiji od Kingstona kada su “pala” tri zlata. Ovaj put oko vrata naših sportaša zasjala su dva zlata i srebro, no pothvati Jane Koščak (sedmoboj, zlato), Roka Farkaša (skok u dalj, zlato) i Mije Wild (100 m prepone, srebro) odjeknuli su s prizvukom senzacije. Mala Hrvatska opet je u top 10 na ljestvici medalja (ovaj put deveta), ponovno se druži s atletskim teškašima i sanja velike stvari.

Piše: VITO ZRNIĆ

Foto: EUROPEAN ATHLETICS, UNSPLASH

Mjesto radnje bila je Jamajka, druga polovica srpnja 2002. godine. Dok je domaća sportska javnost još ispirala gorčinu zbog ranog ispadanja Vatrenih na Svjetskom prvenstvu u Japanu i Koreji, na drugoj strani planeta krojila se jedna od najljepših priča juniorskog sporta u Hrvatskoj. Tog ljeta činilo se kao da smo atletska sila u nastajanju. Na svjetskoj juniorskoj smotri u Kingstonu čak su tri zlata tih dana završila u rukama Hrvata! Blanka Vlašić, Ivana Brkljačić i Edis Elkasević pobrinuli su se da atletski kroničari zabilježe vijest o maloj zemlji od četiri milijuna stanovnika koja proizvodi prvorazredne talente. Dandanas čudesno djeluje podatak da su samo četiri države tada imale bolji učinak na tom Svjetskom prvenstvu: SAD, Kenija, Etiopija i Kuba. Trijumfi u ženskom skoku u vis, ženskom kladivu i muškoj kugli najavljivali su svijetlu budućnost hrvatske atletike. Odvrtimo li film prema naprijed, očekivanja su u velikoj mjeri ispunjena. Blanka Vlašić imala je spektakularnu karijeru, bila je dvostruka svjetska prvakinja, uzela dvije olimpijske medalje i zamalo srušila svjetski rekord. Ivana

Brkljačić nije dočekala veliko odličje, ali još uvijek ima top 50 hitac svih vremena (75,08 iz Varšave 2007.). Edis Elkasević također je ostvario puno uspješniju juniorsku od seniorske karijere, no zato je danas svima poznat kao trener (i suprug) najveće svih vremena u svojoj disciplini - Sandre Elkasević (Perković).

Svatko je od njih dao veći ili manji obol zlatnim godinama hrvatske atletike, a sličnim je tragovima upravo zakoračila nova generacija čiji su nedavni uspjesi podsjetili na ljeto 2002. U Limi je krajem kolovoza održano juniorsko SP s kojeg se Hrvatska opet vratila s tri medalje. Učinak je bio samo za nijansu lošiji od Kingstona; umjesto tri zlata, “pala” su dva zlata i srebro, no pothvati Jane Koščak (sedmoboj, zlato), Roka Farkaša (skok u dalj, zlato) i Mije Wild (100 m prepone, srebro) odjeknuli su s prizvukom senzacije. Mala Hrvatska opet je u top 10 na ljestvici medalja (ovaj put deveta), ponovno se druži s atletskim teškašima i sanja velike stvari.

FASCINANTNA VARAŽDINKA

Javnosti je najpoznatija Jana Koščak, 18-godišnja Varaždinka koja je ove godine nastupila na EP u Rimu, svojem prvom seniorskom natjecanju na otvorenom. Rezultat od 5977 bodova i 14. mjesto potvrdilli su njezin golemi potencijal, a zlato u Peruu osiguralo joj je nominaciju za najbolju mladu atletičarku u Europi. Da ove i prošle godine nije imala problema s ozljedama, njezin bi uzlet među seniorkama zasigurno bio još brži, no i ovako je demonstrirala uzbudljiv potencijal. Još je prošle godine oduševila atletsku javnost tako što je na svojem prvom seniorskom sedmoboju u Austriji ostvarila rezultat od 6293 boda, najbolji u povijesti u konkurenciji ispod 18 godina! Na tom je natjecanju u čak pet od sedam disciplina rušila osobni rekord, a posebno je dojmljiv bio skok u vis (192 cm), Janina omiljena disciplina. S tim je rezultatom ostala tek centimetar ispod mlađejuniorskog rekorda koji drži Blanka Vlašić.

Da nije bilo ozljeda stražnje lože i stopala, vjerojatno bi se plasirala i na svoje prve Olimpijske igre u Parizu, koje je ovako morala gledati na TV-u. No zato će joj u narednom ciklusu potpuni fokus biti na skupljanju iskustva za Los Angeles. Ne dogodi li se kakva nepredviđena okolnost, do ljeta 2028. ime Jane Koščak trebalo bi itekako odzvanjati u svijetu atletike.

NESTVARNIH 8,15 ROKA FARKAŠA

Protekla je godina velike stvari donijela i Roku Farkašu, 19-godišnjaku iz Nedelišća koji s Janom

dijeli isti klub (AK Sloboda Varaždin). Rokova je primarna disciplina desetoboj, u kojem se nada ostvariti seniorsku karijeru, no zbog ozljede mu se tijekom 2024. nije uspio potpuno posvetiti, pa se usredotočio na druge dvije discipline (skok u dalj i 200 m). I bio je to pun pogodak.

Prvo je na seniorskom Europskom prvenstvu u Rimu srušio 43 godine star hrvatski rekord na 200 metara (20,70), koji je kasnije na Memorijalu Borisa Hanžekovića „spustio“ za još tri stotinke.

U Limi je krajem kolovoza postao svjetski juniorski prvak u skoku u dalj s gotovo nestvarnih 8,15 metara (popravio je hrvatski juniorski rekord za 22 centimetra), a da priča bude potpuno luda, to je napravio s ozlijeđenim ramenom koje ga je spriječilo da nastupi u desetoboju.

Student zagrebačkog KIF-a koji tri dana tjedno trenira u Zagrebu, a četiri u Varaždinu, time si je širom otvorio vrata prema razini više.

Prelazak među višebojce seniore bit će izazovan jer ga čekaju teža kugla i disk, kao i više prepone, no Farkaš ističe da je sve stvar treninga.

Cilj mu je postati olimpijski pobjednik u desetoboju, no ako ga u međuvremenu okolnosti natjeraju da ubere koju medalju u „rezervnim“ disciplinama, vjerujemo da se neće buniti.

BLANKA VLAŠIĆ, IVANA BRKLJAČIĆ, EDIS ELKASEVIĆ... SVATKO JE OD NJIH DAO VEĆI ILI MANJI OBOL ZLATNIM GODINAMA HRVATSKE ATLETIKE, A SLIČNIM JE TRAGOVIMA UPRAVO ZAKORAČILA NOVA GENERACIJA ČIJI SU NEDAVNI USPJESI PODSJETILI NA LJETO 2002.

SJAJNA MIA, ALI I VITA, EVA I JAN

Trofejnu priču iz Perua zaokružila je Mia Wild (18), svjetska juniorska viceprvakinja na 100 metara s preponama. Djevojka iz Nuštra koja u slobodno vrijeme volontira u lokalnom DVD-u još je 2022. bila zlatna na Europskom olimpijskom festivalu mladih u Banskoj Bystrici, a lani je obranila titulu u Mariboru. Odlične rezultate nizala je kako u dvorani tako i na otvorenom, a srebro iz Lime dovelo ju je pod svjetla reflektora. Ljetos je dvaput popravljala hrvatski juniorski rekord i na 100 metara (bez prepona), u disciplini u kojoj je također imala osiguranu normu za SP, no u dogovoru s trenerom fokusirala se na prepone.

Trolistu Koščak, Farkaš, Wild treba pridodati i 17-godišnju Vitu Barbić, koja je napravila fantastičan pothvat na Europskom U18 prvenstvu krajem srpnja. Osvojila je tamo čak dvije medalje - zlato u bacanju koplja, svojoj najjačoj disciplini, te broncu u bacanju diska. Štoviše, napravila je to u istom danu. Uz Vitu, na istom su natjecanju zablistali Eva Barbarić (srebro na 400 m s preponama) i Jan Ferina (bronca u kugli). Kad se podvuče crta, osjećaj je sličan kao vrućeg ljeta 2002. Od Jamajke do Perua, negdje iznad Karipskog mora, počele su sjati nove zvijezde domaće atletike...

JANA KOŠČAK

ROKO FARKAŠ

MIA WILD

pektakl S

SANDRA ELKASEVIĆ

LENA STOJKOVIĆ

MIRAN MARIČIĆ

S FRANCUSKIM ŠARMOM

i sjajem hrvatskih medalja 7

BARBARA MATIĆ

DONNA VEKIĆ

VALENT I MARTIN SINKOVIĆ

a u kojem je Pariz dao sve od sebe

Zbog povijesnog iskoraka u načinu otvaranja Igara spektakularnim „mimoplovom“ po rijeci Seini sportašica i sportaša iz više od 200 država, pariške Olimpijske igre (od 26. srpnja do 11. kolovoza) bile su „Seine-zacionalne Igre“.

Piše: VINKO KNEŽEVIĆ Foto: HOO

Tako ih je, naime, doživio čelnik Međunarodnog olimpijskog odbora (MOO) Thomas Bach. A i olimpijci i olimpijke, novinari, gledatelji…, ustvrdit će da su to po mnogočemu bile jedinstvene Igre. U obilju pozitivnih osvrta i hrvatski premijer Andrej Plenković, koji je nazočio otvaranju Igara, apostrofirao je upravo njihovu originalnost. Dojmove je sažeo u rečenicu da su Parižani fantastično infiltrirali bogatu povijesnu baštinu u najveći sportski događaj današnjice, što će vrlo teško uspjeti nadmašiti bilo koji domaćin u budućnosti…

NOVA DIMENZIJA OLIMPIJSKOG SPEKTAKLA

Kultne pariške destinacije i najpoželjnije turističke atrakcije, prožete burnom poviješću, dale su novu dimenziju olimpijskom spektaklu - odbojka na pijesku ispod Eiffelovog tornja, taekwondo u velebnom Grand Palaisu, jahanje u Château of Versailles, triatlon u rijeci Seini, maratonska utrka dijelom i na Champs-Élyséesu U to se odlično uklopila i osmeročlana hrvatska biciklistička karavana, predvođena Mladenom Gaćešom i pojačana Ukrajincem Aleksandrom Vejtsom, koja je nakon više od dva tjedna i “ispedaliranih” 2200 km, postala pariškom atrakcijom, stigavši uoči samog otvaranja Igara na zacrtani cilj podno Trijumfalnih vrata. Da, u trećem predstavljanju svijetu u zahtjevnoj ulozi domaćina ljetnih Olimpijskih igara (nakon 1900. i 1924.) Pariz je uistinu ponudio “širom otvorene Igre” (Games Wide Open) i u odnosu na prethodne - koronavirusnom pandemijom pečatirane tokijske Igre 2020. - u Gradu Svjetlosti se disalo punim plućima. Zapravo, u onoj mjeri u kojoj se moglo disati na prepunim tribinama baš svih olimpijskih borilišta. S oko 9,5 milijuna prodanih ulaznica za Olimpijske igre Francuzi su postavili novi rekord u tom segmentu, a pune tribine bile su i najveća promjena u odnosu na Igre u Tokiju gdje je, zbog spomenute

pandemije, potpuno izostala nazočnost gledatelja na olimpijskim borilištima.

Ruku na srce, Francuzi su imali drugačiji i kudikamo zahtjevniji startni problem od Japanaca - osiguravanje najviše moguće razine sigurnosnog aspekta za sve sudionike i goste. I uspjeli su u tome angažmanom više od 75 000 osoba (35 000 policajaca i žandara, 18 000 pripadnika francuskih vojnih snaga, uključujući 3000 pripadnika oružanih snaga nadležnih za nadzor zračnog prostora, te oko 20 000 privatnih zaštitara). Tijekom samih Igara na poslovima sigurnosti bilo je raspoređeno i oko 2000 stranih vojnika i policajaca, a taj broj ne obuhvaća policijske djelatnike koji su stigli u sklopu nacionalnih olimpijskih delegacija. Osim sitnih izgreda, uglavnom neutraliziranih već u pokušajima, „snage i mjere“ sigurnosti odradile su besprijekoran posao.

INFARKTNO FINALE

Hrvatski olimpijci i olimpijke, a u Parizu ih je sudjelovalo 73 u 16 sportova, osvojili su sedam medalja, a, uz malo sportske i meteorološke sreće mogli su i do dvostruko većeg medaljaškog “ulova”. Zlatom su se okitili džudašica Barbara Matić te po treći put veslači Martin i Valent Sinković. Srebro su osvojili tenisačica Donna Vekić i vaterpolisti, a broncama su nas razveselili atletičarka Sandra Elkasević, taekwondašica Lena Stojković i strijelac Miran Maričić.

Pariz je premijerno uveo i proslavu medalja izvan sportskih borilišta. Tako su i svi hrvatski junaci Igara slavili s navijačima. Champions Park u sjeni Eiffelova tornja bio je izuzetna pozornica za slavlje, a njome su prodefilirali i francuski plivač Léon Marchand, srbijanski tenisač Novak Đoković, američka atletičarka Tara Davis-Woodhall, sjajna joj sunarodnjakinja, gimnastičarka Simone Biles, švedski “nebeski” skakač s motkom Armand Duplantis i mnoge druge zvijezde Igara sa zasluženim kolajnama oko vrata.

Na senzacionalan način, iako nisu veslali po Seini, do ukupno četvrte olimpijske medalje stigli su najtrofejniji hrvatski veslači svih vremena, braća Sinković. Prvi put nisu bili favoriti za zlato i osvojili su ga na fascinantan način u tzv. infarktnoj završnici. Dugogodišnja dominacija na veslačkim stazama diljem svijeta učinila je Sinkoviće prepoznatljivim i po završnicama utrka u kojima su “lomili” suparnike u posljednjoj četvrtini utrke. Taj gard primijenili su i ovom prilikom nezaustavljivim naletom iz drugog plana u trenucima kad se među hrvatskim navijačima čuo uzdah: “Zar će ostati i bez bronce!” Ali onaj tko u dušu poznaje najpoznatiju svjetsku veslačku braću, zna da oni bronce baš i ne preferiraju. Novo olimpijsko zlato učinilo ih je zvijezdama pariških Igara, s dubokim naklonom brojnih eminentnih olimpijaca. Ostat će za TV anale i reakcija britanskih komentatora koji su u posljednjoj četvrtini utrke već slavodobitno ustvrdili da Sinkovići nemaju nikakvih izgleda dostići njihove sunarodnjake, da bi nakon čudesnog obrata, jednostavno zanijemili. Definitivno najdraže zlatno odličje braće Sinković slavilo se i u Hrvatskoj kući u Parizu, u matičnom klubu HAVK Mladost, dakako, i u obiteljskom krugu…

Za razliku od Sinkovića, kao favorit za zlato u finalu gimnastičke preče iznenada se isprofilirao srebrni iz

Tokija Tin Srbić, no pad sa sprave (od osam finalista čak njih šest je palo sa sprave!) odnio mu je kolosalnu priliku. Kao olimpijca s pariškim zlatom oko vrata mnogi su vidjeli i strijelca Giovannija Cernogorza u trapu, no nije išlo po planu. Ipak, streljaštvo nije ostalo bez odličja, za broncu se pobrinuo sjajni Bjelovarac Miran Maričić. Koliko god se njegova medalja pokazala nekvalitetnim uratkom, pa je vraćao domaćinu za nešto bolju kopiju, ona nikad neće izgubiti sjaj. A kakav je tek rasplet olimpijskog debija imala džudašica Katarina Krišto! Nakon što je nakratko proslavila osvajanje brončane medalje, radost joj je uskratila videosnimka. Svejedno, nije očajavala… Nakon što je arhivirala suze, u dobru raspoloženju izašla je pred novinare, odvažno i ponosno izrekla dojmove, te za kraj - u šaljivu tonu novinarskom trojcu (imena poznata redakciji) kazala da joj više ne dolaze na natjecanja jer bez medalje je ostala i na EP-u u Zagrebu kada ju je pratio isti medijski tercet.

IGRA ŽIVACA

Sportašice su nas, i inače, učinile vrlo ponosnima u Parizu - ponajbolja svjetska džudašica Barbara Matić samo je uzela ono što joj pripada, a olimpijsko zlato osvojila je na tatamiju džudaške velesile, za što je doživjela iznimnu popularnost i na ulicama francuske prijestolnice. I Sandra Elkasević uzela je ono što joj pripada, bila je vrlo blizu i sjajnijeg odličja, ali nema žalovanja, i sama je zaključila da je povratak na olimpijsko postolje “jedinstven osjećaj”. Povratak na olimpijsko

NAJPOZNATIJU SVJETSKU VESLAČKU

BRAĆU NOVO OLIMPIJSKO ZLATO

UČINILO JE ZVIJEZDAMA PARIŠKIH

IGARA, S DUBOKIM NAKLONOM

BROJNIH EMINENTNIH OLIMPIJACA.

OSTAT ĆE ZA TV ANALE I REAKCIJA

BRITANSKIH KOMENTATORA KOJI SU U POSLJEDNJOJ ČETVRTINI UTRKE VEĆ

SLAVODOBITNO USTVRDILI DA SINKOVIĆI

NEMAJU NIKAKVIH IZGLEDA DOSTIĆI

NJIHOVE SUNARODNJAKE, DA BI NAKON

ČUDESNOG OBRATA, JEDNOSTAVNO

ZANIJEMILI.

postolje, i to već u LA-ju 2028., očekujemo i od “brončane“ Lene Stojković, uz duboko uvjerenje da za četiri godine neće biti jedina medaljašica iz taekwondoa. Povijesni domet, prvu olimpijsku medalju hrvatskog ženskog tenisa, donijela je Donna Vekić. Iako nas je napetošću, neizvjesnošću i “igrom živaca” u pojedinim mečevima podsjetila na Gorana Ivaniševića, njezino “srebro zlatnog sjaja” prvih je dana nakon finala na kultnom Roland Garrosu s pravom dobilo mjesto pod jastukom… Hrvatski vaterpolisti su, pak, do svoga srebra stigli preko polufinalnog klasika s Mađarskom, prethodno su “srušili” i Španjolsku, ali u finalnom olimpijskom klasiku protiv Srbije - nije išlo. Iako neuvjerljivi tijekom prvog dijela turnira, suparnici su se u finalu pokazali boljom momčadi. Bio je to i jedan od najgledanijih događaja na HRT-u prošlog ljeta, što samo potvrđuje koliko su Hrvati “disali” skupa sa svojim pariškim olimpijcima.

I cjelokupni Hrvatski olimpijski odbor “disao” je sa svojim olimpijcima. Prvi put u povijesti nacionalne olimpijske udruge u zagrebačkoj zračnoj luci priređeni su ispraćaji i dočeci svih olimpijaca. U HOO-ovoj Hrvatskoj kući u Parizu proslavljane su osvojene medalje, ali priređivani su i prijami za brojne druge sportaše i sportašice. Među njima su bili i članovi nacionalne reprezentacije u tajlandskom boksu koji su na Olimpijskim igrama osvojili tri kolajne. Nažalost, one se ne mogu pribrojiti ukupnom hrvatskom medaljaškom kontingentu jer su osvojene u pokaznom olimpijskom sportu. Osim njih, u pokaznom sportu nastupio je i hrvatski kvartet rukometaša na pijesku, ali u nacionalno mješovitoj reprezentaciji. Naši predstavnici ostvarili su i obilje četvrtih i petih mjesta, u predvorju osvajanja olimpijske medalje ostali su: Sara Kolak (atletika), Katarina Krišto (džudo), Ivan Šapina (taekwondo), Aurel Benović (gimnastika), Gabrijel Veočić (boks), a to se svakako može ustvrditi i za jedriličare u barem dvjema klasama kojima je vrijeme pokvarilo obećavajuće finalne rasplete.

Na ljestvici uspješnosti, koju predvode sportaši i sportašice SAD-a s osvojenih 40 zlatnih, 44 srebrne i 42 brončane medalje (ukupno 126), Hrvatska je na vrlo respektabilnom

30. mjestu.

PONOSNI SPONZOR HRVATSKOG

NAJZELENIJE POSTAVKE I KONTROVERZNI

DOGAĐAJI

Na prvim Olimpijskim igrama u povijesti s jednakim brojem sportaša i sportašica te definitivno najzelenijim postavkama do sada bilo je i kontroverznih događaja. Spolna jednakost svakako, ali “muškarci” u ženskim sportovima nikako - tako je dio sportske javnosti tretirao slučaj boksačica, kasnijih olimpijskih pobjednica, Imane Khalif iz Alžira i Lin Yu-Ting iz Kineskog Tajpeha. Za razliku od Međunarodnog boksačkog saveza (IBA) koji im je zabranio natjecanje zbog izostanka egzaktnih testova o spolnosti, MOO im je dao “zeleno svjetlo” za nastup na Igrama, makar su pojedine suparnice i napuštale ring zbog - kako su tvrdile - muške jačine zadobivenih udaraca!? Bilo je i oduzimanja medalja… Američkoj gimnastičarki Jordan Chiles najprije je oduzeta, potom vraćena pa opet oduzeta parterska bronca, završno dodijeljena Rumunjki Ani Barbosu. U medije je “procurila” i informacija o 23 kineska plivača, prvotno suspendirana jer su bili pozitivni na zabranjeni lijek za srce 2021. godine, a uoči Pariza “rehabilitirana” od optužbi i poslana na OI, pri čemu se ne isključuje ni državna intervencija. Ipak, prema snazi medijskog odjeka najveći skandal dogodio se dva dana prije svečanosti otvaranja Igara, na startu nogometnog turnira, kada je Argentina izjednačila omjer protiv Maroka na 2-2 u 16. minuti sudačke nadoknade. Nastao je navijački kaos, a suci su nakon dva

SPORTAŠICE SU NAS, I INAČE, UČINILE VRLO PONOSNIMA U PARIZU - PONAJBOLJA SVJETSKA DŽUDAŠICA

BARBARA MATIĆ SAMO JE UZELA ONO

ŠTO JOJ PRIPADA, A OLIMPIJSKO ZLATO

OSVOJILA JE NA TATAMIJU DŽUDAŠKE

VELESILE, ZA ŠTO JE DOŽIVJELA IZNIMNU

POPULARNOST I NA ULICAMA FRANCUSKE

PRIJESTOLNICE. I SANDRA ELKASEVIĆ

UZELA JE ONO ŠTO JOJ PRIPADA, A POVRATAK NA OLIMPIJSKO POSTOLJE, I TO VEĆ U LA-JU 2028., OČEKUJEMO I OD “BRONČANE“ LENE STOJKOVIĆ.

POVIJESNI DOMET, PRVU OLIMPIJSKU

MEDALJU HRVATSKOG ŽENSKOG TENISA, DONIJELA JE DONNA VEKIĆ KOJA NAS

JE NAPETOŠĆU, NEIZVJESNOŠĆU I

“IGROM ŽIVACA” U POJEDINIM MEČEVIMA PODSJETILA NA GORANA IVANIŠEVIĆA.

sata prekida poništili pogodak i vratili igrače na dovršetak utakmice, u kojoj je ostalo 2-1 za Maroko… Sve u svemu, u poplavi pozitivnih pariških dojmova lako se utope sve kontroverzne ili negativne pojave. Pritom čak i neugodni pljusak s otvaranja Igara dobije neku „ljekovitu vrijednost“. Za razliku od svečanosti otvaranja Olimpijskih igara, prvi put u povijesti modernog olimpizma održane izvan stadiona (uz nazočnost rekordnih 300.000 gledatelja), svečanost zatvaranja ugostilo je impresivno zdanje Stade de Francea. Svjedočilo joj je oko 70 000 dobro raspoloženih gledatelja. Umjetnički ravnatelj spektakla ponovo je bio Thomas Jolly koji je pretvorio stadion u kazališnu arenu s trosatnim umjetničkim izvedbama i sjajnom scenografijom. Budući da je Pariz izvorište olimpizma novoga doba, lucidni režiser je osmislio svojevrsno putovanje kroz vrijeme te kroz akrobatiku i svjetlosne efekte odlično prenio asocijaciju na antičke početke olimpizma, njegov dugotrajni nestanak s pozornice i nastavak u modernoj inačici, utemeljenoj na francuskim, zapravo Coubertinovim vizijama. Gradonačelnica Pariza Anne Hidalgo uručila je olimpijsku zastavu Karen Bass, gradonačelnici Los Angelesa, domaćina Olimpijskih igara 2028. godine. Sve je to “začinjeno” i dodatnom videosimbolikom, čiji je glavni akter bio popularni glumac Tom Cruise koji se spustio s krova stadiona, strpljivo odradio selfije, preuzeo olimpijsku zastavu, motorom se provozao ulicama Pariza, zatim uskočio u zrakoplov za LA te padobranom iskočio iznad Hollywooda.

Sjajna pozivnica za Igre u LA-ju za četiri godine, ali i vrlo jasna najava da će Amerikanci slijediti visoke organizacijske standarde koje je postavio Pariz. Ponoviti parišku originalnost gotovo im je nemoguća misija, između ostalog i zato što se komadić Hollywooda, za razliku od komadića Eiffelova tornja, ne može ugraditi u olimpijske medalje...

Osvoji svih nagrade nagrada!

Više na petrol.hr/nagradne-igre

5. 12. 2024

Zlatni partner:

U nagradnoj igri sudjeluju vlasnici Petrol klub kartice vjernosti koji u periodu od 1. srpnja do 22. studenog 2024. godine barem jednom ispune obrazac “Igra svih igara’’. Glavno izvlačenje će se održati 5. prosinca 2024.

Jani Koščak nagradu je predala Biserka Petrović

Najuspješniji sportski par Roko Pipunić i Jelena Buchberger

Roku Farkašu i Matiji Legoviću nagradu je uručio ministar Tonči Glavina

Juniorskoj reprezentaciji u streljaštvu (u sastavu Lana Špirelja, Anna Ćukušić, Marija Maglica) nagradu je uručio olimpijac Damir Martin

Toma Smirčić i Lucijan Nikolić Malora dobili su nagradu za sportaša, najveću nadu hrvatskog sporta

Vita Erceg i Petra Uglešić dobile se nagradu za sportašicu, najveću nadu hrvatskog sporta

Košarkaškoj reprezentaciji 3x3 U17 (u sastavu Roko Cetina, Vito Mlatac, Juraj Brkić, Niko Bandov) nagradu je predao olimpijac Zoran Primorac

Jana Koščak , Roko Farkaš i Matija Legović pojedinačni laureati Nagrade „Dražen Petrović“ 2024.

Uz 33. obljetnicu utemeljenja Hrvatskog olimpijskog odbora i proslavu Hrvatskog olimpijskog dana (10. rujna), po 18. put dodijeljena je HOO-ova Nagrada „Dražen Petrović“, namijenjena mladim sportašicama i sportašima.

Piše: VINKO KNEŽEVIĆ, Fotografije: HOO

Ovogodišnji izbor imao je dvije velike novosti - u trima kategorijama izabrana su po dva laureata/laureatkinje, a prvi put je, uz plaketu i novčanu nagradu, mladim sportaši(ca)ma dodijeljena statua Dražena Petrovića, rad akademskog kipara Nevena Bilića s Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu.

Među nominirane za ovogodišnji glavni izbor ušli su sportaši i sportašice mlađih dobnih kategorija rođeni 2004. godine i mlađi (s navršenih najviše 20 godina života s 31. prosinca 2024.) te kandidati/kandidatkinje za najveće nade hrvatskog sporta, rođeni 2008. godine i mlađi (s navršenih najviše 16 godina života s 31. prosinca ove godine).

Kolovoški svjetski juniorski prvaci u atletici, Jana Koščak (sedmoboj) i Roko Farkaš (skok u dalj), te fenomenalni mladi biatlonac Matija Legovićpojedinačni su laureati HOO-ove Nagrade „Dražen Petrović“ za 2024. godinu. Posebno veseli činjenica da je u ženskoj konkurenciji bilo čak 14 kandidatura, u muškoj 11.

JAKA EKIPNA KONKURENCIJA

U ekipnoj konkurenciji laureatkinje su članice juniorske reprezentacije u streljaštvu - Lana Špirelja, Anna Ćukušić i Marija Maglica, europske prvakinje u gađanju malokalibarskim pištoljem na 25 metara i doprvakinje u disciplini „trio“. Najuspješnija momčad su košarkaši iz sve popularnije olimpijske inačice 3x3 - Roko Cetina, Vito Mlatac, Juraj Brkić i Niko Bandov, aktualni europski prvaci u uzrastu do 17 godina. U kategoriji najuspješnijeg sportskog para, štafete ili posade, laureatima su postali badmintonaši Jelena Buchberger i Roko Pipunić, pobjednici Europskog kupa i najbolji europski mješoviti par u prošloj godini. Četiri nagrade uručene su u dvjema kategorijama za najveće nade hrvatskog sporta, a ravnomjerno odlaze u jedrenje i taekwondo. Onu za najperspektivnije sportašice dijele Petra Uglešić iz trofejne “radionice” splitskog TKD Marjan, koja je sa samo 13 godina osvojila zlato u kategoriji do 152 cm na kadetskom

EP-u u Beogradu, i 14-godišnja jedriličarka Vita Erceg, kadetska europska prvakinja u klasi optimist. Najperspektivnijim sportašima proglašeni su 14-godišnji jedriličar Toma Smirčić za srebrno odličje na Europskom prvenstvu klase ILCA 4, i 15-godišnji Lucijan Nikolić Malora, osvajač srebra u kategoriji do 152 cm na kadetskom EP-u u Beogradu. Svi laureati istaknuli su čast i ponos izborom za najuspješnije mlade sportaše, zahvalivši ponajviše obiteljima, trenerima, klubovima, savezima, HOO-u…

BEZ PRITISKA

U ime domaćina svečanosti, glavni tajnik HOO-a Siniša Krajač naglasio je u poruci dobitnicima: - Vjerujem da će mnogi od vas postati uzori budućim sportašima, i u sportu, i u životu, kako je to bio i Dražen Petrović, a također vjerujem da ćemo barem neke od vas gledati i kao olimpijce na Igrama u Los Angelesu… Čestitajući dobitnicima nagrada u ime hrvatskog premijera Andreja Plenkovića i u osobno ime, ministar turizma i sporta Tonči Glavina kazao je kako su „velika očekivanja usmjerena prema mladim sportašima, ali bez pritiska za buduće uspjehe“. U središte izlaganja također je stavio lik i djelo Dražena Petrovića, poručivši da, poput Dražena, „svi trebaju težiti svakim danom biti bolji“. Ponovio je kako hrvatska Vlada višestruko povećanim ulaganjima u sport posljednjih godina želi biti osloncem i potporom svim sportašicama i sportašima „koji su i u ovoj olimpijskoj i paraolimpijskoj godini ostvarili vrhunske rezultate“.

“VJERUJEM DA ĆE MNOGI OD VAS POSTATI UZORI BUDUĆIM SPORTAŠIMA, I U SPORTU, I U ŽIVOTU, KAKO JE TO BIO I DRAŽEN PETROVIĆ, A TAKOĐER VJERUJEM DA ĆEMO BAREM NEKE OD VAS GLEDATI I KAO OLIMPIJCE NA IGRAMA U LA-U…” (SINIŠA KRAJAČ)

Tradicionalno, na kraju dodjele nagrada, laureatima

Lana Cvjetko

se upečatljivom porukom obratila i Draženova mama

Biserka Petrović: “Ljubav, rad, rad i rad - to bi bila

Draženova poruka!”

Osim ministra turizma i sporta Tončija Glavine, svečanosti su nazočili i izaslanik potpredsjednika Vlade i ministra obrane RH Ivana Anušića, brigadir Miroslav Zekušić, izaslanik gradonačelnika Grada Zagreba

Tomislava Tomaševića, pomoćnik pročelnika za sport

Milan Pavelić te brojni bivši i aktualni sportaši i sportski uglednici. Svečanost su nastupom obogatile i mlade glazbene snage, gudački kvartet u sastavu: Adela Žganec (violina), Ivana Anastasija Barjašić (violina), Ina Kumer (viola) i Lucija Milković (violončelo).

O STATUI DRAŽEN PETROVIĆ

Statua Dražena Petrovića djelo je akademskog kipara

Nevena Bilića, dugogodišnjeg profesora na kiparskom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu i autora velikog broja samostalnih i skupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu. Dobitnik je i 15-ak strukovnih nagrada, među kojima su najznačajnije: Velika nagrada na 12. trijenalu hrvatskog kiparstva, 1. nagrada za spomenik Fabjanu Kaliterni u Splitu, 2. nagrada za spomenik Miljenku Smoji u Splitu, 3. nagrada za spomenik Ivanu Pavlu II. u Dubrovniku.

Skulptura Dražena Petrovića po autorovoj zamisli evocira uspomenu na jednog od naših najznačajnijih sportaša iz vremena u kojem je dosegao svoj sportski vrhunac. Statua je izvedena tehnologijom suvremenoga 3D printa, kao vjerna 3D replika originalnoga djela, predloženog kao natječajni rad za spomenik Draženu Petroviću u Šibeniku.

SVI LAUREATI NAGRADE „DRAŽEN PETROVIĆ“ 2024.

NAJUSPJEŠNIJA SPORTAŠICA MLAĐIH

DOBNIH KATEGORIJA

Jana Koščak, atletika

SP jun. – 1. mjesto/sedmoboj (Lima/Peru)

NAJUSPJEŠNIJI SPORTAŠ MLAĐIH

DOBNIH KATEGORIJA

Roko Farkaš, atletika

SP jun. – 1. mjesto/skok u dalj (Lima/Peru)

i Matija Legović, biatlon

SP jun. – 2. mjesto/sprint (Otepää/Estonija)

SP jun. – 5. mjesto/individual (Otepää/Estonija)

EP jun. – 1. mjesto/masstart (Jakuszyce/Poljska)

Ljetni SP jun. – 2. mjesto/supersprint (Otepää/ Estonija)

NAJUSPJEŠNIJA ŽENSKA EKIPA

MLAĐIH DOBNIH KATEGORIJA

Juniorska reprezentacija u streljaštvu (Lana Špirelja, Anna Ćukušić, Marija Maglica)

EP jun. – 1. mjesto/pištolj 25 m (Osijek/Hrvatska)

EP jun. – 2. mjesto/trio (Osijek/Hrvatska)

NAJUSPJEŠNIJA MUŠKA EKIPA MLAĐIH DOBNIH KATEGORIJA

Košarkaška 3x3 U17 reprezentacija – košarka (Roko Cetina, Vito Mlatac, Juraj Brkić, Niko Bandov)

EP U17 – 1. mjesto/3x3 (Heraklion/Grčka)

NAJUSPJEŠNIJI SPORTSKI PAR, ŠTAFETA ILI POSADA MLAĐIH DOBNIH KATEGORIJA

Jelena Buchberger i Roko Pipunić, badminton

EK – 1. mjesto/ukupni poredak (2023.)

SPORTAŠICA - NAJVEĆA NADA HRVATSKOG SPORTA

Petra Uglešić, taekwondo

EP kad. – 1. mjesto/kategorija do 152 cm (Beograd/Srbija)

i

Vita Erceg, jedrenje

EP kad. – 1. mjesto/optimist (Carrara/Italija)

SPORTAŠ - NAJVEĆA NADA HRVATSKOG SPORTA

Toma Smirčić, jedrenje

EP U16 – 2. mjesto/ILCA 4 (Izola/Slovenija)

i

Lucijan Nikolić Malora, taekwondo

EP kad. – 2. mjesto/kategorija do 152 cm (Beograd/Srbija)

Petrunjela Pavić

Kada je riječ o sportašima i sportašicama, planiranje roditeljstva posebice je važno s obzirom na različitu prirodu sportova. Spoj roditeljstva i sportske karijere kod žena je znatno zahtjevniji. Sport, pogotovo na vrhunskoj razini, može imati i svoje negativne aspekte po zdravlje i zato je važno o njima otvoreno razgovarati.

Piše: ANTONIJA DUJMOVIĆ Foto: UNSPLASH

Odvojnoj karijeri sportaša već se neko vrijeme dosta govori u javnosti. Kroje se i konkretni mehanizmi poticanja mladih ljudi na promišljaje o budućnosti nakon što utihnu natjecateljska zvona. HOO-ov Karijerni centar za sportaše dobar je primjer toga. No, složit ćemo se da karijera, bila ona sportska ili kakva druga, ne bi trebala biti jedina odrednica ljudskog života. Obitelj i prijatelji važan su stup psihofizičkog zdravlja pojedinca, a ispunjenje tog životnog segmenta također zahtijeva strateško

SPORTAŠI& roditeljstvo

promišljanje. Poznato je kako je vrhunski sport sebičan, traži potpunu posvećenost: fizičku, emocionalnu, intelektualnu, prostorno-vremensku... Isto tako i sportaši koji nisu u toj najvišoj kategoriji umnogome podređuju svoj privatni život sportu, a sve s ciljem postizanja što boljih rezultata.

Ali valja imati na umu da medalje bljesnu, njihov sjaj obasja sportsku dušu i to traje neko vrijeme, no ne i dovijeka. Zato je iznimno važno pravodobno se zapitati o svojim životnim vrijednostima i kakav se život želi živjeti nakon okončanja natjecateljske karijere. Jednako kao i u sportu, tako i u privatnoj životnoj sferi potrebno je postaviti ciljeve kao svojevrsni orijentir – pa što se ostvari, ostvari.

PLANIRANJE OBITELJI

Roditeljstvo nije ono određujuće što čovjeka čini čovjekom, ljudski život je puno kompleksniji. Osobe koje se ne vide u nekom uobičajenom obiteljskom životu ili roditeljstvu, ili iz bilo kojih drugih razloga to jednostavno ne realiziraju, ne bi smjele biti predmet tuđeg propitivanja i moraliziranja. Oni također mogu imati itekako ispunjen i svrhovit život.

S druge strane, onima koji su otvoreni prema roditeljstvu treba pružiti potporu na tom putu. Kada je specifično riječ o sportašima i sportašicama, planiranje roditeljstva posebice je važno s obzirom na različitu prirodu sportova. Poznato je da većina sportaša svoj sportski maksimum postiže u dvadesetim godinama života. No, to dosta ovisi i o vrsti sporta, ali i o spolu. Primjerice, nogometaši su u naponu snage u svojim dvadesetima, a nogometašice u tridesetima, u maratonu je vrhunac karijere također najčešći u tridesetima, dok je karijera u stolnom tenisu potencijalno među najdugoročnijima. Kako u sportskom, tako i u privatnom životu postoje faze koje je, ako se propuste, nemoguće ili teško nadoknaditi. Muškarci su, što je biološki i društveno uvjetovano, tu u nešto komotnijoj poziciji. No, i u njihovom je slučaju planiranje obitelji u odnosu na sportsku karijeru važno, ponajviše zbog vremena koje u određenom razdoblju mogu u većoj mjeri posvetiti obitelji.

U Hrvatskoj još uvijek mali broj očeva koristi mogućnost desetodnevnog očinskog dopusta, a još daleko manji broj njih roditeljski dopust (oko 4%) i time propušta priliku za ravnopravnim roditeljstvom.

Bebe brzo rastu, i jedan su od najboljih pokazatelja prolaznosti vremena, šteta je ne uživati u njihovom rastu i na neki način rasti zajedno s njima. Na sreću, imamo sjajnih primjera tata-sportaša koji mogu biti uzor svima.

MAJČINSTVO - NEZAOBILAZNA TEMA

Spoj roditeljstva i sportske karijere kod žena je znatno zahtjevniji. Sport, pogotovo na vrhunskoj razini, može imati i svoje negativne aspekte po zdravlje i zato je važno o njima otvoreno razgovarati. Osim toga, žene su zbog svoje biološke datosti ograničenije u planiranju majčinstva. Mnoge žene koje su izložene stresnom i intenzivnom razvoju karijere, vrlo često kasno krenu u razmišljanja o majčinstvu i to im ostane neispunjena želja. Rane tridesete su krajnje godine kada se treba propitati želja za imanjem djece, i ako ona postoji, postavlja se kao prioritet.

Danas živimo u svijetu prožetom transhumanističkim idejama o poboljšanju čovjeka, pa se često može naići na rasprave o tome kako je samo pitanje vremena kada će znanost pronaći rješenje za onih nekoliko središnjih tjedana razvoja ploda za koje je nužna maternica.

Naime, začeće i prvi dio razvoja embrija može se događati u umjetnim uvjetima, kao i razvoj ploda nakon 25. tjedna. Čvrsto se nadamo kako se “huxleyjevski” scenarij neće ostvariti, ali zanimljivo je kako pobornici ovakvih distopijskih ideja argumentiraju da bi se razvojem ploda izvan maternice pridonijelo ravnopravnosti spolova, jer eto, žene ne bi više morale rađati djecu pa bi mogle nesputano graditi karijeru, recimo sportsku. Čovjek se ne treba i ne smije odricati svoje čovječnosti, time odustaje od sebe. U konačnici, trudnoća i majčinstvo nisu prepreka, dapače, omogućavaju osobni razvoj i jačaju ženu.

Kada je riječ o ženama u sportu, radi se prvenstveno o tome koliko podrške sportašici kao budućoj majci

ISTRAŽIVANJA SU POTVRDILA KAKO

SU KOD ŽENA NAJČEŠĆI RAZLOZI

PRIJEVREMENOG OKONČANJA SPORTSKE KARIJERE UPRAVO TRUDNOĆA I MAJČINSTVO. NO, AKO POSTOJI PODRŠKA

OKOLINE, OBITELJI, PRIJATELJA, KLUBOVA, SPORTSKIH SAVEZA I CIJELOG SUSTAVA, ONDA JE OSTANAK U SPORTU MOGUĆ. IMA SVIJETLIH PRIMJERA SPORTAŠICA

KOJE SU RODILE I USPJEŠNO SE VRATILE

SPORTSKIM NATJECANJIMA, PA ČAK I ONIH

KOJE SU TRUDNE POSTIGLE ZAPAŽENE

SPORTSKE REZULTATE.

možemo pružiti, počevši od one ljudske pa do podrške sustava koja se očituje u vrlo konkretnim stvarima poput zdravstvene skrbi ili financijske potpore.

POVRATAK SPORTSKOJ KARIJERI

Vraćanje u profesionalni život nakon porodiljnog zna biti težak proces, a to vrijedi i za područje sporta. Povratak treninzima nakon poroda je prijelomna točka odustajanja mnogih sportašica od sportske karijere. Istraživanja su potvrdila kako su kod žena najčešći razlozi prijevremenog okončanja sportske karijere upravo trudnoća i majčinstvo. No, ako postoji podrška okoline, obitelji, prijatelja, klubova, sportskih saveza i cijelog sustava, onda je ostanak u sportu moguć. Ima svijetlih primjera sportašica koje su rodile i uspješno se vratile sportskim natjecanjima, pa čak i i onih koje su trudne postigle zapažene sportske rezultate.

U povijesti olimpijskih igara zabilježena je nekolicina sportašica koje su trudne osvojile olimpijske medalje. Na ovogodišnjim Igrama u Parizu egipatska mačevalica

Nada Hafez nije se popela na pobjedničko postolje, ali je pokazala da se uz podršku obitelji i sportskog okruženja ne mora nužno birati između trudnoće i sportskog sna. U sedmom mjesecu trudnoće uspjela je izboriti pobjedu u osmini finala u disciplini sablja. Nije odustala od svog trećeg olimpijskog nastupa uz riječi da je “borba za očuvanje ravnoteže života i sporta bila naporna, ali se isplatila”.

Veliki je iskorak napravila i trofejna američka sprinterica

Allyson Felix koja je, nakon što je 2018. postala majka, od sponzora kažnjena 70 posto manjom vrijednošću ugovora. Legendarna trkačica nije šutjela, iznijela je medijima svoju priču naglasivši da se odlučila na obitelj znajući da trudnoća u ovoj moćnoj industriji može biti “poljubac smrti”.

Svojim istupom je ukazala na diskriminaciju prema

sportašicama-majkama i uspjela iznjedriti promjenu: Nike je donio odredbu da se, u slučaju da sportašica zatrudni, ne smiju primijeniti nikakva financijska smanjenja u razdoblju od 18 mjeseci. Već sljedeće godine Felix je osvojila svjetsko zlato u mješovitoj štafeti 4 x 400 m… Slovenska snowboarderica Gloria Kotnik ispisala je jednu od najljepših bajki prošlih Zimskih olimpijskih igara u Pekingu. Nakon što se jedva plasirala na svoje četvrte Olimpijske igre, 32-godišnja Velenjka osvojila je brončanu olimpijsku medalju. I to jedva godinu dana nakon poroda. Spomena vrijedan je i primjer argentinske košarkašice Antonelle Gonzalez koja je usred utakmice iskoristila predah za dojenje bebe. Košarkašica je poslije pojasnila kako je to njoj bilo sasvim prirodno. Ipak, činjenica da je to postalo medijska vijest koja je odjeknula nadaleko, pa i kod nas, najbolje govori koliko još treba poraditi na svijesti da se sport prilagodi potrebama majki sportašica ako želimo da one ostanu aktivne.

ZAŠTITA PROFESIONALNIH NOGOMETAŠICA

Shvatila je to prije koju godinu i FIFA, pa je uvela mehanizam zaštite u ženskom nogometu - plaćeni rodiljni dopust u trajanju od 14 tjedana. Pravilnik je ove godine unaprijeđen, pa se sada odnosi i na trenerice, a uveden je i posvojiteljski dopust čije trajanje ovisi o dobi djeteta te obiteljski dopust od minimalno osam tjedana za nebiološke majke. Novost je i plaćeni izostanak s treninga i utakmica zbog menstrualnih zdravstvenih razloga. Novim pravilnikom FIFA potiče i klubove da osiguraju obiteljsko okruženje, pa su u tu svrhu donesene smjernice za podršku igračicama kada se vrate nakon poroda. Naravno, sve ovo odnosi se na nogometašice koje uživaju profesionalni status, a takvih kod nas, nažalost, još nema...

MORANA PALIKOVIĆ GRUDEN, bivša dopredsjednica HOO-a, voditeljica projekta

“Glas žena u sportu”

Ostvarivanje mogućnosti za roditeljstvo tijekom sportske karijere je proces i prilikom realizacije treba biti vrlo obazriv i strpljiv.

Roditeljstvo za vrijeme sportske karijere, kao i roditeljstvo nakon nje, danas se prepoznaje kao važno pitanje, posebno za sportašice i sportaše koji bilježe vrhunske rezultate. Osim velikih obaveza u pripremama i treninzima, postoji i odgovornost prema zdravlju, a i stabilnosti i uravnoteženosti života. Mogućnosti ostvarivanja roditeljstva za vrijeme aktivnog sportskog statusa ovisi i o izabranom sportu jer postoje sportovi uz koje je to moguće, a i oni kod kojih to nije moguće ili koji ne dopuštaju da se o roditeljstvu razmišlja za vrijeme aktivne sportske karijere. Za sportašice je ostvarenje roditeljstva u vrijeme aktivne karijere uz mogućnosti povratka na sportsko borilište zahtjevnije nego za sportaše. To je važna tema za sportsku zajednicu koja treba podržati želju za roditeljstvom, ali istovremeno i osigurati uvjete i potporu za ostvarivanje te želje. To je proces i prilikom realizacije treba biti vrlo obazriv i strpljiv. Pravnom stranom problema, koliko sam informirana, bavi se prof. dr. Vanja Smokvina na Katedri za radno i socijalno pravo Pravnog fakulteta u Rijeci. Drago mi je da je Olimp otvorio ovu temu i nadam se da će svi zainteresirani moći dati svoj doprinos, a isto tako da će se uključiti i eksperti za to područje. Koliko je za vrijeme sportske karijere važno obrazovanje, toliko je važno i omogućiti zadovoljavajući emocionalni, obiteljski, kao i roditeljski dio života. Bez posebnih potpora i mjera, žene u sportu mogu se osjećati diskriminirano s obzirom na ostvarivanje roditeljstva. Tema roditeljstva i sporta je aktualna u cijelom svijetu i sigurno je pohvalno da Hrvatska prati taj trend.

protiv skijaških divova tri0 NAŠ

Filip Zubčić, Zrinka Ljutić i

Leona Popović skijaški je trojac od kojeg s pravom očekujemo da će nam iznova uljepšati duge zimske dane...

Piše: VITO ZRNIĆ

Fotografije: PEXELS, CROPIX

Zemlja s dvije žičare i tri uređene staze - tako smo, ako nas sjećanje dobro služi, znali prije 15 ili 20 godina „tepati“ Hrvatskoj kada bi se u zlatnim danima Janice i Ivice Kostelića krenule potezati paralele sa skijaškim supersilama. Svaki put kad je neka Renate Götschl ili Marlies Schild, neki Bode Miller ili Marcel Hirscher, ciljnu liniju presjekao iza šampiona iz Gipsove čarobne tvornice, osvijestili bismo si da su čuda u sportu moguća. Mala fanatična obitelj držala je tih godina Hrvatsku u eliti

Svjetskog skijaškog kupa. Prošle su godine i godine, s pozornice su otišle već cijele dvije generacije, a slalomski ples Janice i Ivice već blijedi u sjećanju dok ga ne oživite na YouTubeu ili u TV kalendaru. Ipak, svi koji su tada tvrdili da Hrvatska više nikad neće biti skijaški relevantna, itekako su se prevarili.

Dokaz tomu je i prošla sezona u kojoj su se naši reprezentativci šest puta penjali na postolja u Svjetskom kupu, i doveli nas do top 10 plasmana u konačnom redoslijedu Kupa nacija. Radi se o tablici koja države rangira na temelju bodova u svim utrkama Svjetskog kupa tijekom sezone, i na kojoj redovito glavnu riječ vode zemlje poput Austrije, Švicarske i Italije. Hrvatska je u tom društvu završila kao deseta, u gornjoj trećini redoslijeda, s primjerice 200 bodova više od Slovenije. A koliko ono naši susjedi imaju staza?

SKIJAŠKI PLES U DVOJE

Najveće je zasluge za taj pothvat potpisao trojac od kojeg ćemo i ove sezone očekivati da nam uljepša duge zimske dane. Filip Zubčić, Zrinka Ljutić i Leona Popović penjali su se na spomenutih šest postolja, s tim da ih je najviše imala najmlađa među njima, 20-godišnja Zrinka Ljutić, koja se vrlo brzo etablirala

u elitnoj skupini svjetskih slalomašica. U razmaku od dva mjeseca triput je bila druga u Svjetskom kupu (Jasná, Soldeu, Are). Stvar dobiva još veću težinu kada znamo da je na dvije od te tri utrke završila ispred gotovo nedodirljive Mikaele Shiffrin. Nedostaje, dakle, još samo pobjeda, što je i Zrinkina najveća želja za novu sezonu. Daleko od toga da će konkurentice moći uloviti na prepad, jer sad svi dobro znaju da je Zagrepčanka najveći talent hrvatskog ženskog skijanja nakon Janičinog odlaska. Uoči početka ljetnih priprema, Zrinka je promijenila

Hrvatske pobjede i postolja u Svjetskom kupu

SKIJAŠ(ICA)

1. Janica Kostelić 30 55

2. Ivica Kostelić 26 61

3. Filip Zubčić 3 12

4. Natko Zrnčić-Dim 0 5

5. Zrinka Ljutić 0 4

6. Leona Popović 0 2

6. Ana Jelušić 0 2

proizvođača skija, s Rossignola prešla na Atomic, što je značajna promjena, za koju je uvjerena da će joj osigurati daljnji iskorak. Zbog toga će biti još zanimljivije pratiti njezine pokušaje da se nametne kao pretplatnica na slalomska postolja, a onda se možda uključi i u lov za Malim kristalnim globusom. Što se veleslaloma tiče, najavila je da će „ići još bolje nego je išao“. Hrvatska ženska reprezentacija već je nekoliko godina ples u dvoje, budući da je Zrinki put raskrčila Leona Popović (26). Djevojka iz Mrkoplja, točnije sela Sunger, prva je probila barijeru najbolje skupine slalomašica u Svjetskom kupu, prkoseći ozljedama koljena koje su joj na tom putu bile golema zapreka. Peh s ozljedom dogodio joj se i krajem prošle sezone, na završnici Svjetskog kupa u Saalbachu, ali srećom se radilo samo o istegnuću, pa je za mjesec dana već mogla krenuti s pripremama. Leona je lani briljirala u Leviju, gdje je bila druga, a želje za novu sezonu su povratak u top 7 i, dakako, postolja.

Iskustvo i know-how ima, trebat će joj samo sreće sa zdravljem.

ROMANSA HRVATA I SKIJANJA

Leoni i Zrinki društvo je na ljetnim pripremama u Argentini radio Filip Zubčić, stari lisac hrvatske delegacije kad je u pitanju Svjetski kup. S tri pobjede i 12 postolja, sa svjetskim srebrom u paralelu i još gomilom visokih plasmana, Zagrepčanin je potpisao najveće rezultate u eri nakon obitelji Kostelić. U siječnju će Zubčić proslaviti 32. rođendan, što znači da je upravo ušao u skijaški „prime“. U Svjetskom kupu traje već cijelo desetljeće, a lani je stajao na postolju u Alta Badiji i Adelbodenu, dokazavši da se nije umorio od bitaka s Odermattom, Kristoffersenom, Schwarzom i ostalim maherima tehničkih disciplina. Već će prvi veleslalom u Söldenu otkriti dokle sežu Filipove ambicije u novoj sezoni, a povratak Marcela Hirschera sigurno će mu još malo podgrijati motivaciju. Kad se podvuče crta, Hrvati su i dalje tu, spremni pomrsiti račune velesilama i pobrinuti se da se skijanje u zimskim vikendima barem koji put probije do naslovnica dnevnih novina i portala. Možda scenarij nije tako bajkovit kao prije 20 godina, ali čim stigne prvo postolje, podsjetit ćemo se da romansa Hrvata i skijanja graniči sa SF-om. Što se promijenilo u međuvremenu? Više nemamo dvije, nego jednu žičaru...

Povratak najvećeg svih vremena

Kako je Nizozemska preko noći postala bitan skijaški faktor u Svjetskom kupu? Odgovor na pitanje je - Marcel Hirscher. Najuspješniji skijaš svih vremena, vlasnik osam Velikih globusa, odlučio se nakon pet godina vratiti iz mirovine i pokušati dokazati da u 36. godini može opet konkurirati za najveće stvari. Premda mu je Austrijski skijaški savez nudio maksimalnu podršku, Hirscher je poručio da će „novi projekt najbolje realizirati kao Nizozemac“. Njegova je majka Sylvia, inače, Nizozemka. Nastupat će na skijama Van Deer koje je sam dizajnirao i lansirao uz pomoć svojeg sponzora Red Bulla. FIS je samo zbog njega uoči nove sezone osmislio koncept pozivnice, zahvaljujući kojoj će Hirscher na utrkama startati odmah iza 30 najboljih. I imati sjajnu priliku da se vrlo brzo probije prema vrhu…

Varazdin najvećim izdvajanjem za sport u RH

Mnogima poznat kao prekrasan barokni grad, Varaždin je iznimno jako sportsko središte. U ovom gradu sa 39.000 stanovnika djeluju 132 sportske udruge u 53 sporta. Najpoznatiji klub je NK Varaždin, no ne treba zaboraviti ni ostale prvoligaše poput Gradskog rukometnog kluba Varaždin 1930, rukometašica Koke, Odbojkaškog kluba Cratis, Baseball kluba

Vindija… Varaždin ima i vrlo kvalitetan pojedinačni sport - atletiku, gimnastiku, Marina Ranteša u BMX-u, skijaša Istoka Rodeša, karatista Enesa Garibovića, streličarku Amandu Mlinarić

Piše: MARIN ŠAREC

Foto: PEXELS, CROPIX

Gradonačelnik Neven Bosilj često ističe da je Varaždin grad s najvećim izdvajanjem za sport u Hrvatskoj, a što to konkretno znači, pojasnio nam je glavni tajnik Zajednice športskih udruga Grada Varaždina Patrik Koščak, hrvatskoj javnosti poznatiji kao otac i trener naših nadarenih atletičarki Klare i Jane.

- Ako uračunamo programski dio, zaduženja za novu dvoranu, bazene koji su zasebna cjelina kao javna ustanova u gradu Varaždinu, pa onda izdvajanja za sportske objekte koje koriste sve naše sportske udrugeonda dolazimo do uistinu velike brojke i nisam siguran da bilo koji grad u Hrvatskoj po broju stanovnika izdvaja više. Dva milijuna eura izdvaja se za programe preko Zajednice športskih udruga, dva i pol milijuna ide za Arenu, milijun i pol eura za bazen… Uglavnom, sve zajedno se za sport izdvaja oko sedam milijuna eura godišnje, što je za grad ove veličine jako puno. U Varaždinu imamo više od 5000 aktivnih sportaša koji su registrirani u nacionalnim i županijskim savezima, dakle onih koji su u sustavu sporta i koji se natječu. Isto tako, velik je broj rekreativnih sportaša; Varaždin je, recimo, dobro poznat po pokretu rekreativnog trčanja. Ja bih rekao da se velik postotak ljudi u Varaždinu bavi sportom - govori nam Koščak.

ŠKOLSKE DVORANE SAMO ZA NAJMLAĐE

Sve te udruge i sportaši financiraju se prema posebnim kriterijima koji su nekima poslužili i za diplomske i

postdiplomske radove na fakultetima. Koščak pojašnjava o kakvim kriterijima je riječ.

- To je jedan matematički model koji je prije desetak godina napravila, ako se ne varam, ekipa s Prirodoslovnomatematičkog fakulteta u Splitu. Mi smo taj model malo prilagodili jer nemaju jednak utjecaj veslanje ili jedrenje u Varaždinu kao u Splitu. To je model koji, nadalje, razlikuje pojedinačne sportove od ekipnih i olimpijske od neolimpijskih. Uvijek se ti kriteriji dorađuju i mi smo u većini slučajeva uvažili primjedbe i prijedloge naših klubova jer su ti kriteriji živa materija koja se non-stop dorađuje. Načelno su svi klubovi zadovoljni raspodjelom sredstava, kada govorimo u tom kriterijskom dijelu. Mi također, unutar svog programa javnih potreba, imamo jako puno programskih područja: od rada trenera do sportskih škola i za svako od tih programskih područja postoje kriteriji. Dakle, od trenerskog kadra, sporta osoba

DVA MILIJUNA EURA IZDVAJA SE

ZA PROGRAME PREKO ZAJEDNICE ŠPORTSKIH UDRUGA, DVA I POL

MILIJUNA IDE ZA ARENU, MILIJUN I POL EURA ZA BAZEN… SVE

ZAJEDNO SE ZA SPORT IZDVAJA

OKO SEDAM MILIJUNA EURA

GODIŠNJE, ŠTO JE ZA GRAD OVE

VELIČINE JAKO PUNO

s invaliditetom, vrhunskih, kategoriziranih sportaša do nagrađivanja i njihovog stipendiranja, liječničkih pregleda i još mnoštvo toga.

Glavna i najvažnija tema hrvatskog sporta je sportska infrastruktura, a ona je naročito bitna lokalnim sportskim zajednicama u kojima se stvaraju sportaši. A na nju su u Varaždinu, s pravom, jako ponosni.

- Tu smo, mislim, jako, jako ispred ostatka Hrvatske; mi u Varaždinu doista imamo sportsku infrastrukturu za poželjeti. Počevši od atletskog stadiona koji je multifunkcionalan i ima sadržaj za borilačke sportove i streličare te za kondicijske treninge svih klubova grada Varaždina. Imamo natkriveni i otvoreni bazen, novu Arenu na Dravi i sportski kompleks Graberje koje je također multifunkcionalni objekt i centar sporta Varaždina. Imamo i hrvačku dvoranu, teniske terene, dvoranu za ritmičku gimnastiku, bejzbolski teren, stolnotenisku dvoranu, svaka osnovna škola ima svoju dvoranu. Ima i puno privatnih sportskih objekata koji se puno koriste. Naravno, i nogometni klubovi imaju također svoje stadione... - kaže Koščak, pa odmah nastavlja: - Školske dvorane se koriste samo za sportske škole i mlađe dobne kategorije. Imamo osam takvih dvorana i sve se one koriste punom parom – zadovoljno će istaknuti.

I GIMNASTIČARI USKORO DOBIVAJU SVOJU

DVORANU

Glavni tajnik varaždinske zajednice sportskih udruga vrlo je teško izdvojio sportove koji još nemaju idealne sportske

U VARAŽDINU JE VIŠE OD 5000

AKTIVNIH SPORTAŠA KOJI SU

REGISTRIRANI U NACIONALNIM I

ŽUPANIJSKIM SAVEZIMA, DAKLE

ONIH KOJI SU U SUSTAVU SPORTA I

KOJI SE NATJEČU. ISTO TAKO, VELIK JE BROJ REKREATIVNIH SPORTAŠA

uvjete u svojem gradu.

- Možda je problematična situacija s gimnastičarima.

Mi u Varaždinu imamo gimnastičku dvoranu, ali ona se koristi samo za ritmiku. Gimnastičari sad jesu u jednoj prekrasnoj gimnastičkoj dvorani, ali to je privatni prostor koji plaćaju. U novom kompleksu dvorane Graberje postoji prostor od nekih 1000 metara kvadratnih i on je namijenjen upravo za novu gimnastičku dvoranu. Nadalje, atletska staza u Varaždinu jedna je od kvalitetnijih u Hrvatskoj, ali to je staza koja je stara pet, šest godina i dogovoreno je da se početkom sljedeće godine na stadionu postavi nova.

Osim proračunskog novca i nužnih zaduženja varaždinski sport koristi i ostale izvore financiranja.

- Da, javljamo se na razne natječaje. Moram pohvaliti Hrvatski olimpijski odbor koji nam redovito pomaže na natječajima na koje se prijavljujemo. Uvijek imamo podršku i glavnog tajnika Siniše Krajača i Hrvoja Balena iz Ureda za sport na lokalnoj razini - zaključuje Patrik Koščak.

U PLANU NOVI NOGOMETNI STADION

Varaždin će i na polju kapitalnih ulaganja u sportsku infrastrukturu narednih godina napraviti veliki iskorak. “Sva naša sportska infrastruktura uistinu je kvalitetna, no znamo svi da kroz neko vrijeme sve treba polako obnavljati. Jedna svježa ideja je da bi sljedeće godine grad Varaždin ušao u zaduženje kojim bi se financirala kompletna rekonstrukcija starih objekata: modernizirali bi se, proširili i dogradili - da ti uvjeti budu na još višoj razini. Spomenuo sam Graberje gdje sada imamo dvije rukometne dvorane i borilački centar, no to su dva balona koje treba maknuti i napraviti čvrstu građevinu. Tamo se planira i teretana, nova dva parketa, dvorana za hrvanje i dvorana za džudo. Gradit će se i novi teren za bejzbol, pa nova teniska dvorana… Ideja je da se na prostoru koji mi zovemo Srednjoškolac i koji je u samom srcu grada (gdje je sada spomenuti bejzbolski teren koji bi se preselio), napravi veliki multifunkcionalni prostor za građanstvo. U planu je i novi nogometni stadion na Dravi, koji bi trebao biti izgrađen uz Arenu”, otkriva Koščak.

Enes Garibović (karate)

Marin Ranteš (BMX)

Iza kulisa uspjeha

Tijekom Olimpijskih igara u Parizu društvene mreže su gorjele ;-) Ne samo one HOO-a (s više od 7000 % ukupnog porasta posjeta profilima Instagram i Facebook), već globalno, takav hype ne pamtimo... Hrvatski olimpijci nisu bili tema samo sportskih medija, već i onih lifestyle, a HOO je organizirao niz aktivnosti koje su naše olimpijce lansirale u orbitu masovnog interesa. Ušminkane fotke ste već vidjeli, a sada zavirite iza kulisa brojnih snimanja u Zagrebu, Splitu, Zadru i Opatiji...

#CROlympicFamily

Fotografiranje i snimanje 71 sportaša (plus pričuvni sportaši iz rukometa i vaterpola) u nekoliko kombinacija izdvojenih iz bogate sportske opreme 4F za OI u Parizu, isprva su se činili kao nemoguća misija. No, svi su sportaši toliko dobro surađivali da je 13 cjelodnevnih snimanja u Zagrebu, Splitu, Zadru i Opatiji preraslo u kreativan proces tijekom kojeg su se sportaši, ali i kreativni tim od osam ljudi, doista sjajno zabavljali. Između treninga, odmora, medijskih i ostalih obveza uoči Igara, izdvojiti nekoliko sati za presvlačenje, šminkanje i poziranje na tri postavljena seta različitih pozadina te se nositi sa svim foto i video zahtjevima, našim reprezentativcima nije bilo nimalo lako. Potpuno iscrpljene (mnogi su u šali ustanovili kako su im sportski treninzi puno lakši), ali i zadovoljne rezultatom, nismo puštali na miru bez još niza pitalica i izjava, sve kako bismo imali dovoljno zanimljivog sadržaja uoči, tijekom, ali i poslije OI. Ubrzo se sav snimljeni materijal pokazao kao pun pogodak! Osim sjajnih fotografija i mnoštva montaža, veliku gledanost imali su i videoisječci Behind the scenes O uspjehu na društvenim mrežama govori i činjenica da su na 4. digitalnom i komunikacijskom seminaru u Bakuu (među predstavnicima 19 nacionalnih odbora, HOO je predstavljala koordinatorica Ureda za odnose s javnošću i međunarodnu suradnju Marija Leskovec) društvene mreže HOO-a istaknute kao najuspješnije po metrici engagement rate u razdoblju OI u Parizu, a prema analizi agencije Red Torch. Tijekom OI ukupno je više od 4 milijuna korisnika društvenih mreža (IG i FB) vidjelo i sudjelovalo u interakcijama profila HOO-a, te je preko 80 % korisnika posjetilo profil više od jedanput. Uz zabilježen rast broja pratitelja na društvenim mrežama (IG, FB i X) ostvareno je i preko 18 milijuna interakcija s korisnicima IG-a.

NAJGLEDANIJI VIDEO NA DRUŠTVENIM

MREŽAMA BIO JE

ZAGRLJAJ BARBARE MATIĆ I BRAĆE

SINKOVIĆ - SA 2,2M

PREGLEDA. VIDEO S NAJVEĆIM DOSEGOM

BIO JE ONAJ SLAVLJA DONNE VEKIĆ U

HRVATSKOJ KUĆI (DOSEG 312K)

TIJEKOM OLIMPIJSKIH IGARA UKUPNO

JE VIŠE OD 4 MILIJUNA KORISNIKA DRUŠTVENIH MREŽA (INSTAGRAM I FACEBOOK) VIDJELO I SUDJELOVALO

U INTERAKCIJAMA PROFILA HOO-A, TE

JE PREKO 80 % KORISNIKA POSJETILO PROFIL VIŠE OD JEDANPUT.

UZ ZABILJEŽEN RAST BROJA PRATITELJA

NA DRUŠTVENIM MREŽAMA (INSTAGRAM, FACEBOOK I X) OSTVARENO JE I PREKO 18 MILIJUNA INTERAKCIJA S KORISNICIMA INSTAGRAMA.

DRAŽEN doista živi

Biserka Petrović u zagrljaju Luke

Dončića

vjecno

Neki od članova momčadi s OI u Barceloni 1992.

Gosti iz cijelog svijeta su se u rasprodanoj zagrebačkoj Areni, na memorijalnoj utakmici u sjećanje na Dražena Petrovića , poklonili “košarkaškom Mozartu” koji bi ove godine slavio 60. rođendan

Mjesecima su trajale pripreme za memorijalnu utakmicu u čast prerano preminulog Dražena Petrovića koji je tragično stradao na njemačkoj autocesti u 29. godini života. Draženov brat Aleksandar i majka Biserka godinama su pokušavali organizirati taj događaj, u želji da dovedu što veći broj bivših i sadašnjih NBA zvijezda. Na kraju je pala odluka kako će revijalnu utakmicu u sklopu tog velikog sportskog spektakla (čiji je pokrovitelj bila Vlada RH, uz podršku Grada Zagreba i Hrvatskog košarkaškog saveza) odigrati aktualna reprezentacija Hrvatske predvođena igračem Real Madrida Marijom Hezonjom (izbornik Josip Sesar nije mogao računati na NBA zvijezde) protiv momčadi naziva Tim Dražen koju su činile brojni poznati europski igrači od kojih je velik broj njih igrao u NBA ligi. Tako su, između ostalih, na teren zagrebačke Arene izašli Marcelinho Huertas, Shane Larkin, Džanan Musa, Tornike Šengelia, Walter Tavares, Mathias Lessort, Boban Marjanović i drugi. S klupe ih je vodio legendarni trener Željko Obradović, vlasnik čak devet naslova europskih prvaka, dok mu je pomoćnik bio Šibenčanin Neven Spahija, jedan od Draženovih najboljih prijatelja.

Iako je u zanimljivoj utakmici pobjednik odlučen tek u zadnjim sekundama (Tim Dražen slavio je 110-107), a tijekom stanki su gledatelji uživali u videoisječcima iz Draženove karijere, najemotivniji dio ovog košarkaškog spektakla bio trenutak kad su na poseban stakleni LCD teren, prvi puta viđen u Hrvatskoj, izašli gotovo svi Draženovi suigrači iz hrvatske srebrne olimpijske reprezentacije i generacije ’92. iz Barcelone (osim Velimira Perasovića i Arijana Komazeca).

STOJKO VRANKOVIĆ: BILO JE TEŠKO KONTROLIRATI EMOCIJE

Iako je od OI u Barceloni 1992. godine prošlo jako puno vremena, ljubitelji košarke sjećaju se svakog detalja s te povijesne utakmice protiv originalnog američkog Dream Teama koji su predvodili Michael Jordan, Magic Johnson, Karl Malone, Patrick Ewing i Charles Barkley. U trenutku kad je zasvirao hit Novih fosila s poznatim stihom “Tako je dobro vidjeti te opet…” te kad su se članovi hrvatskog Dream Teama Toni Kukoč, Dino Rađa, Stojko Vranković, Žan Tabak, Alan Gregov, Franjo Arapović, Vladan Alanović, Aramis Naglić

Piše: VLADO RADIČEVIĆ Foto: GORAN MEHKEK / CROPIX, DAMIR SENČAR / HINA

i Danko Cvjetićanin zagrlili na terenu, teško je bilo zaustaviti suze. Emocije su bile jače, a sve prisutne iznenadio je Draženov hologram napravljen pomoću umjetne inteligencije koji se polako spustio na teren kako bi pozdravio svoje nekadašnje suigrače. Njegova savršeno pogođena boja glasa bila je fascinantna; legendarni kapetan opet je bio prisutan…

- Sve je bilo nabijeno emocijama, ali i ponosom zbog traga koji je Dražen ostavio iza sebe. Iako već dugo nije s nama, svima nam je ostao zauvijek u srcima. U situacijama poput ove kad smo začuli Draženov glas, teško je kontrolirati emocije - kazao je Vranković. Dodajmo još kako je, pri izlasku na teren, Toni Kukoč dobio najveće ovacije publike i gostiju, što je samo dokaz njegove veličine. Ostaje tek žal što nije rekao bar nekoliko riječi u mikrofon pred gotovo 20.000 gledatelja, ali zato je podijelio na stotine autograma prisutnim obožavateljima.

BURAN PLJESAK ZA DONČIĆA

Sve su to iz prvih redova pratili Draženovi suigrači iz reprezentacije bivše Jugoslavije koju su predvodili Vlade Divac, Žarko Paspalj, Predrag Danilović, Zoran Radović... Uz njih su sjedile i legende YU košarke kao što su Zoran Slavnić, Svetislav Pešić, Bogdan Tanjević, Vlada Đurović, Dejan Bodiroga i mnogi drugi.

U Draženovu čast u Zagreb je stigao i Slovenac Luka Dončić. Iako nije zaigrao, što je bio uvjet njegovog kluba Dallas Mavericksa, jedan od najboljih svjetskih košarkaša zaradio je buran pljesak gledatelja u Areni. - Puno toga sam čuo o Draženu, od ljudi koji su s njim igrali i uistinu mi je čast što sam tu - rekao je Dončić. Impresioniran cijelim spektaklom bio je i Hezonja koji je sa 37 koševa bio najefikasniji igrač utakmice. Za njega to nikako nije bila revijalna utakmica, jer je silno želio pobijediti. I malo je nedostajalo... - Za mene je ovo bila ozbiljna utakmica upravo zato jer je posvećena Draženu! Iako je zapravo svečana, Dražen nikada nije mogao biti povezan s nekom nevažnom ili prijateljskom utakmicom. Njegov mentalitet i karakter to nisu dopuštali - kazao je nakon utakmice igrač Real Madrida, dodavši kako se od malih nogu najviše divio upravo Draženu, ali i Kukoču: - Mislim da su njih dvojica najveći sportski uzori koje

imamo, pogotovo Toni, jer Dražena, nažalost, više nema. Kukoča treba više spominjati, uključivati, vratiti ga u reprezentaciju, jer on je jedan od najboljih ikada! Kad vidiš ovakve veličine poput igrača iz naše reprezentacije s OI 1992., shvatiš da si nitko i ništa te da moraš uporno raditi kako bi im se približio. Velika je čast biti kapetan reprezentacije u ime Dražena - dodao je Hezonja koji je u jednom trenutku jedva zaustavio suze.

Ovaj spektakl kakav Zagreb ne pamti, započeo je filmom o Draženu, njegovim počecima u rodnom Šibeniku, preko nezaboravnih sezona u Ciboni (s kojom je dvaput pokorio Europu) te madridskog Reala i odlaska u NBA ligu gdje je u četiri sezone igrao za Portland Trail Blazerse i New Jersey Netse stekavši reputaciju jednog od najboljih šutera u NBA ligi što je otvorilo vrata mnogim europskim košarkašima koji su dolazili nakon njega.

- Teško je uopće opisati kakav je Dražen bio košarkaš. Fenomenalan igrač i šuter - kazao je Terry Porter koji je često znao reći kako ga je Dražen – kad je stigao u Portland - tjerao da bude još bolji.

“ŽIVOT LETI KAPETANE…”

Dražen je pokazao Amerikancima da se Europljani mogu ravnopravno nositi s najboljim američkim košarkašima, o njemu se i danas govori, a i prvi je Europljanin izabran u jednu od tri najbolje petorke NBA lige.

- Dražen bi volio igrati u ovakvom, predivnom ambijentu

- kazao je njegov brat Aleksandar Petrović nakon čega su na teren izašli aktualni hrvatski košarkaši koji igraju u NBA ligi, Bojan Bogdanović i Dario Šarić, a uz njih tu je još bio Ivica Zubac, kao i nekoliko bivših NBA igračaRoko Leni Ukić, Damjan Rudež, Gordan Giriček i drugi. - Moj prvi klub nosio je ime Dražena Petrovića. Jako lijepe dojmove nosim s tih početaka dok sam odrastao s pričama o Draženu. Čast mi je što smo iz istog grada i što sam u njegovoj akademiji napravio prve košarkaške korake - kazao je Dario Šarić čiji je otac Predrag (koji je igrao s Draženom koji je još uvijek najbolji strijelac Šibenke svih vremena ) sve pratio iz prvog reda.

Produkcijska kuća Kinoteka predstavila je trailer za dugometražni igrani film “Dražen”, režisera Danila Šerbedžije, koji prvi put donosi životnu priču legendarnog košarkaša na velika platna. Glavne uloge u filmu tumače Domagoj Nižić i Romina Tonković, dok se u ostalim ulogama pojavljuju Zrinka Cvitešić, Tonko Stošić, Lovre Tanfara, Dragan Mićanović, Victoria Hauer, Pavle Matuško, Filip Mayer, Vini Juričić, Mile Kekin, Valentin Perković i drugi.

FILM POGLEDAJTE U KINIMA OD 31.10.

Kako bi cijela večer ispunjena silnim emocijama završila na pravi način, pobrinula se šibenska klapa Sebenico pjesmom “Život leti kapetane”. Upravo stihovi iz ove pjesme najbolji su opis onoga što je Dražen ostavio iza sebe – “Svoju si dobrotu ostavija svima, nekoj novoj dici igru s Baldekina”… Nakon ovog spektakla jedno je jasno, Dražen doista živi vječno!

Korcula

- centar svjetskog vaterpola

Korčula je samo tjedan dana nakon osvojene srebrne medalje na Igrama u Parizu bila domaćin dvodnevnih Svjetskih dana vaterpola

Sedam dana nakon završetka OI u Parizu i finala vaterpolskog turnira nakon kojeg se još jednom pljeskalo našim vaterpolistima (osvojenim srebrnim odličjem Hrvatska je jedina reprezentacija koja je na sva tri velika natjecanja u 2024. osvojila medalju i igrala u sva tri finala - europski doprvaci, svjetski prvaci i olimpijski doprvaci), Korčula je bila domaćin dvodnevnih Svjetskih dana vaterpola. Prvog je dana u Centru za kulturu održan vaterpolski panel. Govorili su Ratko Rudić, Dénes Kemény i Dejan Savić, tri velikana svjetskog vaterpola. Treneri koji su na devet od posljednjih jedanaest OI osvajali zlato. Nakon toga se na plivalištu Korčulanskog plivačkog kluba, sportskog ponosa otoka, odigrala utakmica Hrvatska 2012. (olimpijski pobjednici iz Londona) protiv ostatka svijeta. Ponovno smo na djelu vidjeli Sandra Sukna, Josipa Pavića, Andra Bušlju, Nikšu Dobuda, Frana Vićana, Damira Burića, Mara Jokovića, Samira Baraća, Ivana Buljubašića, Miha Boškovića, Petra Muslima, Igora Hinića i Paula Obradovića, zlatne iz Londona 2012., a vodio ih je, kao i tada - Ratko Rudić U kapici svijeta bili su također vlasnici “milijun” klupskih trofeja i medalja s velikih natjecanja: Andrija Prlainović, Boris Zloković, Felipe Perrone, Daniel Lopez Pinedo, Aleksandar Ivović, Valentino Gallo, Duško Pijetlović,

Tamas Kasas, Matteo Aicardi, Georgios Afroudakis, Christos Afroudakis... Njima je “dirigirao” član Kuće slavnih, Igor Milanović. Premda je rezultat tu bio ponajmanje bitan, recimo da je završilo “miroljubivo”: bilo je 13:13.

Drugoga dana, u nedjelju, u moru su bile legende: i Rudić je hitao u kontru, nitko ne bi rekao kako mu je 76 na leđima! A navečer je ispričana priča na platnu upravo o njemu, najtrofejnijem vaterpolskom treneru svih vremena - prikazan je sjajan dokumenarni film “Dogodio se” redatelja Dejana Aćimovića. Prekrasnu priču, Korčula - centar svjetskog vaterpola, zajednički su potpisali Grad Korčula, Korčulanski plivački klub, Hrvatski vaterpolski savez i Hrvatski olimpijski odbor.

NAJMANJI GRAD S EUROPSKIM TROFEJOM

KPK, Korčulanski plivački klub, prije 46 godina osvojio je najprije Kup Jugoslavije, a potom i europski Kup pobjednika kupova Europe. Mnogi i dandanas pamte nezaboravni novinski naslov: KPK osvojio KPK! Korčulanska momčad uspjela je to u sastavu u kojem su gotovo svi bili domaća djeca, igrači koji su nekoliko godina ranije trijumfirali u juniorskoj konkurenciji u bivšoj državi. Nakon toga je sve krenulo… Korčula je i danas najmanji grad koji ima osvajača europskog trofeja. Ne samo u vaterpolu.

Tekst i fotografije: TONĆI VLAŠIĆ

Zlatni vaterpolisti iz Londona (OI 2012.)

Zabilježite datume i sudjelujte u TOP sportskim eventima u Poreču i Umagu:

Plava Laguna Half Marathon 22. – 23.3.2025.

Istria 100 by UTMB 10. – 13.4.2025.

UCI Istria Gran Fondo 11. – 12.4.2025.

Umag Run 13.4.2025.

Plava Laguna Croatia Open Umag 18. – 26.7.2025.

Plava Laguna Ironman 70.3 Poreč 17. – 19.10.2025.

Za više informacija i prijave posjetite plavalaguna.com i društvene mreže.

Posadu HOO-a predstavljao je Splitski klub olimpijaca u sastavu (gornji red slijeva nadesno): Lena Stojković, Antonia Buličić, Karla Šitić, Ana Đerek, Anđelo Šetka, Bernard Jurišić, Zoran Arnautović (skiper), Josip Reić i Jure Trbuhović (nije na fotki)

Paraolimpijskoj pobjednici u stolnom tenisu, Anđeli Mužinić Vincetić zahvalu za sudjelovanje uručuje Dubravko Šimenc u društvu Damira Markučiča i Damira Skelina.

Skiper Ivica Kostelić i posada tvrtke Amelicor Klimaoprema ulaze u cilj

Proglašenje pobjednika

Održana treća humanitarna regata

“Jedrite uz Rotary za Zakladu hrvatskih

Među više od 200 plovila na 93. Mrdujskoj regati startale su i ACI-jeve jedrilice s posadama u kojima su bili i hrvatski olimpijci

Piše: MARIN ŠAREC

Foto: MARKO BATINA, LB PRODUCTION

Usklopu 93. izdanja kultne Mrdujske regate krstaša održano je i treće po redu humanitarno jedriličarsko natjecanje pod geslom “Jedrite uz Rotary za Zakladu hrvatskih športaša”. Na utrci su sudjelovali brojni proslavljeni olimpijci i vrhunski sportaši kao skiperi i kao članovi posade – Ivica Kostelić, Lena Stojković, Mario Vekić, Marijo Možnik, Dubravko Šimenc, Vlado Šola i mnogi drugi. Ovom manifestacijom pomaže se sportašicama i sportašima koji su nakon svoje sportske karijere ostali bez mogućnosti da vlastitim sredstvima ostvare osnovne uvjete egzistencije, bilo stanovanja, liječenja, zapošljavanja, školovanja ili stručnog osposobljavanja i drugo.

- To su naši kolege koji su se našli u životnim problemima i mi smo tu da im pomognemo. Mi sportaši uvijek kucamo na tuđa vrata i tražimo institucije da nam pomognu, a sada sami sportaši pomažu drugim sportašima, što je jako lijepo - kaže inicijator regate, naš proslavljeni stolnotenisač i sedmerostruki olimpijac Zoran Primorac, koji je ujedno i član Upravnog vijeća Zaklade hrvatskih športaša te član Rotary kluba Medvedgrad.

- S ponosom ističem kako smo u tri godine prikupili oko 60.000 eura za Zakladu za hrvatske sportaše kojima je potrebna pomoć - kazao je predsjednik Zaklade hrvatskih športaša Dubravko Šimenc i na kraju Jedriličarskom klubu Labud čestitao 100. rođendan. Lena Stojković nakon utrke je rekla:

športaša”

“Utrka je jedno predivno iskustvo i čast mi je što sam pozvana. Ekipa je bila super, a ovo je ujedno bio i prvi put da sam jedrila i to na utrci koja ima divan cilj.“

- Regate u organizaciji JK Labud davno su nadrasle lokalni karakter te su objedinjavanjem kroz Splitski festival jedrenja u trajanju od mjesec dana samo dodatno dobile na značaju. Mrdujska regata centralni je događaj ove manifestacije, a vjerujem da je domaćim i stranim posadama ponovno pružila nezaboravno iskustvo - kazao je Damir Skelin, direktor Mrdujske regate. Prvi put su u humanitarnome projektu sudjelovali i hrvatski paraolimpijci, predvođeni aktualnom paraolimpijskom pobjednicom u stolnom tenisu, Anđelom Mužinić Vincetić.

Humanitarna utrka organizira se u suradnji s ACIjem, JK Labud, Hrvatskim olimpijskim odborom, Hrvatskim klubom olimpijaca, Sportskim novostima i Rotary klubom Zagreb Medvedgrad.

- Rotary klub Zagreb Medvedgrad već dugi niz godina predano radi na dobrobit lokalne zajednice i organizira niz projekata koji pozitivno utječu na društvo. Ova je humanitarna akcija još jedan primjer naše posvećenosti prikupljanju sredstava i promoviranju pozitivnih vrijednosti koje Rotary zajednica njeguje kroz nesebičan doprinos i služenje zajednici. Jedrenje nije samo sport –to je prilika za povezivanje s prirodom, ali i međusobno povezivanje ljudi. Kroz ovu manifestaciju, želimo iskoristiti snagu zajedništva i solidarnosti kako bismo napravili stvarnu razliku u životima onih kojima je potrebna pomoć“, istaknuo je Damir Markučič, koordinator ovog projekta u Rotary klubu Zagreb Medvedgrad. Sportaši koji su sudjelovali na ovogodišnjoj regati: Biserka Vrbek, Danira Nakić-Bilić, Ratko Kovačić, Anđela Mužinić Vincetić, Dino Sinovčić, Luka Baković, Ivan Mikulić, Dubravko Šimenc, Marijo Možnik, Vlado Šola, Mario Vekić, Ivan Kljaković Gašpić, Filip Jurišić, Tonči Stipanović, Ivica Kostelić, Vicko Alfirević, Milan Alfirević, Max Gjidera, Helena Jakšić, Frano Šestan, Robert Mislej, Nenad Dumanić, Duje Dumanić, Josip Reić, Karla Šitić, Antonia Buličić, Bernard Jurišić, Anđelo Šetka, Lena Stojković i Ana Đerek.

Sportska diplomacija je “soft power” države i integralni dio diplomacije

Razgovarala: MIA BAĆIĆ

Češki veleposlanik Milan Hovorka započeo je svoj mandat u Republici Hrvatskoj 2021. godine. Za vrijeme češkog predsjedanja Vijećem EU (2022.), uz mnoge druge aktivnosti, u Zagrebu je organiziran i diplomatski badmintonski turnir na kojem je sudjelovalo 13 veleposlanstava akreditiranih u Zagrebu. Izrazio je želju da ove godine organizira turnir u Dubrovniku zajedno s Hrvatskim olimpijskim odborom, koji je jedan od pokrovitelja ovog događaja.

Sportsku diplomaciju mnogi nazivaju „soft power“ države i nešto je neformalnija grana diplomacije. Imate li dodirnih točaka u svom poslu s ovim segmentom?

Sportska diplomacija je poseban, za mene integralni dio diplomacije i i drago mi je da Hrvatski olimpijski odbor zanima ta tema. Dok smo mi diplomati formalni predstavnici naših država, sportaši su neformalni ambasadori, ponosni kada predstavljaju svoju zemlju, kao što smo i mi ponosni dok obavljamo svoj posao. Također, sportska nas diplomacija podsjeća da suparništvo i natjecanja trebaju ostati na sportskim terenima, a ne na ratištima. Ona govori i o vrijednostima koje mi svi poštujemo, pogotovo ono da moramo biti pravedni i poštivati određena, unaprijed zadana pravila.

Za veleposlanika Republike Češke u Hrvatskoj Nj.E. Milana Hovorku, sportska diplomacija je integralni i vrlo važni dio diplomacije, stoga se veseli predstojećem diplomatskom badmintonskom turniru u Dubrovniku

Je li vam neformalno sportsko okruženje pomoglo u karijeri na neki način?

Organizacija događaja u kojem se ljudi mogu družiti, razmijeniti mišljenja i ideje, dio je moje profesije. I prije, dok sam bio veleposlanik u Indiji (a i više od sedam godina bio sam savjetnik ministra industrije i trgovine), organizirali smo puno događanja u suradnji s Češkim olimpijskim odborom, kao i sa sportskim savezima. Tako smo, primjerice, iskoristili Češki dom na OI u Londonu za predstavljanje čeških tvrtki i organizaciju njihovih mrežnih sastanaka s britanskim partnerima. Takve događaje organizirali smo i u drugim sportskim prilikama, a veseli me što i u Hrvatskoj mogu produžiti ovu simbiozu diplomacije, koja uključuje spajanje gospodarstvenika i sporta.

Znači, sport itekako pomaže i gospodarstvu?

Sport stvara velike sinergije. Kada ste kreativni, možete iskoristiti te sinergije i u drugim dijelovima posla. U politici također, zašto ne? Kao i u poduzetništvu, u gospodarskim odnosima, u kulturi. Ali i za međusobne odnose i razvoj.

Sport nosi određene karakteristike koje se mogu upotrijebiti i na poslovnom planu i u karijeri...

Sport je prije svega kategorija koja pomaže jako se dobro pripremiti na život. Bez dobre fizičke kondicije ne možete se učinkovito baviti radom. To je vrlo važno i za mlade. Kroz sport se puno može naučiti o timskom radu i međusobnom poštovanju. Osim toga, osjećate da ste dio društva, dio ekipe. Da niste sami i da morate raditi s drugima. Imam i osobno iskustvo, sina koji je dugo igrao kao profesionalac i znam da mu je sport uzeo puno vremena. Kad su drugi ljetovali, on je bio na treninzima i pripremama. S druge strane, sport mu je puno i dao. Ima to poštovanje, timski duh. Zna što znači raditi kao dio veće grupe. Ništa nije idealno, ali je u svakom slučaju vrlo pozitivno iskustvo. Utjecaj sporta nije samo na tim najvišim profesionalnim razinama, već i na razini obitelji i svakodnevnog života. Svakako je bitan za razvoj mlađih generacija.

Kako promovirati sport kod mladih, privući ih u sport? Mislim da se u obitelji kriju prvi koraci, a potom u školi. No, moramo imati i dobar sustav u kojem je sport dio svakodnevnog života i koji će sport učiniti dostupnim velikom broju ljudi.

Na koji se način podržava sport u Češkoj?

Svakako da je u interesu društva u cjelini stvaranje odgovarajućih institucionalnih i financijskih preduvjeta za uključivanje svih slojeva stanovništva u sportske aktivnosti i razvoj sportske reprezentacije. Kod vas je to Ministarstvo turizma i sporta, u Češkoj imamo Ministarstvo obrazovanja, mladih i sporta. Glavni nositelj međunarodne i nacionalne športske politike je Nacionalna agencija za šport, koja u obavljanju svojih funkcija surađuje s drugim subjektima, uključujući jedinice lokalne samouprave, športske udruge, obrazovne ustanove i neprofitne ustanove.

Što se tiče diplomatskog badmintonskog turnira, kako je uopće došlo do ideje? I zašto baš badminton?

Tijekom češkog predsjedanja Vijećem EU bili smo vrlo aktivni. Organizirali smo puno događanja, sastanaka s političarima, ministrima, predstavnicima gospodarskog života, naravno i kulturne događaje. Ali ne bi bilo dobro bez barem jednog sportskog događanja. Badminton je kombinacija nekoliko različitih faktora. Htjeli smo da turnir bude mješoviti, i za žene i za muškarce, kako bi se mogli svi pridružiti i zaigrati, a badminton je kao stvoren za takvo što.

Treće izdanje turnira održat će se u Dubrovniku... Od samog početka ideja je bila da idemo i izvan Zagreba, kao što je to u svakodnevnom diplomatskom poslu. Ove godine riječ je o Dubrovniku, a ideja je da osim igranja upoznamo i okruženje u kojem ćemo biti. Da upoznamo prirodu ovog grada, koje su njegove jake strane. Da upoznamo također kakve su poduzetničke i trgovinske prilike, kakve su mogućnosti razvoja ovog područja.

To je još jedan dobar primjer kako se preko sporta može povezati jako puno stvari - od zajedništva, druženja, boljeg upoznavanja, pa do gospodarskih odnosa i povezivanja. U tom kontekstu moram napomenuti da smatram da i Ministarstvo vanjskih i europskih poslova Hrvatske pridaje veliku važnost sportskoj diplomaciji.

Kratki rezime Olimpijskih igara u Parizu?

Zbog raznih obaveza nisam imao puno vremena gledati sva natjecanja koja su me zanimala, no što se tiče otvorenja i zatvaranja Igara, samih natjecanja, mogu reći da je to bila jedna univerzalna proslava sporta, a i simbol mira, poštovanja i tolerancije kao i veliki poticaj da napravimo ovaj svijet boljim mjestom za život. Francuska je, zajedno s Francuzima, otvorila srce... Napunili su stadione i uspjeli organizirati jedne od najboljih Igara u povijesti. Vidio sam koliko je važno kad imate ljude koji su spremni pomoći, koji misle kao vi - pritom mislim na 45 000 volontera angažiranih za rad na Olimpijskim igrama. Za mene je to bilo iznimno pozitivno iskustvo.

Za kraj, poruka čitateljima Olimpa... Uvijek su dobrodošli u Češku, naravno ne samo kad je o sportu riječ. Veselim se uz to novim prilikama za suradnju i velikim sportskim natjecanjima koja će biti organizirana u Hrvatskoj. Tu ponajprije mislim na nadolazeće Svjetsko prvenstvo u rukometu početkom 2025. koje će biti organizirano i u vašoj zemlji. Čestitam svim vašim sportašima na uspjesima, mi Hrvatsku jako volimo i priznajem - drago nam je kada nismo u ždrijebu s vama (smijeh).

Prve Zimske olimpijske igre

Prije sto godina francuski

Chamonix bio je domaćin

prvih Zimskih olimpijskih

igara (ZOI) koje su privukle neočekivano veliki broj natjecatelja, trenera, gledatelja i turista

Piše: ANA POPOVČIĆ

Godinama prije prvih Zimskih olimpijskih igara razgovaralo se i razmišljalo o zimskim sportovima na olimpijskom programu. Klizanje se, kao prvi zimski olimpijski sport, na Igrama pojavilo još 1908. u Londonu, a u Antwerpenu 1920. pridružio mu se i hokej na ledu. No, odmah je bilo jasno da ljeto nikada neće biti pogodno za organiziranje natjecanja u drugim zimskim sportovima, prvenstveno u skijanju.

Službeni prijedlog za organizaciju ZOI došao je još 1911. godine, no ni skandinavske zemlje kojih se to na neki način najviše ticalo, niti osnivač modernog olimpizma Pierre de Coubertin, nisu blagonaklono gledali na tu ideju.

Naime, iako je bilo samo po sebi razumljivo da bi sjeverne zemlje dominirale zimskim sportovima i najvjerojatnije osvojile većinu, ako ne i sve medalje – te zemlje su već više od desetljeća organizirale vlastite Nordijske igre kojih se nisu htjele odreći niti ih zasjeniti uvođenjem Zimskih olimpijskih igara.

S druge pak strane, Coubertin je načelno bio ravnodušan prema zimskim sportovima skandinavskog tipa, no osjećao je izrazitu odbojnost prema sprezi švicarskih hotelijera i ekscentričnih Engleza koja je stvarala novi, pomodni, zimski turizam i alpsku varijantu skijanja.

Početak 20. stoljeća bilježi rapidan rast skupih zimovališta po Alpama, a njihove bogate, uglavnom britanske, turiste/sportaše Coubertin je opisao kao „glasne, nametljive besposličare i pozere u tajicama i vestama“.

DOMAĆINI BEZ IJEDNE ZLATNE MEDALJE

Općenito, budući da su zimski sportovi u to doba bili usko povezani uz skupa zimovališta i višu klasu, Coubertin ih je odbacivao pod izlikom da su to „snobovske aktivnosti za bogate“. No, zimski turizam postajao je sve važnija karika u gospodarstvu, pa je organizacijski odbor Olimpijskih igara 1924. u Parizu uz snažnu potporu jakih alpskih hotelijera te središnje i regionalnih vlada, inzistirao na održavanju festivala zimskih sportova koji bi bio vezan na Olimpijske igre. Taj eksperimentalni dodatak redovnim ljetnim Igrama u Parizu nazvan je Međunarodnim tjednom zimskih sportova, a za mjesto događanja odabran je Chamonix.

U raskoraku s imenom, događaj je trajao dosta više od

ZIMSKI TURIZAM POSTAJAO JE SVE

VAŽNIJA KARIKA U GOSPODARSTVU, PA

JE ORGANIZACIJSKI ODBOR OLIMPIJSKIH IGARA 1924. U PARIZU, UZ SNAŽNU

POTPORU JAKIH ALPSKIH HOTELIJERA

TE SREDIŠNJE I REGIONALNIH VLADA, INZISTIRAO NA ODRŽAVANJU FESTIVALA

ZIMSKIH SPORTOVA KOJI BI BIO VEZAN NA OLIMPIJSKE IGRE.

jednog tjedna – od 24. siječnja do 4. veljače – ukupno 12 dana. Privukao je neočekivano veliki broj natjecatelja, trenera, gledatelja i turista, pa je došlo i do problema sa smještajem.

Domaćini su morali „uskočiti“ s privatnim kućama, a raskošne dvorane za bal i saloni za biljar pretvoreni su u spavaonice.

Ukupno je nastupilo više od 250 natjecatelja iz 16 zemalja, u devet sportova: bob, curling, hokej na ledu, klizanje - umjetničko i brzo, vojna ophodnja odnosno preteča biatlona, skijaško trčanje, nordijska kombinacija i skijaški skokovi. Žene su nastupile samo u umjetničkom klizanju koje je imalo tri discipline –muškarci, žene i parovi, a alpsko skijanje još je bilo u povojima i nije uopće bilo na programu.

Kako je bilo i očekivano, sjeverne zemlje pomele su konkurenciju i osvojile daleko najveći broj odličja. Samo Norveška i Finska zajedno, osvojile su 28 od ukupno 49 dodijeljenih medalja, a prvi put u povijesti dogodilo se da zemlja domaćin (Francuska) nije osvojila nijednu zlatnu medalju.

KANADSKI HOKEJAŠI ZABILI 110, PRIMILI 3 GOLA

Ali nisu baš svi zimski sportovi bili isključivo vezani za sjever kontinentalne Europe. Varijante bacanja i guranja kamenja po ledu poznate su u svim predjelima koji imaju ozbiljniju zimu, no ona verzija koja je postala međunarodni standard razvila se u 19. stoljeću u Škotskoj pod imenom - curling. Sukladno tome, zlato je u Chamonixu osvojila ekipa sastavljena od Škota, doduše pod britanskom zastavom.

A iako je Kanada zemlja sa službeno najviše registriranih igrača curlinga na svijetu, njihov nacionalni identitet čvrsto je vezan uz - hokej na ledu. Kanađani su hokej počeli organizirano igrati još na prijelazu stoljeća, a u prvoj polovici 20. stoljeća jednostavno nisu imali konkurenciju u tom sportu. U Chamonixu 1924. i St. Moritzu 1928. kanadska momčad osvojila je zlato ne samo bez ijedne izgubljene utakmice, nego gotovo pa

bez ijednog primljenog gola. U Chamonixu su zabili 110, a primili samo tri pogotka na cijelom turniru! Zanimljiva je i priča o prvom pobjedniku na ZOI. Riječ je o Amerikancu Charlesu Jewtrawu. Jewtrow je, istina, bio američki državni prvak u brzom klizanju, no prije Igara u Chamonixu sa svoje 24 godine, već se prestao baviti sportom i posvetio se obrazovanju. Naime, nije dotad završio srednju školu i s privatnim učiteljem pripremao se za upis u Bowdoin College. Kada je dobio poziv da se pridruži američkoj delegaciji, nije želio ići, no njegov tutor uvjerio ga je da ipak ode. Nije uopće trenirao, a prema vlastitom svjedočanstvu jedva je preživio plovidbu brodom („Tolika mi je bila muka na putovanju da sam se molio da brod potone.“).

Na startu utrke nije imao tremu jer je bio uvjeren da nema nikakve šanse. Utrka je bila na 500 m, a u SAD-u su utrke bile na maksimalno 440 jardi (402 m); nikada prije nije se natjecao u izravnoj utrci jedan na jedan, nikada nije mijenjao stazu usred utrke (američke utrke održavale su se u grupi, s pet ili šest natjecatelja zajedno). Međutim, suprotno svim izgledima završio je prvi.

Na utrku je inače bio prijavljen 31 natjecatelj iz 13 država, a favoriti natjecanja bili su Norvežani Roald Larsen i Oskar Olsen te Šveđanin Clas Thunberg. U konačnici, Thunberg i Larsen su u Chamonixu osvojili medalje na baš svim natjecanjima u brzom klizanju, svaki po pet, od čega su Thunbergove 3 bile zlatne. No Jewtraw je sa svojom jedinom medaljom – zlatom na 500 m - ostao zapisan kao prvi pobjednik prvih Zimskih olimpijskih igara.

USPJEH IGARA IZNAD SVIH OČEKIVANJA

Charles Jewtraw

Na ceremoniji zatvaranja, Pierre de Coubertin u skladu sa svojim pomalo utopijskim idealima, dodijelio je posebnu olimpijsku medalju planinarenju za njegovu, navodnu, „olimpijsku čistoću“. Medalju je preuzeo britanski časnik i alpinist Edward L. Strutt, također pripadnik stare garde poznat po svojoj obrani klasičnog (bolji opis bi možda bio staromodnog) planinarenja i borbi protiv svih novih trendova - upotreba dereza, klinova i uopće novih tehnika u alpinizmu te forsiranja brzine.

Na kraju svega, bilo je jasno da je događaj ostvario veliki uspjeh, iznad svih očekivanja. Pierre de Coubertin i MOO prepoznali su snagu, vrijednost i popularnost manifestacije koja se apsolutno nije mogla ignorirati. Sljedeće, 1925. godine, na kongresu u Pragu, Međunarodni tjedan zimskih sportova u Chamonixu retroaktivno je proglašen prvim Zimskim olimpijskim igrama.

Postupno su „slomljeni“ i skandinavski protivnici koji su popustili i pristali da se ZOI održavaju svake četiri godine. Nordijske igre su, kako su se Skandinavci i pribojavali, kroz nekoliko godina otišle u zaborav, a zimski sportovi postali dio sportskog carstva Međunarodnog olimpijskog odbora.

LITERATURA:

Zdenko Jajčević, Antičke olimpijske igre i moderni olimpijski pokret do 1917. godine, Libera Editio d.o.o. Zagreb, 2008. Blago olimpijskih igara, Znanje d.d. Zagreb, 2008.

Croatia | Denmark | Norway 2025. January 14th – February 2nd

Jedan stajat će - zauvijek!

rekord

U svoje doba (70-ih) Vinko Jelovac bio je jedan od najboljih centara Europe koji je izluđivao suparnike i punio im koš

Piše: DANIJEL STAREŠINČIĆ

Neki rekordi stajat će vječno, a upravo zbog njih neki ljudi nikada neće biti zaboravljeni. Tom društvu pripada Vinko Jelovac koji si je sa 7351 košem u ligi bivše države zacementirao status legende. Najefikasniji u povijesti jednog jakog prvenstva. Zauvijek!

- Da, trajat će vječno, te države više nema, a ja sam imao prednost što nisam otišao u inozemstvo, dok su Dalipagić i Kićanović igrali i vani... – reći će Jelovac. U svoje doba (70-ih) bio je jedan od najboljih centara Europe koji je izluđivao suparnike i punio im koš. Imao je snagu, čvrstinu, ofenzivni skok, ali jednako tako i odličnu tehniku, znanje i spretnost. Imao je sve, ali i nešto više – horog, šut poznat i kao „udica“ koji se danas tek povremeno koji igrač sjeti upotrijebiti. A Vinko ga je u ono vrijeme radio najbolje, razvio do savršenstva.

- Bio sam inferioran u visini, zapravo sa 2,04 bio sam najniži centar; borio sam se protiv puno viših sa snagom, ali i s horogom sam rješavao probleme, tek sam se pod starije dane počeo izvlačiti na šut. Da, horog mi je bio odličan. Morao sam se snalaziti i tako sam koristio taj šut koji je sada pomalo zaboravljen. Današnji igrači više nemaju vremena ni razloga da ga treniraju i koriste.

U njegovoj igri ponajviše su uživali Ljubljančani, jer je nakon prvih košarkaških koraka u hrvatskim klubovima, karijeru nastavio i završio u Olimpiji. Čak 14 godina vjernosti slovenskoj ekipi, kojoj je 1970. „podario“ naslov prvaka te zaslužene ovacije nakon zadnje utakmice (nakon više od 1000 odigranih) kada se 5. prosinca 1982. Tivoli tresao od skandiranja „Mi smo Vinkovi, Vinko je naš“.

DESET GODINA

U DRESU REPREZENTACIJE

Jelovac je deset godina oblačio dres reprezentacije (1967.-1977.), a u tom razdoblju osvojio je ukupno osam medalja s velikih natjecanja: uz svjetsko zlato ulovio je i srebro, pet medalja s europskih prvenstava (tri zlata i dva srebra) te olimpijsko srebro iz Montreala.

- Najdraži trofej?

Možda onaj na početku karijere u reprezentaciji Jugoslavije. Zlato sa SP-a 1970. u Ljubljani u Tivoliju. Bio sam drugi najmlađi član, bila je velika euforija, cijelo natjecanje na mene je ostavilo poseban dojam, počeli su redovni televizijski prijenosi, uživali smo veliku popularnost, bilo je sjajno… - prisjetio se Jelovac. Kada smo ga pitali tko je od trenera na njega imao veliki utjecaj, izdvojio je dvojicu.

- Prvi je bio Ranko Žeravica koji je u reprezentaciji forsirao mlade igrače. Ja sam bio među njima, i davao mi je priliku dok su na klupi sjedili iskusniji. Drugi je bio Mirko Novosel s kojim smo postigli najveće uspjehe u dresu bivše države i koji je sastavljao ekipu bez ikakvih predrasuda i također uvodio mlade.

VELIKI KRAJ VELIKE IGRAČKE KARIJERE

Veliku karijeru okončao je na fenomenalan način, Zadru je u Tivoliju ubacio 53 koša i rekao zbogom. Tijekom tog igračkog razdoblja s jednim košarkašem je posebno dobro surađivao na parketu.

- Najveći dojam u reprezentativnoj karijeri, a igrali smo zajedno i u Olimpiji, na mene je ostavio Krešimir Ćosić. U ono vrijeme bio je daleko najsuperiorniji košarkaš izvan NBA lige. Mogao je i tamo igrati veliku ulogu, ali onda se nije išlo u SAD. Bio je jedna nevjerojatna, svjetska figura u košarci s kojom je bilo lako igrati.

Za Krešu kažu da je bio vizionar, ali na neki način bio je i naš sugovornik. U svoje treninge ubacio je vježbanje s utezima, a toga onda nije bilo - kaže, pa nastavlja:

- Završio sam DIF u Ljubljani i tako imao dosta dobru podlogu za fizičku kulturu. Palo mi je to na pamet i bilo je za mene vrlo uspješno. Ustalio sam se u petorci reprezentacije. Da, možda sam bio predvodnik takvog načina treniranja.

IZ SPORTA U BIZNIS

NAJVEĆI DOJAM U REPREZENTATIVNOJ KARIJERI, A IGRALI SMO ZAJEDNO I U OLIMPIJI, NA MENE JE

OSTAVIO KREŠIMIR ĆOSIĆ. U ONO VRIJEME BIO JE

DALEKO NAJSUPERIORNIJI KOŠARKAŠ IZVAN NBA

LIGE. MOGAO JE I TAMO IGRATI VELIKU ULOGU, ALI ONDA SE NIJE IŠLO U SAD” REKAO JE JELOVAC

Krenuo je u trenerske vode, usavršavao se i u Americi. Prvu priliku je dobio, a gdje drugdje, nego u Ljubljani, prvo u Slovanu, onda u Olimpiji. Radio je zatim po Hrvatskoj i Italiji, pa dobio poziv koji se ne odbija od izraelskog košarkaškog diva Maccabija s kojim je stvarao lijepu priču (dvostruka kruna 1998.), ali nije izdržao više od sezone.

S Cibonom je bio prvak Hrvatske i osvajač Kupa (1999.), najavljivao velike stvari, ali “pod Tornjem” nije bilo strpljenja. Kratko se zadržao i u Splitu, a zatim krajem travnja 2002. naprasno otišao iz sporta u kojem se proslavio.

- Imao sam briljantnu igračku i respektabilnu trenersku karijeru. Dao sam svoj maksimum u 35 godina, shvatio sam da je to bilo dovoljno i samo sam “presjekao”. Više nisam ušao u košarkašku dvoranu. Želio sam ostatak života živjeti kao normalan čovjek, bez pritiska, bez obveza koje iziskuje profesionalni sport. Pokrenuo sam biznis u Vrsaru, destileriju alkoholnih pića, živim na relaciji Ljubljana – Istra, nekoliko mjeseci svake godine odem do kćeri u Ameriku. Uživam u životu, fino i mirno… - završio je Jelovac.

Košarkaška reprezentacija Jugoslavije, srebrna medalja na OI u Montrealu 1976. Stoje slijeva: izbornik Mirko Novosel, Krešimir Ćosić, Damir Šolman, Andro Knego, Rajko Žižić, Željko Jerkov, Vinko Jelovac i pomoćni trener Nikola Kessler. Čuče slijeva: Dragan Kićanović, Zoran Slavnić, Blagoje Georgijevski, Mirza Delibašić, Dragan Dalipagić i Žarko Varajić.

DATUM I MJESTO ROĐENJA: 18. studenog 1948. godine, Jelovci kod Pazina

KLUBOVI: Pula, Oriolik (Slavonski Bord), Olimpija (Ljubljana)

TROFEJ: prvenstvo Jugoslavije (1970., Olimpija)

REPREZENTACIJA: Jugoslavija

ODLIČJA: OI (srebro 1976.), SP (zlato 1970., srebro 1974.), EP (3 zlata - 1973., 1975., 1977., dva srebra - 1969., 1971.), Mediteranske igre (zlato 1971.)

TRENERSKA KARIJERA: Slovan (Ljubljana), Olimpija (Ljubljana), Pula, Osijek, Palermo, Olbia (Sardinija), Krško, Rijeka, Maccabi (Tel Aviv), Cibona, Split.

TROFEJI: Kup i prvenstvo Izraela (1998., Maccabi), Kup i prvenstvo Hrvatske (1999., Cibona)

trofeja

Poštovani čitatelji,

U pripremi je izlazak 204. broja časopisa

Povijest hrvatskog sporta, koji je predviđen za prosinac 2024. godine.

Od 1970. časopis je izlazio samostalno, zatim 25 godina u sklopu Olimpa, a sada ponovno kao samostalno izdanje.

Od 2024. počinje ponovno izlaziti kao samostalno izdanje.

U časopisu će se objavljivati stručni, znanstveni i publicistički prilozi (recenzije, prikazi, reagiranja, autobiografski prilozi i sl.).

Pozivamo zainteresirane povjesničare sporta, istraživače, kroničare, sportaše i autore da svoje radove pošalju na e-adresu: phs@hoo.hr

Uredništvo će pregledati sve poslane tekstove te odabrati one koji će biti objavljeni.

Detaljnije upute autorima nalaze se na stranici HOO-a (www.hoo.hr).

Uredništvo Povijesti hrvatskog sporta

Novi stigli u muzej

eksponati

Hrvatski športski muzej mjesto je koje čuva sjećanja na slavne trenutke hrvatske sportske povijesti i sve one koji su je ispisivali ili to i dalje čine.

Nedavno su muzeju donirane najsjajnije medalje i sportska oprema naših velikih sportskih imena

Medalja Luciana Sušnja

Medalja Zorana Primorca

Piše: SERGEJ NOVOSEL VUČKOVIĆ

Dvojica hrvatskih atletičara, svaki u svoje vrijeme, bili su “top” klase, a dokazi njihovih najvećih uspjeha odsad su u ovoj ustanovi, za što su se pobrinule njihove obitelji. Zagrepčanin Boris Blažeković donirao je predmete svojeg ujaka Borisa Hanžekovića Najbolji prijeratni hrvatski atletičar, koji je stradao u proboju iz logora Jasenovac 22. travnja 1945., bio je vrhunski sprinter na 110 metara prepone. Zlatna medalja iz finala Balkanskih igara 1938. u Beogradu najveći je Hanžekovićev uspjeh i bit će uvrštena u stalni postav muzeja. Sjećanje na Hanžekovića živi među generacijama atletičara, sudionicima najstarije sportske priredbe u Hrvatskoj, čuvenog zagrebačkog mitinga u sklopu kojeg se održava i memorijalna utrka Boris Hanžeković.

Luciano Sušanj drugi je poklisar ‘kraljice sportova’ čiji je najsjajniji rezultat od ovoga ljeta u HŠM-u. Supruga Majda i sin Bojan donirali su Sušnjeve zlatne medalje s utrka na 400 m na EP-u (dvoranskom) 1973. u Rotterdamu, na 800 m s EP-a (dvoranskog) 1974. u Göteborgu te onu povijesnu kad je u Rimu iste godine na EP-u na otvorenom, postao prvak na 800 m, postigavši vrijeme koje je i nakon 50 godina aktualni hrvatski rekord (1:44,07). Hrvatski rekorder po nastupima na OI, stolnotenisač Zoran Primorac, HŠM-u je darovao pregršt medalja s europskih i svjetskih prvenstava te dres s OI u Pekingu

Medalje Borisa Hanžekovića

2008. Stalni postav će biti obogaćen i predmetima naših stjegonoša s otvorenja OI u Parizu 2024.: Giovanni Cernogoraz je donirao streljački prsluk i zaštitne slušalice s OI 2012. u Londonu kad je pobijedio u trapu, dok je Barbara Matić posredstvom Hrvatskog judo saveza donirala kimono sa SP-a u Budimpešti 2021. gdje je izborila zlato.

- Lijepe me uspomene vežu uz taj prsluk, no raduje me što sam ga donirao - kazao je Cernogoraz.

Još je dvoje strijelaca, olimpijskih medaljaša, doniralo vrijednu opremu. Josip Glasnović dao je kapu i streljački prsluk u kojima je na OI u Rio de Janeiru 2016. “upucao” zlato u trapu, dok je Snježana Pejčić, osvajačica bronce u Pekingu 2008. u disciplini 10 m zračna puška, darovala jaknu i hlače sa SP-a 2018. u Južnoj Koreji.

- Velika je čast biti dijelom povijesti hrvatskog sporta, gdje su izloženi eksponati pravih legendi. Muzej će biti pun pogodak i otvorit će vrata u malo drugačiji svijet - rekla je Pejčić.

Njena imenjakinja, najbolja hrvatska rukometašica svih vremena Snježana Petika, smatra da joj je obveza kao sportaša donirati građu. Stoga je darovala zlatnu medalju za osvojeni Kup europskih rukometnih prvakinja (današnja Liga prvakinja) 1996. s RK Podravka, te dres iz toga trofejnog razdoblja.

- Hrvatski sport i sportaši su kroz povijest uvijek bili najbolji promotori Hrvatske u svijetu i apsolutno zaslužuju jedan takav muzej - poručuje Petika.

Prsluk Snježane Pejčić

Prsluk Giovannija Cernogorza

Kimono Barbare Matić

Prsluk Josipa Glasnovića

Grad Poreč-Parenzo

MIMI VURDELJU MNOGI SPORTAŠI NAZIVAJU SVOJOM “DRUGOM MAMOM”, STOGA NAM POZNATA NUTRICIONISTICA I VODITELJICA

ZDRAVSTVENE SKRBI O SPORTAŠIMA U HOO-U U SVOJIM KOLUMNAMA

PIŠE O PREHRANI KAO JEDNOM OD NAJVAŽNIJIH FAKTORA ZDRAVOG

ORGANIZMA I UČINKOVITOSTI SPORTAŠA NA SPORTSKIM TERENIMA

Važnost prehrane za sportaše

Sskolarce

Mladi sportaš, posebice u doba rasta i razvoja, mora biti upoznat sa svim posljedicama loših prehrambenih navika, a edukacija i suradnja s iskusnim nutricionistom može mu pomoći u odabiru pravilnih dnevno izbalansiranih obroka

za očuvanje i unapređenje njihova zdravlja s posebnim osvrtom na praćenje raspoloživosti energije i dovoljnog unosa hranjivih tvari, bitan je čimbenik praćenja njihova odrastanja.

NIKAKO

U ŠKOLU

ILI NA TRENING BEZ DORUČKA

portaši mlađe dobi u rastu i razvoju (djeca, adolescenti) imaju jedinstvene potrebe koje treba uravnotežiti sa zahtjevima treninga/natjecanja, s vrstom sporta kojim se bave te sa specifičnim zahtjevima fizioloških potreba povezanih s dobi i spolom.

Važno je naglasiti da djeca u rastu i razvoju, školarci, moraju odgovoriti zahtjevima rasta i razvoja, zahtjevima učenja i zahtjevima bavljenja sportom, a možda i još nekoj zadaći kao što je bavljenje glazbom ili učenje stranih jezika. Cjelovita ili odgovarajuća prehrana mora dakle biti u skladu sa zahtjevima treninga/ natjecanja i vrstom sporta te osobitostima razvoja organizma, odnosno hormonalnim promjenama, poremećajem metabolizma te osobnim prehrambenim izborima. Bitno je da takva prehrana podupire energetske potrebe i raspoloživost energije, a ujedno može biti od presudne važnosti za lijep i zdrav razvoj školarca.

Hrana je izvor zdravlja, snage, svježine, brzine i dobre kondicije. Ona omogućuje izgradnju organizma (za što su važni proteini), omogućuje sve fiziološke i kemijske procese te omogućuje oslobađanje energije. Pomno odabrane namirnice bogate hranjivim tvarima trebale bi uključivati što je moguće više cjelovitog i prirodno uzgojenog voća i povrća, a što je moguće manje gotove, rafinirane visoko procesuirane hrane.

Kod djece nikako ne smijemo ići linijom manjeg otpora vođeni mišlju bolje da išta pojedu nego ništa.

Edukacija djece o važnosti odgovarajuće prehrane za njihov rast i razvoj, učenje i bavljenje sportom, a posebice

Sportaš, posebice u to doba rasta i odrastanja, mora biti upoznat sa svim posljedicama loših prehrambenih navika i preferencija, dok mu edukacija i suradnja s iskusnim nutricionistom može pomoći u odabiru pravilnih dnevno izbalansiranih obroka. U načelu su to doručak, ručak, večera i jedna ili dvije užine.

Prehrana je strogo individualna. Po metabolizmu i bakterijskom miljeu crijeva, svatko od nas je neponovljivi original. Stoga jedino i isključivo personalizirana prehrana primjerena starosnoj dobi, spolu, vrsti sporta, genetici i podneblju, dat će djeci brži, ljepši i kvalitetniji rast i razvoj te ostvarenje željenih rezultata kako u sportu, tako i u školi. U razgovor s nutricionistom koji dobro poznaje sport i osobitosti pojedinog sporta svakako trebaju biti uključeni i roditelj i trener. Iznimno je važno educirati ne samo sportaša, već i trenera koji neposredno radi sa sportašem i svakako roditelje.

Sportaš učenik/srednjoškolac/student nikako ne bi trebao otići u školu ili na trening bez jutarnjeg obroka. Jaja su odličan izbor - kuhana, poširana, kajgana ili recimo omlet s povrćem ili pancetom pripravljeni na maslinovom ulju i uz dodatak ružmarina koji će jajima dati notu Mediterana. Uz to, i dobra kriška kruha ili peciva od pšeničnog kiselog tijesta bit će uz šalicu toplog kakaa cjeloviti jutarnji obrok. Nikako ne dopuštajte da dijete ujutro ide u školu ili na trening bez doručka. Preskakanje obroka šteti njihovu učenju i dobroj koncentraciji, usporava njihov metabolizam, rast i razvoj te slabi njihov imunitet. Učim sportaše da kod kuće, kao poželjne masti, uvijek imaju maslinovo ulje i svinjsku mast. Maslinovo ulje bogato

Fotografija: PEXELS

fenolima i antioksidansima ima snažan antioksidativni i antiupalni učinak, što je osobito važno za djecu u rastu i razvoju često izloženu stresu odrastanja, učenja i sportskog natjecanja. Mnogi se rado sjećaju djetinjstva i finog domaćeg kruha namazanog domaćom svinjskom masti s malo soli, pa zašto to ne i danas ponuditi djeci? Svinjska mast je namirnica odlično izbalansiranih 60 % nezasićenih i 40 % zasićenih masti, dobar je izvor vitamina A,D i E važnih za snagu imunosnog sustava, a tu je i zastupljenost minerala poput kalcija, magnezija, cinka, natrija, bakra, željeza, kao i fosfora i selena. Na stolu školaraca uvijek treba biti orašastih plodova koji su, ako niste znali, sjajan izvor bjelančevina i poželjnih masti. Bademi su također odličan izvor proteina, kalcija i esencijalnih masti potrebnih za izgradnju kostiju. Orasi, a posebice indijski oraščići, sadrže bjelančevine i dobar su izvor bakra nužno potrebnog za izgradnju crvenih krvnih stanica i dovoljno energije. Lješnjaci su pak izvrstan izvor magnezija, kalcija te vitamina B i E.

TJESTENINA KAO BRZO DOSTUPNO „GORIVO“

Poželjno je djecu učiti od najranije dobi jesti dovoljno voća i povrća i osigurati im na taj način uravnoteženost obroka poželjnih za dobro zdravlje i dovoljno energije. Sugeriram sportašima-školarcima /studentima da u svom domu uvijek imaju dovoljno svježeg i sušenog, dehidriranog voća kao bogat izvor vlakana, vitamina i minerala. U nekim razgovorima o prehrani, majke mi nerijetko znaju reći: „Ali moje dijete vam ne voli rajčicu ili ribu“, a na moj naknadni upit tom djetetu na istu temu, česti je odgovor djeteta: „Ne, nisam nikada probao...“

Zato je moja zamolba roditeljima: nađite vremena i u miru i s ljubavlju ponudite djeci raznovrsne i bogate obroke servirane na maštovit način koji će djeci biti primamljiv i poželjan. Ponudite djetetu frigane srdele uz krumpir salatu ili odrezak tune ili oslića s prilogom blitve ili mišance te tako učinite korak više u ponudi obogaćivanja jela vašeg školarca i sportaša.

Dakako, tjestenina je nezaobilazna i poželjna u prehrani školaraca i sportaša kao brzo dostupno „gorivo“. Ugljikohidrati su dobar izvor energije, posebice ugljikohidrati niskog glikemičkog indeksa (GI), to jest brzine povišenja razine glukoze u krvi), pa bi djeci u rastu i razvoju trebalo servirati integralnu tjesteninu i cjelovite žitarice punog zrna.

Kaša kuhanih žitarica (proso, zob, heljda) s dodanom žlicom dobrog meda poznatog podrijetla te svježeg voća i badema, sjajan su obrok - bilo jutarnji ili kao obrok uzet sat i pol prije treninga. Namirnice niskog GI omogućuju sitost i oslobađanje energije kroz dulje razdoblje, što je od iznimne važnosti za sve školarce i sportaše. Danas nam je takav obrok moguće ponijeti i u školu jer tržište nudi obilje termos posuđa prikladnog i praktičnog za kuhani obrok u školi, fakultetu ili sportskom klubu, Djeca ne smiju jesti svaki dan samo ono što vole, već moraju jesti s mjerom i raznovrsno. Raznovrsnost je itekako važna kako bi organizmu osigurali što više nužno potrebnih hranjivih tvari i osigurali aktivnost što više enzima, a prava mjera je dobrodošla kako ne bi došlo do opterećenja probave i oštećenja probavnih organa i krvožilnog sustava u vidu odlaganja štetnih masti.

Roditeljima savjetujem da skrbe o redovitim sistematskim pregledima svoje djece-sportaša kako bi pratili njihov status željeza nužno potrebnog ne samo za dobru razinu hemoglobina i dovoljno kisika, budući da željezo sudjeluje i u tvorbi miozina (mišićnih vlakana) što je iznimno značajno za lijepu i zdravu izgradnju mišića.

Dakako, tu je i redovita kontrola razine elektrolita, jetrenih enzima i masti. Ne možete vjerovati, ali danas mnogi nalazi ukazuju na povišene masnoće kod djece, kao i izraženu kiselost i dehidriranost njihova tijela. Kiselost (pH vrijednosti sline i urina ispod 7) uvjetuje pretjerano konzumiranje slastica-šećera, mesa, gotove i polugotove hrane iz dućana, kao i nedovoljan unos vode, ali i pretilost, psihički i fizički stres, kao i forsiranje ili nepravilna odnosno neodgovarajuća fizička aktivnost.

Težinu podijelite sa 8 i dobit ćete broj čaša od 2 dcl koliko vode valja dnevno popiti. To može biti presudno za zdravlje djeteta jer voda čini 70 do 80 % našeg organizma. Vodu je bitno piti u malim gutljajima.

Uz vodu, djeca trebaju piti cijeđene sokove svježeg voća ili limunadu, a u velikom luku zaobilaziti slatka, gazirana i energetska gotova pića. Pojava čestih glavobolja kod djece može biti posljedica konzumiranja pretjeranih količina slatkih gaziranih pića. Naučite djecu da piju dovoljno vode ili im napravite za školu ili trening napitak – u litru vode dodajte žlicu kvalitetnog meda, prstohvat soli i iscijedite limun ili naranču...

PRAVILNO DISANJE, PUNO SNA I DODACI PREHRANI

Lijeni smo od rođenja pa dišemo sa 30 % kapaciteta: Zbog toga valja djecu od najranije dobi učiti pravilnom disanju koje uz optimalnu prehranu itekako doprinosi njihovu zdravlju i ljepšem, bržem i kvalitetnijem rastu i razvoju. Kisik i voda dva su presudna elementa u razvoju čovjeka.

I ne manje važno: djeca, kao i svi koji skrbe o svom zdravlju, trebaju spavati osam sati noću i tijekom dana kada god za to ima prostora.

Dvadeset minuta nekoliko puta u danu itekako je dobro za odmoriti mozak i tijelo za zdravlje, kondiciju te brži, ljepši i kvalitetniji rast i razvoj.

Djeca, kao i sportaši, trudnice, novinari, menadžeri... –posebna su skupina koja svakako treba dopunski uzimati dodatke prehrani: vitamine, minerale, antioksidanse , esencijalne masti poput Omege 3... Naime, s današnjom prehranom oslobođenom za organizam većine važnih hranjivih tvari to nije moguće postići. Osim toga, rast i razvoj, učenje kao i bavljenje sportom i ostalim dodatnim aktivnostima, zahtjevno je te je na dnevnoj osnovi potrebno zadovoljiti optimalan unos svih mikrohranjivih tvari koje - ako ih nismo unijeli hranom - organizam ne može sam sintetizirati (to su svi vitamini, minerali, vitaminoidi, esencijalne masti…).

Stoga djeca trebaju savjet nutricionista kako bi shodno starosnoj dobi, spolu i svim ostalim važnim čimbenicima i aktivnostima, dobili odgovarajuću suplementaciju dodataka prehrani. Suplementacija svakako treba biti određena temeljem stvarnih potreba i laboratorijskih analiza i po savjetu stručnjaka za prehranu.

RADICA JURKIN (Šibenik, 6. prosinca 1954. – Zagreb, 8. rujna 2024.)

Preminula bivša sportska novinarka i vrijedna djelatnica HOO-a

U 70. godini života iznenada je preminula hrvatska sportska novinarka i dugogodišnja djelatnica HOO-a.

Diplomirala je na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu, smjer sportsko novinarstvo. Radila je kao sportska novinarka u Vjesniku do 1984., potom kao glavna tajnica Saveza za fizičku kulturu Medveščak do 1989. i kao koordinatorica u Zagrebačkom športskom savezu do 1992. U dvogodišnjem razdoblju (do 1994.) radila je kao profesorica tjelesne i zdravstvene kulture u Upravnoj i birotehničkoj školi u Zagrebu, a od 1995. do odlaska u mirovinu kao zaposlenica HOO-a. Bila je dugogodišnja voditeljica Odjela za informiranje i izdavaštvo HOO-a, tajnica Komisije za informiranje i izdavaštvo od 2005. te članica uredništva časopisa Olimp. Godine 2019. uručeno joj je Priznanje HZSN-a za promicanje sporta u izdavačkoj djelatnosti i za doprinos medijskoj suradnji. Godinu dana ranije inicirala i oživotvorila knjižnicu HOO-a, prvu sportsku knjižnicu u Hrvatskoj, a i šire, s nekoliko tisuća knjiga i publikacija. Bila je i urednica web-portala HOO-a www.hoo.hr, postavljenog za Igre u Atlanti 1996., a koji je 2003. uvršten među 10 najboljih u nacionalnom izboru “Vidi Web top 100” u kategoriji sport i zdravlje. Koautorica je i urednica HOO-ova nacionalnog internetskog portala vijesti “Sportska Hrvatska” (2012.) na webu HOO-a. Koautorica je prve cjelovite monografije HOO-a “Na putu olimpizma: Hrvatski olimpijski odbor 1991. - 2006.”, uz Antu Drpića i Zdenka Jajčevića, te monografije “Hrvatska olimpijska obitelj” (2011.). Od 2002. godine urednica je većine publikacija HOO-a posvećenih nastupu hrvatskih sportskih i olimpijskih delegacija na međunarodnim natjecanjima. Od 2003. godine uređivala je rubriku “Od Olimpa do Olimpa”. Izvršna je urednica knjige “Hrvatski olimpijci i odličnici” (Zagreb, 2016.) autora Jurice Gizdića. Autorica je prvih domaćih slikovnica za djecu sportske tematike “Športići” i istoimenog, prvog interaktivnog CD-a na temu sport i olimpizam (2007). Koautorica je kazališne predstave “Športice i športići” (1999.) izvedene više od 200 puta. Odlukom predsjednika RH dr. Franje Tuđmana odlikovana je Spomenicom Domovinskog rata 1990. - 1992. Dobitnica je godišnje Državne nagrade za sport “Franjo Bučar” 2005. za osobit doprinos promicanju olimpizma među djecom i mladima. Pokopana je na zagrebačkom groblju Mirogoj.

RATOMIR TVRDIĆ (Split, 14. rujna 1943. – Split, 20. kolovoza 2024.)

Umrla legenda hrvatske košarkaške i zaslužnik

za stvaranje

HOO-a

U 81. godini napustio nas je Rato, sinonim i zaštitni znak splitske Jugoplastike, onaj „barba s brkovima koji ne zna promašiti koš“.

Karijeru je u KK Marjan započeo s gotovo navršenih 17 godina, da bi već sa 23 dospio u reprezentaciju Jugoslavije, za koju je odigrao 157 utakmica i postigao 753 koša. Reprezentativnu majicu prvi put je navukao 1965. na Balkanskom prvenstvu, idućeg ljeta nastupao je na neslužbenom SP-u u Čileu, a 1967. na EP-u u Helsinkiju. OI u Meksiku je preskočio, bolje rečeno otkazao zbog poslova oko otvaranja RTV – servisa. Kao reprezentativac “trajao” je sve do 1975. i EP-a na kojem se reprezentacija bivše države pozlatila u Beogradu. Kao kapetan momčadi penjao se na počasna mjesta na EP-u 1973. u Barceloni i dvije godine potom u Beogradu, a u međuvremenu je primao i srebra na SP-u u Montevideu i San Juanu. Osvojio je srebro i na EP-u 1969. u Napulju i zlato na Mediteranskim igrama u Tunisu 1967. Ljubljana i zlatna svjetska medalja 1970. posebna su priča. “To je trebalo doživjeti, tu košarkašku euforiju, taj svjetski trijumf. Nas trojica iz Splita – Pero, Damir i ja, pa Ćosić iz Zadra i Plećaš iz Zagreba. To se ne zaboravlja”. Nije zaboravio Rato ni 1972. i jedine OI na kojima je nastupio i odakle se vratio praznih ruku. “Izgubili smo od Portorikanaca koji su, poslije je otkriveno na primjeru njihova najboljeg igrača, koristili doping. München sam proklinjao i zbog ozljede koju sam dobio tri dana prije turnira u utakmici s Kubom, i prvih nekoliko susreta sam pauzirao, a poslije igrao neizliječen.”

“Jugoplastika” je s Ratom osvojila naslov prvaka Jugoslavije 1971. i 1977., pobjede u Jugokupu 1972., 1974. i 1977. te Koraćev kup 1976. i 1977. Za svoj najdraži klub postigao je 5575 koševa. Njegov oproštaj od aktivnog igranja doveo je 1977. u Split najveća imena svjetske košarke. Oprostio se na dostojanstven način, na svojim Gripama na kojima je gostovala selekcija Europe. Malo kada je toliko velikih košarkaških zvijezda bilo na jednom mjestu. Ono najbolje s čim je Europa raspolagala u to vrijeme došlo je reći Rati hvala. A i on sam je dres reprezentacije Europe oblačio dva puta. Nakon prestanka aktivnog igranja, ostao je u košarci, uz svoje “žute”. Bio je član Stručno-tehničke komisije, kao i sportski direktor kluba. Bio je član Jugoslavenskog olimpijskog odbora od 1977. do 1985.

Godine 1979. dobio je Republičku nagradu fizičke kulture za životno djelo. Nagradu HOO-a “Matija Ljubek” primio je 2006., Trofej Splitskog saveza športova “Fabjan Kaliterna” 2007., a 2022. Nagradu za životno djelo Splitsko-dalmatinske županije. Odlikovan je i Redom Danice Hrvatske s likom Franje Bučara. Bio je i tehniko hrvatske košarkaške reprezentacije na OI u Barceloni 1992. Član Vijeća HOO-a je od rujna 1993. godine, a potom je dopredsjednik HOO-a (od 1997. do 2000.). Pokopan je na splitskom groblju Lovrinac.

Napisao: Jurica Gizdić Foto: Cropix

MISLAV BEZMALINOVIĆ (SPLIT, 11. SVIBNJA 1967. – SPLIT, 30. KOLOVOZA 2024.) IN

zlatni

Iznenada preminuo vaterpolski olimpijac

U 58. godini života u Splitu je preminuo proslavljeni vaterpolski olimpijac Mislav Bezmalinović, osvajač zlatne medalje na Olimpijskim igrama u Seulu 1988. godine.

Bezma je bio istinska legenda splitskog Zvončaca. Karijeru je započeo i završio u splitskom Jadranu gdje je bio glavni igrač u velikim klupskim uspjesima. Bio je sinonim kluba u kojem je već s 10 godina počeo igrati vaterpolo. Za prvu momčad nastupao je od 1982. do 1994., potom je igrao za talijansku Pescaru (1994. – 1995.), a onda kratko i za VK Salona iz Solina.

U seulsku olimpijsku selekciju 1988. Bezmalinović se plasirao dobivši bitku s Antom Vasovićem, koji će poslije iz Partizana osvanuti na bazenu splitskog Jadrana. Na Olimpijskim igrama u Seulu Bezmalinović je kao 21-godišnjak odigrao besprijekorno među iskusnijim suigračima, ali i suparnicima. Značajni udio dao je protiv Njemačke postigavši dva gola koja su u polufinalu slomila protivnika. Nakon pobjeda nad Mađarima, Grcima i Španjolcima, u finalu je “pala” Amerika i osvojeno je olimpijsko zlato.

Za Jugoslaviju je nastupao od 1988. do 1991., da bi potom nosio kapicu hrvatske reprezentacije – od 1991. do 1994. Prava je šteta za tu generaciju što nije nastupila na Olimpijskim igrama u Barceloni 1992. Bezma je s odličnim igrama u klubu i reprezentaciji nastavio i dalje, međutim pod vodstvom trenera Duška Antunovića izostali su veći uspjesi. Na prvenstvu Europe u Shefieldu u Engleskoj 1993. Hrvatska je bila tek peta.

NAKON OSVOJENOG OLIMPIJSKOG ZLATA NJEGOVA RIZNICA TROFEJA PODUPRTA JE JOŠ JEDNIM ZLATOM I TO SA SP-A 1991. U PERTHU I S FINA KUPA 1989. OSVOJIO JE I SREBRO NA EUROPSKIM PRVENSTVIMA 1987. U STRASBOURGU I 1989. U BONNU. TAKOĐER, NA MEDITERANSKIM IGRAMA U ATENI 1991. OSVOJIO JE SREBRNU MEDALJU.

Bezmalinović se ubrzo potom oprostio... Njegova riznica trofeja poduprta je još jednim zlatom i to sa SP-a 1991. godine u Perthu i s FINA kupa 1989. Osvojio je i srebro na europskim prvenstvima 1987. u Strasbourgu i u Bonnu 1989. godine. Također, na Mediteranskim igrama u Ateni 1991. godine osvojio je srebrnu medalju.

Bio je pravi div u vodi. Njegova igračka veličina i autoritet bili su oslonac svakog trenera. Bio je dio splitskog trolista koji se u Seulu 1988. okitio zlatnom olimpijskom medaljom. Sva tri splitska kluba bila su ravnomjerno raspoređena: Mislav Bezmalinović kao igrač Jadrana, Deni Lušić POŠK-a, a vratar Renco Posinković član Mornara. Taj splitski trolist bio je ključan u osvajanju posljednje jugoslavenske medalje na Olimpijskim igrama, prije raspada bivše države...

U toj reprezentaciji, koju su zaista predstavljali istinski vaterpolski velikani, Bezmalinović je, iako jedan od najneiskusnijih, bio poveznica jedne generacije koja odlazi (a koju je predvodio jedan drugi Splićanin Deni Lušić), i nove generacije mladih vaterpolskih velikana, koju je predvodio upravo on.

U klupskom vaterpolu sa svojim Jadranom Bezma je 1991. osvojio naslov prvaka Hrvatske i Kup Mediterana te dva naslova klupskog prvaka Europe 1992. i 1993. U tim velikim danima za hrvatski vaterpolo, igrao je fenomenalno.

Bio je i kapetan momčadi. Odlučio je prvi susret sa Savonom u finalu prve godine, a i u drugoj godini bio je jedan od ključnih igrača.

Godine 1992. Jadran je u Trstu s 11:9 pobijedio talijansku Savonu, a godinu kasnije igrane su dvije finalne utakmice za naslov europskog prvaka i to između hrvatskih klubova! U prvoj utakmici u Zagrebu, Mladost je pobijedila s 8:7, dok je u Splitu Jadran bio bolji sa 6:4 i pokal je tako ostao u Splitu.

Jadran je 1992. godine priznatoj Hrvatskoj donio prvi sportski međunarodni trofej, a u ime momčadi, može se reći hrvatskog vaterpola i hrvatskog sporta, primio ga je Mislav Bezmalinović.

Uz sjajnu sportsku karijeru završio je Ekonomski fakultet. Bio je višegodišnji član uprave splitskog Jadrana i vrlo cijenjeni poduzetnik. Odlikovan je i državnim odličjem

Red Danice Hrvatske s likom Franje Bučara. Pokopan je na spliskom groblju Lovrinac.

Napisao: Jurica Gizdić Foto: Cropix

Dosadašnjem predsjedniku Zlatku Mateši novi četverogodišnji mandat na

čelu HOO-a

Na 74. sjednici Skupštine HOO-a, održane u zagrebačkom hotelu The Westin, dosadašnji čelnik Zlatko Mateša jednoglasno je izabran za predsjednika Hrvatskog olimpijskog odbora u mandatnom razdoblju 2024. - 2028.

Na istoj sjednici HOO je proveo izborni postupak u kojem su izabrani dužnosnici i za preostala vodeća tijela krovne udruge hrvatskog sporta.

Izbornom procesu prethodila je desetominutna prezentacija o djelovanju HOO-a u prethodne četiri godine. Glavni tajnik HOO-a Siniša Krajač predstavio je članovima Skupštine HOO-a sve značajne pomake i iskorake koje je HOO napravio na sportskom, administrativno-stručnom, tehnološkom, medijskom, kao i drugim područjima djelovanja, apostrofiravši 150-postotno povećanje proračuna, preseljenje udruge u vlastiti kupljeni prostor i restrukturiranje Sportske televizije koja je u HOO-ovu vlasništvu. Potom se kao jedini kandidat za predsjednika predizbornim obraćanjem predstavio aktualni čelnik Zlatko Mateša, istaknuvši kako neće govoriti o lijepim stvarima kao glavni tajnik. U njegovu govoru sadržani su potencijalni i evidentni problemi s kojima se hrvatski sport mora suočiti u bliskoj budućnosti, a ponudio je viziju mogućih rješenja: - Zahvaljujem na velikoj podršci jer 74 potpisa potpore mojoj kandidaturi uistinu su velika podrška. Pred nama su izazovna vremena ponajprije zbog demografskih ograničenja. Imamo oko 720 000 mladih ljudi do 19 godina i pitanje je kako s tako malom bazom djece podmiriti 80-ak sportskih saveza i održati se među 15 % nacija po uspješnosti na Olimpijskim igrama u konkurenciji 206 država. Tu moramo pomoći obiteljima čija se djeca bave sportom, rasteretiti ih od kupnje opreme, troškova putovanja, članarina i učiniti ih da postanu naš zalog za buduće olimpijske igre. Tu bi pomogao sustav vaučera kao u drugim zemljama, a i mi ćemo ga još razraditi. Drugi veliki problem su nam klubovi koji su na izdisaju. Naše tvrtke bi trebale ulagati u klubove, a i porezna regulacija tih ulaganja treba im biti primamljivija. Bez jačanja klubova teško možemo imati jake reprezentacije. Imamo razvojne programe HOO-a kao primjer. Nema nijednog osvajača olimpijske medalje koji nije prošao razvojne programe HOO-a. Nastavit ćemo financirati, ne samo osvajače medalja iz Pariza, nego i

Predsjednik HOO-a Zlatko Mateša i dopredsjednik Marijan Kustić

sve druge koji su nastupili na Igrama. Sljedeći problem nam je sportska infrastruktura i stvarno ne znam po čemu smo bedastiji od Mađara ili Austrijanaca da ne možemo slijediti njihov primjer u tome… Nije MOO samo tako dodao olimpijskom postulatu riječ “zajedno”, vjerujem da zajedničkim snagama možemo unaprijediti stanje koje imamoporuka je Zlatka Mateše usmjerena prema novom četverogodišnjem mandatu.

Jednoglasnom odlukom članova Skupštine javnim glasovanjem, Mateša je izabran za novog-starog predsjednika (na toj dužnosti je od 2002. godine), a potom je potvrđen i njegov prijedlog četvero dopredsjednika - Željko Jerkov (Hrvatski klub olimpijaca), Barbara Matić (Komisija sportaša HOO-a), Marijan Kustić (HNS) i Sanda Čorak (HJS).

Novoizabrani predsjednik je predložio, a Skupština prihvatila 16 članova Vijeća HOO-a (koje ukupno čine 23 člana/članice): predsjednik, četiri dopredsjednika, članica MOO-a Kolinda Grabar Kitarović, potom Ivan Veštić (atletika), Tomislav Grahovac (rukomet), Valentina Bifflin (odbojka), Perica Bukić (vaterpolo), Anto Nobilo (taekwondo), Miho Glavić (skijanje), Srećko Ferenčak (squash), Zlatko Taritaš (jedrenje), Željko Kisić (veslanje), Mario Meštrović (Sportska zajednica Vukovarsko-srijemske županije), Nikola Rukavina (košarka), Zoran Primorac (stolni tenis), Marijo Možnik (gimnastika), Zdravko Marić (tenis), Damir Knjaz (golf) i Snježana Jurinić (Sportska zajednica Zadarske županije). Na idućoj sjednici u Vijeće bio trebao biti involviran i Dragutin Kamenski (ragbi).

U Nadzorni odbor HOO-a izabrani su: Ivan Jelenčić, Fernando Kirigin, Goran Kovačić, Stjepan Krznarić i Romeo Vrečko, a u Etički odbor: Andrea Vrbik, Siniša Lučić, Mario Dokmanić, Krešimir Koketi i Martina Zubčić Dušak Predsjednici HOO-ovih odbora po skupinama sportova su: Sanda Čorak (ljetni olimpijski sportovi), Miho Glavić (zimski olimpijski sportovi), Zlatko Mateša (neolimpijski sportovi) i Mario Meštrović (lokalne sportske zajednice). (hoo/vk)

Premijer Plenković i predsjednik Sabora Jandroković ugostili olimpijce i paraolimpijce te im čestitali na uspješnim nastupima u Parizu

Dvostruki program imali su hrvatski olimpijci i paraolimpijci osvajači medalja na nedavnim IO i POI u Parizu - najprije ih je u prostorijama Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu ugostio predsjednik hrvatske Vlade Andrej Plenković, u društvu resornog ministra Tončija Glavine, a potom i predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković.

Na ovogodišnjim Olimpijskim igrama hrvatske boje branila su 73 olimpijca i olimpijke (78 s pribrojenih petero predstavnika u dvama pokaznim sportovima), dok je paraolimpijaca bilo 22, što zaokružuje „sportsko izaslanstvo“ od ukupno 100 članova. U domovinu su donijeli 11 medalja (sedam olimpijskih i 4 paraolimpijske), po tri zlata i srebra te pet bronci. Na prijamu hrvatske Vlade od olimpijaca su nazočili Barbara Matić s trenerom Vladimirom Preradovićem, Valent i Martin Sinković s trenerom Nikolom Bralićem, Sandra Elkasević s trenerom (i suprugom) Edisom Elkasevićem, Miran Maričić s trenerom Damirom Bošnjakom, Lena Stojković te vaterpolisti Josip Vrlić, Luka Bukić, Konstantin Kharkov, Matias Biljaka i Ante Vukičević Vaterpoliste su “pojačali” izvršni dopredsjednik HVS-a Perica Bukić i glavni tajnik Ivan Milaković. Skupa s olimpijcima, nazočila je i gotovo kompletna paraolimpijska reprezentacija. Premijer Andrej Plenković zahvalio je u ime Vlade na novom velikom uspjehu hrvatskog sporta.

- Ponosni smo, zadovoljni i sretni zbog vaših rezultata, ponajprije osvojenih medalja, ali oduševljeni smo i brojnošću naših predstavnika u Parizu, što potvrđuje da smo sportska nacija. Ova Vlada se još jednom potvrdila kao sportski orijentirana Vlada i nastavit ćemo pomagati, podržavati i financirati hrvatski sport. Posebno nam je važno da temeljne vrijednosti sporta što više približimo mladima jer imam dojam da je rijetko što u hrvatskom narodu tako cijenjeno kao sport i sportaši. Vi ste svi uzori mladima, gledaju vas i žele biti poput vas. Želim vam dobru formu i puno uspjeha i u novom olimpijskom ciklusu - kazao je premijer. U ime krovnih udruga govorili su predsjednik POO-a Ratko Kovačić i glavni tajnik HOO-a Siniša Krajač, a u ime svih nazočnih sportaš(ic) a zahvalile su dvije osvajačice zlatnih medalja - judašica Barbara Matić i parastolnotenisačica Anđela Mužinić Vincetić - Stvarno nam puno znači i velika nam je čast da nas primaju tako važni ljudi u državi. Dobro je da razgovaramo i pokušavamo iznaći rješenja kako pomoći hrvatskom sportu, posebno kada je u pitanju situacija u klubovima. Svake godine je sve bolje i nadam se da će se tako i nastaviti - kazala je olimpijska pobjednica Barbara Matić, zahvalivši premijeru i Vladi RH na potpori sportu. Ministar turizma i sporta Tonči Glavina istaknuo je kako su svi hrvatski sportaši koji su ovog ljeta nastupili u Parizu „za nas i osvajači medalja jer to šalje snažnu poruku da kao sportska nacija predstavljamo puno više od onoga što smo po veličini države ili po broju stanovnika“.

- I danas na razini Vlade kontinuirano radimo na pronalasku načina daljnjeg ulaganja i povećanja ulaganja u sport, ne samo iz državnih financija, nego jednako tako i privatnog sektora. I vjerujemo da ćemo s planiranim mjerama u budućnosti generirati nova ulaganja, prvenstveno u infrastrukturu i u klubove - dodao je ministar Glavina. Uslijedio je prijam kod predsjednika Hrvatskog sabora Gordana Jandrokovića, koji je pozdravio olimpijce i paraolimpijce u društvu saborske zastupnice Ljubice Lukačić - Ovo je prvi službeni posjet bilo kojeg izaslanstva u novoj zgradi Hrvatskog sabora, u koju smo izmješteni na tri godine. Jako mi je drago što ste to upravo vi, sportaši, i nadam se da ćete svojom pozitivnom energijom utjecati na rad Hrvatskog sabora i prenijeti dio te energije, vaše snage, volje i vjere na rad Hrvatskog sabora i naših zastupnica i zastupnika - kazao je Jandroković te dodao: - Čestitam svim sudionicima Olimpijskim i Paraolimpijskim igrama, a posebno osvajačima 11 medalja. Svojim ste postignućima poslali poruku hrvatskoj javnosti da se ogromnim trudom, voljom i energijom mogu preskočiti i najteže prepreke. Kako sam i osobno iz sportske obitelji, jako dobro znam što je žrtva koja se daje za sport… U ime HPO-a na prijamu je zahvalio predsjednik Ratko Kovačić, a potom i glavni tajnik HOO-a Siniša Krajač: - Ovim posjetom smo pokazali kako naša država ima uređen sustav koji se brine o sportašima i na tome smo iznimno zahvalni. Sabor, Vlada i resorno ministarstvo osiguravaju sredstva sportašima da se mogu kvalificirati na velika natjecanja, pa tako i na Olimpijske i Paraolimpijske igre. A sportaši su ti koji najbolje prenose sliku o Hrvatskoj po cijelom svijetu, oni su naši najbolji ambasadori. Vrlo smo zadovoljni kako država skrbi o sportu, a nadamo se kako će se to još i pojačati. Veseli nas da su i mladi sportaši već pokazali kako i oni kucaju na vrata te da ćemo imati na koga računati za iduće OI, za četiri godine u Los Angelesu.

U ime paraolimpijaca zahvalila je zlatna parastolnotenisačica Anđela Mužinić-Vincetić, a zlatni veslački olimpijac Valent Sinković zahvalio je u ime olimpijaca:

- Hvala Vama, predsjedniče Sabora, i hvala hrvatskoj Vladi što razumijete važnost sporta i koliko sport može pomoći cijeloj naciji. Igre u Parizu su stvarno bile fantastične, a atmosfera u hrvatskoj delegaciji bila je nevjerojatna.

Mi sportaši bodrili smo jedni druge i to zajedništvo sigurno je jedan od razloga zbog kojih imamo ovakve rezultate. Sport može ujediniti naciju i to treba što bolje promovirati, kako bismo u sport privukli što više djece. Svaki euro uložen u sport, trostruko će se vratiti u medicini, lijepo je kad su ljudi zdravi…

Na kraju prijama u Hrvatskom saboru predsjednik Jandroković uručio je osvajačima medalja pozlaćene medalje Hrvatskog sabora, a jednako priznanje primili su u ime krovnih sportskih udruga - Ratko Kovačić (HPO) i Siniša Krajač (HOO). (hoo/vk)

Neobične i jedinstvene atrakcije

Zagreb ima unikatne muzeje, legende, a svaka zgrada ima jedinstvenu priču koju će vam prišapnuti. Tajne čekaju.

Odlična kuhinja

Hrana spremljena s pažljivo odabranim sastojcima, vještim rukama i puno ljubavi. Lokalne delicije, hrvatska i svjetska kuhinja čekaju da ih isprobate.

Polagano ispijanje kave u kafiću

Sunce miluje terase kafića, svi sjede i uživaju.

Topla šalica najfinije kave čeka na vas.

Romantični zagrebački parkovi

Pupoljci su u punom cvatu, sve je puno boja, a lagani povjetarac nježno ljulja zelene grane. Ova oaza čeka samo na vas.

Muzeji za sve

Umjetnost, tehnologija, emocije ili davno prošla vremena?

Ovi ostatci će vas dotaknuti i povesti u neki drugi svijet

Brojni festivali i događaji

Koncerti, likovne izložbe, jedinstveni festivali i sportski susreti.

Mnoštvo događanja, jedna lokacija.

Opuštena atmosfera

Opustite se i pustite da sve vaše brige ispare. Ovaj će se grad prilagoditi vašim potrebama i pobrinuti se da uživate u svom boravku.

Neobični muzeji

Od suvremene umjetnosti, do iluzija i prekinutih veza… Zagreb ima fantastičan izbor neobičnih muzeja koje ne smijete zaobići.

Planina Medvednica

Žičara će vas odvesti ravno do svježeg planinskog zraka i nenadmašivog pogleda na Zagreb i okolicu. Priroda čeka.

Be there.

Konferencija “Ravnopravnost u sportu” u organizaciji NOO-a Francuske

Nacionalni olimpijski odbor Francuske nedavno je u Parizu okupio utjecajne osobe i stručnjake kako bi raspravljali o ključnoj ulozi žena u sportu.

Ovom bogatom događaju, s poticajnim raspravama o rodnoj ravnopravnosti i potrebnim koracima za njezino postizanje prisustvovala je Morana Paliković Gruden, potpredsjednica HOO-a i predsjednica Komisije za ravnopravnost spolova.

Na konferenciji je predstavljen „Klub 300“, projekt koji provodi NOO Francuske, s ciljem educiranja žena za preuzimanje rukovodećih pozicija u sportskim institucijama. Voditeljica tog projekta, Marie-Françoise Potereau (potpredsjednica NOO-a Francuske), te odgovorna za rodnu raznolikost, svojim je obraćanjem poslala snažnu poruku o potrebi za ravnopravnijim društvom. Istaknula je važnost zastupljenosti žena na svim razinama sporta i naglasila kako je osiguranje financiranja ključno za postizanje tih ciljeva.

Annamarie Phelps, predsjednica Komisije za rodnu ravnopravnost, raznolikost i inkluziju Europskih olimpijskih odbora, pružila je uvjerljive dokaze da rodna ravnopravnost u sportu nije samo pitanje pravednosti već nudi i značajne ekonomske koristi.

Nicola Ehlermann, međunarodna savjetnica za rodnu ravnopravnost i borbu protiv korupcije te koautorica White paper 2GAP za 2024. godinu “Žene, sport i upravljanje”, moderirala je dva okrugla stola koja su činila srž konferencije.

OKRUGLI STOL 1: Rodna raznolikost u sportskim profesijama

Ključne pokrivene teme su bile nedostatak rodne ravnopravnosti u „STAPS“ tečajevima (tečajevi znanosti i tehnike tjelesnih i sportskih aktivnosti) i važnost obrazovanja budućih sportskih profesionalaca o pitanjima ravnopravnosti. Žene su često nevidljive, a potrebne su strukturne reforme kako bi se riješili ovi duboko ukorijenjeni problemi. Naglašena je važnost provođenja istraživanja o ženskom sportu, uključujući sveobuhvatniju integraciju rodnih perspektiva u sportska istraživanja. Govornici su analizirali i nedovoljnu

zastupljenost žena u sportskom novinarstvu i nedostatak medijskog pokrivanja sportašica.

Sudjelovali su: Charlotte Schwartz (zadužena za ravnopravnost i borbu protiv diskriminacije u @ANESTAPS), Catherine Ladousse (predsjednica Komisije za paritet Haut Conseil à l’Egalité entre les femmes et les hommes), Jean François Robin (istraživač u INSEP), Julien Chesnais (sportski novinar).

OKRUGLI STOL 2:

Ravnopravnost u federalnim i regionalnim sportskim tijelima

Tvrtke s većom zastupljenošću žena obično su učinkovitije, što sugerira da bi to moglo poslužiti kao model za sportski sektor. Govornici su podijelili svoje izazove s kojima su se suočili u pretežno muškom okruženju, naglašavajući važnost obuke i podrške. Istraživanja pokazuju da rodna ravnopravnost ima pozitivan utjecaj na organizacijsku učinkovitost. Zaključeno je kako su zakoni i kvote potrebni da bi se osigurao konkretan napredak prema ravnopravnosti.

Marie-Françoise Potereau pozvala je na promjene u načinu rada odbora kako bi se bolje uskladili profesionalni i osobni život. U svojim završnim riječima, Nicola Ehlermann naglasila je da bi postizanje rodne ravnopravnosti na Olimpijskim igrama moglo poslužiti kao snažna inspiracija za šire društvene promjene prema ravnopravnosti. Konferencija “Ravnopravnost u sportu” ne samo da je osvijetlila trenutne izazove, već je također utrla put konkretnim rješenjima za unapređenje rodne ravnopravnosti u svijetu sporta.

Jasno je da postizanje rodne ravnopravnosti u sportu nije samo cilj već nužnost za stvaranje pravednog i inkluzivnog društva.

Sudjelovali su: Sebastien Mathieu (direktor CROS Grand Est) Aurelie Poulain (jedna od polaznica “Kluba 300” i predsjednica FFCV - Fédération Française de Char à Voile) i Nathalie Pilhes (predsjednica 2GAP). (hoo/mp)

Marie-Françoise Potereau (NOO Francuske) i Morana Paliković Gruden (HOO)

Američka tvrtka

Jet Set Sports LLC daruje hrvatske olimpijce za osvojena odličja u Parizu

U Hrvatskoj kući u Parizu potpisan je sporazum o suradnji između

HOO-a i američke tvrtke Jet Set Sports LLC iz New Jerseyja.

Sporazum su potpisali predsjednik HOO-a Zlatko Mateša i predsjednik Uprave renomirane tvrtke u čijem fokusu su sportski događaji (eventi) Alan Dizdarević - Ovo je uistinu lijep trenutak jer naši dugogodišnji partneri iz New Jerseyja, iz kompanije stare 40 godina, a koja se bavi sportskim eventima, bilo da je riječ o ulaznicama, prijevozu ili smještaju, žele ovom prilikom “Jet Set nagradom za izvrsnost” novčano nagraditi hrvatske sportaše, osvajače medalja u pojedinačnim sportovima na Igrama u Parizu. Prema ugovoru, predviđeno je da osvajači zlatne medalje dobiju 20.000 eura, srebrne 15.000 eura i brončane 10.000 eura - kazao je predsjednik HOO-a Zlatko Mateša. - Već smo 40 godina uz olimpijsku obitelj, još od Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu 1984. godine. Uvijek smo uz olimpizam, a tako i ovom prilikom. Hrvatski olimpijski odbor prvi je nacionalni olimpijski odbor čijim sportašima dajemo ovaj mali poklon kao zalog za pripreme za iduće olimpijske igre - kazao je prvi čovjek američke tvtke Alan Dizdarević. Budući da mu je mama s otoka Krka, a otac iz Bosne i Hercegovine (okolica Dervente), najavio je da će njihova potpora biti usmjerena i prema sportašima u susjednoj državi, ali i drugim državama u okruženju.

U pratnji Alana Dizdarevića bio je direktor komunikacija tvrtke Jet Set Sports LLC Michael Kontos, a u ime HOO-a potpisivanju sporazuma nazočio je glavni tajnik Siniša Krajač. (hoo/vk)

Croatia | Australia | Austria | Brazil | Belgium | Bosnia and Herzegovina | Canada Czech Republic | England France | Germany | Hungary | Montenegro | Netherlands Poland | Russia | Serbia | Singapore | Slovenia | Sweden | USA

Krauthaker d.o.o., Ivana Jambrovića 6, Kutjevo, Croatia

+385 (0)34 31 50 00, www.krauthaker.hr

Na svečanosti u Singapuru proslavljena košarkašica

Danira Bilić primljena u FIBA-inu Kuću slavnih

Proslavljena košarkašica i jedna od najboljih hrvatskih sportašica svih vremena, Danira Bilić, primljena je u FIBA-inu Kuću slavnih u klasi 2024. Od Hrvata u FIBAinoj Kući slavnih su još i Krešimir Ćosić, Dražen Petrović, Toni Kukoč i Mirko Novosel. Ovogodišnja svečanost primanja u Kuću slavnih održana je u Singapuru, uoči finala FIBA-ina Interkontinentalnog kupa, na kojem su prvi put nastupili klubovi iz svih pet FIBA-inih regija. Osim Danire Bilić, ove godine su primljeni i drugi legendarni igrači i igračice: Miao Lijie (Kina), Reggie Miller (SAD), Kirk Penney (Novi Zeland), Romain Sato (Srednjoafrička Republika), Skaidrite Smildzina-Budovska (Latvija) i Predrag Stojaković (Srbija), a prepoznata su i trenerska postignuća Dana Petersona (SAD).

Danira Bilić (djev. Nakić) svojedobno je tri puta zaredom bila proglašena najboljom košarkašicom Europe. Osvajačica je srebrne medalje na OI u Seulu

1988. godine, srebrne medalje sa SP-a u Kuala Lumpuru 1990. godine, dvije srebrne medalje s europskih prvenstava 1987. i 1991., zlatne medalje sa zagrebačke Univerzijade 1987. godine te brojnih prvenstava i kupova kako bivše države, tako i Hrvatske. Uz impresivne sportske rezultate nisu izostala ni priznanja, a među brojnim ostalima, izdvojit ćemo najvišu Državnu nagradu za sport u RH „Franjo Bučar“. Bez sporta definitivno ne može, pa iako najvećim vlastitim uspjehom smatra svoje tri kćeri, vrlo je involvirana u sve pore sporta. Dugogodišnja je predsjednica Nacionalnog vijeća za sport, a bila je i zastupnica u Hrvatskom saboru od kraja 2003. do početka 2005. godine. Svakodnevno je možemo naći na radnom mjestu ravnateljice Hrvatskog športskog muzeja, a ujedno je i predsjednica Stručnog savjeta za žensku košarku Hrvatskog košarkaškog saveza. Uz to, sudjeluje i u različitim projektima, a izdvojit ćemo tek da je ambasadorica projekta “Her World Her Rules” koji za cilj ima popularizaciju ženske košarke. Danirina strast prema sportu i predani rad zasigurno su već nadahnuli mnoge generacije mladih košarkašica, a njezino primanje u Kuću slavnih (prema odluci FIBA-ina odbora s kraja travnja ove godine) samo je nova potvrda jedne izuzetne sportske karijere. (hks/hoo/vk)

O r g a n i z i r a m o p u t p r e m a !

Jubilarno deseto izdanje Europskog tjedna sporta, inicijative Europske komisije, koje u Hrvatskoj organizira Ministarstvo turizma i sporta održalo se od 23. do 30. rujna, a građani svih dobnih skupina mogli su uživati u različitim aktivnostima diljem Hrvatske. - Svih ovih godina odaziv je bio ogroman na vježbanja i veliki broj događanja, a tako je bilo i ove godine. Imamo više od 100 pripremljenih aktivnosti na osam događaja koje organizira samo Ministarstvo, ne uključujući sve druge gradove, općine i ostale dionike, koji će sudjelovati sa svojim aktivnostima. Stvarno smo optimistični i ovo je jedna prilika da ponovno pokažemo kako je sport itekako bitan te koliko se korisno baviti sportom. Ne trebamo gledati samo vrhunski sport, nego i rekreativni sport koji nas sve čini zdravijim i sretnijim - istaknuo je državni tajnik u Ministarstvu turizma i sporta Josip Pavić te pozvao sve građane da se uključe u ovu inicijativu i pronađu tjelesnu aktivnost za sebe.

Program Europskog tjedna sporta započeo je na Cvjetnom trgu u Zagrebu, a u suradnji s HOO-om i HPO-om gdje su građani imali priliku družiti se s našim olimpijcima i paraolimpijcima, sudionicima OI i POI u Parizu. Program je uključivao sportske aktivnosti, kvizove o olimpijcima te prikaz Živih slika koje su oživjele povijest hrvatskog olimpizma i sporta, uključujući i naše velike sportaše Franju Bučara, Milana Neralića, Matu Parlova i Dražena Petrovića.

- Inicijativa #Be Active, Europski tjedan sporta, vrlo je uspješna, aktivni smo čak u 40 zemalja Europe, dakle i šire od same Europske unije. Prošle godine smo imali više od 37.000 aktivnosti diljem Europe upravo u ovom tjednu, a gotovo 11 milijuna građana EU sudjelovalo je u svim tim aktivnostima. U hrvatskom kontekstu zahvaljujem Ministarstvu turizma i sporta koje nam je svake godine vjeran partner u promicanju što aktivnijeg životnog stila svih građanki i građana svih dobi i to je ono što je važno. Hrvatska je fantastična u vrhunskom sportu, ali imamo još puno prostora za raditi na tome da se svijest o tome koliko je važna fizička aktivnost za sve nas još malo podigne u općoj populaciji - istaknula je Andrea Čović Vidović, zamjenica voditeljice Predstavništva Europske komisije u Hrvatskoj.

Vintage sportski dan koji se održao Kutjevu, predstavio je tradicionalne sportove Požeško-slavonske županije kroz međugeneracijsku olimpijadu, uz promociju olimpijskih vrijednosti.

Školski dan u Makarskoj bio je prilika za djecu lokalnih škola da se kroz sportske aktivnosti i slikovnicu “Olimpijska početnica” upoznaju s olimpijskim duhom.

- Meni je osobno sport jako važan, to je moja svakodnevica. Sport je nešto što je meni u krvi, a budući da sam kineziolog, onda mi je nekakva misija da potičem ljude na aktivnost. Jako su poražavajuće brojke o broju aktivnih ljudi u Hrvatskoj i mislim da se to treba promijeniti ne samo zbog fizičkog izgleda nego i zbog zdravlja ljudi jer tjelesna aktivnost djeluje na psihofizičko zdravlje ljudi, donosi raznolike benefite, a naravno, posljedično tome utječe na regulaciju tjelesne težine, na mišićno-koštani sustav, na srčano-žilni sustav i poboljšava gustoću kostiju koja jako bitna u zrelijoj dobi, posebice što se tiče zdravlja žena - zaključila je Matea Parlov Koštro, sjajna maratonka i dvostruka hrvatska olimpijka. (mints/hoo)

izjava naših olimpijaca

“ “5 motivacijskih

Uvijek ću ustati nakon pada. I bilo da trčim, hodam ili pužem, postavit ću svoje ciljeve i sve ih postići

SARA KOLAK atletika

Izdvojili smo izjave petero naših vrhunskih sportaša koji su nas predstavljali na Olimpijskim igrama u Parizu. Što ih čini jačim, bržim i uspješnijim...

1

3

Moj talent bih nazvao prosječnim. Karijeru sam napravio zbog upornosti i volje koji su me uvijek obilježavali, a zbog kojih sam dobio nadimak Rambo po kojem me još uvijek znaju.

ANDREJ GAĆINA stolni tenis

2

Obećao sam mami, prije nego što je preminula, da ću bez obzira na sve, pokušati izboriti odlazak na OI. Ona mi nije ni dala da prestanem, iako su ta odricanja bila ponekad i prevelika.

KAO ŠTO TRENIRAMO TIJELO TREBA TRENIRATI I GLAVU. MENTALNA SNAGA JE ZA MENE POKRETAČ FIZIČKE SNAGE.

NIKOLA MILJENIĆ plivanje

4

AUREL BENOVIĆ gimnastika

5

KAD NE POSTIGNEŠ ONO ŠTO SI OČEKIVAO – USPORI, ODMORI, RAZMISLI, REVIDIRAJ PLANOVE… I KRENI DALJE!

ELENA VOROBJEVA jedrenje

Puna avantura

photo: julien duval

photo: ivan šardi

photo: ivan šardi

Allianz pogodnosti za sportaše

Kada te netko bodri, motivacija raste. Zato smo pripremili posebnu ponudu za sve sportaše – profesionalce, rekreativce i amatere.

→ Provjeri više na www.allianz.hr/sport