OLIMP 62 - ožujak 2017.

BROJ 62 / OŽUJAK 2017.

ISSN 1331-9523

OLIMPIJSKE NADE: Bruna Vuletić

ZNANOST I ŠPORT: Project SUCCESS

DRUŠTVO I ŠPORT: Šport i emancipacija žena

OLIMPIJSKE LEGENDE: Danira Nakić

Naslovna stranica: Janica Kostelić, Morana Paliković Gruden, Sanda Čorak i Danira Nakić

Sadržaj

Intervju Janica Kostelić

Žene i port Iz kimona u hrvački triko

MOO Potpredsjednice HOO-a

Prilog Povijest hrvatskog športa

Olimpijske legende Danira Nakić

Žene i port kro po ije t Diskriminacija još uvijek postoji

Olimpijske nade Bruna Vuletić

nano t i port Project SUCCESS

BROJ 62 / OŽUJAK 2017.

ISSN 1331-9523

OLIMPIJSKE NADE: Bruna Vuletić

ZNANOST I ŠPORT: Project SUCCESS

DRUŠTVO I ŠPORT: Šport i emancipacija žena

OLIMPIJSKE LEGENDE: Danira Nakić

Za nakladnika:

Ure ni t o

Josip Čop Hrvatski olimpijski odbor Trg Krešimira Ćosića 11, 10 000 Zagreb

Saša Ceraj, Ante Drpić, Gordana Gaćeša, Radica Jurkin, Siniša Krajač, Jura Ozmec, Ana Popovčić, Nada Senčar

Glavni urednik:

M 14 d.o.o (Jet-set magazin) Preradovićeva 23, 10 000 Zagreb

Ante Drpić Ure nica prilo a o ije t

Ana Popovčić

Olimp 4

r at ko

porta

Produkcija:

Oblikovanje i prijelom:

M 14 d.o.o

Dru t o i port Šport i emancipacija žena Internet Softball & sinkronizirano plivanje Publicistika Sport - smisao života Od Olimpa do Olimpa Priznanja HZSN za 2016.

pravo je zadovoljstvo pisati uvodnik za ovaj broj "Olimpa“ koji je u cijelosti posvećen športašicama, športskim dužnosnicama, trenericama, djelatnicama, volonterkama, promicateljicama športskih vrijednosti i drugim ženama koje svakodnevno brižno rade na dobrobit hrvatskog športa.

Iako su Hrvatska, pa i Hrvatski olimpijski odbor, još daleko od idealnog odnosa zastupljenosti žena u rukovodećim športskim strukturama, ali i svim drugim djelatnostima, malo se zemalja u svijetu danas može pohvaliti da ima ženu za predsjednicu države i da je žena izabrana na mjesto prve državne tajnice Središnjeg državnog ureda za šport.

HOO je posebno ponosan na činjenicu što u ovom sazivu Vijeća ima dvije dopredsjednice, a od samog osnutka HOO-a žene su imale značajne uloge i to ne samo kao članice Vijeće nego i na operativnim dužnostima. Tako je dr. Sandra Dubravčić Šimunjak bila prva čelnica Misije HOO na Olimpijskim igrama 1992. u Glavni tajnik Hrvatskog olimpijskog odbora Albertvilleu, a tu dužnost obnašala je i na ZOI 1994. u Lillehammeru.

Secretary General of the Svim našim članicama preporučujem da u svoja Croatian Olympic Committee najviša športska tijela (skupštine) izaberu što veći broj žena, jer to je preduvjet da više žena bude izabrano i u Josip Čop, dipl. oec. upravljačka tijela tog saveza. Isto, naravno, vrijedi i za klubove...

Sa zadovoljstvom ističem da u „Olimpu“ već godinama postoji rubrika "Žene u športu", a hrvatske športašice su zbog svojih iznimnih dostignuća nebrojeno puta bile na našoj naslovnici - počevši od Janice Kostelić, Blanke Vlašić, Sanje Jovanović, Snježane Pejčić, Martine Zubčić, Sandre Šarić, sestara Zaninović, pa sve do Sandre Perković i Sare Kolak.

Uvjeren sam da će se taj trend nastaviti, za što su najveća garancija naše sjajne športašice koje su i po svjetskim kriterijima na športskom Olimpu.

Prijevod:

N. T. Dalma d.o.o., Medveščak 13, Zagreb Tisak:

Vjesnik d.d.

Slavonska avenija 4 10000 Zagreb Naklada:

2000 primjeraka

Olimp je časopis Hrvatskog olimpijskog odbora.

www.hoo.hr e-mail: hoo@hoo.hr

it is a pleasure to write an editorial for this edition of "Olimp", which is entirely dedicated to female athletes, sports officials, coaches, employees, volunteers, promoters of sports values and other women carefully working, on daily basis, for the benefit of the Croatian sport.

Although Croatia and the Croatian Olympic Committee are still far from the "ideal relationship" in terms of presence of women in leading sports structures, as well as in all the other industries, today only a few countries in the world can boast with female president and a woman being elected to the position of the first Secretary of the State Office for Sports.

Croatian Olympic Committee is particularly proud of the fact that in the current composition of the Council there are two female Vice-Presidents. Furthermore, since the very founding of the Croatian Olympic Committee, women have had important roles, not only as members of the Council but also in carrying out the operational duties. Thus, Dr. Sandra Dubravčić Šimunjak was the first Head of the Croatian Olympic Committee’s Mission at the Olympic Games in Albertville in 1992, and she was carrying out that duty at the Winter Olympic Games in Lillehammer in 1994 as well.

I recommend all our members to elect as many women as they can to their highest sports bodies (assemblies), because this is a prerequisite for more women to be elected to the governing bodies of that federation. The same, of course, refers to the clubs...

It is my pleasure to highlight that "Olimp", for many years now, has a column "Women in Sports", and – due to their exceptional achievements – the Croatian female athletes were on our front page on numerous occasions - starting from Janica Kostelić, Blanka Vlašić, Sanja Jovanović, Snježana Pejčić, Martina Zubčić, Sandra Šarić, Zaninović sisters, up to Sandra Perković and Sara Kolak.

I am sure that this trend will continue, for which the best guarantee are our great female athletes who are - by the international criteria as well – at the "sports Olympus".

Olimp 5

Intervju: Janica Kostelić

i e AJANA OB ADOV nimio O O B Š V

Vjerojatno ni jedna odluka predsjednika Vlade RH Andreja Plenkovića nije naišla na takvu plebiscitarnu podršku javnosti kao ona da mjesto prve državne tajnice Središnjeg državnog ureda za šport ponudi najboljoj hrvatskoj športašici svih vremena

B

olju osobu od Janice Kostelić, najuspješnije hrvatske športašice svih vremena i aktualne državne tajnice Središnjeg državnog ureda za šport, uredništvo Olimpa za glavnu temu ožujskog broja, u cijelosti posvećenog ženama u športu, nije moglo ni zamisliti.

Već u svom prvom broju, iz lipnja 1999.,Olimp je u rubrici "Olimpijski talenti" predstavio tada sedamnaestogodišnju djevojku koja je osvojila sve moguće utrke i naslove u dječjim skijaškim natjecanjima i iza sebe imala sezonu (1996./1997.) u kojoj je bila pobjednica i Topolina i Pinocchia - dva najvažnija svjetska događaja u dječjim natjecanjima slaloma i veleslaloma te izborila pobjede u svakoj od 22 utrke u kojima je startala!

Ni prije ni poslije Janice nitko nije Olimp 6

uspio ostvariti isto, no, usprkos tomu, malo je tko tada u Hrvatskoj, osim njenog oca Ante, vjerovao da će država "koja nema ni poštene skijaške žičare" dati športašicu koja će i u seniorskoj konkurenciji pokoriti skijaški svijet.

Od tog prvog, pa do ovog 62. broja, aktualna državna tajnica još je šest puta bila na naslovnoj stranici "Olimpa" i to: 2001., 2002., 2003., 2005. i 2006. godine kada je bila proglašavana najboljom športašicom Hrvatske u izboru HOO-a.

Naslov najboljeg športaša Hrvatske 2001. pripao je i njenom bratu Ivici koji je najboljim u izboru HOO-a proglašen i 2010., 2011., 2013. i 2014. godine, pa je, statistički gledano, na naslovnici svakog šestog broja "Olimpa" bio netko od članova najpoznatije hrvatske športske obitelji...

I površnijem promatraču jasno je da

Hrvatska sasvim sigurno ne spada u "gornji dom" zemalja koje se mogu podičiti velikom zastupljenošću žena u rukovodećim strukturama, ali evidentno je da se Hrvatska može pohvaliti činjenicom da joj žene vode i državu i resor športa.

Vjerojatno je da ni jedna odluka predsjednika Vlade RH Andreja Plenkovića nije naišla na takvu plebiscitarnu podršku javnosti kao ona da mjesto prve državne tajnice Središnjeg državnog ureda za šport ponudi najboljoj hrvatskoj športašici svih vremena - Janici Kostelić.

Vjerojatno niti jedan izbor športaša u vodeće državne strukture nije izazvao toliko oduševljenih komentara hrvatskih športaša, koji su konačno dočekali da šport bude izdvojen iz "glomaznih ministarstva“ i dobije zaseban državni ured, i zasigurno nikada

Intervju: Janica Kostelić prije športaši nisu bili jedinstveniji u mišljenju - može li itko bolje razumjeti športaše od osobe koja u svojim vitrinama, uz ostale trofeje, ima i četiri zlatne i dvije srebrne olimpijske medalje?!

Je te li o eki ali a će am premijer lenko ić ponu iti preu imanje užno ti pr e rža ne tajnice re i nje rža no ure a a port - Nisam očekivala, jer nisam o tome niti razmišljala. No, kada je stigao poziv, bila sam počašćena.

Koliko namo ni te o ma pri atili premijero u ponu u a to - Istina je, razmišljala sam kad mi je ponuđeno to mjesto, kako kod prvog poziva koji je stigao od tadašnjeg ministra znanosti, obrazovanja i sporta, Predraga Šustara, tako i sada. Nije to nimalo jednostavna odluka koja se može donijeti preko noći, jer sve što sam u životu radila i radim, pokušavam raditi odgovorno i savjesno i ne donositi odluke naprečac.

Ovoga, drugog puta, razmišljala sam malo duže ponajviše zbog iskustva proteklih mjeseci, međutim, mnogi koji su već mnogo duže u tome, tješili su me da sam došla u jednom dosta kaotičnom trenutku i da nikada nije sve bilo tako komplicirano. re i nji rža ni ure a port uje inio je la ajuće opor u i porta e no koje ra ine porta u u na ležno ti re i nje rža no ure a a port o no no koji je nje o jelokru ra a - Središnji državni ured za šport nadležan je za zakonodavni okvir cijelog športa. Mi smo ti koji skrbimo o cjelokupnom sustavu športa, naravno, u suradnji sa svim ostalim njegovim dionicima. Uz to, zaduženi smo i za poticanje lokalnih zajednica za ulaganje u šport, a moja velika želja, na čemu ćemo i raditi, jest da pokušamo promijeniti percepciju športa, jer šport nije samo vrhunski šport, već mnogo više od toga. Pokušat ćemo što više osvijestiti ljude o utjecaju športa na život i zdravlje, i to ponajviše djece i mladih.

Ka a planirate o r iti po ao u troja Ure a koliko će lju i i koje pro la u njemu ra iti - Formiranje Ureda još je u tijeku, to nije proces koji možemo završiti Olimp 8

u jednom danu, jer do sada je šport oduvijek bio dio nekog ministarstva, a sada se prvi put odvojio. Treba pronaći prostor i dodatne ljude, posebice za opće poslove, i nadam se da ćemo to do kraja uspjeti definirati u što je moguće kraćem roku.

Kao rža na tajnica re i nje rža no ure a a port u ituaciji ste kreirati politiku Ureda. Nakon nekoliko mje eci na toj po iciji eć te po ukli nekoliko na ajni pote a - Jedna od bitnih stvari bila je ta što je s Vladom RH usvojen proračun, koji je za ovu godinu veći nego što je bio za prošlu, koja je, ne zaboravimo bila olimpijska godina. Tako je u odnosu na 191 milijun kuna prošle godine, ove godine proračun oko 250 milijuna kuna, što će, vjerujem, pridonijeti boljitku hrvatskog športa.

Od ove godine uveli smo sufinanciranje školovanja vrhunskih športaša čime se država prvi put pobrinula i za taj dio karijere športaša, a osigurali smo i sredstva za realizaciju izrade Nacionalnog informacijskog sustava u športu. Ove godine ćemo ga pokušati konačno i realizirati i na taj način sustav športa učiniti mnogo transparentnijim, jer će to biti registar javnih potreba u športu, registar športskih građevina, rezultata, kategoriziranih športaša, športskih natjecanja…

Uz sve to, osnovana je i Radna skupina za izradu prijedloga Nacrta nacionalnog programa sporta, koja je počela s radom, a dano je i mišljenje SDUŠ-a na sporne članke u Zakonu o sportu.

Kao i a r un ka kija ica porta ica i nimne karijere upo nati te a im ra inama porta i a im a pektima ra oja port ke karijere o ka et ke ra ine preko one prelaka i mla i kate orija u enior ku na kojoj e mno e karijere lome pa o r un ko porta i pro e ionalne port ke karijere i mno o porta a polaže na e u a Koliko u te na e opra ane Koliko te na unkciji Drža ne tajnice u mo ućno ti oja i ku t a i nanja i port ke karijere i kori titi a po olj anje u jeta ra oja portki karijera mla i porta a - Sigurno je da svako iskustvo u životu koristi, pa tako i moje športsko iskustvo za obnašanje ove funkcije, iako je ovo, to ne trebam niti naglaša-

BIOGRAFIJA Janica Ko telić ro ena je ije nja 1982. u Zagrebu. Tijekom cijele karijere ila je lanica ki klu a a re Na svojim drugim Zimskim olimpijskim igrama u Salt Lake Cityju 2002. godine o aja latne me alje u lalomu ele lalomu i kom inaciji te re rnu u superveleslalomu. mpo antnu kolekciju olimpij ki o li ja na opunjuje na O u orinu je u latno o li je u kom inaciji o aja i re rnu me alju u uper eleslalomu. et puta je jet ka pr akinja u ra liitim kija kim i ciplinama treća je kija ica u po ije ti koja je po je i ala u utrkama u jet kom kupu u i pet kija ki i ciplina i ru a kija ica i remena koja je po ije ila u i pet i ciplina u je noj e oni Na lo ukupne pobjednice u Svjetskom kupu o ajala je tri puta a ima i e am mali Kri talni lo u a tri lalom ka i etiri u kombinaciji.

O am puta i a rana je a naj olju r at ku porta icu o ine a na aktualno mje to rža ne tajnice re i nje rža no ure a a port o la je mje ta pomoćnice a port mini tra Predraga Šustara.

vati, potpuno drukčiji svijet od športskih borilišta. Postoje neka pravila, kao i u svemu u životu, koja se moraju poštovati i posao mora ići po određenoj proceduri, jer se ništa ne može napraviti preko noći.

Niti do športskog rezultata se ne može doći preko noći, već kroz dugogodišnje i teške treninge, pa se nadam da ću i tu, kroz ovo razdoblje koje imam pred sobom, zajedno sa svojim suradnicima, učiniti nešto dobro za hrvatski šport.

9 Olimp

Intervju: Janica Kostelić

Od ove godine uveli smo sufinanciranje školovanja vrhunskih športaša čime se država prvi put pobrinula i za taj dio karijere športaša

Pretpostavljamo da sredstva kojima Ure ra polaže ni u o tatna a o i nje potre e i ra ina porta u r at koj Kako će re t a iti ra pore ena jerujemo a će opet iti ne a o oljni - Prije svega, sukladno zakonskoj regulativi i samom ustroju športa u RH, nadležnost Središnjeg državnog ureda za šport i nije osigurati financiranje svih razina športa u RH. Najveći dio financijskih sredstava za šport dolazi s lokalne razine, dakle športski klubovi se primarno financiraju iz proračuna lokalne razine. Mislim da je povećanje proračuna za ovu godinu velika stvar za hrvatski šport, a što se tiče načina raspodjele, on se nije mijenjao u odnosu na prijašnje godine.

Znači, najveći dio proračuna ide na pet velikih nacionalnih športskih organizacija - Hrvatski olimpijski odbor, Hrvatski paraolimpijski odbor, Hrvatski školski sportski savez, Hrvatski akademski sportski savez i Hrvatski savez gluhih.

Zatim, iz državnog proračuna se financiraju nagrade za vrhunska športska postignuća, trajne naknade, od ove godine i stipendije za školovanje športaša, a još uvijek i financiranje športskih arena koje su izgrađene u posljednjih deset godina. Budući da je oformljeno novo tijelo, dio proračuna, ali vrlo malen dio, samo 3 %, namiOlimp 10

jenjen je za troškove administracije SDUŠ-a. Športa i port ki jelatnici i io port ke ja no ti imaju o jećaj a je port na mar ini in titucionali irano rža no intere a u jeni i ru i re ora ri utna je na a a će se to promijeniti osnivanjem i radom re i nje rža no ure a a port i a im an ažmanom Kaka je a po le i nutra - Ponekad mi se čini da se previše naglašava to marginaliziranje i nebriga za šport od strane države, a istina je uvijek negdje na sredini. Istina je da ima mnogo prostora za poboljšanje i sigurno je da ćemo raditi na tome u svim segmentima u kojima možemo, ali isto tako istina je da, s obzirom na rezultate koje postižu naši športaši na međunarodnoj razini, ipak nešto i valja u cijelom tom športskom sustavu. Niti u jednom smjeru ne smijemo ići u krajnosti i mislim da svi zajedno trebamo raditi kako bi hrvatskom športu bilo bolje.

Koliki je pre i eni op e ura nje re i nje rža no ure a a port i lokalni aje nica Kolike u mo ućno ti apliciranja na U on oe i koliko će i na koje na ine Ure poticati i koor inirati uklju i anje u tak e projekte i akti no ti - Mogućnosti ima raznih, i Središnji državni ured za šport sigurno će poticati suradnju s lokalnim zajednicama, isto kao što će poticati na apliciranje u EU fondove. Evo, baš smo početkom ožujka imali info dan o programu Erasmus+ Sport u kojem smo savezima, klubovima i svim zainteresiranim športskim djelatnicima približili način na koji mogu aplicirati na trenutačno raspisane natječaje.

Isto tako, krajem rujna ponovo ćemo organizirati Europski tjedan športa, a tijekom cijele godine i djelovati u projektu Be active.

U kojem roku ja no t može o ekiati a ek atan akon o portu i Nacionalni pro ram porta - Ne volim se nikad ograničavati vremenom i na taj način obećavati nešto što možda nije realno za ostvariti.

Nerealno je za očekivati da se sve što bismo željeli ostvari odmah, ali nadam se da ćemo do kraja ove godine uspjeti napraviti Nacionalni program športa, kao i Zakon o športu.

Deset medalja s OI u Rio de Janeiru pot r a u k alitete r at ki porta a no je oci mo napi a koji govore da su te medalje i uspjei ijelom po lje ica o itelj ki ula anja a ne u ta no praćenja i ra oja karijera poje ini porta a ma om i t mali porto a Dio je to i pro lema i ne pora uma kojima mo pro li o ina je o ili na relaciji MZOS-a i HOO-a.

Koje je a e tajali te pram jelokru a ra a na ina po lo anje i re ultata OO a ecite nam ne to i o u ućoj ura nji OO om - Dosta često se potencira odnos Središnjeg državnog ureda za šport i HOO-a, međutim ono što ja mogu reći jest da sve funkcionira sukladno zakonskim okvirima, a s predsjednikom Zlatkom Matešom stalno komuniciram i imamo dobar odnos. A što se tiče djelokruga rada HOO-a zna se da je on krovno športsko nevladino tijelo čija je uloga definirana odredbama MOO-a i drugim propisima, dok je SDUŠ tijelo državne uprave koje skrbi o cjelokupnom sustavu športa u suradnji sa svim ostalim dionicima.

Ništa se tu nije promijenilo.

Kak o je tajali te i o no re i nje rža no ure a a port pram problema na relaciji MZOS - HOO V port ka tele i ija i optuž i a nenamjen ko kori tenje proraun ki re ta a - Dosadašnje financijsko poslovanje HOO TV d.o.o. dovelo je do određenih dugovanja, kreditnog zaduženja i sličnih problema s kojima nismo detaljno upoznati jer nismo tijelo koje može nadzirati trgovačko društvo koje se ne bavi športskom djelatnošću.

Budući da HOO koristi vlastita sredstva za financiranje HOO TV d.o.o. te s obzirom na dana jamstva od Hrvatskog olimpijskog odbora prema kreditnim institucijama, zbog potencijalne blokade računa i aktiviranja danih jamstava može doći do realnog problema u cjelokupnom financiranju javnih potreba u športu državne razine koje provodi HOO u nadolazećem razdoblju.

Iz navedenih razloga, mišljenje SDUŠ-a jest kako se ovakav način uključivanja krovnih športskih organizacija, koje se prvenstveno financiraju iz državnoga proračuna, u rizične poslovne aktivnosti mora izbjegavati.

Hrvatska olimpijska akademija anažirana je u o ra o anju r at ki porta a a i nakon port ke karijere je li to mjer u kojem i port ka a mini tracija tre ala ići to Drža ni ure a port može u initi u tom mjeru i kaka je a ta o uklju ianju i i porta a u ra port ki in titucija i a e a na a mini trati noj i po e ice ruko o ećoj ra ini - Kao što sam već spomenula, prvi put ove godine u proračunu smo osigurali i sredstva za sufinanciranje školovanja vrhunskih športaša i mislim da taj potez sam po sebi govori dovoljno o tome kakvo je moje mišljenje o tome koliko je važno obrazovanje športaša.

Mislim da bi športaši trebali dati svoj obol u funkcioniranju hrvatskog športa, jer sigurno mogu znatno pridonijeti svojim športskim iskustvom i znanjem. e to i alje uži o pratite kijanje po toji li u kijanje port koji am je po e no ra a le anje - Volim gledati gotovo sve športove, a pogotovo kad nastupaju hrvatski športaši. Od onih nazovimo "razvikanijih" nogometa, rukometa, košarke, pa do recimo veslanja koje sam s užitkom gledala prošle godine u Riju. Šport uvijek probudi tu neku posebnu emociju.

Je te li nakon a r etka karijere ika a pomi lili mož a am e mo la jo natjecati o no no je te li pomilili a i te e i kija ke miro ine ratili na ta u - Nisam. Jednom kad sam odlučila da je kraj, to je bilo to, i nikad nisam dobila želju ponovo se natjecati. Imala sam svoje razloge zašto sam prekinula, osvojila sam sve što sam mogla i željela osvojiti i odlučila da je vrijeme da iskusim i neki drugi život, a ne samo život profesionalnog športaša.

Još sam bila dovoljno mlada za to, i u tom sam trenutku već znala da je to najispravnija odluka za mene.

Hrvatsko skijanje nikada u povijeti nije imalo toliko mla i na areni kija ica i kija a o jo u ijek mla o u ića preko o e a raće Kole a pa o eone opo ić e Štimac ane a nik Kak i u po ama nji o i mo ući ometi u jetkom enior kom kijanju ože li e o o iti a a koju o inu imamo

pet e t re pekta ilni kija a i kija ica u jet kom kupu Što je neop o no a i e to o t arilo imaju li e pre u jete potre ne a to - Vrlo je teško reći na temelju juniorskih rezultata kako će se tko razvijati i kakve rezultate postizati u seniorskoj konkurenciji, to je vrlo individualno. Mislim da danas mladi u previše stvari očekuju da im sve bude podređeno i osigurano, a kada im se to ostvari ponekad i ne vraćaju sve na isti način.

Svi nabrojeni očito imaju predispozicije za određene rezultate, ali na njima samima je hoće li to na kraju i ostvariti. a u Štimac me iji kažu a je no a Janica njen trener moli a e je ojci ne t ara priti ak o nato je a je na ama i a oj o itelji u aim rlo ranim o inama io najprije elik priti ak o pora atelja a e ra a a nakon pr i eliki u pje a i elik priti ak o eki anja ja no ti Kako e mla i porta njime no i i koliko priti ak može lomiti portaa mate li recept kako a e to ne o o i - Mislim da je u startu pogrešno postavljeno to da se nekog uvijek uspoređuje s nekim. Moje mišljenje je da se ne bismo smjeli uspoređivati ni s kim drugim, bez obzira što nam mediji ili bilo tko drugi nametao, jer svatko je od nas individua za sebe, svatko se na svoj način nosi sa stvarima u životu, pa tako i s pritiskom. Najvažnije u cijeloj priči je uvijek ostati svoj.

Hirscher je ove sezone osvojio šesti put uzastopno Svjetski kup i po tome postao najbolji skijaš svih vremena. Zbog čega je u tehničkim disciplinama toliko suveren? Je li konkurencija nešto slabija nego što je prije bila ili on ima nešto što drugi nemaju; ako da - što to?

- Svi mi imamo nešto što drugi nemaju samo je pitanje koliko to dobro znamo iskoristiti, naravno, u suradnji sa svojim trenerima koji to onda znaju iz nas izvući. Hirscher je očito našao pravu mjeru u svemu, ali vjerujem kako će jednog dana opet doći neki "novi Hirscher", koji će postavljati nove rekorde.

Dugo vremena se mislilo kako nitko neće dostići Annemarie Moser-Pröll pa se sad i to dogodilo, tako će sigurno biti i s njim. 

Janica – Secretary of State for Sports Janica was born on January 5th 1982 in Zagreb, and she spent her entire career as member of the Ski Club Zagreb.

At Winter Olympics in Salt Lake City in 2002, she has won gold medals in Slalom, Giant Slalom and Combined, to which she also added a silver one won in Super-G. By competing at the Winter Olympics in Turin in 2006, she added another gold from Combined and silver from Super-G to her already impressive collection of Olympic medals.

Janica was five times World Champion in different skiing disciplines and the third skier in the history to win the World Cup races in all the five skiing disciplines, as well as the second female skier of all time to win in all the five disciplines in a single season. Three times she was the Overall Winner of the World Cup (2001, 2003, 2006), and she has seven small crystal globes, three from Slalom and four from Combined.

Janica Kostelić was selected eight times the Best Croatian Female Athlete of the Year.

Prior to being elected to the position of Secretary of State for Sports, she was working as Assistant Minister of Sports Predrag Šustar.

(Tajana Obradović)

11 Olimp

Međunarodni olimpijski pokret

Hrvatskog olimpijskog odbora

V

ažnost ravnopravnosti spolova u športu za Međunarodni olimpijski odbor od tolikog je značaja da je u Olimpijskoj povelji pod „Ciljevima i zadaćama“ posebno uvrštena odredba kojom je propisano da „Međunarodni olimpijski odbor snažno potiče promociju žena u športu na svim razinama i u svim strukturama, osobito u upravljačkim tijelima športskih organizacija s vizijom striktne primjene principa jednakosti muškaraca i žena“, predstavljajući time jedno od vrlo važnih usmjerenja olimpijskog pokreta.

Hrvatski olimpijski odbor aktivno slijedi preporuke MOO-a i podržava ravnopravnost spolova u športu pod vidom niza mjera, a prvenstveno putem djelovanja Komisije za ravnopravnost spolova u sportu. Poštujući odredbe MOO-a o ravnopravnosti spolova i zastupljenosti žena na rukovodećim funkcijama u športu, HOO je u mandatnom razdoblju Vijeća HOO-a 2016. – 2020. imenovao dr. sc. Sandu Čorak i gospođu Moranu Paliković Gruden (drugi put) na mjesta dopredsjednica HOO-a i u skladu s funkcijama povjerio im odgovorne zadaće.

O načinu rada, pogledu na šport i njegovom unaprjeđenju imali smo priliku porazgovarati s obje potpredsjednice te nam je zadovoljstvo predstaviti ih čitateljima i prezentirati njihove dosadašnje uspješne karijere kao športašice, športske djelatnice i poslovne žene.

Olimp 12

Dr

c

i e AŠA

AJ

Poštujući odredbe MOO-a o ravnopravnosti spolova i zastupljenosti žena na rukovodećim funkcijama u športu, HOO je u mandatnom razdoblju Vijeća HOO-a 2016. – 2020. imenovao dr. sc.

Sandu Čorak i Moranu Paliković Gruden (drugi put) na mjesta dopredsjednica HOO-a i u skladu s funkcijama povjerio im odgovorne zadaće

an a orak

kao potpredsjednica HOO-a zadužena je za predsjedanje Odborom ljetnih olimpijskih igara, zatim sudjeluje u radu tijela HOO-a koja se bave davanjem primjedbi i prijedloga na strateške dokumente Republike Hrvatske vezane za šport (Nacionalni program športa, Zakon o sportu), surađuje s Hrvatskom turističkom zajednicom na promociji športa i u radu Hrvatskog fair play odbora – promičući moralne, etičke norme i fair play u športu (borba protiv nasilja, suzbijanje korupcije, sukoba interesa i nepotizma), prati rad HOO-a na području Olimpijske solidarnosti, te sudjeluje u radu najviših športskih tijela nacionalnih športskih saveza u judu, twirlingu, športskom plesu, rock and rollu, športskoj rekreaciji te u udruzi Hrvatsko vijeće za međunarodni vojni šport.

Zadovoljstvo je predstaviti dopredsjednicu HOO-a i čestitati joj na nedavno dodijeljenoj dužnosti voditeljice radne skupine za izradu nacrta prijedloga Nacionalnog programa sporta.

- Prihvatila sam tu dužnost i hvala državnoj tajnici na ovome imenovanju – za mene je to velika čast, ali i odgovornost, jer je riječ o prvom takvom strateškom dokumentu u Hrvatskoj.

Stoga će biti jako važno da se proces izrade Nacionalnog programa sporta

otvori i prema stručnoj i općoj javnosti te da se u izradu uključe svi važni dionici kao i svi zainteresirani. Šport je važan društveno-ekonomski fenomen i sve institucije koje su uključene u sustav športa u Hrvatskoj moraju mu obratiti dužnu pozornost što u većoj mjeri do sada nije bio slučaj. Kad je riječ o vrhunskom športu Hrvatska je danas velesila, ali kad je riječ o športskoj kulturi i nenatjecateljskom športu, tu znatno zaostajemo za mnogim europskim zemljama.

Skloni smo zaboraviti da šport uvijek motivira na više i na bolje; šport pruža osjećaj sigurnosti i samopouzdanja, uči timskom djelovanju, šport nas čini zdravijima. Šport je multidisciplinaran, pa je zaista potrebno u izradu Nacionalnog programa sporta uključiti ne samo kineziologe već i stručnjake iz drugih područja – medicine, prava, građevinarstva, ekonomije. Često puta pod pojmom športa podrazumijevamo samo natjecateljski, vrhunski šport, a ne mislimo na školski šport i rekreativne aktivnosti odraslih, a to su područja koja bi trebala biti zastupljena u ovome nacrtu. Moja dosadašnja iskustva u izradi sličnih dokumenata pomoći će mi, osobito kad je riječ o metodama rada. Mnogih podataka danas nemamo, ali vjerujem da će nam stručnjaci pomoći u nekim procjenama.

U cijeli niz radionica uključit ćemo

talija orana aliko ić ru en

an a orak na lici lije o

orana aliko ić ru en Dr

c

an a orak

Međunarodni olimpijski pokret

„Kad je riječ o vrhunskom športu Hrvatska je danas velesila, ali kad je riječ o športskoj kulturi i nenatjecateljskom športu, tu znatno zaostajemo za mnogim europskim zemljama“ (Sanda Čorak)

re je nik e unaro no Ju o a e a Žene u portu pro inac lokalne športske zajednice i športske udruge, a zatim nacionalne športske saveze i pojedine stručnjake. S obzirom na to da su prethodnici u nekoliko radnih tijela izradili određene polazne materijale, vjerujem da ćemo i njih koristiti.

Ka a te e u reli a portom i kako je tekla a a port ka karijera - Mogu govoriti o dva razdoblja svog sudjelovanja u športu. Prvi je bio onaj natjecateljski. Volim uvijek istaknuti da sam se s pet godina počela baviti klizanjem, ali kako sam malo „previše“ izrasla, s 13 godina počela sam trenirati judo. U razdoblju od 1975. do 1988. godine osvojila sam 14 naslova prvaka Hrvatske, pet osvojenih državnih prvenstava (Jugoslavija) i naslov viceprvakinje Balkana 1985. godine. U judo klubu „Lika“ više sam godina bila istodobno natjecatelj, trener i vođa puta i zajedno s A. Šepić u neka, za šport ipak puno teža vremena, osigurala kontinuitet djelovanja.

Olimp 14

ariu Vi er

o jeljuje an i orak na ra u

Drugi dio moje športske karijere posvećen je administrativnom i upravljačkom radu.

Za predsjednicu Hrvatskog judo saveza (HJS) izabrana sam 2005. godine i danas sam u četvrtom mandatu. Za to vrijeme HJS bilježi iz godine u godinu sve veći napredak, postavljena je efikasna organizacija saveza, kontinuirano se radi s mlađim uzrastima i europska i svjetska odličja osvajaju se iz godine u godinu. HJS je za svoj napredak i dugogodišnje djelovanje (65 godina) krajem prošle godine dobio Nagradu za životno djelo Matija Ljubek.

Iznimno mi je drago što sam zajedno s kolegama u savezu, osim organizacije velikih međunarodnih natjecanja, potaknula i aktivnosti na drugim područjima kao što je izdavaštvo (Judo magazin i priručnici juda), suradnju s Kineziološkim fakultetom u organizaciji znanstvenih konferencija, a u suradnji s Europskom judo unijom organiziramo Judo festival, kao skup različitih događanja i natjecanja za djecu i njihove

OO a

roditelje, za olimpijske kandidate, ali i veterane.

Prije godinu dana dobili ste nagrau a no ati no t u portu O a projekt Ju o u kole - Da, zaista smo ponosni što smo prije nekoliko godina, na inicijativu mnogih klubova započeli s projektom, koristeći jedinstveni program odobren od MZOS-a. Judo je postao i jedan od školskih športova u Hrvatskoj, a mnogim promocijskim akcijama nastojali smo uključiti u izvođenje programa i što veći broj nastavnika tjelesnog odgoja.

Judo je u puno zemlja prepoznat i kao šport koji utječe na smanjenje vršnjačkog nasilja u školama, a pozitivan utjecaj na motoričke sposobnosti djece, njihovo samopouzdanje i samokontrolu i pozitivan utjecaj na učenje, dokazan je istraživanjima u Hrvatskoj kao i u drugim zemljama.

Kao izvanškolska aktivnost judo je prisutan u 150 škola, od oko 600 škola s dvoranom u Hrvatskoj, pa ćemo u raz-

„Ako uzmete u obzir da se cjelokupna situacija ipak generira iz statistike športske baze, dakle situacije 'na terenu', ne možete očekivati bolje rezultate u tijelima poput skupština športskih saveza ili skupštine HOO-a.“ (Morana Paliković)

orana aliko ić ru en

et rta lije a

doblju ispred nas pokušati projektom obuhvatiti što veći broj škola i djece.

Nabavka strunjača nam je problem, jer HJS za ovaj projekt ima limitirana sredstva. U 2017. godini promocijske akcije obuhvatiti će veći broj osnovnih škola u Slavoniji i Dalmaciji.

Koja u a a a uženja u r atkom olimpij kom o oru - Kao članica Vijeća HOO-a predsjedam Odborom ljetnih olimpijskih igara, a s obzirom da sam ravnateljica Instituta za turizam zadužena sam i za suradnju s Hrvatskom turističkom zajednicom u smislu promocije športa.

Osim toga, kao član Komisije za ravnopravnost spolova, nastojim aktivno pridonijeti što većem uključenju žena u upravljanje športom.

Kao dopredsjednica HOO-a, zajedno s kolegicom Moranom Paliković Gruden, potaknula sam razgovore s nacionalnim športskim savezima vezano uz neka važna područja njihovog djelovanja – od sustava planiranja u športu, ka-

latna pirueta pro inac

drova i edukacije, sustava natjecanja i promocije športa, pa do suradnje i financiranja. U tijeku su razgovori s olimpijskim športovima, a nakon toga slijede razgovori s kolegama iz neolimpijskih športova.

Nakon razgovora, predložit ćemo Vijeću HOO-a aktivnosti kojima bi pomogli savezima da prevladaju određene probleme. Iako su športovi različiti, njihovi problemi u velikoj su mjeri slični.

Kak a u a a ra mi ljanja o portu i turi mu - Odlično je što smo danas i u športu i turizmu uspješni i postižemo iz godine u godinu sve bolje rezultate, ali nije dobro što šport i turizam nisu povezani i ne djeluju zajedno. Trebat će uložiti dosta napora da se ta dva sustava povežu – svako natjecanje je i turistički doživljaj, svaki naš natjecatelj i vrhunski športaš promovira Hrvatsku u svijetu. Recimo, s lanjskih 10 olimpijskih medalja i preko 200 medalja s europskih i svjetskih natjecanja sasvim

je jasna, ali još uvijek neprepoznata, promocijska „vrijednost“ naših športaša.

Isto tako, naši športski savezi trebali bi koristiti iskustva naših turističkih agencija u organizaciji natjecanja ili drugih športskih priredbi. Športski turizam danas ipak povezuje ponajbolje ova dva svijeta, a za Hrvatsku je sve važniji, pa vjerujem da ćemo uskoro svjedočiti iznimnim rezultatima i još većem gospodarskom doprinosu športa hrvatskom turizmu.

orana aliko ić Gruden već je drugi uzastopni mandat potpredsjednica HOO-a i članica Vijeća HOO-a sa zaduženjima predsjedanja Odborom zimskih olimpijskih športova, suradnje sa svim državnim tijelima koja se bave pitanjima športa i športaša. Kao članica Nacionalnog vijeća za sport skrbi o interesima i statusu

15 Olimp

Međunarodni olimpijski pokret HOO-a kao krovne športske institucije, sudjeluje u radu Hrvatskog fair play odbora, brine se o razvoju športa, statusu i stanju športske infrastrukture u Gradu Zagrebu, surađuje sa Sportskom televizijom oko novih prijedloga za promociju hrvatskog športa putem elektronskih medija, te je povjerenica za umjetničko klizanje i sudjeluje u

O o

radu najviših športskih tijela za bob i skeleton, hokej na ledu, paraolimpizam, curling i krovnu udrugu - Hrvatski paraolimpijski odbor.

U svojoj bogatoj i dugotrajnoj karijeri ra ili te u i a a koj kući Vjenik o ina me u o talo a ili ste se i marketingom. Od 1986. bili

apo leni u OO u je žena e a pet na o ećim po icijama

R

a nopra no t polo a i unapre enje tatu a žena u portu na im po ru jima jelo anja ažno je pitanje olimpij ko pokreta i OO a o emu i OO o i ri u te je animlji o a le ati i a tupljeno t žena u OO u u kojem je trenutno apo leno o o a a o to a je žena o po a or ana Borko ma i trica kine iolo ije Vo iteljica ra ojni pro rama OO a i tajnica Komi ije a ra nopra no t polo a u portu a i e po ru jem ra nopra no ti polo a u portu i prati tatu žena u portu i po i anje ije ti o o oj ažnoj temi o po a Borko lju a no nam je u tupila po atke koji u re ultat nje ino u o o i nje praćenja i i traži anja o e teme a i koji je ra i no kako je a tupljeno t žena na upra lja kim po icijama u olimpij kim o orima u ijetu u o ini i no ila ok je te i te o ine u OO u taj po totak i no io e utim tri o ine ka nije OO je popra io re ultat a tri po to te je i ti i no io u o ini i a ržao e o o ine animlji o je primijetiti kako je o preporu eni žena u upra lja kim port kim tijelima je ino OO u o ini u pio po tići ok u i nacionalni olimpij ki o ori o t arili re ultat o a nacionalni port ki a e i tek Na e eno pre ta lja ja no upo orenje kako je i alje potre no uložiti o atne napore i u trajati kako i e o t arile preporuke OO a i r ila aljnja en i ili acija me ij ko pro tora o pitanjima žena u portu te ono ile aljnje mjere a u po ta u ra nopra no ti polo a u portu

an a orak toji pr a lije a Kup epu lika

Olimp 16

te a or ka a tupnica a o o ine u li te u ra ku politiku je te o na ali unkcije amjenice ra ona elnika ra a a re a i pre je nice ra ke kup tine ra a are a o nato je a te u remenu o o ili po u etnica i a te u to rijeme o no ali žen ki li t mje e nik apo lena ecite nam kako to a te e po lije oine ra a na li u portu - Prisjećajući se danas svojih športskih dana, volim reći da sam živjela sa športom. Naša mama bila je vrsna gimnastičarka i u obiteljski život uvela je šport kao oblik života. Sigurno najveće rezultate u mojoj obitelji postigao je moj brat Jovica Paliković u automobilizmu sa značajnim rezultatima od kojih bi istakla kao najznačajniji 1. mjesto na jednoj od etapa relija Monte Carlo i još do dana današnjega nedostignutim rezultatom na sljemenskoj cesti. Takvo obiteljsko okruženje omogućilo mi je stalno bavljenje športom, a to je za mene bilo skijanje, klizanje i koturaljkanje.

Tada, a bilo je to prije 60 godina moji dobri rezultati bili su prvo mjesto u skijanju u Zagrebu, i drugo i treće mjesto u umjetničkom klizanju na prvenstvu Hrvatske. Posebno dobre rezultate, a to znači prva mjesta ostvarivala sam u umjetničkom koturaljkanju koje je tada bilo unutar klizačkog saveza, za ono vrijeme potpuno nov i poseban šport.

Trenirala sam uglavnom u Sloveniji i s ponosom ističem da me je trenirao inženjer Bloudek, konstruktor skakaonice na Planici. Početkom studija prestala sam se natjecati, tada je i prirodni led zamijenjen umjetnim...

Položila sam, kao jedna od prvih, trenerski ispit u Ljubljani i cijelo vrijeme studija radila sam s mladim klizačima na Šalati. Nikad se nisam prestala baviti sportovima iz mladosti, a skijam i kližem i danas.

Ka a te e ratili u kli anje o nono u upra lja ke trukture - U klizanje, u tu veliku obitelj vratila sam se 2002. godine, na mjesto predsjednice Hrvatskog klizačkog saveza. Danas i savez i klizanje izgledaju potpuno drugačije nego u vrijeme kad sam ja bila natjecateljica, nema više koturaljkanja, ali zato osim umjetničkog klizanja, postoje i brzo klizanje – short track i sinkronizirano klizanje. I umjetničko i brzo klizanje olimpijski su

športovi, dok je sinkronizirano klizanje još uvijek neolimpijski šport.

U Hrvatskom klizačkom savezu registrirano je 350 klizača i klizačica u sva tri športa. Ove sezone imali smo predstavnicu na EYOF-u, imat ćemo predstavnicu na svjetskom juniorskom prvenstvu, klizača na europskom i svjetskom prvenstvu i po prvi put u hrvatskom klizanju športski par na europskom i svjetskom prvenstvu. Športski par će se vjerojatno u ovoj sezoni kvalificirati i za nastup na Zimskim olimpijskim igrama u Koreji...

Reprezentacija brzoklizača sastoji se od dva ženska i dva muška člana, aktivno se natječu na svjetskim i europskim prvenstvima i također imaju šansu ispuniti normu za nastup na Zimskim olimpijskim igrama u Pyeongchangu.

Oko saveza su okupljeni bivši klizači i roditelji koji svojim ogromnim naporima doprinose razvoju ovih lijepih športova.

Bez tog entuzijazma sigurna sam da rezultati ne bi bili takvi. o nato je a te o im u r atkom kli a kom a e u an ažirani i u Hrvatskom olimpijskom odboru i da ste tamo kontinuirano aktivni kao lanica Vijeća r at ko olimpij ko o ora a a eć i ru i man at kao njegova potpredsjednica.

- Kad sam preuzela funkciju predsjednice Hrvatskog klizačkog saveza priključila sam se novoj ekipi u Hrvatskom olimpijskom odboru na čelu s predsjednikom Zlatkom Matešom. Od samog početka ulaska u te najvažnije strukture hrvatskog športa, željela sam otvoriti temu ravnopravnosti spolova u športu. Imala sam veliko iskustvo u tim pitanjima i znala sam da je to važno za šport, a kako je to za mene prvorazredno društveno i političko pitanje s veseljem sam preuzela funkciju predsjednice Komisije za ravnopravnost spolova.

Koja u a a a uženja i kojim e poslovima unutar Hrvatskog olimpijko o ora ana a ite - Poslije Olimpijskih igara u Rio de Janeiru, ušla sam u nove izbore i u savezu i u Hrvatskom olimpijskom odboru. I u ovom mandatu potpredsjednica sam Hrvatskog olimpijskog odbora, predsjednica Odbora za zimske sportove i ponovo predsjednica komisije koja se danas zove Komisija za ravnopravnost spolova.

Unutar Hrvatskog olimpijskog odbora

orana aliko ić ru en

latna pirueta pro inac

najzanimljiviji su mi angažmani na strateškim pitanjima športa, jer po mom mišljenju strateška pitanja ključna su za ovo razdoblje športskog života u Hrvatskoj. Važno je raditi na usuglašavanju našeg djelovanja u športu (mislim na nas koji smo u organizacijskom djelovanju), važno je čim brže osigurati standarde koji su prisutni u Europskoj uniji, a to su svakako edukacijski programi, gradnja i očuvanje športske infrastrukture, kao i veća pristupnost za mlade i žene u športu.

U tom procesu potrebno je modernizirati sustav športa, jer on danas proizvodi niz nesporazuma, nije pripremljen i ne može prihvatiti sve talente i strast hrvatskih športaša. Šport kao način života moja je „mantra“ i živim zato da tu ideju širim. Imam iskustva i znam kako, pa za početak predlažem da novi Zakon o športu osigura dostupnost športu potpuno besplatno za sve mlađe od 16 godina.

U skladu s preporukom MOO-a o a tupljeno ti žena na upra lja kim po icijama u portu možete li nam reći kak o je trenutno tanje u r at kome portu - Mi u Komisiji za ravnopravnost spolova u športu imamo jednostavni slogan koji objašnjava i našu misiju i viziju: „Koliki je udio žena u medaljama hrvatskog športa? Koliki je udio žena

u upravljanju hrvatskim športom“. U prilici prošlogodišnjeg obilježavanja 25. obljetnice HOO-a, izračunali smo da je 17% žena u hrvatskom športu ostvarilo 41% vrhunskih športskih rezultata. Činjenica da smo danas kolegica Sanda Čorak i ja potpredsjednice HOO-a snažan je iskorak u tom smislu, ali ne treba žuriti sa zaključkom. U Vijeću HOO-a još je samo kolegica Tuma Pavlov, što čini omjer od 13-3 u korist jačeg spola.

Sve je to ispod preporučenih 20% zastupljenosti na upravljačkim pozicijama u športu, koje je Međunarodni olimpijski odbor preporučio još 2005. godine. Podsjećam da je prije tri godine Međunarodni olimpijski odbor dao smjernice za sastavljanje i ažuriranje statuta nacionalnih olimpijskih odbora sa svrhom usklađenja s idejama Olimpijske povelje, koje se izričito moraju spomenuti u statutima. Iz toga proizlazi i preporuka HOO-a o izboru 40 posto žena u tijela športskih udruga - koja datira još iz 2012., ali koja do danas nije provedena.

Ako uzmete u obzir da se cjelokupna situacija ipak generira iz statistike športske baze, dakle situacije „na terenu“, ne možete očekivati bolje rezultate u tijelima poput skupština športskih saveza ili skupštine HOO-a.

Bu ući a o a ljate rije nu užno t pre je nice Komi ije a 17 Olimp

otkrijte svoju priču na hrvatska.hr

Puna avantura

photo by aleksandar gospić

photo by aleksandar gospić

Ne ispunjavajte život danima, ispunite dane životom.

Međunarodni olimpijski pokret ra nopra no t polo a i reže koor inatorica u portu anima na kakva je trenutna situacija na polju ra nopra no ti polo a u r at kome portu - Jedan od problema našega društva je da svaku instituciju - a šport i olimpizam važne su društvene institucije - gradimo iznova sa svakom političkom promjenom. Koliko god bili svjesni teškoća, mislim da smo u športu ipak uspijevali izbjeći tu zamku i da smo u proteklih 25 godina stvarali kontinuitet, nadograđivali na postojeće. Što se, uostalom, vidi i kroz ugled hrvatskoga športa u svijetu.

Kao primjer nadograđivanja spomenut ću jedan naoko sporedan primjer - promjene imena Komisije kojoj stojim na čelu. Od pomalo paternalističkog naziva Komisije za skrb o ženama u športu, preko Komisije za žene u športu, došli smo do današnjeg naziva Komisije za ravnopravnost spolova. To govori o približavanju meritumu.

HOO je na prijedlog Komisije pokrenuo nacionalni projekt specijalističkog obrazovanja za žene, a 2007. u suradnji s Ministarstvom znanosti obrazovanja i športa uspostavio i Mrežu koordinatorica u županijama i nacionalnim športskim savezima - dakle, upravo za rad u bazi. Daleko od toga da bismo bili zadovoljni postignutim, ali kad god nam se unutar Komisije kao i unutar Mreže učini da smo možda napravili premalo, ili da nismo postigli ono što smo planirali, opet imamo vrlo jednostavan recept- samo se zapitamo je li to što danas imamo bilo moguće prije deset godina? Je li uopće bilo zamislivo prije, recimo, petnaest godina?

Bilo i ažno uti a e mi ljenje to je jo potre no u initi kako i e to i e žena po elo a iti portom i koje korake je potre no po u eti kako i e pri ližili europ kom projeku ka a je u pitanju roj žena na ruko o ećim unkcijama u r at kom portu - U prvome redu to treba biti politika jednakih šansi, neovisno o preferencijama muškaraca ili žena prema ovom ili onom športu. Jednake šanse prema pristupu športskoj infrastrukturi, jednake šanse kod vrednovanja športskih programa, jednake šanse u pristupu obrazovanju, a potom i u pristupu upravljačkim, trenerskim, izborničkim i drugim pozicijama u športu.

Jedan od slogana Vijeća Europe kaže

da se demokracija bez žena neće ocjenjivati kao nesavršena demokracija, nego upravo kao ne-demokracija. To vrijedi i za Hrvatsku.

Kada govorimo o zastupljenosti žena u parlamentima zemalja članica Europske unije, statistika u proteklih desetak godina - dakle uzimajući u obzir i vrijeme naše kandidature za članstvo - vidi Hrvatsku na čelu donjega doma. No, zemlje koje su iza nas ne bi nam smjele predstavljati osobitu utjehu, već i stoga što u tijelima naših lokalnih zajednica vidimo puno vjerodostojniju sliku stvarnog stanja, s manje od 10 posto udjela. Još manji je, primjerice, udio ženskoga kadra u menadžerskim strukturama našeg gospodarstva.

To naravno ne samo da odudara od postotka u broju stanovnika u kojem žene pretežu sa 52 posto, nego odudara i od obrazovne strukture stanovništva u kojoj žene čine većinu visokoobrazovanog dijela populacije.

Ovakva vrsta rodne analitike mora biti javno konstatirana, a alati poput ženskih kvota i pozitivne diskriminacije upravo su na tragu onih preporuka koje nalazimo u dokumentima MOO-a i HOO-a. a kraj kako komentirate u ta porta i u o ekano ormiranje no o re i nje rža no ure a a port DUŠ i imeno anje Janice Kotelić na elo DUŠ a kao r un ke i najtro ejnije r at ke porta ice -Šport je važan dio društva, osobito za mlade, kojima športaši predstavljaju istaknuti „role model“, dakle pozitivan primjer društvenog ponašanja.

Mlade djevojke koje tek ulaze u svijet športa, svoju će sliku o hrvatskom društvu stvarati upravo kroz očekivanja da njihovi športski uzori sutra ostanu svojevrsne zvijezde vodilje unutar sustava športa.

U tome vidimo i značaj imenovanja Janice Kostelić na čelo novoformiranog Državnog ureda. S jedne strane to je poticaj ženama da po završetku natjecateljske karijere ne napuštaju šport, nego da svoje ogromno iskustvo vrate u šport s upravljačke pozicije.

Jasno nam je da je pred Uredom mnogo posla, a od Janice očekujemo poseban senzibilitet za pitanja ravnopravnosti spolova i promicanje olimpijske ideje jednakih šansi. U tom smislu u našoj Komisiji će uvijek imati pouzdanog suradnika. 

Two Vice-Presidents of the Croatian Olympic Committee The importance of gender equality in sport is of such significance for the International Olympic Committee that the Olympic Charter, under "Objectives and tasks", contains a specifically included provision stipulating that "the International Olympic Committee strongly encourages the promotion of women in sport at all levels and in all the structures, particularly in the governing bodies of sports organizations with a vision of strict application of the principle of equality between men and women", thus representing one of the most important directions of the Olympic Movement.

Croatian Olympic Committee actively follows the recommendations of the International Olympic Committee and supports gender equality in sport in terms of a series of measures, primarily through the operation of the Gender Equality in Sport Commission. Complying with the provisions of the International Olympic Committee on gender equality and representation of women in leading positions in sport, the Croatian Olympic Committee appointed, in the COC Council’s term 2016 – 2020, Sanda Čorak and Morana Paliković Gruden (for the second time) the VicePresidents of the Croatian Olympic Committee and, in accordance with their functions, entrusted them with responsible tasks.

We had the opportunity to talk with both Vice-Presidents of the Croatian Olympic Committee on the way of work, the view of sport and its improvement, and it is our pleasure to present the readers their former successful careers as athletes, sports professionals and business women.

(Saša Ceraj)

19 Olimp

Olimpijske legende: Danira Bilić

P

očetkom osamdesetih godina prošlog stoljeća košarka je na području cijele bivše Jugoslavije imala status kultnog športa. Igralo se posvuda, od betonskih igrališta do dvorana koje su često bile pretijesne da bi primile sve one koji su htjeli gledati utakmice.

Pritom nije bilo važno radi li se o muškoj ili ženskoj košarci, prvoj ili drugoj ligi. Košarku se konzumiralo u velikim količinama.

U to se doba u Šibeniku rađala legenda o Draženu Petroviću koji je na legendarnom Baldekinu počeo ubacivati svoje prve važne koševe.

Dražen je u ljeto 1984. godine otišao iz Šibenika i grad je trebao novu košarkašku ikonu. Mnogi su momci mislili da bi to mogli postati, ali pojavila se - ona.

Danira Nakić je sa 12 godina zgrabila veliku narančastu loptu i učinila je da grad, koji je bio zaljubljen u „Šibenkine“ narančaste boje, jednakom žestinom i strašću zavoli i bijeloplavu“ Elemesovu“ kombinaciju. Sa 16 godina već je bila u prvoj ekipi, sa 18 reprezentativka, sa 19 osvajačica olimpijskog srebra u Seulu, a sa 20 najbolja igračica Europe!

U svom je Šibeniku osvojila prve trofeje, 1987. godine Kup, što su košarkašice Elemesa ponovile i tri godine poslije. Triput su gubile finalne serije u prvenstvu, dvaput od tuzlanskog Jedinstva, jednom od beogradske Crvene zvezde, da bi konačno 1991. godine dočekale veliko slavlje na svom Baldekinu. Nakon nekoliko godina provedenih u inozemstvu, u talijanskoj Pescari i španjoskoj Cepci na Tenerifima, vratila se u domovinu i sa zagrebačkom „Centar bankom“ osvajala domaće trofeje.

Sjetim se dosta često svega, pogotovo sada kad moje kćeri treniraju košarku, kad gledam njihove utakmice

i e

O DAN AB OV

Sa 16 godina već je bila u prvoj ekipi, sa 18 reprezentativka, sa 19 osvajačica olimpijskog srebra u Seulu, a sa 20 najbolja košarkašica Europe!

- reći će najbolja hrvatska košarkašica svih vremena.

Majčin primjer slijedile su sve tri kćeri, iako je Danira željela da krenu drugim putem - ni za majčinim košarkaškim genima, ni za rukometnim supruga Zvonimira Bilića.

- Ja sam ih usmjerila na odbojku, međutim najstarija je okrenula na košarku i onda povukla i mlađe za sobom. Pokušavala sam ih sačuvati od toga, da nemaju neki pritisak zbog mene. Uvijek ih usmjeravam prema tome da uživaju u onome što rade, a ne da se opterećuju time hoće li biti najbolje. Naravno, školu ne smiju zapostaviti, bez obzira na kojoj se razini bavili športom.

Tu je mantru Danira naučila od svog oca i prenijela na kćeri. No, u kući pro-

slavljenih športaša bavljenje športom je sastavni dio odrastanja.

- Kroz šport se na najprirodniji način, uz igru i zabavu, učimo temeljnim vrijednostima, poštenoj igri i poštenom odnosu prema svemu, jačamo samopouzdanje što je jako važno u tinejdžerskim godinama. Mene je to osnažilo za život. Velika je vrijednost u pobjedama i porazima. To su iskustva koja grade karakter.

Danirin je oduvijek bio izražen, snažan, onakav kakav krasi pobjednike.

Kroz šport se aktivno uključila u politički život, kao saborska zastupnica i vijećnica u zagrebačkoj Gradskoj skupštini upoznavala je sustav i učila kako ga iskoristiti da šport dobije zasluženo mjesto u društvu.

Njezini napori u borbi da športašice dobiju jednak status sa svojim muš21 Olimp

Olimpijske legende: Danira Bilić kim kolegama, Međunarodni olimpijski dobro prepoznao je još 2009. godine i dodijelio joj godišnju nagradu “Žene u športu” za područje Europe.

- Jako sam ponosna na tu nagradu.

To nije nagrada za športske rezultate, nego za cjelokupan rad u športu.

To mi je satisfakcija. Kao što mi je satisfakcija i to što je rad u Hrvatskoj olimpijskoj akademiji na promicanju olimpizma prepoznat od drugih. Tako je naš program proslave Međunarodnog olimpijskog dana, uz programe još četiri nacionalna olimpijska odbora, MOO odabrao kao ogledne primjere organizacije i objavio ih na svojim internetskim stranicama.

U recentnim promjenama koje su se dogodile u Hrvatskom košarkaškom savezu, u kojem je danas predsjednik Stojko Vranković, a predsjednik Stručnog savjeta za mušku košarku Dino Rađa, prirodno je da je Daniri Bilić ponuđeno vodeće mjesto u posebno ustanovljenom Stručnom savjetu za žensku košarku. Danira ne bi bila to što jest da je ponuđeno odbila.

- Želimo dugoročno promišljati

Ind. zona Ciburi 52000 Pazin +385 (0) 52 846 111 +385 (0) 52 846 006 ghia@ghia.hr

www.ghia.hr

SLUŽBENI PARTNER HRVATSKOG OLIMPIJSKOG ODBORA OFFICIAL PARTNER OF CROATIAN OLYMPIC COMMITTEE

STAFF PRO SPORT Sportska oprema i rekviziti

From the best European basketball player to the position in the Croatian Parliament

razvoj ženske košarke uvažavajući njezinu trenutnu problematiku, ograničenja i ciljeve koje želimo postići. Da bi se bilo koji šport razvijao, potrebne su najmanje tri komponente: infrastruktura, stručni kadar i financije.

Probleme je nemoguće promatrati jednodimenzionalno, jer problemi u jednom segmentu uvijek se nadovezuju na ostale.

U kakvom je stanju ženska košarka govori i podatak da u ovom trenutku imamo gotovo tri puta više rukometnih ženskih klubova. U tom smislu poduzeli smo već nekoliko kratkoročnih mjera koje imaju za cilj pomoći klubovima da opstanu, te osigurati bolje praćenje mlađih kategorija po regijama radi osiguravanja kvalitetnijeg rada, kako bismo zadržali što veći broj djevojaka u košarci. Također, tražimo kvalitetnog sponzora lige koji bi pronašao svoj interes u promoviranju kroz košarku, kojem je ciljana skupina ženska populacija, poglavito mlade djevojke.

Nekadašnju predsjednicu Nacionalnog vijeća za šport, a danas njegovu članicu, silno veseli formiranje radne skupine za izradu Strategije hrvatskog športa, što bi u konačnici trebalo pomoći i ženskoj košarci, a pogotovo statusu žena u športu.

- Do sada nam se šport razvijao stihijski, ovisno o intuiciji i sposobnostima pojedinaca koji su uspjeli plivati unatoč nekim propisima, a ne uz pomoć određenih zakonskih rješenja i akata koji uređuju područje športa.

Nacionalno vijeće za sport je još od

Majčin primjer slijedile su sve tri kćeri, iako je Danira željela da krenu drugim putem - ni za majčinim košarkaškim genima, ni za rukometnim supruga Zvonimira Bilića

At the age of only 20, Danira Nakić was declared the best European basketball player.

After her active career, this silver Olympian at the Seoul Olympics got actively involved in political life. As member of the Croatian Parliament and councilor in Zagreb’s City Assembly, she got to know the system and learned how to use it to have sports obtain its rightful place in the society.

Today she is persistently fighting for a better position of women in sport, for more money for Croatian sport and for the increasing popularity and wide spreading of women's basketball.

She is married to the former handball player Zvonimir Bilić, with whom she has three daughters and all three of them are practicing - basketball!

(Gordan Gabrovec)

2010. godine isticalo nužnost izrade Nacionalnog programa razvoja sporta kao osnovnu i najvažniju pretpostavku ozbiljnog, dugoročnog razvoja športa u RH. Ravnopravnost spolova apsolutno treba biti jedna od kategorija unutar strategije. Ona je već sastavni dio dokumenta Nacionalnog vijeća za sport pod nazivom "Temeljna načela i smjernice razvoja sporta u Republici Hrvatskoj" i to je danas standard. Bez toga ne može ni biti potpuna strategija.

U Daniri Bilić nećete pronaći saveznicu za tvrdnju da je u hrvatskom športu novca dovoljno, samo da ga treba bolje raspodijeliti.

- Mislim da u športu jednostavno nema dovoljno novca. Naravno, uvijek se sredstva mogu trošiti bolje i racionalnije i dugo je izostajala kontrola namjenske potrošnje. Tu se može napraviti još jedan iskorak.

No, mislim da športu treba više sredstava i da za to ima prostora. I dalje se zalažem za porezne izmjene koje smo predlagali još pri izradi Stu-

dije o financiranju razvoja sporta u RH. Nije dovoljno samo reći - mi želimo više novca. Mi moramo reći i kako, kojom dinamikom i putem kojih institucija, tko će odraditi koji posao.

Sudeći prema njezinoj odlučnosti, hrvatski ženski šport u Daniri Bilić ima lidericu koja će se znati boriti i izboriti za prava koja športašicama i pripadaju. Kao što je nekad, uz veliku pomoć suigračica, uspjela učiniti da Šibenik zavoli „Elemes“ jednakim žarom kakvim je obožavao Dražena i „Šibenku“...  23 Olimp

Olimpijske nade: Bruna Vuletić

nadmašim – bez ustručavanja će kazati simpatična plavokosa i 176 centimetara visoka Bruna.

Europska je prvakinja u juniorskoj kategoriji do 57 kilograma, prije toga je bila i najbolja kadetkinja Europe.

Rezultati su plod dugogodišnjeg rada, jer Bruna je već 11 godina u taekwondou.

B

runa Vuletić članica je taekwondo kluba „Marjan“, a to je već odličan temelj za uspješne rezultate. Nije pretenciozno rečeno, jer iz splitskog kluba već godinama izlaze istinski prvaci.

Nisu samo Ana i Lucija Zaninović djevojke koje pronose slavu splitskog i hrvatskog teakwondoa, imaju one, eto, i nasljednice. Među njima je u prvom redu i 17-godišnja Splićanka Bruna Vuletić.

- Lucija i Ana su moji uzori, ali športski je željeti da ih jednog dana i Olimp 24

i e JAD AN

AN

Bruna Vuletić (17) europska je prvakinja u juniorskoj kategoriji do 57 kilograma, prije toga je bila i najbolja kadetkinja Europe. Njezin pogled čvrsto je uperen prema Igrama u Japanu za tri godine

- Mama se bavila odbojkom, ja sam imala visinu za odbojku, ali nikada me nije privlačio nijedan drugi šport osim teakwondoa.

Zašto baš taekwondo, pitamo je.

- Jedan probni trening je presudio.

U vrtiću sam išla na balet, ali čim sam krenula u školu, dogodio se taj jedan demonstracijski trening i meni se neopisivo svidjelo.

Sve mi se jako dopalo, ali prvenstveno borba. I otad do danas iznimno uživam u taekwondou...

U studenome 2015. stigla je do trenutno najvećeg uspjeha karijere, do juniorskog naslova prvakinje Europe, da bi već sa 17 prešla u seniorsku konkurenciju. I sasvim logično, osjetila koliko je teže sa starijim konkurenticama. U Švicarskoj je prošle godine na EP zapela u osmini finala...

- Porazi me razočaraju, ali ipak, iz svakoga nešto i naučim - govori.

Kaže kako je raduje svaki trening, svaki odlazak na natjecanje, upoznavanje novih gradova.

Zanima nas kako stoji s tremom?

- Uvijek imam tremu prije natjecanja, ali to je ona pozitivna. Čim izađem na tatami, sve nestane. Nemam nikakav ritual prije borbe, za razliku od velikog broja mojih konkurentica koje imaju omiljene pjesme koje slušaju uoči nastupa. Ja se samo koncentriram i krenem u dvoboj.

Bruna pripovijeda svoju priču mirno i sabrano, poput neke iskusne športašice, kao da je već prošla "sto natjecanja". Govori nam da se i pritiska rezultata uspjela riješiti. Ili je bolje reći da se uspješno nosi s tim istim pritiskom.

- Kada sam osvajala zlato na juniorskom EP, nisam imala nikakav pritisak.

Jednostavno sebi kažem - "daj sve od sebe, pokaži što znaš". Kada to ostvarim, ja sam zadovoljna, ispunjena.

Kakvi su planovi za skorašnju budućnost?

- Cilj je kvalificirati se na svjetsko seniorsko prvenstvo koje je ove go-

dine u Koreji. Glavni plan je otići na Olimpijske igre za tri godine u Tokio.

Mislim da je to realni cilj; osim toga Japan me kao destinacija još kako privlači. Sretna sam što imam tu povlasticu da proputujem cijeli svijet...

Bruna pohađa treći razred Prirodoslovne gimnazije u Splitu. Na pitanje "je li bolja u matematici ili fizici", smijući se odgovara - "podjednako mi se sviđaju".

A hobiji?

- Nemam vremena za hobije. Samo škola i trening me zasad zanimaju.

Osim ako se pod hobije ne računa skupljanje magnetića koje kupim na svakom putovanju... (smije se)...

Trener Veljko Laura već četiri godine skrbi o Bruninoj karijeri.

- Brunino razmišljanje o životu je daleko iznad njenih vršnjaka. Ozbiljna je i iznimno predana radu, a da ima još i neki hobi, ne bi se mogla baviti športom na vrhunskoj razini.

Jednostavno, ona je toga dobro svjesna i opredijelila se što želi u životu – objasnio je Brunin pogled na život njen trener.

Tjedno ima do 10 do 12 treninga; škola i dvorana za trening dva su njezina "borilišta". Kako je u školi doživljavaju ?

- Profesori mi izlaze u susret, a kolege iz razreda su uvijek uz mene.

Požele mi sreću prije natjecanja, a kada donesem neku medalju, onda me i počaste nekim sitnim poklonom.

Plaše li se muški iz razreda borbene Brune ?

- Ha, ha.... ne prilaze blizu.

Iako pohađa Prirodoslovnu gimnaziju, Bruna Vuletić nema ambicija postati profesorica matematike.

- Želja mi je upisati Kineziološki fakultet za godinu dana. Da, samo šport. Možda jednom budem fitness trenerica ili trenerica taekwondoa.

Upisati kineziologiju, otići u Tokiju i... Što još?

- Posjetiti Ameriku, valjda će i ona uskoro doći na red!

Zasad je, naravno, bitno i to da je financijska strana pokrivena.

- Možemo mirno spavati što se tiče trenažnog procesa i njenog razvoja, klub čvrsto stoji iza Brune – na kraju naglašava trener Veljko Laura. 

Following the footsteps of the Zaninović sisters Seventeen-year-old Bruna Vuletić is the member of the Taekwondo club Marjan from Split. In the category -57 kg she is the European Junior Champion, but she has already entered – at the age of 17 - the senior competition.

That's not surprising, because the experts suggest Bruna Valentić is one of the legitimate successors of the Zaninović sisters, who brought Croatian taekwondo into the spotlight over the last couple of years. She is ambitious and her primary goal is performance at the Tokyo Olympics 2020.

Bruna attends the third grade of Gymnasium of Natural Sciences in Split, but after the gymnasium she wishes to enroll at the Faculty of Kinesiology and to become a coach one day.

(Jurica Radić)

25 Olimp

Žene i šport

R i e

A KO V

N

Odlaskom na školovanje u SAD, perspektivna judašica Lea Gobec silom prilika uskočila je i u hrvački triko.

Premda je športska infrastruktura u državi Virginiji znatno bogatija nego ona u Hrvatskoj, Lea obrazlaže zašto smatra da je je za njenu judašku karijeru bolji povratak u domovinu

Obitelj Gobec

Olimp 26

edakcijski zadatak isprva je djelovao kao neki nesporazum: napraviti tekst o hrvačici Lei Gobec? Zar jedna od naših najperspektivnijih judašica ima dvojnicu u drugom športu? Ili je iz nekog razloga promijenila dress-code i sada, vjerojatno, počinje ispočetka? Odgovori su stigli brzo. Da, pobjednica jakih turnira poput juniorskog Svjetskog kupa 2016. najprije je promijenila kontinent, te s roditeljima i bratom otputovala iz Hrvatske na trogodišnji boravak u američku saveznu državu Virginiju, a onda je iz kimona - silom novih okolnosti - uskočila u hrvački triko.

U Virginiji judo nije toliko popularan, pa premda se Lea ne tuži na športsku infrastrukturu koju je zatekla u svojoj novoj sredini, brzo je uvidjela da će se za ozbiljniji judo morati pobrinuti na neki drugi način. Naime, na judaškim treninzima u svojoj školi naišla je na mješovite skupine sastavljene od početnika i judaša koji se judom bave već godinama, pa se treninzi, kaže, prilagođavaju onima koji su manje zahtjevni.

Stoga je trebalo što prije kompenzirati taj nedostatak.

- Za hrvanje sam saznala od prijateljice iz srednje škole koja je sa mnom bila u istom busu. U početku je bilo problema budući da protivnice nose drugačiju odjeću - nisam imala za što primiti svoj gard. A trebao je i koji mjesec da shvatim pravila: kako funkcioniraju različite tehnike, i kako se osvajaju bodovi. No, jednom kad sam se navikla, brzo sam shvatila da tehnike iz juda mogu koristiti i u hrvanju. I evo, na školskom prvenstvu Virginije krajem siječnja osvojila sam drugo mjesto u kategoriji do 82 kg.

Premda se prvenstveno smatra judašicom, Lea otprije ima iskustva s različitim športovima. U domovini je, u sklopu priprema za judašku sezonu, redovito nastupala i u orijentacijskom trčanju, gdje bilježi i jednu međunarodnu kadetsku medalju, Stoga je ocijenila da bi hrvanje u školi bila odlična prilika za dodatne treninge. Tijekom sezone to je omogućavalo rad u teretani, hrvački trening nakon škole i jedno natjecanje tjedno.

- To mi je pomoglo da ostanem u formi, da imam otprilike jednak broj treninga koji sam imala i u Hrvatskoj. Nakon što je sezona završila, prijateljica me pozvala da odemo zajedno na državno natjecanje za djevojke. Nije mi dugo trebalo da se upoznam s trenerom repre-

From kimono into a wrestling singlet After moving to the United States, one of the most promising Croatian judokas, Lea Gobec, started competing in wrestling, in order to compensate for the lack of training and competing in judo. Comparing two different environments, whereby the sports infrastructure in Virginia is considerably richer than the Croatian one, Lea explains why she believes that returning home is better for her judo career.

(Ratko Cvetnić)

zentacije Virginije koji me pozvao da se priključim ekipi, tako da sam imala priliku putovati s ostatkom tima na nekoliko najvećih ženskih srednjoškolskih turnira u SAD-u. Otkako je Helena Maroulis prošle godine u Riju osvojila prvu zlatnu medalju za američko hrvanje, ovaj je šport dosta dobio na popularnosti i sada se puno radi na izjednačavanju statusa muškog i ženskog hrvanja.

Američki sustav športa snažno je vezan za sustav školovanja, pa se to često ističe kao jedan od uspješnih modela suživota. No, usprkos tome što se radi o bogatoj zemlji - ili upravo stoga - i šport i škola razvijaju osjećaj solidarnosti sa zajednicom.

- Svaka škola ima svoje športske sastave. Moja škola ima dvadesetak športskih sekcija, a učenici su podijeljeni na početnike i školski tim. Uz to, u školi imamo teretanu, te se učenici mogu odlučiti da je odaberu kao školski predmet Mnogi profesori su istodobno i treneri, dok neki treneri dolaze iz drugih škola, a ponekad nas posjete i bivši učenici da treniraju zajedno s nama. Za prijevoz na natjecanja koriste se školski autobusi, a voze nas i treneri, kao i učenici koji već imaju vozačku dozvolu.

Da bi sve to funkcioniralo, često se organiziraju razne humanitarne akcije s ciljem da se prikupi novac za natjecanja.

Tako smo na početku sezone čistili lišće po dvorištima, tako da je tim prikupio dovoljno novaca za odlazak na natjecanja, pribavljanje potrebne opreme, i za smještaj u hotelima.

Lea ne krije da je njezina škola jedna od boljih predstavnika tako uređenog

sustava. Ali, kad je u pitanju judo - i to vrhunski - ipak se oko mnogo čega njena obitelj mora snaći sama.

- Trener Maurice Allan, koji sa mnom ovdje radi, doista mi je dao veliku podršku tijekom ovih godina, No, on me ne prati na natjecanja, pa u tom dijelu trenersku ulogu preuzima moj tata. On me prijavljuje na natjecanja, rezervira smještaj, saznaje za pripreme, i zaista ne znam kako bih se ovdje nastavila baviti judom bez njega. No, on nije trener. Na natjecanja smo ponekad išli samo on i ja, tako da se nisam imala s kime zagrijavati ili raditi na treninzima. Neki turniri su bili udaljeni i 2000 km, šest sati vožnje avionom, s presjedanjem. Do Kanade bismo putovali autom. A kada stignem na natjecanje, postoji mogućnost da neću imati nikoga u kategoriji. Prošle sezone sam se natjecala u kategoriji preko 78 kg u kojoj je malo natjecateljica i u europskoj konkurenciji, a kamoli ovdje. A nula protivnika znači nula bodova za rang-istu.

Načelna razlika između đaka, ili studenata, koji se bave športom i športaša

koji se obrazuju postoji u svakoj sredini.

Osobito kad su u pitanju vrhunski športaši. U Americi mnogi športaši biraju fakultete baš po športskom programu - ali i fakulteti sportaše - pa za maturante poput Lee to doista može izgledati kao ostvarenje "američkog sna".

Međutim, s iskustvom što ga je stekla u SAD-u, čini se da za nju nema dileme.

- Za mene povratak na faks u Hrvatsku znači da ću imati bolje uvjete za šport. U Zagrebu bih se vratila u svoj klub, gdje mogu raditi s osobama svojih godina, gdje bih imala partnericu s kojom bih zajedno trenirala i putovala na natjecanja. Gdje me moj trener poznaje već godinama, pa zna kako me potaknuti da radim brže, bolje, i jače. Gdje bih mogla putovati na natjecanja sa dovoljno suparnica u svojoj kategoriji, i ne bih trebala putovati tisuću kilometara da dođem na kvalitetne pripreme. U Zagrebu bi mi bilo puno ugodnije raditi, i vjerujem da bih se kao judašica bolje i brže razvijala. Amerika ima uvjete za judo, ali mislim da ih nije zainteresirana iskoristiti, dok Hrvatska s onim što ima čini najbolje što može. I zato se kod nas judo neprestano širi i razvija. 

Lea s trenerom Hrvojem etrano ićem

27 Olimp

GODINA 47 • BROJ 180 • OŽUJAK 2017.

Povijest hrvatskog športa

TRI PRIČE IZ SPLITSKE ŽENSKE ŠPORTSKE ŠKRINJE (Herci Ganza) ------------------------- str. 2 EMANCIPACIJA ŽENA U GIMNASTICI (Željko Iveljić) ------------------------------------------- str. 6 IN MEMORIAM: ZVEZDAN CVETKOVIĆ / SVEMIR DELIĆ / MIRKO GRGIN (Jurica Gizdić) -- str. 10

UDK 796/799(091) • CODEN: PHSPFG • ISSN 1330-948X

ŠPORTSKE ARENE EMANCIPACIJE

Splitske plivačice 1929. godine. Slijeva: Romana Baumgartner, Olga Roje, Milena Kargotić, Ivanka Vranjican, Nevenka Godina, Čikara, Desa Knežević, Mira Senjanović, Pavlović, Zdenka Radić, Ivanišević i Pazinović

O

duprijeti se roditeljskim zabranama, izdržati pritiske konzervativne sredine, nadići ponižavanja i osude i otrgnuti se moralnim predrasudama – bile su osnovne vještine kojima su mlade djevojke u Splitu između dvaju svjetskih ratova morale ovladati. Trebalo je imati „petlje“ i u tradicionalnom okruženju u kojemu žene nisu imale političko pravo glasa, ali ni pravo na obavezno školovanje, skinuti se u kupaće kostime ili športske dresove i „uskočiti“ u dotad ekskluzivno muške „bazene“ i „terene“.

Upravo su djevojke koje su dobile prigodu školovati se, bile prve koje su osviješteno stale uz bok muškarcima na športskim borilištima. U vrijeme nakon Prvoga svjetskoga rata mijenja se na našem tlu odnos žena prema športu. Sve je više onih koje već u djetinjstvu stječu prve uvide u važnost bavljenja tjelovježbom u školama, kao i prigodu uključiti se u sve brojnije klubove.

Godine 1921. Split je imao četiri osnovne škole za djevoj-

2

čice: Veli Varoš, Grad, Lučac i školu Službenica Milosrđa. Tek su 1929. i 1930. godine dvije od tih škola pohađali dječaci i djevojčice, ali u različitim krilima. Za nastavak školovanja Splićanke su mogle birati između Ženske realne gimnazije, Ženske građanske škole, Djevojačke škole za poljoprivredu i kućanstvo i Ženske zanatske škole. Obrazovanje je bila (i ostala) temeljna potka mijenjanja odnosa među spolovima u društvu i stvaranja novih mogućnosti za žene koje su tijekom dugih stoljeća povijesti dotad bile ne samo obespravljene već potpuno ignorirane i nevidljive.

Među športašicama najviše je gimnazijalki i učenica iz Ženske građanske škole, a športovi u kojima bilježe zavidni postotak u odnosu na mušku populaciju su sokolstvo, unutar kojeg se, pred Drugi svjetski rat, razvijaju odbojka, plivanje i skokovi u vodu, hazena, tenis i stolni tenis. U manjem broju žene su prisutne i u atletici, skijanju, automobilizmu i motoklicizmu, mačevanju, jedrenju i veslanju.

Piše: HERCI GANZA

Olga Roje svojim je rezultatima doprinijela da "Jadran" godinama vlada jugoslavenskim plivačkim stazama, a kao državna reprezentativka nastupala je od 1927. do 1937. godine i često obarala rekorde

Tenisači HŠK u Špinutu 1922. godine

Dvadesetih i tridesetih godina XX. stoljeća osjeća se dašak nekih novih vremena, i u svijetu i u Splitu; kako u ostalim područjima ljudske djelatnosti, tako i u športu. Žene podižu letvicu!

Specifičnost ovoga razdoblja u povijesti športa je – športska svestranost. Većina djevojaka i mladića koji su se u to vrijeme odlučili baviti športom nisu se zadržavali na jednom, već bi se okušavali u spektru športova. U tada malom Splitu koji je 1920. imao 25 037 žitelja, 1931. godine 35 322, a 1942. godine 54 670 stanovnika, pratimo brojna imena mladih športašica i športaša kroz različite klubove i športove. Zajedničko im je što su uglavnom svi pohađali škole, a mnogima od njih upravo su športski uspjesi bili potvrda te svestranosti koju su dokazali na raznim područjima stručnosti. Iz bogate ženske športske škrinje izdvajamo tri priče o posebnim ženama čiji su životopisi „intonirani“ športom...

OLGA ROJE - SVESLAVENSKA BOŽICA BAZENA Dok su drugi športovi bili još na razini razonode i igre, plivanjem i skokovima u vodu vladao je natjecateljski duh. Prve plivačice i skakačice plivačkog kluba „Baluni“ (koji se 1924. „prekrstio“ u „Jadran“) postale su tako prve državne prvakinje i prve reprezentativke našega podneblja u svim športovima.

Split kao „najsportskiji grad na svitu” ispisao je u svom bogatom športskom dnevniku brojne uspjehe svjetskih razmjera.

Na početku te duge, medaljama i uspjesima ovjenčane štorije, ističe se jedna krhka, ali u vodi vješta i brza sirena iz uvale Baluni – Olga Roje (1908. - 1978.).

Još davne 1936. godine, zagrebačke „ Ilustrovane sportske novosti“ u tekstu naslovljenom „Splitski Jadran i njegove zvijezde” predstavile su je kao najstariju poslijeratnu ali još uvijek najbolju plivačicu u Jugoslaviji: „Tko ne zna za popularnu Olgu koja već punih 12 godina raznosi slavu našeg plivanja, i čiji stan rese bezbrojni trofeji, uspomene lijepih plivačkih uspjeha. I ona je, kao i njen brat, prava športašica. Po zanimanju je stručna učiteljica, pa i pored raznih briga, koje dolaze kad čovjek mora da zaradjuje sebi za hljeb, ipak nalazi vremena da se posveti napornom treningu.“ Tako su novine pisale 1936. godine, a Olga je, unatoč vlastitoj odluci da se povuče iz plivanja 1940. godine, u poslijeratnom zanosu koji je zavladao i u športskim krugovima, odlučila plivati i dalje… I doplivala je kao aktivna sportašica do svoje četrdesete godine, 1948.

Kako se plivanjem počela baviti uz svog tri godine starijeg brata Antu već 1922. godine, s nepunih 14 godina, do danas je ostala jedna od „jadranašica“ s najduljim plivačkim stažem.

Već 1923. započinju njeni prvi plivački uspjesi, da bi od 1924. dominirala na svim natjecanjima, kako na državnoj razini, tako

Olga Roje s dugogodišnjim klupskim kolegicama Lenom Novak, Jagodom Berber i Ksenijom Grisogono i na međunarodnim natjecanjima na kojima je imala prigodu nastupiti.

Prva je plivačica koja je 100 m slobodno plivala ispod 1:20.

Bilo je to na Sveslavenskom prvenstvu u Pragu 1928. godine s vremenom 1:17,1. Iz današnje perspektive ne možemo objektivno govoriti o postignutom vremenu, ali je činjenica da je to tada bilo nedostižnim natjecateljicama drugih europskih zemalja kao što su Italija, Španjolska, Austrija, Čehoslovačka, Poljska...

Olga je svojim rezultatima doprinijela da „Jadran“ godinama vlada jugoslavenskim plivačkim stazama, a kao državna reprezentativka nastupala je od 1927. do 1937. godine i često obarala državne i sveslavenske rekorde. Gotovo da nije bilo discipline u kojoj nije oborila rekord – na 100, 200, 300, 400, 800, 1000 i 1500 metara, a i u štafetama. I sve to bez pravih uvjeta za jednoga vrhunskog športaša, bez „zimskog bazena” zbog čega je sezona plivanja trajala koliko i vremenski uvjeti da se

3

ŠPORTSKE ARENE EMANCIPACIJE izdrži u vanjskom bazenu i zbog čega je Olga već 1929. godine propustila prigodu nastupa u Beču shvativši da nije dovoljno spremna tijekom „nesezone”.

Njezin posljednji plivački nastup i oproštaj od aktivnog plivanja nije bio u „jadranaškom“ ruhu. Naime, u poratno vrijeme dogodila se fuzija klubova i „Jadran“ je upravo u vrijeme njenog športskog oproštaja bio dio „Hajduka“. Bez obzira na ime kluba, rezultatska tradicija se nastavila i tako su na Državnom prvenstvu u Dubrovniku 1948. godine, pod vodstvom tadašnjeg trenera Renata Vučetića-Spliće, splitski plivači, među kojima je Olga zaplivala posljednji put, opet osvojili naslov prvaka.

SPLITSKA TENISAČICA – PARIŠKA ARHITEKTICA KSENIJA GRISOGONO Popularan i igran u Splitu još prije Prvoga svjetskog rata tenis se, odmah po okončanju ratnih zbivanja, opet počeo igrati kako među preživjelim članovima, tako i među mlađima koji su pristupili obnovljenom Hrvatskom šport klubu „Split“. Novi zamah u razvoju ovoga kluba, koji se sad u Ksenija Grisogono potpunosti okrenuo tenisu, dogodio se 1922. godine kada je izgrađeno još jedno igralište do postojećeg u Špinutu, što je omogućilo i upis novih članova (među kojima i prvih žena) te se stremilo kvalitetnijem radu s natjecateljskim pretenzijama.

Jedna od najuspješnijih splitskih tenisačica tijekom dvadesetih godina, kako u pojedinačnim nastupima tako i u onima u ženskim ili miješanim parovima, bila je Ksenija Grisogono (1909. - 1997.). Kao i brojne druge ondašnje športašice svoju nadarenost dokazala je ne samo na teniskim terenima, već i u bazenima kao plivačica i skakačica u vodu kluba „Jadran“.

Strast za plivanjem njegovala je cijelog života.

Prve teniske rezultate ostvarila je kao članica i natjecateljica Jugoslavenskog tenis kluba „Split“ (JTK) koji je 1922. promijenio ime iz Hrvatskog šport kluba Split. Godine 1926. organizirano je klupsko prvenstvo na kojem su naslov najboljeg ženskog para osvojile Negoda Berber i Ksenija Grisogono, a najboljeg mješovitog para Ksenija Grisogono i Franjo Meichsner. Negoda i Ksenija ponovile su uspjeh na klupskom natjecanju 1928. godine, a zanimljivo je spomenuti kako su na istom prvenstvu titulu najuspješnijeg mješovitog para osvojili njeni sestra i brat - Ksanta i Nenad Grisogono, također zapaženi tenisači.

Premda se Ksenija osobno tijekom tridesetih godina rijetko natjecala jer ju je život odveo daleko od Splita, godine 1930. je bila među splitskim studentima iz Zagreba koji su, u cilju popularizacije tenisa među širim slojevima pučanstva i promoviranja Splita kao zimske športske turističke destinacije, potakli osnutak Akademskog tenis kluba Split (ATK).

Upravo je taj klub s terenima na Firulama (izgrađenim odmah po osnutku) postao rasadište talenata iz kojeg su poslije Drugoga svjetskoga rata izrasla najveća teniska imena ovih prostora.

Ksenija je pak od gimnazijskih dana potkraj dvadesetih godina XX. stoljeća, kad je reketom harala na špinutskim terenima, studentskih dana u Zagrebu gdje je 1933. godine diplomirala arhitekturu, preko Praga gdje je pohađala Institut za

Policija kontrolira ćudoređe i moral na splitskom kupalištu Firule 1936. g.

4

lijepe umjetnosti, već 1937. stigla u Pariz. Tamo je godinu dana provela na praksi, a mentor joj je bio legendarni švicarsko-francuski arhitekt Le Corbusier, koji je izvršio ogromni utjecaj na izgradnju njenoga umjetničkog stila.

Premda je prije rata započela uspješnu karijeru arhitektice u Beogradu organiziravši brojne izložbe, a poslije rata radila na uređenju interijera talijanske i francuske ambasade, Ksenija je s članovima svoje obitelji napustila ondašnju Jugoslaviju te se od 1949. stalno nastanila u Parizu. Šezdesetih godina radila je s grupom elitnih arhitekata na osmišljavanju i izgradnji velikog, ambicioznog novoga poslovnog kvarta La Defens. Upravo zahvaljujući tom iskustvu izabrana je za predstavnicu francuske ženske arhitekture na internacionalnom kongresu u Americi.

O ovoj iznimnoj ženi, talentiranoj i svestranoj Splićanki koja je uspjeh ostvarila u jednoj od najvećih svjetskih metropola čuvenoj upravo po arhitekturi, podatke nam je dala njezina nećakinja Vivian Grisogono, kćerka spomenutog brata Nenada.

U njenom sjećanju ostala je kao iznimno topla, društvena i velikodušna žena.

Okružena pariškim umjetnicima i piscima, sjeća se Vivian, i sama je pisala šarmantne pjesmice koje je ujedno ilustrirala.

Imala je veliki krug prijatelja koji su, s obzirom na to da se nije udavala, bili ujedno njena obitelj daleko od zavičaja za kojim je uvijek čeznula.

ZLATNA ZLATA IVANIŠEVIĆ Stolni tenis ili, kako ga u narodu uvriježeno nazivamo, pingpong, u Splitu se počeo igrati u prostorijama športskih klubova „Gusar“, „Jadran“ i „Hajduk“ krajem dvadesetih godina XX. stoljeća kao razonoda u zimskim mjesecima. No, do prave erupcije stolnoteniskih događanja i osnivanja prvih stolnoteniskih klubova dolazi 1936. godine. Prvo pojedinačno prvenstvo Splita u stolnom tenisu održano je u prostranoj i gledateljima ispunjenoj dvorani restauracije „India“ u hotelu „Park“ 22. studenoga te godine.

U pojedinačnoj ženskoj konkurenciji pobijedila je Zlata Ivanišević, a drugo mjesto zauzela je Slavija-Slavka Adorić, obje igračice kluba „Krupa“. Premda su, kako je zabilježeno u osvrtu novinara „Novog doba“, obje igračice pružile lijepu i efikasnu igru, ipak je Zlata Ivanišević zadivila gledatelje svojim odličnim „drajfovanjem“: „U single dama pobjedila je posve sigurno i

Zlata Ivanišević Čulić

zasluženo Zlata Ivanišević. Ona je daleko najbolja igračica u Splitu te joj bar za sada nema jače protivnice.“ U ženskim parovima opet su dva prva mjesta osvojile igračice „Krupe“ – Slobodna Cipci i Zlata Ivanišević, te SlavijaSlavka Adorić i Dragica Zanki. Zlata je zaslužila pobjedu i u miješanim parovima igrajući s Ferdom Jahnom iz Divulja.

Najbolja mlada splitska stolnotenisačica iz 1936. godine osamnaestogodišnja Zlata Ivanišević Čulić (1918. - 1992.), u to je vrijeme bila svestrana športašica te je trenirala još mačevanje i plivanje. No, Split ovu „zlatnu” stolnotenisačicu pamti kao jednu od svojih najvećih opernih pjevačica! Pjevanje je učila kod Cvijete Cindro, Josipa Hatzea i Marije Borčić, a debitirala je u splitskom HNK kao Rosalinda u Straussovom „Šišmišu” 1945. godine.

U razdoblju od 1945. do 1967. kao prvakinja splitske opere, ova je iznimna pjevačica s izraženim smislom za scenski nastup, oblikovala većinu glavnih sopranskih uloga u najznačajnijim svjetskim operama, od kojih su zapamćene ostale Puccinijeve „Tosca” i „Turandot” te uloga Magde u Menottijevom „Konzulu”, ali i u operama domaćih autora Josipa Hatzea, Jakova Gotovca, Ive Paraća i Ivana Zajca.

No, nastupala je Zlata i na drugim opernim pozornicama te povremeno organizirajući u inozemstvu solističke koncerte s djelima naših autora od kojih je posebno zapažen onaj u Amsterdamu 1960. godine gdje je osvojila publiku lijepim, neiskvarenim i neobično osjećajnim glasom koji je iskrenom interpretacijom uspio strancima učiniti razumljivim sadržaj bez obzira na jezičnu barijeru. Član ondašnjeg kazališnog zbora, tenor Ante Kragić prisjetio se ove primadone: „Prava Splićanka, prava dama, otmjena, lipa ka Elizabeth Taylor, samo punašnija, ali s jednako egzotičnim očima i predivnom kosom. Uvik sam se pitao kako je ta žena uvik dobre vo'je! Nima čovika s kojim nije bila u dobre, prema kome nije bila ljubazna i draga, mi u Split to kažemo – denjoža, ka' društvena, koja prema svakome ima rišpeta...“ BIBLIOGRAFIJA: Braica, S. (2002.). Mala splitska kronologija. Split: Etnografski muzej Ganza Čaljkušić, H. – Kučić, R. (2013). Heroine splitskoga sporta : ženska strana medalje. Split: Vetus itinera Marović, D. – Radja, M. (2006). Povijest sporta u Splitu : 1918-1941, Knjiga II. Split : Splitski savez športova, Komisija za povijest športa Perić, T. – Šantić, P. (2009.). „Splitske žene između dva svjetska rata“. Split Radica, B. (1931.). Novi Split : monografija grada Splita od 1918-1930. Split.

Dragica Zanki Alujević

Slobodna Cipci Petrović

5

POČECI ŽENSKE GIMNASTIKE

Piše ŽELJKO IVELJIĆ Fotografije: ZVONKO BENAŠIĆ, DRŽAVNI ARHIV U OSIJEKU, GRADSKI MUZEJ VUKOVAR I HRVATSKI MUZEJ ŠPORTA U ZAGREBU

Sedamdesetih godina 19. stoljeća tjelesno vježbanje bilo je uvršteno kao obvezno među ostale predmete u školi, čime se nastojalo istaknuti da gimnastika nije neka vrsta zabave, nego je važno odgojno sredstvo, bez kojeg nema potpunog obrazovanja

R

azvojem napredne svijesti dolazi do pojave sve veće emancipacije žena i pokušaja njihovog izjednačavanja sa muškarcima. U raznim djelatnostima u kojima su dominirali muškarci, postupno se povećava broj žena koje bilježe značajne uspjehe. Emancipacija žena i njihova borba za ravnopravnost pronašle su veliku afirmaciju u tjelesnoj kulturi, a posebno u gimnastici.

Dolaskom na vlast Narodne stranke 1873. godine u Hrvatskoj, pokrenuta je poznata kulturno-prosvjetna akcija pod sloganom „Prosvjetom k slobodi“ te dolazi do razvoja društvenih organizacija, a usporedno s njima razvija se i gimnastička organizacija.

Nakon rasprave, Hrvatski sabor 8. rujna je usvojio prijedlog, dok je 14. listopada 1874. car Franjo Josip i odobrio Zakon ob ustroju pučkih školah i preparandijah za pučko učiteljstvo u kraljevinah Hrvatskoj i Slavoniji. Tim zakonom je također uvedena obavezna nastava gimnastike (tjelovježbe) u sve osnovne škole na području Banske Hrvatske. Zakonom je gimnastika uvedena među obvezne nastavne predmete u pučkim, građanskim i ženskim srednjim školama te učiteljskim školama. Zakon se od 1. listopada 1875. počeo provoditi u školskim oblastima.

Tjelesno vježbanje bilo je uvršteno kao obvezno među ostale predmete u školi, čime se nastojalo istaknuti da gimnastika nije neka vrsta zabave, nego je važno odgojno sredstvo, bez kojeg nema potpunog obrazovanja.

Gimnastika je školskim zakonom iz 1874. isticala spolnu razliku, jer se gimnastika dječaka razlikovala od gimnastike djevojaka.

Tada se smatralo da ono što može podnijeti snaga dječaka, ne može uvijek izdržati nježniju djevojačku konstituciju. „Pogriješilo bi se dakle, kad bi se djevojkama zadavale vježbe, koje nisu bile prilagođene prema njihovoj naravi, i koje bi odviše napregnule i umorile njihovu snagu“.

Za djevojke su bile predviđene jednostavne gimnastičke vježbe, a nije ih se opterećivalo vježbanju na spravama, preskakanju kozlića i konja, penjanje i spuštanje na konop i ljestve, kao ni zadana prosta kretanja kao što su nisko savijanje koljena, podizanje ko-

6

ljena, savijanje tijela unatrag i slična kretanja. Tada se smatralo da je zadaća gimnastike bila da okrijepi i razvije žensko tijelo kako bi ono bilo sposobno za svoju prirodnu ulogu u društvu.

Naredbom kr. hrv.-slav.-dalm. zemaljske vlade, Odjela za bogoštovje i nastavu određeno je 1876. godine da se na građanskim i višim djevojačkim školama odrede pomoćni učitelji za obligatne predmete kao što su pjevanje i gimnastika.

Zbog nedovoljne stručnosti učitelja, u školama je često dolazilo do otpora. Tako je ravnateljstvo jedne više djevojačke škole željelo da se u višim razredima zamijeni tjelovježba (gimnastika) s obukom plesa. Kako je tjelovježba bila obvezni predmet, nije im se udovoljilo, ali je ostavljena mogućnost da se može uvesti obuka plesa, uz posebnu dozvolu kraljevske zemaljske vlade.

Tada je najznačajnija osoba u hrvatskoj gimnastici, Čeh Franjo Hochmann, imenovan učiteljem gimnastike u Hrvatskoj i održao je više gimnastičkih tečaja. Za vrijeme od 1.-24. rujna 1879. dobrovoljno je, uz učitelje, prisustvovalo i pet učiteljica koje su položile ispit iz gimnastike.

Početkom 1882. godine izdana je Naukovna osnova za tjelovježbu u pučkim školama. Broj sati je ostao nepromijenjen, ali je obuka trebala trajati samo trideset minuta. Gimnastičkom obukom određeno je istovrsno vježbanje za djevojčice i dječake, za djevojačke i dječačke škole u I. i II. razredu. Za III. i IV. razred određene su različite vježbe za djevojčice i dječake. Određene su vježbe i sprave s kojima i na kojima su djevojke vježbale. To su bile redovne vježbe, proste vježbe, preskakanje dugog konopa, vodoravne ljestve i igre. U IV. razredu djevojčice su vježbale na brvnu (greda) i preči. Razlikovanje vježbi djevojaka i dječaka zakonodavac je objasnio: „da se pri izvadjanju pojedinih vježbi nikada nepovriedi čuvsto pristojnosti.“ Pridavajući osobitu važnost gimnastici, vlada je krajem 1890. godine odobrila da sve učenice gradskih i samostanskih pučkih škola, kao i pripravnice samostanske učiteljske škole, pod nadzorom majki ili bližnjih rođakinja, mogu prisustvovati na gimnastičkom tečaju.

Premda je u međuvremenu došlo do minimalnih pomaka, „Pedagogijska enciklopedija“ koja je izdana u nekoliko nastavaka 1895.-1906. (i ostala nedovršena), držala se općih pedagoških načela, a osnovno je razlikovanje u odgoju dječaka i djevojaka.

I u ovom razdoblju razlikovala se djevojačka gimnastika od dječačke te se navodi: “U vježbama treba da se djevojačka gimnastika razlikuje od dječačke u toliko, da u opće izbjegava najveće stupnjevanje njeno, da se čuva poglavito i onakvih vježbi, koje vrijeđaju estetično čuvstvo. To vrijedi naravno za vježbe na spravama. Djevojkama pristaju najbolje proste i redovne vježbe kao i različne vrste kola i plesova.“ Od 1897. godine izdana je Naredba prema kojoj samo učiteljice mogu djevojčice poučavati gimnastici.

Prve učiteljice gimnastike Jedna od prvih boraca za prava žena bila je Marija Fabković rođ. Frechová (Prag, 1833. – Zagreb,1915.), hrvatska učiteljica i pedagoginja češkoga podrijetla. U Austriji, kao prva žena položila je ispit za nastavnicu građanske škole (1873.), kao i ispite za gimnastiku. U rodnome Pragu bila je članica Sokola, gdje je upoznala vrijednost tjelesnog vježbanja. U Pragu je upoznala Skendera Fabkovića, jednog od osnivača Hrvatskoga pedagoško-književnog zbora. Kasnije se udala za njega i preselila se u Hrvatsku.

U Hrvatskoj je bila među prvim promicateljima vrijednosti tjelesnog odgoja u zdravstvenom, moralnom i intelektualnom razvoju mladeži. Duže vremena bila je jedina učiteljica gimnastike u Hrvatskoj. Od 1886. do umirovljenja 1896., radila je na Donjogradskoj djevojačkoj osnovnoj školi u Zagrebu.

Prva školovana učiteljica gimnastike u Hrvatskoj bila je Ivana Hirschmann (Sveti Nikola kraj Zeline, 1866., Oświęcim, njem.

Auschwitz, 1943). Njezin mentor je bio Čeh Franjo Hochmann, profesor gimnastike u Zagrebu. Već 1885. godine, s 19 godina, postala je učiteljica. Hirschmann je 1888. godine položila ispit za podučavanje na višim osnovnim školama, a tijekom 1894. položila je ispit za nastavu na višim djevojačkim školama. Nakon položenih ispita nastavila je školovanje, te je 1896. godine završila tečaj za učitelje u Zagrebu, položila ispit kao učiteljica gimnastike na visokoj školi.

U to vrijeme bila je poznata po svojoj kratko podšišanoj kosi koju je nosila zbog vježbanja. Odijevala se za svoje vrijeme revolucionarno: kaput s istaknutim ovratnikom, uz obaveznu leptir kravatu, suprotno tadašnjim standardima koji su ženama nametali dugačku kosu i gotovo viktorijanske haljine.

Napisala je dvije knjige izdane 1906., „Kratki izvadak iz istorije gimnastike“ i „Djevojačka gimnastika“. Uz knjige, napisala je i više stručnih članaka iz povijesti ženske tjelovježbe, unapređenju tjelesnog vježbanja i odgoja u školama, te tjelesnom vježbanju i higijeni tijela za žene u raznim časopisima.

Najkvalitetnije članke je objavljivala u Ivana Hirschmann Hirschmann. časopisu „Gimnastika“: Igra croquet (1885.),

Švedska gimnastika u ženskom liceju (1897.), Djevojačka gimnastika (1897.), Nekoliko riječi o ženskim tjelesnim vježbama (1898.), Što pospješuje i unaprjeđuje tjelesni odgoj uopće, napose onaj djevojaka (1898.). U tekstu „Nekoliko riječi u prilog tjelesnim vježbama uopće, a napose onim djevojaka“ 1899. godine napisala je: „Djevojke i onako od naravi plahe i slabe, još većima propadaju samo zato što ih i običaji i predrasude kojekakve odvraćaju od slobodnih gibanja.“ Počeci tjelovježbene aktivnosti žena, djevojaka i djevojčica u Hrvatskom sokolu Osnivanjem Hrvatskog sokola u Zagrebu, a poslije i u drugim gradovima Hrvatske, svojim djelovanjem, jačanjem duha i tijela, a za korist svoje sredine, gimnastičkim nastupima i posebnom simbolikom vježbanja u masovnim nastupima, izražavali su nacionalnu tematiku. Jedno od značaja Hrvatskog sokola u Zagrebu bilo je u tome da je prvi započeo sustavno vježbanje s ženskim kategorijama. I u ostalim društvima sve je veća pažnja pridavana vježbanju žena, djevojaka i djevojčica, te su u mnogim društvima uređeni posebni ženski odjeli.

Na sjednici Upravnog odbora zagrebačkog Hrvatskog sokola od 19. veljače 1878. odlučeno je o uvođenju vježbanja za djevojke i gospođe. Vođi Hochmanu povjerena je izrada nacrta primanja i podučavanja učenica, međutim, to se nije ostvarilo nekoliko godina. Upravno vijeće donijelo je zaključak tek 6. lipnja 1884. o uvođenju vježbanja gospojica i gospoja. Ovo vježbanje vodio je Franjo Hochman, a u slučaju njegove odsutnosti zamijenio bi ga Josip Hanuš. U razdoblju kada su vježbale žene, muškim članovima bio je zabranjen pristup ulaska u dvoranu.

U djevojačkom odjelu vježbalo je 18 djevojaka koje su vježbale četiri puta tjedno.

Kod Hrvata u istočnom djelu Slavonije organizirana gimnastika se javila nešto kasnije nego u središnjem dijelu Hrvatske.

Također, trebalo je proći određeno razdoblje da se u društva Hrvatskog sokola uključe žene.

U Hrvatskom sokolu Gornji grad u Osijeku, u 1898. godini osnovan je ženski odjel koji je imao 30 članica. Iduće godine vježbalo je 19 sokolica, tokom 1900. godine 16 sokolica, te je nakon toga prestalo vježbanje žena.

U početku djelovanja sokolskih društava, žene su se bavile organizacijom društvenih svečanosti. Početkom svake godine u hrvatskim sokolskim društvima u pravilu se počinjalo velikim angažmanom gospođica i gospođa u organizaciji zabava ili plesnih svečanosti, koje su bile pripremljene s velikom pozornošću, a uz to je često bila uključena i balska gastronomija. Žene su često organizirale čajanke i dobrotvorne priredbe. Jedna od časnih obveza žena bila je kumovanje prilikom svečanosti posvete zastava društava.

Prvi nastupi vježbačica u istočnoj Slavoniji U sklopu društava Hrvatskog sokola prvo je 1907. godine pokrenuta vježba „sokolica“

7

POČECI ŽENSKE GIMNASTIKE u Vukovaru i Osijeku. U Vukovaru je ženski odjel u početku okupio 52 „sokolice“. U Hrvatskom sokolu Osijek Gornji grad u ovoj godini je vježbalo njih 30.

Osnivanje ženskih odjela vježbačica ostavilo je dubok trag, ne samo u športskom, nego i kulturnom životu istočnoslavonskih mjesta. Ovaj društveni događaj pokazao je da je pobijedila domoljubna potreba okupljanja nad shvaćanjem da ženi nije mjesto u javnom životu. Žene su unijele ženstvenost u gimnastiku, kao jedan od vrhunskih i osnovnih obilježja žena, te ona predstavlja vrhunac osjećajnih, estetskih, bioloških, fizioloških i drugih karakteristika i njene osnovne vrijednosti. Žene su isticale smisao za ljepotu, sklad boja i ritam pokreta, koje su njegovale kroz ples, glazbu, vježbe na spravama i estetsko uobličavanje pokreta.

Razvojem sokolstva sve se više žena uključivalo u posebne ženske sekcije, gdje se izvodila tjelovježba uz glazbu. Za potrebe sletova i drugih manifestacija, nastajala je tjelovježbena koreografija, iz kojih su u većem dijelu nastale današnje skupne vježbe. Premda su vježbe sa zastavicama, čunjevima, obručima,

ali i drugim rekvizitima, u početku koristili članovi muškog naraštaja, sve više ih počinje koristiti počinju koristiti djevojčice, djevojke i žene. Prema dobnoj starosti, ženski članovi Hrvatskog sokola dijelili su se na ženski pomladak (do 14 godina), ženski naraštaj (od 15 do 18 godina.) i članice.

U Vukovaru je 1. travnja 1907. godine prvi put nastupio novoosnovani ženski odjel s 26 „sokolica“. Sadržaj vježbanja ženskog odjela bile su vježbe oblikovanja, vježbe bez i vježbe sa spravama ili na spravama, razni oblici kretanja i ritmičke vježbe.

Osnovana Hrvatska sokolska župa Strossmayerova Osnivačka skupština Hrvatske sokolske župe Strossmayerove održana je 28. srpnja 1907. u Osijeku, gdje su bila prisutna društva iz Gornjeg i Donjeg Osijeka, Vukovara, Vinkovaca, Đakova i Harkanovaca. Nedugo nakon konstituiranja Hrvatske sokolske župe Strossmayerove, u ovu župu stupaju i druga osnovana društva.

Prvi župni slet Hrvatske sokolske župe Strossmayerove, održan je 19. i 20. rujna 1908. u Osijeku. Na njemu su sudjelovali Hrvatski sokoli iz Babine Grede, Dalja, Doljnjeg Miholjca, Đakova, Harkanovaca, Gornjeg i Donjeg Osijeka, Valpova, Vinkovaca i Vukovara. Istakli su se i ženski odjeli iz Osijeka

8

i Vukovara u vježbama s vrlo tankim obručima, a vježbe je vodila Bauerova. Nakon toga, nastupile su članice Vukovara u vježbi s čunjevima.

I u seoskom sokolu u Sotinu, podružnici vukovarskog sokola, u prvom selu u ovom dijelu Slavonije, u 1908. godini vježbalo je 12 žena.

Početkom 1908. godine u Hrvatskom sokolu Osijek Gornji grad, osnovan je poseban odjel za vođenje poslova organizacije ženskog odjela. Odbor je donio odluku o ženskom odjelu koji je prvi takve naravi u Hrvatskom sokolskom savezu, te je donosimo u cijelosti: "Članice ženskog odjela ravnopravne su muškim članovima Hrvatskog sokola, te se imadu u svemu, u koliko je to samo moguće, držati društvenih pravila; U pogledu primanja novih članica kompetentan je jedino i bez priziva odbor ženskog odjela; Svi zaključci upravne naravi, što ih bude stvorio odbor ženskog odjela, imadu se predložiti na odobrenje upravnom odboru društva; Tehničku upravu ženskog odjela vodi muški prednjački zbor; Članski prinos ostaje i nadalje u krijeposti, kako je bio ustanovljen t. j. 60 fil. mjesečno."

Krajem 1908. godine u Hrvatskom sokolu Osijek Gornji grad, u odjelu mlađeg ženskog podmlatka (učenice pučkih škola) vježbala je 31 „sokolica“, u odjelu starijeg ženskog podmlatka (učenice nižeg liceja) vježbale su 34, te u ženskom odjelu 30 članica.

U kolovozu 1909. godine osniva se ženski odjel iz Vinkovaca, koji priprema proste vježbe za nastup na župskom sletu u Vukovaru. Sadržaj njihovog vježbanja bile su i vježbe oblikovanja, vježbe bez i vježbe sa spravama ili na spravama, razni oblici kretanja i ritmičke vježbe. Te vježbe bile su povezane u veće i manje cjeline praćene i odgovarajućom glazbenom pratnjom.

Hrvatska sokolska župa Strossmayerova povjerila je organizaciju održavanja II. župskog sleta vukovarskom Hrvatskom sokolu. Na prostoru tadašnjeg novovukovarskog groblja, 7. rujna 1909. nastupila su sokolska društva iz Babine Grede, Broda na Savi, Dalja, Donjeg Miholjca, Đakova, Našica, Markovca, Sotina, Vinkovaca, Vukovara te Gornjogradskog i Donjogradskog osječkog Hrvatskog sokola.

Vježbe sa zastavicama izvele su 24 članice ženskog odjela iz Vinkovaca i Vukovara. Izvjestitelj sa ovog događaja je napisao: “Miloliki izgled vježbenica, u lijepom vježbačem odijelu, te kruženje sa zastavicama i graciozne kretnje njihove, dale su naslućivati, da će ova točka na popoldašnjoj javnoj vježbi ubrati buru odobravanja i priznanja.“ Ubrzo je u Vukovaru osnovan ženski podmladak, koji je od svih kategorija bio najmarljiviji i veoma lijepo je napredovao.

Društvo iz Vinkovaca priredilo je javnu vježbu u mjesecu listopadu 1910. godine i to u velikoj dvorani svratišta Lehner. Ženski odjel nastupio je na spravama, a također sa zastavicama i pobrao veliko priznanje svih gledatelja. Istakle su se Luketićeva i Milka Jančec, koja je ubrzo postala voditeljica ženskog podmlatka.

U društvima u župi se sve više počela razvijati ženska ritmička vježba, te su se pronašle mnoge sljedbenice među sastavljačima i izvođačima. Dok su vježbe na spravama razvijale opći tjelovježbeni odgoj vježbačica, vježbe estetskog

i ritmičkog smjera razvijale su smisao za ljepotu, skladnost i ritmičnost. U organiziranim javnim nastupima i na akademijama, "sokolice" su nastupale u biranim ritmičkim vježbama.

Ovu demonstraciju koordiniranih ritmičkih i skladnih vježbi izvodile su najbolje mlade vježbačice. Akademske članice su izvodile simboličke proste vježbe, ritmiku za narodne češke popijevke, francusku ritmiku, ritmiku s loptama i druge vježbe.

U župi su postepeno nastali te se izvodili masovni sletski tjelovježbeni sastavi za ženske kategorije.

Početke ritmičke gimnastike, nazivane estetska ili drugim imenima, nalazimo u sklopu djevojačkih škola u Slavoniji i Hrvatskoj. U istočnoj Slavoniji pojavljuju se prvi zapisi o estetskoj gimnastici i srodnim područjima u djelima Vlatke Milanove, Bartola Jurića, Josipa Lovretića, Ljudevita Sorlinija, Mijata Stojanovića, Ivana Tomašića i Mite Vukovojca.

Javni nastup društava iz Osijeka, Đakova i domaćina iz Vukovara, održan je 17. travnja 1911. Za posljednju točku programa bila je određena vježba članica, kao elegantan završetak.

Njih 14 izvele su s velikom sigurnošću i dotjeranošću vježbu s obručima.

Na Duhove 1911. godine, Hrvatski sokol iz Vukovara nastupio je na vježbi u Petrovaradinu. Ženski odjel je nastupio u gracioznim vježbama sa obručima. Iz statističkih podataka u 1911. godini, u Hrvatsku sokolsku župu Strossmayerovu bilo je uključeno 66 vježbačica. One su vježbale u Osijeku Gornji grad (30), Vukovaru (30) i Vinkovcima (6).

Kako bi se otežale proste vježbe, vježbačice su koristile u vježbovnim sastavima bučice, čunjeve i batine. Vježbe s bučicama (drveni ili metalni utezi) su vježbe izvođene držanjem bučice ili bučica u ruci, kako bi otežali vježbu i tako potaknuli veću izdašnost gibanja. Vježbe s čunjevima (drveni rekvizit u obliku stilizirane figure) su one vježbe kod kojih su ruke opterećene čunjevima u svrhu postizanja veća raznolikost i ljepote gibanja.

Vježbe s batinama ili batinom (štap, duži ili kraći komad drveta) su vježbe izvođene s jednom ili dvjema rukama, kratkim ili dugim batinama, skok s batinom ili bacanje batine.

U Hrvatskom sokolu Osijek Donji grad 17. veljače 1914., osnovan je poseban ženski odjel učiteljskih pripravnica u kojem je bilo 19 "sokolica", te je 3. ožujka počeo vježbati i građanski odjel u kojem je bilo 8 članica.

Nekoliko puta odgađani III. slet Hrvatske sokolske župe Strossmayerove, održan je u dva dana, 31. svibnja i 1. lipnja u Osijeku. Nakon dopodnevnog natjecanja prvog dana, poslijepodne održana je javna vježba u Gradskom vrtu, gdje su se istaknuli nastupi ženskih kategorija. Prvo je nastupio ženski i muški podmladak sa zastavicama, nakon njih nastupile su sokolice iz Đakova u vježbi sa štapovima, zatim je uz vježbače nastupilo oko 20-ak članica i 47 djevojaka iz djevojačkog podmlatka iz Osijeka, Donjeg grada. Posljednje iz župe nastupile su 43 "sokolice" iz Osijeka I. i II. i Đakova, i to u vježbi u tempu valcera, s nešto više uspjelih gracioznih kretanja i položaja.

Svečana i vježbovna sokolska odjeća za članice Žensko sokolsko odijelo se od osnutaka hrvatskog sokolstva neznatno mijenjalo kroz godine. Odijelo za vježbu sastojalo se od rupca, bluze, suknje, gaćica, čarapa i papuča. a) Rubac je bio jasno crven i bio je vezan u obliku kape. b)Bluza je bila od bijelog platna s ušivenim 25 cm dugim i 40 cm širokim rukavima koji su bili iznad ruba narodno izvezeni.

Bluza se odijevala preko glave kroz okrugli izrez koji je obkač-

kan crvenim pamukom. Izrez se stezao uzicom iste boje. Kraj bluze je ravan, a u struku se suzivao pomoću vrpce. c) Suknja je bila od tamno modrog latka, sitno skladana.

Duljina je bila kod pokleka 2 cm iznad tla. U struku je završena pascem, koji je iste boje kao i suknja. d) Sportske gaćice bile su od crne tkanine, a sezale su do iznad koljena pomoću elastične uzice. e) Čarape i papuče bile su crne.

Članice HS Đakovo Svečano odijelo bilo je izrađeno je iz sukna (latka) u boji odijela za članove: a) Sportski šešir bio je u boji odijela. Gornji mu je dio krojen u šest jednakih dijelova. Desni mu je rub nešto spušten, a lijevi uzvinut, pričvršćen malom hrvatskom značkom, s 10 -15 cm dugim sokolskim perom i sokolskim monogramom. b) Bluza je bila iz svijetlo crvenog platna s otvorenim ovratnikom. Naprijed se zatvarala s tri crvena dugmeta, a na lijevoj je strani bio prišiven džepić. Rukavi su bili dugi. c) Suknja je bila ravnog kroja, široka 140 cm. U struku se sužavala pomoću nabora, a duljina suknje sezala je do polovice lista. d) Haljetak je bio dugačak do 70 cm ispod ramenice. Kraj mu je bio jednostavan, više ravan s po jednim džepom ispod struka, na svakoj strani. Zatvarao se zdesna nalijevo. Rukavi su bili ravnog kroja, dolje 30 cm široki. Okovratnik, koji je visok 18 cm, mogao se nositi otvoren ili zatvoren. Ukras haljetka je bio 3 cm širok lakirani pojas koji se zatvarao s ovalnim sokolskim monogramom iz srebrnasto bijele kovine. e) Čarape i visoke cipele bile su crne, a ljeti su se nosile poluvisoke cipele.

IZVORI Franjo Bučar, Povijest Hrvatskog Sokola - Matice u Zagrebu. 1874 – 1885, Zagreb,1925 Antun Cuvaj, Školski zakon od 31. listopada 1888., S provedbenim naredbama i načelnim rješidbama, Zagreb, 1901.

Antun Cuvaj, Školski zakon od 31. listopada 1888., S provedbenim naredbama i načelnim rješidbama, Zagreb, 1910.

Antun Cuvaj, Građa za povijest školstva kraljevina Hrvatske i Slavonije od najstarijih vremena do danas, VIII., Zagreb, 1913.

Zrinko Čustonja, Razvoj tjelesne i zdravstvene kulture u Hrvatskoj, Zagreb, studeni 2004.

Gimnastika – list za školsku i društvenu gimnastiku , 1891.-1899. - Hrvatski muzej športa u Zagrebu Željko Iveljić, Borba žena za ravnopravnost kroz gimnastiku, Zbornik radova i izvješća sa Sajma zdravlja, Vinkovci, 2013. Željko Iveljić, Tjelovježbene udruge istočne Hrvatske do 1929. godine, Vinkovci, 2012 Izvještaj o radu Hrvatskog sokola u G. gradu Osijek u godini 1908. i osvrt na dvanajstogodišnji mu obstanak: (1986.-1908.), Osijek, 1908. - Državni arhiv u Osijeku Naredbe izdane na osnovu školskog zakona od 14. listopada 1874. do konca g. 1882., Službeno izdanje, Zagreb 1884.

9

IN MEMORIAM

ZVEZDAN CVETKOVIĆ (Karlovac, 18. travnja 1960. - Zagreb, 27. veljače 2017. )

I

znenada je preminuo višegodišnji nogometaš Dinama i reprezentativac Zvezdan Cvetković.

Bio je vrlo pouzdan igrač, isticao se igrom glavom i dugačkim točnim dodavanjima.

Rođen je u Karlovcu, 18. travnja 1960. godine. Igračku karijeru započeo je u mlađim uzrastima NK Karlovac, pod nadzorom legendarnog Branka Čavlovića – Čavleka, koji je u gradu na četiri rijeke odgojio generacije i generacije odličnih nogometaša. U Karlovcu je Zvezdan već sa 16 godina nastupao u tadašnjoj Drugoj saveznoj ligi.

U Dinamo je došao 1977. i sljedećih je deset godina proveo u Maksimiru. U plavom dresu odigrao je 492 utakmice i postigao 41 zgoditak. Jednom je izjavio da iskreno žali što nije uspio prijeći čarobnu brojku od 500 utakmica u Dinamovu dresu.

U najbolji sastav Dinama probio se nakon turneje u Australiji 1981. godine, ubacio ga je Ćiro Blažević. Još kad ga je prvi put vidio, Ćiro je prognozirao: „To će biti Dinamov Facchetti.“ Usporedio ga je sa slavnim talijanskim braničem i mora se priznati da nije pogriješio.

Blaževiću je Zvezdan bio trajno zahvalan: „U Dinamu me trenirao čak pet godina, u dva svoja mandata, njemu zahvaljujem što sam napravio karijeru i inozemni transfer“ – govorio je Cvetković.

S Dinamom je Cvetković osvojio prvenstvo Jugoslavije u sezoni 1981/82., kao i Kup u sezoni 1982./83.

Iz Maksimira se otisnuo 1987. godine. Prešao je u redove tadašnjeg bundesligaša Waldhofa iz Mannheima, gdje je do 1990. godine odigrao tri vrlo uspješne sezone. Brojka bi bila sigurno veća da nije u skladu sa svojom poslovičnom borbenošću i neustrašivošću u jednom duelu zaradio po život opasnu ozljedu – frakturu lubanje. Liječnici su mu zabranili bavljenje nogometom, pa je karijeru morao prekinuti ranije nego je namjeravao.

Za reprezentaciju Jugoslavije od 1982. do 1987. godine odigrao je devet utakmica i postigao jedan zgoditak.

Debitirao je 17. studenog 1982 u Sofiji, u kvalifikacijskoj utakmici za europsko prvenstvo u kojoj je Jugoslavija pobijedila Bugarsku sa 1-0. Od dresa reprezentacije oprostio se 29. kolovoza 1987. godine u Beogradu, u prijateljskoj utakmici u kojoj je SSSR pobijedio Jugoslaviju sa 1-0.

Nakon teške ozljede i prekida karijere u Njemačkoj, Cvetković se 1991. vratio u Zagreb gdje je upisao i završio Višu trenersku školu, a 1993. godine uključen je u rad Dinamove nogometne škole. O svojim trenerskim poče-

10

cima govorio je: „Trenirao sam i limače i nešto starije uzraste, bio sam u nekoliko navrata pomoćnik prvog trenera, surađivao sa Kranjčarom, Braovićem, dva puta s Lončarevićem. Godine 2005. deset utakmica bio sam prvi trener. Ja sam Dinamov vojnik, svaki mi je posao bio jednako drag, obavljao sam ga maksimalno profesionalno i pošteno.“ Kao prvi suradnik Zlatka Kranjčara osvojio je duplu krunu u Hrvatskoj nogometnoj ligi, a kada je Cico napustio Maksimir, otišao je i Cvetković.

U tom razdoblju je vodio Slaven Belupo, Vrbovec, Croatiju iz Đakova, Marsoniju i zaprešićki Inter.

Bio je trener i u Gani. „U Dinamu sam proveo više od pola života. Maksimir je u pravom smislu riječi moj drugi dom.“ – volio je reći Zvezdan.

Nevoljko je uspoređivao svoju generaciju s onom iz kraja devedesetih kada se igralo u Ligi prvaka. Govorio je da takve usporedbe nisu i ne mogu biti vjerodostojne, jer puno toga utječe na njih. Za svoju generaciju kaže kako su imali veliki peh što su u europskim natjecanjima tri puta nailazili na portugalske klubove, koji su tad bili u usponu...

(Jurica Gizdić)

IN MEMORIAM

SVEMIR DELIĆ

(Sinj 14. rujna 1929. - Split, 3. siječnja 2017.)

U

splitskom Domu umirovljenika na Zenti, preminuo je Svemir Delić, najstariji nogometaš Hajduka, te nogometaš Dinama i Zagreba te reprezentativac Hrvatske. Bio je mlađi brat poznatog reportera Mladena Delića.

Rođen je u Sinju 14. rujna 1929. godine. Bio je obrambeni igrač. Igračku karijeru započeo je u Junaku iz rodnog mu Sinja, a potom je od 1949. do 1952. godine nogometaš zagrebačkog Dinama, s kojim je osvojio jugoslavenski Kup 1951. godine igravši u paru s Tomislavom Crnkovićem, što je bio vrlo moderan i pouzdan dvojac najuže obrane Dinama tog vremena.

Delić je prvo zablistao na turniru u Švicarskoj, u uvertiri prvenstvene 1950. godine. Dinamo je svladao Lugano 5-0, potom Grasshoppers 2-0, a na kraju i reprezentaciju Švicarske čak sa 3-0. Delić je igrao u svakoj od ove tri utakmice i osigurao standardno mjesto u prvoj momčadi „plavih“.

Karijeru je u Maksimiru započeo u ulozi središnjeg obrambenog igrača, s brojem pet na leđima, ali je već nakon početne četiri utakmice uskočio na poziciju desnog beka i nije se više micao. No, zato je vješto micao suparnička krila i napadače.

U plavom dresu odigrao je 47 utakmica. Potom, 1952. godine, odlazi u Split, te nastupa za Hajduk od 1952. do 1954. godine. Za Hajduk je odigrao 64 utakmice. Nakon Hajduka vraća se u Zagreb, te igra za NK Zagreb, od 1954. do 1959. godine, kada završava igračku karijeru.

Za hrvatsku nogometnu reprezentaciju, kao igrač NK Zagreb nastupio je jednom, u utakmici protiv Indonezije u Zagrebu, 12. rujna 1956. (5-2). Ta utakmica odlukom Hrvatskog nogometnog saveza, priznata je kao službena, tako da je i on državni reprezentativac.

Odigrao je Svemir i jednu utakmicu za B reprezentaciju Jugoslavije, protiv Francuske 1951.

Bio je Delić s Hajdukom na velikoj, povijesnoj turneji 1953. godine u Južnoj Americi, kada je Hajduk primio i sam predsjednik Argentine, Juan Peron, koji je „bijele“ pozvao da budu 10 dana njegovi gosti te im stavio zrakoplov na raspolaganje da mogu vidjeti Argentinu.

Svemir Delić bio je brz, eksplozivan u startu, odlična pregleda igre i preciznih dodavanja, te sjajan u skoku na visoke lopte.

Glavna odlika bila mu je odličan udarac, smišljeno

postavljanje uz sustavan rad i suradnju s vratarom i suigračima.

Bio je pravi atlet na terenu, visok, snažan, odlično je pucao s obje noge. Izvrsno je igrao glavom, bio je brz, a po potrebi i oštar. No, u toj svojoj oštrini imao je granicu, jer za njega se nikako ne može reći da je bio grub igrač. Cilj mu je uvijek bila lopta, a nikako noge protivnika.

Posjedovao je u izobilju sve one osobine koje su krasile dobrog igrača. Osvajao je svojom beskompromisnom igrom, bio je zaista nesalomljivo borben.

Nikada se nije smatrao poraženim; kada njegovoj momčadi nije išlo, prelazio bi u navalu i napadao svom žestinom. Imao je iznimne igračke sposobnosti, za njega se slobodno može reći da je bio športaš od glave do pete.

Igračku karijeru prekinuo je relativno rano zbog teške ozljede koljena, a potom se posvetio zvanju diplomiranog ekonomista. Bio je i sportski izvjestitelj više listova.

Sahranjen je na zagrebačkom groblju Mirogoj.

(Jurica Gizdić)

11

IN MEMORIAM

MIRKO GRGIN

(Split, 17. ožujka 1954. - Split, 23. siječnja 2017.)

K

ošarkaški Split tuguje: nakon duge i teške bolesti, u 63. godini preminuo je višegodišnji prvotimac Jugoplastike i reprezentativac Mirko Grgin.

Rođen je u Splitu, 17. ožujka 1954. Igračku karijeru započeo je u splitskoj Jugoplastici gdje je najprije igrao za mlađe uzraste, a 1972. godine debitirao je za prvu momčad, čiji je standardni prvotimac do 1980. godine, kada odlazi iz Splita i jednu sezonu nastupa u Olimpiji iz Ljubljane. Po povratku kući jedno vrijeme pauzirao je od košarke, a onda je u sezoni 1988./89., igrao za Košarkaški klub Solin, gdje je i završio karijeru.

U dresu „žutih“ s Gripa, Mirko se naosvajao trofeja.

Dio je momčadi koja je 1977. godine osvojila trostruku krunu – prvenstvo i Kup Jugoslavije, kao i Kup Radivoja Koraća.

Isto tako, u dresu Jugoplastike Grgin je osvojio domaći Kup 1972. i 1974., kao i Kup Radivoja Koraća 1976. Igrao je Grgin i u finalu Kupa prvaka 1972. i Kupa pobjednika kupova 1973. godine.

Pripadao je „velikoj“ generaciji splitske Jugoplastike koja je sedamdesetih godina prošlog stoljeća ostvarila respektabilne rezultate, kako u domaćim, tako i na međunarodnim natjecanjima. U toj generaciji između ostalih nastupali su: Lovre Tvrdić, Petar Skansi, Damir Šolman, Ratomir Tvrdić, Željko Jerkov, Duje Krstulović, Branko Macura, Mihajlo Manović, Zdenko Prug, Mladen Tudor, Ivica Dukan, Peter Vilfan, Mladen Bratić, naravno Mirko Grgin i drugi.

Noseći dres Jugoplastike postigao je 1603 koša u prvoligaškom natjecanjima, što ga svestava u sami vrh po broju postignutih koševa u povijesti splitske Jugoplastike.

Nastupio je Grgin 27 puta za reprezentaciju Jugoslavije, i 14 puta za mladu. U mlađim uzrastima reprezentacije bivše države, pod trenerskom palicom Mirka Novosela, zajedno sa Kićanovićem, Žižićem, Delibašićem i drugima, bio je dio momčadi kadetske reprezentacije Jugoslavije koja je 1971. u talijanskoj Goriziji postala prvak Europe.

Kao član košarkaške reprezentacije Mirko Grgin, nastupio je na Balkanskom prvenstvu 1972. godine u Izmiru, gdje je osvojio zlatnu medalju, u generaciji Zalokera, Kićanovića, Miličevića, Delibašića...

Mirko Grgin, je kao čovjek bio vrlo miran, tih, povučen, samozatajan. Diplomirao je i magistrirao na Ekonomskom fakultetu. Više godina zbog teške bolesti, bio je prikovan uz invalidska kolica, ali usprkos teškoj bolesti, interesirao se za rezultate svog kluba, do posljednjeg

12

trenutka živio je sa svojim „žutima“.

Za monografiju „Legende o splitskoj košarci“, izašlo 2015. godine, Mirko je između ostalog napisao: „ Ono što je mene posebno ispunilo ponosom to je posebna nagrada 'Radivoje Korać', koja se dodjeljivala uzornim športašima i studentima. To se dogodilo 1974., a dvije godine kasnije mi smo osvojili europski Kup Korać, pa godinu poslije još jednom...

U mislima često proživljavam mnoge utakmice. Kao da imam video rekorder u glavi prisjećam se detalja, naročito one šampionske 1977., kad smo osvojili „triple“, tri krune što dotad nikad nitko nije izveo u bivšoj državi.“ Povodom smrti Mirka Grgina, na splitskim Gripama, održana je komemoracija na kojoj su se od Mirka oprostili direktor KK Split Robert Andrijić, u ime veterana kluba Mirkov kapetan momčadi legendarni Ratomir Tvrdić, te Mirkov brat, također bivši košarkaš Gordan Grgin.

Završiti ću ovaj tekst riječima velikog Mirka Novosela, koji je je o Grginu rekao: „ Mirko je vrlo pametan mladić i odličan košarkaš, a takve igrače treneri najviše vole.“ Sahranjen je na splitskom groblju Lovrinac.

(Jurica Gizdić)

Žene i šport kroz povijest

jo u ijek po toji i e ANA O OV

Unatoč napretku, bitno je osvijestiti da spolna diskriminacija u športu još uvijek postoji (da ne spominjemo medije, financiranje itd.) te da još uvijek postoji i prostor za poboljšanje, kao i potreba za dijalogom

N

eosporna je činjenica ljudske biologije da su žene fizički slabije od muškaraca.

U isto vrijeme su fleksibilnije, imaju jači imunitet, žive dulje itd. No, činjenica je da su žene fizički slabije te da u slučaju neslaganja (od prapovijesti pa do danas) muškarac može okončati raspravu vrlo jednostavno i zagarantirano uspješno – fizički. Ta činjenica primarno, uzrok je za podređeni položaj žena u društvu.

Drugi oblici diskriminacije imaju i drugačije uzroke, ali diskriminacija žena (koja je i kompleksnija jer žene su i dio vladajuće klase - majke, kćeOlimp 42

ri, sestre, siva eminencija vladara, a ponekad i same vladarice) svodi se uglavnom na fiziku. Budući se i šport svodi najvećim dijelom na fiziku, ne čudi činjenica da povijest športa najvećim dijelom čine priče o muškarcima i športu.

Ipak, bavljenje športom je ne samo ljudsko pravo, već i ljudska potreba – kako muška, tako i ženska.

Tako još Homer u „Ilijadi“ opisuje scenu u kojoj princeza Nausikaja i njezine dvorkinje nakon jela odlažu svaka svoj veo, uzimaju loptu i započinju igru.

Ipak, žene nisu sudjelovale na antičkim Olimpijskim igrama, dapače, bio im je zabranjen i ulaz na stadion za vrijeme Igara.

Paradoksalno je da su, bez obzira na to, neke žene upisane kao pobjednice na Olimpijskim igrama.

Objašnjenje leži u konjičkom športu - na antičkim Olimpijskim igrama su za pobjednike u natjecanjima konjičkog športa proglašavani vlasnici konja, a ne vozači kola.

Tako da Spartanka Kiniska i Makedonka Belistiha (najpoznatije pobjednice OI), bez obzira na to što su upisane kao pobjednice, u stvarnosti

nisu smjele niti gledati natjecanje, a kamoli sudjelovati.

Ipak, žene su u antici imale pravo i prostor za bavljenje športom, a organizirana su i ženska natjecanja: svake četvrte godine u Olimpiji su se održavala natjecanja mladih djevojaka - Herine igre ili Heroneje. Prizor s rimskog mozaika na Siciliji (poznatiji po bikinijima) također prikazuje mlade žene u različitim športskim aktivnostima, a da nije samo riječ o neobaveznoj igri, potvrđuje i lik pobjednice s palminom granom u ruci i vijencem na glavi.

Nakon antike dolazi dugo razdoblje u kojem gotovo da nema nikakvog spomena o ženskoj rekreaciji i tjelovježbi. Postoji nekoliko anegdota (u 16. stoljeću Marija Škotska navodno je prva žena koja je igrala golf; u 18. st.

Sarah Kemble Knight sama je na konju projahala od Bostona do New Yorka), koje zapravo same po sebi najviše potvrđuju nepostojanje ženske tjelovježbe.

Ideje Francuske revolucije (1789.) zagovarale su intelektualni, moralni i fizički odgoj kako dječaka tako i djevojčica, no već Napoleon ukida, odnosno reducira fizički odgoj

43 Olimp

Žene i šport kroz povijest na vojnu vježbu – naravno samo za muškarce i dječake. Najnaprednija zemlja po pitanju ženske tjelovježbe krajem 18. stoljeća bila je Njemačka, i to zahvaljujući jednom od najvažnijih začetnika tjelovježbe uopće - Johannu Christophu Friedrichu GutsMuthsu koji je u svoj program fizičkog obrazovanja uključio i djevojčice.

Općenito, gimnastički sustavi koji su u 19. stoljeću cvjetali u kontinentalnoj Europi, bili su, jako uvjetno rečeno, pogodnija platforma za ženske vježbačice, u usporedbi sa čistim športom koji se istovremeno razvija u Engleskoj. Razlog je taj što je gimnastika prvenstveno služila izgradnji zdravog tijela i duha, a nije bila natjecateljska. Naime, želja za natjecanjem i pobjedom apsolutno se nije uklapala u ideju nježnijeg spola toga vremena.

Iako vrlo rijetke, pojedine žene završile su i školovanje na europskim institucijama za školovanje učitelja tjelovježbe. Jedna od njih bila je i švedska sufražetkinja Martina Bergman-Österberg (1849.-1915.).

Gospođa, ili kako su je zvali madam Bergman-Österberg jedna je od ključnih osoba u povijesti ženskog športa.

Završila je školovanje na Središnjem zavodu u Stockholmu (istom onom na kojem se dvadesetak godine kasnije školovao otac hrvatskog športa Franjo Bučar), nakon čega je u Engleskoj dobila posao kao predstojnica tje-

lesnog odgoja u ženskim školama.

Na tom položaju educirala je više od 1300 žena u švedskoj gimnastici, a 1885. otvorila je i svoju privatnu školu (College) za osposobljavanje žena na području nastave fizičke kulture (kasnije je škola preseljena u Dartford i pod tim nazivom je i poznata).

Učenice madam Bergman-Österberg osnovale su još tri škole za nastavnice tjelesne kulture (Anstey, Bedford i Dunfermline), a zanimljivo je napomenuti da je prva ustanova toga tipa za muškarce u Engleskoj osnovana tek 1933.

Ta silna potreba za nastavnicama fizičke kulture, događa se u razdoblju kada najpoznatije ženske privatne škole počinju uvoditi šport i tjelovježbu. Umjesto da inzistira na jednakosti sa muškarcima te zahtijeva jednaki pristup, madam Bergman-Österberg i njene učenice naglašavale su potrebu za drugačijim pristupom i inzistirale na tome da samo žene mogu trenirati druge žene.

Inače, madam Bergman-Österberg nije bila posebno upućena u šport, ona je bila prvenstveno nastavnica gimnastike i feministica, ali ubrzo je uvidjela potencijal te inkorporirala moderne športove sa švedskom gimnastikom u savršeni sustav za educiranje i osnaživanje djevojčica i djevojaka iz engleske više klase.

Priču o madam Bergman-Österberg, njezinim učenicama i prvim viso-

Držalo se da je za ženski rod osobito neprimjereno i potpuno nepoželjno imati ili razvijati natjecateljski duh, koji je smatran jednim od glavnih odlika muževnosti

koškolskim ustanovama za nastavu tjelesne kulture treba sagledati kroz širu sliku vremena, jer ovako izolirano ostavljaju pretjerano pozitivnu impresiju o počecima ženskog športa. U stvarnosti su žene koje su se bavile športom u 19. i na prijelazu u 20. stoljeće bile rijetke i iznad svega diskriminirane. Muški stereotipi (koje su, da ne bude zabune, dijelile i brojne žene) naglašavali su žensku slabost, osjetljivost, emotivnu prirodu, društvena i fizička ograničenja, bajali o tome da žene nisu stvorene za bilo kakav veći napor i iznad svega – da bavljenje športom direktno ugožava sposobnost začeća, glavni zadatak žene. Držalo se da je za ženski rod osobito neprimjereno imati ili razvijati natjecateljski duh, koji je smatran jednim od glavnih odlika muževnosti i potpuno nepoželjan kod žena.

Ipak, i među športovima i aktivnostima postojala je gradacija i razlika u prihvaćenosti. Biciklizam, odnosno bilo kakva vožnja biciklom bila je posebno stigmatizirana – izravno je povezivana s osamostaljivanjem djevojaka (mogle su se samostalno kretati bez pratnje, što je prethodno bilo nezamislivo) što nikako nije bilo ni poželjno niti prihvatljivo. Biciklisticama je, osim zastrašujućih ginekoloških oštećenja, prijetila i loša reputacija preslobodnih djevojaka.

Otprilike jednako loše kotirali su plivanje ili atletika, odnosno sve aktivnosti u kojima su žene iskazivale svoju samostalnost, snagu, kompetitivnost itd. S druge strane, postojale su športske aktivnosti koje su bile ne samo prihvatljive već i društveno poželjne.

To su bili športovi koji su doživljavani više kao poligon za druženje, rekreaciju i neobaveznu zabavu, a ne strogo natjecateljski (npr. lov, streličarstvo, kroket, tenis). Ti športovi, pogotovo ako su žene slijedile pravilo „play like gentlemen and behave like ladies“ (igraj kao gospoda, a ponašaj se kao dame), pružali su priliku muškarcima i ženama za međusobno druženje, društveno prihvatljivu interakciju i smatrani su iznimno korisnima za spajanje mladih parova.

U svakom slučaju, bilo je poželjno da djevojke iz viših slojeva znaju igrati i mogu sudjelovati u igri, ali ne i da budu pretjerano dobre. Brojne karikature toga doba sugeriraju da

Olimp 44

Women and sport through history

su žene praznoglava stvorenja koja ne razumiju šport, a na športskim događajima zainteresirane su samo za svoj izgled, koketiranje, druženje i muškarce. Tako je, primjerice, prikazivano da su djevojke u lovu zapravo u potrazi za budućim bračnim partnerom, a ne lisicama... Često su prikazivane kako im je u bilo kojoj športskoj aktivnosti samo neki muškarac na pameti, a i članci su opisivali kako je fascinantno do koje su mjere žene u stanju pretvarati se da ih zanimaju npr. konjske utrke ili polo i razgovarati o tim temama, kada je sasvim evidentno da ništa ne razumiju i to sve rade samo zato da koketiraju.

Na prvim modernim olimpijskim igrama u Ateni 1896. ženama nije bio dopušten nastup. Stavovi Pierrea de Coubertina o ženama u športu bili su sasvim u skladu sa šovinističkim stereotipima vremena, pa je on još 1902. godine (kada su žene već sudjelovale na OI, prvi put 1900. u Parizu) izjavio da je šport za žene „suprotan prirodnim zakonima“. Takva stajališta zadržao je sve do smrti, a 1935. je napisao: „Osobno sam protiv sudjelovanja žena na javnim natjecanjima.

Na Olimpijskim igrama, njihova uloga trebala bi biti, jednako kao u antici, dodjeljivanje odličja muškim pobjednicima.“ Koliko je ženama bilo teško izboriti se za svoja prava demonstrira i izjava 5. predsjednika MOO-a Avery Brundagea (predsjednik je bio od 1952. do 1972.).

On je pak, čak i malo izravnije od Coubertina rekao da je krajnje iziritiran

ženama koje sudjeluju u atletskim natjecanjima.

Kao što je vidljivo iz ovog kratkog prikaza, žene su se za svoje pravo na bavljenje športom, borile teško i dugotrajno. Ta borba kretala se i kreće se nekako paralelno s borbom za ženska prava i položaj žena u društvu uopće. Nakon Drugog svjetskog rata, pogotovo u zemljama Istočnog bloka, došlo je do određenog napretka, no diskriminacija još uvijek postoji. Za primjer, tek je na ZOI 2014. u Sočiju uključeno natjecanje za žene u skijaškim skokovima...

Danas postoje i rijetki, ali prilično ekstremni pokušaji da se eliminiraju spolne kategorije u športu te da se žene natječu zajedno sa muškarcima. Koliko god to na prvi pogled zvučalo potpuno apsurdno, određena logika postoji. S jedne strane tu su npr. športovi preciznosti (streljaštvo, streličarstvo) u kojima razlika među spolovima nije toliko bitna za uspjeh.

S druge strane, postoje športovi u kojima određena rasa ima određenu fiziološku prednost u odnosu na druge rase, pa svejedno nemamo npr. posebno natjecanje u plivanju za bijelce, a posebno za crnce.

U svakom slučaju, bitno je osvijestiti da spolna diskriminacija u športu još uvijek postoji (da ne spominjemo medije, financiranje itd.) te da još uvijek postoji i prostor za poboljšanje, kao i potreba za dijalogom  A U A Richard Holt, Sport and the British: A Modern History, Oxford University Press, 1992.

It is an indisputable fact of human biology that women are physically weaker than men and this fact is the primary cause of women’s subordinated position in the society.

However, practicing sport is not only a human right but also a human need both male and female. So even Homer describes in the Iliad a scene where the princess Nausicaa and her court ladies are playing with a ball.

Gymnastic systems that flourished in the 19th century in the continental Europe, represented, very conditionally speaking, a more suitable platform for female gymnasts than pure sports that were simultaneously developing in England. The reason is that gymnastics primarily aimed at building a healthy body and spirit and its nature wasn’t competitive - the wish to compete and win was absolutely incompatible with the image of gentle gender of that time.

One of the key figures in the history of women's sport was the Swedish suffragette Martina BergmanÖsterberg. She was a trained teacher of Swedish gymnastics, but soon she noticed the potential of modern sports and incorporated them, along with Swedish gymnastics, in a perfect system for educating and making stronger the girls and young women from the English upper classes.

However, women who were involved in sport in the 19th and at the turn of the 20th century were rare and, above all, discriminated. Male stereotypes (which, to make no mistake, were accepted by many women as well) emphasized the feminine weakness, sensitivity, emotional character, social and physical limitations, jabbering that women are not created for any greater effort and above all - that practicing sport directly harms the fertility, the main woman’s task.

At the first modern Olympics in Athens in 1896, women were not allowed to participate. As can be seen from this brief discussion, women’s fight for their right to practice sport was hard and long. This fight was moving and moves somewhat in parallel with the fight for women's rights and status of women in the society in general.

(Ana Popovčić)

Mike Huggins, The Victorians and Sport, Hambledon and London, London i New York, 2004.

45 Olimp

...i tvoj se radio želi odmoriti.

Kao i naši olimpijci. www.laganini.fm

Istra, Hrvatska

www.myporec.com

Olimpijske Znanost i šport nade

i e

O

AV

Ž NJAK

Riječ je o zajedničkom projektu kojeg su pokrenuli nacionalni olimpijski odbori Hrvatske, Francuske, Italije, Litve, Češke i Slovačke, a s ciljem postizanja veće ravnopravnosti spolova u predstavničkim tijelima športskih upravnih tijela do 2020. godine

P

olemiziranje o temi jesu li treneri s formalnom naobrazbom uspješniji od raznih športskih gurua koji nemaju adekvatnu školu, ali imaju „ono nešto“, svojevrsni je izlaz mnogima koji bar na trenutak žele iz svojih prozaičnih života ući u arenu verbalnih gladijatora, u svijet akcije koji nalikuje športskom turniru, uz iznimku što rivali nisu športaši - već šankerski mudrijaši.

U raspravama ovakvog tipa nerijetko se nađu i športske teme vezane uz ljepši spol, primjerice, mogu li ženski treneri biti autoritet muškim športašima, ili mogu li muški treneri, unatoč dugogodišnjem radu sa športašicama sačuvati prirodnu boju kose.

Iako su trenerove kompetencije prepoznate i kroz Zakon o športu,

Olimp 48

uspješne od neuspješnih trenera ne razlikuje samo formalna naobrazba, već i mnoštvo drugih čimbenika, uključujući i one psihološke, kao što su međusobno razumijevanje i nadopunjavanje na relaciji športaš-trener, bliskost, odgovornost, empatijsko razumijevanje i tomu slično.

Možda je i sintagma društvo znanja nastala u nekoj fazi evolucije čovjekove svijesti, u trenutku kad je čovjek shvatio da je količina energije uložena u učitelje, nastavnike, športske trenere i druge profesije koje oblikuju najdragocjeniju supstancu društva, a to su naša djeca, u direktnoj vezi s budućnosti društva. Imajući u vidu to - kao i činjenicu da se komunikacija između trenera i športaša

odvija na više razina, od prenošenja konkretnih znanja iz područja tehnike i taktike športa, do neverbalnih i suptilnih razina komunikacije - u uvjetima visokog fiziološkog i emocionalnog opterećenja, uloga trenera u kreiranju budućnosti nalikuje ulozi slikara koji u ovisnosti o svojem unutarnjem stanju stvara umjetničko djelo.

Vedri tonovi, precizni izražaj i ukupni dojam slike, u promatraču može potaknuti ono najdublje i najljepše, djelovati kao lijek. Međutim, ako unutarnji parametri umjetnika nisu podešeni na pravi način, slika može imati sasvim suprotni učinak na promatrača.

Barem jednako važnu ulogu u tkanju spomenute budućnosti imaju i oni koji utvrđuju uvjete i kriterije za zapošljavanje trenera, koji osluškuju njihove afinitete, potrebe za daljnjim obrazovanjem, dakle oni koji su u stanju iz trenerove ideje i vizije konstruirati neku novu vrijednost, kako za šport, tako i za društvo u cjelini. Riječ je o športskim dužnosnicima, svojevrsnim liderima športskih sustava, ljudima koji stoje na vrhu vertikale nacionalnog i lokalnog športa. Iako su njihovi alati pretežno pravne i ekonomske prirode, njihova zona odgovornosti proteže se daleko šire od one fiskalne.

Njima, s obzirom na to da odlučuju o onima koji imaju važnu ulogu u športskom, emocionalnom i svakom drugom aspektu razvoja mladih športaša, itekako trebaju biti poznate psihološke kategorije, kao što su povjerenje, bliskost, međusobno nadopunjavanje, empatijsko razumijevanje i sl.

Iako značaj spomenutih kategorija za zdravlje društva asocira na ljekoviti sastojak rijetkog egzotičnog cvijeta koji liječi tešku i neizlječivu bolest, u društvu opterećenom teretom raznih predrasuda, takvi ljudi neće uživati status lidera, već nekog dobrice koji, zapravo, ne zna što je pravi život.

Kvalifikacija nježnosti, empatije i potrebe za stvaranjem bliskih i iskrenih odnosa kao pretežno ženskih kategorija, u kontekstu prijašnje pretpostavke značila bi da pravi život najmanje razumije osoba koja je donijela novi život na ovaj svijet. Zvuči apsurdno. Uvažavajući cjelokupnu evolucijsku logiku u stvaranju bioloških razlika između muškaraca i žena, filozofsko poimanje muškog i ženskog principa, ili metafizičko razlikovanje muških od ženskih

49 Olimp

Olimpijske Znanost i šport nade

Project SUCCESS

a ionica u klopu projekta U training (Dubrovnik 2016.)

energija, jedna od strategija kreiranja budućeg društva kao cjeline koja objedinjava znanje, hrabrost i upornost sa spontanošću, sposobnosti prihvaćanja i empatijskog razumijevanja, traži značajnije uključivanje žena na najodgovornije funkcije u društvu.

Budući da je šport i kroz povijest prepoznat kao snažan pokretač društva, kao djelatnost u kojoj se reflektiraju cjelokupni društveni odnosi, brojne ideje prepoznate kao ključne u socijalnom, ekonomskom ili kulturnom prosperitetu društva, nastale su upravo u športu. U kontekstu ove teme, jedna od tema itekako vrijednih pažnje je projekt SUCCESS. Riječ je o zajedničkom projektu kojeg su pokrenuli nacionalni olimpijski odbori Hrvatske, Francuske, Italije, Litve, Češke i Slovačke, a s ciljem postizanja veće ravnopravnosti spolova u predstavničkim tijelima športskih upravnih tijela do 2020. godine. Ovaj hvalevrijedan europski projekt za koji je inicijativa potekla iz Hrvatske, osmišljen je kao program stručnog osposobljavanja žena za obavljanje visoko rukovodećih i upravljačkih poslova u športu.

Kad govorimo o polaznicama ovog programa, doista govorimo o dokazanim športašicama i športskim djelatnicama, koje su uz formalno visoko obrazovanje ispunile čitav niz kriterija, a sve kako bi se našle u društvu 48 hrabrih i ambicioznih žena, spremnih da pomaknu granice, da u šport unesu nove vrijednosti i energiju.

Eminentni europski stručnjaci u sklopu projekta SUCCESS polaznicama programa prenijeli su znanja iz područja ustrojavanja športskih organizacija, Olimp 50

ea er

ip

strateškog upravljanja, upravljanja financijama, upravljanja ljudskim resursima, marketinga i organizacije velikih športskih priredbi. Osim dobivanja stručnih kompetencija, cilj projekta je i međusobno umrežavanje polaznica, zajednička suradnja, suradnja organizacija koje one predstavljaju, sredina iz kojih dolaze.

Primjerice, na radionici održanoj u sklopu projekta SUCCESS Leadership training, koja se prošle godine održala u Rimu, obuhvaćeno je područje liderskih kompetencija. Naglasak radionice bio je na razvijanju takozvanih mekih vještina, eng. soft skills. Radionice su uključivale teme komunikacijskih vještina, asertivnosti i upravljanja konfliktima, povezanost misije, vizije i efikasnog postavljanja ciljeva, karakteristike uspješnih lidera te timski duh i kohezija.

Unatoč svakodnevnim obvezama unutar športskih organizacija u kojima polaznice rade i djeluju, za sljedeći susret, koji će se zbiti u Parizu, svaka od njih napravit će analizu slučaja. Riječ je o detaljnoj prezentaciji ustroja športske organizacije u kojoj polaznice projekta djeluju, kao i prezentaciji mjera putem kojih bi se poboljšala kvaliteta i efikasnost športske organizacije.

Projekt SUCCESS možda je i svojevrsna najava lidera novog vremena, rukovoditelja čiji će autoritet biti svojevrsna kombinacija znanja, sposobnosti, socijalnih vještina, ali i nečeg još vrijednijeg i dubljeg. Lideri novog vremena, najprije u športu, a kasnije i drugdje, mogli bi u sebi nositi „ono nešto“ potrebno ljudima da u sebi pronađu kreativnost i snagu, da otkriju u

Joint project of the Croatian, French, Italian, Lithuanian, Czech and Slovakian National Olympic Committee, called the Project SUCCESS, aims at achieving greater gender equality in the representative bodies of sports governing bodies. This project, based on Croatian initiative, is designed as a women’s training program, for senior management and managing positions in sports.

The participants of the Project SUCCESS were 48 women, selected by their national Olympic committees based on very strict criteria. Within a two-year program, which started in 2016, the eminent European experts passed on to the participants the knowledge in the field of organizing sports organizations, strategic, financial management and human resource management, marketing and organization of major sports events.

For example, at one of the workshops, held in 2016 in Rome Leadership Training - the emphasis was on the development of communication skills, assertiveness and conflict management, integration of the mission, vision and effective goal setting, characteristics of successful leaders, and team spirit and cohesion.

This year in Paris, each participant of the Project SUCCESS will make an analysis of the case, i.e., a presentation of sports organization’s structure in which it operates, and propose the measures for improving the quality and efficiency of the organization.

(Miroslav Hrženjak) čemu su najbolji i na koji način mogu ostvariti vrhunske poslovne rezultate, a pritom ostati sretni.  LITERATURA: Jowett, S., & Meek, G. A. (2000). The coach-athlete relationship in married couples: An exploratory content analysis. The Sport Psychologist, 14, 157-175.

Moen, F., Federici, R. A. (2013). Coaches' Coaching Competence in Relation to Athletes' Perceived Progress in Elite Sport. Journal of Education and Learning; Vol. 2, No. 1, 240-252 Zakon o sportu. (NN 71/06, 150/08, 124/10, 124/11, 86/12, 94/13, 85/15, 19/16). http://www.success-leadership.eu

Društvo i šport

pomogao emancipaciji žena i e

O AN VOJKOV

Žene koje ponosno stanu na pobjedničko postolje postaju idoli mnogim drugim mladim ženama koje svoju sudbinu potom zamišljaju drugačije...

P

ovijest je do prije možda stotinjak godina, pa i manje, uglavnom - muška povijest. Istina, imamo pojedinih žena o kojima postoje poglavlja u knjigama, poput Katarine Velike ili naše Marije Terezije, dobila je Maria Skłodowska-Curie dvije Nobelove nagrade, ali te žene bile su izuzeci među milijunima. Ostalima, posao je bila kuća, kuhinja, djeca. Čak i ako su željele nešto bolje, posla u današnjem smislu za žene praktično nije bilo, osim guvernante ili učiteljice za žensku djecu.

Jedna od naših najpoznatijih Ilirki, Dragojla Jarnević, iznimno inteligentna, znatiželjna, naobražena, teško je nalazila posao, a o tome kako su krajem XIX. stoljeća muški kolege šikanirali Mariju Jurić Zagorku, postoje i pisani podaci. Iako je u redakciju tadašnjeg „Obzora“ ušla na osobnu preporuku iznimno utjecajnog biskupa Strossmayera, dobila je posebnu sobu, kako se ne bi saznalo da za časopis piše žena!

Uostalom, čak i u starijim holivudskim filmovima vidimo da je poslovna karijera za uspješnu ženu bila nekakav tajnički ili sličan posao, a debelo je već to bilo u XX. stoljeću...

U zapadnim zemljama, a posebno u SAD-u i Velikoj Britaniji, na ravnopravnost žena utjecao je ponajviše najveći povijesni događaj prošlog stoljeća – Drugi svjetski rat. Muškarci su otišli na bojište, netko je trebao održavati zahuktalu industriju od koje je ovisilo sve. Pa su tako žene ušle u tvornice.

U Ujedinjenom Kraljevstvu čak je i buduća kraljica Elizabeta radila kao strojar... Nakon rata, žene nisu napustile strojeve. Naučile su na svoju ravnopravnost, svoj novac i svoju neovisnost.

U socijalističkim državama, ravnopravnost je bitno potpomognuta i zakonski, ali i primjerima. Tako je SSSR prvu ženu poslao u svemir još daleke 1964. godine - Valentina Tereškova našla se u orbiti puno prije Amerikanki.

Ravnopravnost spolova možda je i najveće društveno postignuće prošlog stoljeća. No, ono nije univerzalno. Žene su, čak i u nas, do prije samo nekoliko desetaka godina zaostajale u obrazovanju; roditelji ih nisu slali u školu. Žene su u mnogim državama, čak i onima koje se diče demokratskim 53 Olimp

Društvo i šport tradicijama, slabije plaćene od muških kolega (Hrvatska u tom pogledu stoji prilično dobro). Žene su još uvijek u mnogim društvima učene kako su manje vrijedne, manje potrebne, manje sposobne…

A onda se na športskom natjecanju pojave žene koje postižu vrhunske rezultate, koje trče, skaču, pogađaju metu, plivaju, dodaju loptu i što već sve imamo u športu – bolje od 99% muškaraca! Naravno, u vrhunskom športu žene su nešto slabije od vrhunskih muških športaša - sitnija građa i manje mišićnog tkiva se tu osjeti - no svaka vrhunska športašica pobijedit će dobrog muškog rekreativca, a kamoli prosječnog muškarca bez kondicije. Ženska športska natjecanja, posebno olimpijska, uredno se prenose po svijetu. Države i vladari su sujetni, pa čak i u zemljama gdje je položaj žena općenito loš, često će poslati probranu žensku reprezentaciju – jer medalja je medalja, slava je slava, a političari se vole slikati uz nečiji tuđi uspjeh. Žene na športskim natjecanjima pokazuju svim onim potlačenim stotinama milijuna žena kako spol ne čini osobu manje vrijednom. One koje ponosno stanu na pobjedničko postolje postaju idoli mnogim drugim mladim ženama koje svoju sudbinu potom zamišljaju drugačije od prerane udaje i zatvaranja u kuću praktično bez svojih prihoda, svojih prava i svojeg ja. Športske aktivnosti žena i njihove pobjede te rezultati koji su tek koju desetinku sekunde slabiji od rezultata muških natjecatelja, govore stotinama milijuna žena poruku kako nije istinito ono što ih još uvijek u mnogim mjestima uče: da su manje vrijedne, slabije i općenito da moraju biti ovisne o muškarcima.

Poruka ženskog športa, posebno ženskog olimpizma je iznimno snažna. Moguće da u zemljama tipa Hrvatske gdje žene uglavnom imaju svoj ravnopravno mjesto u zajednici to nije toliko izraženo, no u zemljama gdje tek počinje borba za žensku ravnopravnost, gdje je „normalno“ da žena ima samo temelju naobrazbu, nema posao i živi u i oko kuće, poruka koju daju športašice je iznimno jaka. Ženski šport govori kako se može drugačije, govori kako je uspjeh moguć i govori kako žene nisu ni u čemu iza muškaraca. Športašice su u takvim društvima iznimno važan uzor mladim djevojkama na putu njihove emancipacije.

To nije samo športska, već i obrazovna i poslovna i znanstvena emancipacija. I izgradnja svijeta gdje su stvari posložene onako kako trebaju biti – muškarci i žene jednaki u pravima, mogućnostima i obvezama, ne samo naravno u športu, već i u životu uopće. 

Sports and the emancipation of women Women’s Equality exists for only some hundred-odd years, and not in the whole world. There are many countries where women are still considered inferior, people who are to work in and around the house, without education and professional career.

Female sport shows that it is not like that; women who proudly stand on the podium become idols to many other young women who imagine their fate otherwise. Women at sports competitions show all those oppressed hundreds of millions of women that gender does not make a person less valuable.

(Goran Vojković)

službena agencija hrvatskog olimpijskog odbora

Odgovorni organizator: ATLAS, turistička agencija d.d., Vukovarska 19, HR-20000 Dubrovnik, MB: 3303357, OIB: 02041978827, ID: HR-AB-20-060000638. Organizator ne odgovara za promjene nastale nakon objave kao ni za tiskarske pogreške.

Putovanje je uvijek dobra ideja

KRK, MALINSKA 17.6.-23.6.2017., 2.9.-15.9.2017.

Hotel Malin 4* • 7 x polupansion • Ostale termine i ponude potražite na ATLAS prodajnim mjestima 2.884 kn

Redovna ciijena po osobi od First minute cijena po osobi od

2.595 kn*

*cijena vrijedi za rezervacije do 30.4.

KRETA

MALTA

22.7./29.7./5.8./12.8. • Izravnim letom Croatia Airlines-a iz Zagreba ARMINDA HOTEL & SPA 4* • 7 x All inclusive • Dijete 2-12 godina s 2 odrasle osobe 1.300 kn • Obavezna doplata za zrakoplovne pristojbe 690 kn

22.7./29.7./5.8. • Izravnim letom iz Zagreba Hotel PLAZA REGENCY 3* • 7 x noćenje s doručkom Popust za 1.i 2. dijete 2-12 god. s dvije odrasle osobe -30% Obavezna doplata za zrakoplovne pristojbe 590 kn

Cijena po osobi za 7 x all inclusive od

Cijena po osobi za 7 x noćenje s doručkom od

www.atlas.hr

6.930 kn putovanja@atlas.hr

atlascroatia

4.960 kn 0800 9998

Šport na internetu: www.softball.hr & croatiasynchro.hr

ttp o t all r r at ki o t all a e o portom u na a ile amo žene

N

ema malih i velikih ni ženskih i muških športova, to su gluposti govorio nam je kolega novinar, a mnogima i mentor, Žarko Susić. Nešto su drugo, često nam je tumačio, naslijeđene različitosti i fiziologija, trenažni proces u kojem to treba uzeti u obzir. Nešto su drugo i popularnost ženskih i muških natjecanja ili neravnopravnost, ali tu više nije riječ o športu. Uostalom, šport je samo ogledalo društva i ne može biti iznimka.

Danas bih Žarku možda rekla da je kontradiktoran, jer ako je šport samo preslika društva, a ono niti je idealno niti ravnopravno, onda postoje i mali i veliki i ženski i muški športovi. Možda bih mu to rekla, a on bi se možda i složio...

Prema podacima britanske zaklade za ženski šport i fitness (Women's Sport and Fitness Foundation, WSFF; wsff.org. uk), koja promiče ideju da tjelesna aktivnost treba biti dio svakodnevnog života djevojčica i žena, športašice su u prosjeku plaćene trećinu manje od športaša, a u profesionalnom športu razlika je još veća. Prije četiri godine, ženska športska natjecanja bila su sponzorski pokrivena u sedam posto slučajeva, a komercijalnih sponzorstava namijenjenih športašicama bilo je 0,2 posto.

Kako je i dio slobodnog vremena koji žene s obitelji mogu odvojiti za svoje slobodne aktivnosti, a onda i šport, manji u odnosu na muškarce, manje ih se športom bavi i rekreativno. Sličnih podataka na internetu ima pravo more, pa tko se želi informirati, dovoljno je u tražilicu utipkati žene i šport.

Kakva je situacija kod nas? Koji bi se športovi mogli predstaviti kao, uvjetno rečeno, ženski, koliko su vidljivi na in-

Olimp 56

ttp croatia nc ro r r at ki a e inkroni irano pli anja u r at koj e inkroni iranim pli anjem natjecatelj ki a e amo žene

o ine o im u e

ternetu i koriste li dovoljno potencijale mreže svih mreža? Odlučili smo se za softball i sinkronizirano plivanje, a sugovornice su nam glavne tajnice dvaju saveza — Dijana Perić iz Hrvatskog softball saveza (HSS) i Milena Dragišić iz Hrvatskog saveza sinkroniziranog plivanja (HSSP).

Hrvatski softball savez (softball.hr) osnovan je 1994. godine u Zagrebu, u registar udruga upisano je 16 klubova, a trenutno ih je 10 aktivno. „U počecima su“, kaže nam Dijana Perić, „osnivani samo ženski klubovi i natjecale su se samo žene, a od 2003. godine priključuju se i muškarci. Nažalost, djevojke je teže zadržati u športu. Imamo oko

i e

A JANA

200 licenciranih igrača koji su u sezoni 2015./2016. sudjelovali u natjecanjima HSS-a, a od toga je oko 70 žena i gotovo dvostruko više, 130 muškaraca. Od tih 200 igrača, polovica je mlađih dobnih kategorija, što je golem napredak s obzirom na to da smo tek 2008. počeli s utakmicama mlađih uzrasnih skupina.“ U svijetu se softballom bavi mnogo više žena nego muškaraca i jako je popularan kao rekreacijski šport. Kako se utakmice mogu organizirati i u dvorani, može se igrati u svim vremenskim uvjetima. Također, kaže Dijana Perić, softball je odličan kao dio team buildinga, pa su i neke tvrtke u Hrvatskoj počele s istom praksom u suradnji s domaćim klubovima.

KAŠ NOV

U dvama, uvjetno rečeno, ženskim športovima, kod nas su u jedan naknadno ušli muškarci (softball), a u drugi (sinkronizirano plivanje) muškarce nastoje uključiti u rad, zasad ne i u natjecanja. O tome i o vidljivosti na internetu razgovarali smo s glavnim tajnicama saveza, Dijanom Perić i Milenom Dragišić

Internetska stranica HSS-a postoji od 2005. godine. Rezultati i najave utakmica najposjećenije su rubrike, a da bi vidljivost tih podataka bila još veća, HSS se koristi i promocijom na najvećoj društvenoj mreži, Facebooku.

— Dosta koristimo internet, počevši od komunikacije putem mailova, do objava na službenim stranicama i Facebooku.

Internet sigurno može pomoći popularizaciji softballa, to smo i primijetili nakon otvaranja profila na Facebooku. Imamo nekoliko internetskih stranica koje nas prate i prenose naše objave, kada su reprezentacije na turniru javljaju se obitelj i navijači, a pratimo i igrače na mjestu događaja. Zadovoljni smo interakcijom, ali trudimo se još je i poboljšati — zaključuje Dijana Perić.

Softball je bio na programu Olimpijskih igara od 1996. to 2008., a vratit će se 2020. u Tokiju, što Savez planira iskoristiti da bi se povećao broj žena u softballu.

godine i okuplja osam klubova, organizira državna prvenstva u tehničkim vještinama i slobodnim rutinama te prvenstva u svim dobnim skupinama u svim disciplinama. U nas se natjecanja organiziraju u četiri dobne skupine — kadetkinje, mlađe juniorke, juniorke i seniorke.

Za razliku od softballa, koji u nas više nije isključivo ženski šport, sinkroniziranim plivanjem dominiraju žene.

— Kad je riječ o dječacima, bilo je nekih upita, ali u prolazu, nijedan nije probao plivati s djevojčicama, pa možemo reći da je sinkronizirano plivanje u natjecateljskom smislu u nas isključivo ženski šport.

No, u Hrvatskom savezu sinkroniziranog plivanja trudimo se uključiti i muškarce i to u izvršnom odboru, nadzornom odboru, među sucima… — kaže Milena Dragišić, glavna tajnica HSSP-a.

Na svjetskoj razini, sinkronizirano je plivanje do 2015. bilo isključivo ženski šport, a od te godine i muškarci mogu ravnopravno sudjelovati na natjecanjima, zasad uglavnom u disciplini duo. U sinkroniziranom plivanju, pojašnjava glavna tajnica, postoje četiri discipline: solo, duo, tim i kombinacija.

Hrvatski savez sinkroniziranog plivanja (croatiasynchro.hr), koji djeluje od 1996.

Posebnost ovog športa je što, osim bazičnog dijela plivanja koje razvija tijelo u svim segmentima, razvija i estetsku komponentu jer ujedinjuje nekoliko športova. Tijekom treninga, osim u vodi, športašice na tlu rade osnove gimnastike i atletike, a to rezultira i športskim i estetskim doživljajem.

Milena Dragišić preporučila bi ovaj šport svakoj djevojčici: — Idealan je za razvoj ženskog tijela jer, osim fizičke spremnosti, ima i dodatni estetsko-gimnastički moment. Putem športa se razvija i svijest o tijelu, o estetici, a onda i o promociji pozitivnih vrijednosti pojedinačnog i ekipnog športa, izazova natjecanja.

Nakon manjih teškoća s mrežnim stranicama Savez je opet vidljiv na internetu, a ima i profil na Instagramu (croatia_synchro). Kako je riječ o aplikaciji koja je kombinacija umrežavanja i fotografije, to je logičan izbor s obzirom na atraktivnost športa.

Bi li se moglo napraviti i više?

— Nažalost, mi samo mali Savez, s vrlo skromnim budžetom koji ne predviđa odvajanja za sufinanciranje promocije.

No, rezultati koje postižemo i koji su sve bolji na međunarodnoj razini pridonijet će, vjerujemo, razvoju popularnosti športa na nacionalnoj razini — kaže Milena Dragišić.

Novac je, kao i uvijek, ono što dijeli svijet, a onda uvjetno i šport, na velike i male. No o tome ne bih raspravljala sa Žarkom jer je on bio stara škola koja je izvor svih zala u športu nalazila u profesionalizaciji i komercijalizaciji… Složili bismo se sigurno u jednom: ništa nije crno-bijelo. 

ro l na ace ooku i internet može pomoći populari aciji o t alla pa a to ne i kori titi o tupne kanale

inkroni irano pli anje na n ta ramu korisna aplikacija koja kombinira umreža anje i oto ra ju

Development of the popularity of softball and synchronized swimming Talking about these two, so to speak, women's sports in Croatia, men got subsequently involved in one of them — softball, while in the second one – synchronized swimming — there is a tendency to engage men in work, leaving the competitions – so far – out of it.

The Croatian Softball Federation (HSS) was founded in 1994 in Zagreb, and the registry of associations includes 16 clubs, of which 10 of them active. In the beginning, only women's clubs were founded and only women competed, but since 2003 men joined them as well.

Unfortunately, it is harder to keep the girls in sports. The Federation has around 200 licensed players that participated in the competitions in the season 2016/2017, of which around 70 women and almost twice as much men — 130. The HSS Website (softball.hr) exists since 2005.

The results and announcements of matches are the most visited sections, and in order to have the visibility of these data even greater, the HSS runs the promotion on the largest social network, Facebook, which proved to be a good move.

Croatian Federation of Synchronized Swimming has been operating since 1996 and it brings together eight clubs. Apart from the official website (croatiasynchro.hr), the Federation has a profile on Instagram (croatia_synchro). This application, as a combination of social networking and photos, represents a logical choice given the attractiveness of sports. The Federation also hopes that ever better results at the international level will contribute to the development of popularity of sports at the national level, followed by ever greater presence on the Internet.

(Marijana Mikašinović)

57 Olimp

ŠPORTSKA PUBLICISTIKA TAKO MALA, A TAKO VELIKA

Autor: Rosie Kugli Ilustracije: Ana Barbić Katičić Recenzenti: dr. Vladimira Velički, mr. sc. Anka Jurčević – Lozančić Godina i mjesto izdavanja: 2006., Zagreb Stranica: 68 Format: 18,5 x 21,5 cm Uvez: tvrdi Izdavač: Naklada Stih, Zagreb Oblikovanje i priprema za tisak: Darko Badelj, Marijan Boršić ml.

Tisak: Naklada Stih, Zagreb Dostupnost: Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, sveučilišne i znanstvene knjižnice u Puli, Rijeci, Osijeku, Splitu i Zadru te knjižnice diljem Republike Hrvatske Cijena: rasprodano izdanje

T

ako mala, a tako velika, na šarmantan i zabavan način govori o najuspješnijoj hrvatskoj tenisačici Ivi Majoli, o njenim teniskim počecima u sjeni starijeg brata i sestre, njenoj žudnji za svijetom teniskih terena, o baki koja je imala sluha, vremena i rješenja za „probleme“ malene Ive te je motivirala i poticala da vjeruje u svoje snove i ostvaruje svoje želje.

Priča je to i o Maloj. Mala je malena, žuta teniska loptica, najmanja u velikoj košari na odjelu igračaka robne kuće, koja je čekala dječju ruku, koja će je odabrati i povesti u neki drugi život, u novu avanturu. Priča je to o susretu djevojčice Ive i Male i o njihovom zajedničkom putu do najvećih svjetskih teniskih terena i prvih uspjeha. Putu posutom i radom i razočaranjima i srećom i odricanjima. Priča je to koja završava velikim Ivinim trijumfom - osvajanjem Grand Slam turnira Roland Garros 1997. godine u Parizu.

SNJEŽNA KRALJEVNA

Autor: Rosie Kugli Ilustracije: Ana Barbić Katičić Recenzenti: dr. Vladimira Velički, mr. sc. Anka Jurčević – Lozančić Godina i mjesto izdavanja: 2007., Zagreb Stranica: 100 Format: 18,5 x 21,5 cm Uvez: tvrdi Izdavač: Naklada Stih, Zagreb Oblikovanje naslovnice: Ana Barbić Katičić Oblikovanje i priprema za tisak: Darko Badelj, Marijan Boršić ml.

Tisak: Naklada Stih, Zagreb Dostupnost: Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, sveučilišne i znanstvene knjižnice u Puli, Rijeci, Osijeku, Splitu i Zadru te knjižnice diljem Hrvatske i www.superknjižara.hr Cijena: 80,00 kuna

S

nježna kraljevna knjiga je o djetinjstvu i odrastanju najuspješnije hrvatske športašice svih vremena, skijašice i sadašnje državne tajnice Središnjeg državnog ureda za šport, Janice Kostelić.

Snježna kraljevna podijeljena je u četiri cjeline koje Janičinu nevjerojatnu športsku priču prate od skijaških početaka na Sljemenu preko prvih svjetskih uspjeha u najmlađim kategorijama, prve pobjede u Svjetskom kupu, svih uspona i padova, ozljeda i operacija koje su je pratile na putu do športskog Olimpa i dosanjanih snova. Priča je to "o jednom djetinjem snu koji je pretočen u stvarnost. O godinama truda, muke, boli, ispisanih na snijegu i ledu. Ovo je priča o jednoj pobjedi. Njezin otac nazvao ju je pobjedom pojedinca nad sustavom. Ovo je priča o trenucima najvećih trijumfa o kojima je Janica rekla: Ono što uistinu vrijedi, jest onaj trenutak trijumfa kad pokažeš da si najbolji!“ Olimp 58

SPORT SMISAO ŽIVOTA - treba li i kako od svog djeteta stvarati vrhunskog sportaša

Autor: Mirna Andrijašević Recenzenti: prof. dr. sc. Zlatko Šimenc, prof. dr. sc. Mato Bartoluci, Maja Matković, prof.

Godina i mjesto izdavanja: 2015., Zagreb Stranica: 138 Format: 17 x 24 cm Uvez: meki Izdavač: Gopal d. o. o., Zagreb Dizajn naslovne stranice: Marija Andrijašević Oblikovanje i priprema za tisak: Gopal d. o. o., Zagreb Dostupnost: Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, sveučilišne i znanstvene knjižnice u Osijeku i Zadru; knjižnice diljem Republike Hrvatske; Knjižara Ljevak i web knjižara: www.ljevak.hr cijena: 152,25 kuna

K

njiga Sport smisao života govori o športu kao biološko-kulturnom sadržaju života i važnom čimbeniku osobnog razvoja i zadovoljenja brojnih potreba, dakle o onome što je šport i učinilo planetarno popularnom aktivnošću.

Autorica, nekada svestrana i kvalitetna športašica, danas znanstvenica u području športa i profesorica na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu, na osnovi osobnog iskustva te stručnog znanja, čitatelja riječju i slikama provodi i upoznaje s mnoštvom športova počevši od onih bazičnih i djeci virtualnog doba, koje obilježava fizičko nekretanje, možda i najpotrebnijih, a široko dostupnih - gimnastikom, atletikom, plivanjem, pa preko baleta, plesa, športske gimnastike, borilačkih vještina i športskih igara (nogometa, košarke, rukometa…) i športova na vodi, jedriličarstva, ronjenja, biciklizam, rolanja, klizanja, tenisa, skijanja..., do planinarstva i športske rekreacije - kao aktivnosti u kojoj se svaki šport može prilagoditi čovjeku tijekom cijeloga života te naposljetku do kretanja općenito kroz kampiranje, boravak u prirodi, putovanja, turizam, upozoravajući, bez pretenzija, na važnost pokreta u ljudskoj dokolici i brizi za zdravlje.

Knjiga je jedinstven spoj bogatog športskog, stručnog i životnog iskustva autorice, no istovremeno je i znanstvena i stručna knjiga nastala iz želje da se na šport potaknu i mladi i odrasli te da se upuste u avanturu koja im može donijeti pregršt zanimljivih, korisnih i neočekivanih iskustava i spoznaja te intenzivniji užitak u životu.

Zanimljiv je, topao, pregledan i razumljivo pisan poticaj, svima onima koje šport može nadahnuti za istraživanje vlastitih tjelesnih mogućnosti koje im može otvoriti „vrata“ u zanimljive i neponovljive doživljaje i životne promjene.

Kako sadržajem tako i stilom, Sport smisao života namijenjen je i športašima i trenerima i studentima, no možda ponajviše roditeljima malih i mladih športaša, u svrhu lakšeg razumijevanja i praćenja vlastite djece u savladavanju novih športskih i životnih izazova i postignuća budući da nudi uvid kako djetetu osigurati pravilan, stimulativan i zdrav rast i razvoj koji bi osim roditeljima trebao biti najvažniji i društvu u cjelini.. „Sport je mnogo više od natjecanja i rezultata. (…) Danas je on različitim oblicima tjelesne aktivnosti više nego ikad nužan za rast i razvoj, za održavanje mentalne i tjelesne sposobnosti. On je sredstvo komunikacije pojedinaca različitih emocionalnih kapaciteta i osobnosti… Sport je iskustvo tijela, mentalne snage, poticaja i doživljaja svih osjetila, slobode, radosti i smijeha te onoga što nas razlikuje od drugih živih bića - visokog stupnja svijesti i mogućnosti izbora.“

i e

ZA KARIJERU I NAKON KARIJERE

- priručnik za bivše, sadašnje i buduće sportaše Urednica: izv. prof. dr. sc. Romana Caput - Jogunica Recenzent: doc. dr. sc. Klara Šiljeg Godina i mjesto izdavanja: 2016., Zagreb Stranica: 80 Format: 21 x 29,5 cm Uvez: meki Izdavači: Hrvatski olimpijski odbor, Zagreb Oblikovanje i priprema za tisak: Marin Stojić Dostupnost: Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, sveučilišne i znanstvene knjižnice u Rijeci, Puli, Osijeku, Zadru i Splitu, info: Hrvatski olimpijski odbor, Trg Krešimira Ćosića 11, 10000 Zagreb, www.hoo.hr Cijena: prigodno izdanje

K

valitetno grafički opremljen priručnik u izdanju HOO-a kvalitetan je i informativan, praktičan i poučan vodič za športaše tijekom športske karijere, ali i djelotvorna pomoć u snalaženju s administracijom i mogućnostima koje se športašima nude nakon športske karijere. Priručnik podijeljen u osam cjelina kreirali su stručnjaci pojedinih područja koja obrađuje te sami športaši svojim iskustvima i primjerima.

Prvi dio priručnika donosi okvirni prikaz karijernog modela u športu i obrazovanju, pojašnjava karijerni program potpore i prezentira 4 cilja tog projekta - stručna pomoć športašima za i nakon karijere u dvojnoj (dual) karijeri, priprema športaša za karijerne tranzicije, pa tako i planirani prekid športske karijere u svrhu prevencije kriznih stanja pri tome, planiranje športske karijere kao planiranje cjelovitog procesa adaptacije športaša na postkarijerni život te promocija uloge športaša i športa u društvu putem stručnih kompetencija tijekom športske karijere.

Drugi dio govori o obrazovanju športaša tijekom i nakon športske karijere, razmatra modele obrazovanja na području Europske unije i Hrvatske te postavlja okvire za uspješnost dual-karijere, ukazuje na nedostatak prateće kvalitetne športske infrastrukture, donosi primjer dobre prakse srednjoškolskog obrazovanja športaša te programe kojima se sporazumima i suradnjom HOO-a i pojedinih visokih škola i veleučilišta u Hrvatskoj studentima-športašima osigurava i omogućava lakše administriranje studentskih obveza i studiranje te nudi informacije o priznavanju studijskih programa ili inozemnih obrazovnih kvalifikacija.

Treća cjelina ukazuje na važnost osnova komunikacijskih i prezentacijskih vještina, govorništva, društvenih mreža te upravljanja osobnim financijama za karijeru športaša. Četvrti dio nudi konkretne informacije vezane uz administriranje statusa nezaposlene osobe, prijavu na Hrvatski zavod za zapošljavanje, mirovinsko osiguranje, izradu životopisa i poslovnog plana, zamolbe, motivacijskog pisma te pripreme za razgovor s poslodavcem odnosno izlaganje poslovnog plana, pregled zanimanja u športu, državnim i javnim službama, zakonsku regulativu stručnih poslova u športu i mjere potpora iz tog područja, odnosno sve ono što će športašu zatrebati po završetku športske karijere.

Peta cjelina odnosi se na sustav financiranje športa u RH, financiranje projekata u športu, Erasmus +…, dok šesta prezentira karijerni program potpora u sportu Ministarstva znanosti i obrazovanja i HOO-a te mreže potpore kategoriziranim športašima tijekom i po završetku športske karijere.

Sedmi dio priručnika rezerviran je za popis literature, dokumente, priloge prethodnih cjelina, recenziju i sažetak.

AJANA OB ADOV

MULTIMEDIJA

TAMARA

Scenarist i redatelj: Ante Rozić Producenti: Neven Cegnar, Adham Sharara i Ante Rozić Izvršni producenti: Jura Ozmec i Ivan Jurković Godina i mjesto izdavanja: 2013., Zagreb Trajanje: 89 minuta Format: dvd Izdavač: Pozitiv film Zagreb, Zagreb Dostupnost: https://www.youtube.com/watch?v=MC7IpAD10vw Cijena: prigodno izdanje

D

okumentarni film Tamara obuhvaća više od 20 godina, čitavu karijeru i sve rezultate Tamare Boroš, vrhunske športašice koja je promijenila ženski stolnoteniski svijet. Tamara Boroš 2002. godine postala je druga stolnotenisačica svijeta, druga igračica svijeta ostala je naredne 2,5 godine, a duže od deset godina bila je među prvih deset. Dugo vremena bila je jedina europska stolnotenisačica koja je mogla parirati dominaciji igračica iz Azije i kao jedina igračica izvan Azije, unutar razdoblja od deset godina, osvojila je brončanu medalju na Svjetskom prvenstvu u Parizu. Ujedno bila je jedna od tri ne-azijske igračice koje su u razdoblju od 1973. do 2005. godine osvojile svjetsku medalju.

U riznici trofeja Tamara ima i tri europska zlata u igri parova, dva ekipna reprezentativna europska srebra te jedno europsko pojedinačno srebro i tri bronce.

Svi njeni poštovatelji i svi ljubitelji športa zahvaljujući Nevenu Cegnaru, njenom dugogodišnjem treneru, Adhamu Sharari i Anti Roziću, producentima dokumentarnog filma Tamara, imaju priliku svjedočiti jednoj velikoj športskoj karijeri.

U filmu o Tamari i njenom životnom i športskom putu govore njeni treneri: Igor Kubat, Neven Cegnar, Istvan Fülop, prijateljica iz djetinjstva Andrea Šećerov, s kojom Tamara evocira uspomene na njihove zajedničke stolnoteniske početke, Tamarini otac, majka i sestra, uz koje pratimo odlazak iz rodne Sente, izbjegličke dane u Švedskoj te okolnosti koje su Tamaru Boroš dovele do zagrebačke Mladosti 1993. godine. O tim okolnostima govore Reno Marolt tadašnji tajnik HASTK Mladosti, Ivo Goran Munivrana zamjenik predsjednika ETTU-a i Antun Vrdoljak, tadašnji predsjednik HOO-a, a o Tamari i njenoj karijeri suigračice Eldijana Aganović (danas Bentsen), Gaby Szoszniak, Krisztina Toth, predsjednik STK Statisztika Laszlo Ormai, Zoran Primorac, predsjednik ITTF-a Adham Sharara, Claude Bergeret, Elena Timina, Liu Yan Jun, Zhang Rui, Jin Jun Hong, Dirk Schimmelpfennig, Zhang Yining, njena liječnica Katarzyna Cegnar i sama Tamara, ali i Janez Stare, bivši trener jugoslavenske stolnoteniske reprezentacije kao predstavnik onih koji nisu zarana vidjeli Tamarin potencijal ili su čak bili osporavatelji tog potencijala.

Tamara je upornošću, radom, željom za postizanjem izvrsnosti te jedinstvenošću utirala svoj put u svjetskom stolnom tenisu.

Put čije je veliko poglavlje, satkano od povjerenja i suradnje s Nevenom Cegnarom te višesatnog dnevnog intenzivnog rada promijenilo i obilježilo stolnoteniski svijet u kome su tada dominirale igračice iz Azije. Tamara i Neven ispisali su gotovo nevjerojatnu priču o jedinoj Europljanki koja je mogla parirati toj dominaciji.

59 Olimp

OD OLIMPA DO OLIMPA

P

ovodom 150. obljetnice rođenja Franje Bučara, utemeljitelja i promicatelja športa i olimpizma u Hrvatskoj te prvog Hrvata člana Međunarodnog olimpijskog odbora (1920. - 1946.) po kojem je nazvana najviša nagrada RH u športu "Franjo Bučar", u Gimnaziji Karlovac (gdje je Bučar dobio svoje prvo nastavničko mjesto), otkrivena mu je 20. siječnja spomen-ploča.

Otkrila ju je olimpijka i svjetska rekorderka na 400m Jelica Pavličić-Štefančić, jedna od rijetkih dobitnica ovog najvišeg državnog priznanja za životno djelo u športu.

Dobitnice Državne nagrade za šport "Franjo Bučar" Od 1991. do 2016. godine dodijeljene su ukupno 323 nagrade od kojih 60 za životno djelo. Među dobitnicima su 52 žene od kojih su četiri, redom olimpijke, dobile Nagradu za životno djelo, a njih 48 Godišnju nagradu.

Na ra a a ži otno jelo 1999. Katica Ileš (rukomet) Erna Hawelka–Rađenović (gimnastika) Đurđica Bjedov-Gabrilo (plivanje) 2016. Jelica Pavličić–Štefaničić (atletika) o i nja na ra a 1991.

Danijela Bilbija (odbojka), Jasminka Francki (streljaštvo), Danira Nakić (košarka), Ženski rukometni klub Lokomotiva - Zagreb 1992.

Hrvatska ženska kuglačka reprezentacija Suzana Skoko (streljaštvo) Iva Majoli (tenis), Elida Ružić (športska djelatnica) 1996.

Mirjana Ružnjak (paraolimpijka – biciklizam), Ženski rukometni klub Podravka - Koprivnica 1997.

Barbara Jelić (odbojka), Eva Morandini Plovanić (sportska djelatnica), Ana Sršen (paraolimpijka – plivanje) 1998.

Milka Milinković (paraolimpijka – atletika)

2000.

Jasminka Čelik (športska djelatnica) 2001.

Zina Urlić (odbojka), Tamara Boroš (stolni tenis), Janica Kostelić (alpsko skijanje) 2002.

Lidija Vekić (športska djelatnica) Blaženka Birolla (športska djelatnica), Marija Iveković (paraolimpijka – atletika), Branka Pereglin (streljaštvo), Nataša Vezmar (taekwondo) Đurđa Fočić-Šourek (atletika) Jelica Pavličić-Štefančić (atletika), Radica Jurkin (promicanje olimpizma) 2006.

Danijela Grgić (atletika), Blanka Vlašić (atletika) 2007.

Ivana Brkljačić (atletika), Nataša Drenčić–Jerković (športska djelatnica) 2008.

Snježana Pejčić (streljaštvo), Mirjana Rajle–Brođanac (veslanje), Sandra Šarić (taekwondo), Martina Zubčić (taekwondo) 2009.

Erna Hawelka-Rađenović (gimnastika), Ruža Markešić (kuglanje – sport invalida) 2010.

Sandra Perković (atletika) 2011.

Tina Mihelić (jedrenje), Ana Zaninović (taekwondo), Lucija Zaninović (taekwondo) 2012.

Mikela Ristoski (atletika) Đurđica Bjedov-Gabrilo (plivanje)

ri nanja

N a

o inu

Hrvatski zbor sportskih novinara (HZSN) dodijelio je 20. veljače u Karlovcu tradicionalne nagrade za postignuća u športskom novinarstvu u olimpijskoj 2016. godini.

Za novinara godine proglašen je komentator HTV-a Drago Ćosić koji bio voditelj projekta nogometnog EURA 2016 u Francuskoj, a na Olimpijskim igrama u Rio de Janeiru, uz prijenose boksa i rukometnih utakmica, komentirao je veslačke uspjehe naših olimpijaca.

Legenda dnevnog lista Sportskih novosti Neven Bertičević dobio je nagradu za životno djelo. Izvještavao je s Olimpijskih igara od Sarajeva 1984. do Pekinga 2008., kao i sa svjetskih i europskih prvenstava u košarci koja mu je, uz tenis, velika novinarska ljubav. Prvi je Hrvat, dobitnik ITF-ove novinarske nagrade za poseban doprinos promociji

Olimp 60

i e

AD A JU K N

Leon Nikić's silver at the Winter EYOF

Milka Babović (atletika / publicistika), Sandra Paović (stolni tenis), Ana Šimić (atletika) Maša Martinović (karate) 2016.

Marija Anzulović (odbojka), Sanja Jovanović (plivanje), Mirela Šikoronja Ivančić (stolni tenis /trenerica), Hrvatska ženska stolnoteniska paraolimpijska reprezentacija (Anđela Mužinić i Helena Dretar Karić)

Dobitnice Nagrade HOO-a atija ju ek

irjana O njeno ić

rna a elka a eno ić

N

ajviša nagrada koju dodjeljuje Hrvatski olimpijski odbor je Nagrada "Matija Ljubek" (do 2000. "Trofej HOO-a") za životno djelo, u znak priznanja za osobit doprinos uglednih hrvatskih športskih imena, ali i udruga koje su pridonijele razvoju pojedinih područja ili športa u cijelosti.

Od 1992. do 2016. godine ukupno je dodijeljeno 99 nagrada, a među dobitnicima je (samo) šest žena.

1999. Olga Šinkovec-Luncer (atletika) 2000. Štefica Krištof (kuglanje) 2007. Katica Ileš (rukomet) Mimi Vurdelja (prehrana športaša / nutricionizam) Erna Hawelka-Rađenović (gimnastika) 2016. Mirjana Ognjenović (rukomet)

tenisa i Davis Cupa koju je dobio 2016.

Priznanje za intervju dobio je novinar Jutarnjeg lista i doajen hrvatskog sportskog novinarstva Tomislav Židak za razgovore s trenerom Bayerna Carlom Ancelottijem, menadžerom Ljubom Barinom te nogometašima Josipom Skoblarom i Ivicom Olićem.

Dra o o ić i Janica Ko telić Novinarka SN Kristina Leovac dobitnica je priznanja za najbolju reportažu u kojoj je predstavila Madeiru, portugalski otok u Atlanskom oceanu na kojem je rođen Cristiano Ronaldo.

Five young Croatian athletes participated at the 13th Olympic Winter European Youth Festival (EYOF), the event that brings together athletes from 14 to 18 years of age, held in the Turkish city of Erzurum from February 12th to February 17th, 2017. In the competition of their peers from 33 European countries, our athletes rounded up their performance in four of nine sports on the program with silver medal won by alpine skier Leon Nikić in Slalom and great results of Katarina Kitarović in Figure Skating and Gabrijela Skender in Cross-Country Skiing.

Besides the silver medalist Nikić, Kitarović and Skender, the Croatian Sports Delegation - headed by the Chief of the Mission Damir Šegota – comprised also the biathletes Dora Kurečić and Ana Radošević.

Until this year’s participation at the Olympic Winter Festivals, our young athletes have won three medals, all in Alpine Skiing - Ana Jelušić (Bled, 2003) and Leona Popović (Vorarlberg / Liechtenstein, 2015) gold, and Sofija Novoselić (Jaca, 2007) a bronze medal.

Winter Olympics and Croatian female athletes In the presence of the President and Secretary General of the Croatian Olympic Committee Zlatko Mateša and Josip Čop, Honorary President of the International Olympic Committee and honorary IOC member Antun Vrdoljak, the first Secretary General of the Croatian Olympic Committee Slavko Podgorelec and media representatives, the first appearance of Croatian athletes - under their own flag - at the Olympic Games, was marked in Zagreb on February 8th. This historical performance took place on February 8, 1992 at the Winter Olympics in Albertville, only twenty days after the international recognition of the Republic of Croatia (January 15th) and temporary acceptance of the Croatian Olympic Committee into the IOC membership (January 17th).

Since then up to the performance at the latest Winter Olympic Games in Sochi in 2014, the Croatian athletes participated at seven Winter Olympics, where female athletes, especially Janica Kostelić with four gold and two silver medals, were the ones who left an indelible mark with those performances.

The first Croatian female participant at the Winter Olympics was Željka Čižmešija in Figure Skating. The first, and so far the only female Head of the Croatian Olympic Delegation as much as two times (Albertville 1992 and Lillehammer 1994) was Dr. Sanda Dubravčić Šimunjak, double Olympian (Winter Olympics Lake Placid 1980 and Sarajevo 1984). She was also the first woman in the world who lit the Olympic flame at the Winter Olympics (Sarajevo 1984).

The first medal ever, a gold one, won for Croatia at the Winter Olympics was the one won by Janica Kostelić, who was the first and so far the only Croatian female athlete – flag-bearer at the Opening Ceremony of the Olympic Games (Nagano, 1998), while at the Closing Ceremony this honor was awarded to the table tennis player Tamara Boroš (Beijing Olympics2008) and Nordic skier Vedrana Malec (Winter Olympics Sochi 2014)

Croatian female athletes that participated at the Winter Olympics since 1992: Albertville 1992 - Željka Čižmešija (Figure Skating) Nagano 1998 - Janica Kostelić (Alpine Skiing) and Ivana Jakupčević (Figure Skating) Salt Lake City 2002 - Janica Kostelić, Nika Fleiss and Ana Jelušić (Alpine Skiing), Maja Kezele (Cross-Country Skiing), Idora Hegel (Figure Skating) Torino 2006 - Janica Kostelić, Nika Fleiss and Ana Jelušić, Matea Ferk, Yvonne Schnock (Alpine Skiing), Petra Starčević (Biathlon), Idora Hegel (Figure Skating), Maja Kezele (Cross-Country Skiing) Vancouver 2010 - Ana Jelušić, Nika Fleiss, Sofija Novoselić, Tea Palić, Matea Ferk (Alpine Skiing), Nina Broznić (Cross-Country Skiing), Andrijana Stipaničić Mrvelj (Biathlon) Sochi 2014 - Andrea Komšić, Sofija Novoselić (Alpine Skiing), Vedrana Malec (Nordic Skiing), Morena Makar (Snowboarding)

61 Olimp

OD OLIMPA DO OLIMPA Priznanje za najbolju TV-emisiju dobio je tim emisije Sport nedjeljom Z1, a za najbolju radijsku emisiju "Sport i glazba" Drugoga programa Hrvatskog radija.

Priznanje za lokalno novinarstvo dobio je Jurica Vukojević iz Opuzena za praćenje Maratona lađa na Neretvi, a fotoreporter Pixsella Sanjin Strukić dobitnik je priznanja za športsku fotografiju.

Košarkaški klub Cedevita dobio je priznanje za najbolju press-službu u 2016., a srebrni olimpijac sa Igara u Riju, veslač Damir Martin, dobio je posebno priznanje HZSN-a za suradnju s medijima.

Priznanje za publicistiku dobio je koprivnički kroničar Ivo Čičin Mašansker za knjigu "Vratar u zaleđu/Golman u ofsajdu", a najplodonosniji športski publicist Jurica Gizdić (koji je knjigom Hrvatski olimpijski i odličnici u izdanju HOO-a 2016. zaokružio hrvatsku povijesnu baštinu na Igrama od 1900.), dobio je posebno priznanje za promicanje olimpizma.

Svečanosti dodjele nagrada i priznanja nazočili su državna tajnica za šport Janica Kostelić, predsjednik i glavni tajnik Hrvatskog olimpijskoga odbora Zlatko Mateša i Josip Čop te gradonačelnik Karlovca Damir Jelić, a prije svečanosti održan je i 26. sabor HZSN-a pod predsjedanjem Jure Ozmeca.

Dobitnice priznanja HZSN-a Kristina Leovac, priznanje za reportažu (2016.)

Mila Horvat, priznanje za tv novinarstvo (2014.)

Romana Eibl, nagrada za novinara godine (2013.), urednicu godine (2002.) i za pisano novinarstvo (1998.)

Radica Jurkin, priznanje za internetski portal „Sportska Hrvatska“ (2012.)

Milena Dragišić, priznanje za praćenje malih športova (2010.)

Iva Perdec Augustić, priznanje za komentar (2010.)

Ivanka Ožbolt, nagrada za životno djelo (2010.)

Zrinka Grancarić, Hrvatski jedriličarski savez, priznanje za suradnju s medijima (2007.)

Renata Beluhan, priznanje za komentar (2006.)

Ana Sršen, nagrada „Vukovarac“ (2001.)

Milka Babović, nagrada za životno djelo (1994.)

re ro eona Nikića na im kom O u Petoro mladih hrvatskih športaša sudjelovalo je od 12. do 17. veljače 2017. godine na 13. zimskom Olimpijskom festivalu europske mladeži (EYOF) u turskom gradu Erzurumu na kojem nastupaju športaši do 14 do 18 godina. Svoj su nastup u konkurenciji vršnjaka iz 33 europske zemlje, u četiri od devet sportova na programu, zaokružili srebrnom medaljom alpskog skijaša Leona Nikića u slalomu, uz vrlo dobre plasmane Katarine Kitarović u umjetničkom klizanju i Gabrijele Skender u skijaškom trčanju.

Uz srebrnog Nikića, te Kitarović i Skender, u sastavu hrvatske športske delegacije, pod vodstvom šefa Misije Damira

Šegote, bile su još biatlonke Dora Kurečić i Ana Radošević.

Inače, do ovogodišnjeg nastupa na Zimskim olimpijskim festivalima naši su mladi športaši osvojili tri medalje, sve u alpskom skijanju - Ana Jelušić (Bled, 2003.) i Leona Popović (Voralberg/Lihtenštajn, 2015.) osvojile su zlato, a Sofija Novoselić (Jaca, 2007.) broncu.

eminar r at ki trenera a r un ki re ultat

Nikola Bralić i raća inko ić O

io

Hrvatski olimpijski odbor u suradnji s vrhunskim hrvatskim trenerima koji su svoja znanja potvrdili osvajanjem olimpijskih odličja na Igrama u Riju 2016., organizirao je 6. i 7. veljače u Svetom Martinu na Muri seminar za trenere.

Dvodnevni seminar otvorio je jedan od najboljih veslačkih trenera svijeta Nikola Bralić, koji je na primjerima zlatnog dvojca na pariće s Igara u Riju, braće Sinković, i srebrnog četverca na pariće (David Šain, Martin Sinković, Damir Martin, Valent Sinković) na Igrama u Londonu 2012., izložio svoju teoriju o rezultatima uvođenja trenažnih operatora u proces pripreme športaša.

Dragocjena iskustva o tome kako stvoriti vrhunsko svjetsko i olimpijsko ime u uvjetima prostornih i materijalnih ograničenja trenažnih procesa, podijelili su trener brončanog boksača iz Rija Filipa Hrgovića, Leonard Pjetraj, te Pero Kuterovac, kondicijski trener hrvatske vaterpolske reprezentacije, kao i drugih olimpijaca.

Trenersko iskustvo i znanje u atletici podijelili su Edis Elkasević i Andrej Hajnšek, treneri zlatnih atletičarki Sandre Perković i Sare Kolak, a u jedrenju Edo Fantela, trener zlatnih jedriličara Šime Fantele i Igora Marenića. Predavanjem o strateškom planiranju olimpijskog ciklusa treninga, Fantela je i zaključio seminar.

Hrvatskim stručnjacima kondicijske i kineziološke prakse i teorije sa Igara, priključili su se i suradnici sa Kineziološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Tomislav Rupčić i Marijan Baković koji su predstavili suvremene metode testiranja vrhunskih športaša u dijagnostičkom centru fakulteta u Zagrebu.

Na seminaru koji će, kako je najavio ravnatelj odjela za istraživanje i unapređenje razvojnih programa HOO-a Neven Šavora, biti redovit oblik rada na usavršavanju stručnog znanja neophodnog za vrhunski športski rezultat, sudjelovalo je više od sto hrvatskih trenera različitih profila i iskustva.

im ke olimpij ke i re i r atice eon Nikić

Olimp 62

U nazočnosti predsjednika i glavnog tajnika HOO-a Zlatka Mateše i Josipa Čopa, počasnog predsjednika HOO-a i počasnog člana MOO-a Antuna Vrdoljaka, prvog glavnog tajnika HOO-a Slavka Podgorelca te predstavnika medija, u Zagrebu je 8.

i e

O

limpijska 2016. godina sa deset odličja na Igrama u Riju 2016. najuspješnija je godina hrvatskog športa, ocjena je skupštinara HOO-a koji su jednoglasno i bez zadrške na sjednici održanoj 27. veljače ove godine usvojili programsko i financijsko izvješće HOO -a za 2016. godinu.

Pet zlata, tri srebra i dvije bronce osvojenih u Riju svrstali su Hrvatsku

na izvanredno 17. mjesto u poretku zemalja osvajača odličja na tim Igrama.

Uz to, Hrvatska je treća na svijetu (ispred su samo Bahami i Jamajka) i prva u Europi gleda li se broj zlatnih odličja u odnosu na broj stanovnika, odnosno šesta na svijetu i druga u Europi ako je kriterij ukupan broj osvojenih medalja s obzirom na

O J K DA J OD 1992. DO 2016.

Š O

VA

K

AŠ A

O OD

AD A JU K N

stanovništvo (ispred su Grenada, Bahami, Jamajka, Novi Zeland i Danska).

Bitnu ulogu u Riju imale su Sandra Perković, Sara Kolak i Blanka Vlašić koje su na popisu osam Hrvatica od sveukupno 118 športašica koje su nastupile na ljetnim i zimskim Olimpijskim igrama od 1992. godine te osvojile olimpijsko odličje.

J K DA J DO

VA

K

Š O

AŠ A

Od 1992. i Barcelone, do 2016. i Rio de Janeira, na Igrama je ukupno nastupilo 118 športašica, od kojih je njih osam osvajalo odličja:

Od 1936. i Igara u Berlinu (prvi nastup športašica iz Hrvatske), do 1988. i Igara u Seulu, na ljetnim i zimskim Olimpijskim igrama nastupilo je 48 športašica, a medalje je osvojilo njih petnaest.

JAN A KO alp ko kijanje ZOI Salt Lake City 2002. – tri zlatne i jedna srebrna medalja ZOI Torino 2006. – jedna zlatna i jedna srebrna medalja

U A BJ DOV pli anje OI Meksiko 1968. – zlatna i srebrna medalja

NJ ŽANA J trelja t o OI Peking 2008. – brončana medalja

A BJ DOV ko arka OI Moskva 1980. – brončana medalja

AND A ŠA taek on o OI Peking 2008. – brončana medalja

ANJA OŽ OV ko arka OI Moskva 1980. – brončana medalja

A NA UB taek on o OI Peking 2008. – brončana medalja

O A U KOV ko arka OI Moskva 1980. – brončana medalja

B ANKA V AŠ atletika OI Peking 2008. – srebrna medalja OI Rio 2016. – brončana medalja

KA A Š rukomet OI Moskva 1980. – srebrna medalja

U JA AN NOV taek on o OI London 2012. – brončana medalja AND A KOV atletika OI London 2012. – zlatna medalja OI Rio 2016. – zlatna medalja A A KO AK atletika OI Rio 2016. – zlatna medalja

JANA O NJ NOV rukomet OI Moskva 1980. – srebrna medalja OI Los Angeles 1984. – zlatna medalja ANA rukomet OI Moskva 1980. – srebrna medalja B KA V ŠNJ rukomet OI Moskva 1980. – srebrna medalja OI Los Angeles 1984. – zlatna medalja JA NA UJ rukomet OI Los Angeles 1984. – zlatna medalja AB NA O Š teni kao poka ni port OI Los Angeles 1984. – srebrna medalja DAN A NAK ko arka OI Seoul 1988. – srebrna medalja KO N JA KV ko arka OI Seoul 1988. – srebrna medalja ŽANA A ko arka OI Seoul 1988. – srebrna medalja JA NA Š KA trelja t o OI Seoul 1988. – zlatna i brončana medalja JA NA A tolni teni OI Seoul 1988. – brončana medalja

63 Olimp

OD OLIMPA DO OLIMPA

Ana Jelu ić

o ja No o elić

veljače obilježen prvi nastup hrvatskih športaša pod vlastitim stijegom na Olimpijskim igrama. Povijesni nastup zbio se 8. veljače 1992. godine na Zimskim olimpijskim igrama u Albertvilleu, samo dvadesetak dana nakon međunarodnog priznanja Republike Hrvatske (15. siječnja) i privremenog primanja HOO-a u članstvo MOO-a (17. siječnja).

Od tada do nastupa na zadnje održanim ZOI u Sočiju 2014., hrvatske su športašice i športaši nastupili na sedam Zimskih olimpijskih igara, a upravo su športašice, osobito Janica Kostelić sa četiri zlatne i dvije srebrne medalje, bile te koje su dale neizbrisiv pečat tim nastupima.

Prva hrvatska natjecateljica na Zimskim igrama bila je Željka Čižmešija u umjetničkom klizanju. Prva, i zasad jedina šefica hrvatskih olimpijskih delegacija i to dva puta (Albertville 1992. i Lilehammer 1994.) bila je dr. Sanda Dubravčić Šimunjak, dvostruka olimpijka (ZOI Lake Placid 1980. i Sarajevo 1984. godine), a dr. Dubravčić Šimunjak bila je i prva žena na svijetu koja je na ZOI-u upalila olimpijski plamen (Sarajevo '84).

Prvo odličje uopće, i to zlatno, na Zimskim olimpijskim igrama osvojila je za Hrvatsku Janica Kostelić koja je bila i prva i za sada jedina hrvatska športašica koja je na otvaranju Igara nosila

Vedrana Malec hrvatsku zastavu (Nagano, 1998.), dok su tu čast na zatvaranju Igara imale stolnotenisačica Tamara Boroš (OI Peking 2008.) i nordijska skijašica Vedrana Malec (ZOI Soči 2014.)

Hrvatske športašice na Zimskim olimpijskim igrama od 1992.: Al ert ille - Željka Čižmešija (umjetničko klizanje) Nagano 1998. - Janica Kostelić (alpsko skijanje) i Ivana Jakupčević (umjetničko klizanje) Salt Lake City 2002. - Janica Kostelić, Nika Fleiss, Ana Jelušić (alpsko skijanje), Maja Kezele (skijaško trčanje), Idora Hegel (umjetničko klizanje) Torino 2006. - Janica Kostelić, Nika Fleiss, Ana Jelušić, Matea Ferk, Yvonne Schnock (alpsko skijanje), Petra Starčević (biatlon), Idora Hegel (umjetničko klizanje), Maja Kezele (skijaško trčanje) Vancouver 2010.- Ana Jelušić, Nika Fleiss, Sofija Novoselić, Tea Palić, Matea Ferk (alpsko skijanje) Nina Broznić (skijaško trčanje), Andrijana Stipaničić Mrvelj (biatlon) o i - Andrea Komšić, Sofija Novoselić (alpsko skijanje), Vedrana Malec (nordijsko skijanje), Morena Makar (snowboard).

Croatia Airlines - lagano do cilja!

Odaberite Croatia Airlines za svoja putovanja!

Dugogodišnji partner Hrvatskog olimpijskog odbora nudi vam modernu flotu, pažljivo sastavljen red letenja i izvrsnu uslugu na letu.

Posjetite našu web stranicu i kupite kartu!

072 500 505, +385 1 6676 555

croatiaairlines.hr Službeni prijevoznik olimpijaca