OLIMP 34 by Hrvatski olimpijski odbor

asopis Hrvatskog asopis Hrvatskog olimpijskog odbora olimpijskog odbora BrojBroj 34 /34 ožujak 2010. / ožujak 2010. ISSN ISSN 1331-9523 1331-9523

ZIMSKE OLIMPIJSKE IGRE: Ivica Kosteli & Jakov Fak

OLIMPIJSKE OLI NADE: Manuel M Ma Štrlek

OLIMPIJSKE LEGENDE: Petar Skansi

ŠPORTSKA FOTOGRAFIJA: Radiša Mladenovi

VANCOUVER 2010:

S tri odli ja iz Kanade!

Sadržaj

Vancouver 2010. Dva srebra i bronca

Prilog Povijest hrvatskog športa

Olimpijske legende Petar Skansi

Djeca i šport Hokej, plivanje, tenis ili...?

Olimpijske nade Manuel Štrlek

Šport i društvo Gdje su granice?

Nastanak modernog športa Veslanje

Žene i šport Zrinka Grancari

MOO Jacques Rogge

asopis Hrvatskog olimpijskog odbora Broj 34 / ožujak 2010.

ZIMSKE OLIMPIJSKE IGRE: Ivica Kosteli & Jakov Fak

OLIMPIJSKE O NADE: Manuel M Štrlek

OLIMPIJSKE LEGENDE: Petar Skansi

ŠPORTSKA FOTOGRAFIJA: Radiša Mladenovi

Naslovna stranica: AFP / CROPIX

VANCOUVER 2010:

S tri odli ja iz Kanade!

Za nakladnika:

Uredništvo:

Josip Čop Hrvatski olimpijski odbor Trg Krešimira Ćosića 11, 10 000 Zagreb

Saša Ceraj, Gordana Gaćeša, Radica Jurkin, Siniša Krajač, Željko Klarić, Jura Ozmec, Ana Popovčić, Nada Senčar, Ivan Škoro Produkcija:

Ante Drpić

M 14 d.o.o (Jet-set magazin) Preradovićeva 23, 10 000 Zagreb

Urednica priloga Povijest hrvatskog športa:

Oblikovanje i prijelom:

Ana Popovčić

Marin Stojić

Glavni urednik:

Olim mp 4

Športska terminologija Od skokova do prepreka

Znanost i šport Inženjeri športa

Športska fotogra ja Radiša Mladenovi

Od Olimpa do Olimpa Vijesti iz HOO-a

Internet www.hoo.hr

Prijevod:

SPES, Garićgradska 11, 10 000 Zagreb Tisak:

Tiskara Meić Rotooffset Velika cesta 17, 10 000 Zagreb Naklada:

2000 primjeraka

www.hoo.hr hoo@hoo.hr

zadovoljstvo mi je predstaviti vam prvi ovogodišnji broj Olimpa, koji osim moderniziranog dizajna, donosi i nekoliko novih tematskih rubrika, kao i sažetke svih tekstova na engleskom jeziku. Uvjeren sam da će ove novosti omogućiti da naš časopis dođe do još većeg broja čitatelja. Ujedno, Olimp je dostupan i u elektronskom obliku (www.hoo. hr), što je važno zbog mlađe populacije sklonije internetskom mediju, a koji redovito, u svojim osnovnim ili srednjim školama, dobivaju Olimp u školske knjižnice. U ovom su broju uvodne stranice posvećene najvećem ovogodišnjem športskom natjecanju - XXI. zimskim olimpijskim igrama u Vancouveru na kojima su nas naši sjajni športaši i te kako razveselili - ne samo nastupima, nego i ponašanjem, kako na športskim borilištima tako i izvan njih. Naravno da su nam najviše radosti pružili osvajači medalja: brončani biatlonac Jakov Fak i osvajač dviju srebrnih kolajni Ivica Kostelić. Zahvaljujući njihovim odličjima Hrvatska je, kao mediteranska zemlja, u konkurenciji 2.500 športaša iz 82 zemlje izborila 21. mjesto na listi od samo 26 država čiji su športaši u VancoGlavni tajnik Hrvatskog uveru osvojili odličja. Ako bi se olimpijskog odbora medalje uspoređivale po broju Josip Čop, dipl. oec. stanovnika, tad smo u samom svjetskom vrhu (jedno odličje na svakih milijun i pol stanovnika). Nastupima naših olimpijaca, ali i ozračju na olimpijskim borilištima, posvetili smo uvodne stranice Olimpa, a o tome će vam svoje svjedočanstvo prenijeti istaknuti novinar Ivan Blažičko. Želio bih vam, poštovani čitatelji, skrenuti pozornost i na novu rubriku “Djeca i šport” u kojoj će, iz broja u broj, vrsni poznavatelj te problematike Vitomir Spasović, sugerirati prednosti pravodobnog početka bavljenja djece športom, kao i ukazati na mnoge dvojbe koje se pojavljuju tijekom tih mladenačkih dana. U također novoj rubrici, “MOO danas i sutra”, Jura Ozmec pisat će o aktualnim pitanjima međunarodnog olimpijskog pokreta, a meni je posebno drago što je središnje mjesto u našem časopisu i nadalje ostalo rezervirano za prilog “Povijest hrvatskog športa”. Urednica priloga od ovog je broja Ana Popovčić, autorica brojnih osvrta o nastanku modernog športa, i „sljednik“ uglednog povjesničara Zdenka Jajčevića koji je punih deset godina uređivao taj prilog. Koristim prigodu i zahvaljujem Zdenku Jajčeviću za doprinos koji je dao u istinskom razumijevanju činjenica o hrvatskom športu i njegovom utjecaju na svjetski športski i olimpijski pokret kroz brojna desetljeća njegova razvoja. Poželimo svim športašima i športskim djelatnicima uspješne športske rezultate na svim natjecanjima koja ih još očekuju tijekom 2010. godine, a nama, Hrvatskom olimpijskom odboru, mogućnost da ih financijski i logistički u tome pratimo.

Olim mp 6

Olimpijske igre: Vancouver 2010.

Tekst: IVAN BLAŽI KO Fotogra je: AFP / CROPIX

Sva sre a da smo imali Faka i Kosteli a. S dva srebra i jednom broncom, puni ponosa vratili smo se u domovinu. Dojam o Igrama brzo e se zaboraviti, a naša tri odli ja ostat e zauvijek zapisana!

7 Olim mp

Olimpijske igre: Vancouver 2010.

I Fak je, kao i Kosteli i, Blanka Vlaši ili neki drugi sjajni hrvatski športaši, puno više plod osobnih angažmana, no nekog sustava. Podrška postoji, HOO pokušava napraviti apsolutno sve što može, ali pitanje je ho e li to biti dovoljno. Odluka e na kraju biti Fakova, ma što mi mislili o tome... Olim mp 8

amislio sam ovaj tekst kao svojevrsni dnevnik s Olimpijskih igara. I po eo precizno bilježiti doga aje od prvog dana. A onda, kako to obi no biva, tempo posla jednostavno je pojeo moju prvotnu namjeru. Kada su zapo ela putovanja iz Whistlera (gdje sam bio smješten i gdje su se održavala skijaška natjecanja) u Vancouver i cjelodnevni boravci u dvorani za hokej - nije više bilo vremena za dnevni ke bilješke. Zbog toga je tekst mijenjao formu i na kraju se, eto, pretvorio u osvrt na Igre, ali time, nadam se, ne e izgubiti nimalo na zanimljivosti... Dolazak u Whistler, no je, izgleda dobro, ali nakon 24 sata puta ovjek više nema snage nizašto, tek za “pad u nesvijest”. Drugi dan, srijeda. Whistler danju. Prva kiša, no unato tomu ugo aj je obe avaju i. Slažemo ured, o kabinu, montiramo tehniku, magnetoskope, monitore. Na treningu spusta pojavio se ris - sjajno.

Tre i dan, etvrtak. Pripreme za prijenos otvaranja igara. Kiša pada svakih pola sata. Postaje mi jasno da je Whistler to no malo ispod snježne granice. Na brdima iznad pada gusti snijeg, ali ovdje kiša. Ostajem u sobi i slažem materijale koje sam ponio na put. Tu su bilješke i podatci o skijanju, ali i hokeju (prvi put radim olimpijski turnir), te bobu - to još nikada nisam prenosio. k smo o se Drag go o osi i ja U petak spustili prvi put u Vancouver. Prati nas kiša cijelim putem, a cesta (nekada su je zvali „Horror Highway“) nije nimalo ugodna za vožnju. IBC (me unarodni TV centar ) i MPC (glavni press centar) su impresivni. Smješteni su u dvije goleme zgrade na pristaništu velikih brodova. Organizacija funkcionira dobro. BC place, otvaranje. Pod krovom. Predugo traje, probili su termin 45 minuta. Pomalo je sve to dosadno. Reporteri imaju ozbiljnu dvojbu - ako puno pri amo,

pokrijemo svu ljepotu glazbe. Ako šutimo, ljudi doma teško mogu razumijeti što to zapravo zna i i koje poruke šalju organizatori... Tragi na pogibija gruzijskog sanjkaša glavna je vijest. Gruzijci izlaze u mimohod s crnim orom na zastavi, pognutih glava. Dvorana je na nogama, pljesak gromoglasan, ali život 21-godišnjeg klinca se ugasio... Pokazat e se kasnije da je ta sjena smrti na borilištu ostala lebdjeti iznad Igara, sve do kraja. Vra amo se u Whistler, kiša pljušti, a gužva na cesti je neopisiva. Stižemo iza 1 u no i. Peti je dan, dežurni sam za središnji dnevnik. U Vancouveru golemi sukobi prosvjednika i policije. Optužbe: MOO je zlo ina ka, ma jaška organizacija koja reketari potencijalne organizatore. Prosvjednici nasiljem brišu svaki smisao svojih prosvjeda i poruka. Opet kiša. Otkazan je muški spust i ženska kombinacija. Spust je preba en na ponedjeljak, kombinacija na

slobodni dan, etvrtak. Ljudi su ovdje vrlo ljubazni, svi se smiješe i neprekidno zapitkuju odakle smo. Volonteri silno žele pomo i, toliko silno da ak i smetaju. Zastrašuje me injenica da smo toliko navikli na našu neljubaznost i osornost, da nas ovdašnja ljubaznost na svakom koraku pomalo umara. Je li uistinu prirodno cijeli dan biti nasmiješen? atko želi nešto o re i, ne ekud vas Sva uputiti. Voze loše, preplašeno. Ovo je sjeverna Amerika, cijeli je kontinent postavljen tako da ga mogu razumijeti i najve i bedaci... Nedjelja, kre em u ured. Nisam ni ušao, a vani pljusak. U Whistler Parku pada gusti snijeg, a Jakov Fak radi senzaciju i osvaja broncu. Gledamo u uredu i ne vjerujemo. Nismo mogli ni sanjati takav rezultat. Kamera je bila tamo, imamo sve. 9 Olim mp

Olimpijske igre: Vancouver 2010.

Taj de ko tr i svoje utrke uvijek potpuno sam. Sponzori i gosti su u Vancouveru, u shoppingu, biatlon ih ne zanima. Nakon ove, neo ekivane medalje, umjesto Jakova Faka i biatlona, u središte pozornosti do i e pitanje o njegovim nastupima za Hrvatsku ili Sloveniju, u budu nosti. I Fak je, kao i Kosteli i, Blanka Vlaši ili neki drugi sjajni hrvatski športaši, puno više plod osobnih angažmana, no nekog sustava. Podrška postoji, HOO pokušava napraviti apsolutno sve što može, ali pitanje je ho e li to biti dovoljno. Odluka e na kraju biti Fakova, ma što mi mislili o tome... Nak kon tog g dan na po eo je e klasii ni mliin na Olimpijskim Igrama. Doga aj za doga ajem, stres koji melje... Muški spust. U cilju razgovaram s najboljima. Defago, osvaja zlata, zate en je pitanjem kome posve uje medalju. Nitko njegov nije u Whistleru, supruga uva djecu, roditelji rade, brat je negdje na Cipru, a on bi najradije baš sad s bratom popio pi e. Iste ve eri ponovo vozim u Vancouver, sutra prenosim hokej. Prvi susret s dvoranom, Canada Hockey Place i ledena ploha NHL dimenzija. Gledam fasciniran - dvorana je sjajna, moderna, a led!? etiri metra uži od klasi nih, europskih klizališta. I zato se igra toliko muški i brzi hokej, s puno nabijanja na bande, vrsto na svakom djeli u leda. I veli anstveno. Kakav tempo, kakvo klizanje, kakva tehnika! U Zagrebu proživljavamo lijepu renesansu hokeja i to je odli no, ali ovo je neki drugi svijet, neka druga galaksija. Taj dan pobje uju Rusi, Kana ani i Amerikanci. Naziru se favoriti turnira. Dan kasnije komentiram obra un eha i Slovaka. esi pobje uju, ali Slovaci nisu bili slabiji, sre a im je okrenula le a... Na ženskom spustu stravi an let i pad Anje Paerson. Godinama smo tu malenu, okruglu Šve anku nekako gledali kao neprijateljicu, najve u suparnicu naše Janice. Danas osje amo samo simpatije i zgroženi smo padom. Sre om, osim šoka, nema ozljeda. Slovenka Petra Majdi postaje junakinja Igara. Zagrijavaju i se za utrku skijaškog tr-

Olim mp 10

11 Olim mp

Olimpijske igre: Vancouver 2010.

Austrijska muška reprezentacija, najja a i daleko najbogatija skijaška mom ad na svijetu, ostala je bez ijedne medalje! Listam na webu austrijski tisak, za njih je to katastrofa ve a od našeg nogometnog poraza protiv Turaka na EP-u. anja pala je u rupu pored staze i svejedno osvojila broncu. Mitovi se ipak ruše nakon Igara. Pisalo se da je tr ala sa slomljenim rebrima, sada se zna da ozljede nisu bile tako teške, no svejedno, rije je o pothvatu... ouverru iz zgled da ova ako: Dan u Vanco bu enje oko osam, priprema za hokej i ve oko deset Mi o Dušanovi i ja kre emo u dvoranu. Prva je utakmica u podne. Dvorana je tvornica novca. Silni štandovi s hranom i pi em. Obi ni sendvi košta 10 dolara. Golemi shop s dresovima i ostalim hokejaškim memorabilijama. Dres je 120 dolara, T-shirt izme u 30 i 50 dolara. Zanimljivo je vidjeti kako nestaju dresovi pojedinih reprezentacija nakon njihovih utakmica. Nema izlaska iz dvorane do kraja tre eg dvoboja, iza 23 sata. Uživo gledam kako Slovaci pobje uju Ruse, kako velike probleme imaju Kana ani i Šve ani, dvoboj Ove kina i Jagra od kojeg “pucaju kosti”. Neprocjenjivi užitak. Bio je to tjedan kada je u Whistleru bilo lijepo i sun ano, a ja sam ga proveo u dvorani u Vancouveru. Vra am se u planine i radim mušku kombinaciju. Ivica Kosteli je srebrni. Da slalom nije smiješan, da se voze dvije vožnje slaloma kao u klasi noj kombinaciji, Ivica bi bio i najbolji. Novo poglavlje pri e o Kosteli ima, pri e koju emo, možda, shvatiti tek ako Gips jednog dana objavi svoje dnevnike. Po eo je bob. Prvo je dvosjed na redu. Favoriti se okre u, nove ozljede - Whistler Sliding Centre je preopasno borilište. Tu se briše ideja olimpizma, športa op enito. Pretvara se sve u gladijatorstvo. Dani lete, kiša i dalje pada. A borilišta ra aju nove junake. Amerikanac Evan Lysacek pobje uje u umjetni kom klizanju Rusa Jevgenija Plušenka, jedinog koji ska e etverostruke skokove. Meni je Rus bolji, suci me utim presu uju druk ije.

Olim mp 12

Igrama sve više dominiraju športovi koji su se pojavili u posljednjih petnaestak godina - freestyle, ski cross, snowboard, moguls. To je neminovno pra enje trendova, to traže i time se bave mladi ljudi i zato MOO podržava širenje Igara i uvo enje novih disciplina. Osobno, ne svi a mi se ta tendencija i mislim da bi se moglo ozbiljno raspravljati o olimpijskom duhu nekih od novih disciplina. No, tradicionalisti poput mene ostaju u manjini. Ivica Kosteli zatvara igre novim srebrnim slalomskim odli jem i ulazi u legendu. Od devet zimskih odli ja naše zemlje, osam je plod Kosteli eve obiteljske radionice - Janice i Ivice. Austrijska muška reprezentacija, najja a i daleko najbogatija skijaška mom ad na svijetu, ostala je bez ijedne medalje! Listam na webu austrijski tisak, za njih je to katastrofa ve a od našeg nogometnog poraza protiv Turaka na EP-u. na a ani ru uše re ekord de po o bro oju Kan osvojenih medalja doma ina Igara. Malo sam zloban, ve ina tih medalja je u tim novim, „sumnjivim“ disciplinama. ekaju doma ini samo jedno pravo zlato. I do ekali su ga... Na silu su gurali Sydneya Crosbya, mladog, odli nog, ali daleko od najboljeg hokejaša svijeta, na pijedestal, na tron koji bez dvojbe pripada Aleksandru Ove kinu. No, Rusi su ostali bez medalje, a upravo je Crosby u velikom nalu protiv SAD-a Kana anima donio hokejaško zlato. I tako je spušten zastor na Olimpijske Igre... Odradili smo i zatvaranje, proveli još jedan dan kupuju i suvenire i lutaju i Vancouverom, a onda dugi povratak doma. Ne znam je li izrazito loše vrijeme uz dva tjedna kiše toliko utjecalo na završni dojam, no na kraju nisam bio impresioniran. Rusija i So i ne e imati pretežak posao nadmašiti ove Igre. Po svemu! Sva sre a da smo imali Faka i Kosteli a. Puni ponosa slije emo u domovinu. Dojam o Igrama brzo e se zaboraviti, naša tri odli ja ostat e zauvijek zapisana! z

Summary Ivan Blažičko, a journalist and commentator for Croatian Television, spent three weeks in Vancouver, the scene of the 2010 Winter Olympic Games. He is not sure whether it was the extremely bad weather with two weeks of rain that influenced his final impression, but he says he was not too impressed with the Games, adding that it will not be too difficult for Russia and Sochi to outperform these Games. The truth is, Blažičko says, the people in Vancouver were very kind. They were always smiling and asking people where they were from. The volunteers were so eager to help that they even got in your way. In general, the overall grade for the Games is not very high. But surely the tragic death of the Georgian luger during training on the eve of the Games is part of the reason. However, if judging Vancouver based on the results of Croatian athletes, we have reason to be more than satisfied! The bronze medal of biathlete Jakov Fak and the two silver medals of Ivica Kostelić were great successes. And if the success of a particular country is measured by the number of medals won as a proportion of the population of that country, Croatia ranks at the very top, and among the most successful participants of these Olympic Games!

Legende

edan od najve ih hrvatskih košarkaša i trenera, ovjek koji je u prvoj postavi ušao u splitsku Ku u slave, najljepšom i najatraktivnijom igrom po eo se baviti - na silu. Visok, štrkljast i mršav, Petar Skansi je trenirao vaterpolo u “Jadranu”, ali to mu nije pomoglo kod profesora tjelesnog odgoja, strogog Rusa Mio inskog. - Onako krakat i nejak imao sam problema na gimnasti kim spravama; Mio inski mi je rekao da u dobiti prolaznu ocjenu jedino ako odem trenirati košarku. U suprotnom, imat u “asa”! Ja sam proveo ljeto na košarci, pa se vratio vaterpolu, a on meni opet negativnu ocjenu. Tako sam bio primoran uhvatiti se košarke za ozbiljno... izrasti u igra a koji e obilježiti uzlet Jugoplastike od Druge lige do naslova prvaka Jugoslavije (1971.), te plasmana u nale Kupa prvaka (1972.) koje su za dlaku izgubili od talijanskog Ignisa sa 72-71. - Iako bi se najviše trebao sje ati pobjeda i medalja, meni najprije na pamet pada ta utakmica u Tel Avivu. Naš prvi izlazak na europsku scenu i odmah do nala, poraz od jedan razlike uz o igledni, ali na našu žalost nedosu eni prekršaj na Šolmanu pri kraju utakmice. Kad se jednom pokrene vremeplov, sje anja naviru sama od sebe. Od olimpijskog srebra iz Mexico Cityja (1968.), do zlata na SP-u u Ljubljani (1970.). - U Meksiku smo, na primjer, prvi put bili ispred Rusa i prvi put igrali sa strašnim Amerikancima. Ljubljana je bila spektakl, naslov svjetskog prvaka bila je korak zamašnjak u nevi enoj popularnosti košarke. Sli an primjer je danas s rukometom u Hrvatskoj, dok košarka eka pravi rezultat koji bi joj vratio popularnost. Skansi je obožavao igrati s Krešimirom osi em u reprezentaciji i s Ratom Tvrdi em u klubu: - Krešina genijalnost je neponovljiva, za mene je on naš najbolji košarkaš svih vremena. Mislim da smo bili dobar tandem. ak bih rekao avan-

Petar Skansi

Na silu u košarku Tekst: DAVOR VOR BURAZIN

Visok, štrkljast i mršav, Petar Skansi je trenirao olo u “Jadranu”, ali to mu nije pomogalo vaterpolo kod profesora tjelesnog odgoja, strogog Rusa Mio inskog. Pa je silom prilika završio me u obru ima.

Olim mp 14

15 Olim mp

Legende garda. Ja sam znao pogoditi izvana, imao sam dobar prodor i dodavanje, uz to sam igrao i odli nu obranu. Skansi se nakon završetka igra ke karijere, odmah uhvatio trenerskog posla u svom mati nom klubu s Gripa. I s njim je ostvario prvi hat-trick kad su 1977. godine osvojeni naslov prvaka Jugoslavije, doma i kup i Kup Radivoja Kora a: - Mislim da sam bio podjednako uspješan, iako je teže biti trener. Kad sam po eo, bio sam trener doju erašnjim igra ima i prijateljima. S jedne strane to je bila dobra stvar, ali moglo je biti i problemati no... Kao najve u vrijednost toga razdoblja smatram uspješno obavljenu smjenu generacija koja je u klub donijela puno trofeja. Najve i dio svog trenerskog opusa, Skansi je proveo u Italiji. Za najljepše i najuspješnije razdoblje smatra godine provedene u “Benettonu” iz Trevisa kojega je s Tonijem Kuko em doveo do praga europskog naslova 1993. godine (u nalu je bolji bio Limoges). - U Trevisu je doista bilo lijepo. Ambijent, prijatelji, vlasnik Luciano Benetton koji mi je vjerovao i bio spreman investirati ogroman novac. Mislim da su se Benettonu isplatila ta ulaganja, imali smo odli ne rezultate... Uglavnom sam radio s mom adima koje su rasle, podizao sam ih i dovodio do vrha. Tako je bilo i u Pesaru i u Bologni. Jedan od najemotivnijih trenutaka bile su Olimpijske igre u Barceloni prije 18 godina, kad je izbornik Skansi doveo Hrvatsku do nala i utakmice s prvim i jedinim Dream Teamom:

Summary

- Sre om, imao sam mom ad izvanserijskih igra a koju je vodio strašan zanos. Ja sam morao voditi ra una o organizaciji, razmišljati o suparnicima, a sve ostalo prepustiti njima. Klju na je bila utakmica za nale u kojoj smo nadoknadili veliku prednost tadašnjeg ZND-a. Nekoliko godina, kasnije moj tadašnji igra Bazarevi mi je priznao da nikad ne e zaboraviti taj poraz u polu nalu, baš kao što ja ne mogu zaboraviti Tel Aviv. Mislim da su bili presigurni u sebe i da su smatrali da im je su eno igrati nale s Amerikancima. Petar Skansi svoju je trenersku karijeru završio tamo gdje je i po eo - na Gripama. Nagovorio ga je Dino Ra a za još jedan, posljednji ples, u kojem je 2003. godine prvi i jedini put Split postao prvak Hrvatske. Sada uživa u mirovini, ali ne miruje - postao je prvi predsjednik splitskog Kluba olimpijaca. z

ŽIVOTOPIS Petar Skansi je ro en 23. studenoga 1943. u Sumartinu na otoku Bra u, prvi je košarkaški reprezentativac iz Jugoplastike, a igraju i za Jugoslaviju osvojio je srebro na OI u Meksiku (1968) i zlato na SP-u u Ljubljani (1970) kad je izabran u najbolju petorku svijeta. U pohodu “žutih” na prvi naslov prvaka Jugoslavije (1971.), Skansi je bio klju ni igra , a ta je mom ad samo godinu dana poslije igrala u nalu KEP-a u Tel Avivu (71-72 protiv Ignisa). Kao trener, Skansi je potpisao prvi “triple” u jugoslavenskoj košarci, tri naslova u istoj godini (1977.) -prvenstvo Jugoslavije, Kup Jugoslavije i Kup Radivoja Kora a. Kao asistent Aleksandru Nikoli u sudjelovao je u osvajanju zlatne medalje na SP-u u Manili (1978.), a kao izbornik reprezentacije uzeo je broncu na EP-u u Torinu (1979.). No, najve i uspjeh kao izbornik ostvario je sa Hrvatskom na OI u Barceloni (1992.) igraju i u nalu protiv SAD-a. U Italiji je radio u šest klubova (Scavolini, Fabriano, Venezia, Roma, Fortitudo Bologna, Benetton), imao je i izlet u Gr ku (PAOK). S Bennettonom je bio prvak Italije i nalist europske Lige prvaka (1993.). Trenersku karijeru zaklju io je naslovom prvaka Hrvatske sa Splitom (2003) - bilo je to prvi put da Cibona nije bila najbolja. Skansi je danas predsjednik splitskog Kluba olimpijaca.

Olim mp 16

Petar Skansi was born on November 23, 1943 in Sumartin, a small town on the island of Brač. He was the first member of the national basketball team from the basketball club Jugoplastika. He won a silver medal at the Olympic Games in Mexico City in 1968 while playing for Yugoslavia and a gold medal in 1970 at the World Championships in Ljubljana, where he was ranked among the top five world players. When the “yellows” were chasing their first title as champions of Yugoslavia in 1971, Skansi was a key player. One year later this team played in the finals of the European Champions’ Cup (now the Euroleague) in Tel Aviv (losing 72-71 to Ignis). As a coach, Skansi was the first person to get the “triple” in Yugoslav basketball, three titles in the same year (1977) – the National Championship of Yugoslavia, the National Cup of Yugoslavia and the Korać Cup. As an assistant to Aleksandar Nikolić, he also was part of the gold medal winning team at the World Championships in Manila in 1978. He also won a bronze medal at the European Championship in Torino in 1979 as the national coach. He achieved his greatest success as the coach of the Croatian national team that played against the USA in the finals of the Olympic Games in Barcelona in 1992. Skansi worked for six clubs in Italy (Scavolini, Fabriano, Venezia, Roma, Fortitudo Bologna, and Benetton). He also worked for PAOK in Greece. He won the Italian championship with Benetton and was a finalist in the European Champions League in 1993. He finished his coaching career by winning the Croatian championship with Split in 2003 – the first time that Cibona did not win it. Today, Skansi is the president of the Olympians Club of Split.

Olimpijske nade

u hipu

Olim mp 18

Manuel Štrlek (21) kao dijete se bavio tenisom i nogometom, išao na taekwondo, no kako mu je otac rukometni trener, nekako logi no je da je u rukometu i završio. Ve sad nestrpljivo o ekuje svoje prve Olimpijske igre u Londonu 2012. i nada se onom najsjajnijem odli ju. Tekst: ANTON SAMOVOJSKA Fotogra je: CROPIX nogi športaši cijelu karijeru traže put do zvijezda i ne uspiju ga prona i. Oni jedinstveni do zvijezda dosko e u hipu. Manuel Štrlek, mladi rukometaš CO Zagreba svoj je carpe diem ostvario odmah, na prvome velikom natjecanju. Štrlek (21) je na Europskom prvenstvu 2010. u Austriji zgrabio srebro te izborio mjesto u prvoj sedmorci natjecanja. - Bilo je to veliko iznena enje. Moj je jedini cilj bio igrati, skupljati iskustvo i što bolje iskoristiti minute koje mi je dodijelio izbornik Lino ervar. Nisam ni sanjao da bih mogao ve na prvome velikom natjecanju, u konkurenciji velikana, biti dio idealne mom adi prvenstva - veli Manuel Štrlek. o Što vam je don nijelo više zado ovoljsttva - sreb bro ili izbor u najjbolju u mom m ad Europe? - Srebro je mnogo vrjednije. Kolektivni ciljevi uvijek su bitniji od pojedina nih. Mom ad je, uostalom, ta koja podiže pojedinca. Da drugi nisu dobro radili za mene, što je osobito bitno u mome slu aju, budu i da igram na krilu koje živi od pravih lopti vanjskih igra a, niti ja ne bih bio ništa posebno. o Što vas je e pove elo prrema rukom metu?? - Kao dijete bavio sam se sva ime. Igrao sam tenis i nogomet, išao na taekwondo. No, kako je moj otac rukometni trener i kako je trenirao “Dubravu”, bilo je nekako logi no da se okušam i u rukometu. Rukomet mi se neobi no svi a. To je atraktivan, gotovo atomski šport, u kojemu nema mjesta za mekušce. o Pro itali smo u jedn nome e interrvjuu kako je vašš velik ki uzo or Dra ažen Petrov vi . - To je to no. o Kak ko je mogu e da je va aš uzo or Dražžen Petrovi ko ojega nikad da nisste mo ogli vidjeti. Vi ste e, naim me, im mali tek pe et god dina kad je e taj veliki športtaš, je edan od na ajboljih h hrvattskih športtaša svih vreme ena, 1993. pogiinuo u fata alnoj prome etnojj nesre e i?

19 Olim mp

Olimpijske nade - O Draženu Petrovi u znam gotovo sve. Pri ali su mi kako je on, koji je bio najbolji, ostajao u dvorani nakon treninga i vježbao, vježbao... Ako je najve i radio više od ostalih, ako je morao ispaliti “još sto trica”, razmišljao sam, to ne može biti bez vraga. Petrovi me je pou io da je rad, krvavi rad, najvažniji korak do napretka. Jest, talent je nužda, ali bez rada nema kruha. Ni u emu, pa ni u športu. o Koji su vaši rukom metn ni ido oli? - Patrik avar. Lako a kojom je igrao i zabijao s krila doista je neponovljiva. Drugi je Nijemac Stephan Kretschmar. o Kre etschm mar vam se sv vi a stoga a jer je bio o eksstrava aganttni ru ukom metašš? - Ah, ne. Da je to u pitanju, bio bih

sav istetoviran... Poput avara. Kretschmar je bio udesan rukometaš. On je bio jedinstveno krilo, on je bio rijetki krilni napada koji je mogao zabiti iz svake pozicije i koji je dizao mom ad. o Vašš je ta alentt bio zapa ažen vrlo ra ano. Lino ervarr pozzvao vas je na priprem me rep preze entaccije za Olim mpijsske igre u Pek kingu u 200 08. godine e? - Tad sam bio 18-godišnjak i još sam igrao u “Dubravi”. ervarov poziv za mene je bio šokantno iznena enje. Peking nisam vidio, što nisam ni o ekivao, ali injenica da me je ervar vidio dala mi je dodatni poticaj za rad. o Nisste vid djeli Pekiing, no o ekiva ali ste da bisste mogli zaigrrati na Svjjetskom m prve enstv vu 20 009. u Hrv vatsk koj? - Jesam, ali tome se nastupu ispriOlim mp 20

je ila nesre a. U studenome 2008. ozlijedio sam križne ligamente. Bio je to užasan doga aj. Najteža sportska ozljeda u najgorem trenutku. No, ako ovjek nešto želi, ništa nije toliko teško da bi ga moglo slomiti. Ozljeda me je zaustavila, ali istodobno mi je i pomogla da postanem ja i. o Kak ko je dana as vašše ne esrettno desno koljen no? - Nije kao novo, no - dobro je. Osje am se super. Ne osje am nikakav strah, idem kao da mi se nikada ništa nije dogodilo. o Kak kav je e odn nos sttarih h i mla adih igra a u hrvatsskoj rukom metn noj re epreze entacciji? - Stari-mladi, to je uvijek zanimljivo pitanje. Obi no se, sukladno godinama, formiraju skupine koje gdjekad prerastu u jaz. Hrvatska je reprezentacija, me utim, jedinstven slu aj. Niti u jednome asu nisam osjetio da bih mogao imati problema stoga što sam mlad. Naprotiv. Stariji igra i pomagali su mi i hrabrili me. Što je neobi no bitno. edna a od najve e ih o Je gonettaka za la aike zag omettajestt šutt ruko ša. To, naime e, nissu samo o bom mbe, ve i suhii listo ovi te e najrazli ittije “ffrljok ke”. Koliko o je potrebn no da a bi ru ukom metašš ovla adao svom m tom m serijjom razli itih udarraca? - Cilj je svakoga rukometaša biti što raznovrsniji u napadu. Dakako, važno je vježbati, ali nije sve isklju ivo u vježbanju. Neke su stvari ovjeku uro ene. Netko može, a netko ne može. Moram priznati, iako sam štošta bezbroj puta pokušavao, ponekad ni sam ne znam odakle sam izvukao neki udarac. o Hrv vatsk ka ruk kome etna repre ezenttacija najusp pješn niji je e našš športski kolektiv v. Dva a olim mpijsska zlata, osvo ojena 19 996. u Atllanti i 200 04. u Aten ni, govore sv ve o veli in ni i vrijed dnostti rukom meta a. Eurropsk ko prv vensttvo u Austrriji biila je,, prem ma ervarrovim m zamisslima a, sam mo ussputn na po ostaja a

nove hrva atske e mom m ad di na putu prem ma Olim mpijsskim igram ma 2012. Što o eku ujete od Olimp pijskih h igara u Londonu?? - Izme u Europskog prvenstva 2010. i Olimpijskih igara 2012. postoji još jedna važna postaja - Svjetsko prvenstvo. I to natjecanje poslužit e nam kao priprema za najvažniji trenutak - nastup na Olimpijskim igrama u Londonu. Ako se po jutru, dakle po Austriji, dan poznaje, London bi trebao biti još jedan veliki trenutak rukometne sre e. Svi živimo za Olimpijske igre i o ekujemo da emo u Londonu biti spremni dati najviše. Dakako, uz nadu da e to naše najviše biti dovoljno da uzmemo i najvrednije odli je - kazao je Manuel Štrlek, velika hrvatska olimpijska nada. z

Summary Manuel Štrlek (Zagreb, December 1, 1988) is a Croatian national handball team player. As a child he played tennis, football, and taekwondo, but finally settled on handball. He began his career with “Dubrava”, and has continued with CO Zagreb. Štrlek plays left wing. He is great at counter attacks and has a very wide range of shots. He was invited to train with the Croatian national team for the Beijing 2008 Olympic Games and he was a candidate for the play in the 2009 World Championships in Croatia, but he was unable participate in the latter after suffering a cruciate ligament injury. Štrlek returned from the injury in the autumn of 2009, and in his first major competition, the 2010 European Handball Championships in Austria, he won the silver medal and was picked to the all-star team of the championship. His sports role models are basketball player Dražen Petrović and handball players Patrik Ćavar of Croatia and Stephan Kretschmar of Germany.

Nastanak modernog športa

- posljednja azvojem željeznice i kopnenih puteva u 19. stolje u, rijeke gube ekonomski zna aj, a veslanje prestaje biti izvor zarade i svakodnevica radni ke klase, ve prelazi u domenu imu nijeg gra anstva i aristokracije kao športskorekreacijska aktivnost. Ipak, amaterski vesla i nisu se mogli nositi s profesionalnim la arima s Temze i Tyne i izbjegavali su me usobne susrete. Amaterima se nije svi alo gubiti od onih koji su im na društvenoj ljestvici podre eni, a još im je manje privla no bilo druženje s pripadnicima radni ke klase (jer važan aspekt športa oduvijek je bila i socijalizacija nakon športskog susreta koja se svodi na ugodno druženje pripadnika iste društvene klase). Vrlo mali broj vesla a amatera mogao se uop e usporediti s profesionalcima kao što su bili „Gateshead Clipper“, „North Star“ ili „Crowcatcher“. Ti profesional-

Henley regata 1882.

ci dobivali su imena sli na onima koja imaju konji, i utrkivali su se na susretima koje su organizirali kladioni ari za nov ane nagrade. Osnovna ideja Amaterskog atletskog kluba (Amateur Athletic Club) kojeg su 1866. godine osnovali studenti Oxforda i Cambridgea, bila je da se isklju e ne samo profesionalni športaši (oni koji su se natjecali za novac), ve i pripadnici radni ke klase, odnosno svi oni koji su rukama zara ivali za svoju egzistenciju. Kak ko je šporrt op enitto po ostaja ao sve popularniji, u britanskim klubovima ja ala je inicijativa da se strogo zabrani u lanjivanje mehani arima i obrtnicima. Oko te ideje lomila su se koplja, pa je, na primjer, londonski odvjetnik Walter Rye uspio probiti klasnu barijeru i postati lan kluba. On je inzistirao da amater može biti džentlmen porijeklom, ali i obrazovanjem. Kada je 1872. godine u Londonski atletski

klub (London Athletic Club) dopušten upis trgovcima, šezdeset lanova se u revoltu ispisalo iz kluba. asopis “The Times” podržavao je segregaciju, pa je u to vrijeme objavljeno da „ za zanatlije, radnike i ostale takve osobe nema mjesta u klubu. Apsolutno je poželjno da im se zabrani pristup, jer je time status (amaterski, op. a.) svih ostalih lanova bolje osiguran i oslobo en svake mogu e sumnje koja bi se ina e mogla pojaviti.“ Iako su društvene razlike ostale jako izražene i bitne unutar samih klubova, u kona nici je demokratski princip odnio pobjedu na nacionalnoj razini. Za to su posebno zaslužni osniva i Amaterskog atletskog saveza (Amateur Athletic Association) koji su smatrali da bavljenje športom mora biti dostupno svima, pod samo jednim uvjetom - da se ne natje u za novac. Veslanje je po tom pitanju postalo iznimka. Od svih športskih saveza, jedino je Amaterski vesla ki savez (Amate-

utvrda elitnog amaterizma ur Rowing Association, ARA), osnovan 1882. godine, tvrdoglavo ustrajao na formalnom isklju enju zi kih radnika iz svojih redova. Nisu svi bili za takav isklju ivi i elitisti ki pristup amaterizmu, pa je 1890. godine osnovan Nacionalni amaterski vesla ki savez (National Amateur Rowing Association, NARA) koji je bio otvoren za sve osim za profesionalne vesla e. Razlika u percepciji amaterizma izme u ova dva vesla ka saveza, uzrokovala je raskol u britanskom veslanju koji e potrajati 66 godina. Am materrski vesla ki savez z (AR RA) od 1839. godine organizira ekskluzivnu Henley regatu u mjestu Henley-onThames. Ta regata ima svoja posebna pravila, budu i da prethodi bilo kojoj nacionalnoj ili me unarodnoj vesla koj organizaciji. Organizatori regate uglavnom su i sami bivši vesla i, a prema

njihovom ustroju i Pierre de Coubertin je formirao neke elemente organizacije Me unarodnog olimpijskog odbora. Regata je od samog po etka bila namijenjena isklju ivo za vesla e amatere. Godine 1879. u Henleyu je sastavljena i prva formalna de nicija amatera. Prema toj de niciji status vesla a ili kormilara amatera ne može imati: • onaj tko se ikada natjecao za ulog, novac ili prijavninu na bilo kojem otvorenom natjecanju, • onaj tko se ikada natjecao zajedno sa ili protiv profesionalca za bilo kakvu nagradu, • onaj tko je ikada zara ivao za život na na in da se bavio, podu avao ili asistirao u bilo kojem obliku športa,

• onaj tko je ikada bio zaposlen na brodu ili oko broda, za novac ili okladu, • onaj tko jest ili je bio zaposlen za pla u kao mehani ar, majstor ili zi ki radnik. Godine 1884. ista pravila po ela su se primjenjivati i na strane sudionike regate, a 1886. dodano je još jedno pravilo koje zabranjuje sudjelovanje svim osobama koje su zaposlene u uslužnim djelatnostima (posluga). S vremenom, kako se pove ao broj sudionika regate iz stranih zemalja, stroga pravila postala su izvor sve ve ih nesuglasica, budu i da je u drugim zemljama de nicija amatera bila puno slobodnija. Najpoznatiji incident zbio se 1920.

Tekst: ANA POPOV I

Amaterski vesla i nisu se mogli nositi s profesionalnim la arima s Temze i Tyne i izbjegavali su me usobne susrete. John B. Kelly Amaterima se nije svi alo gubiti od onih koji su im na društvenoj ljestvici podre eni, a još im je manje privla no bilo druženje s pripadnicima radni ke klase...

23 Olim mp

Nastanak modernog športa

godine kada je budu i olimpijski pobjednik, Amerikanac John B. Kelly, isklju en s regate zato što je izu avao zanat za krovopokriva a i radio kao šegrt. Kellyju je zabranjeno sudjelovanje u regati na temelju pravila o zi kim radnicima, ali i zato što je bio lan Vesper Boat kluba kojem je bilo zabranjeno sudjelovanje na regati još od 1906. godine radi doga aja koji se odigrao godinu dana ranije. Naime, 1905. godine, lanovi Vesper Boat kluba koji su nastupili na Henley regati, novac za put skupili su putem donacija, ime su u o ima strogih organizatora postali - profesionalci. Kellyjevo isklju enje bila je tad velika vijest koja je snažno odjeknula kako u Americi, tako i u Velikoj Britaniji. Zanimljivo je da je 1947. Kellyjev sin, John B. Kelly mla i, pobijedio na Henley regati, a njegova je k i kasnije postala poznata lmska zvijezda - Grace Kelly, što je cijeli taj incident još dugo zadržalo u središtu pozornosti. God dine 1936 6. doš šlo je e do novo og spora: australskoj posadi osmerca koja se pripremala za olimpijske igre u Berlinu, zabranjeno je sudjelovanje na Grand Challenge kupu. Do zabrane je došlo zato što su posadu sa injavali policajci, koji su prema rigoroznim pravilima Henley regate, etiketirani kao zi ki radnici. Taj potez je u kona nici doveo do vrlo neugodne situacije koja je prisilila Amaterski vesla ki savez da uvedu neke promjene u svoja elitisti ko shva anje amaterizma. Tako su 9. lipnja 1937. iz pravila Amaterskog vesla kog saveza izbrisane uvredljive reference koje se odnose na mehani are, majstore, zi ke radnike i uslužne djelatnosti, a sljede eg dana izmijenjena su i pravila Henley regate. U rujnu 1997. godine, Me unarodni vesla ki savez izbrisao je sve stavke vezane za amaterizam iz svojih pravila, a Henley je te izmjene prihvatio u proOlim mp 24

sincu 1998. Tim inom je regata koja je toliko inzistirala na istom (ponekad i prerigidnom) amaterizmu, otvorila svoja vrata svima, uklju uju i naravno i profesionalce. Još jedan vesla ki doga aj koji je prerastao u britansku, pa i svjetsku instituciju je tradicionalna sveu ilišna utrka osmeraca sveu ilišta Oxforda i Cambridgea. Sama ideja utrke potekla je od dvojice prijatelja iz srednje škole Harrow - Charlesa Merivalea koji je otišao na studij na Cambridge, i njegovog kolege Charlesa Wordswortha koji je studirao na Oxfordu. Dana 12. ožujka 1829. Cambridge je poslao službeno pismo Oxfordu s izazovom na vesla ki dvoboj, i tako je ro ena tradicija koja se održala do danas - da gubitnik iz prethodne godine izaziva suparnika na uzvratni susret. Prva utrka održana je u mjestu Henley na Temzi - istom onom Henleyu koji je kasnije postao mjestom održavanja druge slavne vesla ke utrke. Legenda kaže da je prvi sveu ilišni susret 1829. bio toliko posje en i uspješan, da su mještani Henleya odlu ili organizirati svoju vlastitu utrku koja je u kona nici postala slavna Kraljevska regata Henley. Od 1845. godine utrka se održava u Londonu, od Putneya do Mortlakea, na relaciji koja je duga 6,7 kilometara - više nego tri puta dulja od olimpijske staze. Zanimljivo je da se lanovi oba osmerca nazivaju „plavi“ (blues), a oba amca – „plavi amac“ (Blue Boat), s time da je boja Cambridgea svijetloplava, a boja Oxforda tamnoplava. Svoju veliku popularnost sveu ilišna utrka (osim injenice da je jedan od najstarijih športskih doga aja koji je opstao do današnjih dana) jednim dijelom sigurno zahvaljuje i tome što stoji u samim temeljima nastanka modernog športa i sadrži njegove najbitnije elemente - školski odnosno sveu ilišni šport i amaterizam. z Literatura: John Arlott i Arthur Daley, Pageantry of Sport: From the Age of Chivalry to the Age of Victoria, Hawthorn Books, Inc., New York, 1968. Richard Holt, Sport and the British: A Modern History, Oxford University Press, 1992. Mike Huggins, The Victorians and Sport, Hambledon and London, London i New York, 2004.

Summary Upon the Amateur Athletic Club’s founding in 1866, the organization sought to exclude both professionals (those who had previously competed for monetary gain), and manual laborers. After much debate, and thanks in large part to the progressive ideals championed by their founders, the Amateur Athletic Club gave into the democratic principal that sport, like other extra-curricular pursuits, should be accessible to everyone under the condition that they do not compete for money. In fact, only the Amateur Rowing Association (ARA), who had organized an exclusive regatta on the Thames since 1839 (though who did not officially register as a group until 1882), maintained a policy excluding manual laborers. In 1937, the ARA reversed this regulation after much controversy and debate and since 1997 even the prestigious Henley Regatta has opened its admission policy to allow everyone, including professionals. Despite the Henley’s global reach, the Oxford and Cambridge Boat Race has remained a uniquely British institution. One of the key reasons for its popularity and adoration, aside from the fact that it is among the oldest annual sporting events still held today, is that it adheres to the most important elements of modern sport - namely its link between university competition and amateur athletics.

MOO

listopadu 2009. Me unarodni olimpijski odbor ponovno je izabrao Jacquesa Roggea za predsjednika u razdoblju od etiri godine. Rogge je osmi predsjednik jedne od najve ih svjetskih organizacija, a prvi je put povjerenje glasa a dobio u Moskvi 2001. U osam je godina pokrenuo mnoga zbivanja unutar olimpijskog pokreta, uklju uju i i akcije poput iš enja vlastitih redova od korupcije ili zaoštravanja na ina dobivanja Olimpijskih igara. Rogge je prvenstveno težio k unaprje enju sustava i zadržavanju

zna aja MOO u svijetu športa, ali i stalnom naporu da Olimpijske igre budu najve i športski doga aj u svijetu. Njemu e se pripisati i vrlo agresivan antidopinški program i potpuna potpora WADA-i (Svjetskoj antidopinškoj agenciji). ganiz zatorri Olim mpijs skih igara a Org zahvalni su Roggeu i njegovoj olimpijskoj politici što su ukupni troškovi te broj sudionika unaprijed ograni eni i da nema nikakvog na ina da se pove avaju ili bitnije mijenjaju u budu nosti, barem dok Rogge vlada situacijom (a najnovijim produžetkom mandata i te kako je dokazao da vlada!). No, najviše zbog ega gospodin Rogge, belgijski lije nik, a nekadašnji olimpijac jedrili ar, tako mo no drži sve konce modernog olimpizma u svojim rukama je - novac. Kad je došao na mjesto predsjednika, olimpijske nancijske rezerve iznosile su 105 milijuna ameri kih dolara, a danas su one ve e od 400 milijuna. Porastom te svote, porasla su i davanja MOO-a prema

me unarodnim športskim savezima i nacionalnim olimpijskim odborima. A kad vas netko dobro hrani, tu ruku ne grizete.... Olimpizam je u Roggeovoj viziji na in života. Me unarodni olimpijski odbor, s Roggeom na elu, svojom teorijom olimpizma ulazi na velika vrata u Ujedinjene narode i njihove Milenijske ciljeve razvoja (Millennium Development Goals), prilago ava i op e prihva ene teze o zaštiti okoliša svojim planovima za bilo kakav športski razvoj i arhitektonske ideje gra enja športskih objekata. Isto odobn no, ra adi i u kon ntra-ssmjerru: na svim svjetskim politi kim razinama uspijeva zadobiti prihva anje ideje o olimpijskom primirju, koje želi zajedno sa svjetskim politi arima graditi kroz šport, obrazovanje, humanitarnu pomo i zdravstvenu zaštitu. Olimpizam je po eo izlaziti iz športskih okvira još za vrijeme Juana Antonia Samarancha, ali je de nitivno odlu io postati stil svjetskoga života u doba vladavine Jacquesa Roggea.

Roggeova era Tekst: JURA OZMEC

Olimpizam je po eo izlaziti iz športskih okvira još za vrijeme Juana Antonia Samarancha, ali je de nitivno odlu io postati stil svjetskoga života u doba vladavine Jacquessa Roggea.

Postoji, istina, i jedna mala nota sumnje: može li ovim ritmom olimpijska ideja i olimpizam i dalje rasti ili je Rogge, okružen vrhunskim majstorima ekonomije, prava i marketinga, odnosno vrhunskim tehnomenadžerima došao do vrhunca? Prodajom televizijskih prava za pra enje olimpijskih igara privatnim ulaga ima, a ne više multinacionalnim udrugama poput Eurovizije, Rogge i ekipa oko njega dobili su zna ajno ve u nancijsku potporu nego što je ona bila do sad. Isto tako, rast prihoda pove an je 5 do 10 posto u svakoj olimpijadi (razdoblju od 4 godine izme u ljetnih Igara). e stra ane - iako o ne treba a S druge sumnjati da e se na današnjem televizijskom tržištu svake zemlje na i tvku a koja e otkupiti prava za prijenos Igara i po novim, etiri, pa i više puta višim cijenama - pitanje je ho e li i kvaliteta takvoga pra enja biti visoka ili e se tražiti rezervna rješenja. U svakom slu aju, Rogge za sada mijenja i lice i nali je olimpizma u ve-

likom stilu, a sponzori ni ne pomišljaju iza i iz ove pri e, što je dokaz postojanosti i zalog za budu nost. Baš u Kopenhagenu, uo i glasanja za novog/starog predsjednika MOO-a, održan je i 13. Kongres MOO-a, koji je iznjedrio neke vrlo zanimljive ideje i zapravo preporuke za djelovanje MOO-a. U svjetlu injenice da je u dvorani tijekom Kongresa bilo 1249 sudionika, uklju uju i lanove MOO-a (njih trenuta no ima 112), predstavnike nacionalnih olimpijskih odbora (pa i Hrvatske), predstavnike me unarodnih športskih saveza, te organizacijskih odbora Olimpijskih igara i novinare, dakako da je Rogge neposredno nakon ustoli enja obe ao da e slijediti te preporuke. A o njima u sljede em broju „Olimpa”. z

Summary Why did the International Olympic Committee (IOC) re-elect Jacques Rogge as its President in 2009 in Copenhagen? They did it because in the past 8 years he has improved the work of IOC at all levels, introduced new systems for operations, and increased the level of IOC funds four times, thus increasing the amounts that the IOC pays to international sport federations and national Olympic committees. The Olympic ideal to leave the sport framework even under Juan Antonio Samaranch, but it has definitely become a global lifestyle under Jacques Rogge. The new face of the Olympic ideal is also reflected in intensive cooperation with UN, and with global movements, such as environmental protection. Rogge has announced new steps to improve the work of the IOC, following the conclusions and recommendations of the Olympic Congress, demonstrating that he is an experienced, clever leader of the new techno management trend in the IOC.

Literatura: * Web stranica MOO-a (www.olympic.org) * Mark Adams, Communications director IOC: predavanje o MOO-u za predsjednike nacionalnih udruga športskih novinara, Lausanne, sije anj 2010. * privatna arhiva

27 Olim mp

6 6 :

$ $ !

UZ USPJEH JAKOVA FAKA NA ZOI 2010.

romicatelj modernih športova u nas, Franjo Bučar, upoznao je skijanje na studiju u Švedskoj. On je u Zagreb donio i prve skije. Na njegov prijedlog u I. hrvatskom sklizačkom društvu je 12. XI. 1894. osnovana skijaška sekcija, prva skijaška organizacija u Hrvatskoj. Bučar je obučavao skijanje na Tečaju za učitelje gimnastike u Zagrebu zimi 1894./95. U siječnju 1896. pozvan je u Prag gdje je članovima Češkog ski-kluba održao kraći tečaj skijanja, a sudjelovao je i na natjecanju u „strmoj vožnji na 500 m“ i osvojio drugo mjesto.

Prvii međun narod dni uspjeesi hrvvattskih h skiijaašaa Novo razdoblje u razvoju skijanja započelo je 1908. godine. Te se godine na međunarodnom skijaškom natjecanju u Češkoj istaknuo zagrebački advokat Janko pl. Vodvarška koji je bio redoviti gost čeških skijaških natjecanja. On je 9. II. 1908. godine u mjestu Jilemnici nastupio na “prvenstvu zemalja češke krune” i pobijedio u utrci na 10 km. Potkraj iste godine, jedan drugi skijaški entuzijast, Rudolf Zigmundovsky iz Zagreba, sudjelovao je na skijaškom tečaju u Marija Sallu u Austriji. Tečaj je vodio Mathias Zdarsky, poznati austrijski skijaški učitelj i inicijator alpskog skijanja. Na poticaj Zigmundovskyog i uz podršku Franje Bučara, početkom 1909. godine, ponovno je aktiviran “posebni ski odjel” u Prvom hrvatskom sklizalačkom društvu, a Rudolf Zigmundovsky imenovan je za pročelnika odjela. Iste godine osnovana je i skijaška sekcija u Hrvatskom akademskom športskom klubu u Zagrebu. Zahvaljujući njihovoj inicijativi, skijanje se naglo počelo širiti. Međutim to novo, tehnički savršenije skijanje, sa mnogo većim brojem poklonika, u svojem daljnjem razvoju tražilo je nove, prostranije i strmije terene sa sigurnijim i dugotrajnijim snijegom. U Hrvatskoj, takva područja mogla su se pronaći jedino u Gorskom kotaru.

Piše: MIRNA JAJČEVIĆ

U Hrvatskoj se 1911. godine nakanio izgraditi zimskošportski centar nalik onom u Bohinju. Poduzete su stoga velike akcije da se prona e i izgradi sli an centar u Gorskom kotaru. Na preporuku rije kih planinara i skijaša, koji su se u sve ve em broju po eli pojavljivati i u ovome gradu, izabrane su - Fužine. Kranjskem” još 1909. godine sagradila sanjkalište Belvedere dugo 2100 metara i posebnu stazu za skijaše obilježenu crvenim trakama. Na ovim terenima nastupili su i brojni hrvatski sanjkaši. Neki od njih, kao prvak Hrvatske Fritz Lovrenčić, postigli su i dobre rezultate. Sanjkaši su tamo imali prilike promatrati prva skijaška natjecanja u Sloveniji. Sve to je pobudilo želju da se nešto slično organizira i u Hrvatskoj. Prije svega javila se ideja da se u Hrvatskoj izgradi zimsko-športski centar nalik onom u Bohinju. Još iste 1911. godine, poduzete su velike akcije da se pronađe i izgradi sličan centar u Gorskom kotaru. Na preporuku riječkih planinara i skijaša, koji su sse u sve većem broju p počeli pojavljivati i u o ovome gradu, izabrane ssu Fužine.

Gorrski kotaar ““zzraačno o lječčiliištte”

Gorrsk ki kotaar no ovi sk kijašški ceentaar Još kao sanjkaši, hrvatski poklonici zimskih športova su se povezali sa istomišljenicima iz Slovenije. Naši sanjkaši nekoliko su puta nastupali na međunarodnim natjecanjima, koja su organizirana na terenima Bohinjske Bistrice. Ovdje je “Deželina zveza za promet tujcev na

U nastojanju da se u uredi i promovira zimssko-športski centar p pomogle su turističke o organizacije koje su

Ivan Lipovšćak, prvi zdesna (Delnice 1932.)

Državno skijaško prvenstvo u Delnicama 1932. godine

se tih godina počele formirati i u Hrvatskoj. Bila su to Društva za promet stranaca, koja su po ugledu na slična društva u Austro-Ugarskoj, počela priređivati športska natjecanja za privlačenje što većeg broja turista u pojedina područja. Tako je npr. Društvo za promet stranaca u Opatiji počelo organizirati tzv. “športske tjedne”, da bi zainteresirani stranci posjećivali Gorski kotar, već tada poznat kao “zračno lječilište”. U Fužinama i Delnicama formirala su se takva društva kako bi se iskoristile dobre turističke pogodnosti tog kraja. U napisu zagrebačkog Obzora iz 1910. godine o turističkom potencijalu Gorskog kotara možemo pročitati da su “Zimski sportovi stekli toliko prijatelja da su gorski krajevi koji su zimi bili posve pusti, danas obilnije posjećeni nego li ljeti, te su postali upravo prava izletišta”.

Drušštvvo za prom mett stran naca u Fu užin namaa Društvo za promet stranaca u Fužinama, na preporuku riječkih planinara i ljubitelja zimskih športova, povezalo se sa zimsko-športskom sekcijom HAŠK-a iz Zagreba. Dogovoreno je, da se na terenima oko Fužina, od 1. do 10. II. 1912. godine organiziraju brojna zimska športska natjecanja. Društvo za promet stranaca bilo je “voljno investirati u sanjkališta, klizališta i skijališta”. Preko svih tadašnjih dnevnih i športskih listova pokrenuta je velika

propagandna akcija o tom događaju. Dataljne propozicije športske priredbe objavljene su u javnosti. Patronat nad međunarodnim sanjkaškim natjecanjem preuzelo je Društvo za promet stranaca u Kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji, a tehničku pripremu preuzeo je HAŠK po pravilima Hrvatskog športskog saveza. S novoformiranim poduzećem Ćirilometodski kinematograf - Hrvatski kinematografski dnevnik, dogovoreno je snimanje “zaključnog natjecanja i vježbi u tečaju”. Misli se na skijanje kao posebnu “športsku atrakciju”. Poslije natjecanja trebao se održati skijaški tečaj. Za to je angažiran i posebni učitelj skijanja.

Uputte zaa skijjaše teečaajce Napravljen je detaljan raspored priredbe. Sudionici tečaja trebali su stići 1. veljače. Od 2. do 10. 2. bila je predviđena obuka u “norveškoj ski vožnji”. Završna utrka za tečajce trebala se održati 10. 2, a dan kasnije utrka je bila otvorena za sve vozače. Interesantne su upute za skijaše tečajce. Navodi se, da će se obučavati “Norveški način ski-vožnje, christijanija i telemark”. Što se tiče opreme preporučene su “Telemark - ski sa Bilgeri-vezom. Ski neka budu tako dugi da se pruženom rukom lahko dohvate šiljci. Uz to su potrebne dvije ski-batine sa tanjurićima za snijeg. Batine neka sižu

UZ USPJEH JAKOVA FAKA NA ZOI 2010. potpunoma vješt svim tajnama tog športa”.

Prvvi zim msk ki plan nin narskii pon usp

do lakata. Cipele moraju biti nepromočive. Izvrsne su tzv. lanpar cipele - okovane. Cipele mogu se rabiti samo na vezu tvrdog sistema. Odijelo treba da je primjereni turistički kostim. Osobito dobre treba da su čarape, svakako od vune. Kao rukavice najbolji su tzv. fäustlingi. Preporuča se uzeti dva para. Dobro opremljeni naplećnjak upotpunjuje opremu, a treba da je u njemu bezuvjetno ski - vosak, a prema potrebi i sniježne očale”. Za tečaj je “prijavljen lijep broj učesnika i dvije dame te riječki alpinistički klub”. Prikupljene su brojne nagrade za sve vrste natjecanja i bile su izložene u izlogu tvrtke Jesenski i Turk - Elsa-Fluid dom u Zagrebu. Prijave su se primale u prostorijama HAŠK-a u Opatičkoj ulici. Moglo se je prijaviti i na licu mjesta u Fužinama.

“Pottpu unomaa vješšt svvim tajnaama togg špo ortaa” U stručnom radu i propagandi skijanja naročito se ističu Zagrepčani, Ico Lipovšćak i Ante Pandaković. Na prijedlog Tome Cuculića skijaša iz Mrkoplja, oni odlaze u potragu za novim skijaškim terenima na padine Maj vrha i Čelimbaše kraj Mrkoplja. Oni su tamo stigli 12. XII. 1912. i bili oduševljeni s onim što su vidjeli. Čvrsto su odlučili da ovaj kraj pretvore u skijaški centar Hrvatske. “Već nakon nepunih mjesec i pol dana njihovom inicijativom organiziran je 3. II. 1913. skijaški tečaj sa modernijom opremom i suvremenijom skijaškom tehnikom.Vodstvo tečaja bilo je povjereno bivšem aktivnom poručniku austrijske vojske Rikardu Vickertu, koji je prošao više vojničkih tečajeva i bio

Mirko Pandaković

Nakon trodnevnog tečaja u kojem je sudjelovalo 14. polaznika, izvršen je prvi zimski planinarski uspon na skijama u Hrvatskoj. Pandaković, Lipovšćak i poručnik Vickert uspeli su se uz pomoć skija na vrh Bjelolasice (1533m) najvišeg vrha Gorskog Kotara. Nakon drugog skijaškog tečaja koji je održan u Mrkoplju od 31. I. do 2. II. 1914. godine, ski-sekcija HAŠK-a organizirala je veliko natjecanje pod nazivom Prvenstvo na skijama za Hrvatsku i Slavoniju. Na tečaju je bilo 16. tečajaca, 14. iz Zagreba, a dvojica iz ski sekcije Planinarskog društva Liburnija iz Rijeke. Istovremeno je u Mrkoplju održavan i tečaj austro–ugarske vojske u skijanju. Svi oni uzeli su učešća u prvenstvu.

Prvo o prvvensttvo Hr vaatskee i Sllavvonijee Prvo Prvenstvo Hrvatske i Slavonije održano je na stazi dugoj 7 km. “Pruga je bila vrlo interesantna sa jednako uspona i spusta… start i cilj nalazili su se nedaleko jedan od drugoga. Cijela staza bila je markirana crvenim zastavicama i zaposjednuta vojničkim telefonskim odjelima, tako da je svako rezanje staze bilo isključeno, a kontrola vremena izvrsna”. Prvenstvo je osvojio Mirko Pandaković. Drugi je bio Tomašić, a treći Ivo Lipovšćak. Jedan sudionik na prvenstvu nastupio je na skijama izrađenim u Delnicama, što je značajno jer su se skije tada isključivo uvozile iz Austrije. Vojnici su se natjecali u patrolama, po trojica u jednom odjeljenju. Organizator prvenstva, HAŠK, nagradio je prvoplasirane plaketama. Prva patrola nagrađena je džepnim satovima, a druga srebrnim novcem. Poslije I. svj. rata u Mrkoplju se održavaju Državna prvenstva, prvenstva Zagrebačkog zimsko-sportskog podsaveza i Prvenstva Banovine Hrvatske. U Mrkoplju je 28. I. 1934. otvorena i prva skijaška skakaonica u Hrvatskoj, za skokove do 45 metara. LITERATURA: 1. Radan, Ž. (1970). Počeci skijaškog sporta u Hrvatskoj. Povijest sporta, 1 (1), 28 – 40. 2. Blašković, V. (1971). Delnički skijaški preporod. Povijest sporta, 2(8), 671 – 686. 3. Škutelj, A. (1983). Kronika značajnih skijaških zbivanja u Hrvatskoj. Povijest sporta,14 (56), 186 – 190. 4. Šport i umjetnost, god. I. 1912/13. br. 7 str 5-7. Zimski sportovi: A.P. Šijama oko Mrkoplja. 5. HAŠK 1903. – 1923, Hrvatski akademski športski klub, Zagreb, 1923.

VATERPOLO U SPLITU

Članovi republika “Baluni” i “Mali puk” (1920.)

Piše: MIROSLAV ŠARIĆ

Prva splitska natjecanja u plivanju, vaterpolu, skokovima u vodu i ronjenju, održavala su se na javnim gradskim kupalištima, a prva vaterpolska utakmica u Splitu i Hrvatskoj, odigrana je na improviziranom plivalištu na Ba vicama 1908. godine.

očetak razvoja organiziranih športova na vodi u Splitu, nazire se u prvim godinama XX. stoljeća. Prva natjecanja u plivanju, vaterpolu, skokovima u vodu i ronjenju održavala su se na javnim gradskim kupalištima. Prvo splitsko kupalište Bagno polo uređeno je u gradskoj luci 1880., a kupalište Bačvice 1891.godine. Ljubitelji športova na vodi okupljali su se i u uvalama Firule, Baluni i Zenta. U ovim se uvalama osnivaju divlji klubovi, a prvi je (Šator) osnovan 1904. godine na sadašnjem prostoru kupališta Bačvice. Inicijativu za osnivanje dao je ondašnji praški student Fabjan Kaliterna. Četiri godine nakon osnivanja, odigrana je prva vaterpolska utakmica u Splitu i Hrvatskoj, na improviziranom

VATERPOLO U SPLITU plivalištu na Bačvicama. Sudio je Špiro Perišić prema pravilima koja je Kaliterna donio iz Praga.

Oživvljaavaanjee dru ugiih uvaala S vremenom su oživjele i ostale uvale grada pod Marjanom, koje su zbog udaljenosti od centra do tada bile puste. Pred početak I. svjetskog rata oživljavaju uvale Baluni na zapadnoj i Firule na istočnoj strani grada. Srednjoškolci koji se spominju kao prvi posjetioci u uvali Baluni bili su Roko Celegin, Armano Nikolić, Toni Šejbal, Marin Smoje, Niko Siriščević, Hrvoje Ljubić i Joško Miler. Kao prvi kupači spominju se Ante Gabrić i braća Bettini. U tim uvalama omladina je osnovala tzv. Momčad “Jadrana” iz 1924. godine

nost «republika» nigdje nije službeno verificirana, ali je njihovo postojanje temelj iz kojega su se razvili brojni splitski klubovi. Iz «republike» Mali puk u uvali Firule kasnije su nastali plivačko-vaterpolski klubovi Firule, Triton i POŠK. U uvalama Bačvice i Baluni djelovale su istoimene «republike», Bagno polo u gradskoj luci, a «republika» Sustipan u uvali Zvončac. »Republike» su imale statut, barjak, admirala, protokol i amblem, a članovi su nosili jednake kupaće kapice. Na Balunima su se tijekom cijele godine redovito okupljali najvjerniji mladići. Čak i zimi su se kupali i sunčali. Za ulazak u družinu bilo je potrebno položiti ispit. On je sadržavao niz dugotrajnih gnjuranja i borbu is is u dubokoj vodi s prokušanim protivnikom. Do 1921. godine pripadnici «republike» nisu se opredijelili za g plivanje, jedrenje, veslanje ili izlete, nego su svi u svemu p sudjelovali. s Tijekom 1919. i 1920. godine prestaje djelovanje «republika» i počinje organizirani razvoj plivačkog i drugih p športova u Splitu. š

Pom morrsk ko sp portsk ki klub b Ballun ni

Sredinom lipnja 1924. godine, PŠK Baluni mjenja ime u Jugoslavenski športski klub Jadran. Novi predsjednik kluba bio je Pavao Britvi . Na državnom prvenstvu 9. i 10.VIII.1924. vaterpolisti Jadrana su osvojili drugo mjesto.

Na temeljima «Republike Baluni», na zapadnoj strani ssplitske luke, počeo je nicati prvi plivački klub u Splitu i D Dalmaciji. U Sokolskom domu u Splitu u prostorijama O Olimpijskog pododbora, 23. IX. 1920. godine održana je kkonstituirajuća sjednica Pomorskog športskog društva B Baluni. Osnivanje kluba inicirali su braća Paško, Frano, IIvo, Oskar i Milan Bettini, Joško Miler, Danilo Majić, Iv P Petar Šerić, Ante Gabrić, Ante Raić, Gjerman Gjadrov, B Bogumil Doležal, Fabjan Kaliterna, Rudi Bičanić i dr. P Prvi predsjednik bio je Frane Aljinović. Klub je 24.VII. 11921. godine otvorio dom u uvali Baluni, sagrađen dobrovoljnim prilozima članova. Plivalište je bilo dugo sto metara u smjeru sjever-jug, sa startnim zidom i okretištem. Na otvorenje je pristiglo mnogo okićenih čamaca, a dom je posvetio don Ivo Delale. Prva javna utakmica u vaterpolu poslije I. svjetskog rata odigrana je 30. VII. 1922. godine u Splitu na prvom Podsaveznom prvenstvu u plivanju i vaterpolu. Susret između momčadi Baluna i Firula završio je rezultatom 5-1.

Sudjelovvanjee na drržaavniim prr ven nstviima «republike», gdje su svi njeni «stanovnici» uživali potpunu slobodu. Razvijalo se prijateljstvo, zdravi oblici života u moru i kraj njega, borbenost i i razne vještine – više ronjenja i izdržavanja pod površinom negoli natjecateljsko plivanje. Osim športova na vodi bavili su se trčanjem i hrvanjem, no I. svjetski rat prekinuo je njihovu aktivnost...

„Rep publike““ pok kreetaači brojn nih h športtovaa Pred kraj rata «republike» su ponovno procvale i nalazimo ih u svakoj splitskoj uvali, odnosno kupalištu. One su bile pokretači gotovo svih športova u Splitu. Djelat-

Na drugom državnom prvenstvu održanom 6. VIII.1922. u Beogradu, postignut je zapažen uspjeh. PŠK Baluni su osvojili drugo mjesto u sastavu: Ante Pilić, Oskar Bettini, Hrvoje Macanović, Duško Žeželj, Milan Bettini, Nenad Ožanić i Danilo Majić. Po povratku sa državnog prvenstva, vaterpolisti Baluna su odigrali međunarodni susret s momčadi britanskog broda Brionny. Pobijedio je daleko bolji domaćin (9-0). U to vrijeme igrao je Hrvoje Macanović, koji je bio jedan od prvih trenera kluba koji je upoznao igrače s novim načinom plivanja (kraul stil) i igranja vaterpola. Sastav Baluna je 1923. godine sudjelovala na međunarodnom vater-

Kupalište Bačvice 1920. godine Međutim, Jadran nije želio ponovno naM sstupiti jer mu nije dopušteno da u momččad uvedu nekoliko novih igrača... U noći 18. IV. 1925. izgorio je dom JŠK JJadrana. Ja a Budući da je baraka bila osigurrana na 200.000 dinara, klub je odmah počeo izgradnju novog zdanja u uvali p ggdje je danas športska luka Jedriličarskog kkluba Labud. Uređeno je i novo plivalište olimpijskih dimenzija u smjeru istoko zzapad.

B ojn Bro ne neprrilik ke naa držžavn nim m p ven nsttvim ma prv polskom po p ols lsko kom m tu tturniru urrn nir nir i u u Za Z Zagrebu, aggrreeb bu kkoji o i je oj je p priredio rirreed ri diio HAŠK H ŠK HA ŠK na na Maksimirskom jezeru povodom dvadesete godišnjice djelovanja kluba. U finalu turnira Baluni su odigrali svoju prvu međunarodnu utakmicu s momčadi bečkog Hakoaha. Utakmica je završila neodlučeno (3-3), ali su u produžetku gosti bili bolji (5-3). Na trećem državnom vaterpolskom prvenstvu održanom 2-3. IX. 1923. godine u Sušaku, momčad Baluna je osvojila prvu titulu državnog prvaka. Taj su uspjeh ostvarili:Ante Pilić, Andro Kuljiš, Mirko i Duško Žeželj, Ante Roje, Zlatko Mirković i Nenad Ožanić.

Prom mjen na im menaa u JŠ ŠK Jadra Ja an Sredinom lipnja 1924. godine, PŠK Baluni mjenja ime u Jugoslavenski športski klub Jadran. Novi predsjednik kluba bio je Pavao Britvić. Na državnom prvenstvu 9. i 10.VIII.1924. vaterpolisti Jadrana su osvojili drugo mjesto. Nakon susreta s momčadi Victorije (2-2), Jadran se žalio, pa je zbog nekih nepravilnosti utakmica poništena.

Unatoč neprilikama, državno prvensstvo u plivanju i vaterpolu održano je početkom rujna 1925. godine na plivalištu Jadrana. Tijekom susreta između Jadrana i Juga, pri vodstvu Dubrovčana (2-0), sudac susreta Malešević bačen je u more. Utakmica je prekinuta, a nova se trebala odigrati u Dubrovniku. Međutim, Splićani nisu otišli na taj susret. pa je naslov prvaka pripao Jugu. Godine 1926. financijsko stanje u klubu je bilo toliko loše da plivači i vaterpolisti nisu nastupili na državnom prvenstvu. Polovicom travnja 1928. došlo je do spajanja Jadrana i Tritona s Firula. Međutim, većina članova Tritona vratila se svom prvom klubu Firulama, tek je nekolicina prešla u Jadran. Ovo spajanje nije mnogo ojačalo Jadran - na državnom prvenstvu 1929. godine u Ljubljani vaterpolisti Jadrana su osvojili drugo mjesto. LITERATURA: 1. Plivački klub Jadran 1921. – 1951. (1951). PK Jadran. Split: NIP Slobodna Dalmacija. 2. PK Jadran 1920. – 1960. (1960). PK Jadran. Split: NIP Slobodna Dalmacija. 3. Franceschi, M. ( 1970). Plivački klub Jadran. Split: Vojna štamparija. 4. Petrić, T., Copič, M., Marković, B. (1990). PK Jadran- Koteks. Split: Vojna štamparija.

Vaterpolisti “Baluna” prvaci 1923. godine

ORLOVSTVO U HRVATSKOJ Grb Orlovske organizacije. Orao nad štitom s bijelim križem s orlovskom lozinkom ŽEA - Žrtva /Euharistija /Apostolat.

Piše: SAŠA CERAJ

Iako prepoznatljiv po gimnastici, tjelesnom vježbanju i sletovima, Orlovstvo je puno više od toga - sustav je to koji je odgajao kompletnog ovjeka i sve njegove aspekte, one duhovne, intelektualne i tjelesne. ri pokušaju definiranja Orlovstva neophodno je imati na umu svestranost ovog pokreta te ga je potrebno promatrati s više strana. Pri tome, neophodno je, ne gubiti iz vida razne aspekte koji se isprepliću unutar Orlovstva, što je jasan pokazatelj kako se nalazimo ispred kompleksnog, vrijednog i zahtjevnog pitanja. Zaista, na koji način definirati pristup koji odgaja čovjeka u samoj njegovoj biti i postaje načinom života? Iako riječi ne mogu u potpunosti dočarati filozofiju i poslanje Orlovstva parafrazirat ću dr. Protulipca koji Orlovstvo definira kao prosvjetnu i tjelovježbenu katoličku organizaciju koja najsvestranije obrazuje omladinu, na način da stvara kršćanski odgojen, duševno i tjelesno zdrav, učen i organiziran narod. Uistinu, Orlovstvo po svojoj organizaciji, ciljevima i načinu rada, čini posebnu pojavu u nizu tjelovježbenih ali i katoličkih organizacija toga vremena, a njezin nastanak je reakcija na nadiranje liberalizma u Europu

i ostvarivanje protuteža Sokolstvu koje je zastupalo prosvjetiteljsko-filantropske i liberalne ideje.

Sjem me raazvojja Kao prva reakcija na pojavu liberalizma i njegov snažan pritisak putem praktički svih položaja kojima se moglo utjecati na javni život, (tisak, mediji, sveučilišta…), osnivaju se razna omladinska društva poput studentskog društva Hrvatska u Beču 1903. godine, društva Domagoj (1904.) u Zagrebu, te izlaze časopisi poput đačkog časopisa “Luč”. Biskup Antun Mahnić želeći očuvati tradicionalne vrijednosti koje na ovim prostorima egzistiraju više od tisućljeća, upozorava upravo na Orlovstvo kao onaj pokret i odgovor koji će sačuvati tradiciju i odgojiti mlade ljude u punini njihovog bića. Tako Mahnić ističe: „(...) osobito preporučam proučavanje i širenje ideje Orlovstva (…) orlovska će ideja na samo jačati vaše tijelo, nego će također unijeti u vaše redove još samoprijekora i stege (…)“ Predsjedništvo Hrvatskog orlovskog saveza u Zagrebu 1929. godine. Donji red s lijeva na desno: prof. Ivan Oršanić, dr. Ivan Protulipac, mons. Milan Beluhan, dr. Avelin Ćepulić, prof. Dušan Žanko. Gornji red s lijeva: dr. Dragutin Cerovac, dr. Marko Klarić, dr. Mijo Lehpamer.

Nasttan nak k Orrlovsstvva Orlovstvo nastaje u Češkoj i Sloveniji čije početke pronalazimo 1896. godine kada nastaje prva misao o osnivanju katoličko-tjelovježbenog i prosvjetnog društva. Prvo društvo osniva se u Pragu 1896. godine, a bilježi se i 1902. godina kada je u predgrađu Brna, točnije Lišnju, osnovan gimnastički odsjek katoličkog radničkog društva. U Sloveniji se osnivaju tjelovježbene organizacije iz kojih se razvija Orlovstvo koje svoj početak ima 18. studenoga 1906. godine kada dr. Krek, predsjednik Slovenske kršćanske-socijalne sveze otvara prvu vježbaonicu u Unionu u Ljubljani. Nakon spomenutog događaja, Orlovstvo se u Sloveniji vrlo brzo razvija te se primjećuje značajno povećanje gimnastičkih tjelovježbenih odsjeka. Održavaju se javni nastupi na kojima nastupa veliki broj vježbača. Veliko oduševljenje za ideale Orlovstva i veliki broj tjelovježbenih društava ipak nisu bili dovoljni da nadvladaju nadolazeće teškoće. Prvi svjetski rat prekida daljnji razvoj orlovstva, odgađajući ga za poslijeratne godine. U Češkoj i Sloveniji, odmah nakon završetka I. svjetskog rata, Orlovstvo se ponovno brojčano izgrađuje te prerasta u najmoćniju prosvjetno-tjelovježbenu organizaciju što pokazuje i Mariborski orlovski slet, održan 1920. godine na kojemu je nastupilo 50.000 sudionika, uključujući i 5.000 Hrvata.

Orlo ovsstvvo u Hrvvatsk koj Orlovstvo se u Hrvatskoj počinje razvijati nakon I. svjetskog rata i to upravo zahvaljujući gore navedenom događaju koji je odredio prve formalne začetke hrvatskoj orlovskoj organizaciji koja je za vrijeme svojeg postojanja bila najbrojnija i najjača organizacija za mladež u Hrvatskoj. Pokretanjem Orlovstva u Hrvatskoj prvi se počeo baviti dr. Dragutin Kniewald u Senju (gdje je u rujnu 1919. godine osnovan prvi gimnastički odsjek), te vlč. P. Jesih. Daljnji korak u širenju Orlovstva bilo je osnivanje „Jugoslavenske orlovske sveze“ 1921. godine u Ljubljani, a za predsjednika je izabran dr. Megler. Jugoslavenska orlovska sveza predstavljala je organizaciju unutar koje su osnovani Orlovski podsavezi sa sjedištem u Ljubljani i Zagrebu, ali već nakon sleta 1922. godine javlja se želja za ujedinjenjem svih katoličkih udruga i organizacija u jedinstvenu organizaciju katoličke mladeži u Hrvatskoj – u orlovski pokret. Temelj ovakvog razmišljanja pronalazi se u snažnoj razvijenost Katoličkog pokreta u Hrvatskoj, a čiji je član bio i Hrvatski katolički omladinski savez s dr. Ivanom Merzom na čelu. Tako je 16. prosinca 1923. godine u Zagrebu osnovan Hrvatski orlovski savez koji je ujedinio Hrvatski Orlovski podsavez i Hrvatski katolički omladinski savez. Na konstituirajućoj sjednici izabrano je predsjedništvo u sljedećem sastavu: predsjednik dr. Ivo Protulipac, potpredsjednik Juraj Dušak, tajnik Jerolim Malinar i

prosvjetni referent koji će poslije postati tajnik – dr. Ivan Merz. Nakon osnutka, Hrvatski orlovski savez postaje najbrojnija organizacija za mladež u Hrvatskoj te osim na polju tjelesnog vježbanja,svoje članove razvija u vjeri i u jačanju uma, srca i volje te na području obrazovanja. Na taj način, Orlovi se zalažu za razvoj čovjeka u cijelosti, a ne samo nekih njegovih osobina, što predstavlja veliki iskorak i doprinos za društvo u cijelosti. Hrvatski orlovski savez intenzivno se bavio i izdavačkom djelatnošću te tako izdaju “Organizacijski vjesnik” koji je 1926. godine preimenovan u “Orlovsku stražu”. Kako bi osigurao svoju prepoznatljivost, Hrvatski orlovski savez imao je svoju zastavu, himnu (Zastave gore), pozdrav (Bog živi!) i grb, a članovi posebne odore. Za vrijeme svog boravka u Parizu, na Ivana Merza duboki dojam ostavili su Euharistijski križari te je za geslo Hrvatskog orlovskog saveza predložio njihovu lozinku: Žrtva – Euharistija – Apostolat (ŽEA). Utjecaj Ivana Merza bio je odlučujući te Orlovstvo postaje prepoznatljiva katolička odgojna organizacija s jasnim usmjerenjem prema vjernosti Crkvi i papi - kako će često on sam isticati – zalažući se dodatno za potpunu političku neovisnost.

Kraj djjellovan nja i novii poččetak k Žrtva šetsosiječanjske Blaženi dr. Ivan Merz. ili karađorđevićevske diktature među tolikim hrvatskim društvenim organizacijama, bilo je i hrvatsko Orlovstvo koje je ukinuto 1929. godine Zakonom o Sokolu Kraljevine Jugoslavije. Velika žalost među njegovim članovima nije trajala predugo, jer već u siječnju 1930. godine - tamo gdje je Hrvatski orlovski savez stao – nastavlja nova organizacija pod imenom Križari, koji izostavivši tjelovježbu i ime, ostaju vjerni istim orlovskim idealima. Hrvatski orlovski savez je u trenutku svoga ukidanja brojio preko 200 društava i 11.000 članova; održano je više od 120 različitih tečajeva, brojna predavanja i ono najvažnije: putem svojeg djelovanja odgojio je cjelovite moralne osobe – stupove zdravog društva. Iako prepoznatljiv po gimnastici, tjelesnom vježbanju i sletovima, Orlovstvo je puno više od toga – sustav je to koji je odgajao kompletnog čovjeka i sve njegove aspekte, one duhovne, intelektualne i tjelesne. LITERATURA: Protulipac, Ivan., Hrvatsko orlovstvo, Hrvatski orlovski savez, Zagreb, 1926. Nagy, Božidar., Hrvatsko križarstvo, Križarska organizacija, Zagreb, 1995.

IN MEMORIAM

MIRO MIHOVILOVI (Split, 22. II. 1915. - Zagreb, 14. II. 2010.)

VRHUNSKI ŠPORTAŠ I ZNANSTVENIK

ajstariji hrvatski olimpijac, vrhunski športaš, trener, vaterpolski sudac, svestrani športski djelatnik, znanstvenik i publicist Miro Mihovilović, umro je u Zagrebu 14. veljače 2010. godine, osam dana prije 95. rođendana. Miro Mihovilović rodio se u Splitu gdje je završio osnovnu školu i klasičnu gimnaziju. Diplomirao je 1952. godine na Državnom institutu za fiskulturu u Beogradu (DIF), a 1965. obranio je doktorsku disertaciju iz područja psihologije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Na Springfield Collegeu u SAD je 1961. i 1962. specijalizirao znanstveno područje “Slobodno vrijeme i rekreacija”.

Osniivaač Zavvoda zaa tjjelessni odggoj Piše: MIRNA JAJČEVIĆ

Kako je u prijeratnom razdoblju vaterpolska mom ad Pliva kog kluba Jug iz Dubrovnika bila najbolja, naj eš e je kompletna nastupala kao državna reprezentacija, a na golu je bio - Miro Mihovilovi .

Najbolji vratar na OI 1936. u Berlinu

U razdoblju od 1939. do 1945. godine, radio je kao nastavnik tjelesnog odgoja na Klasičnoj gimnaziji u Splitu. Nakon preseljenja u Zagreb 1945. godine, pa do 1952., radio je u Ministarstvu zdravstva, a zatim u Ministarstvu obrazovanja Republike Hrvatske. Osnivač je Zavoda za fizički odgoj, čiji je direktor bio od 1952. do 1959. godine. Niz godina je izvanredni profesor na Visokoj školi za fizičku kulturu, danas Kineziološkom fakultetu u Zagrebu. Nakon toga je znanstveni savjetnik, voditelj projekata i redovni profesor u Institutu za društvena istraživanja Sveučilišta u Zagrebu (1963. – 79.). Od 1980. radio je kao znanstveni savjetnik i redovni profesor te voditelj istraživanja na postdiplomskim studijima Arhitekton-

U JPK Jadran Miro Mihovilović je od 1937. do 1941. godine obnašao dužnost stručnog tajnika. Član je Zemaljskog fiskulturnog odbora Hrvatske, utemeljenog u travnju 1944. godine u Šibeniku, a u Fiskulturnom savezu Hrvatske bio je stručni tajnik (1945.-1947.). Član je Savezne komisije za fizičku kulturu Saveznog izvršnog vijeća, Jugoslavenskog saveza organizacija za fizičku kulturu i Jugoslavenskog olimpijskog komiteta.

Član n bro ojnih h meeđu unarod dnih h orgganiizacijja Mihovilović predaje na Zavodu za fizički odgoj (1956.) skog i Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Višoj medicinskoj školi u Zagrebu i Interuniverzitetskom centru u Dubrovniku.

Iznim man vateerpo olskii vraatar Miro Mihovilović vaterpolo je počeo igrati u momčadi Klasične gimnazije u Splitu 1931. Iste godine postao je član omladinske momčadi JPK Jadran. Za seniorski sastav tog kluba kao vratar zaigrao je od 1933. godine, a 1939, 1946, 1947. i 1948. osvojio je naslov državnog prvaka. Za jugoslavensku vaterpolsku reprezentaciju prvi put je nastupio na četvrtom EP u vaterpolu 1934. godine. U prijeratnom razdoblju za vaterpolsku reprezentaciju Jugoslavije odigrao je 22 utakmice, a za momčad Banovine Hrvatske nastupio je jedanput. Za reprezentaciju socijalističke Jugoslavije branio je tri puta. Kako je u prijeratnom razdoblju vaterpolska momčad Plivačkog kluba Jug iz Dubrovnika bila najbolja, najčešće je kompletna nastupala kao državna reprezentacija, a na golu je bio Miro Mihovilović.

Novaa teh hnikaa braanjeenja U tehniku vaterpolskog vratara Mihovilović je unio niz novih elemenata koji se ni do danas nisu bitnije promijenili. Prvi je ustalio novu tehniku branjenja u kojem se vratar nožnim škarama izbacuje iznad vode i predručenjem nastoji zadržati udarac. Prema procjeni novinara, Miro Mihovilović je bio proglašen najboljim vratarom na Olimpijskim igrama 1936. godine u Berlinu. Na tim je Igrama, Međunarodna plivačka federacija (FINA), organizirala susret između vaterpolske selekcije Europe i momčadi sastavljene od igrača sa svih ostalih kontinenata. Za selekciju Starog kontinenta igrala su trojica mađarskih, dva njemačka i jedan belgijski igrač, a na vratima je bio - Miro Mihovilović.

Miro Mihovilović je bio član direktorija Svjetske organizacije za slobodno vrijeme i rekreaciju (WLRA) u New Yorku i iste takve europske organizacije (ELRA) sa sjedištem u Zürichu. Djelovao je i u znanstvenom odboru direktorija Međunarodnog savjeta za zdravlje, tjelesni odgoj i rekreaciju (ICHPER), Međunarodnom sociološkom udruženju (ISA), te Međunarodnom udruženju za edukaciju roditelja (FIEP). Izabran je i za počasnog člana Američke akademije za tjelesni odgoj i kineziologiju (AAPEK).

Publliccisttičkaa djeelaatn nost Od 1952. do 1974. Miro Mihovilović je bio urednik Sportske stručne biblioteke Saveza sportova Hrvatske. Napisao je otprilike 400 radova iz područja tjelesnog odgoja, športa, slobodnog vremena, rekreacije, turizma, kulture, prostornog planiranja i istraživanja otoka. Posebno treba istaći monografska izdanja: Osnovi vaterpola (1952.), Badminton (1958.), Spašavanje utopljenika (1964.), O fizičkom odgoju studenata Zagrebačkog Sveučilišta (1969.), Vrhunski sportaši (1974.) i Otok Hvar (1995.). Nagrađivan je brojnim priznanjima od kojih su najznačajniji Trofej Saveza sportova Hrvatske (1955.) i Trofej Hrvatskog vaterpolskog saveza (1987.), a 2004. za svoj dugogodišnji plodni rad na brojnim područjima dobio je Državnu nagradu za šport Franjo Bučar. LITERATURA: 1. Jajčević, Z. (1987). Sportska publicistika u Hrvatskoj. Zagreb: Gradska knjižnica. 2. Mihovilović, M. (2000). Izabrani radovi. Zagreb: Hrvatsko sociološko društvo. 3. Arhivski omot Miro Mihovilović, Hrvatski športski muzej.

Svesttraan i usspješšan n športtski djjelaatniik Nakon aktivne igračke karijere, Miro Mihovilović je kao trener djelovao i pomogao da se vaterpolo razvija u amaterskim vaterpolskim klubovima u Korčuli, Makarskoj i Kaštelima. Bio je izbornik i trener vaterpolske reprezentacije Jugoslavije na Olimpijskim igrama u Londonu 1948., a iznimno je cijenjen i kao ugledni međunarodni vaterpolski sudac.

Jugoslavenska vaterpolo reprezentacija, Budimpešta, kolovoz 1934. (Mihovilović - četvrti s desna)

IN MEMORIAM

RADOVAN LIPOVŠ AK (Zagreb 16. VI. 1924. – Zagreb, 26. II. 2010.)

ŽIVOT POSVE EN KLIZANJU Piše: ANA POPOVČIĆ

Radovan Lipovš ak svojim je dugogodišnjim, neizmjerno vrijednim radom afirmirao zagreba ko i hrvatsko klizanje i uklju io ga u suvremena svjetska zbivanja.

Radovan Lipovšćak je bio i jedan od osnivača Međunarodnog klizačkog prvenstva Zagreba od 1967. godine. Ono se od 1973. naziva Zlatna pirueta Zagreba. Jedan je od glavnih organizatora velikih međunarodnih klizačkih natjecanja u Zagrebu, kao što su Svjetsko prvenstvo za juniore i dva Europska seniorska prvenstva.

Športom se počeo baviti 1932. u Sokolskom društvu Zagreb II. Godine 1938. nastupio je na X. svesokolskom sletu u Pragu. Od 1939. član je klizačke sekcije Zagrebačkog atletskog športskog kluba (ZAŠK). Prvi puta je nastupio na klizačkom prvenstvu Zagreba 1941. U umjetničkom klizanju natjecao se do 1951. na prvenstvima Zagreba, Hrvatske i Jugoslavije. Veslanjem se počeo baviti 1940. u VK Gusaru, a od 1945. veslao je u AVK Mladost. Do 1950. godine nastupao je na prvenstvu Hrvatske i Jugoslavije u četvercu s kormilarom i osmercu. Od 1950. do 1957. bio je tajnik AVK Mladost, a bio je i predsjednik i trener u klubu.

Klizaačkii sud dac najjviiše kateggorijje

adovan Lipovšćak diplomirao je na Kemijskom odsjeku Tehničkog fakulteta u Zagrebu 1951. godine, a radni vijek proveo je u Institutu za naftu (1951.-1959.) i poduzeću “Marijan Badel” (1959.-1989.).

Klizaač i veslaač

Svesttraani športsskii djelattnik k U nekoliko je navrata obavljao dužnost tajnika i predsjednika Sklizačkog saveza Zagreba i Hrvatske. Od 1960. bio je član izvršnog odbora i predsjednik komisije za klizanje Saveza klizačkih i koturaljkaških sportova Jugoslavije. Uz klizanje poticao je i razvoj umjetničkog koturaljkanja. Bio je i predsjednik Akademskog klizačkog kluba Mladost.

Savezni klizački sudac je od 1960., međunarodni sudac (1970.), međunarodni vrhovni sudac (1971.), ISU bodovni sudac za EP, SP i OI (1973.) i ISU vrhovni sudac je od 1976. godine. Kao bodovni sudac sudio je 13 svjetskih, 16 europskih prvenstava te na olimpijskim igrama 1980. i 1984. godine. Nagrađivan je brojnim domaćim i međunarodnim priznanjima među kojima su najznačajniji: Trofej ASD Mladosti (1971.), Orden rada sa srebrnim vijencem (1974.), Trofej SFK Zagreba (1976.), Orden Republike sa brončanim vijencem (1979.), Trofej SFK Hrvatske (1986.), Medalja George Hasler međunarodne klizačke federacije (1990.), Srebrna medalja povodom 100 godišnjice ISU (1992.). Dobitnik je i državne nagrade za šport „Franjo Bučar“ (1996.). Radovan Lipovšćak svojim je dugogodišnjim, neizmjerno vrijednim radom afirmirao zagrebačko i hrvatSa Sandom sko klizanje i uključio ga u suvreme- Dubravčić na svjetska zbivanja. Svima onima koji ga poznaju nedostajat će njegovo vječno nasmijano lice s klizališta na kojima je provodio sve svoje slobodno vrijeme...

Djeca i šport

plivanje, tenis ili...? Olim mp 42

igurno ste, gledaju i kako naši športaši diljem svijeta osvajaju odli ja, poželjeli baviti se športom. Možda su vam i roditelji rekli kako je vrijeme da postanete športaš koji e pronijeti slavu naše domovine. Posebno se ponose o evi koji esto znaju uzbu eno govoriti: “Moje dijete je budu i prvak! Sigurno, cijeli je na mene.” Vjerojatno su se i vaši roditelji, kada su bili vašeg uzrasta, bavili nekim športom, pa se i sada rado sje aju tih dana. Neki od njih se i danas rekreativno bave nekim športom, dok drugi opet vole samo gledati šport na televiziji uz grickalice i hladno pi e. Ipak, i jedni i drugi se slažu da je pravilan odgoj djece gotovo nezamisliv bez vježbanja i bavljenja športom bilo u školi, športskim klubovima, na dje jim i športskim igralištima, pa sve do igara na obi nom travnjaku, jer i stara, dobro poznata

poslovica kaže: “U zdravom tijelu, zdrav duh!” Šport je, dakle, zdrav, a uz to stvara radne navike, u vrš uje tijelo, pomaže djeci da budu lijepa i vesela i usmjerava ih na pravi put, a dobar je i za zabavu. Ali, koji šport izabrati i odgovara li svaki šport svakom djetetu? Možda roditelji samo žele da im se djeca ne im bave, da se “malo umore i ispušu”, pa e i doma manje gnjaviti. A i razne vragolije i nestašluci ne e im padati na pamet, a uz to e bolje spavati i više jesti. Ali, kome prepustiti izbor športa roditeljima ili djeci? Ako o bira aju mama a ili tata, izbo or, u pravilu, pada na šport kojim su se i oni bavili. Djeca e me utim izabrati šport kojim se bave njihovi prijatelji, onaj koji se može trenirati blizu doma ili e pak odabir biti sasvim slu ajan. A i športovi su dakako razli iti - dvoranski, na otvorenom, na bazenima, morima, jezerima... U mom adskim se športovima tuga zbog poraza može podijeliti sa suigra ima, a s njima je i veselje zbog postignute pobjede puno ve e. S druge

Gledaju i televiziju i listaju i novine, slušaju i svoje roditelje koji sve znaju, djeca nerijetko krenu trenirati odre eni šport, a kasnije ga i zavole. Isprva se samo dobro zabavljaju, no kad stignu prva natjecanja, tu su i prva veselja, prvi uspjesi, ali i razo arenja... Mame i tate ili djedovi i bake, najmanje tri puta tjedno, plus na natjecanja vikendom, svoju djecu dovoze i odvoze. Ulažu puno truda i vremena i tako bar nekoliko godina za redom. Prate svaki pokret svojih mališana, a i najmanji športski uspjeh obilježava se sve anim obiteljskim ru kom, gdje ponosni tata s ašicom u ruci nazdravlja: “Jesam li vam rekao, sav je na mene!”. No, kad d maliišani narrastu u, do u u dob od petnaest ili šesnaest godina, od športa dobiju lijepe konture tijela, glas im malo po inje “kriještati”, a misli lete na sve strane. Javljaju se prve nedoumice, bude se interesi i zanimanja za razne stvari koje ih privla e, sve do te mjere da bi ih mogle odvojiti i od voljenog športa. Ponekad se dogodi da ti mladi ljudi ne uspijevaju više biti tako uspješni u svom športu, jer možda odabir nije

Summary It is well-known that sport is healthy, that it also creates good work habits, firms up the body, helps children to be healthy and happy and puts them on the right path. Playing a sport is also good fun. But who should choose a sport, the parents or the children? If it is mom’s and dad’s choice, they will usually choose a sport that they once played. Children will choose a sport that their friends play, or the one where the training is close to home, or the choice will be completely accidental. It is important to help children to know Olympic sports better, to learn about their own traits and differences in order to be able to choose the best sport, and to motivate them to take part in it. This is especially important today, when children can play video games and, by moving only two fingers on one hand, they can play a brisk game of tennis, football, basketball, and almost all martial arts without sweating or leaving their rooms. For that reason schools, sport clubs and associations, Olympic committees and all sport fans have a “homework assignment” – to attract and motivate children and help them enter the world of sports.

Tekst: VITOMIR SPASOVI

Kome prepustiti izbor športa - roditeljima ili djeci? Ako biraju mama ili tata, izbor, u pravilu, pada na šport kojim su se i oni bavili. Djeca e me utim izabrati šport kojim se bave njihovi prijatelji, onaj koji se može trenirati blizu doma ili e pak odabir biti sasvim slu ajan... strane, u pojedina nim športovima ovi siš samo o sebi i kriv si za sve loše poteze, ali naravno i zaslužan za sve dobre. Za što se onda odlu iti i zašto je važan pravilan odabir športa kojim e se dijete baviti? Pojjedin ni se športtovi po in nju trenirati vrlo rano, s pet ili šest godina, a u toj dobi djeca još ne poznaju sve športove, pa roditelji odlu e za njih. Tek kad se djeca upoznaju s nekim športom i odu na nekoliko treninga, mogu zaklju iti svi a li im se ili ne. Zbog toga su esta lutanja od športa do športa, a kako mnogi zahtijevaju i kupnju posebne opreme, taj izbor nerijetko roditeljima postaje “skup šport”.

bio najbolji, ili nisu dovoljno narasli pa nemaju potrebnu visinu za športove gdje je to važno ili im jednostavno taj šport nije više dovoljno zabavan. U toj dobi sigurno se, u ve ini športova, ne osvajaju olimpijske medalje, ali ako im baš ne ide od ruke, gube zanimanje i velike su šanse za odustajanje, a tada su ve i “prestari” za prelazak na novi šport... Ipak, velika je šteta što djeca odustaju od bavljenja športom u dobi od 15-16 godina, kada on ima veliku ulogu u njihovu tjelesnom razvoju i kada ih štiti od mnogih napasti modernoga društva, a da i ne spominjemo dotadašnji veliki trud roditelja, djedova i baka,

njihove želje i o ekivanja, velikih govora i tatinih zdravica. Zato je važno djeci pomo i da bolje upoznaju olimpijske športove, da saznaju njihove osobine i razlike, kako bi i sama sudjelovala u izboru športa koji im najviše odgovara, te ih motivirati da se njime bave. To je naro ito važno danas kada djeca uz video igrice, pokretom dva prsta jedne ruke žustro igraju tenis, nogomet, košarku, gotovo sve borila ke športove, a da se nisu ni oznojila, ni maknula iz svoje sobe. Upravo zbog toga, škole, športski klubovi i savezi, olimpijski odbor i svi zaljubljenici u šport imaju “doma u zada u” privu i i motivirati djecu te im pomo i da uplove u športske vode. z 43 Olim mp

Društvo i šport ratka agencijska vijest pomutila je oduševljenje pred po etak ovogodišnjih Zimskih olimpijskih igara u Vancouveru. Dana 12. velja e internetski portali i online izdanja dnevnih novina prenijela su: „Gruzijski sanjkaš Nodar Kumaritašvili poginuo je na treningu kada je pri brzini od oko 130 km/h udario u zaštitnu ogradu u Whistleru pred sam po etak Zimskih olimpijskih igara. Brza lije ni ka pomo u vidu umjetnog disanja i masaže srca pružena mu je na licu mjesta, nakon ega je helikopterom preba en u bolnicu, ali pomo i 21-godišnjaku nije bilo. Trening je prekinut.“ (Jutarnji list) Tužnu vijest popratile su šokantne fotogra je - u najboljoj maniri reality showa, ozlje ivanje koje je dovelo do smrti mladog sanjkaša, precizno je dokumentirano, suvremeni digitalni foto-aparati i najmodernija optika uredno su zabilježili svaki djeli sekunde: ispadanje sanjkaša sa staze i o igledno koban udarac glavom u stup. Potom i brzu reakciju spasitelja, pri emu je fotogra ja u kojoj se vidi

lice mladog sanjkaša obliveno krvlju nakon nekoliko sati skinuta s internetskih portala. e su svug gdje mogu u e, Nesre e udarac u glavu može biti koban i na bitno manje opasnim mjestima od ledene staze; sjetimo se samo našeg pjeva a Vice Vukova koji se nije probudio iz kome nakon što je pao i udario glavom na stepenicama svog radnog mjesta - Hrvatskoga sabora. Nodar je nosio kacigu, no jasno je da kaciga pri velikim brzinama ne može biti potpuna zaštita, kao što to ne mogu biti ni zra ni jastuci u automobilu - udarac je jednostavno bio prejak. Ve prva vijest o nesre i donosila je i tra ak sumnje kako u pitanju nije bila samo nesre a. Jutarnji.hr je kratku vijest zaklju io: „Staza ponire 152 metra, a ovo je tre a nesre a u posljednja dva dana. U petak je branitelj zlata Talijan Armin Zoeggler izgubio kontrolu, no nije pretrpio nikakvu ozljedu.“

imamo ta, jer tamo gdje jednog poginulog, nekoliko ozlije enih,

je granica špor a jasno re i gdje

Treb

Olim mp 44

Formalna istraga koju su proveli istražni sudac Britanske Kolumbije, kanadska policija i Me unarodna sanjkaška federacija (FIL) pokazala je da je do nesre e došlo zbog pogreške samog Kumaritašvilija. Je li to zaista tako? Tri nesre e, od toga jedna sa smrtnom posljedicom - ve je to navodilo na zaklju ak kako u pitanju nije samo stjecaj nesretnih okolnosti. Sumnju je izrazio me u prvima gruzijski ministar kulture i sporta Nikolaos Rurua: “Nodar je iz grada u Gruziji koji ima veliku tradiciju zimskih sportova. On je bio 11. na zadnjem treningu, a u Svjetskom kupu bio je ukupno 44. Bio je vrhunski kvali ciran i veliki i iskusni športaš. Insinuacije o tome kako je sam najodgovorniji za tragediju obi na su besmislica. Staza je opasna, preopasna.“ Rije i gruzijskog ministra potvrdio je nastavak natjecanja: njema ki ženski bob-dvosjed, sastavljen od kormilarke Cathleen Martini i ko ni arke Remy Logsch jednostavno se

prevrnuo. Na treningu se prevrnuo i hrvatski bob- etverac, sre om uz samo iskrivljenu osovinu. Ivan Šola, Slaven Kraja i , Mate Mezuli i Igor Mari izgubili su kontrolu nad bobom pri brzini od 147 km na sat. Ivan Šola, predsjednik Hrvatskog bob i skeleton saveza te pilot reprezentativne mom adi je izjavio: „Staza je preduga, zavoji su preblizu i postižu se enormne brzine. Nikada se u karijeri nisam susretao s ovakvim terenom. Organizatori ne žele djelovati, konstantno prebacuju odgovornost na nekoga drugoga. Netko e tako stradati!“, stoji na portalu Sportnet. aza Whisttler Slidin ng Ce enterr Sta je bila opasna i za jedinu hrvatsku sanjkašicu Dariju Obratov. Izlijetanje je platila popucanim ligamentima. Ono na što svakako treba obratiti pažnju je njena izjava za Ve ernji.hr: „Ta je staza jedino mjesto gdje smo morali potpisati da se spuštamo na vlastitu odgovornost. Kada su je projektirali

km/h. Jasno je da e sanjkanje biti još opasnije, jer sam bob daje kakvu-takvu zaštitu. No, potpisivanje posebne izjave o spuštanju „na vlastitu odgovornost“? Samo za tu stazu? To zna i nešto sasvim drugo.

nisu ni sanjali da e biti tako brza, da e se voziti i do 160 km/h. Najve i je problem što oko pri takvoj brzini ne može percipirati neke zavoje, jednostavno ih ne vidite. Vozi se napamet, a kad se dogodi pogreška, u pravilu je prekasno za reakciju. Malo je onih koji su tamo imali ‘ istu’ vožnju.“ Potpisivanje da se vozite na vlastitu odgovornost? Ovaj detalj kojega su mediji uglavnom previdjeli daje sasvim drugo svjetlo na bob stazu Whistler Sliding Center i tragi na doga anja oko nje. Jasno je da je bob opasan šport, kao i uostalom svaka aktivnost u kojoj se postižu brzine preko 100

dovedenih i ve i broj onih u opasne situacije ,

Ovakav v pose eban n prav vni režim m staze Whistler Sliding Center zna i da je netko odgovoran bio svjestan da je staza jednostavno - opasna. Uostalom, precizno napisan lanak o toj stazi na internetskoj enciklopediji Wikipediji uredno navodi niz nezgoda od samog otvaranja staze. Pokušajmo pretpostaviti kako je, nakon otkrivenih problema sa stazom, dalje išla pri a. injenicu da je staza opasna, neki je savjestan službenik uredno prijavio nadležnima. I što se onda dogodilo? Veliki novci su ve potrošeni, Olimpijske igre se bliže, promjena staze je možda i mogu a ali traži novce koji nisu planirani. Nakon nekoliko radnih sastanaka netko je

JKOVI

Tekst: GORAN VO

ta granica je prije

ena. U ije ime?

Gdje je granica? 45 Olim mp

Društvo i šport upitao: „Ho emo li morati pla ati odštetu ako se netko ozlijedi i dokaže da je staza problemati na?“ Potom, u najboljoj maniri korporativne kulture, problem dolazi do pravne službe koja nudi spasonosno rješenje - izjavu koju moraju potpisati svi športaši i po kojoj se spuštaju „na vlastitu odgovornost“. oblem mi su u za gradiitelje e i org gaPro nizatore time trebali biti riješeni: ako netko i nastrada, oni ne e biti odgovorni. Bob i sanjkanje su ionako brz šport, pa eto, doga a se… „Problem“ za organizatora je nastao zato što je ovjek poginuo prije sve anog otvaranja, pa su novinari napunili stranice i stazu Whistler Sliding Center jako dobro pratili tijekom cijelih Igara. Sam organizator je dijelom priznao probleme napravivši manje izmjene na stazi u ponedjeljak 22. velja e. No, gdje je stru na javnost? Gdje su savezi? Gdje su ljudi koji rukovode Me unarodnim olimpijskim odborom? Dobra staza jednostavno nije ona koja je najbrža. Davno su to shvatili u formuli 1 ograni ivši gotovo sve: motore, kota e, tehni ka pomagala, pa i same staze… Ljudi koji odre uju pravila, prili no nemilosrdno su ograni avali tehnologiju koja je omogu avala sve ve e i ve e brzine. S razlogom. Nije sve u brzini. Ina e bi za bob mogli napraviti stazu koja bi išla niz liticu, smjestiti je u tunel, isisati zrak, dati natjecateljima boce za kisik i evo 300 km/h bez problema. Štoviše, kada stvari do u do situacije u kojoj se poga aju zavoji i vozi se napamet, o emu govori Darija Obratov, onda tu od športa ostaje vrlo malo. Onda možemo u olimpizam

Olim mp 46

uklju iti igranje ra unalnih igara: tako er se na višim razinama igre esto poga a, sve djeluje atraktivno, a jedina esta ozljeda je uglavnom izlje iv sindrom karpalnog tunela. Vaš autor esto mora pojašnjavati poznatima da to što nedjelje provodi u gorju oko Zagreba nije šport, ve aktivnost, jer je netko pametan davno zaklju io da od klasi nog planinarenja ne treba raditi šport. Šport možemo raditi od nekih kontroliranih planinarskih aktivnosti, ili npr. od penjanja na umjetne stijene, ali uklju iti element brzine i natjecanja na brdu s ograni enom mogu noš u pomo i u slu aju problema, jednostavno nije bilo ni racionalno ni razumno. e, treb ba ja asno re i Sli no tome gdje je granica športa, jer tamo gdje imamo jednog poginulog, nekoliko ozlije enih i ve i broj onih dovedenih u opasne situacije, ta granica je prije ena. U ije ime? Zar zbog ve ih brzina kako bi televizijski prijenosi bili atraktivniji? Da bi se u leksikonima vidjelo kako je velik broj brzinskih rekorda ostvaren na stazi Whistler Sliding Center? Da bi se uštedjelo na popravcima? Da nitko ne bi morao priznati pogrešku u konstrukciji staze? Danas tehnologija može gotovo sve. Može vas poslati na Mars, a i može napraviti sanjke koje se kre u 200 km/h. Ali, ovjek na tim sanjkama ima jednako osjetljivu glavu kao i nekada, i njegove stanice su jednako osjetljive na deakceleraciju kao nekada. Negdje se mora postaviti granica. Potpisivanje izjave „na vlastitu odgovornost“ govori da se krenulo u sasvim pogrešnom smjeru. z

Summary On the eve of the Olympic Games in Vancouver, during a training run on the Olympic luge track in Whistler Sliding Centre, Nodar Kumaritashvili, an Olympic luger from Georgia, died after hitting the protective wall at a speed of approximately 130 km/hr. Numerous other top athletes also had problems on this track, but they had to sign a legal liability waiver saying that they will use the track “at their own risk”, which means that problems with the track were known before. The line in sports should be clearly drawn, because when there is a dead person, a couple of injured athletes and a larger number of people who were placed in dangerous situations, the line has been crossed. For what? For the sake of higher speeds with the aim of making TV broadcasts more attractive? To show in encyclopaedias that a large number of speed records were achieved on the track in Whistler Sliding Centre? To save money on repairs? So that nobody would have to admit that there is a mistake in the track construction? The International Olympic Committee and other professional organisations should set boundaries in the application of technologies that allow enormous speeds at which even the smallest mistake can cause an accident. Sports competitions must not fall victim to a desire to achieve great rating figures or of mistakes in construction of sport facilities which no one wants to admit.

Žene i šport

Život s jedrima

ogodilo se sasvim slu ajno, još u djetinjstvu. Obiteljski poznanici pozvali su me na jedrenje na krstašu i bila je to ljubav na prvi pogled. Nažalost, roditelji nisu imali puno sluha za moje ambicije, zanimalo ih je jedino da se držim škole, tako da mi nisu dozvolili upis u školu jedrenja, pa su moja iskustva prvih godina vezana isklju ivo uz ljetni ir na tom krstašu - prisje a se Zrinka Grancari , jedrili arka koja danas djeluje u športu koji predstavlja atraktivan spoj drevne tradicije i hightecha, ali za koji bi se lako pomislilo da su mu rodne uloge odre ene još davno, davno. Još prije nego je znameniti Henrique Navegador osnovao prvu jedrili arsku školu novog doba iz koje su, prema legendi, potekle sve ostale... No, izglleda da se e i sttav prema a ženi na brodu ponešto izmijenio od Henriqueovih vremena jer, kako naša sugovornica - predstavnica nacionalnoga saveza u Mreži koordinatorica Komisije za skrb o ženama u športu - esto naglašava, hrvatsko jedrenje na tom se podru ju pokazuje izrazito liberalnom i osviještenom sredinom. - U Mrežu sam ušla na prijedlog Hrvatskog jedrili arskoga saveza koji me zadužio da u sklopu Mreže zastupam interese jedrili arki, odnosno da dadem naš doprinos poboljšanju pozicije športašica danas. U hrvatskom jedrenju zasad nema mnogo seniorki - ni na športskom, ni na dužnosni kom polju - ali ne zato što bi bile zakinute ili ne im ograni ene, ve zato što su se ovim športom, koji se dugo smatrao tradicionalno muškim, po ele ozbiljnije baviti tek nakon Domovinskog rata. Sa zadovoljstvom danas mogu re i da kadetkinja ima prili an broj, a za ve i broj seniorki treba poraditi na onom teškom prijelaznom razdoblju

Zrinka Grancari jedrenje je zavoljela kao djevoj ica. Iako zbog rata u Hrvatskoj nije bila u mogu nosti ostvariti olimpijske ambicije, danas u Hrvatskom jedrili arskom savezu djeluje kao natjecateljica, dužnosnica i novinarka. Tekst: RATKO CVETNI

Olim mp 48

ŽIVOTOPIS

Zbog op e ratne stanke na regatnim poljima, Zrinka Grancari s aktivnim angažmanom u jedrenju po inje tek u devetnaestoj godini, što je za olimpijsko jedrenje bilo prekasno. Amaterski staž bilježi u olimpijskoj klasi 470 kao okistica. Premda to nije bio natjecateljski rang, fazu pamti kao razdoblje intenzivnog naukovanja. Istodobno skuplja iskustva na raznim krstašima i regatama lokalnog tipa. U JK Uskok Zadar lanica je posade krstaša Gringo od osnutka, 1999. godine.

koje se zove juniorski staž. Ženama su u jedrenju putevi otvoreni, pitanje je samo koliko se same žele angažirati. du s tim op paža anjem m - ko oje U sklad nakon niza u najmanju ruku suzdržanih ocjena što su ih iznijele naše prethodne sugovornice doista djeluje ohrabruju e - Zrinka Grancari ocjenjuje i odnos kolega prema vlastitoj poziciji u športu, uspore uju i prva iskustva s onima današnjim: - Jedina bitna razlika je u tome da me sad ljudi shva aju ozbiljnije, jer sam ja dužnosni ke funkcije po ela obavljati vrlo rano, ve s dvadesetak godina, pa je više skepse bilo prema mojim godinama nego prema spolu. Svjesna sam da bi u nekoj drugoj sredini bilo možda druk ije, no imala sam sre e da sam naišla na ljude koji su mi pružili prigodu i slobodu da u im i napredujem. I koji cijene dobro obavljen posao bez obzira je li ga napravio on ili ona. Jedrenje je šport u kojem su natjecatelji od po etka ravnopravni, jer se dje aci i djevoj ice u kadetskom uzrastu natje u u istoj konkurenciji, pa je jednaka i skrb i o jednima i o drugima. ak bih se usudila re i da se djevoj icama - jer ih ima manje od dje aka - ponekad posve uje više pažnje nego dje acima. dna od tem ma oko koje se u Jed zadnjih nešto više od pola godine nadme u ne samo bolji asopisi, nego i svi kavanski stratezi na potezu od Macelja do Prevlake (a po svemu, ini se - i šire), jest i funkcionalnost sustava na ijem hijerarhijskom vrhu stoji žena. Ne treba naravno namigivati o emu se radi; dobra prolazna vremena koja za sada bilježi jedna doma a politi arka, vjerojatno je mnoge, i žene i muškarce, potaknula da “rekonsideri-

Posada na Gringu i Gringu 2 ostvaruje niz odli nih rezultata na nacionalnoj razini, te šesto mjesto na ORC Europskom prvenstvu. Uz pobjede na svim najvažnijim hrvatskim regatama, najve im uspjehom posade smatra to što se u istom sastavu drži ve 11 godina, uz isti užitak u jedrenju i regatnom nadmetanju. Kao jedina žena u posadi, na poziciji trimera prednjih jedara nazo na je na svih dvadesetak regata koliko ih Gringo 2 odradi na godinu. Sljede e godine velik je izazov pred Gringom 2: Svjetsko

Summary

raju” svoje stavove o ideji žene-šefa. Kako se Zrinka snalazi u situaciji kad treba “trimati” kolege? - Govore i iz osobnog iskustva mogu re i da s tim nisam imala problema. No, sve ovisi od osobe do osobe. I od toga koliko se uspjete nametnuti, odnosno zavrijediti poštovanje. Budu i da su danas žene na visokim pozicijama - govorim o svim sferama javnog života - još uvijek vrlo rijetke, logi no je vjerovati da iza onih koje su uspjele, doista stoje dokazane kvalitete i težak rad, i da su stoga zavrijedile poštovanje podre enih. Svakako da je starijim generacijama bilo teže prihvatiti tako nešto, ali mla e generacije muškaraca lakše nas prihva aju kao partnere. Valjda su se ve pomirili sa sudbinom (smijeh). glašav va op pasn nosti gene eNo, nag ralizacije. Op a mjesta – kako bi rekao philosophus – uglavnom su to na, ali uglavnom se ni na koga ne odnose. Stoga na kraju dome e: - Poru ila bih svim športašicama, bez obzira je li im sredina liberalnija ili konzervativnija, da se ne boje prepreka. Samosvjesna žena može ispuniti svaki cilj koji zacrta. Kad govorimo o radu u športu nakon završene športske karijere, što je velika boljka športa u Hrvatskoj, smatram da nema tog zaduženja koje uspješna žena ne može svladati. A o mobbingu, ako su se s tim susrele, žene trebaju progovoriti otvoreno i krivca prozvati imenom. Bila bi velika šteta da se veliko iskustvo i znanje koje naše športašice imaju, ne preto i u daljnji rad u športu i ne prenese novim generacijama.

prvenstvo koje e se održati u Cresu. S dužnosni kim radom krenula je prakti ki od prvog dana dolaska u Uskok. U mati nome klubu aktivno sudjeluje u organizaciji svih regata, izme u ostalog i kao lan organizacijskog odbora za etiri europska i jedno svjetsko prvenstvo koja su od 2004. do 2009. održana za olimpijske klase ili njihove juniorske ina ice. Taj klupski posao obavlja bez naknade, iz ljubavi prema svome športu i klubu. Dogodine, Uskok e ugostiti veliku regatu ISAF Youth, svojevrsnu juniorsku

Zrinka Grancarić became fond of sailing when she was a young girl. Although she was not able to realize her Olympic ambitions because of the war in Croatia, she is today active in the Croatian Sailing Federation as a competitor, official and journalist, positions that confirm that one’s attitude and self-confidence are crucial in the interrelationship between a woman and the sports system. She entered the “Network Coordinator Commission for Women in Sport” of the Croatian Olympic Committee as a representative of the Croatian Sailing Federation. She sees her sport as a good example of gender equality both in the competitive and the official environments. However, she is aware that such examples are still rare in our society and that changes are taking place very slowly. Her personal experience tells her that respect is in first earned through the results of one’s efforts, and that possible cases of mobbing cases should be addressed directly and immediately. In her opinion, the fact that women leave sport their competitive careers is a great loss for the sports community. She wants to contribute to an improvement in this situation by working in the Network. 2011 will be a very important year for her: she will compete as the only female crew member of the sailboat Gringo 2 in the World Championship in Cres, a Croatian town on an island of the same name. Her club in Zadar, Uskok, will also be host a large regatta for ISAF Youth – a sort of junior version of the Olympic Games – for which Zrinka will serve as Director.

verziju Olimpijskih igara, na kojoj e Zrinka Grancari obavljati dužnost direktorice. U športski životopis ide i podatak da je pripravnik za suca. Od jeseni 2006. godine angažirana je u Hrvatskom jedrili arskom savezu na funkciji glasnogovornice, odnosno - kako se ta dužnost sada naziva - suradnice za odnose s medijima i promociju. Na tom zaduženju zasad najve i izazov bile su Olimpijske igre u Kini, koje su joj, kako kaže, i s novinarske i s jedrili arske strane, bile zaista ogromno iskustvo.

49 Olim mp

Športska terminologija

Tekst: DARIJA OMR EN (HINA) Snimio: CROPIX & DAMIR SEN AR

U hrvatskome se jeziku u svakome od etiri naziva za atletske skokove (skok u vis, skok u dalj, skok s motkom, troskok) nalazi - skok. Ista je situacija i u njema kom, no u engleskom skok s motkom je iznimka...

ogatstvo disciplina, vrhunski športski rezultati koji nadmašuju sva o ekivanja i ljepota izvedbe ine atletiku ekraljicom športova od drevnih vrem je i no ljed Pos as. dan na pa sve do la i bogat i njezin vokabular koji priv ta, špor u ru j pod u ka nja stru ju pažn ali i jezikoslovaca. Atletske se discipline dijele na tri i velike skupine – skokove, bacanja tr anja. Dva su skoka u daljinu (skok u dalj i troskok) i dva u visinu (skok u vis

rai skok s motkom). Ovdje se ne e eumj e bolj bilo li bi e spravljati o tom , kom mot skok re i kom mot sto skok s va nazi a ktur stru ti redi uspo se ve e u nekoliko jezika. Dakle, u hrvatskome se jeziku u svakome od etiri naziva za atletske skokove nalazi - skok. Indoeuropski je korijen te rije i skek, u zna enju hak, skakati ili initi hitre pokrete (Glu mijerazu pod ta dois Skok ). 1993., 554 v nazi a stog te ete, pokr hitre , va brze a. slikovito odražava sadržaj pojm Ista je situacija i u njema kome

va jeziku u kojemu se skok u dalj nazi skok ng, spru Drei kok tros , Weitsprung u vis Hochsprung, a skok s motkom jeStabhochsprung. Drugim rije ima, aslu svim dan od lanova naziva je u . skok i zna jevima rije Sprung koja ma kog i njem vatsk d hrv k od Za razliku priu jezik se ome lesk eng kog jezika u taj a – skok rije za nt vale ekvi jevodni od tri u zi nala – p jum i glas nt vale ekvi vi etiri naziva za skokove, i to u nazi p. jum high i ma long jump, triple jump kom mot s skok Me utim, u nazivu za i se kao lan uz rije pole (koja zna To p. jum ne a lt, vau motka) nalazi rije iklas nije kom mot s skok je stoga što uz ka e pres ica letv se ve , an skok pomo sprave koja se zove motka. K tomu, rije vault koja se rabi u spomenutoj kolokaciji dolazi od lai tinskoga glagola volvere koji zna aska prel m odo okrenuti. Naime, prig e preko letvice skaka okre e svoj lom dije ovim njeg im nek ju tijelo kako io... ne bi sruš Sva etiri naziva za atletska baca lan u nja u hrvatskome jeziku imaj klabacanje - bacanje koplja, bacanje le. kug nje baca diva, bacanje diska te alne ktur stru puta Me utim, ovoga se va sheme hrvatskih i njema kih nazi u. ne poklapaj U njema kome se jeziku u tri nani ziva rabi rije Wurf koja je prijevod nje, ekvivalent hrvatske rije i baca dok se u nazivu za bacanje kugle en – umjesto rije i Wurf rabi rije Stoß

Jurica Grabuši

do prepreka leži Kugelstoßen. Logika toga naziva nije le u injenici kako bacanje kug nje, klasi no bacanje, ve je više gura v nazi an stru je odnosno suvanje, što om evn knjiž m tsko koji se rabi u hrva glastandardu. Na isti na in njema ki riti, uda i zna što osim en, gol stoß zna i i gurnuti odnosno gurati (Han 9). sen-Kokoruš i sur., 2005., 163 elo ma slli no na e zik im ki jez glesk Eng ja kopl se anje Bac oblikovanja naziva. iva klad nje baca w, thro naziva javelin us hammer throw, bacanje diska disc Pri put. shot le kug nje baca a throw, ekvi ni vod prije w thro rije je e tom rije a valent hrvatske rije i bacanje, shot shot zna i kugla, dok se u nazivu ni vod prije put (bacanje kugle), kao ekvivalent hrvatske rije i bacanje, niodnosno njema ke glagolske ime rije Ta put. rije zi nala ce Stoßen, u engleskome jeziku ima nekoliko zna enja – staviti, položiti, metnuti u, a u navedenoj kolokaciji ima znanje. enje baciti/bacati, odnosno baca va nazi nju Ponovno se u oblikova

a ke pruge. Tako je, npr., natjecateljsk kako primjenjuje isto na elo koje kaže nom na i disciplina 50m slobodnim nje, bacanje kugle nije klasi no baca Frei(engl. 50m Freestyle; njem. 50m nazite je to razlog zbog kojega se u osno odn nt spri er stil) u plivanju tako a vu ne nalazi isti lan kao u preostal i to je što kao e, prug utrka na kratke tri naziva. za m 7,5k i e karc muš za utrka 10km Dok u hrvatskom i njema kom jezižene u biatlonu. vi nazi e stoj ku kao istozna nice supo Potonji primjer pokazuje kako je n) sprint (njem. Sprint ili Sprintrenne ka pojam kratka pruga odnosno krat i utrka na kratke pruge (njem. Kurz od ra vari udaljenost relativan i kako u streckenlauf), u engleskome jezik e. iplin disc jedne do druge športske naziv sprint nema istozna nicu koja ost mljiv zani na Sljede a se jezi u bi bila doslovan prijevod za sintagm na za atletska tr anja odnosi veza utrka na kratke pruge. Kao glagol, na preponske utrke (engl. hurdles; krerije sprint zna i utrkivati se ili se njem. Hürdenlauf, Hürdenrennen, ljetati punom brzinom na kratku uda sa Hürdensprint) i na utrku 3000m utrku . nost, a kao imenica zna i kratku njem ; zaprekama (engl. steeplechase u kojoj se natjecatelj kre e punom enatj aja Hindernislauf). U oba slu ’s brzinom (Random House Webster u catelji preska u prepreke za koje Unabridged Dictionary, 1999.). me tsko hrva u e iplin dvije razli ite disc Zanimljivo je napomenuti da rije – va nazi ita razli dva jeziku postoje sprint uop e ne podrazumijeva tr a prepona i zapreka. poje u se nje, ve bilo koju utrku koja Muškarci se natje u u preponskim kratdinoj disciplini naziva utrkom na utrkama koje se tr e na 110m i tr e 400m, a žene u utrkama koje se ih onsk na 100m i 400m. Kod prep ka utrka za muškarce prepona je viso

51 Olim mp

Športska terminologija

U njema kome se jeziku u tri naziva rabi rije Wurf koja je prijevodni ekvivalent hrvatske rije i bacanje, dok se u nazivu za bacanje kugle umjesto rije i Wurf rabi rije Stoßen – Kugelstoßen.

m ovisno o 4m, 914 0,91 7m, odnosno 0 1 067 1,06 na tome radi li se o utrci na 110m ili osti ljen uda na 400m, a postavlja se hodod 9,14m, odnosno 35m od pret vije ona prep žene za a ne. Kod utrk a 2m, 0,76 osno odn 8m, soka 0,83 u razmak izme u prepona iznosi 8,5m m. 400 utrci na 100m i 35m u utrci na Prepona je napravljena od metala, dok je 1,20m duga ka vodoravna rat greda, iji je popre ni presjek kvad ta. drve od , 7cm s duljinom stranice jeziTakva se prepona u njema kome jeome lesk eng u a e, Hürd ku naziva a ko njem je ija olog Etim le. hurd ziku u m ga naziva u starovisokonjema ko rije i hurd koja je zna ila pleter (PC.), a Bibliothek Express, 1993.-2001 is s crat i rije skoj engleskoga u latin staa den nave i kao m istim zna enje . rije a ka rovisokonjem Zapreka je u utrci 3000m sa zaiše prekama za muškarce visoka najv 2m. 0,914m, a u utrci za žene 0,76 i Napravljena je od drveta, a popre n ne orav vod a ke je presjek 3,96m dug a grede kvadrat ija je stranica dug iu me tsko hrva u i le, ka 12,7cm. Dak i rije dvije oje post u jezik njema kome

Olim mp 52

eka - prepona odnosno Hürde te zapr dvije ane opis za s erni odnosno Hind vrste prepreka. g Za razliku od hrvatskog i njema ko jeo jezika, u engleskome postoji sam i za dan naziv - hurdle - i za preponu zapreku. kOpisani nazivi pokazuju dva aspe se n Jeda . ncije vale ta prijevodne ekvi osno aspekt odnosi na ad litteram odn na i drug a va, nazi vod prije doslovan a. vod prije oga ovn dosl od nje upa odst e polj Kod potonjeg se semanti ko upotrijebljene rije i širi na kontekst a znašporta, pri emu se prati odre en z va. nazi ja ovan enjska logika oblik Literatura: loški rje nik. (str. Gluhak, A. (1993.), Hrvatski etimo ec. Cesar st Augu b: Zagre . 554) r-Medinger, Z, Hansen-Kokoruš, R., Mateši , J., Pe u ches Univer& Znika, M. (2005.), Deutsch-kroatis b: Nakladni zavod salwörterbuch. (str. 1639). Zagre i jezikoslovlje. Globus, Institut za hrvatski jezik 01.), Revision PC bliothek Express 2.1 (1993.-20 PC-Bi F.A. Brockhaus AG, 17. Bibliographisches Institut & Langenscheidt KG. d Dictionary. Random House Webster‘s Unabridge systems, V3.0 (1999.), V2.2 for 16bit Windows om House, Inc. for 32bit Windows systems, Rand 8) Lemout & Collexion Reference Software (199 Housepie.

Summary The aim of this text was to show how the usage of terms specific for jumping, throwing and track events in athletics varies in different languages. Translation equivalence between Croatian, German and English as regards the names of athletic events was in the focus. The analysed terms have shown two aspects of such equivalence. The first aspect relates to ad litteram translation of terms, whereas the second points to the departure from such a translation. In the latter the semantic field of a word used expands and follows a specific semantic logic of designing a term. Key words: translation equivalence, jumping events, throwing events, track events

Znanost i šport

Me u stru nim kadrovima u športu neizostavna su kasta bili i ostali dužnosnici u športu: osobito tajnici i direktori športskih organizacija, športski menadžeri i ostali “inženjeri športa”. Tekst: MIROSLAV HRŽENJAK

športa intagma „društvo znanja“ postala je sastavni dio politi ke retorike, želja za diplomom uvukla se u gotovo svaki dom, a percepcija javnosti prema nekim zvanjima - naro ito onima vezanim uz bijele kute - postala je i te kako važna u brojnim aspektima ovjekovog života. Primjerice, u traženju bra nog partnera... Nekako paralelno s razvojem te svijesti, razvijale su se i privatne obrazovne institucije, postrožili se kriteriji i smanjile upisne kvote za besplatno studiranje na javnim sveu ilištima, a obrazovanje je postalo nešto što e, u ne tako dalekoj budu nosti, biti povlastica dobrostoje ih. Baš kao i u obrazovanju, nova retorika zavladala je i u športu: hvalospjevi se ne štede kad su u pitanju športovi s velikim prometom na žiro ra unima, iji vlasnici plijene pažnju suprotnog spola, pa i samo bavljenje športom sve više postaje zabava ili posao privilegiranih. Ne ulaze i u to ho e li „društvo znanja“ u budu nosti biti više interes privatnih visokih škola - u kojima je cijena jedne godine u rangu prosje ne godišnje pla e - odnosno ho e li „zdravo društvo“ biti interes raznih tness-centara, privatnih poliklinika, profesionalnih klubova ili dilera športOlim mp 54

ske obu e, ipak moramo razmisliti o tome što budu nost nosi stru nim kadrovima u športu i kojim e se izazovima u budu nosti morati suo iti. U teorijsskim i stru u nim m rasp prava ama, kadrovi u športu obi no se dijele na trenere i na ostale kadrove. Športska znanost se razvijala, a treneri su se specijalizirali na kondicijske trenere, trenere za rad s mla im kategorijama, trenere za tehniku, taktiku, za muške ili ženske športaše i tome sli no. Razvijali su se i ostali kadrovi u športu. Sve ve a konkurencija unutar doma eg i me unarodnog športa iznjedrila je i športske nutricioniste, športske psihologe, razne športske koreografe... Razvoj medija i specijaliziranih športskih kanala postavio je nove, ve e zahtjeve pred profesiju športskih novinara. Ipak, me u stru nim kadrovima u športu neizostavna su kasta bili i ostali dužnosnici u športu: osobito tajnici i direktori športskih organizacija, športski menadžeri i ostali „inženjeri športa“. Govore i o obrazovnim institucijama za školovanje kadrova u športu, uglavnom mislimo na Kineziološki fakultet. Me utim, stvari ovdje nisu tako jednostavne. Športovi tehni ke prirode, primjerice automobilizam, motociklizam ili zrakoplovstvo, sukladno

Zakonu o športu moraju imati trenere s višom ili visokom naobrazbom, ali, s obzirom na speci nosti tih športova, uz kineziološku naobrazbu jednako je potrebna i tehni ka. Mali ili ve i problemi vidljivi su i kod drugih kadrova u športu. Športskim novinarima neophodno je obrazovanje iz podru ja novinarstva i medija, ali, kvaliteta njihovog rada i te kako ovisi o poznavanju osnovnih na ela kineziološke struke, povijesti i lozo je športa itd. Stru nja aci za a upra avljan nje šp portsskim sustavima moraju imati najve u širinu znanja o športu, raznim društvenim i ekonomskim aspektima športa. Ali, s obzirom na izraženu kompetitivnost brojnih subjekata u tom pozivu, ne bi im smjela biti strana i vještina ratovanja, koja se, usput re eno, podu ava na vojnim školama.

Za razumijevanje geneze sukoba u raznim športskim sustavima, potrebno je dobro poznavati šport, vrijeme u kojem živimo i prirodu samog ovjeka kao temeljnog subjekta u raznim športskim dramama i sapunicama. Državna birokracija, razne administrativne forme, odnosi unutar centara mo i..., oduvijek su bili inspiracija piscima, lmskim režiserima i drugim umjetnicima. Od Gogoljevog “Revizora” ili “Mrtvih duša” do Kerstnerovih “Gruntov ana”, intrigantni ljudski karakteri ispreplitali su se kroz razli ite forme, stvaraju i književnu i lmsku klasiku. Koliko god da su znanosti i tehnologija evoluirali kroz povijest, ovjek je i dalje ostao ovjek. Njegove skrivene želje, osobni interesi i želja za kontrolom svijeta oko sebe, nisu se promijenili. ni psiiholo ozi na avode e bro ojne Soccijaln uzroke ovjekove agresivnosti: bolno iskustvo u djetinjstvu, neugodan doživljaj frustracije, izloženost nasilju putem medija, genetske predispozicije, itd. Ipak, kao jedan od osnovnih uzroka agresivnosti jest neispunjenje ljudskih potreba i želja. Suvremeni trendovi u društvu, iji uzroci leže u ekonomiji pro ta, stvorili su kult potreba i želja. Veliki prodajni rezultat kod nekog modela automo-

bila nije mogu e ostvariti bez dobrog marketinga, odnosno stvaranja želje kod velikog broja potencijalnih kupaca za posjedovanjem tog modela. Problem koji iz tog proizlazi je taj što ovjek tipi nog "potroša kog mentaliteta“ u tom automobilu uživa samo do izlaska novijeg modela na tržište. Tada se ra a nova želja, obi no još skuplja i teže ostvariva, a s njom i opasnost od nove frustracije. ortsk ke že elje i snov vi sas svim su Špo prirodna pojava u športu i predstavljaju temelj cjelokupne športske aktivnosti. Želja za uspjehom prisutna je kod svih športaša, a ne tako davno ostvarenje tih želja bilo je dostupno samo športašima naglašenog talenta. Me utim, znanost, uklju uju i i onu športsku, evoluirala je tako da su snovi za uspjehom postali mogu i i kod športaša slabijeg talenta, a ve ih imovinskih mogu nosti. Dodatni kondicijski treneri, razni dodatci prehrani, skupe inozemne pripreme, angažman športskih psihologa itd. stvorio je sasvim nove odnose u športu, otvorio potrebu za razvojem i unaprje enjem brojnih drugih podru ja i struka vezanih uz šport, te šport u inio dostupnim velikom broju ljudi. O ajni ka želja za pobjedom i uspjehom kumovala je proizvodnji i

Iako ve ina športskih volontera, roditelja športaša i raznih športskih zaljubljenika djeluje u športu isklju ivo iz humanih razloga, postoje i oni kojima je motiv za ulazak u športsku upravu samo aktualizacija razli itih dramskih scenarija. prodaji raznih preparata koji se, najblaže re eno, mogu nazvati štetnima za zdravlje. Me utim, športska karijera je završila, a želje su ostale i sve glasnije vrište u glavama bivših športaša. Poligon za ispunjenje tih želja više nije na športskom borilištu. Želja za pobjedom sada se seli u športsku administraciju, a protivnici postaju svi koji misle druk ije. ak i kad bi svi dužnosnici u športu mislili isto, snažna kompetitivna karakterna crta, koju športaši s vremenom razviju, neminovno bi dovela do sukoba. Matemati ki gledano, koli ina stresa proporcionalna je koli ini interesa (broju športskih klubova, športova i drugih subjekata u športu), a obrnuto propor55 Olim mp

Znanost i šport

Interdisciplinarnost športa postavit e pred budu e stru njake koji e se školovati za upravljanje športskim sustavima doista visoke zahtjeve. Ho e li se školovanje za športske menadžere održavati na Kineziološkom fakultetu, privatnim visokim školama ili negdje drugdje, pokazat e budu nost.

cionalna koli ini nancijskih sredstava koja stoji na raspolaganju. Iako ve ina športskih volontera, roditelja športaša i raznih športskih zaljubljenika djeluje u športu isklju ivo iz humanih razloga, postoje i oni kojima je motiv za ulazak u športsku upravu samo aktualizacija razli itih dramskih scenarija. Potisnute frustracije na poslu, nerazumijevanje bra nog partnera ili djeteta, potiskivanje bijesa prema šefu i sl. vide se na raznim športskim sastancima gdje se svakom „u brk“ može re i tko što misli i gdje su svi u pravu. Ako protivnik ili sukob ne postoje, valja ih pod hitno izmisliti jer - šport je ipak borba. Tako barem mnogi tvrde. Na kraju u, do olazim mo do kljju no og pitanja, a to je pitanje obrazovanja kadrova za potrebe upravljanja športskim sustavima. Iz svega prethodno navedenog, uz kineziološku, ekonomsku, pravnu, pa ak i lozofsku podlogu, budu i kandidati moraju raspolagati itavim nizom vještina za preživljavanje u izrazito natjecateljskom i esto puta nepredvidljivom okruženju. Moraju biti dobri psiholozi kako bi shvatili skriveni jezik bivših športskih zvijezda, optere enih obi nim životom i svakodnevnim problemima. Njihov "ja sam bio“ u prijevodu zna i „ti nisi bio“, njihovi napadi esto su vapaj za pažnjom, a žestoke kritike svega oko sebe tek podsje anje na vlastite kvalitete, o kojima je javnost nekad davno toliko brujala. Svakako da e razvoj novih tehnologija, predpristupni fondovi EU, informatizacija športa, novi modeli nanciranja i tomu sli no, u mnogo emu izmijeniti sliku športa. Me utim, Olim mp 56

osnovni problemi ostat e i dalje vezani uz prirodu samog ovjeka, njegovih želja za zna ajem i svakodnevnih frustracija uslijed neispunjavanja tih želja. scipliinarn nost šporrta Interdis postavit e pred budu e stru njake koji e se školovati za upravljanje športskim sustavima doista visoke zahtjeve. Ho e li se školovanje za športske menadžere održavati na Kineziološkom fakultetu, privatnim visokim školama ili negdje drugdje, pokazat e budu nost. Budu i stru njaci, razni direktori, športski menadžeri, tajnici športskih udruga ne e imati samo obvezu unaprje enja sustava športa, razvoj novih programa i strategija, te osiguranje nancijskih sredstava za funkcioniranje športskog sustava - važnija obveza bit e im razumijevanje bivših športaša, roditelja športaša, raznih drugih osoba koji u športu pronalaze izvor vlastitog zadovoljstva ili im šport predstavlja ispušni lter. Budu im upravlja ima športskih sustava zanimanje možda ne e biti toliko atraktivno i ne e im biti neka osobita referenca (primjerice kod traženja bra nog partnera), ali po mnogo emu podsje at e na zanimanja vezana uz bijele kute. z Literatura: 1. Aronson, E., Wilson, T. D., Akert, R.M. (2005). Socijalna psihologija. Zagreb, Mate d.o.o. 2. Bartoluci, M. (2003.). Ekonomika i menedžment sporta. Zagreb: Informator Zagreb, Kineziološki fakultet Sveu ilišta u Zagrebu. 3. Milanovi , D., Juki , I., ustonja, Z., Šimek, S. (2006). Kvaliteta rada u sportu. Zbornik radova 15. ljetne škole kineziologa Republike Hrvatske. Hrvatski kineziološki savez, Zagreb. 4. Spencer, A. R. (2001). Temelji psihologije. Naklada Slap, Zagreb.

Summary The phrases “knowledge-based society” and “health-based society” long ago became an integral part of the rhetoric of politicians and of people in education and science who recognized an opportunity for good earning. Science, including sports science, has evolved, technologies have advanced, but man and his interests, and man’s need to control the world around himself, have remained unchanged. Sports managers and various types of sporting directors and officials are professions that require extensive knowledge in sports science, economics, law, philosophy, and psychology. They are exposed to great amounts of stress as a result of the very dynamic nature of sport itself, but also of the personality traits of former athletes, conflicting interests, the increasing prices of sporting competitions and the various media strategies in which playing fields are depicted as a battlefield in the eternal struggle between good and evil. Former athletes frequently continue their careers as sporting officials – because sport is their life. Their understanding, knowledge and love of sport can contribute to the development of sports systems in many ways. But various frustrations, generated as by-products of sport activities, unfulfilled goals in their careers, and a routine daily life that is deprived of the media coverage to which they have become accustomed, can turn that system into an extremely stressful environment. This fact should be taken into consideration by all future managers of sports systems - sport engineers.

Športska fotografija

Radiša Mladenovic´

adiša Mladenovi (78) svoju je prvu fotogra ju fotogra ju objavio u “Borbi” sa samo 16 godina. Od prvog dana bavljenja fotogra- jom uo ava jedinstvenu dinamiku športa, koja je u pozitiva. nom, lijepom smislu fotogeni na kao ni jedno drugo podru je života. Ubrzo je i pronašao svoj stil koji je postao i trajno karakteristi an i prepoznatljiv kroz njegove radove. a Od 1948. godine radi u dnevniku “Borba”, 1954. godine nastavlja svoju djelatnost u “Sportskim novostima”, a od 1976. u “SN reviji”. Na izložbi športske fotogra je u Rimu, povodom OI 1960. nagra en je srebrnom medaljom. Prve nagrade osvojio je na izložbama Jugoslavenske športske fotogra je u Zagrebu 1960. i 1972. U više navrata nagra ivan je na YU PRESS-FOTO izložbama. S Mladenom Tudorom priredio je za vrijeme košarkaškog SP u Ljubljani 1970. godine izložbu “YU košarka”, koja je nakon Ljubljane organizirana u svim ve im gradovima. Dobitnik je nagrade za životno djelo “Milan Milanovi ” (1987.). Dvije godine potom odlazi u u mirovinu koja nije baš nimalo smirila njegov fotografski, športski duh - Radiša i danas obilazi športska borilišta s foto-aparatom u rukama, snima za “Dinamo”, Hrvatski olimpijski odbor, Zagreba ki športski savez. U više od 60 (!) godina rada, Radiša Mladenovi majstorski bilježii razvoj i povijest cijelog našeg športa i svakako je najve a legenda hrvatske športske fotogra je.

Olimp 58

59 Olim limp

Ĺ portska p fotografija

Ollimp 60 O

ad adiša dišaa Mladenović Mlad Ml aden e ov ovićć ((78 (78) 78)) pu publ published lis ishe hed his h s first hi rsst ph phot photographs o og ograaph phss in nB Bor Borba orb h h l 16 years old. ld From the h first day d since h d when he was only he started taking photos he was able to perceive the unique dynamics of sports which is more photogenic than any other area of life, in the positive, beautiful sense. He soon found his own style which became a permanent characteristic of his work. In 1948, Radiša started to work for the daily newspaper Borba and continued his career by moving in 1954 to Sportske novosti. Since 1976, he has worked for SN revija. He was awarded a silver medal at the sports photography exhibition in Rome during the 1960 Olympic Games and won awards at exhibitionss of Yugoslav sports photography in Zagreb in 1960 and 1972. He also received several awards at YU PRESS-FOTO exhibitions. During the FIBA World Championships in Ljubljana in 1970 he staged an exhibition, YU košarka (Yugoslav Basketball), with Mladen Tudor. At the conclusion of the championship the exhibition was organized in the larger towns. Radiša was awarded “Milan Milanović” Lifetime Achievement Award in 1987. He retired two years later, but his spirit for photography and sports could not rest – even today Radiša visits athletic fields with a camera in his hands, snapping photographs for the Dinamo football club, the Croatian Olympic Committee, and the Zagreb Sports Association. For more than 60 years Radiša Mladenović has masterfully recorded the development and history of sports at the national level and has surely become the greatest legend in the Croatian sports photography.

Radiša Mladenovic´ 61 Olimp

Matešša koo ordin nator studijje izvedivostti EI Predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora i lan Izvršnog odbora Europskih olimpijskih odbora Zlatko Mateša, koordinirat e naru enu studiju izvodivosti i isplativosti održavanja potencijalnih Europskih igara, koje bi bile pripravljene kao i Olimpijske igre svake etvrte godine. Ovu je odluku donio novi saziv Izvršnog odbora pod predsjedavanjem ponovno izabranog predsjednika Patricka Hickeya, na prvoj sjednici održanoj u Rimu 26. i 27. sije nja 2010., a iji je lan od izborne skupštine održane u studenome 2009. i predsjednik HOO-a Zlatko Mateša. Izbor za koordinaciju studije veliko je priznanje osobno Mateši (koji je doktorirao na podru ju organizacije Olimpijskih igara), kao i Hrvatskom olimpijskom odboru koji je u ovom pothvatu uklju en na najvišoj razini europskog olimpijskog pokreta. Studija o izvedivosti Europskih igara odgovor je na brojne sugestije da se i stari kontinent organizira po uzoru na Panameri ke ili Azijske igre prvi put održane 1951, ili Panafri ke utemeljene 1965., i koje su u organizaciji udruženja nacionalnih olimpijskih odbora tih kontinenata našle svoje mjesto u stvaranju svjetske športske baštine.

"Suncce osiiguran nje": hrvattskim m športtašima a najb bolji uvjetti! Svaki evidentni, ali i potencijalni hrvatski olimpijac, kao i korisnik bilo kojeg od šest razvojnih programa Hrvatskog olimpijskog odbora, imat e tijekom 2010. višestruku zdravstvenu skrb, bilo da se radi o preventivi, lije enju ili savjetovanju. Ove pogodnosti hrvatskom športašu donosi sporazum Hrvatskog olimpijskog odbora i tvrtke “Sunce osiguranje”, prepoznatljive marke u podru ju zdravstva. Ugovor su potpisali 11. velja e 2010. glavni tajnik HOO-a Josip op i predsjednica Uprave “Sunce osiguranja” Ivana Bratani , u nazo nosti predsjednika HOO-a Zlatka Mateše, prvih suradnika glavnog tajnika u podru ju marketinga i zdravstvene skrbi, Ranka etkovi a i Mimi Vurdelje, te vrhunskih športskih i olimpijskih imena - etverostrukog olimpijca pliva a Gordana Kožulja, bron ane olimpijke u taekwondou Martine Zub i , srebrnog olimpijca gimnasti ara Filipa Udea, svjetskog i europskog prvaka u karateu Danila Domdjonija te bron ane europske karatistice Ane Marije elan.

Tomisslav Poljak k kand didatt HOO O-a za Sin ngapu ur Tomislav Poljak, apsolvent novinarstva na Fakultetu politi kih znanosti i novinar-suradnik “Jutarnjeg lista", kandidat je Hrvatskog olimpijskog odbora (HOO) za izbor 26 športskih novinara koji e u organizaciji Me unarodnog olimpijskog odbora (MOO) volontirati na prvim Igrama mladih u Singapuru ove godine. Na natje aj koji je trajao do 10. sije nja 2010., javili su se, uz Poljaka, Mario Špoljari , Antonela Vukorepa i Katja Nemaškalo, a HOO u suradnji s Hrvatskim zborom sportskih novinara (HZSN) procijenio je da 22-godišnji mladi športski novinar Tomislav Poljak ima dobrih izgleda u i u uži izbor zahtjevne MOO-ove škole olimpijskog novinarstva za vrijeme prvih Olimpijskih igara mladih (OIM). Mentorstvo MOO-a mladim noviOlim mp 62

narima uklju uje u enje novinarskih vještina za potrebe svih medija - od pisanih, televizijskih i radijskih, pa do novih kao što su internet, blog i tweeter.

Jakov v Fak - etv vrti stjego onoša a na ZO OI Jakov Fak, osvaja bron anog olimpijskog odli ja u Vancouveru i bron anog odli ja sa Svjetskog prvenstva 2009., bio je etvrti hrvatski stjegonoša na sve anosti otvaranja Zimskih olimpijskih igara od prvog samostalnog nastupa hrvatskih športaša na Igrama 1992. Tri puta za redom (1998., 2002., i 2006.) bila je to trostruka olimpijka Janica Kosteli , jedna od najuspješnijih svjetskih alpskih skijašica u povijesti, nositeljica šest olimpijskih medalja ( etiri zlatne i dvije srebrne). Prvi hrvatski športaš koji je tu ast imao pri prvom nastupu hrvatske olimpijske delegacije na ZOI 1992. u Albertvileu bio je kliza Tomislav ižmešija, a potom 1994. u Lillehammeru skijaš i olimpijac Vedran Pavlek, jedno od klju nih imena današnjeg vodstva hrvatske alpske reprezentacije. asnu dužnost nošenja nacionalnog stijega na sve anosti zatvaranja Igara (i to ak tri puta - od Salt Lake 2002. do Vancouvera 2010.) imao je Ivan Šola, utemeljitelj hrvatskog boba.

HOO za me edije e: pred dstav vljeni svi olimp pijci za Van ncouv ver

Predsjednica Vlade Jadranka Kosor u društvu hrvatskih olimpijaca

Hrvatski olimpijski odbor, zahvaljuju i suradnji s dugogodišnjim poslovnim partnerom ujedno i svojim generalnim sponzorom T-HT-om, organizirao je u Zagrebu, 1. velja e medijsko predstavljanje svih evidentnih olimpijskih kandidata za Zimske olimpijske igre u Vancouveru. Pozivu HOO-a odazvali su se jednako dobro i športaši i mediji koji su time dobili jedinstvenu priliku „ imati“ sve športaše na okupu - na jednom mjestu i u isto vrijeme. Veliki medijski doga aj održan je u edukacijskom centru T- HT u Zagrebu, a osim športaša i novinara, okupio je brojne uglednike hrvatskog politi kog i športskog života. Uz Jadranka Kosor, Zlatko Mateša elnike HOO-a Zlatka Matešu i i Antun Vrdoljak Josipa opa, na zborno mjesto vrhunskih športaša zimskih športova odazvali su se predsjednica Vlade RH Jadranka Kosor, ministar znanosti, obrazovanja i športa Radovan Fuchs, lan MOO-a Antun Vrdoljak te predsjednik Uprave T-HT-a Ivica Mudrini

Tekst: RADICA JURKIN

Istaknite primjere fair playa u športu! r play odbor or (HOO) i Hrvatski fai Hrvatski olimpijski odb pijske i športske lanove hrvatske olim (HFPO) pozivaju sve ekipe iji stav i rtaše i športašice ili obitelji da istaknu špo playa u športu. r fai ju istinski primjer ponašanje u športu oda za fair play nae log jed primat e pri Hrvatski fair play odbor rplay@hoo.hr fai : esu adr ine na e-mail gradu tijekom itave god kog olimpijalne kampanje Hrvats Ovaj je poziv dio nacion usmjeren k kog fair play odbora skog odbora i Hrvats bi „igra“, ti o fair playu, a kako stalnoj izgradnji svijes ostala „igra“.

U ime športaša, medijima i uglednim športskim te državnim dužnosnicima obratio se olimpijac Ivica Kosteli , svjetsko ime alpskog skijanja, nakon Vancouvera nositelj triju srebrnih olimpijskih medalja. Svojim kolegama športašima zaželio je u prvom redu zdravlje jer je, kako je kazao, na vlastitom primjeru iskusio brojne ozljede. Potom je izrazio svoje uvjerenje da e hrvatske vlasti imati trajno razumijevanje za razvoj športa.

Rogg ge: u uvajm mo nasslje e kojje nam m donose Ig gre! “Vancouver je prvi grad doma in koji je osnovao nepro tnu organizaciju s posebnom svrhom razvoja naslje a Igara za zajednicu - u podru ju športa, umjetnosti, obrazovanja, zaštite okoliša, dostupnosti i volonterstva – prije, tijekom i nakon Igara 2010. Planiranje uklju uje širok raspon strategija, iji je cilj poboljšanje svega: od socijalnih pitanja do svijesti o starosjedila kom stanovništvu i kulturnoj raznolikosti Kanade" - stoji u posebnom obra anju svjetskoj javnosti, pa tako i hrvatskoj, prvog ovjeka olimpijskog pokreta Jacquesa Roggea, predsjednika Me unarodnog olimpijskog odbora. Poruku predsjednika MOO-a Jacquesa Roggea o stvaranju i o uvanju svjetskog kulturološkog, gospodarskog i svakog drugog naslje a koje nose Igre, dakako ne samo Vancouvera i Kanade, Hrvatski olimpijski odbor objavio je, prema dogovoru s MOO-om, 5. velja e, u Olimpijskom kutku “Sportskih novosti”.

HOA za 50 0. sim mpozijj mla adih u Olim mpiji

Summary M Mateša is coordinator of the feasibility study for the E European Games The president of the Croatian Olympic Committee, and a member of the Executive Committee of the European O Olympic Committees (EOC), Mr. Zlatko Mateša, will ccoordinate the feasibility study for the possible organization of the European Games, which would take place every four yyears, like the Olympic Games. This decision was made by a new assembly of the Executive C Committee of EOC chaired by the re-elected President P Patrick Hickey at their first meeting in Rome on January 226 and 27, 2010. Mr. Mateša has been a member of the E Executive Committee since November 2009. H His selection as coordinator of the study is a great tribute to M Mr. Mateša (who has a PhD in the organization of Olympic G Games) and to the Croatian Olympic Committee, which has n now been included in activities at the highest level of the E European Olympic movement. The feasibility study for the European Games will respond to numerous suggestions that the old continent should organize games on the model of Pan-American or Asian Games, which were first held in 1951, or the Pan-African Games, which were established in 1965. All of these events games have found a place in the creation of a global sports legacy under the organization of the Associations of National Olympic Committees on each of these continents. Rogge: Cherish the legacy brought to us by the Olympic Games! “Vancouver is the first host city to set up a not-for-profit organization specifically designed to develop community legacies — in sport, the arts, literacy, environment, accessibility and volunteerism — before, during and after the 2010 Games. The planning includes a broad range of strategies aimed at improving everything from social issues to the awareness of aboriginal people and Canada’s cultural diversity,” said Jacques Rogge, the President of the International Olympic Committee, while addressing the world public, including the Croatian public. In agreement with the IOC, the Croatian Olympic Committee published the message of the President of the IOC about the creation and preservation of world cultural, economic and other legacies highlighted by each of the Olympic Games, not just Vancouver and Canada. The message was published on February 5 in the Olympic Corner section of the newspaper Sportske novosti.

Dora Me imorec i Nenad Borkovi , odli ni studenti Kineziološkog fakulteta Sveu ilišta u Zagrebu, hrvatski su predstavnici na 50. me unarodnom simpoziju mladih u Olimpiji (Gr ka) koji e se održati od 16. do 30. lipnja u organizaciji Me unarodne olimpijske akademije, a na temu olimpizam i olimpijski pokret kao platforma za mir. Ovu je odluku Hrvatske olimpijske akademije, a koja je u velja i 2010. raspisala natje aj, potvrdila Me unarodna olimpijska akademija. - Osim obrazovanja u podru ju olimpizma koji nam je osobito važan za razumijevanje olimpijskog pokreta, od dvoje mladih kineziologa o ekujemo aktivno sudjelovanje u projektima Hrvatske olimpijske akademije kao i Hrvatskog olimpijskog

63 Olim mp

odbora na temu olimpizam - naglasila je voditeljica projekata promocije olimpizma u HOA-i, bivša vrhunska športašica i hrvatska olimpijka Danira Bili Naki .

Mal i i Mo om in novi u vod dstvu VŠA do 201 14. Po isteku petogodišnjeg mandata, lanovima Vije a športske arbitraže, osnovanoga kao i Arbitražno sudište pri Hrvatskom olimpijskom odboru, Skupština HOO-a potvrdila je u prosincu 2009. mandat dosadašnjem predsjedniku Jurici Mal i u i dopredsjedniku Hrvoju Mom inovi u na još jedan mandat, do 2014. Isto tako, za sastav Vije a potvr eni su dosadašnji lanovi Igor Gliha, Stanko Hautz, Andrej Matijevi , Alica Pelicari , Zlatan Tur i i Mladen Žuvela, a novi su Arno Vi i , Siniša Petrovi , Damir Kramari , Branimir Pocrni i Miljenko Guinio. Na sjednici 18. sije nja 2010., Vije e športske arbitraže izabralo je svoja tri stalna vije a kako bi u športskom posredovanju u sporovima mogli biti što operativniji. Za predsjednika I. stalnog vije a imenovan je Hrvoje Mom inovi , II. Mladen Žuvela a III. Stanko Hautz. Za tajnika Vije a športske arbitraže, potvr en je mandat dosadašnjem tajniku Ivanu Magli i u. .

Prva hrvattska generracija a ASMC C diplo oman nata U suradnji s Olimpijskom solidarnoš u Me unarodnog olimpijskog odbora, Hrvatski olimpijski odbor školovao je prvu generaciju športskih djelatnika u upravljanju športskom organizacijom (Advanced Sport Management Courses - ASMC). Stru no usavršavanje u upravljanju, prvo takve vrste prema programu Olimpijske solidarnosti u Europi, prihvatio je Hrvatski olimpijski odbor kao investiciju u upravljanju u športskom i olimpijskom pokretu. Obuka je provedena u šest temeljnih u enja (modula): o na elima organizacije, strateškom i nancijskom upravljanju, kadrovskim potencijalima, marketingu i organizaciji športskih priredbi, a trajala je od velja e do studenoga 2009. godine. Program ASMC u Hrvatskoj kojeg je vodila Alma Papi u svojstvu direktorice sa diplomom MEMOS projekta MOO-a i specijalnom obukom za vo enje ASCM programa, uspješno su završili predstavnici 14 nacionalnih športskih saveza: Alen Gere (Hrvatski športski savez gluhih), Ve eslav Holjevac (Hrvatski ragbijaški savez), Goran Juki (Hrvatski stolnoteniski savez), Ivica Urbanc (Hrvatski orijentacijski savez), Lidija Petrinovi Zekan (Hrvatski badmintonski savez), Alen Na sombat (Hrvatski biljarski savez), Miro Jurmanovi (Hrvatski judo savez), Snježana Šimunovi Suknai (Hrvatski bo arski savez), Slaven Zlatar i Žarko Babi (Hrvatski hokejski savez), Alojz Mauser i Goran Ahel (Hrvatski streli arski savez), Luka Marki (Koturaljkaški savez Hrvatske) i Ante Šalinovi (Hrvatski nogometni savez). U obuci su sudjelovali ugledni me unarodni stru njaci upravljanja športskom organizacijom, me u kojima Theirry Zintz, profesor katoli kog sveu ilišta Louvain u Belgiji, Leigh Robinson, profesorica sveu ilišta Loughborough u Velikoj Britaniji, te Alan Ferrand sa sveu ilišta Lyon u Francuskoj. Iskustvo Hrvatskog olimpijskog odbora u provedbi projekta ima višestruko zna enje, kao i injenica da je HOO me u prvima u Europi proveo ovu važnu olimpijsku zada u.

Olim mp 64

Summary The first Croatian generation of ASMC graduates In cooperation with the International Olympic Committee, HOO provided education for the first generation of Advanced Sport Management Courses – (ASMC). Professional development in management, the first of its kind in accordance with the Olympic solidarity programme in Europe, was greeted by the HOO as an investment in management in sports and the Olympic movement. The training, which took place from February to November 2009, was comprised of six basic modules that focused on organization, strategic and financial management, human resources management and marketing, and event management. The ASMC Program in Croatia was managed by Ms. Alma Papić, who has a diploma from the MEMOS project of IOC and who conducted a special training session for managing the ASCM program. The program was completed by representatives from 14 national sport associations; Alen Gere (Croatian Deaf Sports Association), Većeslav Holjevac (Croatian Rugby Union), Goran Jukić (Croatian Table Tennis Association), Ivica Urbanc (Croatian Orienteering Federation), Lidija Petrinović Zekan (Croatian Badminton Association), Alen Nađsombat (Croatian Billiards Association), Miro Jurmanović (Croatian Judo Federation), Snježana Šimunović Suknaić (Federation Croate De Boules), Slaven Zlatar and Žarko Babić (Croatian Hockey Federation), Alojz Mauser and Goran Ahel (Croatian Archery Association), Luka Markić (Croatian Ice Skating Association) and Ante Šalinović (Croatian Football Federation). Prominent international professionals in the management of sport organizations participated in the training, including Thierry Zintz, professor at the Catholic University of Leuven, Belgium; Leigh Robinson, professor at Loughborough University in Great Britain; and Alan Ferrand of Lyon University in France. The experience of the HOO in project implementation is of great significance since HOO was among the first Olympic Committees in Europe to conduct this important Olympic task.

HOO na internetu

rošli su, dakako, dani kada se je za internet tvrdilo da je medij budu nosti, a elektroni ka pošta, poznatija kao e-mail, bila gotovo nepoznanica. No, upravo u to, sad ve poodmaklo doba, “tesale” su se prve stranice Hrvatskog olimpijskog odbora koje danas itamo na istoj adresi - www.hoo.hr - kao i te 1996. godine. I nije to bilo tako davno, ali opet dovoljno “davno” onima koji se ne sje aju da je to bilo uo i hrvatskom športu osobito zna ajnih olimpijskih igra u Atlanti 1996. Naime, te su Igre donijele Hrvatskoj prvo zlato (rukomet, op.a.), a HOO je bio me u tek desetak nacionalnih olimpijskih odbora u Europi koji su imali svije web stranice. e prv vih u enja - Biilo je to vrrijeme e-mail komunikacije i internetskog “slovkanja”, a za ve inu nas s malim ili nikakvim iskustvom, potpuno nova tehnologija - prisje a se voditeljica Odjela za odnose s javnoš u, web i izdavaštvo Radica Jurkin, kojoj je i danas kao športskoj novinarki i glavnoj urednici portala www. hoo.hr otvorenost HOO-a i dostupnost svakoj informaciji iz HOO-a primarni cilj. I nadodaje: - Od te 1996. do danas, web portal HOO-a promijenio je nekoliko koncepcijskih i dizajnerskih rješenja, no cijelo to vrijeme ostao je dosljedan temeljnoj ideji da bude pouzdan i informativan za svako podru je u kojem HOO kao najviše športsko tijelo Hrvatske djeluje - kaže Radica Jurkin. Danas, kako svjedo imo, www.hoo. hr na spoju aktualnog novinarskog izvještavanja, pa sve do službenih objava i dokumenata, uspjeva povezati ne samo internetske tehnološke mogu nosti ve i razli ite korisni ke skupine - od medija do športskih znatiželjnika. Ujedinjeni u “internetsku knjigu”, na stranicama se mogu na i podrobne informacije o uspjesima hrvatskih olimpijaca, podaci kako se HOO priprema za budu e Olimpijske igre (one u Londonu 2012.), kao i za prve Olimpijske igre mladih koje e se ovoga ljeta održati u Singapuru. Medijim ma oso obito važn no - tu u je aktualni kalendar me unarodnih športskih natjecanja, biogra je športaša, kao i on-line izvještavanje sa velikih športskih priredbi, poput nedavnih Igara u Vancouveru. Onima kojima možda i nije poznata interdisciplinarnost HOO-a, na nju e

Tekst: MILENA DRAGIŠI

Na internetu HOO se sa svojom stranicom pojavio još 1996. (uo i OI u Atlanti) i tada je bio me u desetak europskih olimpijskih odbora koji su imali svoj portal.

ih uputiti rubrike o fair playu, skrbi o ženama u športu, djelovanju Hrvatske olimpijske akademije, Hrvatskog kluba olimpijaca, Zaklade hrvatskih športaša, kao i brojne injenice iz povijesti hrvatskog olimpijskog pokreta: od osnutka HOO-a 1991. i priznanja u me unarodnoj olimpijskoj obitelji, pa do utjecaja HOO-a u Me unarodnom olimpijskom odboru. obna prepo oruk ka Kom misije e Svojedo za informiranje i izdavaštvo HOO-a i njezinog elnog ovjeka Jure Ozmeca, da stranice HOO-a postanu informativni servis nacionalnim i županijskim športskim savezima, dobile su potvrdu u vlastitom PR internetskom prostoru nazvanom - Vijesti lanstva HOO-a. Time je HOO otvorio veliku mogu nost svim lanicama da o svom djelovanju “govore” javno, neovisno o tome imaju li svoje stranice ili ne. Znaju i za injenicu da je www.hoo.hr prili no posje ivan, lanstvo HOO-a ima sasvim dovoljno razloga za prihva anje ovog poziva na zajedništvo u internetskom prostoru... Ovo je, naravno, samo ekspresni pogled na pravo bogatstvo informacija koje donosi web stranica HOO-a. Zbog svega

Summary The head of the Department for Public Relations and Publishing, Ms. Radica Jurkin, was one of the initiators of the web site. She remembers the start very well – they decided to start with the project for the Atlanta Olympic Games. At that time the Croatian Olympic Committee (HOO) was among only seven European Olympic Committees that had its own web portal! Since then, the HOO web portal has seen several changes in its concept and appearance, always striving for new and improved ways to present the work of HOO itself and of the other sports associations that are members of the HHO.of sports systems - sport engineers.

toga, kao i njene sjajne preglednosti i jednostavnosti, nije slu ajno da je u više navrata nagra ivana, pa i 2003. kada je uvrštena u deset naboljih u Hrvatskoj, u kategoriji Šport i zdravlje. z 65 Olim mp