OLIMP 37

Broj 37 / prosinac 2010.

ISSN 1331-9523

OLIMPIJSKE LEGENDE: Vlado Lisjak

OLIMPIJSKE NADE: Barbara Matić

ŠPORTSKA TERMINOLOGIJA: Igrate li golf?

DJECA I ŠPORT: S.O.S. za pretile

Veliki dan hrvatskog športa

Sadržaj

6

29

Prilog Povijest hrvatskog športa

12

Olimpijske legende Vlado Lisjak

42

Žene i šport Fair play, molim

16

Olimpijske nade Barbara Matić

46

MOO danas i sutra Sigurnost prije svega

20

Nastanak modernog športa Klizanje

48

Znanost i šport Strategija istine hrvatskog športa

24

Športska terminologija Igrate li golf ?

52

Djeca i šport S.O.S. za pretilu djecu

Naslovna stranica: Nenad Dugi (CROPIX)

HOO Veliki dan hrvatskog športa

Olimp 4

Za nakladnika:

Uredništvo:

Josip Čop Hrvatski olimpijski odbor Trg Krešimira Ćosića 11, 10 000 Zagreb

Saša Ceraj, Ante Drpić , Gordana Gaćeša, Radica Jurkin, Siniša Krajač, Jura Ozmec, Ana Popovčić, Nada Senčar, Ivan Škoro

Glavni urednik:

Ante Drpić

M 14 d.o.o (Jet-set magazin) Preradovićeva 23, 10 000 Zagreb

Urednica priloga Povijest hrvatskog športa:

Oblikovanje i prijelom:

Ana Popovčić

Marin Stojić

Produkcija:

Poštovani čitatelju,

i šport 54 Društvo Športske stipendije integracije 56 Međunarodne Šport u vijeću Europe na internetu 58 Šport IAAF - 20 tisuća ulaza dnevno fotografija 60 Športska Željko Pajvot Olimpa do Olimpa 62 Od Vijesti iz HOO-a

Prijevod:

N. T. Dalma d.o.o., Medveščak 13, 10 000 Zagreb

Olimp je časopis Hrvatskog olimpijskog odbora.

Tisak:

Tiskara “Edok d.o.o.”

Grada Wirgessa 10, 10430 Samobor Naklada:

2000 primjeraka

www.hoo.hr hoo@hoo.hr

Ušli smo, eto, u novu, predolimpijsku godinu! A ovu, koja je tek za nama, pamtit ćemo po dobru - ne samo zbog tri olimpijske medalje iz Vancouvera (dva srebra Ivice Kostelića i bronca jakova Faka), četiri odličja iz Singapura s I. Olimpijskih igara mladih, već i zbog osvojenih čak 400 medalja sa svjetskih i europskih prvenstava i kupova.

Ponosni smo na naših šest razvojnih programa za športaše u kojima je ukupno 389 korisnika, kao i na četiri razvojna programa za trenere u koja su uključena 72 trenera. U jednom od četiri razvojna programa na lokalnoj razini, “Od športske škole do olimpijskih igara” sudjelovalo je 13 952 djece vrtićke dobi u 43 grada iz 380 vrtića, a u projektu povodom obilježavanja osnivanja HOO-a pod nazivom Hrvatski olimpijski dan (10. rujna), sudjelovalo je preko 135 000 građana RH. To naravno nije sve: seminare za trenere, suce, instruktore i ostale športske djelatnike u sklopu Hrvatske olimpijske akademije pohađalo je 5 200 polaznika (uz 500 predavača), a svakako moramo istaknuti i našu Zakladu hrvatskih športaša, Klub olimpijaca, suradnju s "Aspirom" (Visoka škola za športski menadžment), Kineziološkim fakultetom, program Karijera Glavni tajnik Hrvatskog poslije karijere i druge aktivnosti usmjerene brizi za športaše. olimpijskog odbora Nakon niza konzultativnih sastanaka, prezentacija i razgovora Secretary General of the sa športašima, 22. prosinca, u Hrvatskom vojnom učilištu u Croatian Olympic Committee Zagrebu, 19 hrvatskih vrhunskih športašica i športaša svečano je potpisalo ugovor o službi u Oružanim snagama RH u statuJosip Čop, dipl. oec. su djelatnog vojnika. Takvo zapošljavanje športaša rezultat je rujanskog Sporazuma HOO-a i MORH-a o suradnji, unapređenju i razvoju športa u RH i vrlo je značajan korak u razvoju hrvatskog športa.

Velika novost je vijest koja nas je razveselila potkraj godine: dobili smo koncesiju za Športsku televiziju! Program koji će startati u prvoj polovici 2011. godine promovirat će na najbolji mogući način hrvatski šport i hrvatske športaše. Sigurno je da je Športska televizija prekretnica za sve nas koji smo u naš šport uključeni na bilo koji način.

Sve su to i više nego dostatni razlozi zbog kojih smo sa zadovoljstvom podvukli crtu ispod 2010. i zbog kojih puni elana i pozitivne energije te uz pregršt športskog optimizma ulazimo u novu godinu...

Dear Reader,

Well, we have entered a new, pre-Olympic year! And the year we have left behind us will be remembered by the good things - not only because of the three Olympic medals in Vancouver (Ivica Kostelic’s two silvers and Jakov Fak’s bronze), four medals from the Youth Olympic Games in Singapore, but also for winning 400 medals at the world and European championships and cups.

We are proud of our six development programs for athletes with a total of 389 users, as well as four development programs for coaches with 72 coaches involved. In one of the four development programs at local level 13 952 children from 380 kindergartens took part, in 43 towns, and over 135 000 citizens of the Republic of Croatia participated in the celebrating of the establishment of the COC entitled:”The Croatian Olympic Day” (September 10th).

This of course is not all: 5200 (along with 500 speakers) participants took part in seminars for coaches, referees, athletic trainers and other employees in sports within the Croatian Olympic Academy. We must certainly emphasize our Croatian Athletes Foundation, The Olympic Club, in cooperation with “Aspira” (College of Sports Management), the Faculty of Kinesiology, the program Career after Career and other activities aimed at caring for athletes.

On December 22nd at the Croatian Military Academy in Zagreb, after a series of consultative meetings, presentations and interviews with athletes, 19 Croatian top athletes officially signed a contract for service in the Armed Forces of the Republic of Croatia in active duty status as soldiers. Such recruitment of athletes is the result of the September Agreement between COC and MORH (Ministry of Defense) on cooperation, promotion and development of sports in the Republic of Croatia and is a very significant step in the development of Croatian sports.

The big news that cheered us up at the end of the year was that: we got concession for Sports television! The program will start in the first half of 2011 and will promote Croatian sports and Croatian athletes in the best possible way. It is certain that Sports television will be a milestone for all of us involved in our sports in any way. All these reasons are more than sufficient to make us gladly put closure on 2010 and make us enter the New Year full of sports optimism and positive energy...

HOO

Veliki dan hrvatskog športa

Olimp 6

Josip Čop i Zlatko Mateša

Tekst: GORDANA GAĆEŠA Snimila: LANA SLIVAR DOMINIĆ

Ivica Kostelić, Blanka Vlašić, muška vaterpolska reprezentacija, ženska reprezentacija u samostrelu, veslački četverac na pariće, te dvojac nada Ivan Capan i Barbara Matić - najuspješniji su hrvatski športaši u 2010. prema izboru Hrvatskog olimpijskog odbora.

Ivan Capan

Barbara Matić

7 Olimp

HOO

U

nazočnosti hrvatskog predsjednika Ive Josipovića, predsjednika Sabora Luke Bebića i brojnih drugih uglednika športskog i javnog života, u koncertnoj dvorani “Vatroslav Lisinski” u Zagrebu, 27. prosinca 2010., Hrvatski olimpijski odbor (HOO) proslavio je Veliki dan hrvatskog športa.

Dan je to kada je Međunarodni olimpijski odbor (MOO) privremeno priznao HOO i omogućio hrvatskim športašima prve nastupe na Olimpijskim igrama pod zastavom svoje domovine.

Veliki dan hrvatskog športa svečanost je koja uz obilježavanje priznanja HOO-a, odaje priznanja i zaslužnim športskim djelatnicima i dužnosnicima za njihov osobit doprinos razvoju športa, ali i proglašava najbolje hrvatske športaše u godini na izmaku.

Prošlu su godinu obilježile Zimske olimpijske igre u Vancouveru i prve, povijesne Olimpijske igre mladih u Singapuru, a na kojima su naši športaši osvojili sedam odličja (tri u Vancouveru, četiri u Singapuru). Inače, u prošloj godini hrvatski su športaši ukupno osvojili 400 medalja računajući svjetska i europska prvenstva i kupove...

Najuspješnijom hrvatskom športašicom proglašena je Blanka Vlašić, a pobjednik kod športaša je Ivica Kostelić. Najuspješnijom ekipom proglašena je hrvatska reprezentacija u samostrelu, a najbolja momčad je hrvatska vaterpolska reprezentacija. Po prvi put Hrvatski olimpijski odbor dodijelio je i nagradu za najuspješniji par, štafetu ili posadu, a prvi dobitnici su članovi veslačkog četverca na pariće.

Blanka Vlašić, Trener 2010. je Ante olimpijka i vrhunska Kostelić, a nagradu atletičarka i 2010. za fair-play primili su je godine zadivila športski svijet svojim športaši Nikola Bralić uspjesima. Treću i Dominik Perković te godinu zaredom proglašena je najuspješ- treneri Tonči Antunović nijom športašicom i Vedran Mandić, svi Hrvatske, te drugu godinu zaredom naj- članovi jedriličarskog uspješnijom promica- kluba “Labud” iz Splita. teljicom Hrvatske u svijetu.

Svjetska prvakinja, europska prvakinja, najbolja atletičarka Europe, najbolja atletičarka svijeta, i sve to u jednoj godini. Splitska atletičarka svjetskog glasa, odavno je prešla uobičajene športske okvire. U atletici je ostvarila gotovo sve što je mogla, a u svojim športskim pothvatima često je izravno i neizravno promovirala svoju domovinu.

Gdje god da se pojavi - u Dohi (SP, zlatna medalja), Barceloni (EP, zlatna medalja) ili Splitu - izaziva veliki interes medija, a slike Blanke na pobjedničkim postoljima u 2010. godini često su bile na naslovnicama i emisijama svih svjetskih medija...

- Na početku programa, na ekranu je prikazano proglašenje otprije deset godina, kada sam primila nagradu za najveću nadu. I, eto, još uvijek sam tu. Ponosna sam na to, ne samo zbog sebe, već i zbog svog stručnog tima, i nikad dovoljno zahvale njima - rekla je pobjednica.

Olimp 8

Hrvatska vaterpolska reprezentacija

Reprezentativke u samostrelu: Nikolina Krivanek, Tihana Odlešić i Branka Pereglin

SVE MEDALJE HRVATSKIH ŠPORTAŠA 2010. (ukupno 400 medalja) Zimske olimpijske igre: Olimpijske igre mladih: Svjetska prvenstva: Svjetski kupovi: Europska prvenstva: Europski kupovi:

Ante Kostelić

3 4 107 144 103 39

( 2s, 1b) (1z, 1s, 2b) (33z, 33s, 41b) (52z, 40s, 52b) (35z, 33s, 35b) (17z, 10b, 12b)

Četverac na pariće: David Šain, Damir Martin, Valent Sinković i Martin Sinković

9 Olimp

HOO

Postumno priznanje Velimiru Kljaiću primila je njegova supruga Gordana Remus Kljaić.

Janko Goleš, Lino Červar, Duško Krstulović, Ive Mustać i Miroslav Poljak

Na Zimskim olimpijskim igrama u Vancouveru (12.-28. veljače 2010.)

Ivica Kostelić osvojio je dvije srebrne medalje - u superkombinaciji i slalomu. U Svjetskom kupu je ostvario dvije pobjede, jedno drugo i dva treća mjesta, te je u ukupnom poretku Svjetskog kupa osvojio odlično peto mjesto. Bila je to još jedna Ivičina godina za pamćenje, godina koja mu je donijela naslov najuspješnijeg hrvatskog športaša: - Čast mi je biti dio hrvatske olim-

pijske obitelji i biti u društvu velikih hrvatskih športaša - uz ostalo je izjavio naš skijaš.

Već dugi niz godina hrvatska reprezentacija u samostrelu ostvaruje svjetski vrijedne rezultate i za to bude nagrađena. Naslov svjetskih prvakinja u samostrelu field, rezultat je koji je Nikolini Krivanek, Tihani Odlešić i Branki Pereglin donio naslov najuspješnije ekipe u 2010. godini.

A najuspješnija momčad je naša

vaterpolska reprezentacija, momci koji su na domaćem terenu u Zagrebu, osvojili zlatnu europsku medalju.

Damir Martin, Valent Sinković, Martin Sinković i David Šain - mladići su koji su kao članovi veslačke posade četverca na pariće cijelu godinu ostvarivali vrhunske športske rezultate, a sezonu su okrunili osvajanjem zlatne medalje na Svjetskom prvenstvu. Četverac je osvajač i srebrne europske medalje, kao i zlata na SP-u do 23 godine.

Nagrada za fair play: Nikola Barić i Tonči Antunović

Olimpijske igre mladih, održane u Singapuru od 14-26. kolovoza 2010., iznjedrile su i dvije športske nade, hrvatsku športsku budućnost. Mladi perspektivni plivač Ivan Capan proglašen je najvećom nadom hrvatskog športa u konkurenciji športaša. Ivan je u Singapuru osvojio prvu medalju za Hrvatsku na prvim, povijesnim OIM. Bila je to zlatna medalja u disciplini 50m prsno, a u istoj disciplini osvojio je i brončanu medalju na Europskom prvenstvu u Finskoj.

Osvajačica dviju brončanih medalja na OIM, mlada Splićanka, judašica Barbara Matić, u konkurenciji športašica proglašena je najvećom nadom hrvatskog športa. Barbara je osvojila i zlatnu medalju na Europskom kadetskom prvenstvu u Češkoj.

U iznimno jakoj konkurenciji (Joško Vlašić, Ivan Ivančić, Ratko Rudić, Lino Červar, Nikola Bralić, Slaven Bilić...), naslov najuspješnijeg trenera pripao je proslavljenom skijaškom treneru Anti Kosteliću Gipsu.

Dobitnici najviše nagrade HOO-a (koja nosi ime legendarnog kanuista i jednog od najvećih olimpijaca Matije Ljubeka), su rukometni trener i bivši reprezentativni izbornik Lino Červar, dugogodišnji športski dužnosnik i novinar Janko Goleš, veslački dužnosnik i bivši predsjednik Hrvatskog veslačkog kluba „Gusar“ iz Splita Duško Krstulović, predsjednik Jedriličarskog kluba “Uskok” iz Zadra Ive Mustać te vaterpolist, olimpijac i osvajač zlatne olimpijske medalje (OI Meksiko 1968.)

Miroslav Poljak.

- Kultura nije samo glazba, film, kazalište, književnost, slikarstvo ili neka druga umjetnost. Kultura su sva

Ivano Balić i Antun Vrdoljak

elitna dobra i aktivnosti jednog naroda, a hrvatski šport je i te kakvo elitno dobro koje promovira našu državu i kulturu hrvatskih građana. Šport podiže dostojanstvo, ponos i držatvornost, a to nam je znalo nerijetko zamrijeti.

Olimpizam promovira sinergiju športa, kulture i obrazovanja, nudeći novi oblik života, a to je radost - kazao je u ime nagrađenih najbolji hrvatski rukometni trener Lino Červar.

Tradicionalno je dodijeljen i Trofej Međunarodnog olimpijskog odbora za 2010., ove godine inspiriran prvim Olimpijskim igrama mladih te je nazvan “Šport - inspiracija mladima”. Dobitnik Trofeja MOO-a je olimpijac, rukometaš, osvajač zlatne olimpijske medalje (OI Atena 2004.) ove godine proglašen najboljih rukometašem svijeta svih vremena - Ivano Balić.

Dobitnik nagrade HOO-a za fair play je Jedriličarski klub “Labud” iz Splita, točnije športaši Nikola Bralić i Dominik Perković te treneri Tonči Antunović i Vedran Mandić. Ovo vrijedno priznanje dodijeljeno im je za human i nesebičan čin kada su na ovogodišnjoj Viškoj regati, u dva gumenjaka kao članovi regatnog odbora, spasili crnogorsku posadu i jedrilicu “Black Mystery” skipera Saše Kekovića, od nasukavanja na hrid, odnosno potonuća.

Hrvatski olimpijski odbor ove je godine postumno dodijelio i posebno priznanje HOO-a za iznimna ostvarenja u rukometu, velikom hrvatskom rukometnom stručnjaku Velimiru Kljaiću.

Zaključak svih prisutnih u “Lisinskom” bio je jednoglasan: neka i predolimpijska 2011. godina bude jednako uspješna ! 

→ Summary ←

On December 27th 2010, in the concert hall “Lisinski” in Zagreb, in the presence of the Croatian President Ivo Josipovic, Parliament Speaker Luka Bebic and many other distinguished persons from sports and public life, the Croatian Olympic Committee (COC) celebrated the Great Day of Croatian sports.

This was the day when the International Olympic Committee (IOC) temporarily recognized the COC and enabled Croatian athletes to take part at the Olympic Games for the first time under the flag of their homeland.

The Great Day of Croatian Sports is a ceremony that not only marks the recognition of COC, but also honors the deserving sports employees and officials for their outstanding contribution to sports development and it also proclaims the best Croatian athletes of the year drawing to a close.

Athlete Blanka Vlasic and skier Ivica Kostelic, the men’s national water polo team, the women’s national crossbow team and the rowing four in pairs, were named the most successful athletes of 2010.

11 Olimp

Legende hrvatskog športa: Vlado Lisjak

Petrinjski

zlatni hrvač

M

alo je Hrvata koji su u pojedinačnim športovima osvajali olimpijsko zlato, njih tek sedam: kajakaš Matija Ljubek, boksači Mate Parlov i Ante Josipović, hrvač Vlado Lisjak, Bugarin s hrvatskom putovnicom Nikolaj Pešalov, a u tom klubu nezaboravnih su, naravno, i neponovljiva skijašica Janica Kostelić i plivačica Đurđica Bjedov.

Petrinjac Vlado Lisjak (40) ide, eto, u red hrvatskih olimpijskih velikana.

Prije 26 godina, na Igrama u Los Angelesu, ovjenčan je najvećom mogućom športskom slavom - 1984. godine iz SAD-a kući je donio zlatnu olimpijsku medalju u hrvanju grčkorimskim stilom, osvojenu "u vrlo prometnoj" težinskoj skupini, onoj do 68 kilograma.

- Odlazeći na te Igre, ja o medalji nisam uopće razmišljao, jer sam bio tip športaša koji nije opterećen rezutatom. Volio sam se hrvati, pa gdje završim. Srećom, imao sam jaku psihu, pa mi je i to pomoglo da dosegnem olimpijsku slavu - prisjeća se danas legendarni petrinjski hrvač.

Njegovi rezultati iz prethodnih godina uoči Los Angelesa sugerirali su da je hrvač u usponu. Četiri godine prije bio je treći na svjetskom prvenstvu do 18 godina, godinu poslije treći na SP-u do 20 godina, a 1982. četvrti na svjetskom seniorskom prvenstvu.

- Dvije godine prije Olimpijskih igara, na SP u Katowicama 1992., trebao sam osvojiti svjetsku medalju, no Mađari su uložili žalbu na moju pobjedu protiv njihova borca, pa sam izgubio za zelenim stolom, jer sam navodno s djelićem pete bio izvan borilišta, a zbog čega mi nisu priznali jedan zahvat. Otišao sam potom u vojsku u Beograd, trenirao sam tamo

Olimp 12

koliko sam mogao, pa sam sljedeće godine (1993.) na SP-u bio osmi. Sve sam onda međutim naplatio na Olimpijskim igrama...

Igre u Los Angelesu bojkotirale su zemlje komunističkog bloka, a među njima i neke hrvačke velesile.

Zbog toga su neki pokušavali obezvrijediti i Lisjakovo zlato, no on podsjeća: - U borbi za zlato pobijedio sam aktualnog svjetskog prvaka Finca Sipilu i to tušem u 57. sekundi. Borbu prije nadjačao sam Rumunja Negrisana, hrvača koji je na svjetskom prvenstvu bio brončani. Mislim da to sasvim dovoljno govori...

Doček u njegovu gradu bio je veličanstven. Nikad niti jedan Petrinjac nije bio tako slavljen. Banija je proključala u ushitu: - Jedan od "Gavrilovićevih" direktora dočekao me u Beogradu sa službenim mercedesom. Negdje kod Popovače dočekala nas je kolona automobila sa zastavama, a cijela Petrinja izašla je na ulice. To je slika koja će mi ostati u pamćenju za sva vremena - prisjeća se Vlado.

Tadašnji vrhunski športaši bili su nagrađivani opipljivije nego danas. I zato se Klub olimpijaca, a u njemu i Lisjak, zalaže za naknade olimpijcima kakvu imaju mnoge zemlje.

- Odmah po povratku iz Los Angelesa obećali su mi da ću dobiti stan, što se vrlo brzo i dogodilo (istina, dobio sam stanarsko pravo, ali nakon Domovinskog rata, po povratku u Petrinju, dobio sam i pravo otkupa). Uz to, sljedeće četiri godine, nakon osvajanja zlata, bio sam fiktivno zaposlen u "Gavriloviću" - dobivao sam plaću, a nisam morao na posao u tvornicu, već u hrvačku dvoranu. Osim toga, primao sam tad još i republičku i državnu stipendiju...

Tekst: DRAŽEN BRAJDIĆ

Petrinjac Vlado Lisjak (40) ide u red hrvatskih olimpijskih velikana. Prije 26 godina, na Igrama u Los Angelesu, ovjenčan je najvećom mogućom športskom slavom - 1984. godine iz SAD-a kući je donio zlatnu olimpijsku medalju u hrvanju grčkorimskim stilom.

13 Olimp

Legende hrvatskog športa: Vlado Lisjak

‘Sada imamo uistinu dobru reprezentaciju, pitanje je samo vremena i natjecanja kada će ti dečki početi osvajati seniorske medalje.’

Nažalost, 22-godišnji olimpijski pobjednik, u nastavku karijere nije se više pojavio na medaljaškom postolju.

Kad se očekivala njegova dominacija na svjetskim strunjačama krenula je serija pehova: - Kao olimpijski pobjednik, ali i hrvač u ranoj fazi karijere, mnogima sam tada postao zanimljiv, pa tako i petrinjskoj industriji "Gavrilović". S njihovim sam direktorima često morao putovati uokolo na prezentacije, degustacije njihovih proizvoda. Zbog svega toga nisam mogao redovito trenirati što je rezultiralo ozljedom.

Zbog nespremnosti htio sam izbjeći nastupe na seriji državnih turnira, no nisu mi to dopustili, pa sam se već na prvom ozlijedio, s obzirom da sam imao i viška kilograma. Tada sam završio na operaciji ligamenata i meniskusa koljena. "Zakrpali" su to nekako da bih mogao nastaviti nastupati, jer je "Gavrilović" jurio naslov državnog momčadskog prvaka. I logično - dogodila mi se nova ozljeda, ovaj put križni ligamenti. Operacija je trajala sedam sati, a povratak punih osam mjeseci.

Premda je nakon toga Lisjak bio državni prvak u kategoriji do 74 kg, na Olimpijskim igrama u Seulu (1988.) nije sudjelovao. Bio je ogorčen: - Oni su se odlučili za Slovenca Podleseka koji je nastupao za srpski klub. A Igre u Seolu su mu valjda bile obećane kada je iz Murske Sobote Olimp 14

prelazio tamo... A ja sam poslije toga ozlijedio rame i nikad se više nisam vratio u vrhunsku formu.

Karijeru je završio 1993. sa 31 godinom. Posljedni nastup imao je u Francuskoj - na Mediteranskim igrama nastupio je za Hrvatsku: - Na pripremama u Puli, upala mi je noga između strunjača, pa mi je iskočilo koljeno. Ipak sam otišao na Mediteranske igre, no tamo sam, s petim mjestom, i završio karijeru. To lijevo koljeno mi i dandanas iskače, pa ne mogu igrati ni mali nogomet, niti skijati, ne mogu se ni rekreacijom baviti kako spada. U tom koljenu još uvijek imam plastične ligamente i šarafe, pa mogu najavljivati promjene vremena.

Već te 1993. godine Lisjak se prihvatio trenerskog posla kojeg je, na čelu reprezentacije, kroz puna četiri mandata obavljao sve do prošle godine kada je imenovan za direktora reprezentacije koja tek sada doživljava procvat. Pitali smo ga zašto nismo imali seniorskih medalja do pojave braće Žugaj: - Hrvanje je vrlo, vrlo težak šport u kojem nema nikakvog profita i u kojem do uspjeha trebate tone vjere, volje i strpljenja. Zbog propasti "Glumine banke" koja je bila glavni sponzor Hrvačkog kluba Zagreb, nestala je generacija Vukelića, Kostanjevića, Ribarića, Vujara. Srećom, imamo braću Žugaj, ali tu su i dečki koji dolaze

→ Summary ←

There are only a few Croats who have won Olympic gold in individual sports, only seven of them: kayaker Matija Ljubek, boxers Mate Parlov and Ante Josipovic wrestler Vlado Lisjak, a Bulgarian with a Croatian passport, Nikolaj Pesalov, and the unforgettable members of that club are, of course, the unique skier Janica Kostelic and the swimmer Durdica Bjedov.

Vlado Lisjak (40) from Petrinja joins the order of the Croatian Olympic greats. In 1984, 26 years ago, he was awarded the highest possible athletic glory at the Games in Los Angeles and he brought home the Olympic gold medal in Greco-Roman style wrestling for the “very busy” weight category of up to 68 kilograms.

Today, Vlado Lisjak is the director of the Croatian national team and he says that it’s only a matter of time when a talented generation of juniors will also begin winning senior medals in major competitions.

- Starčević, Hogač, Koščević, Đok..., pa sjajni 18-godišnji Etlinger koji je bio drugi na svjetskom juniorskom prvenstvu, a prije toga prvi na europskom kadetskom prvenstvu. Ne smijem ne spomenuti i sjajni trojac Sokol, Janečić i Lizatović. Uglavnom, sada imamo uistinu dobru reprezentaciju, pitanje je samo vremena i natjecanja kada će ti dečki početi osvajati seniorske medalje.

Od pomoći na tom putu trebao bi biti i ugovor između Hrvatskog olimpijskog odbora i Ministarstva obrane o zapošljavanju vrhunskih športaša u oružanim snagama: - Neven i Nenad Žugaj već su zaposleni u vojsci, a sad će im se pridružiti Tonimir Sokol, osvajač bronce na europskom prvenstvu u Azarbajdžanu.

To je, u svakom slučaju, vrlo značajan sporazum za najbolje pojedince iz takozvanih malih športova - zaključio je Vlado Lisjak, nekad vrlo atraktivan hrvač čijeg pravog nasljednika čekamo već punih četvrt stoljeća... 

Olimpijske nade

Tatami

pun medalja Tekst: DAVOR BURAZIN

Splitska judašica Barbara Matić tek je navršila 16 godina, a u svojim vitrinama već čuva više od sto medalja. Odličja se nižu jedno za drugim i sada izgleda kao da je samo nebo limit jedne od najtalentiranijih hrvatskih športašica.

S odličjem iz Singapura (Barbara Matić, treća s lijeva)

B

arbara Matić rođena je 3. prosinca 1994., a judo trenira još od šeste godine. Od 2006. do danas osvojila je osam naslova prvakinje Hrvatske u raznim kategorijama. Njena današnja kategorija je ona do 63 kilograma.

U posljednje dvije godine počela je harati na europskim i svjetskim tatamijima. Europska je kadetska prvakinja (Teplice), brončana svjetska (Budimpešta), te dvostruka brončana s Olimpijskih igara mladih u Singapuru (pojedinačno i ekipno).

Isto tako, zahvaljujući osvajanju šest zlatnih medalja na Europskom kupu, uvjerljivo je najbolja kadetkinja Starog kontinenta. I izlet u stariji uzrast, na Europski juniorski kup u Kaunasu, pokazao se uspješnim. Tamo je također osvojila prvo mjesto.

Učenica je drugog razreda 3. gimnazije u Splitu i čvrsto vjeruje da će nastupiti na Olimpijskim igrama u Rio de Janeiru 2016. godine.

Olimp 16

T

ek joj je 16 godina, rođendan je proslavila 3. prosinca, a u vitrinama već ima više od stotinu medalja. Ona je Barbara Matić, učenica je drugog razreda splitske 3. gimnazije, a šport u kojemu dominira zove se - judo.

Olimpijski šport nastao je u Japanu, promoviran je u Tokiju 1964. godine, a od 1992. (Barcelona) u njemu medalje osvajaju i žene.

Posljednje dvije godine Hrvatska je počela ostavljati pečat na europskim i svjetskim natjecanjima - sezonu dobrog lova otvorila je Marijana Mišković broncom na europskom prvenstvu, potom je Tomislav Marijanović (s 52. mjesta na rang-listi) senzacionalno pobijedio na Grand Slam turniru u Rio de Janeiru, pa se nastavilo s srebrom Andreje Đaković i broncom Ivane Maranić na juniorskom Europskom prvenstvu...

U cijelu tu judo revoluciju u Hrvatskoj, kao nekakav šlag na tortu uklapa se priča o Barbari Matić, članici Judo kluba “Pujanke” iz Splita.

Njezina kratka karijera prožeta je samim uspjesima, u Hrvatskoj nema ozbiljniju suparnicu niti u starijim uzrastima, a slična se priča ponavlja i u ozbiljnijim okvirima - izvan Hrvatske.

Osim bronce na Svjetskom kadetskom prvenstvu (Budimpešta), Barbara je osvojila zlato na Europskom kadetskom prvenstvu (Teplice, Češka), pa dvije bronce na Olimpijskim igrama mladih u Singapuru (pojedinačno i ekipno).

Na najjačim kadetskim turnirima u Europi ove je godine nanizala same pobjede i uvjerljivo je najbolja na rang-listi, a najviše postolje joj nije izmaklo ni na Europskom juniorskom kupu u Kaunasu (Litva), gdje su protivnice bile najmanje dvije godine starije.

- Ako nastavim ovako, bit će nešto od mene kaže Barbie uz osmijeh.

I dodaje: -Za Olimpijske igre u Londonu još sam premlada, ali mogla bih u Rio de Janeiro za šest godina.

Da nastavi tako vjerojatno će se pobrinuti njezini treneri Vladimir i Slavko Preradović čija je prezentacija juda u osnovnoj školi i dovela Barbaru u ovaj šport: - Mene je judo osvojio na prvi pogled. Zanimljivo da je drugi izbor bio balet, no on mi se baš i nije svidio... I tako sam od prvog razreda judašica, ni jedan drugi šport nisam trenirala, niti sam ikada htjela.

U trenera Vladimira Preradovića ima apsolutno povjerenje.

- Ja ga obožavam, ponekad pomislim da se katkad više njemu povjerim nego tati koji, na žalost, često mora biti na brodu.

Takav odnos, uz kvalitetan rad, stvorio je od Barbare olimpijsku nadu Hrvatske, možda još jedno čudo iz male države. Možda će tako i oni koji o judu ne znaju gotovo ništa, uskoro pono-

17 Olimp

Olimpijske nade sno izgovarati sve judo izraze, naučiti što je yuko, što wazari, a što ippon.

- Olimpijada mladih u Singapuru u kolovozu ove godine, bila je nešto najljepše što sam do sada doživjela, nekakav vrhunac moje karijere. Bio je to pokazatelj da mogu, hoću i želim biti najbolja - priča iznimno simpatična djevojka koja nastupa u kategoriji do 63 kilograma.

Iako za nju još uvijek zna prilično uzak krug ljudi, Barbara ima podršku tamo gdje je najvažnije - u obitelji, klubu i školi. Škola je važna, uvijek je bila: - Profesori su puni razumijevanja, izlaze mi ususret, dogovaram se s njima kad ću odgovarati, nisam problematičan učenik. S druge strane, prijatelji su tu da mi pomognu, jedino mi malo zavide što sam uz pomoć juda već toliko zemalja proputovala i vidjela... Singapur je bilo prekrasno iskustvo, čak 17 dana

Olimp 18

sam bila tamo, pa sam uz treninge i natjecanja, stigla i pogledati sve što me zanimalo.

Već ima ideju što bi upisala nakon završene srednje škole: - Medicinu, htjela bih biti patolog!

Krv me nimalo ne plaši, a obožavam krimi serije. Drugi izbor mi je arhitektura, uživam u crtanju i mislim da bih dobro radila i taj posao.

U Singapuru je za pojedinačnu broncu svladala Gulnozu Matnjazovu iz Uzbekistana od koje je lani izgubila u polufinalu Svjetskog kadetskog prvenstva, a u finalu Europskog prvenstva u Teplicama bila je bolja od braniteljice naslova Margaux Pinot iz Francuske.

To je još jedan dokaz da napreduje i da se ne misli zaustaviti: - Ako protivnicu znam otprije, onda ću s trenerom složiti taktiku kako se boriti. Ako je pak prvi put vidim, onda se pokušavam odmah nametnuti, ako je to ikako moguće.

Kako god bilo, u Barbarinom slučaju definitivno ništa nije nemoguće. Medalje se nižu jedna za drugom i sada izgleda kao da je samo nebo limit jedne od najtalentiranijih hrvatskih športašica. 

→ Summary ←

Barbara Matic was born on December 3rd, 1994, and has been practicing judo since the age of six.

Since 2006 until now she has won eight Croatian champion titles in various categories. Her presentday category is the one up to 63 kilograms.

In the past two years she has begun to rule the European and global tatami mats. She is the European cadet champion (Teplice), the world bronze (Budapest) and double bronze champion in the Youth Olympics in Singapore (individually and in a team).

Also, thanks to winning six gold medals at the European Cup, she is by far the best cadet of the Old Continent. Also a visit to an older age group category at the European Junior Cup in Kaunas proved to be successful. She also won first place there.

She is a third grade high school student in Split and firmly believes that she will perform at the Olympic Games in Rio de Janeiro in 2016.

Nastanak modernog športa

P

očetci klizanja sežu još u pretpovijesno vrijeme. Iako su najstariji zapisi datirani u 12. stoljeće, oni opisuju priče iz puno ranijih vremena. Prvi pisani tragovi dolaze od dvojice kršćanskih pisaca sa sjevera - Danca Saxo Grammaticusa (oko 1150.-1220.) i Islanđanina Snorrija Sturlusona (1179.-1241.), te iz anonimnog rukopisa Codex Regius.

Svi ti zapisi bilježe predaje i mitove koji su stoljećima prije prenošeni usmenom predajom, a sa stajališta klizanja dvoje najzanimljivijih protagonista su Ull - bog krplji (obuća za hodanje po snjegu), štita, luka i lova te Skadi - božica krplji. Ono o čemu svi ti mitovi svjedoče je iznimna, životna važnost kretanja preko zaleđene površine, i postojanje klizaljki, krplji i sanjki koje su služile u tu svrhu.

No, u trenutku kada se te priče zapi-

Olimp 20

suju (12. i 13. stoljeće), klizanje je već postalo zabavna i rekreativna aktivnost, o čemu svjedoči odlomak iz knjige engleskog redovnika William Fitzstephena iz 12. stoljeća. U njemu on opisuje klizanje koje je u to vrijeme uobičajena zimska zabava londonske djece: “Neka od djece imaju pričvršćene kosti na svoje gležnjeve i nose štapove. Oni lete preko leda kao ptice ili dobro odapete strijele...”. Štapovi koje Fitzstephen spominje, korišteni su za kretanje budući da te primitivne klizaljke napravljene od kostiju nisu imale oštre rubove, a koje su dodali tek Nizozemci u 13. ili 14. stoljeću kada počinju izrađivati klizaljke od čelika.

Klizanje je vjerojatno i jedan od rijetkih športova koji ima svog zaštitnika u kršćanstvu. Sveta Lidwina iz Schiedama je, prema legendi, zime 1395/96 na klizanju pala, slomila re-

bro i usprkos najboljoj mogućoj njezi nikada se nije oporavila. Živjela je još 38 godina, nepokretna i u velikim bolovima, a oko 1407. počela je dobivati mistične vizije, komunicirati s Bogom, različitim svecima i svojim anđelom čuvarom. Drvorez iz 1498. koji prikazuje Lidwinin pad, prvi je prikaz klizanja u umjetnosti...

Sljedećih nekoliko stoljeća klizanje je u Engleskoj zadržalo svoju popularnost koju je opisao Fitzstephen, ali nije bitno napredovalo. S druge strane, klizanje u Nizozemskoj kontinuirano se razvijalo, što je rezultiralo izumom klizaljki s čeličnom oštricom i u konačnici - modernim načinom klizanja u kojem se klizač odguruje i kliže na jednoj nozi. Nizozemska je svakako kolijevka modernog klizanja, ali Nizozemci su bili prvenstveno usredotočeni

na brzinu. Rana pojava i razvoj umjetničkog klizanja dogodila se ipak u Velikoj Britaniji.

Godine 1772. u Londonu izdana je prva knjiga o klizanju na ledu. Napisao ju je britanski poručnik Robert Jones i ona pruža prvi i jedini opis klizačkih tehnika u 18. stoljeću i zapravo označava trenutak kada se klizanje podijelilo u dvije glavne discipline - brzo klizanje i umjetničko klizanje. Jones u svojoj knjizi piše o klizaljkama, preporuča veću visinu oštrice, opisuje osnovne načine kretanja na unutarnjem i vanjskom rubu, klizanje na jednoj nozi, trčanje i zaustavljanje. Iako daje osnove klizanja unatrag, opisuje ga kao hirovit pokret koji nije ni nužan niti ugodan.

Knjiga sadrži i pregled osnovnih figura i u svojoj cjelini predstavlja osnovni i prihvaćeni klizački repertoar u Engleskoj u 18. stoljeću. Treba napomenuti

da u to vrijeme nije bilo uobičajeno da žene kližu, ali Jones se s time nije slagao i piše kako „ne vidi razloga da dame budu isključene“.

Prvi klizački klub osnovan je u Edinburghu. Postoje različiti izvori o godini osnutka, a neki spominju čak 17. stoljeće, no povjesničari vjeruju da je riječ ipak o stotinjak godina kasnije i da je klub osnovan 1742. godine. Najstariji zapisnik datira iz 1778., i od tog vremena klub prosperira.

Lord Henry Cockburn, član kluba od 1801., bio je vjerojatno prva osoba koja je klizanje opisala kao „poeziju u pokretu“. Sredinom 19. stoljeća, glavni cilj edinburškog kluba bio je „da omogući članovima zajedničko klizanje u partnerstvu“ - što je jasna referenca na kombinirano klizanje. Nakon uvođenja novih pokreta i figura, prekretnica u engleskom klizanju bilo je kombini-

Jackson Haines (1840. - 1875.)

- otac modernog klizanja

Umjetničko

klizanje

Tekst: ANA POPOVČIĆ

Najstariji zapisi o klizanju potječu iz 12. stoljeća, no oni bilježe predaje i mitove o klizanju koji su stoljećima prije prenošeni usmenom predajom. Tako se može reći da su praočevi klizanja sjevernjački dvojac - Ull i Skadi, bog i božica krplji. rano klizanje koje je u drugoj polovici 19. stoljeća steklo veliku popularnost.

Radi se o načinu klizanja u kojem 4, 6 ili ponekad i više klizača kližu zajedno.

Jedan od njih imenovan je vođom i njegova je dužnost da glasno i razumljivo specificira figuru koja će se klizati. Svi klizači u grupi moraju dobro poznavati figure i biti relativno vješti klizači. Najuobičajeniji način klizanja kombinirane figure je da 4 klizača stanu nasuprot jedan drugome, kao u kutovima zamišljenog kvadrata.

Par u kojem se nalazi vođa kliže prvi i mimoilazi se na središtu, a drugi par starta nekoliko trenutaka nakon, tek toliko da se izbjegne sudar. Središte

se najčešće označavalo narančom, ali ponekad i hrpicom snjega.

U zadnjem desetljeću 19. stoljeća, veliku popularnost doživljava klizanje u paru, na način da se klizači drže za ruke. Jedan razlog leži u činjenici da se sve više žena usavršava u umijeću klizanja. Drugi važan i praktičan razlog je veliki broj umjetno napravljenih klizališta koja imaju relativno malu površinu, pa nisu prikadna za kombinirane figure u kojima mali broj klizača zauzima veliki prostor. Klizanje u paru odvijalo se u kontinuiranom kretanju uz rub klizališta, slično kao danas.

Norcliffe G. Thompson opisuje 106

21 Olimp

Nastanak modernog športa

Početkom 20. stoljeća umjetničko klizanje dobiva više športski karakter, za što je vjerojatno najzaslužniji Šveđanin Ulrich Salchow, jedan od najvećih klizača u povijesti i tvorac skoka koji je po njemu dobio ime. figura za klizanje u paru, a kada se klizači kreću u suprotnim smjerovima uobičajeno je bilo da žena prolazi ispred muškarca. Iako se najčešće nije klizalo uz pratnju muzike, klizanje u paru Ulrich Salchow - jedan je na više načina uvod u umjetničko klizanje pleod najvećih klizača u snih parova: prakticiralo povijesti se isključivo u miješanim parovima, a figure su se sastojale najviše od dugih blagih zavoja. Vjerojatno zbog velike popularnosti klizanja u parovima, neki kombinirani klizači počinju kršiti bazično pravilo kombiniranog klizanja koje nalaže da nema nikakvog fizičkog kontakta. Tako je nastao novi način klizanja nazvan scuds, koji polazi od pretpostavke da se svi pokreti i figure iz kombiniranog klizanja mogu izvesti rame uz rame, držeći se za ruke.

Otac modernog umjetničkog klizanja u današnjem smislu je Amerikanac Jackson Haines (1840. - 1875.), prva klizačka zvijezda. On je prvi inkorporirao baletne i plesne pokrete u klizanje, stavljajući težište na položaj tijela, nasuprot praćenju zamršenih obrazaca po ledu. Osim toga, iskustvo glumca, plesača i zabavljača formiralo je njegov specifičan nastup na ledu.

Godine 1864., kao 24-godišnjak uputio se u Europu, a prva stanica bila mu je Engleska. Tamošnji klizači, viktorijanski nastrojeni i privrženi kombiniranom klizanju, opisivali su Hainesovo klizanje kao maštovito i šaroliko - naravno u negativnom smislu. No, Haines se nije dao obeshrabriti i idućih nekoliko godina obišao je veći dio europskog kontinenta kližući u različitim gradovima.

Poseban uspjeh doživio je u Beču 1868. godine, nakon čega se nakratko i nastanio u tom gradu. U Beču je podučavao novu generaciju klizača i formirao Bečku školu klizanja koja će se kasnije razviti u međunarodni stil.

Njegovi učenici iz Bečke škole osnovali su 1892. godine u Scheveningenu (Nizozemska) Međunarodnu klizačku federaciju - The International Skating Olimp 22

Union, ISU. Zadnje desetljeće 19. stoljeća značajno je i radi drugih važnih klizačkih događanja. Godine 1890. održano je prvo veliko međunarodno natjecanje u Sankt Petersburgu, 1891. organizirano je prvo europsko, a 1896. godine i prvo svjetsko prvenstvo.

Početkom 20. stoljeća umjetničko klizanje dobiva više športski karakter, za što je vjerojatno najzaslužniji Šveđanin Ulrich Salchow, jedan od najvećih klizača u povijesti i tvorac skoka koji je po njemu dobio ime.

Velika prekretnica u klizanju dogodila se 60-ih godina kada su natjecanja prebačena u zatvoreni prostor. Iako se zasigurno nijedan današnji klizač ne bi pristao vratiti na otvoreno i suočavati s opasnostima prirodnog leda, hladnoće i vjetra, jedan dio posebnog užitka klizanja ipak je izgubljen.

Mnogi stariji klizači rado su se prisjećali natjecanja na vanjskom ledu, a olimpijski pobjednik Dick Button 1990. godine je izjavio: „Ono što sam najviše volio bio je čisti užitak klizanja, prirodni led koji je skokovima davao elastičnost, graciozni pokreti i duboki kutevi, treperavo nebo i veličanstvene planine. Sve to dizalo je moj duh...“ Literatura: A System of Figure Skating. Vandervell & Witham 1874.

James R. Hines, Figure Skating, A History, University of Illinois Press i World Skating Museum and Hall of Fame, 2006.

Christina Hole, English Sports and Pastimes, B. T. Batsford, London, 1949.

→ Summary ←

For the most part of its history, ice skating was limited to relatively short periods that were cold enough, and to the areas where lakes, canals or ponds provide icy surfaces. The beginning of ice skating dates all the way back to prehistoric times. Although the earliest records date from the 12th century, they describe stories from a much earlier time. An interesting fact is that ice skating is probably one of the few sports that has its own patron saint in Christianity – St. Lidwina from Schiedam.

The phenomenon and development of figure skating took place in the UK. The first book on figure skating was published in London in 1772 – written by a British Lieutenant Robert Jones, and it provides the first and only description of the ice skating techniques in the 18th century, and it in fact marks the moment when ice skating was divided into two main disciplines speed skating and figure skating.

The first skating club was established in 1742 in Edinburgh and the final decade of the 19th century is significant for many important ice skating events: in 1890 the first major international competition was held in St. Petersburg, in 1891 the first European Championship was organized, in 1892 the International Skating Federation - The International Skating Union (ISU) was established and in 1896 the first world championship was organized.

Športska terminologija

N

aziv toga športa nerijetko izaziva pozornost onih koji smatraju kako se radi o akronimu - složenoj skraćenici koja se čita kao cijela riječ. To bi drugim riječima značilo da bi slova u toj riječi trebala biti početna slova riječi koje tvore puni naziv poput riječi scuba u engleskome jeziku koja je akronim punog naziva self-contained underwater breathing apparatus (autonomni uređaj za disanje ispod vode). Brojni ljudi stoga postavljaju sljedeće pitanje: je li riječ golf akronim koji stoji za gentlemen only, ladies forbidden (samo za gospodu, damama zabranjen pristup)? Odgovor glasi: ne.

Prema Longman Dictionary of Contemporary English (2005.) riječ golf vjerojatno dolazi iz staronizozemskoga, i

Igrate li

golf?

Olimp 24

to od riječi colf koja je značila štap za udaranje lopte. Ta se riječ, prema istome izvoru, u engleskome jeziku pojavljuje u 15. stoljeću.

Postoje brojne teorije o podrijetlu golfa. Neki smatraju da su sličnu igru igrali stari Rimljani, dok neki tvrde kako se golf igrao u Kini oko 2000. pr. Kr. Međutim, zasluge za početke igranja golfa, i to u 18. stoljeću, najveći broj ljudi ipak pripisuje Škotima. Zanimljivo je da su ga prvobitno igrali na ledu, a tek kasnije na travi. Godine 1744. održan je prvi sastanak igrača golfa, a rodnim se gradom te igre smatra St. Andrews u Škotskoj.

Runda se golfa igra na 18 rupa.

Riječ rupa (engl. hole) ima dva značenja - u prvome redu označava jedan od 18 dijelova igrališta, a zatim i samu rupu u koju valja ubaciti lopticu. Svaki igrač može imati najviše 14 palica koje se u engleskome jeziku nazivaju clubs.

Vrlo se često u hrvatskome jeziku umjesto riječi palica, u golfu rabi riječ štap. Međutim, ta je riječ posuđenica iz njemačkoga jezika (njem. Stab) i u hrvatskome se jeziku može uporabiti samo tamo gdje za nju nema izvorno domaće riječi. Na primjer, u skijanju nema zamjene za riječ štap.

Palice koje se na engleskome nazivaju wood (drvo) imaju drvenu glavu i rabe se za tzv. dugačke udarce. Irons (željezo) su palice - njih devet - koje imaju željeznu glavu, dok palica koja se zove putter ima laganu metalnu glavu i rabi se za udaranje loptice kada se ona nalazi u blizini rupe.

Palice nosi kedi (engl. caddie).

Naziv caddie dolazi iz francuskoga od riječi cadet, odnosno capdet koju su Gaskonci rabili u značenju mali gazda (PC-Bibliothek Express, 1993.-2001.), odnosno gazda ili kapetan, podrazumijevajući pritom mlađe sinove plemenitaških obitelji (Random House Webster’s Unabridged Dictionary, 1999.). Međutim, značenje toga naziva u golfu nema veze s navedenim značenjima, već sa značenjem koje ta riječ ima u škotskom engleskom i koje glasi dječak ili muškarac koji traži prigodu za posao (Longman Dictionary of Contemporary English, 2005.).

Igralište za golf je, dakle, kombinacija 18 rupa za koje je predviđeno po tri, četiri ili pet udaraca. To drugim riječima znači da se od igrača očekuje da će lopticu ubaciti u rupu u onoliko udaraca koliko ih je za tu rupu propisano.

Taj se broj propisanih udaraca za svaku rupu na engleskome jeziku zove par.

Radi se o rezultatu koji bi u teoriji mogao postići vrhunski igrač golfa, a izračunava se s obzirom na duljinu svake rupe, odnosno svakoga od 18 dijelova igrališta za golf. Riječ je latinskoga podrijetla i znači jednak, a to pak znači da igrač treba u broju udaraca koji je jednak propisanome ubaciti lopticu u rupu. Riječ se par odnosi i na ukupan broj udaraca za cjelokupno igralište i u prosjeku iznosi između 70 i 72.

Situacija kada igrač jednim udarcem ubaci lopticu u rupu naziva se as (engl. ace). To je, međutim, situacija koja se događa vrlo rijetko. Kada igraču treba jedan udarac više od predviđenoga broja da ubaci lopticu u rupu, takav se rezultat naziva bogey. Riječ se u engleskome jeziku pojavljuje u 19. stoljeću, i to u obliku bogle, što je značilo zli duh (Longman Dictionary of Contemporary English, 2005.). Daljnji pogled u podrijetlo te riječi pokazuje da dolazi od riječi bug koja se u engleskome jeziku rabila između 15. i 18. stoljeća u značenju nešto što uzrokuje veliki strah.

Figurativno u golfu taj naziv ukazuje na to da se igrač treba bojati jer jedan udarac više na rupi smanjuje njegove (ili njezine) izglede za pobjedu.

Birdie (u doslovnome prijevodu na hrvatski ptičica) označava situaciju kada je igrač lopticu ubacio u rupu u jednom pokušaju manje od broja udaraca predviđenih za tu rupu. Figurativno, igrač “dobiva krila” jer pogoditi rupu u manjem broju udaraca od predviđenoga povećava izglede za pobjedu.

Ukoliko igrač ubaci lopticu u rupu u broju udaraca koji je za dva manji od predviđenoga, taj se rezultat naziva eagle, odnosno orao. I ovaj je naziv slikovit poput prethodna dva – igrač sada visoko leti jer se takav rezultat na rupi smatra izvrsnim.

Nadmetanje na svakoj rupi počinje na mjestu koje se na engleskome naziva tee-box, teeing ground ili teeing area. Oba je naziva vrlo teško prevesti na hrvatski jezik i prijevodi su opisni, npr. mjesto s kojega se izvodi početni udarac na rupi.

Tee je maleni stalak na koji se stavlja loptica i koji igrač može koristiti samo kod prvoga udarca na svakoj rupi. Podrijetlo je toga naziva nejasno, a Longman Dictionary of Contemporary English (2005.) navodi da se riječ u engleskome jeziku počinje rabiti u 18. sto-

Tekst: DARJA OMRČEN

Brojni ljudi postavljaju sljedeće pitanje: je li riječ golf akronim koji stoji za gentlemen only, ladies forbidden (samo za gospodu, damama zabranjen pristup)? Odgovor glasi: ne.

Prema “Longman Dictionary of Contemporary English”, riječ golf vjerojatno dolazi iz staronizozemskoga, i to od riječi colf koja je značila štap za udaranje lopte.

Športska terminologija ljeću i to u obliku teaz te da vjerojatno dolazi iz nekoga od skandinavskih jezika.

Sama se rupa nalazi na dijelu igrališta na kojemu je trava vrlo kratko podšišana kako bi se omogućila što veća preciznost udarca. Taj se dio svake rupe na engleskome jeziku naziva green (zelenilo), a dio između mjesta s kojega se izvodi početni udarac i dijela na kojemu se nalazi rupa na engleskome se naziva fairway. To je veliki dio terena svake rupe na kojemu se nalaze razne prirodne i umjetne prepreke, odnosno hazards. Pješčanik se na engleskome naziva sand trap (u doslovnome prijevodu pješčana zamka) ili bunker.

Među vrlo zanimljivim nazivima u tome športu nalazi se i naziv handicap (hendikep). Random House Webster’s Unabridged Dictionary (1999.) kao jedno od značenja te riječi navodi ono koje se odnosi na športski kontekst u kojemu označava pokušaj predviđanja pobjednika nekoga natjecanja poput konjičke utrke, i to uspoređujući prijašnje rezultate natjecatelja.

U golfu taj naziv označava način izjednačavanja igrača unutar natjecanja, i

to na takav način da se slabijem igraču odobrava određen broj udaraca. Hendikep se izračunava na temelju prethodnih rezultata svakoga igrača. Temelji se na ukupnome rezultatu na svih 18 rupa, a igrač može dobiti hendikep od najviše 24 udarca, dok igračica može dobiti hendikep od najviše 36 udaraca (Rules of the game, 1991: 104).

Osim pravila igre, u golfu postoji i skup pravila ponašanja, tzv. etiketa, kojih se svi igrači pridržavaju. Svaki je igrač npr. dužan paziti na sigurnost drugih igrača, ali i promatrača na igralištu, mora se pridržavati kodeksa odijevanja itd.

Iako je i danas jedan od vrlo skupih športova, golf pripada skupini najraširenijih športskih aktivnosti u kojoj broj igrača stalno i nezadrživo raste.  Literatura: Longman Dictionary of Contemporary English.

Writing Assistant Edition CD-ROM (2005). Harlow: Pearson Education Limited.

PC-Bibliothek Express 2.1 (1993.-2001.) Revision 17. Bibliographisches Institut & F.A. Brockhaus AG, Langenscheidt KG. Random House Webster’s Unabridged Dictionary.

(1999.), V2.2 for 16bit Windows systems, V3.0 for 32bit Windows systems, Random House, Inc. Collexion Reference Software (1998) Lemout & Housepie.

Rules of the game. (1991). (str. 104). London: CollinsWillow.

→ Summary ←

Nowadays golf belongs to the group of the most widespread sporting activities in the world.

Its terminology originated mostly from English. This is the logical consequence of the fact that the origins of golf are to be traced back to the 18th century in Scotland. The terms used in golf are, naturally, known to all those who are interested in this sporting activity. However, what is not frequently known is the etymology of these terms and the connection between the name and the contents that this name designates. Therefore the aim of this paper was to describe the meanings of the words from which the terms selected for this analysis were derived and to point to the meanings that lie in the background of these terms.

GODINA 41 • BROJ 155 • PROSINAC 2010.

Povijest hrvatskog športa

IVAN PREBEG - VELIKAN HRVATSKOG BOKSA..............str 2 80 GODINA RUKOMETA..................................................str 4 HRVATSKA - PRETEČA SKAUTIZMA.............................str. 7 OD PENKALE DO FIZIRA..............................................str. 11

UDK 796/799(091) • CODEN: PHSPFG • ISSN 1330-948X

15. GODIŠNJICA SMRTI IVANA PREBEGA

IVAN PREBEG - VELIKAN Hrvatski boksač Ivan Prebeg prvi je boksač s ovih prostora koji je osvojio naslov profesionalnog prvaka Europe.

U

četvrtak 29. lipnja 1995. godine u Zagrebu, u dvorani "Cibone" borili su se Asmir Vojnović i Antun Josipović za prvi naslov prvaka Hrvatske u profesionalnom boksu, u teškoj kategoriji. Pobijedio je Vojnović. Tog istog dana i Ivan Prebeg imao je svoju posljednju borbu s dugom i teškom bolesti i nije izdržao. S velikom tugom, službeni spiker u "Ciboninoj" dvorani objavio je: „Danas je u Zagrebu preminuo Ivan Prebeg, velikan hrvatskog boksa i šampion Europe u profesionalnom boksu.“ U tišini se čulo „Slava mu“...

Mladost u Zagrebu

Ivan Prebeg rođen je 22. rujna 1933. godine u Josipdolu. Ubrzo je obitelj Prebeg preselila u Zagreb, gdje je Ivan završio srednju zanatsku školu i stekao zvanje elektromehaničara.

U djetinjstvu je volio nogomet, navijao za "Dinamo" i želio postati igrač tog kluba. No igrom slučaja, 1955. godine, našao se u dvorani boksačkog kluba "Metalac", gdje su mu prvi treneri bili Zlatko Hrbić i Zlatko Nemeček.

Bio je redovan na treninzima i vrlo brzo stekao solidno boksačko znanje i došao u prvu momčad. No pravih rezultata nije bilo i Prebeg je jednog dana (1957.) nestao s popisa prvotimaca boksačkog kluba "Metalac". Krenuo je putem onih koji su vjerovali da je vještina koju su stekli dovoljna da se krene u pravi život. Život u Jugoslaviji pedesetih godina prošlog stoljeća bio je težak, a kako nije mogao dobiti putovnicu, Prebeg je s još jednim prijateljem preplivao Muru i otišao u Austriju. Jedno vrijeme bio je u sabirnom logoru u Grazu, zatim odlazi u Njemačku, u Nürnberg, pa u Augsburg. U Augsburgu je postao aktivan član amaterskog boksačkog kluba "Schvaben Augsburg E.V.", za koji je nastupao: u šest dvoboja zabilježio je pet pobjeda i jednu neodlučenu borbu.

Odlazak u Pariz

Na poziv brata Milana koji je radio u Parizu, Ivan potom odlazi u Pariz gdje je u prvo vrijeme radio kao elektromehaničar, ali se prijavio i u amaterski boksački klub "Stade Municipal de Courbeviole". Nakon nekoliko uspješnih nastupa i pobjeda, u svojoj 28. godini, što je zapravo dosta kasno, okušao se u profesionalnom boksu.

Prvu profesionalnu borbu imao je 19. travnja 1961. godine u Charleroyu gdje je nokautom u 5. rundi pobijedio Julesa Becausea.

Prebeg je u inozemstvu imao dobrih prijatelja među boksačima, boksačkim djelatnicima, navijačima, a posebno u svom menadžeru Camilu Kribisu iz Luksemburga. Ipak, cijelo vrijeme bio je svjestan toga da je imigrant i stranac. Nedostajala mu je njegova obitelj, i tako se 1967. godine vratio u Zagreb. Nije imao podršku Boksačkog saveza Jugoslavije, i nije dobio odobrenje da se bori u Zagrebu, već je svoje prve mečeve po povratku u domovinu održao u Beogradu, Pančevu i Kragujevcu.

Ipak, uz pomoć prijatelja, posebno Franje Pribanića, istaknutog boksačkog suca i boksačkog djelatnika, te Ivana Hrenara, svoj prvi meč u Zagrebu održao je 30 prosinca 1967. godine kada je pobijedio sjajnog Manfreda Ackersa po bodovima.

Nakon velikog natezanja oko toga tko će se boriti za naslov profesionalnog prvaka Europe i gdje će borba biti

2

HRVATSKOG BOKSA održana, konačno je europska boksačka profesionalna organizacija EBU donijela odluku: odlučeno je da će se borba održati u Zagrebu i da će se boriti 26-godišnji Velšanin Eddie Avoth i 36-godišnji Ivan Prebeg.

Naslov europskog prvaka

Susret za naslov europskog prvaka održan je 28. lipnja 1969. godine na stadionu Šalata, gdje je pun stadion bodrio Prebega. Dvanaest godina mlađi Avoth bio je uvjeren u svoju pobjedu, no u ringu je sve bilo drugačije. Prebeg je bio sjajan, održao je pravu lekciju iz svih elemenata boksa, što su potvrdili i suci, te je na kraju pobijedio u 15 rundi po bodovima i osvojio naslov profesionalnog prvaka Europe u poluteškoj kategoriji. Bio je to ne samo najveći uspjeh Ivana Prebega, već i cjelokupnog boksa u tadašnjoj državi.

Prema propozicijama europske boksačke federacije EBU, naslov prvaka morao je braniti u kratkom vremenskom roku. Već 6. veljače 1970. održan je susret sa Talijanom Pierom del Pappom u Milanu, u kojem je Prebeg izgubio. Tijekom 15 rundi koliko je meč trajao i koliko se Prebeg bezuspješno trudio obraniti naslov najboljeg, publika je promatrala borbu prosječne kvalitete, slabiju od one koju su Zagrepčani imali imali priliku gledati kada je Prebeg boksao sa Avothom.

Del Pappa je zasluženo pobijedio na bodove (74:72), jer je očito bio puno bolje pripremljen, iako nije pokazao osobito majstorstvo kakvo je Prebeg do tada nekoliko puta demonstrirao. Nažalost, ništa od tog majstorstva nije uspio pokazati u Milanu. Tek je na trenutke bljesnuo nekom eskivažom, brzim lijepim direktom i to je bilo sve.

Kraj karijere

Nakon što je izgubio naslov prvaka, Prebeg je nastupio još samo u 4 meča. Dva je izgubio nokautom, jedan boksao neodlučeno, a jedan pobijedio nokautom.

Prebeg je imao boksački staž kao amater od 1955. do 1960. godine, a dalje, sve do 1971. borio se kao profesionalni boksač sa stranom licencom. Službeno je u svojoj profesionalnoj karijeri imao 50 borbi, od toga 32 pobjede, 16 poraza i 2 neodlučna rezultata. Borio se u više od dvadesetak europskih gradova (u poluteškoj kategoriji sve do lipnja 1966., a dalje u teškoj kategoriji). Sudjelovao je i u nekoliko ekshibicijskih susreta bez odluke.

Ivan Prebeg nije se iskazao samo kao boksač, već i u svojoj struci elektromehaničara. Odmah po povratku u Zagreb (1967.) otvorio je elektromehaničarsku radionicu

Meč Ivana Prebega (desno) i Angela Favarija u Vougeri 31. svibnja 1961.

u Bosutskoj ulici. Pored radionice sagradio je i lijepu malu dvoranu za boks, te ju opremio sa najboljim spravama za trening boksača. Jedno kraće vrijeme Prebeg je bio i trener u BK "Trešnjevka". Trenirao je napredne mlade boksače amatere, kao i zagrebačke profesionalne boksače.

Za vrijeme Domovinskog rata, Prebeg i njegov prijatelj Franjo Pribanić stavili su se na raspolaganje Adalbertu Rebiću, tadašnjem ministru i predstojniku ureda za prognanike. Koristeći veliki broj prijatelja diljem Europe, posebno u boksačkim krugovima, prikupljali su humanitarnu pomoć, a Prebegova boksačka dvorana pretvorena je u privremeno skladište.

Umro je neposredno prije završetka rata, u Zagrebu, 29. lipnja 1995. godine.

Literatura: Zvonko Bušić i Hrvatski športski muzej, Šampioni hrvatskog i svjetskog boksa 1719.-1998., Zagreb, 2002.

Dokumentacija novinara Z. Mačešića Dokumentacija novinara D. Marovića Dokumentacija Z. Bušića

3

OBLJETNICE

80 GODINA RUKOMETA Tekst: MIRNA JAJČEVIĆ

Budući da je prva domaća rukometna utakmica odigrana 1930. godine u Varaždinu, možemo reći da je rukomet kod nas navršio 80 godina.

A

nalizirajući u kontinuitetu razvoj rukometa u Hrvatskoj, on je neprekidno u uzlaznoj putanji. Od srednjoškolskih sastava, pa do do olimpijskih pobjednika, na njegovom su razvoju radile na tisuće trenera, športskih djelatnika i igrača u muškoj i ženskoj konkurenciji. Interes za rukomet nije nikada bio prevelik, ali je bio konstantan, što je vrlo važno.

Godina što je upravo za nama pruža nam priliku za pogled unatrag i prisjećanje na niz obljetnica našeg rukometa.

Budući da je prva domaća rukometna utakmica odigrana 1930. godine, možemo reći da je rukomet kod nas navršio 80 godina.

Prva utakmica (prije 80 godina)

Početak rukometne igre u Hrvatskoj zabilježen je 29.

5. 1930. godine u Varaždinu. Na igralištu Varaždinskog športskog kluba održana je Javna gimnastička produkcija s prikazom sletskih vježbi, vježbi na spravama i igrama.

U Godišnjem izvještaju Državne realne gimnazije u Varaždinu za školsku godinu 1929/30. na 11. stranici o toj je utakmici napisano: "29. maja održana je na Športskom igralištu javna gimnastička produkcija s prostim sletskim vježbama, na spravama i igrama.

Svrha joj je bila propaganda za svesokolski slet u Beogradu. Posljednju je točku ispunila rukometna utakmica V i VI razreda protiv VII razreda. Produkcija je bila od općinstva obilno posjećena, a čisti prihod namijenjen je za potporu siromašnim učenicima, koji će putovati na svesokolski slet u Beograd.

Pod vodstvom nastavnika tjelesnog odgoja Zvonimira Suligoja, dvije kombinirane momčadi učenika Državne realne gimnazije prikazalo je, nakon jednogodišnjeg vježbanja, rukometnu igru."

U Zagrebu su rukomet počeli 1932. godine igrati učenici Državne I. muške realne gimnazije u Klaićevoj ulici.

4

Prvo obučavanje tehnike rukometne igre održavalo se na satovima tjelesnog odgoja nastavnika Vladimira Jankovića.

Za učenike koji su pokazali veće zanimanje za tu novu športsku igru, organizirani su treninzi i utakmice na igralištu Hrvatskog športskog kluba Concordia u Kranjčevićevoj ulici.

Društvo za izvanškolske športske aktivnosti učenika ove Rukometna ekipa I. hrvatskog gimnazije, Udruženje tjelesnog vježbanja, skraćeno UTV, osnovano je 1932. godine.

Prva utakmica u Zagrebu (prije 75 godina)

Prvi međugradski susret rukometnih reprezentacija Državne I. muške realne gimnazije iz Zagreba i srednjoškolske reprezentacije Ljubljane odigran je 19. V. 1935. u Ljubljani (7-5).

Prva javna rukometna utakmica u Zagrebu odigrana je na otvaranju Srednjoškolskog igrališta 1. VI. 1935. godine. Sastale su se reprezentacija Državne I. muške realne gimnazije i reprezentacija srednjih škola Ljubljane (8 -3).

Zanimljivo da je prvo poluvrijeme odigrano u subotu 1. lipnja, a drugo, dan kasnije, u nedjelju.

Od jeseni iste godine, na Srednjoškolskom igralištu igraju se brojne rukometne utakmice učenika zagrebačkih srednjih škola uz nazočnost brojnih gledalaca.

Prvo rukometno prvenstvo zagrebačkih srednjih škola organizirano je u školskoj godini 1935/36. uz sudjelovanje reprezentacija realnih i klasičnih gimnazija. Prvo

građanskog športskog kluba na svom stadionu u Koranskoj ulici 14. IX.1941. godine. mjesto osvojila je reprezentacija Državne I. muške realne gimnazije.

Osnovan Rukometni radni odbor (prije 70 godina)

Zahvaljujući učenicima zagrebačkih srednjih škola koji su maturirali 1939. godine, pri tadašnjim zagrebačkim športskim društvima osnivaju se rukometne sekcije.

Tako se rukomet počeo igrati u I. hrvatskom građanskom športskom klubu, Hrvatskom športskom klubu Ličanin, (kasnije nazvan Martinovka), HŠK Gradske električne centrale, HŠK Šparta, HŠK Meteor, HŠK Concordia i HŠK Željezničar, kasnije nazvan HŠK Trnje. Rukometna sekcija pri SK Marathon osnovana je 1940. godine.

Rukometne utakmice u Zagrebu igrale su se na igralištu I. hrvatskog građanskog športskog kluba kraj Koranske ulice, igralištu HŠK Concordie u Kranjčevićevoj ulici, HŠK Šparta kraj Elektrane i igralištu SK Jugoslavija u Črnomercu.

Radi zauzetosti tih igrališta s nogometnim treninzima i utakmicama, rukometaši su svoje utakmice igrali

uglavnom subotom ili nedjeljom poslije podne.

U proljeće 1940. godine predstavnici zagrebačkih rukometnih sekcija formirali su Rukometni radni odbor, koji je te godine organizirao prvo klupsko rukometno prvenstvo grada Zagreba.

Rukometni radni odbor možemo smatrati kao početak djelovanja Zagrebačkog rukometnog saveza.

Prvi reprezentativni susret (prije 60 godina)

Pedesetih godina prošlog stoljeća najbolji rukomet igrao se u Hrvatskoj. Prvim reprezentativnim susretom može se smatrati dvoboj Jugoslavije (19. 6. 1950.) s Belgijom, u Zagrebu na stadionu u Kranjčevićevoj ulici.

Momčad u kojoj su svi igrači, osim jednog, bili iz hrvatskih klubova, ostvarila je visoku pobjedu (18-3).

U jesen iste godine reprezentacija Jugoslavije je odigrala utakmicu sa Švedskom na istom stadionu i izgubila (4-8).

Inače, još 1942. hrvatska rukometna reprezentacija je odigrala svoj prvi susret - u Budimpešti s Mađarskom.

5

OBLJETNICE

Ekipa Prve realne gimnazije na Srednjoškolskom igralištu 1936. godine. Slijeva: Viktor Šnajder, Vjekoslav Tepeš, Vladimir Mekić, Dragutin Pehaim, Vladimir Nemet, Emil Jurković, Vjenceslav Richter, Horvat, Milan Prelog, Zdenko Ungerer, Viktor Štajman, Tibor Lovrenčić i Juraj Kučić.

Prva rukometna utakmica u dvorani (prije 60 godina)

Prva rukometna utakmica u dvorani odigrana je 12. veljače 1950. godine u dvorani Zagrebačkog velesajma na Savskoj cesti između momčadi Metalca i Maksimira.

Na turniru koji je priredio Rukometni odbor gradskog odbora FISAH-a sudjelovali su i sastavi Zagreba, Lokomotive, Dinama i Milicionara. Od 1953. godine organizira se prvenstvo Jugoslavije u malom rukometu za muške i ženske sastave.

Mali se rukomet u početku pretežno igrao na otvorenim igralištima, a kasnije sve više u dvoranama. Tadašnji mali rukomet od tada se naziva rukomet, a raniji rukomet dobio je naziv veliki rukomet.

Mali se rukomet u početku pretežno igrao na otvorenim igralištima, a kasnije sve više u dvoranama. Tadašnji mali rukomet od tada se naziva rukomet, a raniji rukomet dobio je naziv veliki rukomet.

6

Od 1953. organiziraju se državna prvenstva u malom rukometu za muškarce i žene. Od 1958. godine u nas se organiziraju prvenstvena natjecanja samo u malom rukometu.

Glavni ograničavajući faktor razvoja velikog rukometa u nas, bila su igrališta, igralo se isključivo na postojećim nogometnim igralištima. Uprave tih športskih objekata nerado su odobravale održavanje rukometnih treninga i utakmica. Treniralo se jednom ili najviše dva puta tjedno, a utakmice su odigravane nedjeljom ujutro.

Tzv. mali rukomet je bio brzo prihvaćen, pa se veliki rukomet igra sve manje. Od 1953. godine organiziraju se državna prvenstva u malom rukometu za muškarce i žene. Manji prostor potreban za igru i mogućnost igranja u dvorani, omogućili su neprekidne promjene situacije na terenu i bolji kontakt s gledaocima koji su ga zdušno prihvatili.

Literatura: 1. Flander, M. (1986). Razvoj rukometa u Hrvatskoj. Zagreb: Rukometni savez Hrvatske 2. Pervan, A. (1957). Varaždin – kolijevka rukometa u Jugoslaviji. Varaždin: Vlastita naklada.

3. Petranović, I. (1961). Plava knjiga Rukometnog kluba Slavonka, Nova Gradiška.

Nova Gradiška: Rukometni klub Slavonka.

RAZVOJ SKAUTSKOG POKRETA

HRVATSKA S - PRETEČA SKAUTIZMA

vjetska skautska organizacija koja danas broji 28 milijuna skauta svih rasa i religija u više od 150 zemalja svijeta, utemeljena je u Velikoj Britaniji 1907. godine. Otac ovog jedinstvenog pokreta bio je Sir Robert Baden-Powell (1857-1941.), poznatiji među skautima kao B.P. On je na bazi vlastitih časničkih iskustava s mladima tijekom 217 dana duge opsade Mafekinga za vrijeme Burskog rata u Africi, vrativši se 1903. godine u domovinu kao nacionalni heroj, odlučio posvetiti se izvaninstitucionalnom odgoju djece kroz praktična znanja kako bi se lakše snašli kako u prirodi tako i u svakodnevnom životu.

Ideja skautizma rađa se u želji da zapuštenoj

Tekst: HERCI GANZA ČALJKUŠIĆ

Hrvatski izviđači-skauti članovi su svjetske skautske obitelji već gotovo čitavo stoljeće. U duhu skautske ideje da se svijet ostavi barem malo boljim nego što smo ga zatekli te pod motom “Budi pripravan” i na ovim je prostorima već stotinjak generacija djetinjstvo provelo učeći praktična životna iskustva na nekonvencionalan način - u društvu svojih vršnjaka uz žubor potoka i pucketanje logorske vatre.

Jamboree 1929: Članovi Saveza skauta Kraljevine Jugoslavije na Trećem svjetskom Jamboreeju 1929. godine u Arrow Parku, Birkenhead u Velikoj Britaniji

7

RAZVOJ SKAUTSKOG POKRETA

Iz Spomen-albuma hrvatskih skauta u Zagrebu 1914.-15. gradskoj djeci pruži kvalitetnu i osmišljenu razonodu kroz svladavanje vještina i znanja koje će ujedno utjecati na pozitivno oblikovanje njihovog karaktera. Želivši praktično provjeriti metode koje je promicao i ideje života vršnjačke skupine u prirodi, B.P. u kolovozu 1907. godine organizira prvo skautsko logorovanje s 22 dječaka iz svih britanskih staleža na Brownsea otoku.

Ova je višednevna dječačka avantura u prirodi označila službeni početak duge i bogate skautske povijesti.

Knjižice naslovljene Scouting for boys, koje B.P. tijekom 1908. godine objavljuje u šest nastavaka, postale su najpopularnija mladeška literatura (uskoro prevedena na 35 jezika) koja je potakla mlade u Britaniji na samoinicijativno okupljanje u prve skautske patrole.

Priča, nalik na san, širila se nevjerojatnom brzinom i poletom. Već 1909. godine na prvom javnom okupljanju skauta Velike Britanije u Kristalnoj palači u Londonu, našlo se 11.000 mladih, a među njima i djevojke koje su potom pokrenule inicijativu za osnivanje Girl Guiding (Skautska organizacija za djevojke) na čijem je čelu od 1912. godine bila B.P.-jeva supruga Lady Olave Baden-Powell. Krajem te godine u Velikoj Britaniji bilo je 107.986 registriranih članova te skautski pokret postaje najbrojniji mladeški pokret u zemlji, ali započinje i širenjem po cijelom svijetu - Čile, Amerika (1909.), Danska, Finska, Francuska, Grčka, Nizozemska (1910.), Belgija, Čehoslovačka, Estonija, Japan, Norveška, Švedska (1911.), Argentina, Austrija, Italija, Švicarska (1912.),...

sku možemo svrstati u preteče skautizma. Kao istinski zaljubljenik u svoj posao i izniman pedagog, zalagao se za izmještanje nastave iz učionice u prirodu gdje bi učenici, osim teorijskog znanja, mogli sticati i brojna praktična iskustva korisna za život.

U želji da dokaže smisao i opravdanost svojih ideja, prof. Mudrinić u vinkovačkoj školi 1881. godine osniva prvu izletničku družbu s kojom provodi nastavu u prirodi. Tri desetljeća nakon pionirskih iskoraka ovog zanesenjaka u Vinkovcima, kada je skautizam u svijetu uzeo maha, 1913. godine službena prosvjetna vlast ondašnje Austro-Ugarske monarhije, kojoj je Hrvatska pripadala, pokazuje zanimanje za ovaj pokret.

Prof. Matu Mudrinića i dr. Marija Kiseljaka poslala je u Austriju i Njemačku kako bi se upoznali s djelovanjem tamo osnovanih skauta (pfadfindera). Nakon ovog iskustva prof. Mudrinić s još većim entuzijazmom nastavlja s primjenom svojih ideja, a 1914. godine objavljuje knjigu: “Rukovođ za hrvatske đačke izletne družbe (scout-družbe) - prema skautskom sustavu.”

Hrvatsko skautsko udruženje

Godine 1913. počele su se osnivati „đačke izletne družbe“ pri Gimnaziji u Karlovcu, Realnoj gimnaziji u Zagrebu te iduće godine na Kraljevskoj maloj gimnaziji u Koprivnici. Bila je riječ o skupinama od najviše dvana-

Hrvatska - preteča skautizma

Zahvaljujući profesoru prirodopisa i tjelovježbe Mati Mudriniću (Nova Gradiška, 1855. - Zagreb, 1932.) Hrvat-

8

Prof. Mate Mudrinić, prvi hrvatski skaut

est dječaka, uglavnom prijatelja-vršnjaka, koji su osmišljavali i provodili zajedničke izlete i putovanja obogaćujući ih sadržajima pomoću kojih su sticali znanja o snalaženju i preživljavanju u prirodi kao što su loženje vatre, kuhanje, kretanje po karti, izrada zaklona Nikša Stefanini, utemeljitelj u slučaju nevremena, skautske organizacije u Splitu pružanje prve pomoći te autor današnje himne skauta kod nezgoda i druge.

Hrvatske "Ja znam svoj cilj" Uskoro su novopečeni članovi „izletničkih družbi“ prihvatili međunarodni naziv skauti te odijenuli svoje prve uniforme nalik na one skauta u drugim zemljama, a 1914. godine u Zagrebu je utemeljeno i Hrvatsko skautsko udruženje. Izbijanjem Prvog svjetskog rata skautsko načelo brige o drugima, snalažljivost, praktična znanja i organizacijske vještine skauta, došle su do izražaja u evakuaciji i zbrinjavanju stanovništva te u ispomoći djelovanju javnih službi (raznošenje pošte, pomoć vatrogascima i liječnicima) koje su oskudijevale ljudstvom, dok su u krajevima gdje se rat manje osjećao, pojedine jedinice nastavile s redovnim radom. Po završetku rata, raspadom Austro-Ugarske monarhije, prestalo je s djelovanjem i Hrvatsko skautsko udruženje.

Zahvaljujući profesoru prirodopisa i tjelovježbe Mati Mudriniću Hrvatsku možemo svrstati u preteče skautizma.

Kao istinski zaljubljenik u svoj posao i izniman pedagog, zalagao se za izmještanje nastave iz učionice u prirodu gdje bi učenici, osim teorijskog znanja, mogli sticati i brojna praktična iskustva korisna za život.

Hrvatski skauti između dva svjetska rata

Pozitivna skautska iskustva iz prethodnog razdoblja, kao i istinska potreba mladih za ovakvim načinom učenja i druženja, nije nestala. Ljubavlju, energijom i entuzijazmom pojedinih profesora koji su volonterskim duhom okupljali, usmjeravali i poticali skautsko djelovanje, ubrzo je u novonastaloj Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, te potom Kraljevini Jugoslaviji, obnovljen skautski pokret u brojnim hrvatskim gradovima.

Godine 1921. osnovan je u Beogradu Savez izvidnika i planinki koji je potom promijenio ime u Savez skauta Kraljevine Jugoslavije. Predstavnici ovog Saveza sudjelovali su na Međunarodnoj skautskoj konferenciji 1922. godine na kojoj je službeno osnovana Svjetska organizacija izviđačkog pokreta (World Organization of the Scout Movement, WOSM) te su naši skauti postali njeni punopravni članovi. Godine 1924. u Zagrebu je osnovan i Hrvatski skautski savez.

Prema podatcima objavljenim u glasniku Saveza skauta Kraljevine Jugoslavije “Izvidnik”, na dan 6. svibnja 1923. godine djelovalo je 37 stijegova s ukupno 2.556 članova, od čega su s područja Hrvatske registrirani izvidnici u Splitu (92), Zagrebu (63), Ogulinu (29), Osijeku (38), Sušaku (60) i Šibeniku (26).

Skautizam u razdoblju međuraća na našem je tlu promicao moderna načela odgoja djece. Premda su u

brojnim europskim zemljama paralelno postojale strogo odvojene skautske jedinice za oba spola, kod nas se radilo zajedno s muškom i ženskom mladeži te je tako skautski savez bio napredniji i od ondašnjeg sustava školstva koje je tek godinama kasnije uvelo mješovite razrede. Članstvo je bilo organizirano prema dobi. Dječaci od četiri do deset godina nazivali su se vučići, djevojčice te dobi pčelice, dječaci od deset do sedamnaest godina izvidnici, a djevojčice planinke. Članovi stariji od sedamnaest godina bili su brđani i stanarice. Skupina od

9

RAZVOJ SKAUTSKOG POKRETA desetak skauta zvala se vod, dok su vučići činili čopor, a pčelice rojeve. Dva ili više vodova činili su četu dječaka ili kolo djevojčica, odnosno klub brđana i stanarica.

Udružene čete u jednom gradu ili mjestu činile su stijeg, a stijegovi na prostoru tadašnje banovine činile su župe.

Ovdašnji skauti za svog su sveca zaštitnika prihvatili svetog Jurja čija legenda simbolizira pobjedu dobra nad zlom te se Jurjevo svečano obilježavalo kao Dan skauta svakoga proljeća 23. travnja. Iz Zbornika pravila i pravilnika Saveza skauta Kraljevine Jugoslavije (1933.) doznajemo kako je cvijet ljiljana s državnim grbom u sredini, magnetnom iglom kompasa na srednjem te zvijezdama na bočnim listovima skautski znak. Ispod ljiljana skautski je pozdrav Budi spreman, na koji su skauti odzdravljali Uvijek spreman, rukujući se lijevom rukom. Međusobno su se oslovljavali s ti, nazivajući se skautskom braćom i sestrama.

Zanimljiv je i do sada još neobjavljen podatak koji će 2011. izići u monografiji Splitskog skautskog zbora autora Zorana Fistonića kako je današnja himna Saveza izviđača Hrvatske “Ja znam svoj cilj” nastala u ovom razdoblju, početkom dvadesetih godina, a njen autor Nikša Stefanini (1905.-1973.), utemeljitelj je prve skautske družine “Plavi trokut” pri Realnoj gimnaziji u Splitu 1920. godine.

Nikša Stefanini, tada gimnazijalac, postao je operni pjevač koji je nastupao po brojnim pozornicama diljem svijeta od zagrebačkog HNK preko Milana, Rima i Napulja do Broadwaya.

Poslije Drugoga svjetskog rata okreće se glumi te u zagrebačkom nacionalnom kazalištu igra glavne dramske uloge, da bi se od 1948. godine posvetio filmskoj i kazališnoj režiji, a od 1956. javlja se kao filmski glumac u domaćim filmovima “Ne okreći se sine”, “U mreži”, “Samo ljudi”, “Cesta duga godinu dana”, “Splavari na Volgi” te u nekoliko francuskih filmova.

Drugi savezni logor Skauta Kraljevine Jugoslavije u Zagrebu

Skauti su organizirali raznovrsne aktivnosti - izlete, priredbe, tečajeve, sabore, logorovanja te sudjelovali na nekim velikim međunarodnim aktivnostima među kojima su najvažnije svjetske skautske smotre (Jamboree). U organizaciji zagrebačkih skauta u Zagrebu je od 1. do 6. lipnja 1932. godine održan Drugi savezni logor Skauta Kraljevine Jugoslavije kojem su nazočili i skauti iz ondašnje Čehoslovačke, Mađarske, Ukrajine, Rusije, Engleske, Francuske, Poljske i Austrije.

Na prostoru logora bilo je 673 šatora i četiri barake za upravu, prehranu, kantinu i trgovinu skautske opreme.

Skauti su dobivali sirove namirnice koje su sami morali kuhati u sklopu svojih jedinica. Logor je bio opskrbljen rasvjetom, vodom, telefonom, radiostanicama, sanitarnim čvorovima te šatorom za pružanje prve pomoći.

Organizirana su natjecanja za prvenstvo Saveza u skautskim vještinama, lakoj atletici, plivanju, odbojci gađanju puškom te lukom i strijelom.

10

Robert BadenPowell, utemeljitelj skautske organizacije, na prvoj međunarodnoj skautskoj smotri svijeta 1920. godine proglašen je Glavnim skautom svijeta (Chief Scout)

Situacija pred Drugi svjetski rat

Politička i društvena situacija pred kraj tridesetih godina XX. stoljeća odrazila se i u djelovanju športskih klubova i društava, pa tako i u skautskom pokretu, pri čemu je osobitu ulogu imala Hrvatska seljačka stranka koja je u novostvorenoj Banovini pridavala veliko zanimanje za razvoj športa i rad s mladima.

Kako saznajemo iz splitskih dnevnih novina “Novo doba” od 8. studenoga 1939. za naš skautizam slijedili su novi povijesni događaji: "Dana 5. studenoga održan je u Zagrebu skautski sabor svih skauta Banovine Hrvatske. (...) Saboru je predsjedavao savezni vođa, koji je najprije pozdravio izaslanika vođe Hrvatskog naroda dra Mačeka, g. Maršića. Nakon toga uzeo je riječ g. Maršić koji je u svom kratkom govoru toplim riječima uputio skaute da u svakoj prilici manifestiraju slogu, ljubav i požrtvovnost nasprama domovini i hrvatskom narodu. (...) U nastavku zasjedanja Sabora Hrvat. Skaut. Saveza, predloženo je da skautska organizacija promijeni svoje ime, i da dobije čisto narodno. Na prijedlog starješine Hrvatskog Skautskog Stijega Sušak g. Dra Šimića, da se Hrv. Skaut Savez nazove „DOMOBRAN“, članstvo je dugotrajnim aplauzom prihvatilo ovaj prijedlog, i završio ovaj Sabor Lijepom našom“.

Godine 1941. zbog Drugog svjetskog rata prekinut je skautski rad, a skauti su se, u nešto izmijenjenim okolnostima i pod novim imenom, (izviđači) ponovno okupili početkom pedesetih godina...

Literatura: Aljinović, R. – Lukić, A. – Majer, K. (2002.). Izviđačke godine. Zagreb: Savez izviđača Hrvatske Fistonić, Z. Povijest splitskih skauta - izviđača. (Splitski skautski zbor priprema objavljivanje 2011.)

Marović, D. – Radja, M. (2006.). Povijest športa u Splitu : 1918. – 1941. Split: Splitski savez športova : Komisija za povijest športa Maštrović, V.: Prof. Mate Mudrinić, Preteča skautizma uopće od 1881. do 1918. Povijest sporta, VI/1976. (26), 2277-2294 Novo doba, 8. XI. 1939. Hrvatski Skauti (Promijenili svoje ime u „Hrvatski domobran“) Ujaković, B. (2003.). Budi pripravan! : učenje i zabava od skauta do izviđača. Zagreb: Hrvatski školski muzej (katalog izložbe)

STO GODINA ZRAKOPLOVSTVA U HRVATSKOJ

OD PENKALE DO FIZIRA Tekst: ANA POPOVČIĆ

Godina 1910. ključna je i najznačajnija za ovaj šport u Hrvatskoj: te je godine održan prvi let zrakoplovom na motorni pogon i to zrakoplovom domaćeg konstruktora kojim je upravljao domaći pilot. Iste godine osnovano je prvo zrakoplovno društvo, sagrađen prvi aerodrom, prvi strani avijatičari dolaze u Zagreb, dopremljen je avion iz Francuske u Rijeku, a prvi Hrvat završava pilotsku školu braće Voisin u Parizu.

O

d samih početaka zrakoplovstva nailazimo na pojedine Hrvate koji su doprinosili razvoju ljudskog letenja. Kao što navodi i Leonard Eleršek u svojoj knjizi “Homo Volans, rani hrvatski avijatičari 1550.-1925.” od prvih početaka zrakoplovstva Hrvati teorijski razmatraju problem letenja (Paletin) te daju konkretan doprinos razvoju padobranstva (Vrančić) i balonstva (Domin, Mazarović). Pioniri su konstrukcije upravljivih zračnih brodova i zrakoplovne metalurgije (David Schwarz). Konstruiraju zrakoplove i lete njima u pionirsko doba zrakoplovstva (Penkala, Sarić, Merćep, Prodam), a na natjecanjima postižu vrijedne pobjede i rekorde (Bjelovučić, Klobučar, Novak).

Imajući na umu da zrakoplovstvo obuhvaća zapravo

sve vrste letenja, treba napomenti da je 2010. godina trebala možda preciznije biti definirana kao obljetnica hrvatske avijacije. Drugi oblici letenja u Hrvatskoj se, kao i u svijetu, otkrivaju pa i demonstriraju i ranije. Spomenimo samo 1889. godinu kada u Zagreb stiže glasoviti zrakoplovac Merighi i održava prvi let balonom...

Ono po čemu je 1910. godina značajna, brojni su važni događaji vezani isključivo za avijaciju. Da spomenemo samo neke od brojnih aktivnosti: te je godine održan kod nas prvi let zrakoplovom na motorni pogon i to zrakoplovom domaćeg konstruktora kojim je upravljao domaći pilot. Iste godine osnovano je prvo zrakoplovno društvo, sagrađen prvi aerodrom, prvi strani avijatičari dolaze u Zagreb, dopremljen je avion iz Francuske u

Prvi aerodrom na Črnomercu

11

STO GODINA ZRAKOPLOVSTVA U HRVATSKOJ

Rijeku, a prvi Hrvat završava pilotsku školu braće Voisin u Parizu.

Slavoljub Penkala, prvi hrvatski zrakoplov i prvi hrvatski aerodrom

Inženjer Slavoljub Penkala (1871.-1922.), nakon što je patentirao i pokrenuo proizvodnju penkala olovke, počeo se od 1908. ozbiljno zanositi avijacijom i godine 1908. i 1909., prijavio je Uredu za patente dva uređaja koji olakšavaju upravljanje zrakoplovima.

Penkala je proučavao sve tadašnje sustave letećih strojeva, a 1909. godine bio je i u Parizu s namjerom da kupi jedan avion i preradi ga prema vlastitim idejama. U konačnici je od toga odustao i odlučio konstruirati vlastiti.

Sve dijelove aviona, s izuzetkom motora i elise, dao je izraditi kod domaćih industrijalaca. Motor od 25 KS nabavio je u Češkoj u tvrtki “Lauren i Clement”, dok je elisu raspona 2,1metara kupio u Francuskoj.

U početku je Penkala radio u veži Konstruktor prvog hrvatskog zrakoplova Slavoljub Penkala zgrade gdje je i stanovao, na današnjem Trgu Kralja Tomislava 17. No, kako je avion napredovao tako taj prostor postaje pretijesan, pa je u posljednjoj fazi izrade, Penkala zatražio i dobio odobrenje od Grada za izgradnju hangara na vojnom vježbalištu u Črnomercu.

To je bilo povoljno mjesto, budući da su sve poljane u blizini Zagreba bile okružene kućama i visokim drvećem. Tako je, 23. veljače 1910. izgrađen prvi hrvatski aerodrom, s kojeg je nakon dugog iščekivanja, puno posla i nekoliko pomaknutih rokova, krajem lipnja napokon poletio Penkalin avion. Avionom je upravljao Penkalin pomoćnik Dragutin Karlo Novak (1892.-1978.).

U toj 1910. godini koja je zaista bila plodna za naše zrakoplovstvo započela je gradnja i prvog hidroplana u Puli. Iste godine u Subotici uzletjela su dva zrakoplova hrvatskih konstruktora od kojih je posebno značajan Ivan Sarić (1876.-1966.), drugi Hrvat koji je sagradio uspješan zrakoplov.

Prvo zrakoplovno društvo

Ozbiljna inicijativa za osnivanjem prvog zrakoplovnog kluba postojala je u Zagrebu već 1905. godine, što potvrđuje članak objavljen 10. listopada 1905. u „Obzoru“. Najveća prepreka ležala je u stranoj vlasti i nevoljkosti Beča da podupre hrvatski klub, pa je u konačnici cijela akcija završila na javnom apelu. Ipak, inicijativa se nije ugasila i strpljiva propaganda je s vremenom urodila plodom. U broju od 17. travnja 1910. godine „Novosti“ javljaju da se: “...u Zagrebu osniva društvo, u kojem su većinom članovi hrvatskog automobilističkog kluba,

12

kao: Rudović, Merćep, dr. Stojanović i drugi, - kojemu je zadaća da podupre pregaoce na polju zrakoplovstva”.

Tako je krajem godine napokon osnovan Klub hrvatskih avijatičara.

Otprilike u isto vrijeme, još jedan hrvatski grad pokazuje veliki interes za zrakoplovstvo i želju za osnivanjem zrakoplovnog kluba. Radi se o Rijeci. Nekolicina Riječana, prijatelja zrakoplovstva, nabavili su u Parizu leteći stroj tipa Demoiselle Santosa Dumonta. Zrakoplov je, prije početka vježbi, bio izložen građanima na uvid, a Riječani su se hvalili da su nabavili najmanji, ali najzanimljiviji avion koji je do tada konstruiran.

Ivan Bjelovučić - prvi hrvatski zrakoplovac

Prošlo je i stotinu godina otkako je prvi hrvatski pilot, Ivan Bjelovučić (1889.-1949.), nakon dvije godine školovanja završio pilotsku školu braće Voisin u prijestolnici europskog zrakoplovstva - Parizu.

Bjelovučić je rođen u glavnom gradu Perua, Limi, od oca Hrvata i majke Francuskinje. Dana 10. lipnja 1910. godine dobio je letačku dozvolu francuskog aerokluba, a letenjem se bavio sve do 1920. godine. Bjelovučić je sudjelovao na brojnim mitinzima i utrkama, na kojima je osvajao medalje, te srušio nekoliko rekorda. Bez ikakve dvojbe bio je među najboljim letačima svojega vremena.

Godine 1913. postao je prvi pilot u povijesti koji je uspješno svladao Alpe, a svojedobno je zapovijedao i peruanskim zrakoplovstvom. Bjelovučić je odlikovan nizom francuskih, belgijskih i peruanskih vojnih odličja, a između ostalih i francuskim Odličjem za hrabrost (Orden legije časti) i Ratnim križem s palmom. Ivan Bjelovučić

Bogato naslijeđe

Brojni Hrvati ostavili su svoj trag u povijesti i razvoju zrakoplovstva. Zagrepčanin David Schwarz izgradio je prvi “cepelin”, Viktor Klobučar ustrojio austrougarsku hidroavijaciju, Rudolf Fizir konstruirao osamnaest tipova aviona, piloti Miroslav Navratil i Raoul Stojsavljević u zračnim borbama tijekom I. svjetskog rata srušili su po 10 aviona, a osnivač i veliki zapovjednik austrougarskog zrakoplovstva Milan Uzelac bio je osnivač dvaju i general triju zrakoplovstava.

To je bogato naslijeđe na koje možemo biti ponosni i koje svakako zaslužuje dodatna istraživanja.

Literatura: 1. AA. VV. Enciklopedija fizičke kulture, Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb, 1977.

2. Leonard Eleršek, podlistak Homo Volans, rani hrvatski avijatičari 1550.-1925., u: Hrvatski vojnik, internet izdanje. Pregledano 20. kolovoza 2010. na internetskoj stranici http://www.hrvatski-vojnik.hr/hrvatski-vojnik/2072008/podlistak.asp 3. Labud Kirić, Počeci zrakoplovstva u Hrvatskoj, vlastita naklada, Zagreb 1960.

Žene i šport

Fair play, molim Tekst: RATKO CVETNIĆ

Kako bi se javnost senzibilizirala na nasilje prema ženama, na mnoge od prikrivenih oblika toga nasilja, Komisija HOO za skrb o ženama u športu upustila se ovih dana u jedan načelni korak - prilog Nacionalnoj strategiji za borbu protiv nasilja nad ženama.

Olimp 42

Kako razviti osjećaj za fair-play ?

N

a XVI. kongresu Europskog pokreta fair playa među našim predstavnicima bila je i Romana Caput Jogunica, koju smo, kao članicu Komisije HOO-a za skrb o ženama u športu, pitali može li se osjećaj za fair-play razviti mimo osjećaja opće solidarnosti u društvu i kako potaknuti taj osjećaj među mladima?

- Prije svega osobnim primjerom, pri tom podrazumijevajući pozitivne primjere, ali i isticanjem negativnih situacija svih onih koji sudjeluju u odgoju djece i mladeži. Važno je sve sudionike odgojnog procesa educirati: putem roditeljskih sastanaka, stručnih seminara i radionica, publiciranog obrazovnog materijala prilagođenog potrebama ciljane skupine, ali i uvođenjem izbornih predmeta o etici u športu i/ili športskoj kulturi u obrazovni sustav što je praksa u pojedinim europskim zemljama.

Osim toga, ističe se i problem negativnog utjecaja medija, osobito na djecu i mladež koja su prosječno najveći

N

orveški autor Sigmund Loland, jedan je od svakako najvećih autoriteta za pitanja moralnosti i fair-playa u športu. Njegova knjiga “Fair Play in Sport: A Moral Norm System” (2002.) predstavlja sukus autorovih promišljanja na teme moralnosti u športu, a spomenimo da su Lolandovi eseji, koji su prethodili spomenutoj knjizi, našoj publici bili dostupni u hrvatskome prijevodu još početkom devedesetih.

Osnovna teza na kojoj Loland gradi svoje izvode jest da se moralna vrijednost športa nalazi upravo u uravnoteženome odnosu onoga predvidljivoga i nepredvidljivoga, poštovanja pravila,

konzumenti komunikacijskih tehnologija. Zasipani smo senzacionalističkim vijestima u sklopu kojih su više isticani negativni aspekti športa - korupcija, namještanje utakmica, nasilje na športskim borilištima, iskorištavanja mladih športaša od strane menadžera i dr.

Od prošle godine napravljen je iskorak u dijelu da se prestalo organizatore nasilja na športskim borilištima medijski veličati kao junake.

Posljednjih nekoliko godina napravljeni su pomaci i na području koje se odnosi na publiciranje atraktivnih obrazovnih sadržaja i poruka upravo tim modernim tehnologijama.

No, takve su poruke vezane za akcijske planove i projekte, ali strateška rješenja zasad su uglavnom na papiru...

ali slobode igre, odnosa u kojem je, kaže autor, jedino moguće iskusiti onu “slatku napetost neizvjesnoga ishoda” koja po sebi svjedoči o ispravnom pristupu športskom natjecanju.

Iz ovoga bi se dalo zaključiti kako je šport gotovo idealno poprište za primjenu ljudskih kvaliteta, tjelesnih i duhovnih, koje vode moralnoj praksi. Čovjek bi došao u napast da kaže: potrebno je samo načela koja vladaju u športskim borilištima preseliti u ostale socijalne arene, pa da se sasvim približimo ideji zdravoga društva.

Pa ipak, svjesni smo da je dobitak ili pobjeda, prevelik izazov ne samo za

pojedince, nego i za cijele skupine, a da bi igrali pošteno. To iz raznih razloga čini da je i u športu dosta prečaca koji vode prema pobjedi, da se neki od njih temelje na nasilju, izravnom ili neizravnom, te da su športske arene preuzele dosta od onih negativnih napetosti iz izvanjskoga svijeta koja se temelje na načelu “prekršimo pravila prije nego to učini naš konkurent”.

Kad bismo stvar htjeli dići na neku još općenitiju razinu, na „strukturalne greške“ kako su ispravno, ali sa zakašnjenjem, primijetili naši biskupi, mogli bismo zaključiti: izgradnja nekog društva u velikoj mjeri počiva na izgradnji nadzora vlasti. Još kraće: bez nadzora 43 Olimp

Žene i šport nema fair playa. Kad govorimo o našoj situaciji, govorimo nažalost o zajednici iz koje je u velikoj mjeri nestao osjećaj solidarnosti i empatije: uđite samo u tramvaj i pogledajte tko sjedi, a tko stoji...

Kontrola moći, nadzor nad raspodjelom moći kao jedne od strateških sirovina društva, jest jedna od stalnih tema Komisije HOO-a za skrb o ženama u športu. Programsko pitanje koje Komisija stalno emitira prema svome okružju glasi: “Koliki je udio žena u medaljama? Koliki je udio u moći?”.

Jesen je na određeni način bila posvećena ovim temama: 25. studenoga bio je Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama, a čak šest naših ministarstava najavljuje zajedničku akciju na sprječavanju i prevenciji nasilja nad ženama i nasilja u obitelji...

K tome, krajem listopada ove godine održan je u Pragu kongres i skupština Europskoga pokreta fair playa, na kojem je sudjelovalo jako hrvatsko poslanstvo predvođeno Biserkom Perman. I tamo je bilo određenih doticaja s ovim temama.

Kako bi se javnost senzibilizirala na nasilje prema ženama, na mnoge od

prikrivenih oblika toga nasilja, Komisija HOO za skrb o ženama u športu upustila se ovih dana u jedan načelni korak - prilog Nacionalnoj strategiji za borbu protiv nasilja nad ženama.

U pripremi toga dokumenta, predsjednica Komisije Morana Paliković Gruden citirala je Rachel Mayanju, savjetnicu glavnog tajnika UN-a za ženska prava: “Bavljenje športom nije privilegija nego pravo”. U tom kontekstu treba gledati i na nasilje nad ženama u športu, kao i na borbu protiv toga nasilja.

Ključne riječi poput prava, pravila, fair playa, stoga se trebaju usaditi u živu praksu zajednice prije nego postanu tek jedna od programatskih fraza kakvih su pune uši svima. Samo proglašavanje još jedne u nizu „nultih tolerancija“ neće spriječiti nove slučajeve poput onih Mraovića ili Zirduma, ali se zato na strukturne poremećaje mora reagirati strukturnim protupotezima.

Stvaranje uvjeta u kojima su prava i pravila jednaka za sve sudionike u igri a ovu igru bismo mogli nazvati životom zajednice - osnovni su preduvjet fair playa. 

→ Summary ←

The development of a sense of solidarity in society is closely related with the idea of fair play in sports. Sports, as an activity that implies equal opportunities and equal rights for all participants, should be the bearer of the idea of fair play as a necessary precondition for community activities.

Yet we are often witnesses to direct or indirect violence in sports, and it especially often affects women. Assuming that doing sports is a right and not a privilege, the fight against violence in sports and the commitment to women’s presence in sports uses the same arguments and has a common goal.

Fair play

MOO - danas i sutra

Sigurno t prije svega

N

edavno je predsjednik Međunarodnog olimpijskog odbora, Jacques Rogge, govoreći o Igrama u Rio de Janeiru s dosta ozbiljnosti i prizvukom brige u glasu spomenuo - sigurnost Igara. Ne bez razloga. Taj megapolis sa 6 milijuna stanovnika trenutačno se nalazi pri vrhu najopasnijih i najnesigurnijih gradova u svijetu!

Svakodnevno u Riju policija rješava stotine slučajeva vezanih uz nasilje, krađe i u posljednje vrijeme čak i otvorene, ulične sukobe narko bandi. U posljednjem takvom, u samo jednom danu, poginulo je više od 40 osoba, a među njima djeca i slučajni prolaznici.

Međutim, kao da su i riječi prvog

čovjeka olimpijskoga pokreta te saznanje da se kriminal ne može izbrisati preko noći, nedavno pokrenuli akciju u kojoj su policijske, ali i vojne snage krenule u čišćenje otprilike tisuću tzv. „favela“, dijelova grada gdje vlada siromaštvo i kriminal, a vlast održavaju organizirani narkokarteli i njihovi gazde, a gdje život ne vrijedi baš mnogo.

Rio će, osim što će 2016. biti domaćinom Olimpijskih igara, 2 godine ranije ugostiti Svjetsko nogometno prvenstvo, s finalnom utakmicom u Riju, pa je akcija koju podržava i predsjednik Brazila, Luiz Inacio da Silva, logičan put k ljepšem i sigurnijem Brazilu. Uostalom, baš nedavni uspjesi na tom istom području sigurnosti u Južnoafričkoj republici, svojevrstan

Tekst: JURA OZMEC

O sigurnosti se u pripremama za velike športske manifestacije puno ne priča, detalja nema, a o broju ljudi koji će se o sigurnosti brinuti na bilo kojim Olimpijskim igrama, samo se nagađa. Sigurnosne pripreme za OI u Riju 2016. već sada su u punom jeku.

Olimp 46

su izazov i Brazilu da dokaže kako je sposoban uspostaviti i održati red u “svojem dvorištu”. Dugoročnost takve odluke uopće nije ni upitna niti dvojbena, nego je - poželjna.

Vratimo se Igrama 2016., s adresom Rio de Janeiro. Jedna od najvažnijih kvaliteta kandidature Rija bila je da će veliki dio objekata biti ionako izgrađen, jer je Rio bio domaćin Panameričkih igara 2007., a ugostit će i vojnike-sportaše 2011. te biti domaćin Svjetskog nogometnog prvenstva 2014. Ipak, pažljivo je proučen i posebni elaborat kojeg je na posebnoj sjednici specijalcima MOO-a prezentirao osobno ministar policije. U tom se dokumentu potanko objašnjava uloga bivšeg savjetnika za sigurnost bivšeg gradonačelnika New Yorka Rudyja Giulianija, sad angažiranog u Riju, te posebnog državnog Ureda za sigur-

Njemačke, Izraela, Australije, Francuske i Španjolske, a jedan dio obuke o ponašanju nakon napada terorista bojnim otrovima, održali su grčkim kolegama ruski protuteroristički stručnjaci, “školovani” u borbi protiv Čečena.

Na žalost, cilj terorističkih skupina je samopromocija u krvavim i upečatljivim napadima, većinom na nebranjene građane. „Blizanci“ u New Yorku, vlak u Madridu, podzemna u Londonu (i to samo dan nakon što je London dobio organizaciju OI), stravične su najave mogućnosti da se Al Qaida ili bilo koja slična skupina uključi u napad na olimpijski grad. Cilj bi im bio skretanje pozornosti na sebe i daljnje zastrašivanje “zapadne civilizacije”.

nost, osnovanog samo zbog uvođenja reda. U proračunu Igara, koji se kreće oko 20 milijardi dolara, sasvim sigurno je uračunata i stavka sigurnost, ali očito i država i grad dodatno financiraju cijelu ideju.

O sigurnosti se u pripremama za velike športske manifestacije puno ne priča, detalja nema, a o broju ljudi koji će se o sigurnosti brinuti na bilo kojim Olimpijskim igrama, samo se nagađa. Terorizam i nasilje nisu novi pojmovi u olimpijskom rječniku. Od kad su palestinski teroristi oteli i ubili izraelske športaše tijekom Igara u Münchenu 1972., pa do posljednje demonstracije opasnosti kad je eksplodirala bomba u olimpijskom parku u Atlanti, mjere sigurnosti uvijek su prioritet organizatora OI. Kako za športaše, tako i za turiste, posjetitelje.

U Grčkoj je, uoči OI 2004., okupljena međunarodna skupina protuterorističkih eksperata-savjetnika, koji su bili iz Sjedinjenih država, Velike Britanije,

U slučaju Rija loša situacija je i pojačana vrlo snažnim podzemljem koje kontroliraju narkokarteli, a kojima baš nikako u korist ne ide čišćenje određenih siromašnih dijelova grada i vraćanje prava i pravde u njih.

Mogućnost da se lokalni kriminalci udruže s međunarodnima, najgora je mora svake policije. Prekinuti moguće kontakte zato treba što prije, pa ne čudi čak i izlazak vojske na ulice Rija.

Dodatni zadatak za svaku zemlju domaćina jest i ugostiti i odrediti međusobne odnose s posebnim zaštitarima kakve recimo SAD šalju uz svoju reprezentaciju. Samo u Grčkoj 2004., State Department je izdvojio gotovo 3 milijuna dolara za 150 obučenih agenata koji su 3 tjedna čuvali Amerikance, a na raspolaganju su imali gotovo sve - od pištolja i bespilotnih letjelica do oklopnih vozila. U tu cijenu nije uračunata pomoć satelitske mreže koja je pratila kretanje u znanim terorističkim središtima dvije godine prije Igara, niti posebna izvješća CIA-e koja su slana grčkim kolegama, a niti uplov više američkih ratnih brodova u područje Sredozemlja u dane Igara u Ateni, kao niti cijena nekoliko parkiranih podmornica u blizini grčke obale. A to su bili samo Amerikanci!

Slične predradnje rade danas zemlje koje su više nego očito na popisu velikih terorističkih želja za napadom na njih ili njihove građane. Ipak, baš zbog svih ovih saznanja i međusobne koordinacije kad je terorizam u pitanju,

→ Summary ←

Recently, the president of the International Olympic Committee, Jacques Rogge, speaking about the Games in Rio de Janeiro with a lot of seriousness and a touch of worry in his voice mentioned - the safety of the Games. Not without reason. That megalopolis with 6 million inhabitants is currently at the top of the list of the most dangerous and most unsafe cities in the world!

Terrorism and violence are not new concepts in the Olympic vocabulary. Since the Palestinian terrorists kidnapped and killed Israeli athletes during the Games in Munich in 1972, to the latest demonstration of danger when a bomb exploded in the Olympic Park in Atlanta, security measures have always been a top priority for organizers of the Olympic Games. Because of all these findings, and mutual coordination when it comes to terrorism, the Olympic movement is once again among the leaders that support all such actions, and initiates them as well. Of course, not publicly and not out loud.

That is why the words of concern and warnings to Brazil, uttered by the world’s top Olympian, were said on time and with intent. After they had been said, a clean up of Rio began - the cleaning of the “favelas” and the establishment of order. olimpijski pokret je i ponovo među vodećima koji sve takve akcije podržava, pa i inicira. Dakako, ne javno i ne na sva zvona.

Upravo zato, rečenice brige i upozorenja Brazilu, izrečene od vodećeg svjetskog olimpijca, izrečene su na vrijeme i s namjerom. Baš nakon njih počelo je veliko pospremanje po Riju, čišćenje „favela“ i uspostava reda...  Literatura: „Washington post“, arhiva 2000.-2009., Internet Department of State: „The Budget in brief, fiscal year 2004.“ N. Khassapopoulos: „The Request for NATO“, 2003.

Y. Karaivaz: „The Greek Police scenario for Security“, for „Elefteros Tipos“, 2003.

Osobna arhiva

47 Olimp

Znanost i šport

Strategija istine hrvatskog športa Tekst: MIROSLAV HRŽENJAK

Često spominjana tema, poglavito u posljednje vrijeme, jest Strategija razvoja hrvatskog športa.

Radi se o dokumentu koji bi trebao predložiti neka bolja rješenja od postojećih, osigurati bolji status športa unutar društva, osigurati športu veća proračunska i izvanproračunska sredstva, poboljšati status športaša s invaliditetom, povećati broj građana koji redovito sudjeluju u programima rekreativnog vježbanja, itd.

B

aš poput ogledala, šport je jedna od djelatnosti u kojoj se reflektira stanje društvene svijesti, ekonomska snaga zemlje, zdravlje nacije... Jedno od obilježja humano orijentiranih i socijalno osviještenih društva jest veća skrb o svojim žiteljima, što se očituje, između ostalog, i u kvalitetnijem tretmanu športa kao važnog faktora očuvanja čovjekovog zdravlja, odnosno izdašnijeg proračunskog financiranja športa djece i mladeži, športaša s invaliditetom, vrhunskih i perspektivnih športaša, itd.

S druge strane, društva u kojima prevladava (ili kako se kod nas voli reći - dominira) drukčiji sustav vrijednosti, razvila su vještinu oblikovanja ogledala u kojem se odražava iskrivljena slika. Tako, primjerice, neproporcionalno ulaganje u neke športove i klubove u odnosu na njihovu kvalitetu i organiziranost u radu s mladima, medijski senzacionalizam vezan uz osrednje športske rezultate u cilju stvaranja osjećaja nacionalnog ili klupskog ponosa - nerijetko su obilježja društava s krhkom nacionalnom ekonomijom, nekonkurentnim tržištem i vrlo diskutabilnim sustavom vrijednosti.

Iako možda razlika na prvi pogled i ne izgleda prevelika - i jedni i drugi ulažu u šport - ona i te kako postoji.

Stvaranje privida strategijom skrivanja istine poznato je i u brojnim drugim sferama svakodnevnog života.

Kao primjer, može poslužiti strategija potiskivanja strahova i unutarnjeg

Olimp 48

nezadovoljstva. Neke od tih strategija su autodestruktivne, (primjerice, prekomjerno uživanje hrane, alkohola, cigareta, uživanje droga), neke su vrlo skupe (npr. potrošačko sljepilo u shopping centrima), dok su treće vrlo štetne za širu društvenu zajednicu - bolesna želja za vlasti i kontrolom ljudi i svega ostalog. Često spominjana tema, poglavito u posljednje vrijeme, jest Strategija razvoja hrvatskog športa. Radi se o dokumentu koji bi trebao predložiti neka bolja rješenja od postojećih, osigurati bolji status športa unutar društva, osigurati športu veća proračunska i izvanproračunska sredstva, poboljšati status športaša s invaliditetom,

povećati broj građana koji redovito sudjeluju u programima rekreativnog vježbanja, itd. Ne gubeći vrijeme na pitanja tipa, „Što se to novo dogodilo u načinu razmišljanja ili znanstvenim spoznajama, a što bi moglo ponuditi spasonosno rješenje?“, valja ponuditi rješenje. A to je - prihvaćanje istine.

Kaže se da istina liječi. Bolesnik koji istini pogleda u oči, prihvati svoju bolest, između ostalog i psihičku, te ode kod liječnika, povećava sebi izglede za dug i zdrav život. Negiranje istine i izbjegavanje traženja pomoći, putovi su koji vode u sasvim suprotnom smjeru. Slično je i u športu.

Koje su to športske istine kojima bi

se trebala baviti nacionalna športska strategija?

Naravno, mnogo je toga istinito u samim činjenicama športa. Činjenična su pravila nogometne igre, dimenzije košarkaškog igrališta, težina teniske loptice ili oblik reketa za stolni tenis. Međutim, istine ili činjenice koje su prijeko potrebne za izradu Strategije hrvatskog športa mogu se podijeliti u nekoliko smjerova.

S jedne strane, to su istraživanja koja su provedena od Svjetske zdravstvene organizacije i drugih znanstvenih institucija, a tiču se zdravstvenih koristi tjelesne aktivnosti i športa za čovjekovo zdravlje. Naime - u odnosu na dob, inicijalno stanje zdravlja i

razinu motoričkih i funkcionalnih sposobnosti - porastom intenziteta športske aktivnosti, rastu pozitivni učinci za čovjekovo zdravlje. Na određenoj razini intenziteta postiže se optimum, da bi daljnjim porastom intenziteta, krivulja utjecaja vježbanja na čovjekovo zdravlje promijenila smjer, te bi utjecaj na čovjekovo zdravlje postao štetan. Što to točno znači? Ako nam je cilj putem športa (barem onog dijela za koji sredstva izdvajamo iz proračuna), pozitivno utjecati na zdravlje populacije, ulagat ćemo u šport djece i mladeži, te u seniorski šport do razine profesionalizma. Ulaganje u profesionalni šport više nije ulaganje 49 Olimp

Znanost i šport u zdravlje nacije, iako i takvo ulaganje ima svoje vrijednosti, a one se očituju kroz promociju grada i države, razvoj tržišta profesionalnog športa i veće zapošljavanje u tom sektoru, te brojne druge vrijednosti.

Jedno i drugo ulaganje ima svoje prednosti, ali, istina je da je proračunsko ulaganje u segment športa djece i mladeži ulaganje u zdravlje, dok proračunsko ulaganje u profesionalni šport proizvodi neke druge rezultate.

Drugi smjer u traženju istina u športu ne polazi iz antropoloških istraživanja, već iz ekonomskih. Dakle, analizom troškova bavljenja športom u odnosu na konkretni šport, razinu

kvalitete i dob, utvrđeno je da je udio proračunskog financiranja u ukupnim troškovima bavljenja športom (dakako onim amaterskim), za većinu športova negdje između 30 i 35%. Ostatak sredstava snose roditelji i športski klubovi kroz različite načine koji nerijetko nalikuju alkemiji.

S druge strane, međunarodno tržište profesionalnog športa funkcionira po principima tržišne ekonomije, gdje su športska natjecanja ujedno i natjecanja u financijskoj moći. Takva natjecanja podsjećaju na socijalna natjecanja očajnika koji u želji da zauzmu status u nekoj elitističkoj

društvenog grupi uporno izlaze po skupim restoranima, na kredit kupuju skupocjene automobile, odjeću i sl., iako njihova primanja takav način života ne mogu pratiti. Koliko dugo takvo natjecanje traje i kakav je ishod, dobro nam je poznato iz svakodnevnog života...

Bez obzira, radi li se o državnom ili tržišnom profesionalizmu, parametri uspjeha profesionalnog športa su ekonomska snaga neke zemlje, razvijenost tržišta, interes domaćih tvrtki, bruto društveni proizvod, itd. Istina koja proizlazi iz ovakvih analiza, a vezana je za proračunske mogućnosti države ili grada jest sljedeća: sredstva proračuna nisu dostatna za financiranje profesionalnog i amaterskog športa u mjeri da i jedan i drugi segment budu adekvatno pokriveni.

Treba li se odreći amaterskog športa u korist profesionalnog ili obrnuto?

Treba li sufinancirati klubove amaterskog športa u svim kategorijama, a klubove profesionalnog športa samo do razine seniora, te seniore-profesionalce tretirati kao tržišnu umjesto javnu potrebu. I jedno i drugo i opet je stvar prioriteta buduće strategije. Ne ulazeći u to što je, i koliko, od ovih rješenja ispravno, odluku o davanju prioriteta treba potkrijepiti činjenicama.

Istina o stvarnim troškovima pojedinih športskih klubova i selekcija može se i sakriti, te napraviti kriterije koji obuhvaćaju i jedan i drugi segment športa. U tom slučaju, morat ćemo se suočiti s jednom drugom istinom, a ona proizlazi iz broja nezaposlenih građana u Hrvatskoj i razine društveno-ekonomske moći. Ukoliko će i dalje većinski teret troškova bavljenja športom djece i mladeži u Hrvatskoj snositi roditelji, teško je očekivati značajnije uključivanje djece i mladih u šport, duže zadržavanje djece u športu, kvalitetniji stručni rad, veći broj športskih objekata i tomu slično. Šport bi tada mogao postati privilegijom društvene elite.

Nadalje, nositelji buduće strategije morat će se suočiti s još nizom drugih istina. Neke od njih vezane su uz sufinanciranje športskih priredbi - svjetska prvenstva, međunarodni turniri i druga natjecanja koja se organiziraju u Zagrebu i Hrvatskoj - koja se u većem dijelu pokrivaju iz proračuna.

Treba li prioritet dati jeftinijim natjecanjima na kojima nastupaju domaći

Olimp 50

športaši i stječu vrijedna natjecateljska iskustva ili treba inzistirati na daleko skupljim natjecanjima gdje s vremena na vrijeme nastupi nekoliko hrvatskih športaša? Ili se pak treba orijentirati na organizaciju turnira gdje hrvatski športaši postižu izvrsne rezultate, ali se dugovi nakon tih natjecanja saniraju godinama?

Kritika vrhunskog športskog događaja podsjeća na kritiku najsuvremenijeg i tehnološki najrazvijenijeg automobila: auto doista vrijedi svakog uloženog eura, ali, pitanje je tko takvu kupnju može osigurati.

Možda će cost-benefit analiza uloženih sredstava i dobivenih ekonomskih i društvenih vrijednosti biti putokaz za utvrđivanje prioriteta.

kaže“ odnosno na tekovinama vremena od prije pedeset godina, a ne na esencijalnim istinama, znanstvenim spoznajama i zdravoj logici, ne može značajnije doprinijeti poboljšanju neke djelatnosti usprkos besprijekornoj retorici, trenutnom društvenom statusu i ozbiljnim izrazima lica stručnjaka koji ostavljaju dojam ljudi znanja i vizije.

Iskrena dobronamjernost i motiviranost za unaprjeđenje neke djelatnosti

Nadalje, zanimljive istine možda će se čuti oko poticanja i financiranja nekih športova društvenih elita, ali i Analizom troškova bavljenja športom športova koji se uklapau odnosu na konkretni šport, razinu ju u sliku Hrvatske kao kvalitete i dob, utvrđeno je da je udio zemlje uz more, zemlje brojnih nacionalnih proračunskog financiranja u ukupnim parkova, zemlje kojoj turizam, prirodne ljepo- troškovima bavljenja športom (dakako te i ugodna klima pred- onim amaterskim) za većinu športova stavljaju važne adute negdje između 30 i 35%. Ostatak gospodarskog razvoja. sredstava snose roditelji i športski Relativno mali broj znanstvenih istraživanja klubovi kroz različite načine koji na temu društvenih i nerijetko nalikuju alkemiji. ekonomskih vrijednosti športa u Hrvatskoj, te ili društva u cjelini te prihvaćanje šarenilo različitih interpretacija športistine ma kakva ona bila - mogli bi biti skih istina, pred autore buduće straputokaz za uspjeh. Možda spomenute tegije športa stavlja veliku odgovorkategorije nije lako definirati kroz nost. Da stvar bude još ozbiljnija, za retoriku fiskalne politike ili rječnikom donošenje nove strategije potrebni su birokratskih fraza, ali uspjeh koji iz precizniji okviri koji pozicioniraju šport njih proizlazi mogao bi biti predmet kao djelatnost od posebnog interesa brojnih budućih znanstvenih eksperza društvo, a koji su, ili bi trebali biti, tiza.  dio opće nacionalne strategije.

Na kraju, osnovna stvar koju bi treLiteratura: 1. Bartoluci, M. i Škorić, S. (2009). Menadžment u balo promijeniti, a koja bi trebala biti sportu. Zagreb: Kineziološki fakultet Sveučilišta temelj, ne samo za izradu nacionalne u Zagrebu strategije športa, već i za izradu na2. Mišigoj-Duraković, M i sur. (1999). Tjelesno cionalne strategije izlaska iz krize, ili vježbanje i zdravlje. Zagreb: FFK strategije nekih drugih djelatnosti, 3. Zeldin, T. (2005). Intimna povijest čovječanstva.

Zagreb: Biblioteka Ambrozija jest način razmišljanja.

4. World Health Organization (2003). Health and Način razmišljanja koji se temelji Development Through Physical na filozofiji „veži konja gdje ti gazda Activiti and Sport

→ Summary ←

The connection between sport and society is reflected through a series of manifestations.

Therefore the starting points for drafting the future national strategy of sports in Croatia are closely related to the general situation in society, the economic standard of living of the citizens, the development and competitive strength of the market, etc.

Compared to the previous strategies that were more or less successful, the future strategy should have its foothold not only in scientific and technical knowledge, but also in the acceptance of some truths and facts, for which there is a risk that they are in conflict with the interests of certain social and sports structures.

This mostly relates to the relationship of intensity and frequency of doing sports and its impact on human health. While the optimal intensity of regular training has numerous benefits for human health, training on the verge of human endurance, which is characteristic for professional sports, has completely opposite effects.

Furthermore, analysis of the specific cost of doing a particular sport, in relation to age and level of quality indicates that only 30-35% of total costs are covered from the budget, while the remaining funds must be paid both by the parents from the household budget and the clubs through sponsorships.

Will the future strategy of sports, in the part concerning the budget funding give priority to a few sports clubs and sporting events and leave most of the sports to the fate of self-financing or will it insist that the priority is given to as many sports categories as possible (children, young disabled athletes, top amateur athletes…), only time will tell.

51 Olimp

30

50

45

40

Djeca i35 šport

55

P

5

10

15

20

25

30

35

40

45

50

55

60

S.O.S.

za pretilu djecu Tekst: VITOMIR SPASOVIĆ

Pretila djeca najčešće izbjegavaju svaku aktivnost, zato i jesu u tom statusu prekomjerne težine. A zbog tog viška kilograma, nemaju dovoljno spretnosti i brzine potrebne za uspješnost u nekom športu, pa gube samopouzdanje i interes za daljnji rad. Takvu djecu potrebno je dodatno motivirati, ohrabriti ih i usmjeriti u športove gdje ta njihova veća tjelesna masa može biti prednost, primjerice - bacanje kugle, kladiva, diska, hrvanje, judo ili pak momčadski šport poput vaterpola...

Olimp 52

rateći medije, svako ćete malo primijetiti informaciju o ekstremnim povećanjima pretilosti kod djece u Hrvatskoj. Naslovi u novinama gotovo su alarmantni: „U četiri godine utrostručen broj predebelih dječaka“. Stručnim analizama školskih dispanzera utvrđeno je da je postotak djece s prekomjernom težinom u posljednjih desetak godina narastao s 10 na 25 posto.

I nije to sve - debljina se javlja u sve ranijoj dobi. Prvi sistematski pregledi vrtićke djece predškolske dobi pokazuju da je 20 posto dječaka debelo, djevojčica nešto manje. Najveće oscilacije u debljini pokazale su se među dječacima koji žive na selu: prije četiri godine debelo ih je bilo tek 8,5 a danas čak 31,7 posto! Razlog tomu vidljiv je u manjku sadržaja na selu, poput športskih klubova i terena, a sam rad u klasičnom, tradicionalnom smislu smanjio se - zamijenila ga je mehanizacija, a s time se smanjila i uključenost djece u aktivnosti oko zemlje.

Neke stvari se ipak nisu promijenile: prehrambene navike ostale su iste, jer na ovim prostorima uvijek se dobro jelo. Hrana je davala snagu toliko potrebnu za težak i svakodnevan rad na selu. Kako su se tjelesne aktivnosti i kretanje bitno smanjile u modernom načinu života, došlo je do razlike u potrošnji kalorija.

Djeca danas nemaju potrebe izlaziti iz kuće (lakše se igrati ili baviti športom na računalu nego u živo), a virtualni svijet sa svojim mogućnostima je sve zanimljiviji i zarazniji. Osim toga, roditeljima, u većini slučajeva, to odgovara - sigurniji su da im je dijete u kući, pod kontrolom, nego da negdje luta, a i ne gnjavi previše, u tišini se lijepo zabavlja...

K tome, većina roditelja na usmeno upozorenje da im dijete ima prekomjernu težinu, reagira vrlo negativno; uvredljivo pružaju otpor i negoduju.

Jednostavno ne vjeruju ako im kažete da im je dijete predebelo, čak nezainteresirano reagiraju i na upozorenja o kardiovaskularnim rizicima. Ukratko, takvi savjeti jednostavno ih ne zanimaju.

Pretila djeca često su izložena ismijavanju i ruganju, što dodatno otežava njihovu situaciju; kao da su u začaranom krugu iz kojeg nema izlaza. Kako

60

0 bi se svega toga riješili potrebna im je potpuna promjena načina života ili prilagodba novonastalim uvjetima.

Naravno da djeca to ne znaju sama napraviti, treba ih upozoriti i uputiti na važnost fizičke aktivnosti. Nekada su se djeca igrala kroz šport, svaki travnjak između dvije zgrade ili školska igrališta bila su zatrpana djecom koja trče za loptom...

Tu ni školski program tjelesnog i zdravstvenog odgoja ne može puno pomoći.U tom segmentu obrazovanje je zastarjelo, neefikasno i formalno, iako je, na prvi pogled, satnica tjelesnog odgoja u nižim razredima zadovoljavajuća. Ali to je samo na prvi pogled, jer već na drugi vidi se da nastavu tjelesnog ne vode stručne osobe profesori kineziologije, ne postoje ni adekvatni uvjeti, športske dvorane, pa ako je lijepog vremena najveći domet je igra graničara gdje se dvije ekipe međusobno gađaju loptom. Ova vesela i motorički korisna igrica uslijed stalnog ponavljanja stvara naviku da djeca u višim razredima prilikom igranja rukometa zbog navike ne pokušavaju pogoditi gol, već cijelo vrijeme gađaju golmana...

O nekom stručnom promatranju pretilih (ali i nadarenih!) učenika te njihovom usmjeravanju u pojedine športove i športske klubove gotovo da i ne možemo govoriti. A treba naglasiti da upravo u toj dobi valja uključiti djecu u šport. I ono još važnije - ako se u tom razdoblju ne uključe, kasnije će to biti puno teže. Športski klubovi jednostavno primaju nove generacije prema dobi (ovisno o početcima u pojedinim športovima), a kasnija uključivanja su jako teška zbog razlika u usvojenom znanju te mogućeg remećenja klupskog i organizacijskog pogona. Nitko ne govori da je to ispravno i da treba ostaviti prostor za sve one koji žele biti aktivni bez obzira na godine, ali u praksi to je jednostavno tako. Što nam je za raditi?

Osim alarmantnih medijskih naslova, te analiza i utvrđivanja rasta negativnih socioloških pojava kod djece i sveopćeg čuđenja kako se to dogodilo, stvarni programi u smislu rješavanja nastale situacije s konkretnim činjenicama su

minimalni ili ih gotovo nema. Ostaju samo borbeni naslovi tipa „Športom protiv droge, dijabetesa, alkohola, nasilničkog ponašanja i svih zala ovog svijeta“. Ti naši borbeni usklici mogu nam samo privremeno smiriti svijest do novih mjerenja o povećanju negativnosti.

Potrebno je krenuti od početka, od predškolske i rane školske dobi, razdoblja kada športski klubovi regrutiraju djecu u svoje redove. Da izbor športa ne bi bio čista slučajnost te stoga i velika mogućnost krivog odabira, djecu i roditelje potrebno je dodatno motivirati i educirati kako bi upoznali većinu športova. Na taj način, pružajući djeci što praktične što teoretske informacije, omogućit ćemo im da i sama što kvalitetnije sudjeluju u odabiru onih športskih aktivnosti koje im se najviše sviđaju i unutar kojih će se najbolje zabaviti. Ta njihova percepcija je bitna jer šport nije lagan, pa ako još trenirate nešto što vam nije zabavno, ta karijera bit će vrlo kratka.

A osnovni motiv trebao bi biti - kako se nerijetko kaže „Bavljenje športom od rane mladosti do kasne starosti - u svrhu zdravlja.

Posebna su priča pretila djeca.

Ona najčešće izbjegavaju svaku aktivnost, zato i jesu u tom statusu prekomjerne težine. Zatim, zbog prekomjerne težine nemaju dovoljno spretnosti i brzine potrebne za uspješnost u nekom športu, gube samopouzdanje i interes za daljnji rad.

Takvu djecu potrebno je dodatno motivirati, ohrabriti ih i usmjeriti u športove gdje ta njihova veća tjelesna masa može biti prednost, primjerice - bacanje kugle, kladiva, diska, hrvanje, judo ili momčadski šport poput vaterpola...

U tim športovima kroz redovni strukturirani trening dolazi do transformacije u kvalitetnu mišićnu masu koja je dominantna za uspješnost i postizanje rezultata. Prvi rezultati povećavat će samopouzdanje djece, njihovu važnost unutar svog društva te ih dodatno motivirati na daljnji rad. To sve skupa baca potpuno novu sliku na psihomotorički razvoj djece, te njihov status i odnos u društvu... 

→ Summary ←

In order for the choice not be pure coincidence and therefore a strong possibility of heading in the wrong direction, children and parents need to be further motivated and educated in order to familiarize themselves with most sports. In this way, by providing children with as much information as possible (both practical and theoretical), we will enable them to participate in quality selection of those sports activities they like the most and through which they will have the most fun.

That perception of theirs is important because sports are not easy to do, so if you’re also training something that is not fun, that sport’s career will not last very long. The main motive should be, as they say “to do sports from early youth to the later years”, and for your health.

Obese children are a special case.

They usually avoid any sort of activity which is why they are overweight. Then, due to their excessive weight, they do not have enough skill and speed required to be successful at some sport, they lose their confidence and interest in further dealings.

Such children need to be further motivated and encouraged and directed towards those sports where larger body mass may be an advantage (shot put, hammer throw, discus throw, wrestling, judo, etc.). Through those sports, with regular structured training, the transformation of quality muscle mass occurs, which is dominant for performance and achieving results

53 Olimp

Društvo i šport

Športske

stipendije

Tekst: GORAN VOJKOVIĆ

Klasičan američki sustav velikog broja športskih stipendija teško da bi bio razumljiv i primjenjiv u Hrvatskoj. No, ako sustav financiranja našeg visokog školstva krene prema povezivanju iznosa financiranja i broja upisanih studenata, a sutra, nakon ulaska u Europsku uniju, budu u većem broju dolazili strani studenti - lako je moguće da se poneko sveučilište sjeti stipendiranja kvalitetnih mladih športaša. Svakako bolje (i pametnije) nego ulagati u klasične promidžbene kampanje.

J

edna od posebnosti obrazovnog sustava Sjedinjenih Američkih Država je iznimno razvijen sustav športskih stipendija. U Americi postoji privatno i javno visoko školstvo, no niti javno nije potpuno besplatno - za studentske dane svoje djece ponekad se štedi i od njihova rođenja: neki prodaju kakvu imovinu, neki se i zadužuju, što u ovo doba visokih kamata dovodi do enormnih dugova prije ikakvog početka radne karijere. Nedavno je pokrenuta internetska stranica gdje studenti objavljuju svoje fotografije uz visinu duga za troškove studija - studenti onih duljih, medicinskih smjerova, znaju imati i više od 200.000 dolara „minusa“ pred kraj školovanja…

Međutim, ako potencijalni student dobro igra američki nogomet, bejzbol, vesla ili se uspješno bavi nekim drugim športom - tu je mogućnost športske stipendije (Amerikanci koriste frazu „athletic scholarship“), koja ne samo da će pokriti dio ili cijelu cijenu školovanja, već će kod onih lukrativnijih športova biti i veća od troškova studija, tako da će uspješan športaš samo formalno imati status studenta-amatera.

Prema definiciji, športske stipendije su oblik stipendija za pohađanje visokoškolskih ustanova koje pojedinci dobivaju primarno temeljem svojih športskih sposobnosti. Iako postoje u većem broju zemalja, primarno se vezuju za SAD.

O važnosti športskih stipendija u SADu, zorno govori činjenica kako u pitanju nije samostalna djelatnost visokoškolskih institucija i potencijalnih sponzora, već pravno i organizacijski iznimno regulirano područje, za koje je primarno nadležna poluprofesionalna National Collegiate Athletic Association (NCAA), a postoji i nekoliko drugih, manjih krovnih udruga.

Unutar same NCAA, kako bi se omogućila ravnopravnost između članica bitno različite kadrovske i financijske snage, sustav je podijeljen u Division I, II i III. Najbogatiji i najjači se nalaze unutar Division I, gdje postoji veći broj punih stipendija. Mnogi su unutar Divison II, gdje među gotovo 100.000 mladih športaša samo nekolicina ima pune stipendije, dok ostali najčešće primaju neki oblik djelomične stipendije ili slične potpore.

Ostali su u Division III. Napominjemo kako unutar SAD nije neobično da student prima potporu s više mjesta, tako da su djelomične stipendije vrlo česte.

Svakako je zanimljivo pitanje koji je razlog ovako složene i bogate športske aktivnosti i zašto je ona tako usko vezana za Sjedinjene Američke Države.

Prvi razlog je svakako činjenica da se školovanje u SAD-u u pravilu plaća. Sveučilišta je puno (SAD danas imaju preko 300 milijuna stanovnika), Amerikanci se općenito za boljim lako sele i studente treba privući.

A kako knjige i dugotrajno sjedenje u knjižnici nigdje nisu dobar marketinški materijal - športski uspjeh sveučilišta,

poznate momčadi, jaki športaši-pojedinci, sve to može biti odlična promidžba za privlačenje novih studenata. Slično kako se u formuli 1 najviše reklamiraju oni koji radi specifičnosti svog proizvoda ne koriste klasične promidžbene kanale…

Drugi razlog može biti iznimna važnost povezanosti studenata. Kolege koji zajedno studiraju često kasnije postaju poslovni partneri, američko studiranje je vezano za razne oblike studentskih umreženja, iznimno bitnih u suvremenom poslovanju, a športsko povezivanje svakako može tu uvelike pomoći.

Na kraju, za razliku od nas, američki način studiranja je u puno većoj mjeri integriran i gleda se na cjeloviti razvoj mlade ličnosti. Primjerice, budući inženjeri obvezno moraju upisati poneki društveni predmet, kao bi stekli cjelovitu sliku društva. Tako imamo cijele grupe informatičara koji uredno slušaju sociologiju ili povijest umjetnosti. U sustavu koji gradi takav stav o cjelovitom odgoju, šport svakako zauzima važno mjesto: iz razloga zdravlja, ali i iz razloga izgradnje momčadskog rada i natjecateljskog duha - nečeg na što su Amerikanci jako ponosni i u čemu su iznimno uspješni.

Općenito, Sveučilište kojemu je šport i športski uspjeh neodvojivo vezan s akademskim, u kojemu se gradi zajedništvo, povezuje fizičko i umno, i kroz šport razvijaju socijalne vještine neophodne u kasnijem životu, jednostavno će biti uspješnije u izgradnji svojih studenata u buduće stručnjake.

U Americi su se vodile i vode rasprave oko športskih stipendija. Kritičari navode kako je oksimoron činjenica da fizički

talentirana osoba temeljem uspjeha u fizičkim aktivnostima dobiva potporu u studiranju. Također, kritizira se kako su neke stipendije puno bliže „plaći“, nego „stipendiji“.

S druge strane, osobe koje podržavaju ovakav sustav navode kako su mnoga istraživanja pokazala kako većinu klasičnih akademskih stipendija dobivaju učenici koji pripadaju obiteljima više srednje ili visoke klase, jer takve obitelji više truda ulažu u postizanje dobrih školskih rezultata svoje djece (tako je praktično svugdje, pa i u Hrvatskoj). Športske stipendije su stoga jedan od načina na koji mladi iz siromašnijih obitelji, često pripadnici američkih manjina, mogu steći vrhunsku edukaciju.

Jer, športska stipendija ne znači samo baviti se športom, već i redovito polagati ispite. Športaši imaju na američkim sveučilištima niz povlastica, no od njih se očekuje i primjerena akademska aktivnost.

Klasičan američki sustav velikog broja športskih stipendija teško da bi bio razumljiv i primjenjiv u državi poput Hrvatske. No, ako sustav financiranja našeg visokog školstva krene prema povezivanju iznosa financiranja i broja upisanih studenata, a sutra nakon ulaska u Europsku uniju budu u većem broju dolazili strani studenti - lako je moguće da se poneko sveučilište sjeti stipendiranja kvalitetnih mladih športaša. Svakako bolje (i pametnije) nego ulagati u klasične promidžbene kampanje! 

→ Summary ←

Athletic scholarships (the U.S. uses the phrase “athletic scholarship”) as a form of scholarship to attend institutions of higher education that individuals receive primarily on the basis of their sporting abilities. The theme of this article are the basics of the sports scholarship and why these relatively numerous scholarships are primarily linked to the higher education model of the United States.

The classic American system of a large number of athletic scholarships would be hard to comprehend and apply in a country such as Croatia. However, if our system of financing higher education moves towards linking the amount of funding and the number of enrolled students and tomorrow after joining the European Union foreign students start enrolling in large numbers - it is quite possible that some universities may remember to offer scholarships to young quality athletes. It is certainly better (and smarter) than investing in traditional marketing campaigns!

55 Olimp

Šport i međunarodne integracije

Šport

u Vijeću Europe Tekst: SAŠA CERAJ

U Vijeću Europe šport je dio međunarodnog programa već više od 30 godina te predstavlja jednu od najvećih, ako ne i najveću organiziranu aktivnost na području akcija nevladinih organizacija u Europi.

L

ondonskim ugovorom prije više od šest desetljeća (točnije 5. svibnja 1949.) usuglašenim između 10 država (Belgija, Danska, Francuska, Irska, Italija, Luksemburg, Nizozemska, Norveška, Švedska i Velika Britanija) i šest utemeljitelja - Churchilla (premijera Velike Britanije), Adenauera (kancelara i ministra vanjskih poslova Njemačke) Schumana (ministra vanjskih poslova Francuske) Spaaka (premijera i ministra vanjskih poslova Belgije), Gasparija (premijera Italije) i Bevina (državnog tajnika ministarstva vanjskih poslova Velike Britanije) - službeno je utemeljeno Vijeće Europe (Council of Europe).

Određivanje Strasbourga, grada smještenog na francusko-njemačkoj granici, sjedištem ove međunarodne organizacije nikako nije slučajno - upravo je tim činom poslana snažna poruka jedinstva i njegovanja potpuno novih odnosa između Francuske i Njemačke koji su prečesto bili i više nego turbulentni. U prilog tome govori i izgradnja Mimrama - mosta za pješake koji povezuje dvije spomenute države, a kojega je moguće prijeći bez graničnih provjera...

Danas Vijeće Europe okuplja 47 zemalja članica čiji se teritoriji nalaze na gotovo cijelom prostoru Europe s ciljem razvitka demokratskih načela temeljenih na Europskoj konvenciji, vladavini prava te zaštiti ljudskih prava što je i dodatno istaknuto u cilju

Olimp 56

djelovanja ove međunarodne organizacije.

Uz naznaku kako se Vijeće Europe nikako ne smije pomiješati s Europskim vijećem (The European Council) - tijelom Europske unije odgovornog za definiranje političkih smjernica i prioriteta Unije - dotaknut ćemo se i simbola Vijeća Europe. Europska zastava i himna identični su onima Europske unije, ali važno je istaknuti kako ih je Vijeće Europe usvojilo prije Unije te su ovi simboli naknadno postali i simboli Europske unije.

Zaštita ljudskih prava, demokracije i vladavine prava, ali i promicanje europskog kulturnog identiteta, pronalaženje zajedničkih rješenja za izazove s kojima se susreće europsko društvo te učvršćivanje demokratske stabilnosti u Europi pružanjem potpore njezinim političkim, zakonodavnim i ustavnim reformama - predstavljaju jasne ciljeve Vijeća Europe i njegovu odlučnost na tome planu.

Poticanjem ovih temeljnih vrijednosti što tvore osnovicu svakog tole-

rantnog i civiliziranog društva, Vijeće Europe, izravno utječe na europsku stabilnost, ekonomski rast i socijalnu interakciju građana. Tijela Vijeće Europe čine: Odbor ministara, Parlamentarna skupština, Kongres lokalnih i regionalnih vlasti, Europski sud za ljudska prava, Povjerenik za ljudska prava, Konferencija međunarodnih nevladinih organizacija, Glavni tajnik, Zamjenik glavnog tajnika i Tajništvo.

Proračun Vijeća Europe za 2010. godinu bio je 218 milijuna eura, a službeni jezici su engleski i francuski, dok su radni jezici njemački, talijanski i ruski.

U Vijeću Europe šport je dio međunarodnog programa već više od 30 godina te predstavlja jednu od najvećih, ako ne i najveću organiziranu aktivnost na području akcija nevladinih organizacija u Europi. Vrlo važnu ulogu u Vijeću Europe odigrao je Odbor za razvoj športa - Committee for the Development of Sport (CDDS) - osnovan 1977. godine sa željom okupljanja zemalja potpisnica Europske konvencije o kulturi u zajedničkom djelovanju na športskom planu.

Jedna od važnih zadaća CDDS-a je prihvaćanje i implementacija zaključaka s Europskih konferencija ministara odgovornih za šport (ESMC – European Sports Minister Conference). Odlukom od 15. prosinca 2005. godine ukinut je Odbor za razvoj športa i zamijenjen je novim tijelom - Odborom stručnjaka za dogovor o športu, CAHAS - Ad hoc Committee for the Agreement on Sport - koji je preuzeo obveze CDDS-a.

CAHAS se sastoji od predsjednika i

potpredsjednika CDDS-a, predsjednika T-DO grupa, predsjednika Europske konvencije protiv nasilja na športskim borilištima (T-RV) i ostalih članova CDDS-a izabranih u ožujku 2005. godine. Na polju antidopinške politike, Vijeće Europe intenzivno se zalaže za fer i čisti šport putem djelovanja svojih tijela poput Monitoring grupe (T-DO) koja je zadužena za praćenje, provedbu i planiranje protudopinške politike. Glavni zadatak Monitoring grupe je nadgledanje provedbe Konvencije protiv dopinga u športu te organizacija savjetodavnih i inspekcijskih posjeta. Na temelju Konvencije, Monitoring grupa svake godine objavljuje Listu zabranjenih sredstava, supstanci i metoda kao odgovor na sve razvijenije tehnike i metode dopinga u športu.

Programski prioriteti Vijeća Europe u cilju razvoja športa u europskim zemlja i šire, temelje se na kvalitetnim programima poput: Good governance in sport, Physical education, Woman in sport, Sport ministres conferences i Sport cooperation in enlarged Europe.

U cilju daljnje demokratizacije športskog pokreta, osiguranja veće solidarnosti i pomoći novim zemljama članicama, Vijeće Europe je 1991. godine predstavilo Sprint - Sports Reform, Innovation and Training program, kako bi olakšalo pravnu reformu, promoviralo šport za sve, omogućilo savezima i klubovima brzu adaptaciju prema tržišnoj ekonomiji i razvoj lokalne uprave i samouprave.

U prvoj grupi zemalja koje su primile pomoć Vijeća Europe nalazile su se Mađarska, Poljska, Češka i Slovačka.

U drugoj grupi bili su Slovenija, Hrvatska, Estonija, Latvija i Litva, a u trećoj Albanija, Armenija, Azarbejđan, Bjelorusija, Bosna i Hercegovina, Bugarska, Srbija, Crna Gora, Makedonija i Ukrajina.

The Ballons Ruges športski je program Vijeća Europe za izbjeglu djecu.

Ideja ovog programa je približiti šport, obrazovanje i zabavu djeci koja su zbog razaranja izbjegla u druge države. Ovaj program temelji se na vrijednostima poput fair-playa, suradnji,

poštivanju i učenju dijeljenja među mladim ljudima, a posebno izbjeglicama.

Program sadrži razne športsko-zabavne aktivnosti i druge oblike treninga u obliku neformalno obrazovnog pristupa, kako bi se na taj način osigurala neposrednost u pristupu i pobudio interes kod djece.

Posebnu važnost pridaje se razvoju timskog rada, sudjelovanju, solidarnosti, toleranciji i međusobnom uvažavanju u multikulturalnom okruženju. Uz još veliki broj drugih projekata i pravnih smjernica, Vijeće Europe aktivno se zalaže za šport te predstavlja prepoznatljivi čimbenik na športskome planu Europe.. Literatura: Councile of Europe (1994), The Councile of Europes Work on Sport 1992. – 1993. Volume I Strasbourg.

Council of Europe: Aktivnosti i postignuća (1949-1999). Zagreb: Diplomatska akademija Ministarstva vanjskih poslova Republike Hrvatske.

→ Summary ←

The development of sports and the evolution of athletic awareness of European citizens, is not only the result of the transformation of social trends; sport today creates new trends, initiatives and ideas and thereby influences and contributes to the overall development of consciousness and society as a whole.

However the many problems of today’s Europe have made an impact on sport as well. Large social disparities between the rich and developed countries and the poor and underdeveloped countries of the European continent, as well as different cultural and racial inequalities still represent a barrier for further development.

It is therefore necessary to reinforce the initiative of the Member States of the Council of Europe in this field, so that they themselves would by means of their strength and contribution create the conditions for solving these problems. The Council of Europe with its strong influence and active role in the field of European sports represents an important factor that greatly contributes to the achievement of the mentioned goals.

Walke, G. (1994). The Councile of Europe and Sport. In: Winckelmann, J. (Ed.), Eine Aufsatzsammlung, Hamburg.

57 Olimp

Šport na Internetu

O

internetskim stranicama Međunarodnog udruženja atletskih sav eza (iaaf.org) brine se oko 100 ljudi, što je zavidan broj i za redakciju dnevnih novina. Svaki od 13 odjela IAAF-a ima osobu za vezu koja na dnevnoj bazi kontaktira s troje glavnih urednika, a oni pak s dopisničkom mrežom u kojoj je više od 70 suradnika, novinara i fotoreportera iz cijeloga svijeta.

Rezultat: iznimno informativne i pregledne stranice s gomilom vijesti sa svih strana, kako i priliči ozbiljnoj organizaciji poput IAAF-a koju je 1912. osnovalo 17 zemalja, da bi ih danas u članstvu bilo 213 (prema 192 članica Ujedinjenih naroda).

Olimp 58

Stranice IAAF-a nisu razigrane i šarene poput, primjerice, onih svjetske nogometne federacije, niti imaju toliko posjeta, ali su veoma informativne i korisne kad tražite konkretne podatke.

Za usporedbu, Fifine stranice za trajanja svjetskih prvenstava imaju 12 milijuna jedinstvenih posjetitelja i oko 410 milijuna ulaza dnevno, a IAAF-ove 10 puta manje – 1,2 milijuna jedinstvenih posjetitelja (i oko 16 milijuna ulaza dnevno). U danima bez svjetskih smotri, na stranice svrati oko 20.000 jedinstvenih posjetitelja, a najposjećenije su sekcije rezultati/ statistika i novosti.

S obzirom na novac koji se okreće u navedenim športovima (primjerice, FIFA je 2009. prijavila 1,59 milijardi dolara zarade, a IAAF u olimpijskoj 2012. planira 204 milijuna dolara zarade, uz godišnji proračun oko 50 milijuna dolara) - ovakve brojke su posve razumljive.

Kad su 1996. godine postavljene internetske stranice, bilo je to „tapkanje u mraku“, prema priznanju iz odjela za komunikacije IAAF-a, jer „nitko prije 14 godina nije znao u kojem će se smjeru i kako internet razvijati“.

I to je tapkanje, poput tranzicije iz amaterizma u profesionalizam i uvođenja svjetskih atletskih prvenstava

IAAF

- 20 tisuća ulaza dnevno Tekst: MARIJANA MIKAŠINOVIĆ

→ Summary ←

When in 1996 the IAAF set up the website (www.iaaf.org) it was “a shot in the dark“ according to what the department for communications of the International Association of Athletics Federations admitted because “14 years ago no one had any way of knowing in which direction and how the internet would develop”.

But in a world in which news circulated more and more rapidly, the need for the exchange of information and popularization of athletics did not offer a choice. Today,

Stranice Međunarodnog udruženja atletskih saveza nisu razigrane i šarene poput Fifinih, niti imaju toliko posjeta, ali su veoma informativne i korisne kad tražite konkretne podatke. IAAF-ove stranice za trajanja svjetskih prvenstava imaju 1,2 milijuna jedinstvenih posjetitelja i oko 16 milijuna ulaza dnevno. kao četverogodišnjih, a od 1991. i kao dvogodišnjih smotri, provedeno pod predsjedanjem Prima Nebiola, Talijana koji je od 1981. pa do smrti 1999. bio prvi čovjek IAAF-a i od športa kojim je vladao napravio milijunski biznis.

Nebiolo - koga je Juan Antonio Samaranch nazvao jednim od najvećih športskih lidera 20. stoljeća, i od kojega su utjecajniji bili samo prvi čovjek olimpijskog pokreta i Sepp Blatter, predsjednik Fife - ostavio je dubok trag u svjetskoj atletici, a nije nedostajalo ni skandala ni afera. No, kako je sam Nebiolo makjavelistički primijetio, „ako ne želiš kritičare, nemoj se ni truditi postići nešto veliko“.

Kad je on postao predsjednik, atle-

tičarima nije bilo dopušteno primiti nagrade veće od 100 dolara, što iz perspektive zlatnih i dijamantnih liga zvuči smiješno. Istodobno, budžet je povećan s 50.000 na 50 milijuna dolara, zahvaljujući sponzorstvima i televizijskim pravima.

U svijetu kojim su vijesti kolale sve brže, potreba za razmjenom informacija i popularizacijom atletike, natjerala je i svjetsku atletsku federaciju u tada, 1996. godine, neistražena područja. Danas, čak 100 povratnih informacija tjedno (www.iaaf.org/ aboutiaaf/contacts/feedback.html) dokazuje da je taj potez bio i te kako ispravan.

U tom je razdoblju četiri puta unaprjeđivan sustav upravljanja web-sadržajima i naslovna stranica, a manje su promjene stalne. Dakako, i atletska se svjetska organizacija želi bolje povezati s mlađim generacijama, za što su idealne društvene mreže Facebook i Twitter.

Ipak, da bi se u tome uspjelo, trebalo bi uvesti i zabavne, interaktivne sadržaje, jer samo informacije danas više nisu dovoljne da bi privukle posjetitelje i sponzore. 

the weekly amount of the information feedback is one hundred and proves that this move was indeed the right thing to do. During this period, the web content management system and the main page were upgraded four times and minor changes are ongoing.

The IAAF websites is not playful and colorful, such as, for example, that of the world soccer federation, nor do they have as many hits, but they are very informative and helpful when looking for specific information.

For comparison, during the world championships the FIFA website gets 12 million unique visitors and about 410 million hits a day, and the IAAF has 10 times less hits - 1.2 million unique visitors (and about 16 million hits a day). During the period when there are no world festivals, the page receives about 20.000 unique visitors and the most visited sections are the results / stats, and news.

59 Olimp

Športska fotografija

Željko Pajvot

Ž

eljko Pajvot rođen je 1945. godine u Zagrebu. Fotografijom se bavi od 1962. kada kao fotoreporter počinje raditi u “Sportskim novostima”. Svojom kamerom ovjekovječio je događanja na desetcima svjetskih prvenstava u najrazličitijim športovima. Snimao je na Olimpijskim igrama, proputovao, doslovno, cijeli svijet. Posljednjih deset godina profesionalnog rada bio je urednik fotografije u “Sportskim novostima”.

Objavljivao je u svim dnevnicima i tjednicima koji su izlazili u Zagrebu. Vrijedan slikopis o Zelini i Zelinčanima počinje stvarati 1971. godine od kada živi u Sv. Ivanu Zelini.

Dragutin Šurbek Piero del Papa

Olimp 60

Zeljko Pajvot was born in 1945 in Zagreb. He has been a photographer since 1962 when he started working in “Sportske Novosti” (“Sports News”, a newspaper). With his camera he has immortalized dozens of events that took place in ten world championships in various sports. He has taken photos at Olympic Games and literally travelled the whole world. He spent the last ten years of his professional career working as the photography editor in Sportske Novosti (Sports News). His work has been published in all daily and weekly newspapers in Zagreb. In 1971, when he moved to Sv. Ivan Zelina, he began creating a noteworthy story in pictures about Zelina and its people.

Željko Franulović

61 Olimp

Od Olimpa do Olimpa Za OI London - 53 kandidata Na početku predolimpijske 2011. godine čak je 53 hrvatskih športašica i športaša na listi A i B potencijalnih kandidata za OI u Londonu 2012. U jedanaest športova, na popisu kojeg vodi ured za olimpijski program na čelu sa šefom misije Damirom Šegotom, po prvi put u povijesti priprema za nastup hrvatskih športaša na ljetnim Igrama su i dvije kandidatkinje u veslanju (posada dvojca bez) i predstavnica u daljinskom plivanju.

• Potencijalni A olimpijski kandidati (27): atletika : Andras Haklits, Sandra Perković, Blanka Vlašić; gimnastika: Filip Ude; hrvanje: Nenad Žugaj; jedrenje: Šime Fantela, Ivan Kljaković Gašpić, Igor Marenić, Tina Mihelić, Tonči Stipanović; kajak: Stjepan Janić; plivanje: Duje Draganja; stolni tenis: Zoran Primorac; streljaštvo: Josip Glasnović, Snježana Pejčić, Saša Špirelja; taekwondo: Sandra Šarić, Lucija Zaninović, Martina Zubčić; tenis: Mario Ančić, Marin Čilić, Ivo Karlović, Ivan Ljubičić; veslanje: Damir Martin, Martin Sinković, Valent Sinković, David Šain.

• Potencijalni B olimpijski kandidati (26): atletika: Vera Begić, Martin Marić, Nedžad Mulabegović, Lisa Christine Stublić, Roland Robert Varga; biciklizam: Robert Kišerlovski, Hrvoje Miholjević; daljinsko plivanje: Karla Šitić; gimnastika: Robert Seligman; hrvanje: Tonimir Sokol, Neven Žugaj; judo: Tomislav Marijanović, Marijana Mišković, kajak: Mićo Janić, plivanje: Saša Imprić, Sanja Jovanović, Gordan Kožulj, Mario Todorović; stolni tenis: Tamara Boroš, streljaštvo: Anton Glasnović, taekwondo: Filip Grgić, Jelena Ivančić, Stipe Jarloni; veslanje: Mario Vekić, Maja Anić i Sonja Kešerac (dvojac bez).

Prvi športaši zaposlenici Oružanih snaga Boksač Filip Hrgović, hrvač Tonimir Sokol, jedriličari Ivan Kljaković Gašpić, Igor Marenić, Šime Fantela, Tonči Stipanović, judašice Andreja Đaković i Ivana Maranić, karatist Danil Domdjoni, skijaš Natko Zrnčić Dim, teakwondoisti Lucija Zaninović, Filip Grgić i Stipe Jarloni, veslači Valent Sinković, Martin Sinković, Damir Martin, David Šain, te Marko Premužić (padobranstvo) i Bojan Đurković (streljaštvo) - prvi su športaši, zaposlenici Ministarstva obrane RH u statusu djelatnih vojnih osoba. Svoj pristanak dali su svečanim potpisom na ugovor s MORH-om, a kojem je ovo, kao i HOO-u, povijesni iskorak u skrbi o vrhunskom hrvatskom športašu. Športaši su, u nazočnosti brojnih uglednika hrvatskog športa na čelu s predsjednikom i glavnim tajnikom HOO-a

Zlatkom Matešom i Josipom Čopom te najvišim predstavnicima MORH-a predvođenim ministrom obrane Brankom Vukelićem, u Hrvatskom vojnom učilištu u Zagrebu, potpisali svoje ugovore i obvezali se najmanje na tri godine profesionalnog statusa u hrvatskoj vojsci s mogućnošću korištenja toga prava na pet godina.

Njihova stručna znanja i vještine umnogome će pomoći u redovnom sustavu školovanja vojnih osoba, a da pri tome sami imaju stabilne uvjete za razvoj vrhunske športske karijere, što je i smisao ovog sporazuma.

“Njihova znanja i vještine znače dobit za vojnu djelatnost, uz sigurnost stabilnih trenažnih uvjeta za nastavak njihovih vrhunskih športskih karijera” - izjavio je predsjednik HOO-a Zlatko Mateša čestitajući športašima uspješnu djelatnu vojnu 2011.

Športska televizija – prvi specijalizirani tv kanal u Hrvatskoj Športska televizija, prvi specijalizirani digitalni televizijski kanal, odlukom Vijeća za elektroničke medije (16. prosinca 2010.) dobila je nacionalnu koncesiju. U oštroj konkurenciji, ovo je pravo izborila tvrtka HOO tv d.o.o. u stopostotnom vlasništvu Hrvatskog olimpijskog odbora.

Time je HOO kao sastavnica međunarodnog olimpijskog pokreta upisan u povijest kao pionir globalnog športskog pokreta u korištenju suvremenih digitalnih dostignuća.

Upravo je korištenje dostignuća digitalnih tehnologija jedna od temeljnih preporuka 13. Olimpijskog kongresa (Kopenhagen, Danska 5.10. 2009. ) ne samo u smislu prilagođavanja, već inicijativa kako bi šport i olimpizam bili što dostupniji i otvoreniji za zajednicu.

Dio tog procesa u Hrvatskom olimpijskom odboru bile su konzultacije sa svim nacionalnim športskim savezima i ostalim članicama HOO-a, te osnivanje Komisije Vijeća HOO-a za digitalizaciju i nove medije na čijem je čelu Petar Čavlović specijalist za telekomunikacijsko tržište. Članovi Komisije su Ivan Škoro (Vijeće HOO-a), Smiljanka Škugor-Hrnčević (Hina) Aleksandra Šupica (T-HT) Maja Inđić (Hrvatski softball savez), a tajnica Komisije Gordana Gaćeša, predstavnica HOO-a za odnose s javnošću. Športska televizija ima obvezu početi s radom u roku od 90 dana nakon objave odluke o koncesiji u Narodnim novinama, a prema procjeni, početkom travnja 2011.

Potpora i čestitka na ovom važnom događaju za hrvatski šport stigla je od brojnih uglednika međunarodnog i europskog olimpijskog pokreta.

Među prvima, predsjedniku HOO-a Zlatku Mateši koji je koncesiju ocijenio povijesnom prekretnicom hrvatskog športa i krunom uspjeha hrvatskog športaša koji uživa veliki ugled u međunarodnom športu, čestitao je predsjednik MOO-a Jacques Rogge.

Sportstil i Sport System za hrvatske odbojkašice Hrvatski olimpijski odbor zbog stečajnog je postupka nad Hrvatskim odbojkaškim savezom i oduzimanjem članstva u HOO-u (7. rujna), a uz suglasnost Europske odbojkaške konfederacije (CEV), od 5. kolovoza 2010. preuzeo sve obveze ali i

Olimp 62

Tekst: RADICA JURKIN

prava odbojkaškog športa u Hrvatskoj, a do uspostave redovnog poslovanja nacionalnog odbojkaškog saveza uključujući i sponzoriranje programa natjecanja.

Tako je 15. rujna sklopio sponzorske ugovore s pazinskom tvrtkom Sportstil koja je opremila hrvatsku žensku odbojkašku reprezentaciju športskom opremom ERREA i talijanskom tvrtkom Sport System koja je novčanom dotacijom pomogla nastup na SP 2010 u Japanu. Ugovor su potpisali glavni tajnik HOO-a Josip Čop i voditelj predstavništva pazinske tvrtke u Zagrebu Sportstil (www.sportstil.hr) Krunoslav Baotić, a za Sport System (www.sportsystem.it) sa suvlasnikom tvrtke Simone Pradal. Svečanom potpisivanju sponzorskih ugovora, nazočile su reprezentativke Maja Poljak i Mirela Delić te izbornik Miroslav Aksentijević.

U paketu mjera koje je HOO poduzeo za hrvatsku odbojku je i poravnanje duga bivšeg Saveza prema CEV-u od 46.690 € te osnivanje posebnog ureda za odbojku pri HOO-u. No, primanjem Hrvatske odbojkaške udruge u članstvo, HOO od 2011. ukida poseban ured na kojeg se obavezao zbog stanja u odbojci.

Dotacije HOO I HL športskim školama županijskih zajednica Svečanim uručenjem čeka u iznosu od 34.163,25 kn rukometnom klubu "Buzet" iz Buzeta 22. rujna ove godine, završio je jednogodišnji ciklus projekta „HOO i Hrvatska Rukometni klub "Buzet" lutrija za športske škole“ potpisanoga u rujnu 2009. Sredstva prikupljena instant lutrijom “Jurilica” stavljena su na raspolaganje županijskim športskim zajednicama, a prema odlukama zajedničke komisije HOO I HL sufinancirano je devet projekata.

Uz rukometni klub "Buzet" čiji je ček simbolički preuzeo mladi rukometaš Arijan Bašić, u rujnu su dodijeljene još dvije potpore. Za školu Veslačkog kluba Jelsa, na prigodnoj svečanosti u općinskoj vijećnici u Jelsi, 14. rujna, ček u iznosu od 38.130,00 kuna primio je najbolji kadet škole veslanja Jure Sarjanović, a u nazočnosti brojnih športskih i javnih uglednika Jelse, čelnike HOO-a i Hrvatske lutrije. Ček u iznosu 39.365,62 za školu rukometnog kluba "Ivančica" iz Ivanca (a kojeg je preuzeo mladi rukometaš Filip Canjuga) uručili su na svečanosti u Ivancu 6. rujna pomoćnik predsjednice Uprave HL-a Tomislav Svetina i glavni tajnik HOO-a Josip Čop, a u nazočnosti predsjednika HOO-a Zlatka Mateše, pomoćnika glavnog tajnika HOO-a za programe lokalnog športa Siniše Krajača te brojnih drugih uzvanika županijskog športa.

Sat Marli - hrvatski brend za hrvatske olimpijce Timu marketinških partnera HOO-a pridružila se od 4. listopada 2010. do listopada 2011. ugledna zagrebačka tvrtka satova Marli čiji satovi postaju zaštitni znak hrvat-

Sports television- the first specialized TV channel in Croatia On December 16th 2010, Sports television, the first specialized digital television channel based on the decision of the Council for Electronic Media, was granted the national concession.

Although the competition was fierce the company HOO TV Ltd., which is 100% owned by the Croatian Olympic Committee (COC), obtained this right. Thereby the COC, as a component of the international Olympic movement, is written down in history as a pioneer of the global sports movement in the use of modern digital achievements.

Precisely the use of digital technology achievements is one of the fundamental recommendations of the 13th Olympic Congress ( held in Copenhagen, Denmark on October 5th 2009), not only in terms of adaptation but also in terms of initiatives in order for sports and Olympism to be more accessible and open for the community.

A part of this process in the Croatian Olympic Committee was consultation with all national sports federations and other members of the COC and the establishment of the e COC Council’s Committee for digitalization and new media, headed by M.Sc. Petar Cavlovic, specialist for the telecommunications market. The members of the Committee are the following: Ivan Skoro (COC Council), Smiljanka Skugor-Hrncevic (Hina), Aleksandra Supica (T-HT), Maja Indic (the Croatian Softball Association) and the secretary of the Committee Gordana Gacesa, the representative of the COC for public relations.

Sports television must begin operations within 90 days after the publication of the decision on the concession in the Official Gazette and according to assessments, in early April 2011.

A number of distinguished persons from the International and European Olympic movement gave their support and congratulated on this important event for Croatian sports. Zlatko Matesa, the president of the COC was among the first to be congratulated by the heads of European Olympic Committees and the International Olympic Committee. He rated the concession as a historic milestone of Croatian sports and the crowning achievement of Croatian athletes who are well respected in international sports.

The first athlete employees of MORH (The Croatian Ministry of Defense) The boxer Filip Hrgovic, wrestler Tonimir Sokol, yachtsmen Ivan Kljakovic Gaspic, Igor Marenic, Sime Fantela and Tonci Stipanovic, judoists Andreja Dakovic and Ivana Maranic, karate expert Danil Domdjoni, skier Natko Zrncic Dim, Lucija Zaninovic, Filip Grgic and Stipe Jarloni (taekwondo), rowers Valent Sinkovic, Martin Sinkovic and Damir Martin, David Sain and Marko Premuzic (parachuting) and Bojan Durković (archery) - are the first athletes employed by the Ministry of Defense having the status of active military personnel. They gave their consent by signing a formal contract with the Ministry of Defense for which this is as well as for the COC a historical breakthrough in the care of top Croatian athletes.

In the presence of the Prime Minister of Croatia Jadranka Kosor and a number of distinguished persons of Croatian sports, headed by the President and Secretary General Zlatko Matesa and Josip Cop and the highest representatives of the Ministry of Defense headed by the Minister of Defense Branko Vukelic, the athletes signed their contracts at the Croatian Military Academy in Zagreb and committed to at least three years of professional status in the Croatian Army with the privilege of using that right for five years.

Their professional knowledge and skills will greatly assist in the regular system of educating military personnel providing at the same time conditions stable enough for the development of a top athletic career which is the main point of this Agreement.

Already in January all athletes will go through a regular procedure: from a medical examination to the general program of voluntary military service and placement for carrying out anticipated professional commitments.

"The military activity will profit from their knowledge and skills, with the security of stable training conditions for the continuation of their top sports careers. “said Zlatko Matesa while wishing the athletes a successful active military year of 2011.

63 Olimp

Od Olimpa do Olimpa skih olimpijaca. Tvrtka Marli d.o.o. ima 40 godina urarske tradicije u Zagrebu, tvorac je prvog hrvatskog sata i prvog hrvatskog zlatnog sata. Posebne serije satova izradila je za mnoge hrvatske kompanije, ali i športske klubove.

Osim satova vlastite marke, Marli kupcima nudi renomirane švicarske brandove satova s maloprodajnom i veleprodajnom mrežu, uz servisne usluge. Ugovor u vrijednosti od 270.000,00 kuna potpisali su glavni tajnik HOO-a Josip Čop i direktor Marli d.o.o. Luka Marinović (www.marli.hr)

HOO i Visoka škola Aspira o školovanju športaša Hrvatski olimpijski odbor i Visoka škola Aspira iz Splita, potpisali su u studenome ove godine sporazum o školovanju kategoriziranih hrvatskih športaša na studijskom programu športskog menadžmenta. Prvim sporazumom Dekan Visoke škole Aspira te vrste u Hrvatskoj, Željko Mrklić i predsjednik HOO-a kategoriziranom je Zlatko Mateša športašu omogućeno studiranje na stručnom preddiplomskom studiju u trajanju od tri godine, a uz određene pogodnosti (bez obzira radi li se o redovnim ili izvanrednim studentima).

Studij je maksimalno prilagođen obvezama vrhunskih športaša u zahtjevnom međunarodnom i domaćem kalendaru natjecanja i priprema, na raspolaganju im je elektronički sustav Merlin (e-učenje), dodatna interaktivna koordinacija i mentorski rad s profesorima i njihovim asistentima.

Prilagođen im je i kalendar ispitnih rokova i nadoknade praktičnih nastavnih vježbi.

Studenti športaši moći će produljiti apsolventski staž, bit će im dozvoljen upis u sljedeći semestar ili godinu studija ako im nedostaje do 30 posto manje ECTS bodova od onog koji je propisan studijskim programom, mirovanje studentskih prava u godini studija u kojoj je student zbog športskih obaveza izostao s više od 50 posto sati obveznih oblika nastave te brojne druge pogodnosti.

Studij športskog menadžmenta na Visokoj školi Aspira u Splitu već pohađaju najbolja hrvatska športašica Blanka Vlašić, skijašica Sofija Novoselić, taekwondoašice Lucija i Ana Zaninović, jedriličarka Tina Mihelić, te negdašnji vrhunski športaši, atletičarka Ivana Brkljačić i nogometaš Igor Štimac.

Sporazum su potpisali predsjednik HOO-a Zlatko Mateša i dekan Visoke škole Aspira Željko Mrklić u nazočnosti glavnog tajnika HOO-a Josipa Čopa, pomoćnice glavnog tajnika za pravne poslove Biserke Vrbek i predsjednika Upravnog vijeća Aspire Alena Jerkunice. (www.aspira.hr)

Plan i program 2011. s pogledom na OI London Predolimpijska 2011. bit će zahtjevna, ali stabilna i racionalna te okrenuta velikoj športskoj priredbi - Olimpijskim igrama u Londonu 2012. Uvjet za to je uspješna realizacija redovnih programa nacionalnih športskih saveza čija je

suradnja neupitna - potvrdila je Skupština HOO-a 27. prosinca na redovnoj sjednici nakon koje je uslijedila proslava Velikog dana hrvatskog športa u Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinki.

Plan prihoda za programske obveze HOO-a u sljedećoj godini je 129.729.710 kuna. Prema izvorima, najveći priljev novca očekuje se od igara na sreću (98.045.616).

ENGSO o socijalnoj inkluziji i edukaciji u športu U organizaciji Europskih nevladinih športskih organizacija (ENGSO), Hrvatskog olimpijskog odbora i Ministarstva znanosti obrazovanja i športa RH, u Dubrovniku je 8. i 9. listopada održan forum na temu „Socijalna inkluzija i obrazovanje putem športa“. U sklopu foruma održan je seminar na temu - Suradnja na svim razinama društvene odgovornosti u Europi, a govorio je Bart Ooijen, član Europske komisije, Jan Luc Janiszewski u ime Vijeća Europe i predsjednik HOO-a i član IO EOC-a Zlatko Mateša.

Hrvatski olimpijski odbor predstavio je projekte školovanja kategoriziranih športaša u koordinaciji s visokim učilištima u Hrvatskoj.

Osobna iskustva na tom području predstavili su vrhunski plivač, športaš s invaliditetom Mihovil Španja, apsolvent diplomskog studija Mediji i kultura društva na Sveučilištu u Dubrovniku te gimnastičar Mario Možnik, apsolvent Kineziološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Centar banka d.d. nova članica Hrvatske olimpijske obitelji Hrvatskom olimpijskom odboru i Hrvatskoj marketinškoj olimpijskoj obitelji pridružila se Centar banka d.o.o., mlada i dinamična banka sa sjedištem u Zagrebu. Centar banka je banka univerzalnog tipa, tržišno orijentirana prema pojedincima, malom i srednjem poduzetništvu, a u kojem osim trgovačkih društava posebno mjesto pripada obrtnicima i slobodnoj profesiji.

U širokoj bankarskoj liniji Centar banke, posebno mjesto zauzima i paket usluga za vrhunske hrvatske športaše.

Dvogodišnji ugovor (do OI u Londonu 2012.) u vrijednosti od milijun kuna godišnje, potpisali su glavni tajnik HOO-a Josip Čop i predsjednik Uprave Glavni tajnik HOO-a Josip Čop Centar banke d.d. Fran i predsjednik Uprave Centar banke d.d. Fran Renko Renko u nazočnosti predsjednika HOO-a Zlatka Mateše i predsjednika Nadzornog odbora Centar banke Dragutina Biondića. (www.centarbanka.hr)

39. opća skupština EOC-a U Beogradu je pod predsjedavanjem predsjednika Patricka Hickeya 26. i 27. studenoga održana redovna 39. opća skupština Europskih olimpijskih odbora (EOC), u čijem radu sudjelovali su predsjednik HOO-a Zlatko Mateša i glavni tajnik Josip Čop.

Uz redovno izvješće o radu i planovima za sljedeću godinu, skupština EOC-a posebnu je pažnju dala izvješću Olimpijske solidarnosti koja obilno sudjeluje u brojnim nacionalnim projektima razvoja športa i promicanja olimpizma.

Predsjednik HOO-a, ujedno i član Izvršnog odbora EOC-a Zlatko Mateša (zadužen za koordinaciju izrade studije EOCa o isplativosti), obrazložio je elemente mogućeg koncepta Europskih igara po uzoru na druge kontinentalne igre kao što su Panameričke, Azijske i druge, a o čijoj su ideji suglasni i brojni nacionalni olimpijski odbori EOC-a.

Novo (staro) članstvo HOO-a Na prijedlog Vijeća, članovi Skupštine HOO-a, na sjednici 27. prosinca 2010. jednoglasno su odlučili primiti u punopravno članstvo inače dugogodišnjeg pridruženog člana (od 1998.) Hrvatski savate savez, savez neolimpijskog športa sa sjedištem u Zagrebu.

Privremeni član od ove je godine Hrvatski sambo savez, koji njeguje kombinirane borilačke vještine, a sjedište mu je u Sesvetama.

U svojstvu pridruženog člana, HOO je primio Hrvatsku odbojkašku udrugu sa sjedištem u Sesvetama i time riješio pitanja skrbi o hrvatskoj odbojci. Predsjednik udruge Zdeslav Barač, zahvaljujući se na primanju u članstvo, kazao je da unatoč formalnim i organizacijskim problemima „nikad nije niti izašla iz olimpijske obitelji“.

Nagrada „Franjo Bučar“ 2010.

Ovogodišnju najvišu Državnu nagradu za šport „Franjo Bučar“ koja nosi ime začetnika hrvatskog olimpizma Franje Bučara, jednog od trojice Hrvata članova MOO-a (1919.

-1927.), dobili su za životno djelo Josip Čorak, športski dužnosnik, hrvač, olimpijac sa srebrnom medaljom s OI u Münchenu 1972., Darko Dujmović, bivši športaš, dužnosnik i donedavno šef brojnih misija HOO-a Dobitnici Državne nagrade na Olimpijskim igrama, te za životno djelo: Josip Čorak, posmrtno Velimir Kljaić, Gordana Remus Kljaić (udovica izbornik i trener hrvatske Velimira Kljiaća) i Darko Dujmović rukometne reprezentaci- Stoje: Želimir Janjić - državni tajje koja je osvojila zlatnu nik i Dinko Vuleta - predsjednik Odbora za dodjelu Nagrade medalju na OI Atlanti 1996., prvo zlatno odličje za hrvatski šport nakon osamostaljenja Hrvatske.

Dobitnici 12 ravnopravnih godišnjih nagrada su Samir Barać, Mateo Beusan, Josip Ćuk, Božidar Fučkar, Igor Hinić, Ivan Ivančić, Marinko Mikulandra, Sandra Perković, Željko Štefanac, Goran Vrbanac, Vladimir Vujnović i Korčulanski plivački klub.

Nagrade su svečano uručene u sjedištu Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa u Zagrebu, 24. listopada u nazočnosti brojnih uglednika hrvatskog športskog i javnog života.

The COC and Aspira College of sports management for educating athletes This November the Croatian Olympic Committee and Aspira, College of Sports Management from Split, signed an agreement on the education of classified Croatian athletes in the study program of sports management. The first agreement of this type in Croatia enabled the classified athletes to study in a professional undergraduate study program for three years and with certain benefits, whether they are full or parttime students.

However, the study program is adapted as much as possible to both types of students and to the obligations of top athletes in the challenging international and local calendar of competitions and preparations; they have access to the Merlin electronic system (e-learning), additional interactive coordination and mentoring with teachers and their assistants. The calendar of exam dates and catch up practical teaching exercises are also adapted to them.

Student athletes will be able to extend their graduate student internship and will be allowed to enroll into the next semester or academic year if they are missing up to 30 percent less of ECT credits than those prescribed by the study program, standstill of students’ rights in the academic year in which the student was absent from over 50 percent of compulsory classes and many other benefits.

This is how the recommendations of the 13th Olympic Congress (October 2009) and the European project: Athletes to Business (A2B) on the care of athletes came to a very concrete solution that met with the approval of many top athletes and many people saw it as encouragement for a mature professional future.

Blanka Vlasic, the best Croatian athlete, skier Sofija Novoselic, Lucija and Ana Zaninovic (taekwondo), yachtswoman Tina Mihelic and former top athletes Ivana Brkljacic and soccer player Igor Stimac are already attending the study of sports management at Aspira, the College of Sports Management in Split.

The Agreement was signed by the president of the COC Zlatko Matesa and the Dean of Aspira, the College of Sports Management, Zeljko Mrklic in the presence of the Secretary General of the COC, Josip Cop, the assistant to the Secretary General for Legal Affairs, Biserka Vrbek and the President of the Governing Council of Aspira, Alen Jerkunica. (www.aspira.hr) ENGSO on social inclusion and education in sports A forum on the theme „Social Inclusion and Education through Sports“ was held in Dubrovnik on October 8th and 9th , which was organized by the European nongovernmental sports organizations (ENGSO), the Croatian Olympic Committee and the Ministry of Science, Education and Sports of the Republic of Croatia.

Within the forum a seminar on the theme - Cooperation on all levels of social responsibility in Europe was held with Bart Ooijen, a member of the European Commission, Jan Luc Janiszewski on behalf of the Council of Europe and the President of the COC and member of the IO EOC Zlatko Matesa as the speakers.

The Croatian Olympic Committee presented the projects on the education of classified athletes in coordination with institutions of higher education in Croatia. Mihovil Spanja, best disabled swimmer and a graduate student of the undergraduate study program of Media and Social Culture at the University of Dubrovnik and Mario Moznik, a graduate student of Kinesiology at the University of Zagreb, presented their personal experiences in that area.

The 39th General Assembly of the EOC On November 26th and 27th, under the chairmanship of Patrick Hickey, the 39th General Assembly of the European Olympic Committees (EOC) was held in Belgrade in which the president of COC Zlatko Matesa and the Secretary General Josip Cop took part.

In addition to regular reports on the activities and plans for the following year, the EOC Assembly paid special attention to the report on Olympic Solidarity which participates a great deal in numerous national sports development projects and in the promotion of Olympic sports.

The President of the COC and also a member of the Executive board of the EOC, Zlatko Matesa (responsible for the coordination of the concept of the EOC study on cost-effectiveness) explained the elements of a possible concept of the European games modeled on other continental games, such as Pan American, Asian and others, to which many national Olympic committees of the EOC also agree.