OLIMP 63. - lipanj 2017.

BROJ 63 / LIPANJ 2017.

ISSN 1331-9523

OLIMPIJSKE LEGENDE Damir Polić

JOSIP ČOP

Četvrti mandat glavnog tajnika

OLIMPIJSKE NADE Antun Novaković

ŠPORTSKI MUZEJI Mreža olimpijskih muzeja

INTERNET Hrvatski Judo savez

Sadržaj

6

Josip op Četvrti mandat glavnog tajnika

26

ene i port Nježna diplomacija

14

limpijske le en e Damir Polić

29

Prilo Povijest hrvatskog športa

18

limpijske na e Antun Novaković

42

MOO Dodatci prehrani - predvorje dopinga

22

portski muzeji Mreža olimpijskih muzeja

46

nanost i port Intervju sa šampionom

a nakla nika BROJ 63 / LIPANJ 2017.

ISSN 1331-9523

Naslovnica: Josip op Snimio: Romeo Ibrišević

OLIMPIJSKE LEGENDE Damir Polić

OLIMPIJSKE NADE Antun Novaković

ŠPORTSKI MUZEJI Mreža olimpijskih muzeja

INTERNET Hrvatski Judo savez

re ni tvo

Josip Čop Hrvatski olimpijski odbor Trg Krešimira Ćosića 11, 10 000 Zagreb

Saša Ceraj, Ante Drpić, Gordana Gaćeša, Radica Jurkin, Siniša Krajač, Jura Ozmec, Ana Popovčić, Nada Senčar Pro uk ija

M 14 d.o.o (Jet-set magazin) Preradovićeva 23, 10 000 Zagreb

lavni ure nik

Ante Drpić JOSIP ČOP

Četvrti mandat glavnog tajnika

re ni a prilo a Povijest

Ana Popovčić

Olimp 4

rvatsko

porta

likovanje i prijelom

M 14 d.o.o

tvo i port 50 Dru Profesionalci u četrdesetoj

54 Internet Hrvatski judo savez li istika 56 Pu Živjeti fair play limpa o limpa 58 Međunarodni olimpijski dan

Prijevo

N. T. Dalma d.o.o., Medveščak 13, Zagreb isak

Vjesnik d.d.

Slavonska avenija 4 10000 Zagreb Nakla a:

2000 primjeraka

Olimp je časopis Hrvatskog olimpijskog odbora.

www.hoo.hr e-mail: hoo@hoo.hr

nadam se da mi nećete zamjeriti što ću uvodnik, s nekoliko rečenica, posvetiti događaju koji datira još iz početka mjeseca svibnja. Naime, tada je svoj epilog dobio natječaj za glavnog tajnika HOO-a za naredno, četverogodišnje razdoblje 2017. - 2021.

Ponosan sam i sretan što sam tim natječajem dobio tu odgovornu obvezu i zahtjevnu zadaću da kao prvi operativac HOO-a i dalje vodim tu našu krovnu športsku organizaciju. Od prvog trenutka kada sam postao glavni tajnik HOO-a (a to je bilo 2005.), želja i cilj su mi bili isti: da uz pomoć mojih suradnika u stručnim službama, predsjednika HOO-a, članova Vijeća u svim mandatima, kolegica i kolega u savezima i športskim zajednicama, ovu kuću, Hrvatski olimpijski odbor, učinimo kućom športaša, struke, razvoja, ideja, novih programa i projekata. I naravno - rezultata. I medalja.

Slobodno mogu reći da smo na svim tim razinama postigli napredak, pozitivan pomak, ali i da, kao pravi športaši, želimo da ti pomaci, u dolazećem razdoblju, budu još vidljivi. Zato svim sudionicima u športu poručujem da su im vrata HOO-a otvorena, da zajedno možemo riješiti, ako ne sve, barem veliku većinu problema.

Ovdje inzistiram na zajedništvu te tvrdim da u hrvatskom društvu nema brojnije populacije od športske. A takvi, brojni, kad bi bili Glavni tajnik Hrvatskog još čvršće povezani, uvjeravam vas da nema tog problema kojeg ne olimpijskog odbora bismo bili sposobni riješiti - od financiranja, statusa, infrastrukture, Secretary General of the dobre zakonske regulative primjerene športu...

Croatian Olympic Committee Upravo to zajedništvo treba biti brana i zaštita pred svima koji neargumentirano, kukavički, niskim udarcima napadaju vrhunske Josip Čop, dipl. oec. športaše, poput nedavnog bezumnog napada na državnu tajnicu za šport Janicu Kostelić.

Ti „hrabri muškarci-ratnici“ jedino u čoporu imaju javnu hrabrost napada na druge, potpuno ignorirajući činjenicu da je gospođa Kostelić u samo godinu dana na ovoj funkciji, za šport napravila više nego oni prije nje u zadnjem desetljeću. Do Janice se pričalo, a od Janice se radi. Upravo zato ona treba dobiti bezrezervnu podršku svih ljudi iz športa.

Spomenutim zajedništvom, šačici bezprizornih moramo na jasan način pokazati da cijela naša zajednica čvsto stoji uz legendarnu športašicu kojoj se cijeli svijet divio i koja je dugi niz godina na najbolji način promovirala hrvatsku državu.

I hope you will not blame me for dedicating this foreword, with several sentences, to the event that dates back to the beginning of May. Namely, at that time the vacancy for Secretary General of the Croatian Olympic Committee for the next four-year period 2017-2021 has completed.

I am proud and happy that I have been given, by winning the mentioned competition, this responsible and demanding task to continue - as the first Croatian Olympic Committee’s Operator – leading our umbrella sports organization. From the very first moment I became Secretary General of the Croatian Olympic Committee (and that was in 2005), my wish and goal remained the same: to make this house, the Croatian Olympic Committee, a home of athletes, profession, development, ideas, new programs and projects with the help of my associates in professional services, the President of the Croatian Olympic Committee, the members of the Council in all the terms and colleagues in the federations and sports associations. And of course – of the results. And of the medals.

I can freely say that we have not only achieved progress, a positive shift forward, on all these levels, but also that we, as real athletes, wish these shifts to be visible in the upcoming period. That is why I am sending a message to all the participants in sport that the doors of the Croatian Olympic Committee are open, that together we can solve everything, and if not all, at least a large majority of issues.

Here I insist on communion and I claim that in the Croatian society there is no greater population that the sports one. And as such, numerous, if connected even more closely, I assure you that there is no problem we couldn’t be able to solve - from financing, status, infrastructure, good legal framework adapted to the sport...

It is this communion that should be defense and protection against all those attacking top athletes with unsubstantiated, cowardly, low-impact attacks, such as the recent frantic attack on the Secretary of State for Sports Janica Kostelić.

These "brave men-warriors" have the courage for public attack on others only when in the crowd, completely ignoring the fact that Ms. Kostelić has done more for sports in only a year than those before her in the last decade. Until Janica there was only talking and since Janica the things are happening.

That is why she needs unrivaled support from all the people in sport.

Through the mentioned communion we have to show clearly to the handful of shameless ones that our whole community is standing by the legendary athlete, once admired by the whole world, promoting the Croatian state for the past several years in the best way possible.

Olimp 5

Olimp 6

Intervju: Josip Čop

Četvrti mandat glavnog tajnika Pi e AJANA nimio M

I

AD I

I I

Pozicija glavnog operativca HOO-a bilježi dvanaestogodišnji kontinuitet rada koji se nesumnjivo ogleda kako u rastu broja olimpijskih odličja, tako i u neprekidnom razvoju sustava ulaganja u športaše

J

osip Čop na mjestu je glavnog tajnika neprekidno od 2005. i najdugovječniji je glavni tajnik HOO-a.

Bivši športaš, športski djelatnik, dužnosnik i diplomirani ekonomist, karijeru u HOO-u započeo je početkom 1999. na mjestu izvršnog direktora.

Već 2001. na pet mjeseci preuzima i dužnost vršitelja dužnosti glavnog tajnika. Sljedeće tri godine direktor je Ureda za programe lokalnog sporta HOO-a, pa opet preuzima funkciju vršitelja dužnosti glavnog tajnika.

Naime, nakon prvog glavnog tajnika HOO-a, Slavka Podgoreleca, koji je tu dužnost obnašao više od devet godina, za funkciju glavnog tajnika u krovnoj športskoj organizaciji nastupilo je turbulentno razdoblje u kojem su se na mjestu prvog operativca HOO-a promijenila tri glavna tajnika i dva vršitelja dužnosti.

No, od studenog 2004. kada Josip Čop drugi put postaje vršitelj dužnosti odnosno od sredine 2005. kada je izabran na svoj prvi mandat glavnog tajnika, pozicija glavnog operativca HOO-a bilježi dvanaestogodišnji kontinuitet rada koji se nesumnjivo ogleda kako u rastu broja olimpijskih odličja tako i u neprekidnom razvoju sustava ulaganja u športaše.

Uz sve nabrojano, Josip Čop marlji-

vi je kroničar zbivanja u Hrvatskom olimpijskom odboru i hrvatskom olimpijskom pokretu. Kroz uvodnike, njih ukupno 51, uz čitatelje časopisa „Olimp“ neprekidno je od trinaestog broja, odnosno, od prosinca 2004. godine.

Iza nas je najuspje nija o ina hrvatsko porta Prvi ste sura nik pre sje nika latka Mate e o pre olimpijske o ine za I orino Iza vas su I Pekin I an ouver I Lon on I o i i naposljetku I io a va a etiri man ata hrvatski su porta i osvojili olimpijskih me alja naspram me alja osvojenih o limpijskih i ara u ar eloni o po etka va e man ata Deset o li ja osvojeno je u iju pro le o ine i i pre sje nik Matea o i le no ste tan em koji o li no unk ionira i na opunjuje se Je li upravo to razlo to na natje aju za mjesto lavno tajnika a niste imali konkuren iju - Da, dobro ste konstatirali. U prvom dvanaestogodišnjem mandatu osvojeno je 16, a u drugom, „mom“ 28 medalja ili 75 % više. Šport je egzaktna djelatnosti. Nema tu onog: „baš sam

htio“ ili „bilo je blizu“. Tu ili si prvi jer imaš najbolji rezultat ili si pobijedio jer si postigao gol više. Ovakav, progresirajući športski trend povećanim brojem osvojenih medalja, bar dijelom pripada i stručnim službama HOO-a kojima sam na čelu.

Iznijet ću samo nekoliko informacija u korist tome: do 2005. postojala su dva razvojna programa za športaše Razvojni program II i VI (olimpijski) s oko 150 - 160 športaša. Danas u šest Razvojnih programa imamo u prosjeku oko 440 športaša. Prije mog dolaska nije postojao niti jedan razvojni program za trenere, danas u šest Razvojnih programa za trenere obuhvaćamo sedamdesetak trenera.

Projekti Olimpijskih igara bili su dvogodišnji, mojim dolaskom postaju četverogodišnji (olimpijski) projekti u koje momčadske športove uključujemo jednako tako kroz četiri godine (od Projekta Rio 2016. godine).

Poboljšali smo redovne programe na način da svi športaši u našim programima, uz sredstava namijenjena pripremama i natjecanjima mogu koristiti sredstva za objekte, športsku opremu, specifičnu športsku opremu, stručni rad, fizioterapeute, psihologa, vitaminizaciju, dopunsku prehranu, što govori o značajnim pomacima u 7 Olimp

Intervju: Josip Čop

io ra ja Josip op ro en je listopa a u araž inu Diplomirao je poslovni marketin na konomskom akultetu veu ili ta u a re u te usmjerenje vi i trener no ometa na ineziolo kom akultetu veu ili ta u a re u No ometu karijeru zapo eo je u najmla im kate orijama a nastupao je za mati ni arteks Dinamo a re aj uk te za austrijske klu ove turm iz raza i il on ao reprezentativa iv e ržave nastupao je na uropskom prvenstvu u ran uskoj o o ine no ometni je trener u N elen aj i tehni ki tajnik u N a re ao iskusan no ometa i no ometni stru njak olazi u rvatski no ometni savez na ra no mjesto lavno tajnika i neposre no su jeluje u nastupu hrvatskih reprezentativa a na uropskom prvenstvu u n leskoj i na vjetskom prvenstvu u ran uskoj Dva man ata o o io je opre sje nik A ine omisije za reprezenta ije o o ine i ele at je vjetske i uropske no ometne e era ije Nakon o ate karijere u no ometu o ine olazi u rvatski olimpijski o or i preuzima užnost izvr no irektora koju je o na ao o o ine Isto o no etiri mjese a o avlja i užnost lavno tajnika a o na užnosti je irektora re a za pro rame lokalno porta a o stu eno a o lipnja vr itelj je užnosti lavno tajnika a lipnju iza ran je za lavno tajnika a u man atu etiri o ine Na istu užnost reiza ran je i o ine na man at o i već u ovom trenutku naj u ovje niji je lavni tajnik krovne hrvatske sportske institu ije

Olimp 8

radu HOO-a, krovne športske organizacije koja zaista djeluje kao servis športu i športašima.

Koncentracija svih stručnih službi na jednom mjestu (Dom športova) također je moja inicijativa. Iznjedrili smo niz novih programa na lokalnoj razini. To su uz Aktivne zajednice i Od sportske škole do OI, Olimpijski festival dječjih vrtića Hrvatske (moj osobni projekt), Odaberi sport, HOD, MOD, te osnivanje Zaklade hrvatskih športaša, Hrvatskog fair play odbora, Komisije športaša, Nagrade za životno djelo Matija Ljubek, Nagrade Dražen Petrović za najveću nadu hrvatskog športa i nastojanje da Hrvatska olimpijska akademija bude institucija koja će stručno usavršavati športske kadrove, novu organizaciju stručnih službi HOO-a i niz drugih aktivnosti.

Eto to je, ukratko, rezultat ovog dvanaestogodišnjeg mandata plus otprilike godine dana kao vršitelja dužnosti glavnog tajnika HOO-a.

Vatra i voda, toplo i hladno, mirnoća i agresija, državničko i športsko iskustvo. To vam je ukratko slika mog Predsjednika i mene kao primjer dobre simbioze u kojoj postoji i potrebna kemija. Odnos građen prije svega na lojalnosti i povjerenju. Razgovaramo o svemu, ponekad smo različitih mišljenja i pogleda, ali baš sve gradimo na dogovoru. Moj prostor baš nije „športska politika“, a tu Predsjednik ima puno iskustva. Mislim da je natječaj pokazao da je opredjeljenje Predsjednika jasno značilo da ista ekipa želi odraditi još jedan mandat te se, eto, na ovaj natječaj nije javio nitko osim mene.

Možete li se kratko osvrnuti na svoj pro li man at z olimpijskih me alja to je jo o ilježilo pretho no etvero o i nje raz o lje Me iji su pratili nesporazume s Ministarstvom znanosti o razovanja i porta se kroz me ije prozivalo za netransparentnost nenamjensko tro enje prora unsko nov a nan iranje neo rživo projekta portske televizije Jesu li ti pro lemi rije eni - Prije četiri godine počelo je crnilo za hrvatski šport. Nažalost, sve u što se politika upetlja ona to negativno inficira i samo je pitanje vremena kada će se sustav početi urušavati.

Politika ministra Jovanovića, koja je imala dobar support u njegovom, ali i kasnijim pomoćnicima za šport, bila je

gotovo pogubna. No, definitivno najgore vrijeme za hrvatski šport bilo je vrijeme kada je pomoćnik ministra za šport bio onaj u mandatu gospodina Mornara i Šustera (s tim da moram napomenuti da su oba ministra bila pozitivna prema športu). Nažalost, pronašao je neke svoje istomišljenike koji i danas rade u Središnjem državnom uredu za šport. Spomenuti pomoćnik ministra za sport gotovo je devastirao hrvatski šport, krovne organizacije, njegov sustav.

Ipak, najgori atak bio je onaj na SPTV 2013. godine. U to vrijeme SPTV je imala gotovo 5 milijuna kuna prihoda od prodaje marketinškog prostora, a nakon tih bezumnih i bezrazložnih napada gotovo osam puta manje. Očito je SPTV unijela neki „nered“ u uobičajene „poslovne aktivnosti“ onih koji su mislili da će njihovo zlatno doba novčanih berbi trajati unedogled, a mnogi od tih radili su privatne projekte s opremom i tehnikom nacionalne televizije.

Sportska televizija iznjedri 4000 sati programa godišnje s 11 ljudi, potroši pritom oko 12 milijuna kuna sa svim obvezama, a nacionalna televizija proizvede 900 sati športskog programa s više od 80 angažiranih ljudi i s preko 80 milijuna kuna pretplatničkog novca. I tu nastaje problem, pitanja, pa i odgovornost.

Projekt Sportske televizije je preživio. Projektom restrukturiranja, usvojenom na Vijeću i Skupštini HOO-a, stabilizirat će se njezino poslovanje i uz pozitivan stav, prije svega svih dionika u športu, ali i nekih ministarstava, prvenstveno turizma, kulture te znanosti i obrazovanja, pokazat će se i dokazati da je taj elektronski medij neophodan za promociju hrvatskog športa, naglašavam, hrvatskog športa.

Kao odgovorna osoba tvrdim, da nikad, baš nikad, niti jedna kuna sredstava namijenjenih SPTV nije bila plaćena iz proračunskih sredstava. Pa zar mislite da gospodin Jovanović, a kasnije i spomenuti pomoćnik ministra za šport nisu poduzeli sve ne bi li dokazali nešto što nije bilo dokazivo, pa su nam slali nadzore, inspekcije, kontrole, tužbe i optužbe.

Svi njihovi neargumentirani napadi i laži bile su pravomoćnim rješenjima pobijeni i na Višem upravnom sudu i na Prekršajnom sudu.

HOO ima (svakodnevnu) internu reviziju, Nadzorni odbor, Komercijalnu

reviziju, Proračunski nadzor, i HOO još nikada nije dobio bilo kakav drugi revizorski nalaz osim bezuvjetnog. va o ina onijela je vi e proraunsko nov a akva je sura nja sa re i njim ržavnim ure om za port na ijem je elu proslavljena olimpijka Jani a ostelić - Gospođa Janica Kostelić postala je Državnom tajnicom Središnjeg ureda za šport, HOO je to podržao i naši odnosi s njom iznimno su korektni.

Nažalost, „naslijedila“ je cijelu postavu Uprave za šport iz nekadašnjeg MZOS-a i raditi u tom okruženju nije joj nimalo lako.

Janici je uspjelo nešto grandiozno, veliko, a nevjerojatno potrebno. Nije dopustila „dobrohotne sugestije sa strane“ već je odlučno i neprikosnoveno odlučila hrvatskom športu (a to znači športašima) omogućiti kontinuitet transfera planiranih sredstava prema krovnim športskim udrugama. Za funkcioniranje športskog sustava to je osnovni preduvjet da on radi i djeluje i zato Janici zahvaljujem na tome.

Janica može biti upamćena i po drugim stvarima, osim kao kraljica olimpijskih medalja, a to je da važnim dionicima u športu da puno više (potrebnog) novca negoli je to sada slučaj. I još nešto.

Bilo bi dobro da s ljudima iz različitih razina funkcioniranja športa sjedne za stol, te da zajedno rade na predlaganju novih, a za šport važnih dokumenata, programa i projekata koji će biti usmjereni boljem statusu športa u Hrvatskoj. Jer, ako je netko to zaslužio, hrvatski športaši u svakom slučaju jesu.

Iako olimpijske me alje i rezultati vrhunskih hrvatskih porta a ovore sami za se e iako je evi entno a je io vrhunskih hrvatskih porta a pa i olimpija a po otovo iz tzv velikih portova z rinut svje o ili smo a su se neki olimpij i pa i osvaja i me alja osjećali neje nakijima Planirate li u novom man atnom raz o lju nove aktivnosti usmjerene na uje na ivanje i po olj anje statusa i nan ijsko ali i so ijalno o razovno pa i ono a po prestanku portske karijere vrhunskih hrvatskih porta a - U HOO-u je udruženo 44 olimpijska i 29 neolimpijskih športova, športske zajednice, udruge i ustanove.

„Apeliram na sve odgovorne dionike u športu, a prije svega na trenere, da promjene način razmišljanja i omoguće vrhunskim sportašima da grade i športsku i akademsku (egzistencijalnu) karijeru“ Realnost je da nikad športaši iz jednog športa neće biti jednaki športašu iz drugog, makar su osvojili istu razinu europskog, svjetskog ili olimpijskog odličja.

Vi im, kao krovna institucija, možete dati isti status, i stipendiju, i kategorizaciju, država svoju novčanu nagradu po kriterijima koje ima, i savez i klub mogu učiniti isto, no nažalost, stvarnost će pokazati da braća Sinković, Sara Kolak, Damir Martin, Sandra Perković, Šime Fantela i Igor Marenić i mnogi drugi, neće od športa zaraditi kroz cijelu svoju športsku karijeru kao, na primjer, jedan Modrić u tjedan, eventualno u mjesec dana. Možda su u malo boljoj poziciji momčadski športovi, ali i između njih je ogromna (financijska) razlika.

I tu sad dolazimo do onoga za što se zalaže HOO. A to je da športaši, za vrijeme svoje (rezultatski) uspješne karijere, a i kasnije, do 65. godine imaju sličan status kao djelatnici u kulturi. Je li logično da netko tko u nekom našem kazalištu odigra možda u jednoj ili nijednoj predstavi u tijeku godine dana, ima zajamčenu plaću, zdravstveno i mirovinsko osiguranje do svoje 65 godine, a da netko tko je

pronio glas Hrvatske na planetarnoj razini što ostvari do kraja športske karijere (oko 35 godina) - ostvari, a nakon toga postaje problem i socijalni slučaj. A upravo se to često događa.

Mi nismo za to da se kulturi uzme već da se športu da.

HOO je pokrenuo i Projekt obrazovanja športaša tijekom i nakon športske karijere kroz program „Karijera nakon karijere“. Nažalost, danas se športaša uči da ne može postići vrhunski rezultat ako nije fokusiran samo i jedino na šport. Pogrešno.

Danas športaš može učiti i polagati ispite „na daljinu“ putem informatike i samo školovanje je prilagođeno njegovom trenažnom procesu.

U tom pogledu apeliram na sve odgovorne dionike u športu, a prije svega na trenere, da promjene način razmišljanja i omoguće vrhunskim sportašima da grade i športsku i akademsku (egzistencijalnu) karijeru. oja su va a o ekivanja i koje promjene ili na o ra nje planirate u nare nom man atnom raz o lju - Osnova športskog djelovanja HOO-a najizravnija je kroz njegove programske aktivnosti: 9 Olimp

Intervju: Josip Čop

vi lavni tajni i lavko Po orele Josip op An rija Mija ika Josip u erina Ivi a Mio ić to ić Josip op Josip op

v v v na alje

• želimo još poboljšati redovne programske aktivnosti i to kroz športski i financijski dio; • radimo analizu Razvojnih programa za športaše s idejom da ta analiza pridonese još boljoj konzumaciji programa od strane korisnika; • takva analiza, nadamo se dovršena do kraja godine, bit će učinjena i za razvojne programe za trenere i s jednako tako, nadamo se, boljim učinkom za njihove korisnike; • nakon ZOI Pjongčang radit ćemo na poboljšaju zimskog olimpijskog Projekta ZOI Peking 2020.; • naravno, i po završetku OI Tokio čekaju nas poboljšanja projekta narednih ljetnih olimpijskih igara.

Radna grupa HOO-a, na čelu s dvije dopredsjednice zadužene za zimske odnosno ljetne olimpijske športove, završila je razgovore sa svim savezima olimpijskih športova (razgovori sa savezima neolimpijskih športova slijede), kako bi se detektirali strateški problemi nacionalnih športskih saveza i to po temama - sustav planiranja; kadrovi i edukacija; sustav natjecanja; promocija športa; posebni projekti i financiranje. Slijedi prezentacija istraživanja koja će se prikazati na Vijeću, s prijedlogom određenih mjera koje bi trebalo poduzeti u narednom razdoblju.

Planiramo i određene zahvate u organizaciji rada stručnih službi HOOa. Naš je kadar prilično star - imamo 20 djelatnika starosti između 51 i 60 godina te sedam starijih od šezdeset, što je gotovo 50 % kadra stručnih službi HOO-a. Stručno i kvalitetno ekipiranje jedan je od ciljeva u narednom mandatu. Sve što je napravljeno u posljednjih 12 godina rezultat je rada jedne ekipe, a ta ekipa moji su suradnici, pomoćnici glavnog tajnika, voditelji ureda ili odjela, zapravo svi djelatnici stručnih službi HOO-a. Zato Olimp 10

a

je i mjesto i vrijeme za pohvaliti ih i zahvaliti im se.

Isto tako, želim istaknuti i iznimno dobru suradnju s članovima Vijeća i Nadzornog odbora HOO-a te svim kolegicama i kolegama koji se bave športom na lokalnoj razini. oristi li uopće i koliko koristi mo ućnosti koje pružaju on ovi za nan iranje pro rama i projekata I za koje pro rame i projekte - Europska unija otvorila je priliku za dodatna ulaganja u šport iz programa EU koji se odvijaju kroz centralizirane i decentralizirane programe. HOO je centralizirane programe u nadležnosti Europske komisije iskoristio sudjelovanjem u projektima ukupne vrijednosti 12,7 milijuna kuna.

Nažalost, kada govorimo o decentraliziranim programima njih nismo konzumirali jer se oni mogu realizirati sredstvima kojima upravlja državna uprava (za određenu namjenu, a u namjeni nema športa). HOO je zahtijevao od državne uprave da uvrsti šport u operativne programe za razdoblje 2014. - 2020. Da je to učinjeno danas bi brojni problemi u području športa bili na dobrom putu da budu riješeni.

Nažalost, to se nije dogodilo, pa sada nastojimo da državna uprava šport uvrsti u operativni program za razdoblje 2021. - 2028. godine.

Pre om je izra a i ono enje Na ionalno pro rama porta i akona o portu oja je ulo a u izra i Pro rama i akona i koje stavke planirate u njih u ra iti - Hrvatski olimpijski odbor jedini je u Hrvatskoj donio tri dokumenta važna za šport na nacionalnog razini, a kao putokaz k rješenju za određivanje sustava športa, vrednovanje i bolje financiranje športa: Nacionalni program sporta 2014. – 2022., Strateški plan razvoja športa i olimpijskog pokreta te Prijedlog mjera za unapređenje statu-

sa športa u Republici Hrvatskoj.

Dopredsjednica HOO-a, gospođa Čorak, predsjedavajuća je Radne grupe (Središnjeg državnog ureda za šport) za izradu Nacrta prijedloga Nacionalnog programa športa, a gospođa Vrbek je članica Radne grupe za procjenu učinaka postojećeg Zakona o športu i izradu prijedloga Nacrta novog Zakona o športu.

HOO, kao krovna športska organizacija, organizira sastanke i okrugle stolove sa svojim članicama o ove dvije iznimno važne teme, jer smatramo da se radi o dva krucijalna dokumenta o kojima će ovisiti status športa u Hrvatskoj.

Pozivamo Središnji državni ured za šport da ne dopusti da se ti dokumenti kreiraju u uredima i interesnim grupama, već da se akceptiraju svi dobri, stručni i argumentirani prijedlozi koje će predložiti „oni s terena“, jer upravo ti ljudi najbolje znaju kako šport najbolje funkcionira, kako ga valorizirati na dostojan i zaslužen način. akva su va a o ekivanja o I Pjon an slje eće o ine - Mislim da smo svi svjesni da je došlo do smjene generacija u skijaškom športu i da će, objektivno, proći dosta vremena da Hrvatska ponovno bude konkurentna u ovom športu. Dao Bog da griješim, no cikličke promjene prisutne su u svakom športu što znači da skijanje nije iznimka. Naše procjene govore da će na ZOI Pjongčang sudjelovati cca 10 sportaša, a medalju nije realno očekivati. ilo i lijepo man at zavr iti s arem me aljom vi e na I u okiju u o nosu na io - I po tom ću pitanju biti, čini mi se, prilično realan. Jesam športaš i uvijek vjerujem u pobjedu, no, ruku na srce ovakav športski uspjeh teško će se ponoviti. Volio bih da griješim jer bi, kako vi velite, uistinu bilo lijepo mandat završiti s medaljom više nego u Riju. avite li se jo rekreativno malim no ometom i tenisom Ako a koliko vam kao iv em vrhunskom porta u zna i ta rekrea ija ako ne za to ne i koliko vam ne ostaje avljenje portom - Da, još sam športski aktivan.

Rekreativno igram mali nogomet, zaigram i tenis. Ali, uz to još barem jednom do dva puta tjedno trčim i

11 Olimp

Intervju: Josip Čop

The most long-lasting Secretary General of the Croatian Olympic Committee

vježbam. To je moj ritual za izbacivanje stresa, briga, problema. Trenirajući, u glavi vodim polemike, koncipiram odgovore na upite, tražim poboljšanja za nove projekte o kojima razgovaram s mojim suradnicima. Ljeti, kada sam na godišnjem odmoru, svaki moj dan počinje trčanjem i vježbanjem. Šport jednostavno živi u meni i baviti se njime iznimno je dobar osjećaj. ti nete li posjećivati omaća o nosno me unaro na portska natjeanja Je li vam kao iv em no ometa u no omet i alje vo eći na listi omiljenih portova ili a je neki ru i port iz urao s pije estala - Bit ću iskren i reći da odlazim na natjecanja koja ne mogu izbjeći. Naime, želim zadržati korektnost prema svim športovima i športskim rezultatima, pa ne bi bilo u redu da odem samo Olimp 12

na neke utakmice, odabrane, a na neke ne. Zato zamolim članove Vijeća ili svoje pomoćnike da odu te na takav način „pokrivamo“ sva natjecanja. Još uvijek sam štreber, učenik, student i dio svog slobodnog vremena provodim u svom „uredu u stanu“ gdje, s olovkom u ruci, pišem, zapisujem misli kojima želim riješiti neki problem, pripremam se za poboljšanje nekog novog programa ili projekta. Uglavnom, radni ured na poslu zamijenim onim doma.

Svoju prisutnost u športu želim obilježiti pozitivnim stvarima tako da iza mene ostane puno dobroga i pozitivnog u športu. A sve to radim u miru, nenametljivo.

Da to nešto znači potvrđuje i ovaj četvrti mandat na poziciji glavnog tajnika HOO-a zbog kojeg sam iznimno ponosan i sretan. 

Josip Čop (62) has been performing the duties of Secretary General continuously since 2005 and he is the most long-lasting Secretary General of the Croatian Olympic Committee. Former athlete, sports official, official and graduate economist, started his career at the Croatian Olympic Committee in the beginning of 1999 as Executive Director.

In his youth, he was a member of the Yugoslavia’s National Football Team and he performed at the European Championships in France in 1984. After the completion of his active career, he became a coach and in 1996 he got employed at the Croatian Football Federation as Secretary General. He was in charge for the appearance of the Croatian national team at the UEFA’s European Championships in England in 1996 and at the FIFA’s World Cup in France in 1998, where the Croatian National Football Team has won the third place.

From 1996 to 2000, he was the Vice-President of UEFA’s National Teams Committee in charge for Under-21 teams and a delegate of the World and European Football Federation.

During his current term as Secretary General of the Croatian Olympic Committee, the Croatian athletes have won 28 Olympic medals, which only confirms that Josip Čop and Zlatko Mateša, the President of the Croatian Olympic Committee, represent a remarkable combination.

(Tajana Obradović)

Olimpijske legende: Damir Polić

latar

sre rno sjaja Pi e JAD AN

ANI

Nekadašnji splitski vaterpolist prije podne je radio kao zlatar, popodne bi bio na treningu. Osvajač srebrne medalje na Igrama u Moskvi 1980., danas je trener POŠK-a

Damir Polić treći z esna u ornjem re u

L

egenda splitskog vaterpola, danas trener POŠK-a, živi 35 kilometara od grada, u Poljicima pored Marine, na putu od Trogira prema Primoštenu. Svaki dan do poljudskih bazena putuje najmanje pola sata, ponekad i više, pogotovo kad su ljetne gužve.

Damir Polić živuća je vaterpolska legenda, čovjek koji je 70-ih godina prošlog stoljeća vratio splitski vaterpolo na veliku scenu. Čovjek s tricom na kapici...

- Ne smeta me što živim malo dalje od Splita. Dugo godina sam bio vani, u Napulju sam se, recimo, na trening vozio sat i pol u jednom smjeru.

Navikne se čovjek na daljine; pa u Americi je uobičajeno da se ljudi voze na posao i po dva sata smireno će kazati 64-godišnji Damir Polić.

Olimp 14

Osvajač je srebrne olimpijske medalje iz Moskve, igrač koji je udahnuo novi život splitskom i hrvatskom vaterpolu krajem 70-ih i početkom 80-ih godina prošlog stoljeća.

- Olimpijska medalja iz Moskve je moj najveći rezultat. Ostaje uvijek vječno pitanje jesmo li mogli biti prvi, jesmo li sve učinili za zlato. Nije bilo lako igrati sa Rusima u njihovom bazenu, premda mislim da smo mogli dati i malo više.

Moskva je bila i njegov reprezentativni „labuđi pjev“. Nakon promjene izbornika, odlaska Ćirkovića, prestao je Polić igrati u reprezentaciji sa samo 27 godina. Zašto?

- Poklopilo se više toga - došao je novi izbornik, postalo mi je i naporno, olimpijsku medalju sam imao... I odlučio sam se oprostiti. No, za POŠK sam nastavio igrati.

Što je Polića dijelilo od drugih vaterpolista, po čemu je bio prepoznatljiv?

Njegovi suvremenici jasno će reći: jedini je mogao igrati beka i centra na podjednako visokoj razini.

- Osovina vratar-bek-centar u vaterpolu uvijek egzistira i na tu osovinu nadograđuje se momčad. Igor Milanović je bio zadnji centar-šuter, danas se od centra traži veća tjelesna sprema.

„Za mene je Sandro Sukno najbolji svjetski vaterpolist, Andrija Prlainović je drugi, a Filip Filipović treći“

Penicilin za Mađare

D

amir Polić ro en je u plitu travnja o ine Je an je o naj oljih i najtro ejnijih i ra a P a u povijesti vaterpolist s kojim po inje velika era splitsko klu a Do o ine je plivao a potom je pre ao u vaterpolski io P a Dovoljno rano a se oko nje a okupi mla ost stasala u juniorskom po onu klu a sa ente pre vo ena Milivojem e ićem P je sa Polićem osvojio va omaća upa va upa kupova urope i je an europski uperkup aP je i rao o o o ine zatim je nastupao za talijanske klu ove aserta olturno i osenza a reprezenta iju Ju oslavije i rao je o o o ine osvojiv i sre rnu me alju na I u Moskvi te peto mjesto na I u Montrealu o ine Ima va sre ra sa P vije ron e sa P Polić io je pose an i ra po je nako kvalitetan na pozi iji eka i entra to može ponajvi e zahvaliti svojim pliva kim sposo nostima e am esetih su a zvali peni ilin za Ma are jer je reprezenta ija Ju oslavije z o Polićeve univerzalnosti imala o li an skor sa Ma arima Polić je anas trener prve mom a i splitsko P a

Reprezentacija sa OI 1980. u Moskvi

L

uko ezilić oran op ević oran oje Milivoj e ić o ko Lozica lo o an ri unović Prera Manojlović Milora rivokapić Damir Polić atko u ić Zoran Mustur rener ripun Miro irković

A nekoć se i cijela utakmica igrala bez zamjena... Ali nema ni smisla uspoređivati vremena, puno se toga promijenilo - govori Polić.

Je li se u njegovo doba moglo živjeti od vaterpola? To je pitanje koje uvijek imao smisao. U Polićevom slučaju ima i dodatnu zanimljivost, jer po profesiji je bio zlatar.

- Imao sam svoj posao, bio sam zlatar i igrao sam vaterpolo. Nakon rada u „Tehničaru“ gdje sam se školovao za zlatara, otvorio sam svoju zlatarnicu u kojoj sam ujutro radio, da bi popodne trenirao vaterpolo.

Zahvaljujući srebru sa Olimpijskih igara ušao sam u konkurenciju za stan kojeg su tada dobivali zaslužni športaši grada Splita.

Imao sam od ranije i nešto staža u spomenutoj firmi „Tehničar“ i to mi je

pomoglo da dobijem stan.

Pripalo mi je 50 kvadrata, stan nasuprot igrališta RNK Split. Zajedno sa mnom, u zgradi su bili Stanko Poklepović Špaco, košarkaši Dukan i Macura... akvi su ili treninzi u o nosu na ana nje - Bili su iznimno naporni. Ali danas su sigurno znatno stručniji. Nije tad bilo toliko razvijeno poznavanje ljudskog tijela, nije bilo proteina, svih tih preparata za brži oporavak.

Zanimljivo je da splitski klubovi do europskog prvenstva 1981. nisu imali bazen u gradu, pa su POŠK, Jadran i Mornar utakmice igrali u Hvaru i Šibeniku.

- Igrali smo u bazenu hotela Amfora u Hvaru ili u šibenskom Solarisu,

sve dok se more ne bi zagrijalo na 15 stupnjeva. Onda smo mogli igrati doma, u Splitu, na našem morskom plivalištu. a to P a ne slavniji splitski klu ovi Ja ran ili Mornar - Živio sam na Bačvicama, od rane sam mladosti plivao u POŠK-u, jer mi je bazen na Zenti bio najbliži. Nisu roditelji tada vozili djecu na treninge.

Dapače, moji nisu ni znali da sam se upisao. Kasnije, s mojim igračkim rastom, i POŠK je postajao sve kvalitetniji krenuvši u ozbiljniji rad - prisjeća se Polić.

POŠK je 1969. prvi put ušao u prvoligaško društvo, a 10-ak godina kasnije već je bio "faktor" u prvenstvu.

Na golu Bratić, dva Lušić, tri Polić, četiri Trumbić, pet Gabrilo, šestica Bebić,

15 Olimp

Olimpijske legende: Damir Polić

„Volim biti među mladima, volim prenositi znanje na nove generacije.

Osjećam se bolje s njima“ sedmica Milardović, osmica Jovanović, devetka Sušak, desetka Tudor i 11-ica Kaurloto. Osvajao je POŠK trofeje, ali nikada nije postao prvak bivše države.

- Dvaput smo osvojili Kup i dvaput ostali drugi u prvenstvu. Ali uzeli smo dva europska Kupa kupova i jedan Superkup Europe. Više smo uspjeha imali vani, nego u Jugoslaviji.

Problem je bio kao u svakom športu: ako uprava ne prati s organizacijom, ne možeš do titule. Recimo, pretkraj prvenstva bili smo prvi na tablici sa tri boda prednosti i zadnja dva kola trebamo igrati sa Kotorom i Herceg Novim, a oni su bili domaćini u Dubrovniku.

Suci su bili koji su bili, nije sad to važno; uglavnom igralo se na Jugovu bazenu i na kraju Jug postane prvak, a mi ostanemo drugi. akav je ana nji vaterpolo ri naj olja vaterpolista svijeta su - Da je nogomet u pitanju odmah bi vam rekao Messi, Ronaldo i Neymar.

U vaterpolu ima dosta izjednačenih igrača. Srbi sve osvajaju, ponajviše stoga što djeluju više kao cjelina nego individulaci.

Za mene je Sandro Sukno broj jedan, Andrija Prlainović drugi, Filip Filipović treći. Hrvatska? Uvijek smo u borbi za medalje, zaslužujemo ta mjesta na postolju.

Doka će r ija ominirati u vaterpolu - Dok se u Hrvata ne stvori novi Olimp 16

Penicillin for the Hungarians Damir Polić was born in Split on April 3rd, 1953. He is one of the best and most trophywinning players of POŠK in the history, a water polo player with whom the great era of the Split club has begun. Until the age of 15 he was swimming and then went to the water polo section of POŠK. Early enough to gather around him the youth - trained in the junior section of the Zenta club – ahead with Milivoj Bebić, with Polić POŠK has won two national Cups (1980, 1982), two European Cups (1981, 1983) and one European Supercup (1983). He played for POŠK from 1969 to 1985 and afterwards for the Italian clubs Caserta, Volturno and Cosenza.

He played for Yugoslav National Team from 1973 to 1981, winning the silver medal at the Olympic Games in Moscow in 1980, and fifth place at the Montreal Olympics in 1976. He has two silver medals won at the European Championships (1974, 1977) and two bronze medals won at the World Championships (1973, 1978).

Polić was a special player, equally good as center back and center forward, which he can mostly thank to his swimming skills. In the seventies, he was called "penicillin for the Hungarians" because – due to Polić’s universality - the Yugoslav National Team has an excellent score with the Hungarians.

Today, Polić is the coach of the first team of Split's POŠK. (Jadran Stanić)

Sukno. Puno nam je pomogao prošle godine naturalizirani Hrvat Garcia na Igrama u Brazilu. Srbi igraju čvrsti vaterpolo i za odgovor morate imati kvalitetu više. je je splitski vaterpolo anas renirate P kako o jenjujete situa iju u hrvatskim azenima - Jug ima više sponzora, od grada, turističke zajednice, Atlantske plovidbe, proračun im je 8-9 milijuna kuna, a POŠK je na 1,5 milijun.

Naša je momčad u drugoj regionalnoj

ligi bila dvostruko najjeftinija. S takvim razlikama teško je napredovati. to zna i olazak u ića na mjesto e a struke Ja rana - Ako će se priključiti radu u Splitu, može dosta pomoći, a bude li savjete davao telefonom iz Zagreba, onda to nije posao....

Sa 64 godine i dalje neizmjerno uživa provesti dan na bazenu.

- Volim biti među mladima, volim prenositi znanje na nove generacije.

Osjećam se bolje s njima. 

Istra, Hrvatska

www.myporec.com

Olimpijske nade: nade Antun Novaković

P

rošetate li uz regatnu stazu na Jarunu ili obalom rijeke Save u Slavonskom Brodu, prilično su veliki izgledi da ćete vidjeti poneki čamac s jednom, dvije ili više osoba u njemu. Ako primijetite bijeli kajak i momka koji je u njemu brži od ostalih, vrlo vjerojatno ste vidjeli europskog juniorskog prvaka i svjetskog doprvaka, 20-godišnjeg Antuna Novakovića. Zvijezdu u nastajanju, mladića koji sanja i naporno radi samo za jedno - plasman na Olimpijske igre u Tokiju.

- Ovu sam godinu započeo bolje nego ikada. Osvojio sam prvo mjesto na 500 metara i drugo na 1000 metara na jakoj međunarodnoj regati u Mantovi, odveslao svoje najbolje vrijeme na Jarunu. Očekujem da ću i dalje ići uzlaznom putanjom sve do Olimpijskih igara u Tokiju na koje ću se, nadam se, plasirati. Još tri godine su preda mnom do tih kvalifikacija rekao nam je Antun krajem svibnja uz jarunsko jezero, neposredno nakon što je na Memorijalu Matije Ljubeka u kajaku jednosjedu osvojio zlatna odličja na 500 i 1000 metara te na onoj dužoj dionici odveslao svoje najbolje vrijeme ikada (3:35 minuta), iako nije imao konkurente koji bi ga još malo pogurali.

- Nakon dva zaveslaja već sam bio nekoliko metara ispred, nisam znao je li možda start poništen. Malo sam se osvrnuo i nastavio svoju utrku... Kad postoji konkurencija, onda je i više adrenalina. Da je netko bio ispred, vjerojatno bi me povukao, u finišu bih morao jače, pa bi i vrijeme bilo bolje.

No, navikao sam na to, jer sam i na treninzima sam. Borim se sam protiv sebe. I protiv štoperice - kaže Antun. Štoperica je obično u rukama Miroslava Lipovca ili Vedrana Božića, dvojice trenera koji bruse prvi hrvatski kajakaši dijamant.

- Treneri su doista dobri, brinu se za mene. Oni su u Slavonskom Brodu, ali povremeno dođu u Zagreb. Pola vremena provodim s njima, a pola vremena sam prepušten sebi. Naravno da tu ima i improvizacije, jer zaostajemo za svijetom, ali pokušavamo ih uhvatiti na sve moguće načine. Mislim da sam u ovom trenutku jedini kajakaš u Hrvatskoj, uz Anamariju Govorčinović iz KKK „Matija Ljubek“, koji se na profesionalan način bavi kajakom, za neke više ciljeve, svjetska i europska Olimp 18

vakim zaveslajem

sve liže okiju Pi e nimio

DAN A L

Europski juniorskI prvak i svjetski doprvak, 20-godišnji kajakaš Antun Novaković, svim snagama vesla prema svom prvom velikom cilju, nastupu na Olimpijskim igrama u Tokiju 2020. godine prvenstva, velika natjecanja. Ostatak ekipe to nažalost ne može pratiti...

Ipak, Antun Novaković je odlučio dokazati da je u Hrvatskoj i to moguće. Uz pomoć svog kluba KKK „Olimpik“ i grada Slavonskog Broda nabavio je dva čamca, svaki vrijedan oko 3500 eura - jedan je u Zagrebu, drugi u Slavonskom Brodu. Vesla su mu sponzorski riješena. Od Hrvatskog olimpijskog odbora ima vitaminizaciju i stipendiju koja još uvijek nije na razini onoga što imaju konkurenti, ali se nada da će jednog dana uživati sličan status.

- U Srbiji, dečki koji su u Riju osvojili medalje imaju stipendiju oko 2000 eura mjesečno, s tim da za, recimo, zlatno odličje na svjetskom prvenstvu dobivaju 30 000 eura nagrade, a 20 000 za zlato s europskog.

Tako da oni najbolji žive vrlo pristojno.

Kod nas tako što trenutno nije moguće. Nadam se da će mi se nešto otvo-

riti ako postignem neki bolji seniorski rezultat. Inače, trenutno sam student Kineziološkog fakulteta, tu svakako moram napomenuti da mi fakultet omogućava izostanke zbog priprema i natjecanja... Na roditeljskoj sam grbači, a ono što me nerijetko muči je pitanje što će biti kad završim fakultet, kako ću tad pomiriti bavljenje vrhunskim športom i egzistenciju.

Za sada još uvijek crpi entuzijam i energiju iz ljubavi prema športu za koju je kriva Sava i jedna splav s koje je mali Antun svaki dan gledao prijatelje kako zaveslajima grabe po površini rijeke.

- Bio sam zadivljen kako su dečki dobro građeni, kako im se mišići ističu. Zamolio sam tatu da me odvede.

Tamo sam upoznao svog sadašnjeg trenera Miroslava Lipovca, s kojim sam odmalena počeo graditi karijeru.

Nije trebalo proći mnogo vremena

„Ovo je sport u kojem najmanju ulogu igra talent. Tu je presudan velik trud, rad, odricanje.

Ne može netko biti dobar, a da malo radi“

da pokaže svoj potencijal i počne pobjeđivati, čak i one starije od sebe.

Nastup na natjecanju Olimpijskih nada 2013. godine definitivno je pokazao od kakvog je materijala Antun napravljen.

- Na neslužbenom svjetskom prvenstvu do 16 godina dvaput sam bio prvi, na 500 i 1000 metara u kajaku jednosjedu, i to s dosta velikom razlikom. Tad su počele priče da bih mogao osvojiti medalju i na juniorskom europskom i svjetskom prvenstvu.

Došla je 2015. kad sam osvojio drugo mjesto na svjetskom prvenstvu, postao europski prvak na 1000 metara i bio drugi na 500. Tu se vidjelo da ima smisla ići dalje, žrtvovati neke druge prioritete u životu radi športa. Te godine sam kao junior nastupio i ne seniorskom EP-u, gdje sam doslovno za špic čamca izgubio finale. Tako sam se uvjerio da nije velika razlika, čak ni uz školu i jedan trening dnevno.

Danas mu je jedan trening dnevno premalo. U međuvremenu se preselio u Zagreb, upisao Kineziološki fakultet i Savu zamijenio Jarunom.

- Od ponedjeljka do petka sam na Jarunu, na vodi ujutro i popodne, a svaki drugi dan ubacujemo trčanje i teretanu. Skupi se do 16 treninga tjedno. Vikendom volim otići kući, kod obitelji. Volim veslati na Savi, premda Jarun daje bolje uvjete, pogotovo u početku godine, dok se ne pojave lopoči koji jako otežavaju veslanje.

Kaže da je sklonost prema športu naslijedio od djeda Antuna, po kojem je i dobio ime, a koji je bio vrlo poznat boksač u Slavonskom Brodu.

No, u talent kao ključ za uspjeh ne vjeruje.

- Ovo je šport u kojem najmanju ulogu igra talent. Tu je presudan velik trud, rad, odricanje. Ne može netko biti dobar, a da malo radi.

19 Olimp

Olimpijske nade: nade Antun Novaković

„Mogao bih uhvatiti tri, možda čak i četiri olimpijska ciklusa. U Londonu je olimpijski pobjednik imao 36 godina, u Riju 21 godinu. Planiram dugo trajati...“

Karijeru je započeo u KKK „Marsonia“, a kad je 2012. došlo do raskola u klubu, otišao je, kao i većina najboljih natjecatelja, za svojim trenerom Miroslavom Lipovcem u novoosnovani KKK „Olimpik“ koji je od osnutka postao najbolji kajakaški klub u Hrvatskoj.

- Simbolika u nazivu? Valjda. Valjda će biti i neka olimpijska medalja u tom športu...

Svoju je olimpijsku karijeru pokušao započeti već u Rio de Janeiru, ali na kvalifikacijskom natjecanju u Duisburgu nije izborio A finale iz kojeg su najbolja dvojica završili na OI. Ipak, i sam nastup je bio vrijedno iskustvo.

- Vidio sam koliko sam još daleko i koliko još trebam raditi. Prva dvojica s tog natjecanja su kasnije u Riju osvojili medalje.

Isto će morati ponoviti i za tri godine u kvalifikacijama za Tokio, ako se na Svjetskom prvenstvu 2019. ne uspije naći među osmoricom najboljih koji time dobivaju olimpijsku vizu.

- Hrvatska je do sada imala samo jednog kajakaša na Igrama - Stjepan Janić je bio 2008. u Pekingu. Njega želim dostići.

Antun je itekako svjestan težine zadatka koji je stavio pred sebe.

- Konkurencija u kajaku je izrazito, izrazito teška. Iz godine u godinu dolaze nova lica, a stara ostaju. Nema favorita. Prva osmorica su unutar dvije sekunde u utrci na 1000 metara.

Olimp 20

Samo tri sekunde zaostatka ne mora značiti ulazak u B ili C finale. Svi jako puno rade. Sve su to profesionalci koji od toga žive. Jako je teško držati korak s njima. Zapravo, hvatati ih.

Svoje je sposobnosti ove godine odlučio testirati na natjecanjima za Svjetski kup. Krajem svibnja u mađarskom Szegedu osvojio je četvrto mjesto u C finalu na 1000 metara, a na upola kraćoj dionici bio je šesti u B finalu s najboljim vremenom u karijeri (1:40 minuta). Ipak, u najboljoj formi trebao bi biti krajem lipnja i krajem kolovoza.

- Pripremat ću se na Savi za Europsko prvenstvo do 23 godine koje je krajem lipnja u Beogradu.

Prošle godine sam bio peti. Sada očekujem da budem na postolju.

Pripremamo se tako da tada, a i za Svjetsko juniorsko prvenstvo koje je na programu krajem kolovoza, budem u najboljoj formi.

Svako od tih natjecanja bit će samo jedna od usputnih stanica na putu prema konačnom cilju - Olimpijskim igrama. I ne samo jednim - tvrdi Antun.

I dodaje: - U ovom sportu se može dugo trajati. Mogao bih uhvatiti tri, možda čak i četiri olimpijska ciklusa. U Londonu je olimpijski pobjednik imao 36 godina, u Riju 21 godinu. Planiram dugo trajati. Tokio je prvi cilj, a dalje ćemo vidjeti...

Tokyo is the number one goal Antun Novaković was born 20 years ago in Slavonski Brod. As a boy, he spent a lot of time on the raft on the river Sava and watched his friends rowing in their kayaks and canoes. He fell in love with this sport and grew up to be the best Croatian kayaker, the only one who dreams of great achievements and appearance at the Tokyo Olympics 2020.

He showed his talent on the international scene for the first time in 2013, when he won two golden medals at the Olympic Hopes Regatta. Two years later he became the first Croatian kayaker to win the silver medal at the World Junior Championships.

That same year he won the title of the European Junior Champion in a K-1 1000 m and paddled his way to a silver medal in K-1 500 meters. "At that point, I definitely realized that it makes sense to go further, sacrifice some other priorities in life for sport", he concluded.

Together with coaches Miroslav Lipovac and Vedran Božić he set his primary goals for this year – winning the medals at the U-23 European Championships and at the World Junior Championships, and to test his capacities fighting with the best ones in the World Cup races.

"In this sport, an active career can last long. I could participate in three or even four Olympic cycles. I plan on competing for a long time. Anyway, Tokyo is the number one goal", said 20-yearold Antun.

(Gordan Gabrovec)

Športski muzeji

Mreža

olimpijskih muzeja

he l mpi Museum Lausanne

Olimp 22

vi arska

PI

ANA P P

I

Od prvobitnih jedanaest, Mreža je do danas narasla na 28 članova, a u planu su i novi olimpijski muzeji. Nadamo se da će se njima u budućnosti pridružiti i Hrvatski športski muzej

U

današnje vrijeme svjedoci smo profesionalnog športa koji je gotovo potpuno usmjeren samo na pobjede i rekorde. S jedne strane, šport je, općeprihvaćeno, toliko važan segment društva i života da ima i stalnu rubriku u vijestima (osim njega to još imaju samo politika i vremenska prognoza), dok je s druge strane potpuno ogoljen, osiromašen i sveden na rezultate.

Na mnogo načina zapostavljene su i nevjerojatna širina i blagodati športa, zapostavljeno je sve ono veće, više i jače (da parafraziramo olimpijsko geslo) od pustog rezultata, a koje je sigurno najpreciznije i najljepše sročeno u filozofiji olimpizma.

IOC/Christophe Moratal

Možda baš zato što ta filozofija ima tako malo veze s rezultatom i rekordom, a toliko puno sa oplemenjivanjem života na svim razinama, nekako je daleka i malo ljudi uopće zna o čemu se točno radi. Prema definiciji, olimpizam je životna filozofija koja, temeljeći se na interakciji kvaliteta tijela, volje i duha, stavlja šport u službu čovječanstva. Spajajući šport s kulturom i obrazovanjem, olimpizam želi stvoriti način života koji se temelji na radosti koja proizlazi iz napora, na obrazovnoj vrijednosti dobra primjera i na poštovanju univerzalnih temeljnih etičkih načela. Dakle, doista nešto puno dublje i sveobuhvatnije od profesionalnog športa koji često sklizne u površnost rezultata i statistike (posebno pojačano u sprezi sa klađenjem), a ponekad i u dnevnopolitičko prepucavanje.

Misija MOO-a nije samo osigurati održavanja Olimpijskih igara, nego i

portimonium

o sta e emst

promicati filozofiju olimpizma diljem svijeta, promicati u društvu šport i ono najljepše što on u svojoj biti jest.

Taj cilj provodi se kroz niz aktivnosti i programa, a neki od njih odnose se i na obrazovanje i kulturu. Muzeji športske tematike i nacionalni olimpijski muzeji diljem svijeta jedan su od najizravnijih načina širenja olimpijskih ideala.

Mreža olimpijskih muzeja (Olympic Museums Network OMN) osnovana je 7. rujna 2006., pod vodstvom dvojice predsjednika MOO-a - Jacquesa Roggea i Juana Antonia Samarancha te na inicijativu Olimpijskog muzeja u Lausanni. Članov-osnivači su jedanaest muzeja športske i olimpijske tematike kojima je cilj bilo zajedničko djelovanje na projektima uz razvijanje kvalitete i smanjenje troškova. Ideja nije bila da se zamijene neka postojeća muzejska udruženja kao što je ICOM (International Council of Museums), već da se udruži grupa institucija koje njeguju zajedničku filozofiju s krajnjim ciljem međusobne podrške, bolje učinkovitosti, jačanja te stvaranja jedinstvene platforme za globalni olimpijski pokret.

Glavni cilj Mreže olimpijskih muzeja promocija je športa i filozofije olimpizma kroz zajedničku suradnju.

Ta suradnja podrazumijeva dijeljenje informacija, zajedničke projekte (izložbe, obrazovni programi, upravljanje zbirkama, organizacija evenata, marketing), zajedničko rješavanje problema, smanjivanje troškova te pronalaženje načina da muzeji budu još učinkovitiji u svojoj misiji, odnosno da na svaki način profitiraju od

el ija

23 Olimp

Na ano l mpi Museum Japan

atar l mpi an

ports Museum Doha

he l mpi

atar

perien e

i hmon

ana a

etiri uvjeta za lanstvo

portimonium

o sta e emst

el ija

Olimp 24

Nor e ian l mpi Museum Lillehammer Norve ka

pći uvjeti koje muzej tre a za ovoljiti kako i postao lan Mreže olimpijskih muzeja skla enost s pravilima i etikom I M a Me unaro no muzejsko u ruženja Potpora na ionalno olimpijsko o ora Muzej mora iti otvoren za javnost i jelovati muzeja tre a iti posvećeno olimpijskom pokretu

Športski muzeji zajedničke suradnje. Također, članstvo u Mreži omogućava posudbu rijetkih originalnih artefakata, kao i gostovanje putujućih izložbi koje organizira Olimpijski muzej u Lausanni.

Muzej u Lausanni nalazi se zapravo na čelu Mreže olimpijskih muzeja i posjeduje nevjerojatno bogate zbirke predmeta i dokumenata iz cijelog svijeta koji obuhvaćaju razdoblje od antike do danas. Taj muzej čuva najsveobuhvatnije olimpijsko nasljeđe, a uz muzej nalazi se i Olimpijski studijski centar, glavno odredište svih studenata i znanstvenika koji se bave Olimpijskim igrama i filozofijom olimpizma.

Od prvobitnih 11, Mreža je do danas narasla na 28 članova, a u planu su i novi olimpijski muzeji. Osim toga, u planu je i stvaranje globalne internetske platforme s ciljem da se omogući još lakši pristup svim zainteresiranima.

Svi muzeji, članovi Mreže olimpijskih muzeja, organizirani su prema najbojim praksama moderne muzeologije te svojim posjetiteljima pružaju inspirativno i sveobuhvatno iskustvo – potpuno različito od suhoparnih muzeja „starog kova“ koji ponekad djeluju više kao arhivi ili nekakvi nepristupačni hladni hramovi.

Jedan iz Mreže, Sportimonium muzej u Belgiji, čak se i reklamira kao „više od muzeja o športu“. Taj muzej nalazi se na pješčanoj plaži, uz njega su maštovita igrališta za djecu, a uz uobičajene zbirke, postoji i Igralište tradicionalnih igara gdje se posjetioci doslovno zaigraju, zabave, podsjete na neke igre iz svojeg djetinjstva ili okušaju u nekim još starijim igrama i nadmetanjima.

Također, u istom muzeju nalazi se i Sportslab, svojevrsni laboratorij gdje posjetioci mogu praktično usporediti svoje fizičke sposobnosti (snagu, spretost itd.) s onima pojedinih slavnih športaša.

Muzej u Richmondu u Kanadi posjeduje pak impresivne simulatore koji posjetiocima pružaju iskustvo vrhunskih natjecatelja u športovima koji se ne mogu isprobati bilo gdje - primjerice u skijaškim skokovima, utrci boba ili kajaku na brzim vodama.

Mreža olimpijskih muzeja okuplja muzeje iz cijelog svijeta, a svaki od njih je jedinstven i, razumljivo, prvenstveno posvećen nacionalnoj povijesti

tjelovježbe, športa i olimpizma države u kojoj se nalazi. Neki su posvećeni isključivo olimpizmu, neki uključuju i šire oblike športa (npr. tradicionalna narodna nadmetanja), a muzej u Varšavi čak nosi naziv Muzej športa i turizma, iako je uglavnom posvećen povijesti športa.

Ipak, ono što je zajedničko svima, je to da je barem četvrtina postava posvećena olimpijskom pokretu (to je i jedan od uvjeta za članstvo), odnosno da inspiriraju svoje posjetioce kroz ideje olimpizma. Članovi Mreže olimpijskih muzeja, muzeji su iz 22 države svijeta, no nažalost ne i iz Hrvatske. Nacionalni športski muzej u Hrvatskoj je Hrvatski športski muzej u Zagrebu koji čuva nevjerojatno blago naše športske baštine i koji bi svakako prema svojoj građi pripadao u krug olimpijskih muzeja.

Nadajmo se da će jednog dana ostvariti svoj puni potencijal, postati prepoznatljiv u javnosti, a možda postati i dio Mreže olimpijskih muzeja.  LITERATURA: https://www.hoo.hr/images/dokumenti/sportolimpizam-medunarodni/Olimpijska_povelja_2015. pdf

Museums for promoting the Olympic ideals Nowadays we are witnessing the professional sport that is almost entirely focused on victories and records. On one hand, sport is commonly accepted, such an important segment of society and life that it has a constant section in all the news in all of the media, while on the other hand it is completely abolished, depleted and reduced to mere results. The incredible width and benefits of sport are neglected in many ways.

The International Olympic Committee's mission is not only to ensure that the Olympic Games are held, but also to promote the philosophy of Olympism around the world, to promote in the society both sport and the most beautiful thing its essence represents.

This goal is pursued through a series of activities and programs and some of them are related to the education and culture.

Sports museums and national Olympic museums around the world are one of the most direct ways of spreading the Olympic ideals.

(Ana Popovčić)

https://www.olympic.org/museum/collaborate/ olympic-museums-network

lanovi Mreže olimpijskih muzeja he l mpi Museum Lausanne vi arska portimonium o sta e emst el ija razilian l mpi Museum io razil he l mpi perien e i hmon ana a hina ports Museum Pekin ina Nanjin l mpi Museum Nanjin ina amaran h Memorial ianjin ina ianjin Da on l mpi Museum ianjin ina iamen l mpi Museum iamen ina Museu l mpi i e l sport Joan Antonio amaran h ar elona stonian ports Museum artu stonia he ports Museum oun ation o inlan elsinki inska Deuts hes port l mpia Museum ln Njema ka Athens l mpi Museum Atena r ka hessaloniki l mpi Museum olun r ka I I AN Museum eheran Iran he l mpi perien e el Aviv Izrael Na ano l mpi Museum Na ano Japan apporo l mpi Museum apporo Japan eoul l mpi Museum eul oreja Nor e ian l mpi Museum Lillehammer Norve ka Peruvian l mpi Museum Lima Peru Museum o ports an ourism ar ava Poljska atar l mpi an ports Museum Doha atar in apore outh l mpi Museum in apur in apur lovak l mpi an ports Museum ratislava lova ka othen ur ports Museum te or ve ska l mpi Museum olora o prin s AD

panjolska

25 Olimp

Žene i šport

Nježna iploma ija i meka moć ekst

A

NI

Ne samo u obitelji, nego i u zajednici, gradu, firmi, državi…, nježna diplomacija i meka moć imaju svoje mjesto. A valjda i u našim sportskim udrugama i savezima

P

redizborno vrijeme, a upravo smo nedavno bili u jednom od takvih razdoblja, obično na svjetlo iznese male statističke polutajne vezane uz ženske kvote, često i s podsjećanjem na zakon iz 2008. godine koji je stranačkim izbornim listama propisao obvezu o najmanje 40% „pripadnika podzastupljenog spola“.

Bili smo svjedoci situacija da je strankama, čak i najvećima, bilo jednostavnije platiti kaznu koju predviđa kršenje, nego ubacivati toliku količinu

Olimp 26

"podzastupljenih" u ionako komplicirano kadroviranje i trgovinu među stranačkim i koalicijskim frakcijama.

No, kažemo, tema u to doba postane zanimljiva, pa smo proteklih tjedana mogli pratiti njene različite medijske aktualizacije i prebrojavanja, što nas može podsjetiti na situaciju iz domaćih sportskih foruma.

Jedan od bombastičnijih, premda ne nužno promašenih naslova iz naših novina, upozoravao je da Europska unija ovisi o četiri žene, pri čemu

autorica teksta navodi Theresu May, britansku premijerku (i novu Margaret Thatcher, kako joj mnogi tepaju), potom lidericu Škotske nacionalne stranke Nicolu Sturgeon, zatim predvodnicu francuske krajnje desnice i finalisticu predsjedničkih izbora, Marine Le Pen, i - naravno - nezaobilaznu "kancelarku EU", Angelu Merkel.

Zanimljivo je da sve četiri dolaze iz redova prilično konzervativnoga političkog spektra, što samo ruši jednu od popularnih ljevičarskih predrasuda kako je ženska afirmacija u politici nužno vezana uz liberalne opcije.

Istodobno, jedan prošireni ženski summit na vrhu odigrao se - ne samo na stranicama novina nego i u stvarnosti - krajem prošlog travnja u Berlinu, gdje se u sklopu njemačkog predsjedanja skupinom dvadeset najmoćnijih zemalja svijeta, G20, susrelo isto toliko, baš dvadeset, najmoćnijih žena svijeta.

Neovisno o pristupu tome događaju - u čijoj su medijskoj žiži bile, dakako, modno osviještene sudionice poput Ivanke Trump i nizozemske kraljice Maxime, a ne kancelarka Merkel ili ništa manje važna šefica Međunarodnog monetarnog fonda Christine Lagarde naš interes plijeni jedna njemačka konstatacija, ona o pobjedi "nježne diplomacije".

Naime, ne treba dvojiti o uvjetima u kojima su se "najmoćnije žene" dokopale svojih pozicija: možda su im negdje, u nekom času, u tome pomogle ženske kvote, ali presudna je sasvim sigurno bila njihova individualna sposobnost da se nametnu u bari punoj muškoga testosterona i tako popnu na najgornje katove političke i poslovne džungle.

Nježna diplomacija, ako smo dobro „ubrali“ poruku njemačkih novina, trebala bi biti samo način da se stvari na vrhu, uz toliko žena, međusobno rješavaju bez lupanja šakom po stolu.

Taj se, dakle, način dade dosta dobro spariti s terminom "meka moć" koju su u nekoliko navrata spominjali stručnjaci okupljeni na nedavnom veoma zanimljivom savjetovanju o budućnosti Hrvatske, provedenom pod nazivom "Hrvatska kakvu trebamo" (skupu organiziranom, kako se ističe u uvodu prigodnoga zbornika, ne od strane vlasti nego jedne medijske kuće).

Pri tome se pojam "meke moći" navodio upravo na primjeru Dubrovač-

ke Republike, kako bi se istakla snaga koja ne počiva na samoj fizičkoj zapremnini subjekta. Lupanje šakom po stolu je rezervirano za one koji si takvu razonodu smiju priuštiti, a takvi najčešće ni ne znaju drugačije; svi drugi moraju upregnuti ostale raspoložive alate.

Tih dana, neovisno o lokalnim i globalnim političkim agendama, u Hrvatskoj je, uz dosta dobru medijsku pratnju, promoviran hit talijanske novinarke i blogerice, majke četvero djece, Costanze Miriano, priručnik pod naslovom "Udaj se i budi podložna", s podnaslovom „Ekstremna vježba za neustrašive žene“.

Knjiga je već postala bestseler u Italiji, a prevedena je i na svjetske jezike, izazivajući svugdje pozornosti i isti tip polemike. Naime, ovaj savjet se daje u specifičnom kontekstu, što ga napadi na knjigu najčešće previđaju, a koji se otkriva već i u vrlo duhovito dizajniranoj naslovnici: figura mladenke sa svadbene torte, koja svoga mladenca nosi u naručju. Kako Miriano navodi, muški svijet poznat joj je već iz poštapalice njenog djeda, koji je bio pukovnik: “Zid ili ne, tri koraka naprijed”.

Feminizam je, naglašava autorica, krenuo s opravdanim prigovorom prema svijetu koji je ustrojen prema potrebama muškaraca: žene su jednostavmo poželjele biti priznate u cjelini svog društvenog i individualnoga potencijala, u cjelini svoje ljudskosti. No, osnovni prigovor koji autorica u svojoj knjizi upućuje feminizmu, u sažetku glasi: žene nikad neće postati bolji muškarci od samih muškaraca te je takav način bitke za ravnopravnost unaprijed izgubljen.

Drugim riječima, ako se pristane na ideju muškog svijeta, onda će tu uvijek vrijediti argumenti onoga tko ima dolar više, ili metak više, baš kao u filmskoj spaghetteriji Sergia Leonea. A tu mrtvih i poraženih ima, što bi se reklo, na kamione.

Međutim - kako upozoravaju i Constanza Miriano i povijesni primjer Dubrovnika - ne smijemo pristati na ideju da je to jedina moć koja se doista uvažava: nježna diplomacija i meka moć imaju svoje mjesto ne samo u obitelji, nego i u zajednici, gradu, firmi, državi…

Pa, mogli bismo zaključiti, ima valjda i u našim sportskim udrugama i savezima. 

Gentle diplomacy and soft power The terms "soft power" and "gentle diplomacy" are tied to those actors of a political or business sphere, which are not supported by the authority of actual military or financial power. Such as, for example, the history of the Dubrovnik Republic, which is often used for the activity of women in the management sector.

Positive examples indicate that the "female principle" in managing a certain system can be as successful as a male one, without creating losers and defeated around it.

Gentle diplomacy and soft power have their place not only in the family, but also in the community, city, company, country... and, of course, in our sports associations and federations.

(Ratko Cvetnić)

GODINA 47 • BROJ 181 • LIPANJ 2017.

Povijest hrvatskog športa

GIMNASTIČKI KLUB SPLIT (Robert Kučić) ------------------------------------------------------ str. 2 GIMNASTIKA U SLAVONIJI NAKON I. SVJETSKOG RATA (Željko Iveljić) --------------------- str. 6 TALIJANSKA ŠPORTSKA DRUŠTVA U DALMACIJI DO 1914. (Mladen Cukrov) ---------------- str. 10 IN MEMORIAM: MILKA MILINKOVIĆ (Jurica Gizdić)-------------------------------------------- str. 12

UDK 796/799(091) • CODEN: PHSPFG • ISSN 1330-948X

GIMNASTIČKI KLUB SPLIT (1967. - 2017.)

Prvih pola stoljeća Piše: ROBERT KUČIĆ Fotografije: MARIN DOMANČIĆ, FEĐA KLARIĆ, PERO GUDIĆ, ROBERT KUČIĆ

Pedeset godina postojanja jednoga kluba lijepa je obljetnica, osobito kada je tih pola stoljeća bilo sadržajno i bogato događanjima kao što je to slučaj s gimnastičkim klubom „Split“

H

rvatski sokol u Splitu utemeljen je 1893. godine i u njemu je gimnastika predstavljala osnovno sredstvo odgoja mladih. Talijanskom okupacijom Splita 1941. godine, Sokol prestaje s djelovanjem. Poslije Drugog svjetskog rata, 1948., osnovano je Gimnastičko društvo Split i to društvo djeluje do 1951., kada vlasti bivše države dekretom donose odluku da svi objekti predratnog Sokola prelaze u ruke novoosnovane organizacije DTO Partizan (Društvo tjelesnog odgoja).

Tako se gimnastika kao sekcija nalazila u sastavu spomenutog društva, koje se po mnogo čemu oslanjalo na predratno iskustvo Hrvatskog sokola. Novo društvo je pored naslijeđenih materijalnih dobara (objekt, sprave), naslijedilo vrlo sličnu organizacijsku strukturu, kao i dobar dio kadrova.

Stane Derganc - posebni gost Ovo je bilo uspješno razdoblje splitske gimnastike koje su obilježila sljedeća imena: Ankica Pogančić, Danira-Cica Pajić, Dora Violić, Dunja Šarić, Edita Altaras, Emilija Butterer (reprezentativka u atletici), Filomena Čosić (hrvatska reprezentativka u gimnastici), Gorana Leskur, Gordana Buj, Ina Mascareli (balerina HNK), Jadranka Gerželj, Jelena Veršić, Laila Marini, Luiza Franulović (miss Sao Paula), Marija Prančević, Marija Vujnović, Severka Kolombatović, Slavenka-Cica Marini (hrvatska reprezentativka u atletici), Tončica Gerželj, Tonka Bilan (aktivna rukometašica), Vanja Zerdun, Vera Laušić, Vesna Katić (slikarica), Višnja Varga (državna prvakinja u plivanju), Aleksandar Gjidera, Andrija Kuzmanić, Anđelko Vučković (peterostruki pobjednik Sinjske alke), Ante Cvitković, Ante Kedžo, Ratko Baturina, Bogdan Bašić, Daniel Denegri (prof. dr. jedan od najboljih hrvatskih fizičara; CERN), Dražen Pavić (državni reprezentativac u gimnastici), Hrvoje Nikolić, Ivo Barić (predsjednik atletskih sudaca grada Splita), Josip Račić, Joško Gerželj, Lenko Šegvić (državni reprezentativac), Marko Stipanović (hrvač i trener), Mate Balov, Mićo Novaković, Petar Režić (predsjednik gimnastičkih sudaca Hrvatske), Miro Rajčić, Rajko Dimić, Robert Kučić (predsjednik Zbora sudaca sportske gimnastike Split), Slobodan Dragičević (dekan ASPIRE), Tonći Dubaić, Vjeko Karabatić, Zvonko Perišin, Željko Čosić.

2

Društvo je redovito sudjelovalo u svim kategorijama natjecanja. O splitskoj gimnastici toga vremena vodili su brigu vrsni prednjaci-treneri i pedagozi: Ante Ercegović, Ante Paut, Darinka-Daca Milojković, Desa Flesh, Dinko Pivalica, Šime Gjidera, Georgije Kolarov (prva generacija DIF-a), Ismet Mrgan, Ivo Begonja, Ivo-Riki Eterović, Jure Karađole, Marko Lete, Petar Fabijan, Srečna Đonlija, Vida Kolarov (prva generacija DIF-a), Anka Vidaković, Vladimir Pintarić, Zora Omčikus, Stane Derganc.

Derganc je bio slovenski gimnastičar, nositelj olimpijske medalje u preskoku 1928. godine u Amsterdamu, a između dva rata, na poziv splitskih Sokola, nekoliko je godina živio i radio u Splitu. Derganc je i poslije Drugog svjetskog rata često vodio splitske gimnastičare, a bio je i posebni gost na Mediteranskim igrama u Splitu 1979.godine...

Trebalo bi znatno više mjesta za opisati sve uspjehe i navesti sva imena splitskih gimnastičarki i gimnastičara tog vremena. To neka ostane za monografiju kluba slavljenika koja je u pripremi. „Da je gimnastika laka, zvala bi se nogomet.“ Ovo društvo njegovalo je športsku svestranost, pa je velik broj splitskih vrhunskih športaša svoje prve športske korake započeo upravo u njemu. DTO Partizan Split djelovao je do sredine 60-ih godina kada se stvara nova organizacija DSR Partizan (Društvo sportske rekreacije), kao nešto novo s obzirom na uvjete i tadašnje potrebe. Pojedini športski emisari i dužnosnici obilazili su tadašnju SR Hrvatsku uvjeravajući u neophodnost prelaska na novi oblik športsko-rekreacijskog djelovanja (posebno radnih ljudi), uvjeravajući kako će za gimnastiku tako biti bolje.

Održavani su stručni simpoziji, kongresi, napisane su stranice i stranice u brojnim brošurama i objavljenim stručnim radovima i knjigama, ostvarivani magisteriji i doktorati, sve u cilju dobivanja potpore za novi trend zvan - rekreacija.

U Splitu se do tada, u zajedničkom društvu, gimnastika razvijala sasvim uspješno. Ovim potezima uočila se moguća zamku za gimnastiku, što se kasnije i dogodilo. Splićani su pružali otpor oko dvije godine te su kao posljednji u Hrvatskoj prihvatili ovaj preustroj.

Tako je Prvi samostalni gimnastički klub Split utemeljen 21. siječnja 1967. godine. Za prvog predsjednika kluba izabran je Dinko Pivalica, iskusni stari „sokolaš“. Probleme nije trebalo dugo čekati, počeli su odmah: gimnastika je postala podstanar u objektu u kojemu je do tada bila privilegirana. Dio dojučerašnjih prednjaka - trenera gimnastike prešao je u novu organizaciju jer tamo za svoje usluge primaju nagradu, za razliku od gimnastike koja je i dalje svoju djelatnost temeljila na amaterizmu.

Gimnastika nije laki sport, a zanimljiv je podatak da su nekad gimnastičari na svojim natjecanjima diljem države, u znak protesta prema stavu športskih moćnika u odnosu na najvažniju sporednu stvar na svijetu nosili majice sa natpisom: „Da je gimnastika laka, zvala bi se nogomet.“

Blanka Radić i Magda Milošević bile su velike nade splitske gimnastike

Prvo natjecanje 1953. DTO „Partizan“ Split (slijeva gornji red: 4. Zora Omčikus-trenerica, 6. Marija Vujnović, 7. Vida Kolarovtrenerica, srednji red: Vanja Zerdun, Luiza Franulović, Filomena Čosić, Ljubica Vatavuk, Lidija Bačić, donji red: Ankica Krstulović, Josipa Krstulović, Ankica Pogančić, Marija Prančević, Vera Laušić.

Grupa splitskih gimnastičara na snimanju filma Bijeli vuk (Winetou)

Slijeva: Bratislav Stanković, Nikola Večernik-trener i Milan Mutak, zlatni seniori 1980.

Reprezentativci Dražen Pavić i Lenko Šegvić

S jednog natjecanja; prva zdesna Filomena Čosić, druga Slavenka-Cica Marini i treća Danira Cica Pajić, sve istaknute splitske gimnastičarke

Trenerica i gimnastičarka Marija Vujnović i Magda Milošević

Slijeva: Ana Šolić, Antonija Mandić, Ivana Pelivan, Ana Petrić, Ada Mulaosmanović i Ana Marušić, darovale su klubu kao najmlađe naslov najboljih u Hrvatskoj 1993. To je bilo o stotoj godišnjici hrvatske gimnastike u Splitu

Trening u prvoj dvorani SC Poljud

3

GIMNASTIČKI KLUB SPLIT (1967. - 2017.)

U Splitu, specifičnom gradu po pitanju športa, gimnastika je dugo godina zaista bila sporedna stvar. I to u tolikoj mjeri da u jednoj fazi, upravo u vrijeme ovih previranja, pet godina nije se mogla pronaći osoba koja bi se prihvatila biti predsjednikom kluba. Iako u nepovoljnim uvjetima, bez odgovarajuće dvorane, opreme, pa i kadrova, klub napreduje zahvaljujući isključivo upornosti i radu pojedinaca.

U tom vremenu vrijedno je spomenuti neka imena koja su svojim rezultatima doprinosila napretku kluba. Bile su to gimnastičarke Ada Mulaosmanović, Ana Jadrić, Ana Marušić, Ana Petrić, Ana Šolić, Anći Borozan, Andrea Mustapić, Andreja Burazin, Anita Tintor, Antonia Kuzmanić, Antonija Mandić, Aurelija Olujić, Aranka Bilić, Biserka Kovačević, Blanka Radić, Božena Svalina (operna pjevačica, sopran HNK-a), Daša Bučan, Gordana Crnogorac, Helena Maleš, Jadranka Bulj, Jadranka Butigan, Jadranka Pivalica, Jadranka Radić, Jasna Lukić, Ljiljana Poljak, Magda Milošević (najuspješnija hrvatska trenerica gimnastike drugog splitskog kluba Marjan), dvije olimpijke iz istog kluba Tina Erceg i Ana Đerek, Maja Barać, Miranda Šegvić, Nina Keglević, Rina Viđak, Sandra Grančić, Tea Reljić, Vanja Miletić, Vesna Tiške. Zatim gimnastičari: Bratislav Stanković, Damir Zubanović, Igor Đaković, Ivica Bago, Ivan Šerić, Milan Mutak, Siniša Kučić, Stipe Šarić, Vladimir Savić.

Razdoblje nakon osamostaljivanja gimnastike obilježeno je zamahom ženske športske gimnastike. Splitski SFK-e (Savez fizičke kulture) krajem šezdesetih godina pokrenuo je akciju profesionaliziranja takozvanih bazičnih športova i gimnastika je među prvima dobila trenera, profesora Dražena Pavića nekadašnjeg izvrsnog gimnastičara, državnog reprezentativca. Tako je, zahvaljujući stručnom radu, nadarena članica kluba Magda Milošević u sastavu reprezentacije Jugoslavije 1971. godine na Mediteranskim igrama u Izmiru osvojila brončanu medalju u preskoku i srebrnu medalju u ekipnoj konkurenciji. Ženska seniorska ekipa 1988. osvojila je prvo mjesto na prvenstvu SFRJ. Gordana Crnogorac, članica GK Split, nastupila je za reprezentaciju SR Hrvatske u susretu s Bavarskom u Splitu.

Muška gimnastika nekako je uvijek bila malo iza ženske, međutim u to vrijeme pojavila se sjajna grupa gimnastičara koja je 1980. godine dostigla svoj vrhunac osvajanjem prvog mjesta u gimnastičkom višeboju na seniorskom prvenstvu Hrvatske. Trener ove uspješne generacije bio je Nikola Večernik i sam nekada vrsni gimnastičar.

Oproštaj Miroslava Cerara O ženskoj i muškoj športskoj gimnastici Gimnastičkog kluba Split u proteklih pedeset godina vodili su brigu, treneri i pedagozi: Mira Čurković, Dinko Pivalica (predsjednik kluba 1967.-1968.), Velimir Gavranić, Ivan Radišić, Josip Gogić, Kruno Perković, Marija Vujnović (trenerica i dugogodišnja tajnica kluba), Marko Lete, Robert Kučić (predsjednik kluba 1983.-2014.), Toma Jelavić-Mitrović, Vanja Bašić, Vladimir Pintarić (predsjednik kluba 1969.-1979.), Zdenka Bulić.

Splitska gimnastika zahvaljujući prvenstveno amaterskom potencijalu, u proteklom je vremenu ostvarila zavidne rezultate i u organizaciji brojnih velikih natjecanja od kojih ovom prigodom izdvajamo one najvažnije.

Prvenstvo SFRJ 1951. godine održano je na starom Hajdukovom igralištu, sudjelovalo je 1083 vježbača, 88 sutkinja i sudaca, voditelji grupa, računske komisije, tehničko osoblje... Sveukupno čak 1335 sudionika! Nikada prije ni poslije nije održano tako

4

ZNAČAJNE GODINE ZA SPLITSKU GIMNASTIKU

1860. godina: Prvi put se spominje pojam gimnastika u Splitu; za potrebe gimnastičke škole splitska općina izravnala je poljanu na Manušu za vježbanje (danas gradski park).

1884. godina: Talijanska manjina osniva Societa di ginnastica e scherma (Gimnastičko i mačevalačko društvo).

1893. godina: Osnovan je Hrvatski sokol. Prvi učitelj gimnastike u Splitu bio je prof. Siriščević, a kasnije i Marko Uvodić, inače i autor humorističnog djela „Prvi i drugi libar Marka Uvodića Splićanina“.

1948. godina: Osnovano je Gimnastičko društvo Split.

1952. godina: Osnovan je DTO Partizan Split.

1967. godina: Osnovan je Gimnastički klub „Split“.

1979. godina: VIII. Mediteranske igre u Splitu.

1998. godina: Osnovan je Gimnastički klub „Marjan“ masovno gimnastičko natjecanje na ovim prostorima...

Iste godine pod reflektorima i na istom mjestu, održan je međunarodni susret s reprezentacijom Švicarske, zatim prvenstvo Balkana (na Hvaru), susreti s reprezentacijama SSSR-a (Hvar 1972.), ČSSR-a, Poljske, DDR-a (1970.), Mađarske, Švicarske (1981.), Bavarske (1986.).

Na jednom od ovih međunarodnih susreta od aktivne gimnastike oprostio se i tada jedan od najboljih gimnastičara na svijetu Miroslav Cerar (1970.). Split mu je priredio veličanstven

Splitski gimnastičari 1953. (slijeva gornji red: Dražen Pavić, Vjekoslav Karabatić, Stane Derganc-trener, Georgije Kolarovtrener, Slavko Kaliterna, …., srednji red: Mate Balov, Jakov Čosić, ….., Ivica Boban, Aleksandar Gjidera, donji red: Tonći Dubajić, Lenko Šegvić, Ivo Barić, Zvonko Perišin, ….., Miro Rajčić.

Andrea Mustapić, Vesna Tiške, Nina Keglević, Gordana Crnogorac. Bile su u vrhu gimnastike bivše države.

Sudjelovale su i na filmu o životu jedne gimnastičarke... oproštaj, dobio je na poklon amforu sa zlatnom pločicom.

Uoči priprema za Mediteranske igre u Splitu, a na poticaj predsjednika Zbora gimnastičkih sudaca Hrvatske Borisa Pintarića, u Splitu je utemeljen Prvi općinski Zbor sudaca u Jugoslaviji.

Godine 1979. došle su dugo očekivane Mediteranske igre na kojima je u gimnastičkom programu sudjelovala 251 osoba uključujući međunarodne sutkinje i suce. Sam Split dao je 144 volontera amatera iz gimnastičkog športa, ostali sudionici organizacije su bili iz cijele bivše države. Gimnastika je na ovim igrama besprijekorno organizirana, tako da je i sam lord Michael Killanin, tadašnji predsjednik Međunarodnog olimpijskog odbora, osobno čestitao organizatoru.

Nema natjecanja bez medalje Od splitskih gimnastičkih djelatnika u neposrednoj organizaciji natjecanja sudjelovali su Rajko Dimić, Slobodan Dragičević, Jasna Lukić, Stjepan Maleš, Filomena Šegvić, Nikola Večernik, Marija Vujnović (dobitnica odlikovanja na MIS-u '79.), Robert Kučić (koordinator pri Direkciji VIII. MIS-a '79.).

Gimnastička natjecanja održavala su se u Velikoj dvorani Gripe. Završetkom ovih igara poslije kojih je Split konačno dobio toliko željene športske objekte, za gimnastički klub Split baš se i nije promijenilo na bolje. Istina, dobivena je nova dvorana u sastavu SC Gripe, ali nezadovoljavajućih dimenzija za gimnastiku, a i dvorana se dijelila s nekim školama i klubovima iz drugih športova (dizači utega), a ono što je bilo najgore - vrlo skupa oprema i sprave brzo su se devastirale.

Stara dvorana u nekadašnjem DTO Partizan, i dalje se koristila dvaput tjedno radi potrebne duljine za uvježbavanje preskoka.

Ipak, i u nepovoljnoj situaciji za gimnastiku, zahvaljujući upornom radu svojstvenom ovom športu, nizali su se dobri rezultati.

U suradnji s Gimnastičkim savezom, SIZ-om i SFK-om GK Split je bio domaćin priprema mladoj ženskoj gimnastičkoj reprezentaciji Rumunjske 1986. godine, koja je na Olimpijskim igrama u Seulu osvojila drugo mjesto. Godinu dana poslije, splitske gimnastičarke bile su u posjetu gradu Onesti, rodnom mjestu Nadie Comaneci...

Napokon, upornost se isplatila i gimnastika je dobila dvoranu u SC Poljud (dvorane u sastavu SC Poljud do napuštanja ratne luke Lora od vojske JNA nisu bile dostupne splitskim klubovima). Prva, manja dvorana, također nije bila adekvatna programima gimnastike, ali je zahvaljujući uspjesima gimnastičkih klubova poslije nekoliko godina zamijenjena većom.

Današnja gimnastička dvorana namještena je svim spravama ženskog i muškog programa uključujući vježbe na tlu, jamom za akrobatiku. Dva gimnastička kluba koriste istu dvoranu dobro surađujući. U novim uvjetima, GK Split nastavio je bilježiti lijepe rezultate - gotovo da i nema natjecanja u Hrvatskoj, a da se, posebno gimnastičarke, ne okite ponekom medaljom u nekoj od gimnastičkih kategorija.

U Gimnastičkom klubu Split, njeguje se posebno snažna odgojna komponenta – red, rad i disciplina. U Splitu postoji veliki interes za gimnastiku, pogotovo ženske djece, tako da klub stalno upisuje nove članove. Uspješno nastupaju za klub u nekoliko zadnjih godina Anita Mišić, Bruna Pržić, Dajana Radman, Dora Popić, Dora Tičinović, Doris Delić, Ivana Glavović, Ivane Rumenović, Ivanka Dražić, Jelena Titlić, Karla Šegvić, Karla Zubanović, Lana Žaknić, Loredana Delić, Marina Đirlić, Marina Mihovilovića, Nikolina Dujmović, Petra Brkljačić, Petra Deljak, Tina Rimac, Andrija Roguljić, Ante Paladin, Antonio Tutić, Ivan Šerić, Josip Čupo, Josip Paladin, Marko Šitum, Mate Paladin i Stipe Šarić.

Danas mlade gimnastičarke i gimnastičare GK Split vode treneri Daniela Dimlić, Doris Delić, Josefina Jukić, Lola Borovček, Velimir Gavranić te izvršni odbor Josefina Jukić - tajnica, Lola Borovček, Veronique Evers, Doris Delić. Predsjednik kluba je Velimir Gavranić.

GK Split danas ima oko 160 članova od kojih 30 aktivnih gimnastičarki i 3 gimnastičara, oni su okosnica natjecateljskog pogona. Dio je u gimnastičkoj rekreaciji, a ostatak su djeca, potencijalni kandidati za buduća natjecanja. Klub ostvaruje dobru suradnju sa školama, tako da dio svog programa ostvaruje u splitskoj osnovnoj školi „Lučac“.

U posljednje dvije godine, klub na natjecanjima osobito uspješno zastupaju Alicija Sardelić i Antea Jukić. U ožujku ove godine GK Split organizirao je hvale vrijednu akciju Međunarodni memorijalni turnir Marija Vujnović u spomen na istinsku heroinu gimnastičkog športa u Splitu preminulu prošle 2016. godine, a koja je cijeli svoj život doslovno posvetila Nova generacija gimnastičarki ovom prelijepom športu.

GK Split

Nove nade muške sportske gimnastike s trenerom i sadašnjim predsjednikom GK Split Velimirom Gavranićem

5

GIMNASTIKA U SLAVONIJI NAKON I. SVJETSKOG RATA

Hrvatski sokol Osijek (članice)

Ženska gimnastika u sklopu Hrvatskog sokola K

ada je ženska gimnastika iz igre i zabave prešla u odnos opravdane, za život važne obuke, stvorilo se mnoštvo zdravstvenih, socijalnih i općih načela koja su omogućila da ženska gimnastika prijeđe iz ruku pojedinih, isprva rijetkih vježbačica, i postane masovna pojava.

Nakon I. svjetskog rata, gimnastička društva u Slavoniji obnavljaju svoj rad, skupljaju raznesene gimnastičke sprave i obnavljaju oštećene dvorane. Hrvatski sokol Osijek-Donji grad održao je svoju sjednicu 24. studenog 1918., na kojoj je odlučeno da se pokrene rad društva. Nakon toga su obnovljena i ostala društva u Slavoniji.

Nakon kraćih priprema, održana je 2. ožujka 1919., XI. redovita skupština Hrvatske sokolske župe Strossmayer. Za starješinu je izabran Franjo Papratović, za prvoga zamjenika Iso Cepelić iz Osijeka, a za drugoga zamjenika Ljudevit Lorek iz Vinkovaca.

Promjenom društvenih odnosa, položaj i uloga žena u ovom dijelu Slavonije znatno su se izmijenili. U športskim djelatnostima u kojima su dominirali muškarci, postupno se povećava broj žena koje bilježe značajne uspjehe.

Emancipacija žene i njezina borba za ravnopravnost našle su punu afirmaciju posebno u gimnastici. Žene su kroz gimnastičko vježbanje isticale smisao za ljepotu, skladnost boja i

6

ritam pokreta, koje su njegovale kroz ples, glazbu, vježbe na spravama i estetsko uobličavanje pokreta.

Jedno od najagilnijih društava bio je Hrvatski sokol u Đakovu. Na njegovoj prvoj javnoj vježbi nakon rata, održanoj 21. travnja 1919., nastupile su i vježbačice ženskog pomlatka u vježbi sa zastavicama.

Uskoro je obnovljen ženski odjel, te ženski pomladak Hrvatskoga sokola u Vukovaru. Već 27. srpnja 1919. na održanoj javnoj vježbi u prostim vježbama nastupilo je 20 članica sokolica i 70 članova ženskog i muškog pomlatka.

Ubrzo dolazi i do ujedinjenja Sokola u mjestima nove Sokolske župe u Osijeku. Rad u Sokolskoj župi Osijek pomalo je napredovao, tako da je župa uspjela pripremiti slet Jugoslavenskog sokolskog saveza. II. pokrajinski slet održan je u Osijeku 28. - 30. srpnja 1921. Natjecanja za žene održana su u prostim vježbama odjela članica. Održana je također i javna vježba s velikim brojem vježbačica, djece i naraštajki u vježbovnim točkama. Nedovoljno uvježbani članovi i društva, sukobi unutar Jugoslavenskog sokolskog saveza i pojedinih župa te nedovoljno stručno pripremljen slet svih struktura, pokazao je niz problema. Župa Osijek imala je krajem 1921. godine 11 društava sa 1366 članova. Od toga je bilo 73 članica vježbačica i 76 dje-

Piše: ŽELJKO IVELJIĆ

Fotografije: TOMISLAV KOS, DRŽAVNI ARHIV U OSIJEKU, MUZEJ SLAVONIJE OSIJEK, GRADSKI MUZEJ VUKOVAR I MUZEJ GRADA ILOKA

Promjenom društvenih odnosa, položaj i uloga žena u ovom dijelu Slavonije znatno su se izmijenili. U športskim djelatnostima u kojima su dominirali muškarci, postupno se povećava broj žena koje bilježe značajne uspjehe.

Proste vježbe Hrvatskih sokolica (gore)

Članice Hrvatske sokolske župe Hanuševe (lijevo) vojka naraštajki. Vježbačice su obučavale i dvije trenerice.

Netrpeljivost između pojedinih članova utjecala je na rad društava, a očitovala se ponajprije u sitnim razmiricama i nesuglasicama između projugoslavenskih i hrvatsko orijentiranih članova te se javila sve veća podvojenost.

Iz tog razloga su hrvatski sokoli započeli bitku za izdvajanje iz jedinstvenih sokolskih društava i župa. Nakon priprema, 28. svibnja 1922. održana je utemeljiteljska glavna skupština Hrvatskog sokolskog saveza u Zagrebu, na kojoj je izabrano novo starješinstvo na čelu sa Lackom Križem.

Slavonske župe i pojedina društva oslabljeni nesudjelovanjem dijela hrvatskih članova, ipak su nastupile na I. jugoslavenskom sokolskom sletu, koji je bio održan od 12. do 15. kolovoza 1922.. u Ljubljani. U kategoriji članica nižeg razreda nastupila je Požega sa jednom vrstom, odnosno 7 natjecateljica, te Osijek sa dvije vrste i 13 natjecateljica. Osječanke su nastupile sa četiri natjecateljke u višem razredu u pojedinačnom natjecanju.

Sokolsko društvo u Đakovu priredilo je 8. rujna 1922. javnu vježbu i svečanu akademiju. Na njoj su sudjelovali i gosti iz Osijeka, Broda, Požege, Valpova, Vinkovaca i Vukovara. U prostim vježbama nastupile su i članice, te ženski naraštaj. Za istaknuti su bile vježbe članica na niskim ručama iz Osijeka.

Nakon obnavljanja Hrvatskog sokolskog saveza počele su se javljati trzavice i razdvajanja i u istočnoslavonskim društvima.

Obnoviteljska skupština Hrvatske sokolske župe Strossmayer Zadnji su se iz jedinstvenih sokolskih društava i župa odvojili Osječki hrvatski sokoli i odlučili se priključiti Hrvatskom sokolskom savezu. Skupštine gornjogradskoga i donjogradskog Hrvatskog sokola u Osijeku održane su 28. rujna 1924. Za vodnicu gornjogradskog izabrana je Slava Kramarić, a donjogradskog Hrvatskog sokola u Osijeku Nada Bosutić.

Posebno je bilo značajno osposobljavanje žena trenera i njihovo uključivanje u obučavanje ženskih kategorija. U akciju

za ženske prednjake uključio se člancima i časopis Hrvatski sokol. U jednom od tekstova se navodi: „Važno je, da ženski odjeli imadu ženske prednjake, jer će ti znati naići na bolje razumijevanje vježbačica, a moći im lakše dati potrebne savjete o kultiviranju i njezi tijela, te savjete o mjesečnim promjenama s obzirom na tjelovježbu. To su naime pitanja, za koja treba pogotovo mnogo individualnosti, te se ne mogu u okviru ovog članka pretresti. Osim toga nastaju i dnevno se razvijaju nove i sve osobitije vrste ženske tjelovježbe, pa će učenje ovakovih vježbi, koje se od muških vježbi razlikuju, moći preuzeti mnogo lakše ženski učitelji i ženski prednjaci, koji će osim toga moći pogoditi i zgodniji izbor i trajanje vježbi, kako ne bi došlo do premorenosti i preopterećenja.“ Obnoviteljska skupština Hrvatske sokolske župe Strossmayerove održana je 24. svibnja 1925. u Osijeku. Ubrzo su u župu bila uključena hrvatska sokolska društva: Crnac, Čađavica, Čepin, Dalj, Donji Miholjac, Đakovo, Habjanovci, Kutjevo, Našice, Orahovica, Osijek Gornji i Donji grad, Petrijevci, Podgorač, Požega, Požega konjanički sokol, Radovanovci, Subotica, Široko Polje, Valpovo i Voćin. Brod, Brodska Varoš, Bukovlje, Cernik, Davor, Ilok, Kobaš, Lužani, Mitrovica, Nova Kapela Batrina, Nova Gradiška, Oriovac, Petrovaradin, Podvinje, Ruma, Sibinj, Slakovci, Štivica, Vinkovci, Vrpolje, Vukovar, Vukovar Konjanički sokol i Županja.

Ubrzo su 12. srpnja 1925. u Osijeku, na prvoj župskoj javnoj vježbi održanoj nakon rata sudjelovale i žene. Osim domaćina Osijeka, sudjelovala su i društva iz Nove Gradiške, Iloka, Dalja, Orahovice, Donjeg Miholjca, Vinkovaca te gosti, Zagrebačko društvo Wilsonov trg. Na njemu je nastupilo 150 "sokolica" iz raznih župskih društava, a na kraju zagrebačke "sokolice" u vježbi s vijencima.

Prva natjecanja žena u Hrvatskom sokolskom savezu Razvoj gimnastike pokazao je da su žene, koje su počele shvaćati važnost gimnastike, jednostavno počele primjenjivati vježbe muškaraca. Žene su emancipacijom htjele u svemu, pa tako i športu, biti ravnopravne muškarcima. Uskoro su međutim uvidjele pogrešku ovog načela - razlike su kod oba spola toliko različite, da je bilo nemoguće bez opasnosti nametnuti jednake gimnastičke vježbe.

U časopisu Hrvatski sokol se navodi: „Ženi treba toliko posebne i vlastite tjelovježbe, koliko je poseban i različit njezin anatomski ustroj i fiziološko stanje, pa je zato potrebno govoriti o ženskoj tjelovježbi kao o nečem posebnom što je vrijedno naročite pažnje.“ Prvi put su se „sokolice“ natjecale u gimnastici na III. Hrvatskom svesokolskom sletu, koji je održan od 14. do 16.

7

GIMNASTIKA U SLAVONIJI NAKON I. SVJETSKOG RATA kolovoza 1925. u Zagrebu. U sokolskim povorkama, ulicama Zagreba najviše pažnje su privukli „sokoli“ u seljačkim narodnim nošnjama, a pogotovo seljakinje iz slavonskih društava.

Strossmayerovu župu predvodio je „seljački sokol“ iz Nove Gradiške, za njim „sokolice“ iz Osijeka Gornji grad, „sokolice“ iz Oriovca, Donjeg Miholjca, Iloka, Đakova, Našica, ženski „sokol“ iz Požege i Nove Gradiške, Osijeka Donji grad i Broda na Savi koji je zaključio ovaj veliki broj odjeljenja ženskog sokola. U natjecanju članica po odjelima, članice prvog i drugog sastava Osijeka zauzele su prvo i četvrto mjesto. Osječanke su dominirale i u pojedinačnoj konkurenciji, tako da je Micika Galović osvojila 1., a Zlata Senci 2. mjesto.

Na redovitoj godišnjoj skupštini Hrvatske sokolske župe Strossmayer, održanoj 7. ožujka 1924. u Osijeku, za pročelnicu je izabrana Osječanka Nada Bosutić. U tehnički odbor župe izabrane su također Osječanke, Slava Kramarić i Mica Šulova.

Iz izvještaja se moglo vidjeti da je u župu bilo uključeno 800 žena.

Jedan od dekorativnih elemenata javnih vježbi i zabava društva, bili su zvukovi koračnica ili karišika vedrih melodija, koji su stvarali odgovarajuće raspoloženje. To je navelo hrvatska sokolska društva na formiranje vlastitih glazbenih ansambala.

Prva natjecanja žena Hrvatske sokolske župe Strossmayer U Vinkovcima je 31. srpnja i 1. kolovoza 1926. održan IV. slet Hrvatske sokolske župe Strossmayer. Drugi dan sleta povorka se formirala na Vašarištu, koje je bilo uređeno za sletište, te prošla ulicama grada. Isticao se ženski pomladak u odorama, članice u odorama, članice sa sela, članice u svečanim sokolskim odorama i članice u vježbovnim odjelima.

U 16 sati je započela vježba na sletištu. Vježbale su se po Savezu određene vježbe za žene: Vježbe za ženski pomladak Josipa Šuleka, Vježbe za ženski naraštaj I. K. Dončevića, Proste vježbe za seljačke sokolice Branka Reša, te Proste vježbe članica Micike Šulove. Na spravama su se osobito istakle vježbačice Osijeka G. g.

U Osijeku je 18. i 19 lipnja 1926. održan V. slet Hrvatske sokolske župe Strossmayer. U vježbama na spravama nastupilo je deset ženskih odjela u tri kategorije, te ukupno 60 natjecateljica. Osijek I. osvojio je dva prva i jedno drugo mjesto ekipno, Osijek III. osvojio je jedno prvo, jedno drugo i jedno treće mjesto. Mitrovačke članice osvojile su jedno treće mjesto, a vinkovački ženski naraštaj (juniorke) jedno drugo mjesto.

Kod članica višeg odjela najbolje su bile vježbačice iz Osijeka Anđa Bečuvičik, Lenka Osek i Anica Jung, dok su kod nižeg odjela najbolje bile Zora Barić, Vera Fiala i Vika Kerže.

Kod naraštajki najbolje su bile Anica Kranjčić iz Vinkovaca, Margita Mayer iz Osijeka i Micika Heimburger iz Vukovara.

Na javnoj vježbi koja je održana na sletištu kod Retfalačkog dvorca prvo je nastupio ženski pomladak osječkih društava u Vježbi cvjetnim lukovima, te ženski naraštaj u Vježbi uz pjesmu. Zatim su u najkvalitetnijem dijelu nastupili na gimnastičkim spravama oni odjeli koje je odredio sudački zbor na temelju uspjeha kod natjecanja. Nakon toga su nastupile članice iz Bukovlja u vježbi Rad u polju. Na kraju su nastupile članice u prostim vježbama, te svi sudionici vježbe u završnoj točki. Ženske kategorije u pojedinim društvima su bile vrlo aktivne. Hrvatski sokol iz Vukovara održao je 26. prosinca 1926. uspjelu akademiju u Vukovaru. Naraštajke su izvele skupnu

8

vježbu Osmica, a članice su izvele Pichlerovu vježbu Ritmička osmica. Izvođenje vježbi neprekidnim kretnjama stavljaju na ustrajnost izvođačica velike zahtjeve. Vježbe su bile u neprekinutom trajanju, pune slikovitih i lijepih ritmičkih kretnji.

Fanfara je pratila vježbe i kvalitetno interpretirala glazbeni artizam.

Prva naraštajska natjecanja u Hrvatskom sokolskom savezu, za vježbačice i vježbače od 14 do 18 godina, održana su 2. srpnja 1927. u Zagrebu. Osim u natjecanjima na spravama, natjecalo se u trčanju, skoku u vis, bacanju kugle i lopte. U natjecanju odjela naraštajki nastupilo je 13 društava iz cijele države, od čega je pet bilo iz Hrvatske sokolske župe Strossmayer.

U pojedinačnom plasmanu nastupilo je 96 naraštajki. Iz župe Strossmayer najbolje su bili vježbačice Osijeka G. g. i Vinkovaca. U pojedinačnoj konkurenciji Margita Mayer osvojila je 2. mjesto, dok su među prvih deset bile Anica Kranjčić i Getruda Horn iz Vinkovaca te Marija Bukvić i Josipa Jung iz Osijeka.

Zbog velikog broja od 44 društva i 18 podružnica iz cijele Slavonije i Srijema u Strossmayerovoj župi, krajem 1927.

godine pokrenuta je inicijativa za podjelu župe, zbog prevelike teritorijalne opsežnosti. Dio društava je ostalo u Strossmayerovoj župi, dok je dio prešao u novoosnovanu Hanuševu župu sa sjedištem u Vinkovcima.

Hrvatski sokol u Vukovaru priredio je 8. siječnja akademiju s plesom. Odlikovala se biranim gimnastičkim glazbenim kompozicijama, ritmikom i baletom. Uz društvenu fanfaru miješali su se zvuci sokolske koračnice sa zvucima fanfarine Verdiane, ritmike i baleta. Dvije točke koje je vodila Zebec bile su lijepo i točno izvedene. Nježni balet rokoko figura Čarobne ure bio je lijep kontrast vatrenom plesu Carmen. U vježbama ženskoga članstva i naraštaja se mogao uočiti ritam, nježnost i gipkoća tijela.

Aktivne su bile i žene u Hrvatskom konjičkom sokolu u Vukovaru - ovim vježbanjem bavilo se dvanaest žena.

I vinkovački Hrvatski sokol bio je aktivan te je 13. svibnja održao gimnastičku akademiju u velikoj dvorani Hrvatskoga doma u Vinkovcima. Započelo je nastupnom koračnicom koju je izvela sokolska fanfara. Djevojčice su izvele vježbu s lutkama, punu skladnih poskoka i položaja, koje su odraz mladosti, dok je školski naraštaj izveo Devetku. Ženski naraštaj izveo

je tehnički dotjeranu ritmičku Osmicu, a viši školski naraštaj Petku, dok su seljaci okolišnih odjela izveli simboličke vježbe poljskih radova.

Nakon svih pristiglih društava održana su 27. i 28. svibnja 1928. savezna međusletska natjecanja na Sušaku. U povorci koja se bila kretala s Krimeje, preko Trsata na Sušak, bila su zastupana što korporativno, a što po delegacijama, uz ostala društva iz Hrvatske, članstvo dvadeset društava uključenih u slavonske župe.

Akademija u Vukovaru 1929. Članice su se natjecale na dvovisinskim ručama, brvnu, vježbi s loptom, u prostim vježbama, skoku u dalj, 100 yardi, vladanju i cjelokupnosti prostih vježbi. Kod višeg razdjela za žene nastupila su tri odjela s 20 natjecateljki, a Osijek D. g. osvojio je 2., a Osijek G. g. 3. mjesto, dok je pojedinačno Anica Jung bila druga a Vera Fiala treća.

Kod nižeg razdjela nastupilo je sedam odjela s 55 natjecateljki, a Osijek G. g. osvojio je prvo mjesto. Najbolje plasirane u Povorka Hrvatske sokolske župe Hanuševe u Vinkovcima (1929.)

Osječke sokolice (1922.) pojedinačnoj konkurenciji bile su Reza Abrić i Anica Krančić iz Vinkovaca, te Romana Bertović i Dragica Mađarević iz Osijeka.

Aktivan Hrvatski sokol u Vukovaru priredio je 19. siječnja 1929. akademiju. Osim glazbenih točaka, program se sastojao od 9 gimnastičko-ritmičkih točaka. Nakon podmlatka nastupila je skupina plesačica u ritmičkoj vježbi Veseloj polki. Potom su nastupile naraštajke u baletnoj točki Lalisioniere B. Bačića.

Nakon vježbi na spravama, naraštajke su izvele Bogunovićev Gimnastički rukovet. Nakon ove točke odvježban je Cvjetni valčik u izvođenju članica koje je obučila njihova voditeljica Zebec. Na kraju je izvedena simbolička vježba Oj Hrvati.

Iz tajničkog izvještaja vidio se veliki napredak u župi Strossmayer. U župu je bilo uključeno 23 društva te ukupno 375 žena. Najveća župska proslava bila je 25. godina Hrvatskog sokola u Osijeku d. g. koja je održana 1. i 2. lipnja na ulicama Osijeka te na vježbalištu u dvorištu mlina Engelharda. Na javnoj vježbi djeca su izvela Vježbe s obručem i Skupinske proste vježbe. Nakon toga 90 naraštajki izvelo je Vježbe sa crvenim velom. Također su nastupile članice u vježbi na spravama, te sa prostim vježbama.

Javna vježba priređena je 11. kolovoza u Mitrovici na kojoj su nastupila društva Hrvatskoga sokola iz Mitrovice, Rume i Ilače te seljački sokolski odjeli iz Hrtkovaca, Nikinaca i Nijemaca i konjanici iz Vukovara. Na javnoj vježbi kod Save (Promenadi) održano je 12 točaka na kojima su nastupili najmanji sokolići, naraštajke te članovi i članice. Izvedene su Freudenreichove Vježbe s vjenčićima, Šobine Proste vježbe i Vježbe sa zastavicama. Najefektnija je bila zadnja točka, simbolička vježba Lijepa naša domovina, uz pjevanje, koju su izvele članice.

Osim vježbi koje su se izvodile na gimnastičkim natjecanjima na spravama, sa spravama i bez sprava, vježbačice su izvodile i druge vježbe. Ženske gimnastičke kategorije izvodile su na akademijama različite vježbe u izvedbi po kojima su bile poznate: ženske naraštajke iz Vinkovaca izvodile su od Kuman-Vlasaka vježbu Slavonskih šuma čar, Oriovac je izvodio od Milera Vježbe seljakinja, članice iz Broda n/S izvodile su od Jankovića Jubilarku, ženski prednjački zbor iz Osijeka G. g. izvodio je Holečkove Vježbe sa velima, dok je ženski prednjački zbor iz Osijeka D. g. izvodio od Erbena Vježbe na ručama.

Osim ovih vježbi društva su izvodila i druge vježbe: ženski podmladak vježbe od Josipa šuleka, ženski naraštaj vježbe od I. K. Dončevića, seljakinje u narodnoj nošnji izvodile su vježbe od Branka Reša, a članice vježbe od Micike Šul.

Društva Hrvatskoga sokola su često na svojim priredbama koristila kola, kao vid promocije društva i za nastup k prostim vježbama, na javnim nastupima.

Službenoj vlasti smetao Hrvatski sokol Kolo je imalo važnu ulogu u ženskoj tjelovježbi. Koristilo se ne samo za nastup k prostim ili drugim vježbama, nego i samostalno. Kolu su se dodavale različite vrste koraka, okreta, poskoka, kao i gibanja ruku, nogu i trupa. Korišteni su i razni rekviziti (sprave koje dižemo), tako da su nastala kola s čunjevima, loptama, obručima, kratkim konopima, raznim posudama, girlandama (ukrasni vijenac od lišća, plodova i cvijeća, često isprepleten vrpcama) i slično. Ako je u takvom kolu prevladavala izmjena raznih koraka, nazivalo se plesnim kolom, a ako su koraci bili više umjetni, nazivalo se baletnim kolom.

Kako bi kolo izazvalo veću pozornost, izvodilo se uz pratnju glazbe ili pjevanja. Nastojalo se da se smisao oblika kola i glazbe podudaraju, koje oblike kola istaknuti glazbom i svršetak kola uklopiti u svršetak glazbe.

Premda se politika Hrvatskog sokolskog saveza temeljila na stavu da on nije nikakva stranka, niti pripada bilo kojoj stranci, te dosljedno tome ne smije davati nikakvih političkih izjava, njegova velika popularnost te znatan upliv u svim društvenim slojevima, pokazivali su drugačije.

Sve ovo jasno je ukazivalo da službena vlast ovako veliku organizacijom mora obuzdati. Očito da je vlasti smetao ovako jak Hrvatski sokol, ali da bi ga mogao dovesti pod svoj nadzor ukida i ostala tjelovježbena društva i njihove središnjice, te je 5. prosinca 1929. donesen Zakon o osnivanju Sokola Kraljevine Jugoslavije...

IZVORI Hrvatski sokol, Glasilo Hrvatskog sokolskog saveza, Zagreb, 1922. – 1929. Željko Iveljić, Pokret i zvuk Hrvatskog sokola u Srijemu, Vinkovci, 2016. Željko Iveljić, Sokolski dani Hrvatskog sokola – Slavonija i Srijem, Vinkovci, 2016. Željko Iveljić, Sto pedeset godina gimnastike u Osijeku i Hrvatskoj, Osijek, 2015. Željko Iveljić, Tjelovježbene udruge istočne Hrvatske do 1929. godine, Vinkovci, 2012.

9

TALIJANSKA ŠPORTSKA DRUŠTVA U DALMACIJI DO 1914. GODINE

Osnivanjem Sport Cluba 1897., od strane talijanske zajednice, u Dubrovniku se započelo s organiziranim bavljenjem športom

Nogometno igralište na Pazaro al Merchetto u Zadru gdje je održano prvo nogometno prvenstvo za Dalmaciju 26. 12. 1910.

Od Sport U Cluba do Unione sportiva Ragusa

drugoj polovici 19. stoljeća udruge u Dalmaciji osnivale su se na temelju zakona od 26. studenoga 1852. Nakon pada Bachova apsolutizma austrijske vlasti bile su primorane mijenjati ovaj dosta krut zakon, pa je tako kabinet Carskog savjeta Franje Josipa 15. studenoga 1867. izglasao novi Zakon o udrugama, dosta liberalniji od starog.

Novi zakon, podijeljen u tri poglavlja, bio je dosta temeljit i vlasti su ga striktno primjenjivale. Uvođenjem novog zakona u praksu, počele su se osim kulturnih, vjerskih, političkih, dobrotvornih - osnivati i športske udruge.

Na osnivanje športskih društava najveći utjecaj imale su političke stranke koje su u borbi za ostvarivanje svojih ciljeva željele pridobiti što više pristaša. To je razlog što su u Dubrovniku početkom 20. stoljeća postojala četiri samostalna gimnastička društva: Hrvatski sokol, Forza e coraggio, Prvi hrvatski sokol i Dušan silni (srpsko društvo).

Prvo športsko društvo Sport Club osnovano je još 1897.

Njegovim osnivanjem možemo reći da je označen početak modernog športa u Dubrovniku. Društvo je osnovano 12. lipnja 1897., s ciljem da njeguje igre i športske vježbe (coltivare i giuochi e gli esercizi sportivi). Pravila društva potvrdilo je Carsko namjesništvo za Dalmaciju u Zadru. Nije ostalo puno pisanog traga o aktivnostima ovog športskog društva, no poznato je da je djelovalo do 1902. godine jer se spominje u aktima Kotarskog poglavarstva u Dubrovniku.

Piše: MLADEN CUKROV

Prvo športsko društvo Sport Club osnovano je 1897. godine i njegovim osnivanjem označen je početak modernog športa u Dubrovniku 10

Prva organizirana nogometna momčad u Dubrovniku Društvo Societa sportiva Forza e coraggio (Snaga i hrabrost) osnovano je 1907., nakon što je Carsko namjesnišvo za Dalmaciju u Zadru potvrdilo njegova pravila. Društvo je njegovalo i razvijalo tjelesni odgoj (sviluppare i educazione fisica fra i propri associati).

U prvu upravu ušli su Božo Banac – predsjednik, Pero Botteri – tajnik i Camilo de Seragli – blagajnik. Osim njih, u društvu su bili aktivni Batista Marotti, Giacomo Flori, Gino Caponi- Sivilotti, David Tolentino i Luigi Reghini. Broj članova je iz godine u godinu rastao, tako da je od 75 članova u prvoj godini osnivanja, godine 1910. bilo već njih 180. Po uzoru na druga talijanska društva u Dalmaciji, i ovo društvo je, osim gimnastike, osnovalo i prvu organiziranu nogometnu momčad u Dubrovniku.

Publikacija koja je objavila program natjecanja i sastave momčadi koje su nastupile na ovom prvom prvenstvu u nogometu 1910. u Zadru Društvo je imalo svoj žig okruglog oblika. Uz polukružnu ivicu bilo je ispisano ime i sjedište društva: SOCIETA SPORTIVA FORZA E CORAGGIO – RAGUSA. Nogometaši ovog društva sudjelovali su na Prvom prvenstvu Dalmacije u nogometu talijanskih športskih društava (Prima gara di campionato regionale Dalmata), koje je održano 1910. u Zadru.

Odigrali su samo jednu utakmicu 26. prosinca 1910. protiv nogometaša Gimnastičkog društva Zadar (Societa ginnastica Zara) i izgubili s 1-3. Vrijedno je istaknuti da je to bila prva javna utakmica jedne nogometne momčadi iz Dubrovnika.

Zadarski list Il Dalmata od 28. prosinca 1910. pisao je o ovoj utakmici spomenuvši i igrače koji su nastupili za momčad iz Dubrovnika: Enrico de Serragli, Davide Tolentino, Guglielmo Zaccagna, L. Giuseppe, Camillo de Serragli, Giovanni Posinac, F. Natale, Tommaso Storelli, Raoul Bracanovic, Franco Tripalo i N. Putilli. Na listi je bio upisan i Leonardo Dileo kao rezerva. Sudačku dužnost na ovoj utakmici obavio je Nicolo Degiovanni. Jedini pogodak za dubrovačku momčad postigao je F. Natale. Trener ove momčadi bio je aktivni igrač Raoul Bracanović.

Prvi svjetski rat raspustio sva talijanska društva u Dubrovniku Početkom 1911. društvo je raspušteno jer su neki njegovi

članovi 6. prosinca 1910. sudjelovali u političkoj manifestaciji protiv austrijske vlasti.

Nakon što je raspušteno društvo Forza e coraggio, neki od bivših članova pokrenuli su inicijativu da se formira novo društvo. To se i ostvarilo u ožujku 1911. godine, kada su potvrđena pravila društva. Osnivačka skupština održana je 18. travnja 1911., a društvo je dobilo ime Unione sportiva Ragusa (Športska udruga Dubrovnik).

U upravu novog društva bili su izabrani: Božo Banac – predsjednik, Nino Detoni – potpredsjednik, Ivo Marotti – tajnik i Frano Tripalo – blagajnik. Društvo je za cilj imalo razvoj gimnastike i tjelesne kulture (diffondere le discipline ginniche e lo sviluppo dell educazione fisica fra i soci). U društvu su bile aktivne sekcije gimnastike, športova na vodi, nogometa i trčanja (ginnasica, nautica, palla al calco, podismo) Ostalo je zabilježeno da je u rujnu 1912. u Dubrovniku, blizu električne centrale na Batali, talijansko društvo Unione sportiva izgradilo novo igralište. Igralište je svečano otvorio Oskar Zglav, a odigrana je i prigodna nogometna utakmica između članova društva Crnih i Bijelih, koja je završila pobjedom Bijelih od 4-2. Osim nogometa priređena su i natjecanja u atletici. Društvo je imalo žig četvrtasta oblika, s natpisom na gornjem dijelu: UNIONE SPORTIVE RAGUSA. U prvoj godini aktivnosti društvo je imalo 95 članova.

Prvi svjetski rat doveo je do raspuštanja svih talijanskih društava u Dubrovniku.

LITERATURA Milivoj Petković, Tjelesno vježbanje i šport u Dubrovniku od 14. stoljeća do 1941. godine, Dubrovnik 1993, Dubrovački sportski savez.

Prima gara del campionato regionale Dalmato – sudionici Prvog prvenstva Dalmacije u nogometu održanog 1910.g. u Zadru. Među ostalima tu su i nogometaši Forza e Coraggio iz Dubrovnika

11

IN MEMORIAM

MILKA MILINKOVIĆ (Dabar, Sanski Most 7. travnja 1955. - Rijeka, 11. lipnja 2017.)

N

akon kratke i teške bolesti u Rijeci je 11. lipnja 2017. u 63. godini života preminula Milka Milinković, svjetska paraolimpijska heroina, jedina osoba na svijetu koja je čak 10 puta nastupila na Paraolimpijskim igrama.

Milka Milinković rođena je 7. travnja 1955. godine u Dabru (Sanski Most), u Bosni i Hercegovini. Osam osvojenih medalja na Paraolimpijskim igrama dovoljno govori o ovoj vrhunskoj športašici. Njezin je životni moto bio je vrlo jednostavan – ako prihvatiš sebe onakvim kakav jesi, ako radiš ono što voliš i zgrabiš život s obje ruke i punim plućima, onda ništa nije ni teško ni nemoguće. „Nijedna situacija nije toliko teška da se iz nje ne bi moglo izvući nešto lijepo“ – taj nam je „recept“ za uspješan život dala Milka Milinković, najpoznatija i najuspješnija hrvatska športašica s invaliditetom, kojoj su Igre u Riju 2016. bile desete po redu.

Kada je Milka kao trinaestogodišnja djevojčica u svom rodnom Dabru za vrijeme bezbrižne dječje igre pala s trešnje, nije ni slutila da će ostatak svog života provesti u invalidskim kolicima. Ozljeda je bila iznimno teška – prijelom kralježnice i dijagnosticirana paraplegija.

Nakon nesreće došla je u Kraljevicu u kojoj je tada bila najpoznatija bolnica za liječenje spinalnih ozljeda. U sklopu rehabilitacije počela se baviti športom, najprije košarkom, koja je do kraja života bila njena velika ljubav, a potom i atletikom.

Upravo je u „kraljici športova“ Milka ostvarila izvanrednu karijeru, ovjekovječenu s čak osam paraolimpijskih medalja.

Njezine prve Igre bile su 1972. godine u Heidelbergu.

Odmah se okitila s dvije atletske medalje: srebrnom u utrci na 60 m i brončanom u bacanju koplja. Dvije godine nakon toga, nastupa na europskom košarkaškom prvenstvu s reprezentacijom bivše države i osvaja broncu.

Zbog bojkota Igara u Torontu, na kojima je nastupala i tada međunarodno izolirana Južnoafrička Republika, Milka propušta Igre 1976. Međutim, na Paraolimpijadi 1980. godine u nizozemskom Arhnemu osvaja dvije brončane medalje, i to u bacanju kugle i koplja.

Sljedeće Paraolimpijske igre održane su 1984. u Stoke Mandevilleu, kraj Londona, a nastupali su samo paraplegičari. Na tim Igrama Milka osvaja dvije medalje, i to zlato u bacanju koplja i srebro u bacanju kugle.

Ipak, vrhunac njene impresivne karijere dogodio se 1988. godine u Seulu. Na borilištima olimpijskog kompleksa Milka ruši svjetski i paraolimpijski rekord u bacanju kugle i osvaja zlatno odličje koje je imalo posebno mjesto u njenoj prebogatoj kolekciji medalja. „Ponosna sam na sve svoje športske uspjehe, ali svjetski rekord i olimpijsko zlato su ipak nešto posebno“ – govorila je Milka.

Osim nastupa u Seulu, ponosno je isticala i prvu hrvatsku paraolimpijsku medalju koju je osvojila 1992. u Barceloni.

Tamo se Milka okitila broncom u bacanju koplja.

Nastupila je i na Igrama u Atlanti 1996., Sydneyu 2000.,

12

Pekingu 2008., Londonu 2012. i Riju 2016., godine, na kojima nije osvajala medalje, ali je i dalje bila vrlo visoko plasirana.

Osim paraolimpijskih, osvojila je i 17 zlatnih, 6 srebrnih i 10 brončanih medalja na svjetskim i europskim natjecanjima. Uz sve te navedene medalje, Milka je na ostalim natjecanjima osvojila preko 190 medalja.

Proglašena je najboljom športašicom Jugoslavije 1980., 1984. i 1985., a 1976. dobila je Nagradu Grada Rijeke. Odlikovana je Redom Danice hrvatske (1993.), 1995. je dobila Zahvalnicu Hrvatskog olimpijskog odbora i Povelju Grada Kraljevice. Godine 1998. dobila je Državnu nagradu za šport „Franjo Bučar“, a 2001. bila je športašica godine u izboru Hrvatskog športskog saveza invalida. Godine 2002. uručena joj je Nagrada za životno djelo Grada Kraljevice.

Jedna je od osnivačica Športskog društva paraplegičara „Frankopan“ iz Kraljevice. Godine 2014. dobila je priznanje za dugogodišnji uspješni doprinos športu osoba s invaliditetom povodom obilježavanja pedeset godina športa osoba s invaliditetom u RH. Godine 2012. odlikovana je Redom Danice hrvatske s likom Franje Bučara.

Za kraj se jedino može ponoviti ono s početka priče o Milki – ona je uistinu bila svjetska paraolimpijska heroina!

(Jurica Gizdić)

Croatia Airlines - lagano do cilja!

Odaberite Croatia Airlines za svoja putovanja!

Dugogodišnji partner Hrvatskog olimpijskog odbora nudi vam modernu flotu, pažljivo sastavljen red letenja i izvrsnu uslugu na letu.

Posjetite našu web stranicu i kupite kartu!

072 500 505, +385 1 6676 555

croatiaairlines.hr Službeni prijevoznik olimpijaca

Međunarodni olimpijski pokret

Dodatci prehrani kao pre vorje opin a

U

sjedištu Međunarodnog olimpijskog odbora u Lausanni, od 3. do 5. svibnja ove godine, održan je sastanak Medicinsko-znanstvene komisije MOO-a s ciljem razmatranja vrlo važnog pitanja u športu, a tiče se korištenja sve raširenijih i dostupnijih dodataka prehrani, njihova utjecaja na zdravlje športaša, ali također i sve značajnijeg rizika od kršenja antidoping pravila koja upravo primjena navedenih sredstava često donosi.

Dodatci prehrani u više slučajeva doista su postali predvorje dopinga i nerijetko smo svjedoci da su upravo športaši prve žrtve svog neznanja, ali i žrtve agresivnosti marketinga različitih kompanija koje putem promotora guraju svoje proizvode, vrlo često zainteresirani isključivo za profit, a ne za zdravlje športaša i bolju športsku izvedbu.

Potrebno je također naglasiti kako su uz vrhunske športaše, žrtve ove pošasti (prodaje privida i stvaranja uvjetovanih refleksa kako nema uspjeha bez svakodnevne primjene dodataka prehrani) mladi ljudi kojima se na vrlo suptilan i manipulativan način prodaju različiti preparati bez prave analize i brige za njihovo zdravlje.

Navedena situacija uistinu predugo traje i prešutno se tolerira, što navodi

Pi e A A

AJ

Medicinsko-znanstvena komisija MOO-a razmatrala je vrlo važno pitanje u športu, a odnosi se na korištenje sve raširenijih i dostupnijih dodataka prehrani, njihova utjecaja na zdravlje športaša, a i sve značajnijeg rizika od kršenja antidoping pravila koja upravo primjena navedenih sredstava često donosi

na pretpostavku kako odgovornost trebaju preuzeti lobističke snage međunarodnih korporacija, implicirajući, nažalost, netransparentnost i sjenu sive zone u kojoj – kako smo i sami svjedoci – prečesto caruje korupcija.

Upravo iz tog razloga, izrazito je važna inicijativa Medicinsko-znanstvene komisije MOO-a – pa makar i samo deklarativna – jer utire put reguliranja i kontroliranja ovog bujajućeg problema koji se kao i doping prometnuo u zaku-

lisnog (nažalost vrlo važnog) igrača u uspjehu jednog športaša.

Komisija je prepoznala važnost dodataka prehrani u postizanju športskog uspjeha, ali također – što je još važnije – potrebu zaštite zdravlja športaša i mogući rizik kontaminacije dodataka različitim tvarima koje se nalaze na doping listi, a športaši ih nisu svjesni.

Uz sve navedeno, Komisija je donijela i zaključak kako je pravilna športska prehrana glavni faktor u postizanju športskog uspjeha, dok su dodatci prehrani sekundarni faktor i ne mogu zamijeniti prehranu što je često zanemarivana činjenica među športašima i potrebno ju je posebno naglasiti kako bi se razbio umjetno stvoreni mit, vođen isključivo profitom, o neophodnosti dodataka prehrani.

U zaključcima se vrlo hrabro definira kako od velikog broja dodataka prehrani (proizvoda) koji se nalaze na tržištu, svega nekoliko može pružiti prednosti nekim športašima (što ovisi o više faktora) u određenim vrstama športova i to tek nakon što je već postignuta optimalna razina športskog treninga, prehrane i proveden pravilan oporavak.

Nadalje, Komisija je posebno upozorila na potrebno osiguranje kvalitete u proizvodnji, skladištenju i distribuciji dodataka prehrani, što ponekad nije slučaj i dovodi do proizvoda slabije i lošije kvalitete ili još gore, onečišćenih proizvoda što predstavlja opasnost po zdravlje športaša. Posebno je naglašeno kako športaši koji razmišljaju o korištenju dodataka športskoj prehrani, prvenstveno moraju razmotriti njihovu učinkovitost, troškove, rizik po zdravlje i utjecaj na športsku izvedbu, ali prije svega zatražiti savjet liječnika, nutricionista i stručnjaka prije samog korištenja.

Navedene su preporuke i više nego potrebne, jer su danas dodatci prehrani izrazito rasprostranjeni i vrlo razvijeni, obuhvaćaju široki spektar proizvoda, a popularni su ne samo među vrhunskim športašima, već i među rekreativcima.

Zanimljivo je kako korisnici ovih proizvoda vrlo često navode različite razloge za konzumiranje dodataka prehrani, iako su ti razlozi u više slučajeva znanstveno neutemeljeni, te se zapravo može govoriti o osobnoj, simboličnoj procjeni, pa čak i autosugestiji.

U skladu s tim, Komisija prije korištenja dodataka prehrani, preporučuje športašima procijeniti sve rizike koje 43 Olimp

Međunarodni olimpijski pokret

Dodatci prehrani u više slučajeva doista su postali predvorje dopinga i nerijetko smo svjedoci da su upravo športaši prve žrtve svog neznanja, ali i žrtve agresivnosti marketinga različitih kompanija koje putem promotora guraju svoje proizvode ovi potencijalno donose, posebice one zdravstvene naravi.

Upravo je iz tog razloga potrebno omogućiti objektivna znanstvena istraživanja, budući kako su brojne objavljene studije koristile neodgovarajuće eksperimentalne modele i ispitanike koji ne predstavljaju reprezentativni model koji je moguće primijeniti na vrhunske športaše i sam ishod športskog natjecanja. Znanstveno gledano, svakako je potrebno upozoriti kako nedostatak dokaza o djelotvornosti nekog proizvoda nije dokaz o odsutnosti učinkovitosti istog, pa je u tom svjetlu doista potrebno provesti više istraživanja na tu temu.

Iako športaši često posežu za dodatcima prehrani kao potencijalnoj prevagi u športskim uspjesima, ipak je kao prvi korak potrebno provesti sveobuhvatnu procjenu prehrane samog športaša, a koja bi trebala obuhvatiti sustavno prikupljanje, provjeru i procjenu podataka potrebnih za prepoznavanje problema povezanih s prehranom, njihovim uzrocima i značaju. U samoj procjeni potrebno je skrenuti posebnu pozornost na dob, spol, etničku pripadnost, kulturu, te tek nakon što je športaš dostigao određenu razinu zrelosti i spremnosti za natjecanje, uz odgovarajući trenažni proces, plan oporavka i prehrane, može se pristupiti eventualnom razmatranju dodataka prehrani kao elementu koji može pružiti dodatni, ali vrlo mali napredak u stvaranju vrhunskog rezultata.

Također, posebno je važno upozoriti kako je u praksi uočena opasnost vezana uz korištenje nekih dodataka prehrani u čijem su se sastavu nalazile zabranjene supstance definirane listom Svjetske antidoping agencije (WADA), a u nekim slučajevima, razina zabranjenih ili otrovnih tvari u dodatcima predstavljala je i zdravstveni rizik ne samo za športaše, već i za sve ostale konzumente. U drugim pak slučajevima, deklarirani sadržaj u proizvodima bio je toliko malen da nije mogao uzrokovati bilo kakav učinak na Olimp 44

zdravlje, ali dovoljno velik da športaš bude pozitivan na antidoping testiranju, što upućuje na slabu kvalitetu tijekom proizvodnje ili namjerno krivotvorenje neučinkovitog proizvoda od strane proizvođača.

Svi oni koji rade s vrhunskim športašima, kao i oni sami, svjesni su pritiska koji dolazi od bavljenja vrhunskim športom i potrebe ostvarenja što boljeg rezultata te nagrada koje slijede isti. Međutim, važno je da prvenstveno športaši budu svjesni posljedica po njihovu karijeru u slučaju kršenja antidoping pravila, što je vrlo vjerojatno ako nisu upoznati s proizvodima koje koriste i ako isti nisu podvrgnuti posebnim provjerama, što može smanjiti, ali ne i eliminirati, rizik od nenamjernog kršenja antidoping pravila.

Korištenje dodataka prehrani ne bi nikako smjelo zamijeniti prehranu ili upotpuniti neadekvatnu prehranu, što je posebno važno za mlade športaše kojima se ni ne preporučuje upotreba istih, osim u slučaju zdravstvene opravdanosti.

Upravo iz tog razloga zaštita zdravlja športaša i svjesnost o mogućoj štetnosti takvih proizvoda mora biti u prvom planu, te je stoga svaki športaš obvezan zatražiti stručnu pomoć prije donošenja odluke o korištenju dodataka prehrani.

U Hrvatskom olimpijskom odboru športaši imaju sreću što već dugi niz godina profesionalne i stručne nutricionističke savjete mogu zatražiti od gospođe mag. pharm. Mimi Vurdelje koja im je nesebično na raspolaganju 24 sata dnevno, a što hrvatskim športašima i olimpijcima ulijeva sigurnost i puno znači, te čini sastavni dio njihova športskog, ali i jednako tako i životnog uspjeha.

Stoga prijedlozi Medicinsko-znanstvene komisije Međunarodnog olimpijskog odbora predstavljaju značajan doprinos i vrijedan pokušaj reguliranja ovog divljeg tržišta.  LITERATURA: www.olympic.org

Nutrition supplements - A path to doping In the International Olympic Committee’s headquarters in Lausanne a meeting of the International Olympic Committee’s Medical and Scientific Commission was held from May 3rd to 5th this year, with a goal to address a very important issue in sport related to the use of increasingly widespread and accessible nutrition supplements, their impact on athletes’ health, but also the ever more significant risk of violating the anti-doping rules, which the application of the aforementioned means often brings.

Nutrition supplements in many cases have indeed became a path to doping and we are often witnessing that athletes are the first victims of their own ignorance, but also of the aggressive marketing of various companies that push their products through promoters, very often interested in profit only and not for the athletes' health and better sport performance.

For this very reason, the initiative of the International Olympic Committee’s Medical and Scientific Commission is extremely important because it paves the way for regulating and controlling this constantly-growing problem.

The Commission has recognized the importance of nutrition supplements in achieving sports success, but also, more importantly, the need to protect athletes' health and the potential risk of contamination of additives with various substances that are on the doping list, resulting in athletes not being aware of them.

Additionally, the Commission has come to the conclusion that proper sports nutrition is the main factor in achieving sports success, while nutrition supplements are a secondary factor and they cannot replace food, a fact that is often neglected by athletes, and this must be specially emphasized in order to break an artificially created myth, driven exclusively by profit, on the necessity of nutrition supplements.

(Saša Ceraj)

Znanost i šport

Intervju sa

ampionom

N

eovisno o tome radi li se o poslovnoj komunikaciji, emotivnim vezama ili, općenito, o odnosu prema životu, važna je svojevrsna sinkronizacija između onoga što dajemo i onoga što uzimamo. Dok veliki broj naslova iz područja popularne psihologije pojam ljudske sreće poistovjećuje s jednom od onih formulacija – da bi bio sretan, moraš naučiti bezuvjetno davati, ili koliko daješ drugima, toliko ćeš dobiti od života - još uvijek postoji velik broj onih koji gotovo uvijek moraju biti u središtu pažnje, ljudi čiji pogled seže samo do horizonta vlastitog interesa.

Kao što za razne top-menadžere 24 dnevno nije dovoljno da svaki dan „ustanu sat ranije“, tako i suvremeni mučenici - koji uvijek probleme pronalaze u društvu oko sebe, a nikad u sebi – rješenje nikad ne vide u odvajanju djelića svoje pažnje i energije za druge.

Tema davanja i uzimanja, odnosno obveza i odgovornosti, u športu najčešće ima konotaciju kako je obveza društva ulaganje u šport, financiranje športskih priprema, natjecanja, opreme i sl., dok je obveza športaša osvajanje medalja, promocija države putem športa i slično.

Nerijetko, ako dođe do diskrepancije između očekivanja športaša i mogućnosti društva - primjerice onih financijskih - javljaju se burne emotivne reakcije, prebrojava se svaka trenažna minuta, kap znoja, svaka suza prolivena za društvo, za himnu, za nacionalni amblem.

U ekstremnim slučajevima, takav scenarij često podsjeća na krah emotivne veze između dvoje ljudi, na one trenutke kada se nježni pogledi pretvaraju u poglede pune osude, kada se ljubav pretvori u njenu suprotnost.

U želji da se izbjegnu takvi dramatični zapleti od kojih nitko, a najmanje šport i športaši, nemaju koristi, potrebno je Olimp 46

donekle redefinirati pojmove obveze i odgovornosti na relaciji društvo – športaš.

Dakle, dok je obveza svakog civiliziranog društva da se sukladno svojim mogućnostima brine o športašima, ključna obveza športaša je da budu sretni. Ako se športaš bavi športom stoga što to doista voli, jer ga šport ispunjava i čini sretnim, društvo u kojemu živi imat će višestruke koristi, kako za vrijeme njegove karijere, tako i nakon prestanka.

U konačnici, onaj osjećaj sreće i unutarnjeg ispunjenja športaša koji se vidi i na neki način osjeti kroz njegovu športsku izvedbu, podsjeća na unutarnji zanos umjetnika za vrijeme stvaranja umjetničkog djela, nadahnuće pisca u trenucima stvaranja romana.

Možda baš prisutnost ili odsutnost tog osjećaja, razlikuje ljude koji žive svakodnevnim prozaičnim životom od onih koji svojim kulturnim, športskim ili nekim drugim načinom izražavanja u promatraču mogu probuditi nešto duboko, snažno i inspirativno.

Budući da su teme ljudske sreće, motivacije i slično, najvećim dijelom

Pi e MI

LA

NJA

Kako pobijediti samoga sebe, kako um osloboditi svake suvišne mentalne buke, fokusirati se na cilj, prevladati bol, pobijediti strah i nesigurnost - tek su dio onog najdubljeg što športaši u sebi nose, što žele podijeliti sa svijetom oko sebe

vezane uz psihologiju, ne čudi što unutar športskih klubova i saveza posljednjih godina sve više raste interes za športsku psihologiju i psihologiju općenito, tako da vrhunski športaši sve češće otvoreno priznaju kako im je početak rada sa športskim psihologom bio prekretnica u poimanju športa, života, pa i samoga sebe.

Potrebu za intenzivnijim uključivanjem športskih psihologa u športsku praksu prepoznala je i najveća lokalna športska zajednica u Hrvatskoj – Sportski savez Grada Zagreba - koja već drugu godinu za redom provodi redovite radionice na kojima športski psiholog, vrhunski športaš i vrhunski trener, svaki iz svog ugla, prenosi trenerima svoja znanja i iskustva, vezana uz različita područja športske psihologije: komunikaciju, postavljanje ciljeva u športu, motivaciju i samomotivaciju, samopouzdanje, misaoni postav i samogovor, pažnju, proces učenja u športu, upravljanje vlastitom energijom, optimizaciju izvedbe, mentalnu periodizaciju, natjecateljsku rutinu, timski duh i zajedništvo; pitanja djece i roditelja u športu te brojne druge teme.

U želji da se športski treneri u što manjoj mjeri ponašaju kao samouki psiholozi inspirirani nekim psihološkim trilerom, s pretjerano ambicioznim trenerom u glavnoj ulozi, Sportski savez Grada Zagreba i Hrvatska asocijacija sportskih psihologa krenuli su s izradom priručnika za športske trenere - Psihološki alati u športskoj praksi.

Kako bi priručnik bio što sadržajniji, na svakom od poglavlja sudjeluje jedan od vodećih svjetskih eksperata iz tog područja – Juri Hanin, Chris Harwood, Paul Wylleman, Matej Tušak i drugi - a poglavlja prate citati poznatih hrvatskih športaša.

Kako bi se došlo do ključnih rečeni-

raća inković

Olimp 48

Mario Možnik

Snimio: TOMISLAV MOŽE / Red Bull Content Pool

Znanost i šport

Potrebu za intenzivnijim uključivanjem športskih psihologa u športsku praksu, prepoznala je i najveća lokalna športska zajednica u Hrvatskoj – Sportski savez Grada Zagreba

ca - u kojima športaši govore o tome kako su se osjećali prilikom osvajanja svjetske ili olimpijske medalje, što ih je motiviralo da krenu dalje nakon ozljede ili višemjesečne pauze, gdje su pronašli snagu za borbu u trenutcima kada bi svatko drugi odustao i sl. - napravljen je niz intervjua s nekima od najvećih šampiona hrvatskog športa (Valent Sinković, Marijo Možnik, Matea Matošević, Andrea Ivančević, Filip Ude, Domagoj Antolić, Goran Čolak, Tena Šikić, Anđela Mužinić, itd.)

Iako je zaključak o društvenim stereotipima prema športu moguće donijeti već na temelju boje glasa športskog novinara koji, primjerice, za vrijeme čitanja obavijesti o pripremama nekog nogometnog kluba govori dubokim i hrapavim glasom - kao da je u najmanju ruku on trener koji danima vikom na igralištu pokušava motivirati športaše da daju svoj maksimum - ono što su športaši izjavili u potpunosti mijenja neke dosadašnje stereotipe.

Fascinantna iskustva vrhunskih športaša o teškim početcima, ponekad i o iskustvima sumnje u same sebe, u jednom trenutku pretvorila su se u

Matea Mato ević

duboke i inspirativne priče ljudi koji jednak dojam ostavljaju svojom iskrenošću i suptilnošću, kao i hrabrošću, karakterom, mentalnom snagom i šampionskim misaonim postavom. Kako pobijediti samoga sebe, kako um osloboditi svake suvišne mentalne buke, fokusirati se na cilj, prevladati bol, pobijediti strah i nesigurnost - tek su dio onog najdubljeg što športaši u sebi nose, što žele podijeliti sa svijetom oko sebe.

Tako su i autori knjige Psihološki alati u sportskoj praksi vrlo brzo shvatili da ono što rade sa športašima nije samo priručnik za športske trenere, niti skup alata za poboljšanje kvalitete rada trenera, već svojevrsni self-help, štivo koje će u ruke primati ne samo športaši i treneri, već i ljudi koji se možda nikad nisu bavili športom, ali su u porukama vrhunskih športaša pronašli prave riječi, dobili onu ključnu informaciju, poticaj da se uzdignu iznad svakodnevnih životnih problema, snagu da krenu dalje, da budu šampioni u poslu, životu, da budu savjesni roditelji, dobri prijatelji, kvalitetni ljudi.

Na temelju obavljenih intervjua sa športašima, s pravom mogu zaključiti da su najveći šampioni hrvatskog športa, športaši s ogromnim kapacitetom iskrenosti, iznimno zanimljivom i bogatom životnom filozofijom, ljudi velike mentalne snage i životne energije.

Vrhunske šampione hrvatskog sporta s pravom možemo usporediti s misliocima, filozofima, piscima i znanstvenicima, ljudima koji su nakon životnih katarzi uspjeli pronaći snagu da stvore dijela koja će kroz desetljeća i stoljeća blistati jednakim sjajem. 

Psychological Tools in Sports Practice Recognizing the importance of sports psychology and psychology in general, our largest local sports community - the Sports Association of the City of Zagreb - has launched a series of workshops on the topic of psychological tools in sports practice, intended for professional coaches, and started drafting a psychological manual for the coaches. The manual covers many topics, such as: communication; setting goals in sports; motivation and self-motivation; self-confidence; intellectual premises and monologue; attention; learning process in sport; own energy management; performance optimization; mental periodization; competitive routine; team spirit and collectiveness; children and parents in sports and many other topics.

An integral part of the manual are quotes and experiences of the greatest champions of Croatian sport, European and World Champions, record-holders, participants and winners at the Olympics etc. Deep and very intuitive views of these athletes on life, sport, their true desire to share their most beautiful and toughest life and sport experiences, have quickly made the book Psychological Tools in Sports Practice not only a psychological guide for the coaches but also a kind of a self-help book.

This book will be read by people who do not come from the world of sports but to whom various quotes by some of the greatest sports notables will help overcome a certain life crisis, find strength to rise above the problems, be champions in their life.

(Miroslav Hrženjak)

Društvo i šport

Pro esional i u etr esetoj Pi e

AN

J

I

Primjeri športaša koji u onome što se nekada zvalo „srednje godine“ aktivno nastupaju i natječu se s upola mlađim, nose sa sobom jasnu poruku: godine su danas sve više stanje uma, a ne pitanje broja rođendanskih svjećica na torti

C

ijeli nogometni svijet gledao je utakmicu Rome i Genoe u zadnjem kolu Serie A, krajem svibnja 2017. godine. Francesco Totti tom utakmicom otišao je u nogometnu mirovinu.

Neobično za današnje vrijeme, Totti je od početka do kraja profesionalne karijere igrao za Romu u Seriji A, što ga je učinilo svojevrsnom legendom već i za trajanja karijere. Druga važna stvar vezana uz Tottija više nije tako neobična - Totti je otišao u nogometnu mirovinu s punih 40 godina, rođen je u Rimu 27. rujna, danas već daleke 1976. godine.

Prema biografiji, Totti se pridružio Rominoj omladinskoj školi 1989. godine. Prvi nastup za seniorski tim upisao je 28. ožujka 1993. u utakmici protiv Brescie, a svoj prvi pogodak postigao je 24. rujna 1994. protiv Foggie. U sezoni 1998./1999. imenovan je za najboljeg mladog igrača Serie A. Postigavši 107. gol za Romu u prosincu 2004., postao je njen najbolji strijelac svih vremena. Kao 33-godišnjak, 2010. proglašen je najboljim aktivnim

le inar j rn alen

Olimp 50

talijanskim nogometašem u anketi koju je provela La Gazzetta dello Sport.

Nema tome nekoliko desetaka godina – nogometaš od 33 godine bio je na kraju karijere, često bi sjedio kao rezerva na klupi i čekao da ga trener uključi na kraju, ako vidi da je momčad obuzela nervoza ili defetizam pa mu treba netko s puno „utakmica u nogama“.

Nitko nije očekivao da nogometaš u tridesetima tuče rekorde. U četrdesetoj, odigrala bi se tek poneka humanitarna ili slična utakmica, a većina nogometaša bi bili na nekom mirnijem poslu, većina daleko od lopte.

Danas, igra se u jednoj od najboljih svjetskih liga s punih 40, a slično je i u drugim športovima, više ni na Olimpijskim igrama nije neobično vidjeti natjecatelje u onome što se nekada zvao početak srednjih godina.

Na nedavnim Zimskim olimpijskim igrama u Sočiju, Norvežanin Ole Einar Bjørndalen je unatoč punih 40 shvatio olimpizam kao malo više od „važno je sudjelovati“, pa se u Norvešku vratio sa zlatnom medaljom s

Nn: Društvo i šport Na: Profesionalci u četrdesetoj Piše: GORAN VOJKOVIĆ Pd: Primjeri športaša koji u onome što se nekada zvalo „srednje godine“ aktivno nastupaju i natječu se s upola mlađim, nose sa sobom jasnu poruku:godine su danas sve više stanje uma, a ne pitanje broja rođendanskih svjećica na torti lead Na nedavnim Zimskim olimpijskim igrama u Sočiju, Norvežanin Ole Einar Bjørndalen je unatoč punih 40 shvatio olimpizam kao malo više od „važno je sudjelovati“, pa se u Norvešku vratio sa zlatnom medaljom

51 Olimp

ran es o otti

Društvo i šport

ksana usovitina 10-kilometarskog biatlonskog sprinta.

Povijest i ranije pamti starije olimpijce, posebno u disciplinama gdje fizička snaga ne igra primarnu ulogu.

Tako je još 1920. Oscar Swahn postao nositelj srebrne medalje u streljaštvu sa 72 godine života!

No, danas su stvari sasvim drugačije – na igrama 2016. u Riju, u gimnastici, disciplini kojom su nekada vladale gotovo isključivo mlade natjecateljice, nastupala je Oksana Čusovitina iz Uzbekistana. Ovo su joj bile već šeste Igre – zlatnu medalju odnijela je kući davne 1992., prije nego što je većina drugih natjecateljica bila rođe-

na! Za CNN je izjavila kako eto ni sama ne zna kako je moguće, ali uspješno se kvalificirala i nastupila. Dodala je kako je druge natjecateljice zovu „Baka“, ali i samouvjereno: „Kada je natjecanje, svi smo jednaki, sa 17 i 40.“ Mnogi su razlozi zašto športaši danas mogu profesionalno nastupati i u godinama koje su do prije koje desetljeće bile rezervirane za veterane i rekreativce; o tome bi se moglo napisati medicinskog i drugog teksta barem za cijelo godište Olimpa. No, ono što je važno je - poruka.

U ovo današnje doba iznimnih promjena, kada se cijela zanimanja rađaju i nestaju, ljudi u četrdesetim, pa i pedesetim godinama, moraju tražiti nove profesionalne karijere.

Primjeri športaša koji u onome što se nekada zvalo „srednje godine“ aktivno nastupaju i natječu se s upola mlađim, daju poruku svima onima koje plaši promjena, koji misle da su prestari za prilagodbe i budućnost.

A ta je poruka sasvim jasna: godine su danas sve više stanje uma, a ne pitanje broja rođendanskih svjećica na torti. 

Years are often a state of mind rather than a number The famous Italian soccer player Francesco Totti went into a football retirement at the age of 40. At the Rio Olympics 2016, Oksana Chusovitina competed in Gymnastics at the age of 41.

Today, it is quite normal for a top athlete, and even a professional, to be active in a period that was once considered the "middle age".

Examples of athletes who are active and competing with athletes half his/her age, send a clear message to all those who are afraid of the change, those who think they are too old for adjusting and the future. And that message is quite clear: if you want, years are often a state of mind rather than a number.

(Goran Vojković)

Šport na internetu: judo.hr

Ažurne i korisne mrežne strani e J a uskoro će iz le ati posve ruk ije

H

rvatski judo savez (HJS) proslavio je lani 65. obljetnicu kontinuiranog djelovanja i dobio nagradu Hrvatskoga olimpijskog odbora za životno djelo „Matija Ljubek“. U Savezu očekuju da će krajem godine imati oko 8000 registriranih natjecatelja, čemu treba pridodati još nekoliko tisuća pojedinaca koji treniraju, ali nisu registrirani.

Interes za džudo — koji je u program Olimpijskih igara ušao u Tokiju 1964., samo za muškarce, a 1992. u Barceloni i za žene — i u nas je sve veći, pa iz godine u godinu raste i broj natjecatelja u uzrastu dječaka i djevojčica. Tome svakako pridonosi i projekt „Judo u škole“,

a e ooka na ou u e

za koji je HJS prije dvije godine dobio i nagradu Međunarodnog olimpijskog odbora Šport i inovacije.

Projekt se i dalje provodi uz potporu prvo Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, a sada Središnjeg državnog ureda za šport — kaže Sanda Čorak, predsjednica Hrvatskog judo saveza u četvrtom mandatu.

— Zbog nedostatka novca problem nam je opremanje osnovnih škola strunjačama, a i relativno je mali broj nastavnika TZK-a koji bi se uključili u program. Sada se program, uz pomoć naših klubova i trenera sa završenim kineziološkim fakultetom, provodi u

Uskoro

u novom ruhu Pi e MA IJANA MI A IN

I

Usporedno s rezultatskim uspjesima i ambicioznim planovima, Hrvatski judo savez odlučio je osuvremeniti i sadržajno obogatiti svoje mrežne stranice, dodajući im rubrike „edukacija“ i „školski šport“, kao i poveznice na društvene mreže, na kojima je Savez vrlo aktivan Olimp 54

150 škola, a temeljna je ideja povećati taj broj, osobito u sredinama u kojima nisu registrirani natjecatelji, da bismo kroz škole proširili bazu djece koja stječu naviku redovitog treniranja džuda.

U 2017. godini Savez jače promovira džudo u Slavoniji i Dalmaciji te potiče veće sudjelovanje na županijskim i nacionalnim natjecanjima. Izdali smo i priručnik za rad s djecom, a sad se radi na programu za više razrede.

Stalan napredak džuda u Hrvatskoj, unatoč relativno nepovoljnom okruženju za razvoj športa, predsjednica Čorak pripisuje timskom radu svih koji rade u Savezu ili su vezani uz njega: — Posljednjih godina „držimo“ stalni prosjek od 60 do 70 medalja osvojenih na velikim natjecanjima, a lani ih je osvojeno čak 90. Da bismo napredovali kad je riječ o trenerskim znanjima, surađujemo s Hrvatskom olimpijskom akademijom u osposobljavanju trenera, a svake godine u suradnji s Kineziološkim fakultetom organiziramo licencne trenerske seminare. Ove smo se godine s europskih prvenstava vratili s četiri brončane medalje: dvije u individualnim nastupima, jednu broncu osvojila je ženska seniorska reprezentacija, kao i jedan par u izvođenju kata.

Ukorak s rezultatskim uspjesima i ambicioznim planovima, HJS je odlučio osuvremeniti i svoje mrežne stranice (judo.hr): — Iako je riječ o kvalitetnoj bazi podataka naših športaša u svim uzrastima, kao i klubova, to možda nije vidljivo zbog relativno skromnoga grafičkog sučelja i to upravo mijenjamo. S takvom

Insta ram lani e ženske seniorske reprezenta ije koja je na travanjskom P u u ar avi osvojila ekipnu ron u

estival žu a na strani ama uropske žu o unije

bazom, HJS može provjeravati registraciju športaša za natjecanja, koja se također radi putem interneta. Upravo ta funkcionalnost mrežnih stranica i mogućnost korištenja u svakodnevnom radu bila nam je važnija od one estetske, ali zbog korisnika koji se putem weba prvi put susreću s džudom, estetski aspekt nije dobro zapostavljati.

Budući da novac koji Savez godišnje dobije od HOO-a nije dovoljan i za takve projekte, HJS se snalazi vlastitim sredstvima: — Već smo nekoliko godina svjesni da stranice treba grafički osuvremeniti te dodati neke nove sadržaje i poveznice, ali eto, tek smo sada uspjeli krenuti u realizaciju. Sadržajno ćemo dodati „edukaciju“ i „školski šport“ kao nova područja kako bi oni koji traže podatke vezane uz ta područja mogli do njih brže doći — objašnjava Sanda Čorak.

I aktivnosti na društvenim mrežama bit će uskoro predstavljene na stranicama Saveza. Naime, iako je Savez aktivan i na Facebooku (Cro Judo) i na Instagramu (cro_judo) i na kanalu YouTube (CROJudo), to nije vidljivo na stranicama HJS-a, što je šteta: — Dosad nismo imali stalne poveznice

na društvene mreže već samo povremene banere, a u novoj verziji imat ćemo poveznice na Facebook, Instagram i YouTube uz fotogaleriju, koju dosad nismo imali.

Uz dinamičnije grafičko sučelje koje bolje odgovara i karakteristikama športa, omogućit će se i komunikacija među klubovima, športaši će imati svoj profil, a podaci će se moći eksportirati.

Svjesna moći društvenih mreža, predsjednica Saveza kaže da su znatno pridonijele popularizaciji džuda u Hrvatskoj, pa tako profil na Facebooku ima 9500 pratitelja, instagramski profil 2100, a neka natjecanja i isječke na kanalu YouTube pogleda i do 70 000 ljudi.

— Sponzori podržavaju naše aktivnosti na društvenim mrežama i njihovo bi ujedinjavanje svakako bilo dobro. No, uvijek je to pitanje prioriteta u uvjetima u kojima Savez djeluje.

Naime, tajnik i administrativni tajnici imaju velik broj zadataka vezan izravno uz nastup ili pripreme športaša, pa su zadaci u kojima djelujemo „prema van“ često zapostavljeni. No, vjerujem da i na ovom području radimo iskorake koji će nam pomoći u još većem privlačenju mladih i popularizaciji džuda, što je jedan od dugoročnih ciljeva HJS-a.

Na tom je tragu i Festival džuda, koji je drugu godinu zaredom održan u Poreču, ovaj put od 10. do 18. lipnja.

Prošle je godine Savez dobio nagradu Europske džudo unije za najbolju edukacijsku priredbu, pa su i za ovu očekivanja bila velika: — Poreč nam pruža iznimne mogućnosti za ovakvu manifestaciju koja okuplja različite uzraste i ima različite funkcije, a tom priredbom jačamo i podržavamo i športski turizam u Hrvatskoj.

U sklopu Festivala, Poreč je bio domaćin znanstvenoj konferenciji, olimpijskom trening-kampu, kampu za djecu, trenerskom seminaru, kao i danu posvećenom ženama u džudu. U tom razdoblju, od 15. do 18. lipnja, u Zagrebu je održano i Europsko veteransko prvenstvo: — Kad je riječ o trenerskom seminaru i znanstvenoj konferenciji, surađujemo s Kineziološkim fakultetom u Zagrebu, a cijela je manifestacija planirana i provodi se u suradnji s Europskom džudo unijom.

Ovakva je priredba, ističe Sanda

Judo expansion Along with the successful results and ambitious plans, the Croatian Judo Federation (HJS) has decided to update and enhance the contents of its web page judo.hr by adding the "education" and "school sports" sections as well as links to social networks where the Federation is very active.

A more dynamic graphic interface that better suits the characteristics of sports will enable the communication between clubs and the athletes will have their profile, while data export will be enabled as well.

In Croatia, interest in judo keeps growing, so year after year the number of competitors of the age of boys and girls is getting bigger too. The project "Judo in Schools", for which the International Olympic Committee presented the HJS two years ago — the Sports and Innovation Award, is certainly contributing to this. The project is still being implemented in 150 schools, and the basic idea is to increase this number to expand the base of children practicing judo on regular basis.

The Federation expects to have around 8,000 registered competitors at the end of the year, plus a few thousand individuals who are training but aren’t registered.

(Marijana Mikašinović)

Čorak, Savezu važna i zbog sponzora i zbog mogućnosti da jače promovira džudo: — Festival omogućava susret malih džudaša s onima koji su već postigli značajne sportske uspjehe, kao i s veteranima, i to je neprocjenjiva vrijednost za sve generacije. Iako nas najesen očekuje organizacija velikih natjecanja — u rujnu je Grand Prix Zagreb, a u listopadu Svjetsko juniorsko prvenstvo — iznimno smo se veselili i tom Festivalu u Poreču i vjerujem da smo i nadmašili očekivanja sudionika.

Društvene mreže odličan su alat da sve to približimo onima koji prate naše aktivnosti, a ne mogu nam se pridružiti.  55 Olimp

ŠPORTSKA PUBLICISTIKA ISTARSKI SPORTSKI BIOGRAFSKI LEKSIKON

VRATAR U ZALEĐU / GOLMAN U OFSAJDU

Autor: Eduard Hemar Godina i mjesto izdavanja: 2016., Pula Stranica: 376 Format: 17,5 x 24,5 cm Uvez: tvrdi Izdavač: Sportska zajednica Istarske županije, Pula Oblikovanje i priprema za tisak: Urednik d.o.o., Zagreb Tisak: Intergrafika TTŽ d.o.o., Zagreb Dostupnost: Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, sveučilišne i znanstvene knjižnice u Puli, Rijeci, Osijeku, Splitu i Zadru, Gradske knjižnice u Puli, Umagu i Novigradu te Gradska knjižnica u Zagrebu, info: Sportska zajednica istarske županije, Trg kralja Tomislava 7, 52100 Pula, tel: 052 214-122, fax: 052 214-122, e-mail: istra@sport.tcloud.hr Cijena: 150,00 kuna

Autor: Marijan Špoljar Fotografije: Ivo Čičin - Mašansker Godina i mjesto izdavanja: 2016., Koprivnica Stranica: 80 Format: 16,5 x 22 cm Uvez: meki Izdavač: Pastorala d.o.o., Koprivnica Suizdavač: Bogadigrafika d.o.o., Koprivnica Oblikovanje i priprema za tisak: Bojan Čičin - Mašansker Tisak: Bogadigrafika d.o.o., Koprivnica Dostupnost: Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, sveučilišne i znanstvene knjižnice u Rijeci, Osijeku, Splitu i Zadru; Knjižnica i čitaonica „Fran Galović“, Koprivnica info: Pastorala d.o.o., Mihovila Pavleka Miškine 69, 48000 Koprivnica, tel.: +385 (0)48 624 462 cijena: 60,00 kuna

I

O

starski sportski biografski leksikon proizvod je želje autora da predstavi bogatu, no nedovoljno istraženu povijest istarskog športa kroz biografije najistaknutijih športaša, trenera i športskih djelatnika.

Neposredan povod objavljivanju Istarskog sportskog biografskog leksikona jest obilježavanje 20. obljetnice Sportske zajednice Istarske županije osnovane 1996. godine u Puli. No, još dva jubileja vezana su uz istarski šport u 2016., najtrofejnijoj godini hrvatskog športa. Prvi je obilježavanje 140 godina od osnivanja Società Alpina del'Istria (Istarskog planinarskog društva), 1876. u Pazinu, a drugi obilježavanje 130 godina od osnivanja Società Nautica Pietas Julia (Nautičkog društva Pietas Julia), čijim osnivanjem su 1886. postavljeni temelji organiziranom veslanju i jedrenju u Istri, športova koji su danas po izvrsnosti u vrhu istarskog športa.

Ova publicistički i povijesno vrijedna knjiga, prva je u Hrvatskoj objavljena publikacija koja pokriva cjelokupan šport na području pojedine županije.

Sadrži 412 biografija i fotografija osoba koje su ostavile dubok trag ne samo u istarskom, već i hrvatskom i svjetskom športu.

Upravo stoga što obuhvaća gotovo stoljeće i pol športske povijesti Istre i mijenu četiriju država (Austro-Ugarska, Kraljevina Italija, FNR/SFR Jugoslavija i Republika Hrvatska), stoga što je Istra pod povijesnim mijenama i migracijama stanovništva danas multietnička i multikulturalna sredina i što je mnoštvo športaša i osoba vezanih uz istarski šport rođeno u Istri, a svoje uvrštenje u Leksikon zaslužili su rezultatima ostvarenim iz klubova izvan Istre ili Hrvatske, ili je pak riječ o osobama rođenima izvan Istre ali koje su u Istru došle živjeti i raditi te su svojim radom i rezultatima zaslužile uvrštenje - autor je prije izrade Abecedarija za Leksikon morao utvrditi osnovu za uvrštavanje koja će biti transparentna i svima prihvatljiva.

Zahvaljujući tomu, Istarski sportski biografski leksikon obuhvaća sudionike Olimpijskih i Paraolimpijskih igara, osvajače medalja na seniorskim svjetskim i europskim prvenstvima te Mediteranskim igrama i seniorskim prvenstvima Balkana, višestruke seniorske državne prvake, seniorske državne reprezentativce Hrvatske, Jugoslavije, Slovenije, Italije i drugih zemalja (u olimpijskim športovima najmanje pet nastupa, a u neolimpijskim najmanje deset), trenere, izbornike i selektore seniorskih državnih reprezentacija, dobitnike državnih nagrada u športu i nagrade za životno djelo u športu Istarske županije, športaše i trenere koji su proglašavani najboljima u Istarskoj županiji, zaslužne športske novinare te istaknute športske znanstvenike i športske djelatnike.

Olimp 56

psegom i formatom nevelika ali poviješću, fotografijama i sjećanjima bogata knjiga Vratar u zaleđu / Golman u ofsajdu, djelo poznatoga koprivničkog novinara i foto-reportera Ive ČičinaMašanskera i povjesničara umjetnosti Marijana Špoljara, presjek je najboljih fotografija nogometnih vratara, točnije legendarnih Slavenovih golmana, snimljenih krajem 50-ih i početkom 60-ih godina prošlog stoljeća na starom igralištu nogometnog kluba Slaven kraj Podravke.

Iako je knjiga fotografija Vratar u zaleđu / Golman u ofsajdu dokumentarnog karaktera, ona ipak nije monografija koja bi kronološki ili ikako drugačije pratila imena, rezultate ili druge, za nogometnu povijest podravskog kraja, važne dokumentarne činjenice, nije to ni katalog fotografija niti isključivo športska knjiga ili povijesna zabilješka, a opet, sve to ona i jest, dok pomoću fotografije, kao dominantnog medija današnjice i najsnažnijeg otponca sjećanja, pokušava ispričati priču o golmanu kao metafori sudbine. O golmanu kao metafori životnih uspona i padova, osamljenosti, moći, igre i strasti, vremena i prolaznosti. Kao metafori života.

U središtu fotografije i priče, ili foto-priče, lik je Ivana Povijača Pipe, legendarnog vratara NK Slavena od 1946. do 1963. godine, kojim autori ne pletu samo priču o jednom (anti)junaku već i jednoj sudbini i o jednom vremenu.

Vratar u zaleđu / Golman u ofsajdu osim što se poigrava naslovom koji nudi podsjetnik na nekada i sada, grafički dopadljivo je svjedočanstvo jednog vremena, koje na prvih petnaestak stranica donosi priču za one željne teksta i riječi, a na preostalih sedamdesetak tu priču ispisuje kadrom, uhvaćenim trenutkom, emocijom i slikom. Ili, kako bi sam autor teksta ove knjige rekao: „(…) te fotografije nisu sladunjave i cmizdrave pohvale prošlim vremenima na način kako se često prošlost zna vidjeti u očima kojima je to vrijeme metafora njihove mladosti, one ne dobivaju naknadnu nostalgičnu auru niti su sentimentalni spomenar koji se lista uz akorde davnih melodija. Radovi ovog koprivničkog novinara i fotografa (ili fotoreportera) svjedoče prošlost i bilježe vrijeme, ali kao da su uvijek nekako s ruba, u situacijama izvan protokolarne ozbiljnosti nekog događaja ili zabilješke s ruba prostora i ruba interesa.

To im, dakako, daje mogućnost da vezujući se uz konkretan događaji ili stvarno lice - nadograde priču detaljem, odnosima i atmosferom koja predočava život, koja govori o ljudima i koja vrijeme dokumentira iznutra, iz same srži prohujalog vremena“. „Funkcija fotografije je, u konačnici, da ostavi trag o nama." - poentirao je bit ove knjige najavni tekst za njeno predstavljanje javnosti.

Pi e

60 GODINA DIZANJA UTEGA U VUKOVARU 1956. - 2016.

Autor i urednik: Milan Kordić Godina i mjesto izdavanja: 2016., Vukovar Stranica: 90 Format: 16,5 x 23,5 cm Uvez: meki Izdavač: Klub dizača utega Vukovar, Vukovar Dostupnost: Gradska knjižnica Vukovar — zavičajna zbirka, info: Klub dizača utega Vukovar, Trg Dražena Petrovića 2, 32010 Vukovar, tel.: +385 (0)98 1723 844, e-mail: milan.kordic1@ vu.t-com.hr Cijena: prigodno izdanje

K

njiga 60 godina dizanja utega u Vukovaru (1956. - 2016.) svečarski je podsjetnik na turbulentnu prošlost kluba te povijest vukovarskog dizanja utega. Do Domovinskog rata u Vukovaru su djelovala dva kluba dizača utega - Klub dizača utega Partizan (kasnije Vupik) osnovan 1956. godine i po osnutku (1982.) mlađi, no rezultatima uspješniji Omladinski klub dizača utega Borovo.

Za razdoblje do 1982. godine malo je sačuvanih dokumenata i dotadašnja povijest kluba bazira se uglavnom na sjećanjima dionika toga vremena, no neosporna je činjenica da povijest dizanja utega u Vukovaru započinje 1956. godine, kada u Vukovar poslom dolazi Vince Sentvanski i osniva Klub dizača utega Partizan (kasnije Vupik). Već prva generacija vukovarskih dizača utega ostvaruje zapažene rezultate, a naredne generacije odlaze korak dalje te osvajaju prvenstva Hrvatske i tadašnje Jugoslavije.

Josip Užarević, kao prvak Hrvatske, prvak SFRJ i državni reprezentativac, 1968. godine proglašen je najboljim športašem tadašnje općine Vukovar, a 1970. Milan Kordić, autor i urednik ove knjige, nizom uspješnih rezultata i naslovima državnog prvaka u juniorskoj i viceprvaka u seniorskoj konkurenciji postaje najboljim športašem Vukovara.

Odlazak u vojsku usmjerava njegovu športsku karijeru u neke druge klubove tadašnje države, a po povratku u Vukovar spletom okolnosti, u listopadu 1982. godine, postaje jednim od osnivača Omladinskog kluba dizača utega Borovo.

Do Domovinskog rata klub bilježi znatne uspjehe i naslove prvaka na natjecanjima republičke i državne razine. Prvenstvo Hrvatske za juniore u ožujku 1991. bilo je posljednje natjecanje članova Omladinskog kluba dizača utega Borovo. Iako je i u progonstvu u Puli bilo zamisli da se pokrene osnivanje kluba ni nakon mirne integracije i povratka u Vukovar klub nije osnovan. Natjecateljski rekviziti tijekom rata promijenili su vlasnika, vjerojatno i državu, a činilo se i da nitko od negdašnjih mlađih vukovarskih dizača utega nije imao snage pokrenuti novi ciklus ovoga športa u svom gradu.

Ponovna inicijativa Milana Kordića 2013. naišla je na plodno tlo kod Hrvatskog dizačkog saveza i u Gradu Vukovaru, i u ožujku 2013. osnovan je Klub dizača utega Vukovar. Da su Vukovarci talentirani za ovaj šport pokazuje već njihovo prvo Prvenstvo Hrvatske na kojemu, nakon tek pet mjeseci treninga, mladi članovi kluba osvajaju odličja.

Tri godine kasnije, klub se može pohvaliti državnim reprezentativcima, rekorderima te učinkom od 18 državnih rekorda postavljenim od članova kluba na jednom natjecanju, kao i nizom sjajnih mladih dizača koji su garancija budućih uspjeha kluba turbulentne i športski bogate prošlosti.

AJANA

AD

I

ŽIVJETI FAIR PLAY

akcijski plan za provedbu programa mjera edukacije u borbi protiv nasilja u sportu, na sportskim natjecanjima i izvan njih Urednici: Nataša Muždalo, prof. i Biserka Vrbek, dipl. iur.

Autori: dr. sc. Morana Brkljačić, dr. med, izv. prof. dr. sc. Romana Caput Jogunica, Goran Jukić, prof. Jurica Ozmec, prof.

Prijevod: Mario Perić, prof.

Godina i mjesto izdavanja: 2015., Zagreb Stranica: 112 Format: 21 x 29,5 cm Uvez: meki Izdavači: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske, Zagreb Dizajn naslovnice: Maja Čizmić Regula Oblikovanje i priprema za tisak: Seniko studio d.o.o., Zagreb Tisak: Tiskara Zelina, Zelina Dostupnost: Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, sveučilišne i znanstvene knjižnice u Dubrovniku, Rijeci, Puli, Osijeku, Zadru i Splitu, Gradska knjižnica u Zagrebu Cijena: prigodno izdanje

P

ublikacija Živjeti fair play doprinos je Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, Hrvatskog fair play odbora, Hrvatskog olimpijskog odbora, Hrvatskog zbora sportskih novinara, športaša, trenera i sudaca promicanju fair playa i osvješćivanju njegove uloge u svakodnevnom životu i športu.

Publikacija je prvenstveno namijenjena nastavnicima i stručnim suradnicima u odgojno-obrazovnim institucijama te trenerima, ali informativna je i zanimljiva i širem krugu čitatelja.

Podijeljena je u devet cjelina sukladnih Akcijskom planu za provedbu programa mjera edukacije u borbi protiv nasilja u športu, na športskim natjecanjima i izvan njih te posebno istaknutim područjima interesa u Akcijskom planu. Predstavlja aktivnosti koje provode nadležna vladina i nevladina tijela za šport i fair play.

Prvo poglavlje donosi definiciju i osnovne informacije o povijesti fair playa i organizaciji fair play pokreta. Drugo za cilj ima putem priča poznatih hrvatskih športaša - Marina Čilića, Mire Bilana, Blanke Vlašić, Nataše Vezmar, Ivice Kostelića, Hrvoja Sepa, Miet Markulin (Filipović), Gordana Kožulja - osvijestiti djecu i mlade o važnosti fair playa u svakodnevnom životu i športu, dok treće definira pojmove etike u športu te športa kao kolijevke moralnih vrijednosti što potkrepljuju izjave Nike Fleiss i Filipa Hrgovića i ističe ulogu učitelja i nastavnika tjelesne i zdravstvene kulture, te izvanškolskih športskih aktivnosti u promicanju fair play načela. Četvrta cjelina navodi vrste nagrada koje se dodjeljuju za fair play te pothvate hrvatskih športaša dobitnika međunarodnih fair play nagrada kao i dobitnika nagrade Hrvatskog olimpijskog odbora i Hrvatskog školskog sportskog saveza, dok peta čitatelje informira o aktivnostima koje provode organizacije i udruge nadležne za šport i fair play. Šesto poglavlje publikacije namijenjeno je trenerima, sucima i novinarima, koji uz roditelje, učitelje i nastavnike, mogu značajno odgojno utjecati na djecu i mlade te promicati fair play načela. Sedmo poglavlje govori o ulozi i etičkoj odgovornosti trenera i sudaca, sukladnoj kodeksima ponašanja, dok osmo daje odgovore na pitanja što je zapravo fair play i kako se prepoznaje u medijima te smije li novinar igrati fair play?

Slijede zaključna razmatranja koja analiziraju aktivnosti Akcijskoga plana i vrednovanje ostvarenih rezultata na osnovi cjelokupnih razmatranja te popis korištene literature.

Publikacija se sastoji od teksta na hrvatskom jeziku i prijevoda na engleski koji su tiskani u međusobno obratnim smjerovima.

57 Olimp

OD OLIMPA DO OLIMPA ro ura

a

ivjeti ez nasilja

Zdrav razvoj i način života nedvojbeno podrazumijevaju slobodu življenja bez nasilja. Nasilje je buntovništvo protiv dobra i izvrsnosti koju šport ima duboko ukorijenjeno u svojoj biti - stoji u uvodniku prigodne brošure o programima HOO-a u nacionalnom Akcijskom planu - nenasilje u sportu 2017., a koju je u travnju ove godine izdao HOO i nadležni Ured za programe sporta na lokalnoj razini.

Brošura HOO-a "Živjeti bez nasilja" donosi čitav niz programskih aktivnosti u lokalnim sredinama koje su usmjerene ka prevenciji nasilja u društvu i njegovoj štetnosti za zajednicu. Za hrvatske primjere olimpijskog načina promicanja življenja bez nasilja 2016./2017., navedeni su programi i projekti ostvareni u suradnji sa županijskim športskim zajednicama, te drugim udrugama, partnerima Ureda za programe sporta na lokalnoj razini od športskih aktivnosti djece Živjeti bez nasilja i mladeži, športskih škola i Programi Hrvatskog olimpijskog odbora festivala, turnira, športskih u nacionalnom Akcijskom planu – nenasilje u sportu! susreta, dnevnih i višednevnih izleta, obrazovnih radionica i drugih oblika učenja.

Posebno mjesto imaju proslave Međunarodnog olimpijskog dana, Hrvatskog olimpijskog dana sa središnjom proslavom u Zadru, programi najšportskijeg grada Lepoglave - europskog grada športa (osobito domaćinstvo Europskom tjednu športa), te drugih gradova širom Hrvatske (Labina, Zagreba, Dubrovnika, Splita, Vinkovaca, Slavonskog Broda, Zeline, Gospića, Šibenika, Knina, Drniša, Pitomače, Jastrebarskog, Svetog Križa Začretje, Rijeke, Velike Gorice, Bjelovara...) koji su bili domaćini i organizatori programa. "Živjeti bez nasilja, imperativ je za koji se moramo u športu izboriti u potpunosti" - kazao je pomoćnik glavnog tajnika HOO-a Siniša Krajač koji zajedno s glavnim tajnikom Josipom Čopom potpisuje ovo prigodno izdanje u ime izdavača HOO-a.

HRVATSKI OLIMPIJSKI ODBOR

URED ZA PROGRAME LOKALNOG SPORTA

Me unaro ni olimpijski an Globalnoj proslavi Međunarodnog olimpijskog dana (Olympic Day) 2017. posvećenog ideji obnove Olimpijskih Igara na Kongresu 23. lipnja 1894. u Parizu, odazvali su se, osmi put za redom, Hrvatski olimpijski odbor i Hrvatska olimpijska akademija (HOA) koja je glavni nositelj ove nacionalne proslave olimpizma.

Među prvima koji su se uključili u sve bogatiju proslavu međunarodnog olimpizma bili su finalisti državnih prvenstava školskih športskih društava osnovnih i srednjih škola, sudionici završnice državnog prvenstva za djecu s intelektualnim teškoćama u Poreču, ronioci u Bolu na Braču te predškolci športskih škola SRC Šalata u sastavu zagrebačke Ustanove za upravljanje športskim objektima koja je svojim programima sudjelovala i u završnici proslave MOD-a 23. lipnja.

MOD su u Poreču proslavili i sudionici Svjetskog školskog košarkaškog prvenstva gdje je u suradnji s Hrvatskim školskim športskim savezom postavljena i izložba fotografija „Košarka kroz fotografiju“. U suradnji s Hrvatskim zavodom za toksikologiju i antidoping, HOA je organizirala edukativne radionice te računalni kviz na temu doping. HOA je u suradnji

Olimp 58

ilježavanje Me unaro no olimpijsko ana na alata s partnerima, Hrvatskim društvom olimpijske filatelije i memorabilije te HŠSS-om, postavila i izložbu „Olimpizam putem filatelije“.

Proslavi su posvećeni Festival osnovnih škola Vukovarsko -srijemske županije u Vinkovcima, svibanjski Festivali športova u Šibeniku i Kninu, dječji ljetni kamp u Sportskom parku Mladost i RŠC Jarun, športske radionice za polaznike dječjih vrtića prema projektu „Šport u duhu olimpizma“, u zagrebačkim Sutinskim Vrelima. U Bolu na otoku Braču, u suradnji s ronilačkim centrom Big Blue Diving i Turističkom zajednicom MOD je obilježen ekološkom akcijom čišćenja bračkog podmorja “SUB ECO-BOL 2017” sa više od 100 ronilaca iz Hrvatske, Slovenije i Srbije. U sklopu akcije koja je poruka opredjeljenosti olimpijskog pokreta u zaštiti okoliša podijeljeni su brojni edukativni letci na temu olimpizam i očuvanje okoliša.

Na završnicu proslave 23. lipnja, Hrvatski športski muzej organizirao je u Muzeju radionice, a poslovnica Hrvatske pošte u zagrebačkoj Jurišićevoj ulici priredila je javnu uporabu prigodnog žiga Olympic Day 2017 Proslavu Međunarodnog olimpijskog dana koordinirala je voditeljica projekta promicanja olimpizma u Akademiji, olimpijka i bivša vrhunska košarkašica Danira Bilić koja je naglasila da svakim projektom, kojih je svake godine sve više, Akademija nedvojbeno proširuje utjecaj športa i olimpizma u izgradnji društvenih vrijednosti za opću korist hrvatskog društva.

limpijska soli arnost za na e porta e Olimpijska solidarnost Međunarodnog olimpijskog odbora odobrila je HOO-u financijsku potporu od 28 000 dolara za pripreme mladih športaša za ljetni Olimpijski festival europske mladeži (EYOF) koji će se održati u Györu u Mađarskoj od 23. do 29. srpnja ove godine.

Potpora je dodijeljena prema programu "Kontinentalna sredstva potpore za športaše" (CASG), a namijenjena je pripremama mladih športaša u atletici, biciklizmu, gimnastici, judu, kajaku i kanuu, košarci, plivanju, rukometu i tenisu.

Osim toga, u sklopu programa "Potpore za ekipne sporto-

Pi e RADICA JURKIN

ve" (Team Support Grant) nacionalnih olimpijskih odbora, Olimpijska solidarnost MOO-a odobrila je četverogodišnju potporu hrvatskoj muškoj vaterpolskoj reprezentaciji. Tako će u narednom četverogodišnjem razdoblju sa 100 000 dolara financirati njihove pripreme i sudjelovanje na kvalifikacijskim natjecanjima za OI u Tokiju 2020. godine.

rvatski olimpij i o Pariza o ija Nakon objave biografija svih hrvatskih olimpijaca, njih 933, u monografiji HOO-a „Hrvatski olimpijci i odličnici“ izašle neposredno nakon Igara u Riju 2016., HOO i Odjel za informiranje i izdavaštvo obznanio ih je i na mrežnoj stranci www.hoo.hr.

Biografije su identične zapisima I or oraska autora serije istraživanja o nastupu hrvatskih športaša na Igrama, Jurice Gizdića koji ih redovito ažurira.

U popisu olimpijaca do Igara u Seulu 1988. (zadnjih Igara u nastupu s bivšim reprezentacijama, a uoči samostalnosti Republike Hrvatske), kriterij statusa olimpijaca bili su rođenje u Hrvatskoj i/ili članstvo u hrvatskom klubu u vrijeme nastupa na Igrama.

Najveći broj olimpijaca je među veslačima (115), a slijede vaterpolisti (106), atletičari (90) i rukometaši (89). Među olimpijkama najviše je atletičarki (25) a slijede rukometašice (23), košarkašice (19) i plivačice (17).

Osam je olimpijaca nastupilo u dva različita športa: Ante Roje, Lovro Radonić i Gojko Arneri (vaterpolo i plivanje), Jurica Grabušić, Andras Haklits, Slaven Krajačić i Dejan Vojnović (atletika i bob) te Igor Boraska (veslanje i bob).

Sve biografije bit će prevedene na engleski i do kraja ove godine dostupne i u engleskoj verziji na mrežnoj stranici HOO-a.

Ivan arvo ić po asni lan L N a Predsjednik Hrvatskog plivačkog saveza, donedavno ravnatelj Odjela za istraživanje i unapređenje razvojnih programa HOO-a Ivan Varvodić, izabran je za počasnog člana Europske plivačke federacije (LEN) na Skupštini održanoj u Marseilleu u svibnju 2017. godine.

Ivan Varvodić dugogodišnji je član vodstva LEN-a s dva mandata u Uredu LEN-a te s jednim mandatom u Tehničkoj komisiji.

U hrvatskom plivanju bio je direktor reprezentacija u razdoblju od 1992. do 2007. u kojem su naši plivači osvojili pregršt medalja na velikim plivačkim natjecanjima - od Mediteranskih do Olimpijskih igara.

port i porta i moraju ostati

Croatian Olympic Committee's brochure "Living Without Violence"

Healthy development and lifestyle undoubtedly imply freedom of living without violence.

Violence is a rebellion against the good and excellence that sport has deeply embedded in its essence - as stated in the intro of the occasional brochure on Croatian Olympic Committee’s programs from the National Action Plan - Nonviolence in the 2017 sport, issued by the Croatian Olympic Committee and the competent Local Sport Programs Office in April this year.

The Croatian Olympic Committee’s brochure "Living Without Violence" brings a whole series of program activities in local environments aimed at preventing violence in the society and its harmful impacts on the community. As the Croatian examples of the Olympic way of promoting non-violent living 2016/2017, there are programs and projects implemented in cooperation with county sports organizations and other associations, partners of the Local Sport Programs Office - from sports activities of children and youth, sports schools and festivals, tournaments, sports meetings, daily and several-days-trips, educational workshops and other forms of education.

A special attention was given to the celebrations of the International Olympic Day, the Croatian Olympic Day with the central celebration in Zadar, the programs of the most sporty city of Lepoglava - the European City of Sports, especially the European Sports Week and in other cities throughout Croatia (Labin, Zagreb, Dubrovnik, Split, Vinkovci, Slavonski Brod, Zelen, Gospić, Šibenik, Knin, Drniša, Pitomača, Jastrebarsko, Sveti Križ Začretje, Rijeka, Velika Gorica, Bjelovar, etc.) that were the hosts and program organizers.

"Living without violence is a must, which we have to be committed to in sports at any time", said Assistant Secretary General of the Croatian Olympic Committee, Siniša Krajač, who signs, together with Secretary General Josip Čop, this special edition on behalf of the publisher, Croatian Olympic Committee.

Olympic Day 2017

isti

U organizaciji Zdravstvene komisije Hrvatskog olimpijskog odbora i pod visokim pokroviteljstvom predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar Kitarović, u Zagrebu je potkraj travnja, pod nazivom "Doping u vrhunskom športu", održan prvi hrvatski simpozij o dopingu na kojem je sudjelovalo više od 120 trenera, liječnika, športaša i ostalih stručnjaka iz raznih područja.

The celebration of the Olympic Day 2017, dedicated to the idea on reviving the Olympic Games at the Congress held on June 23rd, 1894 in Paris, was attended - for the eighth time in a row -by the Croatian



59 Olimp

OD OLIMPA DO OLIMPA Oni su pokušali dati odgovor na pitanje kako šport i športaši mogu i trebaju ostati "čisti", te kako učinkovito zaštititi športaša od pojava koje predstavljaju ne samo opasnost po njegovo zdravlje, nego i moralnu nečistoću športa i društva.

U uvodnom govoru, predsjednik HOO-a i član osnivačkog odbora Svjetske antidopinške agencije Zlatko Mateša, naglasio je važnost ravnoteže između obaveze zaštite športaša i pravične dopinške kontrole što čini veliki izazov za međunarodni šport danas.

"Ovakvim susretom s najboljim i najznačajnijim ljudima hrvatskog športa želimo utvrditi kako se Hrvatska treba postaviti u današnjem svijetu športa u kojem je doping sveprisutna tema te vidjeti kako spriječiti bilo kakve neugodne posljedice za naše športaše", kazao je Mateša.

U raspravi o problemima s dopingom sudjelovali su naši ugledni liječnici i specijalisti iz različitih područja medicine kao što su dr. Boris Labar, dr. Zoran Bahtijarević, dr. Dinko Pivalica, predsjednik Zdravstvene komisije HOO-a dr. Miran Martinac, voditeljica zdravstvene skrbi u HOO-u Mimi Vurdelja te predstojnik službe za antidoping Hrvatskog zavoda za toksikologiju i antidoping dr. Zoran Manojlović.

Na okruglom stolu pod nazivom "Moj pogled na doping" svoja su zapažanja i iskustva o dopinškim problemima dali najtrofejniji vaterpolski trener na svijetu Ratko Rudić, trener zlatnih veslača braće Sinković, Nikola Bralić, izbornik hrvatske košarkaške reprezentacije Aleksandar Petrović, zlatni olimpijac Valent Sinković, brončani olimpijac Filip Hrgović te europski prvak na preči Mario Možnik.

Simpoziju su nazočili Tomislav Madžar, izaslanik predsjednice RH, Marija Crnković, izaslanica državne tajnice za šport Janice Kostelić te glavni tajnik HOO-a Josip Čop sa suradnicima.

I limpijski estival europske mla eži r Pod sloganom „ Daroviti u sadašnjosti, u budućnosti uzori" (Talents now will be idols in the future) održat će se od 23. do 29. srpnja ljetni XIV. Olimpijski festival europske mladeži Győr 2017.

Domaćin Festivalu u kojem će sudjelovali športaši u dobi između 14 i 18 godina je mađarski Győr, grad sa 130 tisuća stanovnika koji je 2010. godine proglašen najšportskim gradom Mađarske.

Na programu Festivala (EYOF) koji je u nadležnosti Europskih olimpijskih odbora (European Olympic Committees) su natjecanja u 10 sportova - atletika, košarka, rukomet, judo, tenis, odbojka, biciklizam, kajak-kanu, gimnastika i plivanje.

Hrvatska športska delegacija imat će 66 mladih športaša koji će se natjecati u atletici (12), biciklizmu (2), gimnastici (3), judu (8), kajaku-kanuu (4), plivanju (8), tenisu (2), te po jednu mušku ekipu u košarci (12 ) i rukometu (15 ). S njima u pratnji bit će i 26 službenih osoba.

Za potrebe EYOF-a koristit će se 14 športskih objekata među kojima su ETO Stadion na kojem će biti svečanost otvaranja Festivala te Olimpijski park za atletiku, gimnastiku, judo i tenis. Za smještaj sudionika namijenjeno je

Olimp 60

Olimpijsko selo na dvije lokacije od kojih jedna sa 500 novih stanova koji će kasnije biti na raspolaganju stanovnicima ovog mađarskog grada.

Maskota Festivala je Hugoo „Željezni pijetao“, simbol grada Győra.

Jura zme imenovan rizini arem AIP a i v lavno tajnika Predsjednik Hrvatskog zbora sportskih novinara (HZSN), glavni urednik Sportske televizije te predsjednik Komisije za informiranje i izdavaštvo HOO-a Jura Ozmec, aklamacijom je 12. svibnja na 80. kongresu AIPS-a u Pjongčangu (Južna Koreja) izabran za rizničara Svjetske udruge športskih novinara (AIPS).

Nakon toga, u lipnju, Ured AIPS-a izabrao ga je i za vršitelja dužnosti glavnog tajnika.

Ozmec je dugogodišnji član Izvršnog odbora AIPS-a, a njegov izbor najbolja je potvrda kojeg uživa u svjetskom udruženju športskih novinara, koji je na Kongresu u gradu koji će 2018. godine biti domaćin Zimskih olimpijskih igara, na novi četverogodišnji mandat predsjednika AIPS-a izabrao dosadašnjeg predsjednika Talijana Giannia Merla. Čestitku Juri Ozmecu na izboru na visoke funkcije u svjetskom udruženju športskih novinara, uputili su predsjednik i glavni tajnik HOO-a Zlatko Mateša i Josip Čop.

rvatski porta i u reprezenta ijama o o ine Hrvatski olimpijski odbor i njegova Komisija za informiranje i izdavaštvo, pokrenuli su u svibnju 2017. godine novi istraživački projekt pod nazivom "Hrvatski športaši u reprezentacijama do 1991. godine".

Zadatak nositelja projekta Jurice Gizdića je da na temelju dva kriterija - da je športaš rođen na području današnje Republike Hrvatske ili da je u trenutku osvajanja medalje bio član hrvatskog kluba - napravi popis i biografije svih hrvatskih športaša koji su u raznim športovima na svjetskim i europskim prvenstvima te Mediteranskim igrama od 1900. do 1991. godine osvajali medalje nastupajući za reprezentacije monarhističke ili socijalističke Jugoslavije.

Vrlo je važno što su projekt podržali svi nacionalni športski savezi, njih 85, od kojih je 44 olimpijskih a 41 neolimpijskih koji su u sastavu HOO-a, jer bi bez njihove pomoći on teško mogao biti ostvaren.

Nakon objavljivanja popisa i biografija 933 hrvatska športaša koja su od 1900. godine nastupali na Olimpijskim igrama, ovim bi projektom HOO i hrvatski šport dobili cjeloviti uvid uspješnosti hrvatskog športaša u olimpijskim i neolimpijskim športovima u razdoblju do samostalnosti Republike Hrvatske.

strate kim pro lemima razvoja N Kako bi doprinio izradi Nacionalnog programa sporta i drugih zakonskih rješenja u hrvatskom športu, Hrvatski olimpijski odbor je među nacionalnim športskim savezima aktualizirao pitanja planiranja, stručnih kadrova, financiranja, promocije, ali i niz drugih tema iz područja njihova djelovanja.

a

Pitanja kao što su prilagodba sustava planiranja saveza s natjecateljskom dinamikom športa ili kako promišljati učinkovitiju politiku kadrova i obrazovanja u športu, kakvu infrastrukturu trebamo te kako iznaći najučinkovitije modele financiranja i poreznih olakšica - ocijenjena su ključnim za razvoj hrvatskog športa.

Na radnim sastancima (koje su u suradnji s čelništvom Ureda za programe nacionalnih športskih saveza i Odjela za istraživanje i unapređenje razvojnih programa HOOa vodile dopredsjednice HOO-a Sanda Čorak i Morana Paliković Gruden), sudjelovali su predstavnici 44 saveza olimpijskih športova, a izneseno je niz sugestija koje su s prijedlozima Radne grupe dostavljeni Vijeću HOO-a.

Oni će biti objedinjeni u dokumentu "Strateški problemi razvoja nacionalnih sportskih saveza" kao doprinos akcijskoj provedbi Strateškog plana razvoja HOO-a do 2020. godine koji je usvojen 2015. godine.

Voditeljica radne grupe Središnjeg državnog ureda za šport (SDUŠ) za izradu Nacionalnog programa športa Sanda Čorak, predložila je nastavak razgovora sa 41 savezom neolimpijskih športova kako bi se u budućim planovima razvoja mogli ugraditi i njihovi prijedlozi.

Cjelovit dokument bit će dostupan na mrežnim stranicama HOO-a www.hoo.hr

limpijski estival je jih vrtića

Više od 15 tisuća djece predškolske dobi, polaznika dječjih vrtića Republike Hrvatske, sudjelovalo je na 16.

Olimpijskom festivalu posvećenog športskim aktivnostima i učenju olimpijskih vrijednosti športa u organizaciji

Olympic Committee and the Croatian Olympic Academy (HOA), the main organizer of this national celebration of Olympism.

Among the first to participate in the ever-rich celebration of the international Olympism were finalists of state championships of elementary and high schools’ sports associations, participants of the finals of the state championships for children with intellectual disabilities in Poreč, divers in Bol on the island of Brač and sports schools’ pre-school children.

The participants of the World School Basketball Championships in Poreč celebrated the International Olympic Day in Poreč where a photo exhibition "Basketball Through Photography" was organized in cooperation with the Croatian School Sports Federation. In cooperation with the Croatian Institute for Toxicology and Antidoping, the Croatian Olympic Academy organized educational workshops and a computer quiz on doping. The Croatian Olympic Academy, in cooperation with its partners, the Croatian Society of Olympic Philately and Memorabilia and Croatian School Sports Federation, has also set up the exhibition "Olympism Through Philately".

The celebration of the International Olympic Day was coordinated by the Head of Department for Promotion of Olympism at the Croatian Olympic Academy, Olympian and former top basketball player Danira Bilić, who stressed that with every project, whose number is increasing year after year, the Academy undoubtedly expands the influence of sport and Olympism in building social values for the general benefit of the Croatian society.

Sports and athletes need to stay "clean"!

alent Ureda za programe sporta na lokalnoj razini HOO-a.

Pod geslom "I ja ću biti olimpijac" u najširem smislu tog slogana, tijekom svibnja su se polaznici najstarijih vrtičkih grupa kroz igru i razonodu natjecali u malom nogometu, bacanju loptice i skokovima u dalj, te trčali 50 metara i štafetu 4x25 metara.

Festivalu koji se u pravilu organizira u svibnju, prethodile su "prave pripreme" kako u športskom smislu, tako i uz radionice na kojima se djeci na razumljiv i prihvatljiv način nastoji približiti šport kao poželjna socijalna disciplina.

Učenja koja donosi Festival su temeljne vrijednosti športa i olimpizma - prijateljstvo, osnaživanje osobnosti, razumijevanje različitosti, međusobno uvažavanje i fer odnosi.

Festival su, od 444 prijavljena sastava organizirana u županijama, gradovima i općinama (među kojima su i one s otoka), otvorile početkom svibnja ekipe predškolaca u Kninu i Omišu.

U sveukupno 47 gradskih i općinskih manifestacija prijavljenih 2017., po broju djece nabrojnije su bile one u Međimurskoj županiji (680) Krapinsko- zagorskoj (606),

Martin inković

In the organization of the Croatian Olympic Committee’s the Medical Commission and supported by the President of the Republic of Croatia, Kolinda Grabar Kitarović, the first Croatian Symposium on doping named “Doping in top sport” was held in Zagreb at the end of April. More than 120 coaches, athletes and other professionals from various areas attended the symposium.

They tried to answer the question of how sports and athletes can and should stay "clean" and how to effectively protect an athlete from events that represent not only a threat to his health, but also a moral impurity of sports and society.

In his inaugural speech, the President of the Croatian Olympic Committee and member of the World Anti-Doping Agency’s Foundation Board Zlatko Mateša, stressed the importance of balance between the obligation to protect athletes and fair doping control, a major challenge for today’s international sport.

"By using this kind of meeting with the best and most significant people from the Croatian sport we wish to establish Croatia’s attitude in today's sports world - where doping is an ubiquitous topic - and determine how to prevent all the unpleasant consequences for our athletes", said Mateša. 

61 Olimp

OD OLIMPA DO OLIMPA Primorsko-goranskoj (600) a slijede ih djeca u Puli, Varaždinu, Sinju, Šibeniku, Rijeci, Pazinu, Dubrovniku, Splitu i drugim gradovima.

Brojni odgajatelji i koordinatori iz vrtića te koordinatori u županijskim športskim zajednicama, i ove su godine požrtvovno djeci prenijeli športsko učenje, uz podršku roditelja koji su redoviti pratitelji natjecanja te imaju važnu partnersku ulogu u provedbi Festivala koji je u ovih 15 prethodnih godina obuhvatio više od 180 tisuća predškolaca.

ilježen Me unaro ni an porta za razvoj i mir Prigodnim malonogometnim turnirom i revijalnom utakmicom između momčadi Hrvatske olimpijske obitelji i Hrvatskog Crvenog križa, 9. travnja su Hrvatska olimpijska akademija (HOA), Hrvatski olimpijski odbor (HOO) i Hrvatsko društvo za Ujedinjene narode (HDUN) obilježili 4. Međunarodni dan športa za razvoj i mir u Hrvatskoj.

Druženje i prigodne manifestacije na Zagrebačkom velesajmu bile su doprinos razumijevanju važnosti ostvarivanja globalnih ciljeva UN među kojima su mir, pravda, smanjenje nejednakosti, snažne institucije i drugi uvjeti održivog razvoja čovječanstva.

"Cilj ove suradnje je razumijevanje društvene uloge športa i njegovih vrijednosti u službi razvoja i mira, promicanjem tolerancije i poštovanja među svim strukturama društva“, rekao je glavni tajnik HOO-a Josip Čop koji je sa svojim kolegama, ravnateljem HOA-e Sašom Cerajem i predsjednikom HDUN-a Petrom Popovićem potpisao sporazum o djelovanju ovih institucija na ispunjenju ciljeva.

UN-ova kampanja, koju je u Zagrebu predstavila voditeljica projekta Međunarodnog dana športa za razvoj i mir Josipa Zubak, dio je međunarodnog partnerstva čiju su predanost mirovnim naporima u svijetu potpisali i partneri iz Katara, Trinidada i Tobaga, Tanzanije i Turske.

Na turniru u Zagrebu sudjelovali su sljedeći sastavi: Agrivi, Fakultet političkih znanosti, Forum mladih UBH Prsten, Hrvatski akademski sportski savez, Hrvatsko društvo za Ujedinjene narode, Hrvatska radiotelevizija, Isusovačka služba za izbjeglice (Jesuit Refugee Service), Junior Chamber International Zagreb, Klub albanskih studenata, Malonogometni klub Alumnus, Malonogometni klub Kozakiv, Satiričko kazalište Kerempuh, UN Akademija te momčad Kineziološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu koji su i pobjednici turnira.

I o iva mo erniji ija nosti ki entar Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu i Odjel za istraživanje i unapređenje razvojnih programa Hrvatskog olimpijskog odbora, predstavili su potkraj travnja prijedlog modernizacije Dijagnostičkog centra Fakulteta u kojem se provodi dijagnostika u svim područjima primjenjene kineziologije.

"Glavni cilj ovog prijedloga je opremiti Centar novom dijagnostičkom opremom uključujući i biokemijski laboratorij, kako bi odgovorio na sve zahtjevnije potrebe testiranja i programiranja u vrhunskom

Olimp 62

atko u ić

Aleksan Aleksan ar ar Petrović Petrović

Our distinguished doctors and specialists from different fields of medicine such as Boris Labar MD, Zoran Bahtijarević MD, Dinko Pivalica MD, President of the Croatian Olympic Committee’s the Medical Commission Miran Martinac MD, Head of Croatian Olympic Committee’s Healthcare department Mimi Vurdelja and Head of Anti-Doping Department of the Croatian Institute for Toxicology and Antidoping Zoran Manojlović MD participated in the discussion on doping problems.

In the discussion called "My view on doping", the most sophisticated water polo coach in the world Ratko Rudić, coach of golden brothers Sinković, Nikola Bralić, Head Coach of the Croatian Olympic Basketball Team Aleksandar Petrović, golden Olympian Valent Sinković, bronze medalist Filip Hrgović and European champion Mario Možnik gave their observations and experiences on doping problems.

The symposium was attended by Tomislav Madžar, delegate of the President of the Republic of Croatia, Marija Crnković, delegate of the State Secretary for Sports Janica Kostelić and Secretary General of the Croatian Olympic Committee Josip Čop with associates.

Ivan Varvodić, honorary member of LEN

The President of the Croatian Olympic Swimming Federation, until recently Director of Croatian Olympic Committee’s Research and Development Program Enhancement Department Ivan Varvodić, was elected Honorary Member of the European Swimming Federation (LEN) at the Assembly held in Marseille in May 2017.

Ivan Varvodić is a longtime LEN member with two terms in the LEN Bureau and with one term at the Technical Commission.

In Croatian Swimming, he was the Director of National Olympic Teams in the period from 1992 to 2007, during which our swimmers have won a handful of medals at large swimming competitions, from the Mediterranean up to the Olympic Games.

Olympic Solidarity for our athletes

International Olympic Committee’s Olympic Solidarity granted the Croatian Olympic Committee's a financial support of 28,000 USD for preparation of young athletes for the 2017 European Youth Summer Olympic Festival (EYOF), which will be held in Györ, Hungary, from July 23rd to July 29th this year.

The grant has been awarded under the program "Continental Athlete Support Grant (CASG)" and it is intended for the preparation of young athletes in athletics, cycling, gymnastics, judo, kayaking-canoeing, basketball, swimming, handball and tennis. In addition, within the framework of the National Olympic Committees’ "Team Support Grant" program, the International Olympic Committee’s Olympic Solidarity has approved a four-year support to the Croatian Olympic Water Polo Team.

Therefore, in the next four-year period, they will use 100.000 USD for funding their preparations and for participation in qualifying competitions for the Olympic Games in Tokyo 2020.



63 Olimp

OD OLIMPA DO OLIMPA športu", kazao je na predstavljanju projekta modernizacije dekan Kineziološkog Fakulteta Damir Knjaz.

"U odabiru opreme i baterijskih testova Dijagnostičkog centra, veliku ulogu imat će iskustvo nacionalnih športskih saveza i znanje koje je potvrđeno vrhunskim športskim ostvarenjima hrvatskih športaša na Igrama u Riju 2016.", rekao je ravnatelj Odjela za istraživanje i unapređenje razvojnih programa HOO-a Neven Šavora.

O mogućnostima športske dijagnostike u postizanju vrhunskih športskih rezultata govorili su i profesori sa Kineziološkog fakulteta Tomislav Rupčić, Goran Leko i Vlatko Vučetić, dok je posebni savjetnik predsjednice RH za zdravstvo i šport Tomislav Madžar upoznao predstavnike nacionalnih športskih saveza s planovima za športsku polikliniku.

Prvih instruktora t irlin a u rvatskoj Na prigodnoj svečanosti u Zagrebu 28. travnja, predsjednik Upravnog vijeća Hrvatske olimpijske akademije prof. dr.sc. Tonči Tadić i ravnatelj HOA dr.sc. Saša Ceraj predali su Javne isprave HOA o osposobljenosti za instruktorski rad u twirlingu 20-orici polaznika tečaja za instruktore u ovom kod nas malo poznatom športu.

Twirling je složena športska disciplina koja sadrži elemente akrobatike, plesa i manipulacije štapom. Ne može se točno odrediti kada je nastao,

a najveći zamah doživio je sedamdesetih godina 20. stoljeća.

Javnu ispravu HOA za instruktorski rad u twirlingu dobili su Bernard Barač, Ivona Bašić, Tihomir Bendelja, Ines Brezovac, Ivana Dupor, Lora Habota, Adrijana Jurić, Dorotea Jurić, Duška Kožić, Tihana Ledenko, Nataša Ledić, Jelena Lež, Marina MIhelčić, Ilaria Ribić, Vesna Samardžić, Tea Softić, Bjanka Bubica Šarić, Tena Šarić, Antonija Tomičić i Lorena Udović. Čestitke prvim instruktorima twirlinga u Hrvatskoj u ime hrvatske olimpijske obitelji, kojoj Hrvatski twirling savez pripada, uputila je dopredsjednica HOO-a dr. sc. Sanda Čorak.

Promociji prve generacije svojih instruktora nazočili su predsjednica Hrvatskog twirling saveza Marina Mihelčić, koja je dobila i diplomu instruktora, član Upravnog odbora HOA-e Marijan Klanac, voditeljica i koordinatorica Odbora za osposobljavanje i stručno usavršavanje kadrova u športu HOA-e Marina Uremović te stručna suradnica Odbora Velinka Katić.

Olimp 64

Celebration of the 4th International Day of Sport for Development and Peace

On April 9, the Croatian Olympic Academy (HOA), the Croatian Olympic Committee (HOO) and the Croatian United Nations Association (HDUN) celebrated the 4th International Day of Sport for Development and Peace in Croatia with an occasional futsal tournament and friendly football match between the Croatian Olympic Family team and Croatian Red Cross team.

Socializing and events at the Zagreb Fair contributed to understanding the importance of achieving the UN's global goals, including peace, justice, reducing inequality, strong institutions and other conditions for sustainable development of the mankind.

"The goal of this cooperation is to understand the social role of sport and its values in the service of development and peace, by promoting tolerance and respect among all the structures of the society", said Secretary General of the Croatian Olympic Committee, Josip Čop, who signed – along with his colleagues, the Director of the Croatian Olympic Academy Saša Ceraj and President of the Croatian United Nations Association, Petar Popović - an agreement on the operation of these institutions in achieving the set goals.

The UN campaign, presented in Zagreb by Josipa Zubak, the Head of the International Day of Sport for Development and Peace Project, is a part of an international partnership whose commitment to peace efforts in the world has also been signed by the partners from Qatar, Trinidad and Tobago, Tanzania and Turkey.

The Zagreb tournament was attended by the following teams: Agriva, Faculty of Political Science, Youth Forum of the Association of Bosnian Croats UBH Prsten, Croatian Academic Sports Federation, Croatian United Nations Association, Croatian Radio Television, Jesuit Refugee Service, Junior Chamber International Zagreb, Albanian Students’ Club, futsal club Alumnus, futsal club Kozakiv, Satirical Theater Kerempuh, UN Academy and team of the Faculty of Kinesiology of University of Zagreb the winners of the tournament.

Jura Ozmec elected to the position of AIPS Treasurer and acting Secretary General

Jura Ozmec, President of the Croatian Sports Journalists Association (HZSN), Chief Editor of Sports Television and President of the Croatian Olympic Committee’s Information and Publishing Commission was elected at the 80th annual congress of the AIPS held on May 12, 2017 in Pyongyang (South Korea) to the position of AIPS (International Sports Press Association) Treasurer. In June this year, Ozmec was elected by AIPS to the position of acting Secretary General as well.

Ozmec is a long-time member of the AIPS Executive Committee, and his unanimous election is the best acknowledgment of the reputation he enjoys in this international sports journalists’ association, which re-elected – at its Congress held in the city-host of the 2018 Winter Olympics – its President Gianni Merlo for what will be his fourth term. The President and Secretary General of the Croatian Olympic Commitee, Zlatko Mateša and Josip Čop, congratulated Jura Ozmec on election to one of the highest positions in the AIPS.

Sačuvali smo vam najbolja mjesta po TOP cijenama. Požurite! ugljan

kreta

24.6.-15.7.2017.

Izravnim letom Croatia Airlines-a iz Zagreba 22.7./ 29.7./ 5.8./ 12.8.2017.

Holiday Park Zelena Punta 3* 7 polupansiona Besplatno za dijete do 12 godina

Po osobi već od

Hotel Gouves Bay 3* • 7 x all inclusive

Po osobi već od

2.699 kn

+ 690 kn pristojbe u zračnim lukama

lastovo

malta

24.6.-8.7.2017.

Izravnim letom iz Zagreba 22.7./ 29.7./ 5.8.2017.

Hotel Solitudo 3* 7 polupansiona Besplatno za dijete do 12 godina

Po osobi već od

Hotel Plaza Regency 3* 7 noćenja s doručkom

Po osobi već od

2.065 kn

www.atlas.hr

4.580 kn

+ 590 kn pristojbe u zračnim lukama

0800 9998

putovanja@atlas.hr

ATLAS D.D., VUKOVARSKA 19, 20000 DUBROVNIK, OIB: 02041978827, ID: HR-AB-20-060000638.

1

4.590 kn

atlascroatia

otkrijte svoju priču na hrvatska.hr

Puna avantura

photo by ivo biočina

photo by ivo biočina

Ne ispunjavajte život danima, ispunite dane životom.