OLIMP 64. rujan 2017.

BROJ 64 / RUJAN 2017.

ISSN 1331-9523

EYOF 2017. Četiri medalje za Hrvatsku

25 godina OI u Barceloni

OLIMPIJSKE LEGENDE Milivoj Bebić

OLIMPIJSKE NADE Marin Bloudek

DRUŠTVO I ŠPORT Mlade u prirodu!

Croatia Airlines - lagano do cilja!

Odaberite Croatia Airlines za svoja putovanja!

Dugogodišnji partner Hrvatskog olimpijskog odbora nudi vam modernu flotu, pažljivo sastavljen red letenja i izvrsnu uslugu na letu.

Posjetite našu web stranicu i kupite kartu!

072 500 505, +385 1 6676 555

croatiaairlines.hr Službeni prijevoznik olimpijaca

Sačuvajte komadić za kasnije Zaposleni ste, imate obitelj ili je planirate osnovati? Mislite na blisku budućnost. Sigurno ne razmišljate o danima koji su daleko ili kako će vaš život izgledati kada ostarite.

Osigurajte se na vrijeme! Štednjom u CROATIA OSIGURANJE dobrovoljnom mirovinskom fondu ostvarit ćete dodatna primanja uz mirovinu uz brojne pogodnosti, od kojih izdvajamo: — država uplatom iz proračuna potiče vašu mirovinsku štednju – poticaji iznose 15% na sve uplate do 5000 kuna godišnje — vi birate visinu, trajanje i dinamiku uplata ovisno o vlastitim mogućnostima — sredstva su u potpunosti nasljedna i tijekom primanja mirovine te raspoloživa već od 50. godine života Sačuvajte komadić za kasnije, jer nikada ne znate kada će vam zatrebati.

0800 1884 www.crosig.hr | www.crosig-trecistup.hr

Sadržaj

8

EYOF 2017. Četiri medalje za Hrvatsku

26

ter et Hrvatski nogometni savez

14

lim ijske le e de Milivoj Bebić

29

rilo Povijest hrvatskog športa

18

lim ijske ade Marin Bloudek

42

a ost i ort Kineziologija - putokaz zdravlju

22

ru tvo i ort Mlade u prirodu!

46

asta ak moder o Košarka

Za nakladnika: BROJ 64 / RUJAN 2017.

ISSN 1331-9523

EYOF 2017. Četiri medalje za Hrvatsku

OLIMPIJSKE LEGENDE Milivoj Bebić

OLIMPIJSKE NADE Marin Bloudek

25 godina OI u Barceloni

DRUŠTVO I ŠPORT Mlade u prirodu!

red i tvo

Josip Čop Hrvatski olimpijski odbor Trg Krešimira Ćosića 11, 10 000 Zagreb

Saša Ceraj, Ante Drpić, Gordana Gaćeša, Radica Jurkin, Siniša Krajač, Jura Ozmec, Ana Popovčić, Nada Senčar

Glavni urednik:

M 14 d.o.o (Jet-set magazin) Preradovićeva 23, 10 000 Zagreb

Produkcija:

Ante Drpić red i a rilo a ovijest Hrvatsko

Ana Popovčić

Olimp 6

orta

orta

blikova je i rijelom

M 14 d.o.o

50 MOO Športaši - srce olimpizma ubli istika 54 Riječki olimpijci e e i ort 56 Biznis i zdravlje lim a do lim a 58 25d godina OI u Barceloni

Prijevod:

N. T. Dalma d.o.o., Medveščak 13, Zagreb isak

Vjesnik d.d.

Slavonska avenija 4 10000 Zagreb Naklada:

2000 primjeraka

Olimp je časopis Hrvatskog olimpijskog odbora.

www.hoo.hr e-mail: hoo@hoo.hr

gotovo ne mogu vjerovati da već, eto, pišem uvodnik za rujanski broj Olimpa; vrijeme zaista neumitno leti... U posljednja tri mjeseca bilo je puno športskih trenutaka koji su mamili ponos, priznanje, divljenje i poneku suzu radosnicu. Vaterpolisti, veslači, kuglači, karatisti, judaši…, razveselili su nas rezultatima na svjetskim i europskim smotrama.

U prvih šest mjeseci ove godine, hrvatski športaši sudjelovali su na 297 natjecanja (svjetska i europska prvenstva, svjetski i europski kupovi) i osvojili 78 medalja - 26 zlatnih, 27 srebrnih i 25 brončanih te ostvarili još 86 plasmana od 4 do 8 mjesta. Ono što je dobro, ohrabrujuće i optimistično, jest činjenica da su puno sjajnih dosega ostvarili mladi športaši, budućnost hrvatskog športa.

Usprkos činjenici da se sve manje mladih ljudi bavi športom, priredba proglašenja najboljih mladih športaša i športašica, posada, parova i štafeta, Nagrada Dražen Petrović, uvjerava nas da mladih ima, samo im treba omogućiti uvjete da se bave športom i bazu za buduće športske velikane uspjet ćemo održati.

A bez dobre baze, kvalitetnih temelja, nije moguće izgraditi dobar športski rezultat.

Dvanaestoga rujna prisjetili smo se i prvog nastupa hrvatskih Glavni tajnik Hrvatskog olimpijaca na ljetnim Olimpijskim igrama u Barceloni 1992. olimpijskog odbora godine. Prošlo je punih 25 godina, pa je to bila prilika da se Secretary General of the prisjetimo prvih osvajača medalja za Hrvatsku na Olimpijskim Croatian Olympic Committee igrama. Goran Ivanišević je osvojio dvije brončane - pojedinačno i u paru s Goranom Prpićem, a srebro je pripalo našoj Josip Čop, dipl. oec. legendarnoj košarkaškoj reprezentaciji. Na svečanosti smo se još jednom prisjetili i onih kojih više nema među nama, a bili su dio hrvatske ekspedicije u Barceloni: Dražena Petrovića, Matije Ljubeka, Andrije Mijačike te Dražena Mađarevića.

Sredinom kolovoza napustio nas je i Zdravko Hebel, predsjednik HOO-a u razdoblju od 2000. do 2002. godine. I on je dakako, za trajanja svoga mandata, nastojao svim našim športašicama i športašima osigurati najbolje uvjete za postizanje vrhunskih rezultata.

Pred nama je izazovna športska jesen. Da bi športaši imali optimalne uvjete za rad, potreban je novac i to na način da dolazi kontinuirano. Zahvaljujući Janici Kostelić, državnoj tajnici za šport, to je postala praksa i moram iskoristiti priliku i zahvaliti joj se na tome!

I can hardly believe I am already writing an introduction for the September edition of Olimp; the time really does fly... In the past three months, there were a lot of sports happenings that enticed pride, acknowledgment, admiration and an occasional tear of joy. Water polo players, rowers, bowlers, karatekas, judokas... – all of them brought us a lot of joy with their results at the World and European competitions.

In the first six months of this year, the Croatian athletes participated at 297 competitions (World and European Championships, World and European Cups) and won 78 medals - 26 gold, 27 silver and 25 bronze medals - and achieved as many as 86 placements from 4th to 8th place. What is good, encouraging and optimistic is the fact that a lot of great successes were achieved by young athletes, the future of Croatian sports.

Despite of the fact that there are less and less young people involved in sports, the Dražen Petrović ceremony of awarding the best male and female athletes, teams, pairs and relays convinces us that there are young people and one must provide them with conditions for pursuing sports, enabling us thus to keep the basis for future sports notables. And without a solid base and good foundations, one cannot achieve a good sports result.

On September 12th, we recalled the Croatian athletes’ first performance at the Summer Olympics in Barcelona in 1992. 25 years have passed since then, so it was an opportunity to recall the first Croatian medal winners at the Olympic Games. Goran Ivanišević won two bronze medals – in Singles and Doubles with Goran Prpić, while the National Olympic Basketball Teams took home a silver one. At the ceremony, we remembered once again those who are no longer among us the members of the Croatian delegation in Barcelona: Dražen Petrović, Matija Ljubek, Andrija Mijačika and Dražen Mađarević.

In mid-August, Zdravko Hebel, the former President of the Croatian Olympic Committee (20002002), left us as well. Of course, during his mandate, he was trying to provide all our male and female athletes with the best possible conditions for achieving top sport results.

A challenging sports autumn is ahead of us. In order for athletes to have optimal working conditions, money is needed in the way that it comes continuously. Owing to Janica Kostelić, the State Secretary for Sports, this has become a practice and I must take the opportunity and thank her for it!

Olimp 7

EYOF 2017.

Dva srebra i dvije bronce i e Na Olimpijskom festivalu europske mladeži (EYOF) u Gyoru naši su športaši osvojili četiri medalje. Srebrna odličja osvojili su Mauro Nemčanin na konju s hvataljkama i plivačica Lorena Jerebić na 100 delfin, a bronce atletičar Erik Sluga na 400 metara, te rukometaši

na EYOF-u u Gyoru

9 Olimp

EYOF 2017.

O

d 23. do 29. srpnja mađarski grad Gyor ´´ bio je domaćin XIV. Olimpijskog festivala europske mladeži (EYOF), višešportske priredbe mladih športaša u dobi od 14 do 18 godina. Cilj Festivala je odgoj mladeži kroz šport te, u skladu s olimpijskim načelima, razvoj međusobnog razumijevanja kroz prijateljstvo, solidarnost i fair play bez ikakvog oblika diskriminacije. Iskustva koje mladi športaši stječu na ovom Festivalu služi im i kao priprema za Olimpijske i Europske igre.

EYOF se održava u organizaciji Europskih olimpijskih odbora, a pod pokroviteljstvom Međunarodnog olimpijskog odbora. Ljetno izdanje prvi put je održano 1991. godine u Bruxellesu, a 1993. godine slijedilo je i zimsko u talijanskoj Aosti. Hrvatska je na ljetnom EYOF-u debitirala 1993. u nizozemskom Valkenswaardu, a do sada su

OSVAJAČI MEDALJA ´´ U GYORU SREBRO Mauro em a i ko j s vataljkama im astika ore a erebić del liva je BRONCA rik lu a metara atletika Mu ka rukomet a re reze ta ija mladi hrvatski športaši osvojili 63 medalje, pri čemu 16 zlatnih.

Prva koja se okitila zlatom bila je plivačica Tinka Dančević koja je 1993. osvojila zlata na 100 i 200 m leptir.

Dvije godine kasnije u britanskom Bathu zlato je osvojila tenisačica Mirjana Lučić. Neki od osvajača medalja na EYOF-ima bili su i Sandra Perković, Duje Draganja, Marko Popović, Marin Premeru, Brigita Matić...

Zanimlivo, Perković je 2007. u Beogradu kao 17-godišnjakinja osvojila drugo mjesto u bacanju diska iza Portugalke Irine Rodrigues. Iste godine osvojila je i drugo mjesto na europskom juniorskom prvenstvu u Hengeleu iza Ruskinje Vere Karmišine. U godinama koje su uslijedile Sandra je postala jedna od najboljih atletičarki svijeta, dok se Portugalka i Ruskinja nisu previše iskazale...

U Gyoru, koji je sa 130 000 stanovnika šesti po veličini grad u Mađarskoj, nastupilo je oko 2500 športaša iz Olimp 10

50 zemalja koji su se nadmetali u 10 športova. Hrvatsku je predstavljalo 65 športaša - u atletici (11), biciklizmu (2), gimnastici (3), kajak-kanuu (4), košarci (12), judu (8), plivanju (8), rukometu (15) i tenisu (2).

Mjesto svečanog otvaranja bio je ETO Stadion, a hrvatsku zastavu u svečanom defileu nosila je judašica Lara Cvjetko, aktualna kadetska prvakinja Europe, a olimpijski plamen upalila je slavna mađarska plivačica i peterostruka olimpijska pobjednica Krisztina Egerszegi.

- Ponosna sam i presretna što sam dobila priliku nositi hrvatsku zastavu na svečanosti otvaranja. Zaista se tome nisam nadala. Ovo će mi biti lijepa uspomena za cijeli život - kazala je 16-godišnja Samoborka Lara koja se okitila europskim zlatom početkom srpnja u Kaunasu.

Mađarska je u organizaciju natjecanja izdvojila 37,9 milijuna eura. Renovirano je jedanaest, a izgrađena su tri športska objekta.

- EYOF je prvo olimpijsko natjecanje koje je održano u našoj zemlji. Željeli smo pokazati kako je Mađarska sposobna organizirati tako veliko natjecanje.

Olimpijske igre i olimpijski duh uvijek igraju naglašenu ulogu u povijesti Mađarske. To najbolje dokazuje činjenica da je u Rio de Janeiru, na XXXI Olimpijskim igrama, Mađarska osvojila svoju 500. olimpijsku medalju - kazao je gradonačelnik Gyora Zsolt Borka, inače bivši gimnastičar i osvajač zlatne medalje na konju s hvataljkama na OI u Seulu 1988.

- Mađari su se zaista potrudili i iskazali - dodao je Damir Šegota, šef hrvatske olimpijske delegacije u Gyoru, ujedno i pomoćnik glavnog tajnika za olimpijski program.

A to je zatim i detaljnije obrazložio: - EYOF je doista organiziran iznad svih očekivanja. Mađari su organizirali natjecanje na razini olimpijskih igara mladih. Većina objekata je bila smještena u olimpijskom parku, a borilišta

ukomet a re reze ta ija

ore a erebić

Mauro em a i

rik lu a

11 Olimp

EYOF 2017.

SVE NAŠE DOSADAŠNJE MEDALJE or medalje dva srebra i dvije bro e bilisi medalje zlato i tri bro e tre t medalja tri srebra i tri bro e rabzo medalje zlato srebro i dvije bro e am ere medalje srebro i dvije bro e Beo rad medalja dva zlata etiri srebra dvije bro e i a o medalje dva zlata i dva srebra ariz medalja dva zlata i etiri srebra Mur ia medalja dva zlata srebro i et bro i sbjer medalja tri zlata dva srebra i dvije bro e isabo medalja bro a Bat medalje zlato i tri bro e alke s aard medalje dva zlata srebro i bro a

i selo bili su vrlo blizu - iznimno zadovoljno reći će Šegota.

Hrvatska je do sada bila najuspješnija u Beogradu (2007.) i Murciji (2001.) gdje je osvojila po osam medalja. U Gyoru su naši športaši osvojili četiri medalje. Srebro su osvojili Mauro Nemčanin na konju s hvataljkama i plivačica Lorena Jerebić na 100 delfin, a bronce atletičar Erik Sluga na 400 metara te rukometaši.

Medalje je ukupno osvojilo 50 zemalja, a najuspješniji su bili Rusi sa 30 zlata, 19 srebrnih i 12 brončanih medalja.

Na drugom mjestu su Talijani (14Z, 11S, 13B), a trećem mjestu ljestvice odličja je bila Mađarska (13Z, 14S, 14B). Čast da osvoji prvo hrvatsko odličje u Gyoru pripala je 16-godišnjem atletičaru Eriku Slugi koji je bio treći na

Olimp 12

400 metara. Sluga je osvojio broncu s rezultatom 50,31. Prvi je bio Francuz Ludovic Ouceni koji je istrčao vrijeme 48,84, dok je srebro osvojio Ukrajinac Denis Baranov (49,93).

- Presretan sam i ponosan na svoj nastup i na osvojenu medalju.

Jako mi je drago što sam nastupio na ovim igrama - kazao je Sluga, koji je završio drugi razred riječke gimnazije "Andrija Mohorovičić".

Zanimljivo, Sluga se sedam godina bavio skijanjem, a zatim je jedno vrijeme „gurao“ oba športa. Na kraju je ipak prevagnula „kraljica športova“...

- Počeo sam sa skijanjem, pa sam paralelno trenirao oba športa. Atletika mi je bila fora, moji roditelji su se bavili atletikom i ostao sam u ovom športu

- kazao je Erik koji radi s trenerom Goranom Pekićem.

Uslijedilo je srebro gimnastičara Maura Nemčanina na konju s hvataljkama.

- Zapravo i nisam odradio vježbu kako treba, ali medalja je tu! - razdragano je kazao 17-godišnji član osječkog kluba Inova-Gim i maturant osječke jezične gimnazije.

Zlato je osvojio europski prvak Rus Sergej Naidiji s ocjenom 13.600, Mauro je bio drugi sa 12.566, a treće mjesto je osvojio Belgijanac Ward Claeys (12.466).

- Bilo je dosta padova, što je dodatno pojačalo pritisak. Čestitam Rusu na pobjedi, a ja idem korak po korak, važno je da sam tu, u krugu onih najboljih - rekao je Mauro koji je tako osvojio drugu medalju za hrvatsku gimnastiku

Four Croatian medals at the European Youth Olympic Festival in Győr

u povijesti EYOF-a, nakon što je Tin Srbić osvojio broncu na preči prije četiri godine u Utrechtu.

Nakon Nemčanina, do srebrne medalje doplivala je Lorena Jerebić na 100 metara delfin. U kvalifikacijama i u polufinalu bila je četvrta, ali je onda sjajnim nastupom u finalu 15-godišnja plivačica Zagrebačkog plivačkog kluba (ZPK) stigla do srebra s novim osobnim rekordom 1:00.49. Prva je s novim rekordom igara bila izvrsna Bjeloruskinja Anastasija Škurdai (59,34), dok je treće mjesto zauzela Turkinja Aleyna Oezkan (1:01.12).

- Oduševljena sam. Priželjkivala sam medalju, vjerovala sam u sebe... U kvalifikacijama i polufinalu bila sam četvrta i znala sam da će u finalu biti drama.

I sve je, eto, za mene sjajno završilo kazala je Lorena koja pohađa Privatnu gimnaziju "Marul".

Zadovoljstvo osvojenom medaljom nije skrivao niti izbornik plivačke reprezentacije na EYOF-u Lovrenco Franičević: - Veselimo se i rezultatu i plasmanu. Od Lorene smo najviše očekivali i opravdala je to povjerenje. Osvojla je srebro i pritom za više od pola sekunde popravila svoj rekord - kazao je Franičević.

Posljednjeg dana natjecanja rukometna mlađekadetska reprezentacija pobijedila je Francusku 28-26 (14-14) i osvojila treće mjesto. Hrvatsku vrstu do slavlja su vodili Fran Mileta sa šest pogodaka, te Duje Džaja, Ante Ivanković i Karpo Sirotić sa po četiri gola..

- Ovo je prvo natjecanje ove reprezentacije i momci su pokazali da imaju karakter. Digli su se iz pepela nakon teškog poraza od Slovenije u polufinalu i osvojili medalju. Francuska je bila jedan od favorita za zlato, no mi smo bili bolji - kazao je nakon slavlja trener Nikola Čupić.

Hrvatska košarkaška U-16 reprezentacija osvojila je četvrto mjesto nakon što je u borbi za treće mjesto u dramatičnom susretu izgubila od Finske 5356. Zanimljivo, momčad koju je vodio trener Damir Miljković je nakon EYOF-a bila četvrta i na Europskom prvenstvu u Crnoj Gori, a tim je rezultatom izborila plasman na SP iduće godine u Argentini.

Tragičari EYOF-a bili su judaši koji su osvojili čak četiri četvrta mjesta!

U ekipnoj konkurenciji borbu za broncu izgubile su djevojke od Srbije (2-3), a u pojedinačnoj konkurenciji u borbama za bronce poraženi su Filip Miljević (17) u kategoriji preko 90 kilograma, Helena Vuković (16) u kategoriji +70 kg, te Mia Mihovilović (16) u kategoriji do 70 kg.

- Nažalost, osvojili smo „četiri“ drvene medalje. Moram priznati da smo željeli više. Očekivali smo barem jednu medalju - razočaran je bio vođa ekipe i trener Miroslav Novković.

Zanimljivo da je dva tjedna nakon nastupa u Mađarskoj, Helena Vuković na Svjetskom prvenstvu u Čileu osvojila zlato!

- Još uvijek sam pod dojmom i nisam svjesna što sam postigla. Nisam uspjela na EYOF-u, ali vratilo se u Čileu. Nevjerojatan osjećaj! Sad se idem dobro odmoriti - uz osmijeh je rekla zlatna Helena.

Odličan rezultat u Mađarskoj ostvarila je i atletičarka Veronika Drljačić na 400 metara osvojivši peto mjesto s rezultatom 56,04 što je njezin novi osobni rekord. Za medalju joj je nedostajalo nešto više od sekunde...

Klara Andrijašević je osvojila šesto mjesto na 1500 metara novim osobnim rekordom 4:31.30, a šesti je bio i Sven Salaj u skoku s motkom s preskočenih 450 cm.

Idući ljetni EYOF je 2019. u Bakuu, a iste godine je zimski u Sarajevu. 

From July 23rd - 29th, the Hungarian city of Győr hosted the XIV. European Youth Olympic Festival (EYOF), the multisport event for young athletes aged 14 to 18 years. The goal of the Festival is education of youth through sport and, in accordance with the Olympic principles, development of mutual understanding through friendship, solidarity and fair play without any form of discrimination.

The experience that young athletes gain at this Festival serves them as a preparation for both the Olympic and European Games. The European Youth Olympic Festival is held in the organization of the European Olympic Committees under the auspices of the International Olympic Committee.

Croatia was represented by 65 athletes - Athletics (11), Cycling (2), Gymnastics (3), Kayaking - Canoeing (4), Basketball (12), Judo (8), Swimming (8), Handball (15) and Tennis (2) and they have won four medals. Silver medals were won by Mauro Nemčanin in Pommel Horse and swimmer Lorena Jerebić in 100 m Butterfly Women, while the bronze ones were won by athlete Erik Sluga in Men’s 400 m and handball players.

Croatian judokas were most disappointed in Győr - namely, they won as many as four fourth places. However, only two weeks later, Helena Vuković won the cadet’s gold at the World U18 Championships in Chile, so it compensated their previous sadness.

(Denis Lugarić)

13 Olimp

Olimpijske legende: MIlivoj Bebić

ri ut

ajbolji a svijetu i e

Milivoj Bebić jedan je od najboljih svjetskih vaterpolista svih vremena. Uz pregršt odličja i rekorda, najznačajnija je svakako zlatna medalja s Olimpijskih igara u Los Angelesu 1984. godine

M

ilivoj Bebić, legendardna „šestica“ za ocjenu pet: triput najbolji igrač na svijetu, osvajač olimpijskog zlata iz Los Angelesa iz 1984., srebra sa Igara u Moskvi 1980., srebra sa EP u Sofiji 1985., izabran je u Kuću slavnih vodenih sportova u Fort Lauderdaleu... Ima toga još - odličja, ordena, državnih i svjetskih priznanja u riznici 58-godišnjeg Splićanina, ali jedna medalja je ipak posebna.

- Olimpijsko zlato iz Los Angelesa je najznačajnije odličje u mojoj karijeri.

U nogometu je to svjetsko prvenstvo, a u svim ostalim športovima, to su Olimpijske igre.

Zlato "traje" četiri godine, nije to kao u mnogim športovima u kojima se svake dvije godine održava europsko i svjetsko prvenstvo, pa športaš u svojoj karijeri ima dosta prilika. Zlato s Olimpijskih igara „najjače“ je zlato koje vaterpolist može osvojiti, tu nikakve dileme nema... - u startu je Bebić objasnio svoje viđenje bogate karijere.

Zanimljivo je da je reprezentacija bivše države do zlata u SAD-u, prije 33 godine, došla - remijem. Sustav igranja nije bio takav da se je igrala klasična finalna utakmica kao danas, nego su reprezentacije bile u finalnoj skupini.

- Sustav je bio teži i pravedniji.

Danas imaš eliminacijske runde, već u osmini finala slabiji može pobijediti u jednoj utakmici i bolji odmah ispadne... Zato u Los Angelesu nije bilo

mogućnosti da se provučeš, a mi smo zaista bili najbolji. U tom odlučujućem dvoboju gubili smo 2-5 od SAD-a, a trebao nam je bod. Na kraju smo došli do 5-5.... - ispričala nam je slavna "šestica" uz pomalo emotivni dodatak : - Lijepo se prisjetiti tih dana, ali kada se sjetim, onda znam da smo bili puno mlađi... Prošle su 33 godine, a tad sam bio u naponu snage, u najboljim danima karijere.

Od 1982. do 1985 triput je Bebić proglašavan najboljim vaterpolistom svijeta!

A sve je krenulo od POŠK-a, trećeg i najmlađeg splitskog vaterpolskog kluba, koji je na igrama Polića i Bebića izrastao u velikana početkom 80-ih.

Bebić je u POŠK-u zaigrao kao šesnaestogodišnjak...

- Rijetki znaju da sam prije vaterpola probao u Hajduku. Igrao sam kod Voje Kačića u generaciji s braćom Vujović. Ali, odustao sam od nogometa.

Zašto? Zato što su se djeca tada športom bavila uglavnom po kvartovima, a ja sam živio iznad Zente, na Firulama.

I bazen POŠK-a mi je bio najbliži. Nisam nikada požalio zbog te odluke, u vaterpolu sam sve napravio.

ako se ivjelo od vater ola o etkom i - Dobro, moram to reći. Na primjer, za olimpijsko srebro u Moskvi dobio sam stipendiju i zajedno s olimpijskom premijom kupio sam Golfa. Danas bi takav auto koštao 35 000 eura. Zato sam do 1985. i ostao u POŠK-u. Punih

rima je u uću slav i vode i ortova u ort auderdaleu deset godina. Nije bilo potrebe mijenjati klub, jer vrhunski športaši su imali odlične uvjete za život.

Ali, jednu ponudu Bebić nije mogao odbiti. Bilo je to kada se pojavio predsjednik talijanskog „Volturna“ i rekao mu: "Dođi za milijun maraka".

- Istina je da sam dobio milijun maraka za četiri sezone, a zapravo nisam uopće htio ići u Italiju. Predsjednik „Volturna“ me htio uzeti, ali da ga odbijem ja sam postavio svotu za koju sam mislio da neće nikada pristati. Nisam htio iz POŠK-a, jer imao sam svoj biznis - kafić. U to doba, krajem osamdesetih, to je baš bio dobar biznis.

Imao sam uz to i odlična primanja, nije mi se isplatilo ići za neku bagatelu, pa 15 Olimp

Olimpijske legende: MIlivoj Bebić

Three times the World’s Best Water Polo Player

Bebić je vlasnik svjetskog rekorda: protiv Gvatemale, na Univerzijadi u Kobeu 1985., postigao je nevjerojatnih 28 pogodaka! sam mu bahato rekao - milijun maraka!

Doista nisam mislio da će prihvatiti, bio je to zaista transfer izvan tržišnih okvira. Malu odštetu je dobio klub, uglavnom je sve išlo meni...

Uz milijun maraka u Italiji, stigao je još jedan rekord - 28 postignutih pogodaka Gvatemali u pobjedi 62-0 na Univerzijadi u Kobeu 1985. godine!

Bebić je vlasnik svjetskog rekorda koji je tad i Japance zbunio: - Japansku tehnologiju sam srušio tim rekordom (smije se). Semafor za pojedinačne golove bio je baždaren na 20 golova i kada je došao dvadeset i prvi, onda je semafor ispisao "impossibly". Nemoguće !

Zaista, kako jedan igrač može zabiti 28 golova u jednoj utakmici ?

- Svi su protivnici preživjeli, ha, ha....

Zabijali smo po dva gola u minuti.

Danas to izgleda sasvim nemoguće...

I tako anegdotama dođe kraj. I karijeri također. Od 1993. je Bebić izvan bazena.

- Nije mi bilo teško ostaviti se vaterpola, ali danas kada sve zbrojim, žalim za tim danima. Igračko doba je najljepše. Najlakše je bilo igrati. Kasnije sam postao trener u „Volturnu“, prirodni je put poslije igračke karijere krenuti u trenerske vode. Makar sam izgubio prvenstvo od Posillipa, bili Olimp 16

smo viceprvaci, da me nije zvao POŠK za športskog direktora, nastavio bih trenersku karijeru.

Slijedio je angažman u Upravnom odboru Hajduka, u mandatu predsjednika Grgića.

- Nisam bio na izvršnoj funkciji, a svojim iskustvom doprinio sam ne ulazeći u pitanja struke. Nikada Bebić nije govorio tko će biti lijevi ili desni bek, ali mogao sam pomoći u organizaciji kluba.

Prije pet godina ušao je u Kuću slavnih vodenih športova u Fort Lauderdaleu kao jedan od trojice hrvatskih vaterpolista (uz Rudića i Bukića).

Danas Bebić profesionalnu vodi Regionalnu vaterpolo ligu, član je UO HVS-a i Stručne komisije, a nedavno je izabran u Tehnički odbor FINA-e. Aktivan je, eto, i dalje u vaterpolu, stoga je za kraj logično bilo pitanje o hrvatskoj reprezentaciji. Gdje je nastala razlika između srebra u Riju i zlata u Budimpešti u godinu dana ?

- Dobili smo sve najteže, nitko nas nije mimoišao, znači dokazali smo da smo najbolji. Momčad je sjajno funkcionirala, skinuli su sa sebe psihološki prritisak. Tucak je sjajno posložio momčad, a igrači su mentalno sazreli da kažu "mi smo bolji". I dokazali su da jesu, da su najbolji! 

Milivoj Bebic (58) is one of the world's best water polo players in history. The World Water Polo Federation (FINA) proclaimed Bebić the World's Best Water Polo Player as many as three times (1982, 1984, 1985).

With the Yugoslav national team, he won gold at the Los Angeles Olympics in 1984 and silver at the Olympic Games in Moscow in 1980 and silver at the European Championships in 1985.

During his active career, he played for POŠK (1975/1985), Volturno (1986-1990) and Nervi (1990-1992). He won the FINA Cup twice (1982, 1984), the European Super Cup (1984) and the Yugoslav Cup (1980, 1983) with POŠK. Bebić is the world's record holder with 28 goals scored during the Yugoslavia-Guatemala match (62-0) at the Universiad in Kobe in 1985. Five years ago, he was introduced to the Swimming Hall of Fame in the U.S. Fort Lauderdale. Besides that, he professionally leads the Regional Water Polo Association, he is a member of the Croatian Water Polo Federation’s Board of directors and member of FINA’a Technical Commission.

He was also presented the Order of Danica Hrvatska (Croatian Morningstar) award with the figure of Franjo Bučar (1999) and the State Award for Sports Dr. Franjo Bučar (2000).

(Jadran Stanić)

Olimpijske nade: Marino Bloudek

d slomlje e o e

do euro sko B

reak a leg, u prijevodu "slomi nogu", uobičajena je rečenica na engleskom govornom području kojom ćete nekome poželjeti sreću. Originalno, ova je rečenica bila namijenjena praznovjernim glumcima koji su se pripremali za premijeru, a nisu željeli čuti uobičajeno "sretno", jer to, navodno, u kazalištu donosi nesreću.

Tijekom stoljeća, poruka "slomi nogu" postala je uvriježena kada bilo kome želite uspjeh. No, Virovitičanu Marinu Bloudeku upravo se to dogodilo. Doslovno. Lom noge mu je promijenio život i vrlo darovitog nogometaša pretvorio u jednog od najboljih mladih hrvatskih atletičara koji je u srpnju 2017. godine u talijanskom Grossetu postao juniorski europski prvak u utrci na 800 metara.

- Kad sam odlučio otići u atletiku, mojima na nogometu je bilo malo žao, ali kad su saznali kakve rezultate imam, znali su da nisam pogriješio.

Rekli su mi da nikad ne bih otišao u atletiku da na nogometu nisam slomio nogu i to je istina. Da nije bilo toga, ostao bih u nogometu i tko zna gdje bih danas bio - kaže 18-godišnjak koji dolazi iz obitelji nogometaša.

I Marino je trebao tim putem. Imao je pozive iz zagrebačkog Dinama i londonskog Arsenala za preseljenje u njihovu nogometnu školu, u mlađim dobnim kategorijama bio je reprezentativni kandidat i nije mu bilo lako odustati od športa koji mu je bio u genima.

- Meni je to bila jako teška odluka jer sam doista uživao u nogometu. Bavio sam se njime deset godina i naporno trenirao. Tatu je najviše pogodilo kad sam slomio nogu, nije vjerovao da se to moglo dogoditi. Uglavnom, otad više nije bio za to da treniram nogomet.

Onda smo zajedno odlučili da ću u atletiku...

Olimp 18

Nije to bila instant odluka. Trebalo je malo nagovaranja, za koje je zadužen bio današnji Marinov trener, profesor Zlatko Tot, koji je u gradu bez atletske staze i atletskog kluba, brojne generacije učenika osnovne škole "Ivana Brlić Mažuranić" doveo do pobjede na tradicionalnom krosu Sportskih novosti, gdje je i Marino Bloudek prvi put pokazao svoj talent.

- Stalno je dolazio u našu pekaru i molio moje roditelje da me daju u atletiku. Bio je jako uporan u tome prisjeća se Marino.

Kad je prof. Tot uspio nagovoriti oca Valentina i majku Blanku, s Marinom je bilo lako.

- Ja sam oduvijek želio biti u reprezentaciji. I kad sam slomio nogu na nogometu radilo se o reprezentativnom kampu. Kad sam čuo da sa svojim rezultatima mogu u atletsku reprezentaciju, odmah sam pristao, jer mi je od malih nogu san predstavljati Hrvatsku.

Ni za trening ga nije trebalo posebno motivirati.

Piše: GORDAN GABROVEC oto ra je M

Lom noge promijenio je život Marina Bloudeka i vrlo darovitog nogometaša pretvorio u jednog od najboljih mladih hrvatskih atletičara koji je u srpnju 2017. godine u talijanskom Grossetu postao juniorski europski prvak u utrci na 800 metara

- Kad je nogomet bio u pitanju, znao sam s tatom trenirati i triput na dan.

Tako sam stekao naviku puno trenirati.

Moje je geslo: samo rad, rad, rad, onda će i rezultati doći. Zato dajem sve od sebe na svakom treningu. Znam da nema zabušavanja, jer ako zabušavam, onda neće biti ni rezultata.

Marinovi rezultati su bili gotovo instantni, a stalno su se pojavljivali novi izazovi.

- Išli smo na reprezentativno natjecanje u Maribor i tamo sam bio drugi ili treći na 1000 metara. Onda sam čuo da je sljedeće godine europsko natjecanje u Gruziji, a ja volim putovati, upoznavati nova mjesta i ljude. Rekao sam da bih se i za to mogao pripremiti. Kad sam tamo bio prvi, jednostavno sam morao ostati u atletici.

Radilo se o Europskom olimpijskom festivalu mladeži (EYOF) 2015. godine u Tbilisiju, gdje je Bloudek osvojio jedino zlatno odličje u hrvatskoj ekspediciji.

- Kad sam ušao u reprezentaciju, upoznao se s atletičarima, meni se to jako svidjelo. Vidio sam da je to jako lijep šport. Do tada ga nisam uopće pratio, gledao bih samo Bolta na televiziji.

Nije mu smetalo što u Virovitici nema pravih uvjeta za trening. Trenira u parku ili na stazi dužine 333 metra, a najbliži atletski klub, za koji je nastupao u početku karijere, nalazi se u Podravskoj Slatini. Danas je član najuspješnijeg hrvatskog kluba u posljednjim sezonama, zagrebačkog Agrama, koji okuplja niz mladih, darovititih hrvatskih atletičara.

- U Virovitici nemamo atletski klub, ali imamo puno rekreativaca. Zna se dogoditi da već u sedam ujutro bude na stazi 20-ak ljudi, dok odrađujem trening. Staza je već malo popravljena i postoje planovi za dodatna poboljša-

zlata

Olimpijske nade: Marino Bloudek

Imao je pozive iz zagrebačkog Dinama i londonskog Arsenala za preseljenje u njihovu nogometnu školu, u mlađim dobnim kategorijama bio je reprezentativni kandidat i nije mu bilo lako odustati od športa koji mu je bio u genima nja, što je odlično za sve, ne samo zbog mene. Možda jednog dana bude osnovan i atletski klub. Vjerujem da bi bilo puno djece koja bi se prijavila.

Sada pogotovo, kad je Virovitica postala gradom europskog juniorskog prvaka. U Grossetu je napravio ono za što smatra da je bio spreman već godinu dana prije, na prvom atletskom Europskom prvenstvu mladih, koje je, kao i EYOF 2015., održano u glavnom gruzijskom gradu.

- Razbolio sam se uoči polufinala i nisam uspio završiti utrku, nego sam završio na infuziji. To je bilo teško prihvatiti, jer smo sanjali medalju. Kako se to dogodilo, onda smo rekli da ćemo se više potruditi za ovo juniorsko prvenstvo na kojem su svi bili stariji od mene po godinu dana, dokazati da mi to možemo i da smo trebali i 2016. u Tbilisiju osvojiti medalju.

I dokazao je! Znao je što mu konkurenti pripremaju, znao je da će usporiti utrku i ići na jak finiš. Nakon prvih 400 metara probio se na čelo i više se nije osvrtao.

Godina koja je pred 18-godišnjim Virovitičanom, može se nazvati godinom velikih odluka. Mora odlučiti što će napraviti po završetku četvrtog razreda gimnazije Petra Preradovića koju pohađa u Virovitici.

- Sad već stižu ponude, a ja o tome odluku moram donijeti kad završim četvrti razred. Nisam još odlučio, ne znam ni kakvi su planovi moga trenera, hoće li se možda odseliti sa mnom. Ja bih se posvetio atletici, ali problem je što sam se ozbiljnije počeo baviti njome kad sam već upisao gimnaziju. Da sam ranije počeo, upisao bih medicinsku školu, završio za medicinskog brata i sad bio gotov. Ovako moram upisati fakultet, jer s ovom školom nemam ništa, a atletikom se mogu baviti do 35. godine ili i kraće ako se dogodi neka ozljeda. Moramo prostudirati sve opcije. Želim donijeti kvalitetnu odluku, da to bude nešto korisno za mene i da u tome uživam.

Bloudeka, čini se, ne privlači opcija studija na nekom od američkih sveučiOlimp 20

lišta, već je najbliži odlasku u Zagreb i stjecanju znanja za zvanje fizioterapeuta. No, prije nego što se to dogodi, ostalo je još mnogo toga što planira ostvariti u atletici. Što se rezultata tiče, prvo želi osobni rekord na 800 metara spustiti ispod 1 minute i 48 sekundi, a po mogućnosti srušiti i juniorski državni rekord (1:47.20) koji je u vlasništvu Predraga Melnjaka još od 1986. godine. Seniorski rekord (1:44.02), čiji je vlasnik Luciano Sušanj stoji još od 1974. godine.

No, to je nešto o čemu još ne razmišlja.

- Ja sam više tip koji ide korak po korak, pa onda svake godine imam neke nove ciljeve. Ne razmišljam daleko. Za sljedeću sezonu je glavni cilj pripremiti se za Svjetsko juniorsko prvenstvo u Tampereu i da probam izboriti normu za Europsko seniorsko prvenstvo koje je u Berlinu. Dalje od toga ne razmišljam. Recimo o Olimpijskim igrama u Tokiju 2020. ćemo razmišljati kad stigne 2019.

Nastavi li Marino Bloudek napredovati kao što je to činio do sada, popravljajući osobne rekorde iz godine u godinu, nijedan cilj koji postavi pred sebe neće biti nedostižan. Samo neka ga zdravlje posluži. Jedan lom noge bio je sasvim dovoljan. 

From broken leg to European gold In July 2017, Marino Bloudek became a Junior European Champion in Men’s 800 m in Grosseto in Italy.

It wouldn’t be surprising if this 18-years-old Virovitica native engaged in athletics as early as a boy; however, he started some serious athletics training only three years ago. Until then he was a very talented football player, but after a severe fracture of the lower leg he decided to change the sport.

Upon the advice of his current coach, prof. Zlatko Tot, he chose athletics and started showing his talent already at the first competitions. At the European Youth Olympic Festival (EYOF) in 2015 in Tbilisi, he won gold in Men’s 800 m. He also proved his talent at the European Athletics U20 Championships in Grosseto, although he trains in a city that without adequate athletic track. But Bloudek is one of those who will see such a situation rather as a challenge than an obstacle. "Only work, work, work and then the results will come, so I'm doing my best during each training. I know there is no slacking, because if I slack, then there will be no results”, says Bloudek.

His next goal is to lower his personal record in Men’s 800 m below 1 minute and 48 seconds, prepare for the IAAF World U20 Championships that will be held next year in Tampere and try to qualify for the Senior European Athletics Championship in Berlin.

(Gordan Gabrovec)

Društvo i šport

Mlade u prirodu! i e

Fizička aktivnost u školama ne smije se svesti na samo dva sata tjelesnog, već mora biti sustavna i sveobuhvatna. Onda ćemo dobiti mlade kojima će odlazak u prirodu postati normalan i uobičajen. A tako će se širiti i želje za športskom aktivnošću

Š

etnje i planinarenja po hrvatskim brdima i planinama izvrstan su način relaksacije, a Hrvatska je prepuna brda i manjih planina koji su dostupni i ugodni za kretanje najveći dio godine. Na mnogima se nalaze i lijepi planinarski objekti, pomno uređeni planinarski domovi i kuće, često s mogućnošću smještaja. No, ako se zaputimo izvan onih nekoliko uhodanih i poznatih staza po sredini Medvednice iznad Zagreba, prema Mosoru iznad Splita ili Platka pokraj Rijeke, jedan će nas osjećaj preplaviti - nigdje nema ljudi.

U šumu se naravno i ide dijelom radi opuštanja, ali baš potpuno bez ljudi? Čak su i staze prema vrhovima glavne Hrvatske planinarske obilaznice često dijelom zarasle i prazne. Možete se šetati satima bez da na nekoga naiđete...

Sasvim suprotno od nama bliskih zemalja zapadne Europe, gdje ponegdje čak razmišljaju i o ograničavanju broja objekata na planini, jer ljudi, makar se ljubitelji prirode vrlo obzirno ponašaju, svojom brojnošću ugrožavaju živi svijet planine. Na nekoliko mjesta čak su sagrađeni vizualno nimalo lijepi umjetni putovi kako izletnici ne bi već samim hodanjem uništavali prirodu...

No, hrvatske šume, livade i izletišta su pusta. U Hrvatskoj mlađa, pa ni srednja generacija, nema običaj odlaska u prirodu. Često ćete u nekom planinarskom domu naći veselu ekipu s gitarom, a nitko mlađi od šezdeset, i još se penju brže od upola mlađih!

Hrvati, mlađe generacije pogotovo, nisu razvili ono što se vani zove „outdoor recreation“ ili „outdoor activity“, a za što još nemamo uvriježeni prijevod. To su aktivnosti na otvorenome, športske, ali i druge, tu spada i trčanje po šumi, planinarenje i šetanje, vožnja kajaka i fotografiranje prirode, i jedrenje i vožnja bicikla i još puno, puno toga.

Uvijek se naravno može naći opravdanje tipa „to je skupo“; neke aktivnosti zaista traže dobra ulaganja na početku, tako recimo brdski bicikl zna koštati

koliko polovni automobil. Ali to je samo izlika, ima aktivnosti koje ne koštaju ništa ili su vrlo jeftine.

Evo sjetite se - kada je neko mlađe društvo iz vaše okoline reklo kako ide s prijateljima dva dana na kampiranje? Aktivnost je to sasvim uobičajena kod mladih u primjerice SAD-u, a kod nas, u predivnoj Hrvatskoj, dobar dio ljudi ni ne zna kako je pripremati večeru na logorskog vatri tek nekoliko sati od grada.

Zašto o ovome pišemo u časopisu o športu? Zato jer su aktivnost na otvorenom i šport vezani. Osoba koje je naučila kretati se, kojoj je normalno otići dva-tri sata u šetnju šumom ili vikend provesti krećući se prirodom ili je fotografirajući, takva osoba će se često i rekreativno baviti športom. Ako osoba stekne naviku otići nakon posla na piće s društvom, pa kući, a vikendom zasjesti pred televizor – teško da će se odlučiti na ikakvu športsku aktivnost.

Aktivni ljudi, naučeni na kretanje, obično će tu korisnu naviku zadržati. A što više aktivnog stanovništva – izravna je korist za državu. Takve su osobe psihički i fizički zdravije, često i optimističnije.

Ne moramo posebno obrazlagati koliko je nacija gdje većina građana spada u rekreativne športaše, kao što je to Njemačka, zdravija od nacije gdje se vrlo mali broj ljudi aktivno bavi nekim športom ili aktivnošću.

Vrhunski šport, bio on profesionalni ili amaterski, ima svoju društvenu važnost. Ne samo da upoznaje svijet s nekom državom i njenim ljudima, već i pozitivno djeluje na vrijednosne stavove; pokazuje kako težak rad i upornost dovode do uspjeha. Športaši su primjer i uzori. Davor Šuker je prije dvadesetak godina hrvatske „kockice“ učinio svjetski poznatim, obitelj Kostelić nam je pokazala kako se osobnim radom i odricanje može doći do vrha, a Goran Ivanišević, pobjednik Wimbledona s pozivnicom, kako nikada ne treba odustati.

No, za državu i ukupno društvo pobjednici i profe-

23 Olimp

Društvo i šport sionalci su samo dio priče o športu, onaj najvažniji dio športa su rekreativci, ljudi koji će tjedno provesti nekoliko sati u športskoj aktivnosti, koji će time biti zdraviji i aktivniji. Tu se uštede zdravstvenog sustava mjere milijardama, ali nije sve ni u zdravstvenom sustavu, tu je i osobno zadovoljstvo i aktivnost koja potiče ljude da se na drugi način i aktivnije ponašaju i na radnom mjestu i kao poduzetnici. Takvi će ljudi i s obitelji više vremena provoditi aktivno, a ne gledati tuđe izmišljene živote na televizijskom ekranu.

Sve to počinje u školskom dobu. Ako se fizička aktivnost ograniči samo na obveznu satnicu tjelesnog odgoja, to često nije dovoljno za steći pozitivne navike fizičke aktivnosti. No, ako se športske aktivnosti povežu s boravkom u prirodi, kako to rade nordijske zemlje i kako se to radi u SAD-u; ako se nastava tjelesnog odgoja veže uz aktivnosti na otvorenom, pa i izlete, mladi će se znatno više zainteresirati.

Imamo toliko planinarskih i sličnih objekata koji bi se mogli koristiti za nastavu u prirodi, svugdje oko njih postoji prostor za fizičke aktivnosti, ali i za, na primjer, učenje biologije na terenu. Po cijeloj Hrvatskoj raštrkane su i stare gradine, pa se može povezati i s učenjem povijesti. Puno se toga može napraviti u ovako prirodom i povijesnim objektima bogatoj zemlji.

Hrvatska je u reformi školskih programa.

Nema spora da je potrebna takva reforma i već uvelike kasnimo. No, osim informatike i drugog, treba poraditi i da se djeca vode u prirodu.

Da fizička aktivnost ne bude samo „dva sata tjelesnog“, već sustavna i sveobuhvatna. Onda ćemo dobiti mlade kojima će odlazak u prirodu postati normalan i uobičajen. A tako će se širiti i želje za športskom aktivnošću.

Naravno da se ponekad treba zavaliti u fotelju i pogledati utakmicu i kakvo drugo športsko događanje, ali tek kada većini građana bude običaj biti rekreativno aktivan u nekom športu ili drugoj fizičkoj aktivnosti, postat ćemo istinska športska nacija.

I biti zdraviji, pa i optimističniji nego danas. 

Sending youth to nature!

In Croatia, only a couple of people are engaged in outdoor activities and doing such activities is often linked to recreational engagement in sports. In school curriculums, much more attention should be paid to outdoor activities, as the physical education itself is not enough for young people to accept outdoor activities and recreational sports as common and useful activities.

Active people, used to moving, will usually keep this useful habit. And the more active population – the more direct benefit for the state. Such persons are not only mentally and physically healthier, but also more optimistic.

(Goran Vojković)

Šport na internetu: hns-cff.hr

Mre e stra i e starije od e

M

nogi će reći, lako je njima kad imaju sve: novac, popularnost, navijačku podršku, zvijezde, prostor u svim medijima… I zaista, s tim se nije teško složiti, Hrvatski nogometni savez (HNS), ponajprije nogometna vrsta, sigurno se ne mora boriti za svoje mjesto pod suncem. Ipak, kad je riječ o društvenim mrežama, sve spomenuto nije velika prednost, štoviše, obvezuje na povećan angažman — na mrežama stalno treba raditi, njima svakodnevno upravljati, mudro ih koristiti za sve ono što nije vezano uz trenutačno 16. reprezentaciju svijeta prema Fifinoj ljestvici. A toga je mnogo.

O digitalnom životu Saveza iscrpno nas je informirao višegodišnji glasnogovornik Tomislav Pacak, a otvorile su se još neke teme koje nisu na prvi pogled očite...

— Hrvatski nogometni savez ima mrežne stranice od kraja 1998. godine, po čemu je bio jedan od prvih nogometnih saveza u Europi — pokrenuo ih je čak nešto prije svoje krovne nogometne organizacije Uefe, ali nije uspio preteći Hrvatsku narodnu stranku, pa zbog toga imamo malo nes(p)sretnu domenu hns-cff. hr — objašnjava Pacak.

Na godišnjoj se razini na stranicama objavi oko 1500 vijesti, 1300 raznih dokumenata, primjerice glasnika, biltena, propozicija, adresara… i 4000 fotografija.

Posjećenost varira ovisno o nogometnim aktualnostima.

Za velikih natjecanja, mjesečno na hns-cff.hr dođe oko 300 000 posjetitelja i pritom otvore oko milijun stranica, a u prosječnom je mjesecu broj posjetitelja između 100 000 i 150 000. Prosječnog čitatelja najviše zanimaju vijesti o našoj A momčadi i reprezentativcima, no hns-cff. hr dom je cijeloj nogometnoj obitelji, pa će puno ljudi doći vidjeti zapisnik neke Olimp 26

ur o i ormativ o re led o dvojezi e mre e stra i e Hrvatsko o omet o saveza

i

utakmice 3. hrvatske nogometne lige ili bilten s natjecanja veterana u nekom županijskom savezu — kaže glasnogovornik Saveza, Broj registriranih nogometaša u Hrvatskoj varira između 110 000 i 150 000, čemu treba dodati velik broj neregistriranih amatera. Upravo zato, na mrežnim stranicama HNS-a nisu zastupljeni samo profesionalci i reprezentacija, cijela je rubrika — grassroots — posvećena bazi, korijenu profesionalnog nogometa.

— Naša želja nije pratiti jedino naše zvijezde i seniorsku reprezentaciju, nego dati velik prostor mlađim uzrastima, ženama i futsalu te svim amaterskim granama nogometa u Hrvatskoj. Naše su dvorane i igrališta puni zaljubljenika u nogomet, od najmlađih do onih koji su prešli 60 godina.

Zato nam je vrlo važna rubrika grassroots u kojoj pratimo amatere, veterane, ženski nogomet, dječji i školski nogomet, manjine i druge segmente nogometa na najširoj osnovi. Rubrika postoji od posljednjeg redizajna 2013. godine, a voljeli bismo joj posvetiti još više vremena i prostora jer su ciljevi i Uefe i HNS-a upravo putem grassrootsa povećati broj nogometaša i nogometašica — kaže Pacak.

Stranice Saveza redizajnirane su 2002., 2003., 2006., 2008., 2012. te potpuno rekonstruirane 2013. godine, otkad su prilagođene svim vrstama uređaja.

Tada je postavljen cijeli novi sustav kojim su u Savezu i danas vrlo zadovoljni, ali kako kaže Pacak, „potrebno je dizajnersko osvježenje jer su četiri godine bez redizajna dugo razdoblje“.

— Ipak, sretni smo što je i danas sve funkcionalno, na visokoj razini, pa i Uefa često prezentira HNS-ove stranice kao „pokazne“ za male i srednje europske saveze. Bez interneta je danas teško i

e i mi slikom

ro l a

i e M

M

sta ramu

Hrvatski nogometni savez ima internetske stranice od kraja 1998. godine kad ih još nije imala ni UEFA. Godišnje se na njima objavi oko 1500 vijesti, 1300 raznih dokumenata i 4000 fotografija zamisliti svakodnevni rad, ali to nije ni potrebno — daleko je važnije zamisliti kako taj digitalni svijet iskoristiti za dobrobit nogometa i nogometne obitelji. Internet je u našim životima već 25 godina i svaka je organizacija ujedno i medij, što traži drukčiji pristup i istodobno nudi puno prilika koje prije niste imali. Danas HNS svaki svoj projekt može sam prezentirati i promovirati, a zahvaljujući društvenim mrežama taj se doseg znatno proširio u odnosu na vrijeme kad smo imali „samo“ web — govori Pacak i nastavlja: — Tako danas imamo platformu na kojoj možemo predstaviti i, u komunikaciji s navijačima, razvijati projekt poput „Moje tribine“, kampanje HNS-a protiv rasizma i diskriminacije na stadionima. Nekoliko godina sudjelujemo u obilježavanju Svjet-

Website pages older than UEFA's

e i mi brzo kratko i jas o komu i ira je a itteru

a a ebooku H ima otovo ola miliju a sljedbe ika

skog dana srca, tjedna Fare — borba protiv rasizma — akcijskih tjedana CAFE — poboljšanje uvjeta za gledatelje s invaliditetom; iznimno smo aktivni u promicanju nogometa manjina, posebno putem suradnje sa Svjetskom organizacijom Roma. Dakle, web i društvene mreže odlična su platforma za promociju projekata koji nacionalnim medijima možda nisu toliko zanimljivi i koji bi inače u dobroj mjeri bili nevidljivi. Jasno, to otvara prostor da činimo i mnogo više nego što smo dosad — smatra Pacak, dodajući da još puno prostora ima u približavanju djevojčicama i djevojkama, koje se u Hrvatskoj nogometom bave daleko manje nego u većini zemalja zapadne Europe.

UEFA se uvelike koristi internetom kao platformom za obrazovanje, uključujući u te procese i HNS. — Upravo je naš Savez bio inicijator Uefinog edukativnog programa Certificate in Football Management, ostvarenog u suradnji sa Sveučilištem u Lausanni, namijenjenog edukaciji nogometnih djelatnika u različitim aspektima nogometnog menadžmenta. U Hrvatskoj su već dvije generacije polaznika dobile taj certifikat, a dobar je dio edukacije organiziran putem interneta i pristupačnih online modula. Sigurno postoji prostor i za Savez da učini više te da na internet prebaci dio radionica s klubovima ili županijskim savezima — procjenjuje naš sugovornik.

S obzirom na mrežne stranice te profile na Facebooku, Instagramu, Twitteru i kanal na YouTubeu, jasno je da HNS i ima i provodi digitalnu strategiju. Prepoznala je to i UEFA, pa je Savez krajem 2014. dobio prvu nagradu za povezivanje s navijačima putem društvenih mreža, u kategoriji najbolje digitalne kampanje. Riječ je o projektu „Budi ponosan“, digitalnoj strategiji za Svjetsko prvenstvo u Brazilu. Već su tada stranice HNS-a bile najpopularnije u Europi u odnosu na broj ljudi koji imaju pristup internetu.

Ponosni smo na Uefinu nagradu za

najbolju digitalnu komunikaciju s navijačima u Europi, što je upravo plod digitalne strategije koju smo postavili 2013. Nogomet je, istina, iznimno dobro zastupljen u medijima, ali nama je bitno da i sami dobro iskoristimo tu popularnost te da, putem dobro praćenih društvenih mreža i posjećenih web-stranica, možemo promovirati i svoje projekte, događaje te sve ono što nije uvijek lako plasirati u medije koje ipak zanima samo vrh sante, a ne sve ono što iznjedri Luku Modrića ili Marija Mandžukića — a to je baza.

Treba li se onda i nogomet boriti za tu bazu? Svakako.

— Svijet je danas drukčiji nego prije 30 ili čak 10 godina. Djeca su zasićena brojnim „lakim“ sadržajima i nije ih lako privući u nogomet kao prije. Mnogi smatraju da će se djeca baviti nogometom sama po sebi, ali zapadna Europa već dobro osjeća pad zanimanja za aktivnim bavljenjem nogometom kod djece, a taj trend kreće prema Hrvatskoj. Moramo učiniti sve kako bismo djecu privukli u nogomet, a digitalna komunikacija važan je aspekt tog djelovanja jer je to način na koji djeca danas komuniciraju — putem Facebooka, Instagrama, Twittera.

Tomislav Pacak jedina je osoba u Savezu zaposlena za komunikaciju, medije i odnose s javnošću, uključujući i digitalni svijet.

— Imamo još jednog vanjskog suradnika za pomoć s webom i društvenim mrežama.

Velika je pomoć i naš službeni fotograf te kolega koji pomaže oko dizajna, a odlično surađujemo s partnerskom TV kućom HNTV-om. Naravno da bi taj tim mogao biti veći i da bi nam to otvorilo prostor za više digitalnih projekata, još više kvalitetnog sadržaja, no uvijek ćemo se truditi dati maksimum u sklopu mogućnosti koje imamo.

Na upit je li kao glasnogovornik i novinar, nakon više od četiri godine u HNS-u, zadovoljan postignutim, Pacak zaključuje: — Nije mi lako odgovoriti na to pitanje...

Zadovoljan sam razinom na koju smo doveli web i društvene mreže, ali moramo još puno raditi kako bismo poboljšali imidž Saveza u javnosti i stavili sve naše komunikacijske aktivnosti u službu ostvarivanja širih ciljeva Saveza, poput povećanja broja mladih ili djevojaka koje se bave nogometom. 

The Croatian Football Federation has a website since the end of 1998 when even the UEFA did not have one. There are around 1500 news, 1300 different documents and 4000 photos published in a year. During large competitions, there are around 300,000 visitors that visit the hns-cff.hr site monthly and open around one million pages, with a monthly visit average of between 100,000 and 150,000.

The pages were redesigned in 2002, 2003, 2006, 2008 and completely reconstructed in 2013, since when they are accessible to all types of devices. UEFA often presents HNS (Croatian Football Federation) website as "example" for small and medium-sized European associations.

The number of registered football players in Croatia varies between 110,000 and 150,000, plus a large number of unregistered amateurs.

That is why the HNS website does not only represent the professionals and the national team, but the entire section - grassroots - is dedicated to the source, the root of professional football.

UEFA extensively uses the internet as a platform for education, and HNS initiated the UEFA's educational program Certificate in Football Management, realized in cooperation with the University of Lausanne, aimed at educating those involved in football in different aspects of football management. In Croatia, already two generations of students have been awarded this certificate, while the education is, to a large extent, organized through the Internet and accessible online modules.

The Federation set up the Digital Strategy in 2013 and it is, apart from the website, active on Facebook, Instagram, Twitter and YouTube.

At the end of 2014, the Federation won the first UEFA’s award for connecting with the fans through social networking in the category of the “Best Digital Fan Engagement Campaign”’ with its digital strategy project "Be proud" for the World Cup in Brazil.

(Marijana Mikašinović)

27 Olimp

GODINA 47 • BROJ 182 • RUJAN 2017.

Povijest hrvatskog športa

VESLAČKI KLUB GUSAR (Herci Ganza) ---------------------------------------------------------- str. 2 NOGOMET U OSIJEKU (Dragutin Kerže) ----------------------------------------------------------- str. 7 IN MEMORIAM: ZDRAVKO HEBEL / MIROSLAV DUBRAVČIĆ / IVO DESPOT (Jurica Gizdić) str. 11

UDK 796/799(091) • CODEN: PHSPFG • ISSN 1330-948X

VESLANJE U SPLITU

“Gusar” - štroker splitskog športa Piše: HERCI GANZA

Između dva svjetska rata, uz „Hajduk“, „Jadran“ i „Labud“, veslački klub „Gusar“ činio je splitski športski četverolist koji je doprinio procesu izrastanja Splita iz austrougarske provincije u moderan grad

B

aš kao i stariji brat „Hajduk“, i nešto mlađi „Gusar“ je „začet“ među legendarnom grupom splitskih studenata u Pragu koju je, entuzijazmom i predanošću, predvodio športski vizionar Fabjan Kaliterna (1886.

- 1952.). U razdoblju između dva svjetska rata, zajedno s još dva splitska kluba „Jadranom“ i „Labudom“, činili su „Hajduk“ i „Gusar“ splitski športski četverolist koji je doprinio procesu izrastanja Splita iz austrougarske provincije u moderan grad.

Osim oca splitskog športa Kaliterne, među utemeljiteljima „Gusara“ bio je i jedan Čeh, Josip Kodl-Pepik (Zdice 1887. - Split 1971.) koji se toliko zbližio sa splitskim studentima i prigrlio njihove ideje, da se je, nakon završene Više građevinske škole u Pragu doselio u Split. Pošto se oženio Šibenčankom Emom Melak, uzima i državljanstvo te počinje stvarati u Splitu u duhu moderne koja je u to doba dominirala europskom arhitekturom.

U početku radi kao općinski arhitekt, a potom otvara privatni arhitektonski ured. Između dva rata projektirao je u Splitu više javnih i stambenih zgrada od kojih su, uz čuveni Gusarov dom na Matejuški, najzapaženija zdanja Meteorološkog opservatorija na Marjanu (1926.) i Osnovne škole Manuš - Dobri.

Josip Kodl je, u razgovoru s novinarom Mladenom Delićem za televizijsku emisiju snimljenu 1964. godine, povodom proslave 50. obljetnice „Gusara“, ispričao sjećanja na događaje koji su prethodili osnutku splitskog veslačkog kluba: „Gusar je započet de facto još 1912. godine u Pragu, u kavani 'Sport' nakon regate 'Primatorske osme' gdje sam ja kao veslač 'Bleska', praškog najstarijeg veslačkog kluba utemeljenog 1872., aktivno sudjelovao.

Poslije sam odveo Fabjana Kaliternu u 'Blesk', veslački klub gdje se on zaljubio u vitku liniju skifa i četvorke i nakon toga u kavani 'Sport', gdje smo se sastajali, udrio je dlanom o dlan povrh glave i uskliknuo: 'Jo, judi moji, ovo moramo donit u Split!

Imamo mora ka ča ga nikor nema na svitu, a ovdi na ovoj Vltavi šporkoj da bi reko da su oprali ne znan šta, imaju četiri veslačka kluba i imaju čamaca ka smeća, a mi trpimo da nam zadarska Diadora pod firmom Italije odnosi šampionate!' Tako se 1912. godine u kavani 'Sport' rodila ideja o osnivanju kluba 'Gusar' i beskrajnim diskusijama svi ondašnji studenti tehnike i univerze debatirali su samo o veslanju. Fabjan nije bio nekoliko dana za ništa drugo nego samo za veslanje. Skicirao je čitave sate škifove, četvorke, zastavu, kombinirao kako bi se zvao klub...

2

Naslovnica klupske spomen-knjige „Gusara“ u kojoj su se od otvorenja prvog klupskog doma 16. listopada 1921. upisivali svi utemeljitelji, članovi Uprave, posjetitelji i uvaženi gosti u razdoblju između dva rata. Danas se čuva u splitskom Muzeju športa. Prigodom stote obljetnice Kluba ova je spomen-knjiga predstavljena javnosti u splitskom HNK te su se članovi Uprave i predstavnici institucija u nju potpisali.

Naravno, sve te svoje škice i prijedloge nosio je u svojoj ličnoj arhivi u stražnjem džepu na raznim karticelama, a te karticele bile su baza za beskrajne diskusije kod 'Dalmatinke' đe smo se hranili i do kasnih ura u kavani 'Šport'.“ Osim ideje i imena koje je odražavalo „hajdučki“ pandan na moru i iskonski narodnjački „dišpet“, u Pragu je Fabjan osmislio i „Gusarov“ plamenac i odlučio kome ponuditi važnu ulogu prvoga predsjednika Kluba.

Nakon opsežnih priprema, 5. ožujka 1914. godine, u prostorijama Hrvatskoga doma održana je osnivačka Skupština „Hrvatskoga veslačkog kluba Gusar“. Za prvoga predsjednika izabran je dr. Ivo Stalio, a za odbornike su imenovani dr. Grga Anđelinović, Anđeo Katalinić, dr. Vjekoslav Lavš, prof. Niko Pavković, inž. Ivan Šakić i Juraj Vranković. Brojni ugledni Splićani, među kojima i inž. Fabjan Kaliterna, dr. Ivo Karaman i prof. Lav Grisogono, prisustvovali su ovom važnom i u tisku najavljivanom događaju te se uključili u prikupljanje financijskih sredstava nužnih za kupnju prvih brodova i gradnju doma.

Entuzijazam vodstva i zanimanje članstva nakon samo četiri mjeseca djelovanja prekinuo je Prvi svjetski rat.

Pogled s mora na prvi „Gusarov“ dom i ponton s veslačima

Čelništvo splitskog „Gusara“ 1924. godine. Gore slijeva: Šime Raunig, Antun Danilo, - ,- ,- i Frane Dominis; dolje slijeva: Bruno Roić, dr. Josip Jablanović, dr. Ivo Stalio, inž. Fabjan Kaliterna, Duje Delić i inž. Vorih Matković

3

VESLANJE U SPLITU Dugogodišnji predsjednik „Gusara“ dr. Ivo Stalio sa suprugom Stefanijom rođ. Pierotić

Doktorski recept za uspjeh Dr. Ivo Stalio (Milna na Braču 1875. - Split 1963.) prvi je predsjednik „Gusara“ koji je klub vodio 27 godina, sve do početka Drugoga svjetskog rata, a po njegovom završetku proglašen je doživotnim počasnim predsjednikom. Ovaj ugledni građanin, aktivni član uprave mnogih kulturnih organizacija i športskih klubova u Splitu te predsjednik Francusko-jugoslavenskog društva (zbog čega je odlikovan francuskim ordenom Legije časti), posvetio je svom klubu i veslanju život te je od „Gusara“ napravio najuspješniji klub u ondašnjoj Jugoslaviji koji se mogao mjeriti s najjačim i najiskusnijim svjetskim posadama.

Uspio je okupiti oko sebe brojne ugledne Splićane koji su stručnošću, ali i materijalno, desetljećima pomagali veslački šport i zahvaljujući kojima je „Gusar“ uspijevao izgraditi klupske domove, te za iste dobiti najatraktivnije gradske lokacije, kupiti čamce i opremu, dovesti u Split poznate trenere iz vodećih europskih veslačkih središta te omogućiti najboljim „gusarašima“ odlaske na važne međunarodne regate.

Kao zaljubljenik i veliki promicatelj veslačkog športa, o čijim je pozitivnim učincima na zdravlje čovjeka često pisao stručne članke, zaslužan je i za osnivanje drugih veslačkih klubova u Dalmaciji te osnivanje Veslačkog saveza Jugoslavije 1922. godine kojim je predsjedavao od 1925. do 1933. godine.

Najzaslužniji je što je pod njegovim predsjedanjem Savez 1926. postao punopravni član FISA-e (Fédération Internationale des Sociétés d'Aviron), a potom 1932. godine u Beogradu orga-

Uprava i veslači „Gusara“ pred prvim domom podno Katalinića briga u srpnju 1922. godine. Prvi red slijeva: Mili Dominis, Duško Marović, Mate Paić, Srećko—Fortunato Karaman, Jerko Jedrlinić, Zavoreo, ing. Fabjan Kaliterna, Emilio Fabris, Marin Lemešić, Miro Polić, Drago Ivanišević, Vilim Petek; drugi red slijeva: Josip Pavelić (stomatolog), —, Djeki Gattin, Kruno Jakaša, Mate Raunig, Luka Kaliterna, —, —, dr. Ivo Stalio, Aljinović, Duje Delić, Bruno Roić, Šime Raunig, Roko Celegin, dr. Petar Vitezica; treći red slijeva: Ivan Zorica, Slavko Radić, —, Vlade Bučan, —, —, —, Ante (Tonko) Nikolorić, —, —, —, ing. Lucijan Stella, —, Čolović, Milan Rismondo, Kamilo Roić, Ante (Fifi) Franetović, —, —, Mate Duboković, —, Zdenko Kirhmajer, Milan Milanović, —, Dalibor Čorak, Joško Viskić, —; gornji red slijeva: —, Otmar Karlovac, Krešo Čorak, dr. Edo Bulat, —; fotograf: Atelier Davidson

4

Državna reprezentacija koja je osvojila srebrnu medalju na Europskom prvenstvu u Bydgoszczu 1929. godine. Stoje slijeva: Duško Žeželj, Andro Žeželj, Josip Mrklić, Petar Kukoč, Josip Gattin, Dragi Glavinović; čuče slijeva: Emil Brajnović, Miho Ljubić i kormilar Kamilo Roić. nizirao Europsko prvenstvo u veslanju, prvi veliki međunarodni športski spektakl u Jugoslaviji. Obavljao je i dužnost potpredsjednika FISA-e.

Dr. Stalio bio je liječnik, godine 1898. promaknut u doktora sveukupne medicine na Bečkom sveučilištu te više od pola stoljeća primarijus. Godine 1920. osnovao je Dermatovenerološki odjel Opće bolnice Split kojeg je vodio do 1941. godine. Mogao se pohvaliti i vlastitim medicinskim otkrićima na području dermatoza. Među brojnim anegdotama koje potvrđuju doktorovu privrženost „Gusaru“ je i ona koju je ispričao jedan od njegovih nasljednika na mjestu predsjednika, prof. Jerko Matošić: „Dr. Stalio je pred svoje pacijente, nakon obavljenog pregleda, stavio drvenu škrabicu na kojoj je pisalo Gusar, a koja je uvijek stajala u njegovoj ordinaciji, te bi im naplatio pola cijene pregleda, a pola bi išlo kao prilog za njegov klub. Tako se odricao vlastite zarade za boljitak Gusara.“ Prvi zaveslaji k Europi Split je tijekom dvadesetih godina XX. stoljeća na ondašnjoj državnoj razini predstavljao potencijal koji je počeo ozbiljno graditi imidž budućeg „najšportskijeg grada na svitu“. Zanimljivo je istaknuti kako su 1929. godine splitski športaši spomenutog športskog četverolista redom osvojili naslove državnih prvaka - „Hajduk“ u nogometu, „Gusar“ u veslanju, „Labud“ u jedrenju i „Jadran“ u plivanju.

Ipak, u tom vrhunskom kvartetu mjesto štrokera ipak je pripalo „Gusaru“! Na Europskom prvenstvu 1929. u poljskom Bydgoszczu do naslova europskih viceprvaka doveslao je „Gusarov“ osmerac u sastavu Emil Brajnović, Josip Gattin, Dragi Glavinović, Mihovil Ljubić, Josip Mrklić, Petar Kukoč Petraello,

Andro Žeželj, Duško Žeželj i kormilar Kamilo Roić. Tako su „gusaraši“ postali prvi osvajači međunarodne medalje splitskoga i hrvatskoga športa.

Zahvaljujući zapisu dvojice medaljonoša, Glavinoviću i Mrkliću, poznat je tijek događaja nastupa splitskog osmerca tog davnog kolovoza 1929. godine: „Prvog dana Europskog prvenstva u Bydgoszczu, u prednatjecanju, veslali smo u starom čamcu i Mađari su nas tukli.

Drugog dana na utješnim trkama Česi su nam posudili jedan od svojih novih osmeraca i mi smo u svojoj grupi s lakoćom stigli prvi s vremenom 5,44, koje je dotad bilo najbolje vrijeme postignuto na toj stazi. Tako smo ušli u finale kao momčad velike nade, momčad o kojoj je tog dana, s oduševljenjem, pisao poljski tisak i nazivao nas favoritima prvenstva. Trećeg dana, na finalnoj trci, izvanredno smo startali i već u prvim zaveslajima bili smo ispred svih, a Mađarima, koji su nam bili oštri protivnici, izmakli smo za puna dva i pol broda. Imali smo prugu broj 5 na otvorenom, Mađari su bili do nas, dok su na potpuno suprotnoj strani, uza samu obalu, skoro u 'bonaci' bili Talijani na koje nismo ni obraćali pažnju. Toga dana bilo je oblačno i vrlo loše vrijeme, a za vrijeme trke, posljednjih 500 metara, učinio je jaki pljusak i vjetar nam uzburkao vodu i smanjio vidljivost.

Glavnu našu pažnju obraćali smo favoritima Mađarima i nismo im dozvolili da nam se približe, ni da nas stignu. Kad bi oni dali deset jakih zaveslaja, mi bismo pojačali provlak, a zatim bismo i mi rastegli deset jakih i ponovno bismo daleko odmakli. Pred ciljem vjetar, kiša i uzburkana matica kanala omeli su nam zaveslaje i pomakli oznake cilja, no svi smo duboko bili uvjereni da smo prvi, da smo pobijedili i osvojili zlatnu medalju. I tek smo kasnije saznali da je osmerac Italije (momčad Livorna), koji

5

VESLANJE U SPLITU Idejni začetnik „Gusara“ i otac splitskoga športa Fabjan Kaliterna (lijevo)

„Gusaraši“ početkom 20-ih te četvorka „Gusar“, jedan od prvih klupskih brodova nabavljen 1921. godine je bio daleko od nas uz samu tribinu, došao prvi za dvadesetak centimentara, a mi da smo drugi. Uvečer u kazalištu, na svečanoj podjeli medalja, dočekalo nas je oduševljenje i dugi aplauz. Svatko je želio da nam čestita, da nam stisne ruku i izrazi svoje zadovoljstvo, jer su nas svi smatrali za najjaču momčad Europskog prvenstva.“ Već od prvog osvajanja međunarodnih medalja rodila se i gajila tradicija velikih dočeka po kojoj je športski Split i danas poznat. Evo dijela članka „Svečani doček i komers pobjedničkog Gusara“ objavljenog u „Jadranskoj pošti“ 23. kolovoza 1929. godine koji opisuje atmosferu prvog velikog povijesnog dočeka splitskih športaša: „Sinoć u 9 sati ubrzanim vlakom preko Zagreba stigla je iz Poljske pobjednička momčad našeg Gusara, pod vodstvom svog mecene i predsjednika g. Dr. Iva Stalia i odličnog športskog radnika g. ing. F. Kaliterna, dočekani od Uprave i članova Gusara i ostalih športaša, te velikog broja gradjanstva, sa glazbom i bengalima. Još prije 9 sati pred staničnim peronom bila je okupljena ogromna masa naroda koja je čekala da pozdravi svog ljubimca i da time dade vidnog izraza svom veselju na polučenoj pobjedi Gusara, koji je snagom svoje mladosti, svoje velike volje i ljubavi prema državi, Splitu i svome klubu izvojevao drugo mjesto. Čim se je voz pojavio u stanicu i kada je glazba intonirala pozdravnu koračnicu, iz hiljade grla prolamali su se uzvici i pozdravi.

Nastala je neopisiva stiska; svak je nastojao da bude bliži i da čim prije stisne pobjednicima ruku. A naše vrijedne gospodje i gospodjice jedva su uspjele da pobjednike obdare divnim buketima cvijeća. Predmet naročitih ovacija bio je predsjednik g. Dr. I. Stalio, kojema i ide glavna zasluga za pobjedu Gusara.“(…)

Inauguratori europeizacije Težnja Uprave Kluba da njihovi veslači što prije stanu uz bok nacijama s dugom veslačkom tradicijom zahtijevala je brojne preduvjete. Najveći dio tog posla odradio je dr. Ivo Stalio inicirajući 1922. godine osnivanje Veslačkog saveza Jugoslavije koji je pod njegovim vodstvom primljen 1926. u punopravno članstvo FISA-e. Zahvaljujući tim procesima „Gusarovi“ armovi redovito nastupaju na prvenstvima Europe gdje plijene pozornost veslačkih velesila. Osim na spomenutom prvenstvu 1929., sudjelovali su „gusaraši“ i na europskim prvenstvima u Zürichu 1924.,

6

Luzernu 1926., Liégeu 1930., Parizu 1931., Beogradu 1932., Budimpešti 1933., Luzernu 1934. i Grünau 1935. godine. „Gusar“ je u svakom pogledu bio pravi europski klub, upravo onakav kakvog su zamišljali njegovi utemeljitelji. Ne samo što su mu rezultati bili vrijedni spomena na svim međunarodnim regatama na kojima su sudjelovali, već su i treneri najčešće bili ugledni veslački stručnjaci iz starih i poznatih europskih klubova.

Godine 1924. splitske veslače „Gusara“ podučava, pa čak i vodi na njihovo prvo europsko prvenstvo u Zürich kapetan A. H. Jackson, član National Sporting Cluba u Londonu. Bivši veslač zadarske Diadore, Rus Petar Ivanov, u „Gusaru“ je kao trener radio u veslačkoj sezoni 1930. i 1931. godine. Ipak, najviše je trenera u Split došlo iz njemačkih klubova - inž. Bruno Schmidt (1925.), Waldemar Moder iz Karlsruhea (1932. i 1933.), nastavnik Berlinske akademije Gerhard Voight (1934. do 1936.), Zand iz Berlina (1935.) i A. Vieser (1938.).

Da uspjeh osmerca u Bydgoszczu 1929. nije bio slučajan, već da je bila riječ o ustrajnom kvalitetnom radu, potvrdili su splitski veslači na europskom prvenstvu u Beogradu 1932. godine osvojivši prvu zlatnu europsku medalju u povijesti hrvatskoga športa. Ovjenčani zlatom i s osvojenim prijelaznim peharom Kraljevine Italije, zauvijek su upisali svoja imena u bogatu športsku nacionalnu spomenicu. Bili su to Ivo Fabris, Bruno Marasović, Luka Marasović, Elko Mrduljaš, Jure Mrduljaš, Petar Kukoč Petraello, Vjekoslav Raffaelli, Jakov Tironi i kormilar Ljubomir Miro Kraljević.

Kao državni reprezentativci i prvi splitski olimpijci „gusaraši“ su nastupili i na Olimpijskim igrama u Berlinu 1936. godine - Davor Jelaska u skifu te Elko Mrduljaš, Jakov Tironi i kormilar Nikša Alegretti u dvojcu s kormilarom.

BIBLIOGRAFIJA: Ganza Čaljkušić, H. (2009.): 1929. - 2009. : 80. obljetnica prvog Gusarovog međunarodnog odličja Ganza Čaljkušić, H. (2014.): Spomenica HVK Gusar Marović, D. - Radja, M. (2006.): Povijest športa u Splitu : 1918. - 1941.

Marović, D. (1990.): Povijest športa u Splitu : Od antičkih igara do Prvog svjetskog rata.

Matošić, J. (1990.): Sto godina veslanja u Splitu Spomenica F. D. Gusar (1945.)

Spomenica Veslački klub Gusar 1914-1964. (1964.)

NOGOMET U OSIJEKU

Neuništivo bogatstvo bogate tradicije

Nogometaši osječkog Hajduka, kluba koji je djelovao u gradu na Dravi tridesetak godina sredinom 20. stoljeća Piše: DRAGUTIN KERŽE

U gradu na Dravi nogomet se počeo igrati organizirano još 1911., a gradska perjanica je prvoligaš NK Osijek koji je 1999. osvojio Kup Hrvatske, nizao i uspjehe na europskoj sceni, a iznjedrio je i reprezentativce samostalne i neovisne Hrvatske među kojima i Šukera, Vlaovića, Bjelicu, Babića, Špehara, Krpana, Pranjića…

P

redstavljanje osječkog nogometa u vremenu koje živimo nije nimalo jednostavno, jer ga bogatstvo tradicije svrstava među najuspješnije u Hrvatskoj, dok su ga brojne poteškoće, s kojima je suočen posljednjih desetljeća postupno dovele praktično do bezizlaznih situacija.

Posljedice ratnih strahota doživljenih u prvoj polovici devedesetih godina 20. stoljeća, osjećaju se na svakom koraku, u svakodnevici većine građana metropole Slavonije i Baranje, regije na krajnjem istoku mlade hrvatske države, pa su šport, samim tim i nogomet kao dugogodišnja perjanica grada Osijeka, svedeni na stalno sukobljavanje s nedostatkom čak i osnovnih potreba za njegov razvoj.

No, na ono što je ugrađeno u osječki nogomet tijekom njegova stoljetna egzistiranja u gradu na Dravi, baš zbog svega toga, Esekeri su s mnogo razloga

7

NOGOMET U OSIJEKU ponosni. Štoviše, Osijek ima nogometnu tradiciju kojoj mogu pozavidjeti i mnogo bogatiji gradovi jugoistočne Europe.

Na sreću, sve to nedavno je potaknulo rođenog Osječanina Ivana Meštrovića, uspješnog poduzetnika i izvan granica hrvatske države, da konkretnim ulaganjem sredstava (zajedno s mađarskim prijateljem Lorincom Meszarosem) u NK Osijek, pronađe izlaz iz mračnog tunela besparice i najbolji nogometni klub slavonsko-baranjske regije usmjeri na put istinske renesanse.

Proleter, Slavonija, Osijek Bitno je, pokrene li se vremeplov s fokusom prema početku 20. stoljeća, da se u Osijeku nogomet organizirano (klupski) igrao već 1911. kao sekcija pri Hrvatskom sokolu, da bi dvije godine kasnije nastao Nogometni klub Slavonija, a onda su nogometni klubovi doslovce nicali.

U razdoblju između dva velika svjetska rata u 20. stoljeću, među njima najistaknutiji bili su Građanski i Slavija, s tim što je potonji, od 1935. do 1937., bio prvi osječki prvoligaš uopće.

Pogled u tako davnu prošlost, dakako, nužno je povezati i s imenima trojice nogometnih velemajstora koji su svoju kvalitetu, nakon Slavije, dokaz(iv)ali u tada najboljim klubovima Beograda i Zagreba - vratara Franje Glasera, britkog beka Ernesta Dupca i svestranog i neumornog halfa Gustava Lechnera...

Današnji Nogometni klub Osijek, član Prve hrvatske lige (utemeljen potkraj veljače 1947. godine kao Proleter, djelujući

Najponosniji dio osječke nogometne tradicije predstavlja razdoblje 22-godišnjeg neprekinutog igranja u Prvoj hrvatskoj ligi. S naglaskom na ono debitantsko proljeće '92, dok je Osijek povremeno još bio granatiran od suludog agresora i time sigurnost osječke svakidašnjice bivao sustavno ugrožavana

Ovo je jedna od gradskih reprezentacija Osijeka iz tridesetih godina 20. stoljeća

8

kao Slavonija od 1962. do 1967., kad je dobio današnje ime koje tako ponosno nosi), odavno je prerastao lokalne okvire što pokazuju i statistički podatci.

Tako je, u jednoj imaginarnoj i vrlo zanimljivoj tablici, u kojoj su sažeti svi rezultati prvenstava bivše Jugoslavije (od 1946. do 1991. godine) svojim uspjesima osječki klub zasjeo na 18. mjesto na ovim prostorima, u konkurenciji klubova iz svih danas samostalnih država. Pravu će dimenziju taj podatak dobiti istakne li se da su osječki nogometaši, držim i zbog svog geopolitičkog položaja grada, u toj bivšoj političkoj tvorevini godinama zaista bili onemogućavani na sve načine da iz drugoligaških uplove u prvoligaške vode.

Zato su čak 21 godinu Osječani bili uskraćeni za prvoligaške utakmice, a potom, od 1977. samo jednu sezonu ('80/81.) grad na Dravi nije imao prvoligaša. Najzanimljiviji će današnjim fanovima svakako biti podatak da su, osim Dinama i Hajduka, među dvadesetoricom najstalnijih prvoligaša, iz hrvatskog nogometa, još samo Rijeka i - Osijek.

Osvajanje Kupa i europski iskorak No, najponosniji dio te tradicije predstavlja razdoblje 22-godišnjeg neprekinutog igranja u Prvoj hrvatskoj ligi. S naglaskom na ono debitantsko proljeće '92, dok je Osijek povremeno još bio granatiran od suludog agresora i time sigurnost osječke svakidašnjice bila sustavno ugrožavana. Igrajući kao domaćini u Đakovu (prvi susret, Osijek - Zagreb 1-0, 29. veljače 1992., strijelac Robert Špehar), Donjem Miholjcu, Požegi i Kutjevu, izabranici Stjepana Čordaša (pomoćnik je bio drugi predratni „bijelo-plavi“ as Ivica Grnja) osvojili su visoko treće mjesto pridonoseći svakim svojim uspjehom da njihovi sugrađani lakše podnose ratne strahote.

Sličnu dimenziju, u značajnom dograđivanju tradicije tijekom posljednjih desetljeća, neporecivo, imaju još i osvajanje Kupa Hrvatske 1999., te sve do ljeta 2017. nedoživljen europski iskorak ujesen 2000. sa Stankom Mršićem na klupi i Nenadom Bjelicom u ulozi “dirigenta” na terenu. Na maksimirskom travnjaku, naime, 30. svibnja 1999., u finalu Kupa, tzv. zlatnim pogotkom Davora Lasića u 97. minuti (za 1-1 tijekom prvih 90 minuta, mrežu vinkovačke Cibalije zatresao je Dumitru Mitu), momčad predvođena Stankom Poklepovićem donijela je u svoj grad Rabuzinovo sunce, a samo športska nesreća zaustavila je potkraj stoljeća učenike Stanka Mršića da (ne) dočekaju proljeće u konkurenciji najboljih klubova Kupa UEFA. Tijekom jeseni 2000. Balić, Bjelica, Neretljak, Turković, Vuica, Beljan, Beširević, R. Grnja, Mitu..., torpedirali su u prva dva kola danski Broendby i austrijski Rapid, da bi, pred krcatim tribinama Gradskog vrta 23. studenoga te 2000., porazili Slaviju iz Praga s 2-0 (strijelci Almir Turković i Mato Neretljak) te s velikim nadama otputovali u češku metropolu.

Nažalost, nisu izdržali nalete domaćina, nes(p)retno su (kod povoljnih 3-1) primili dva pogotka u samoj završnici, pa je u šesnaestinu finala Kupa UEFA otišla Slavija, a ne NK Osijek.

Bili su to dani koji se i danas pamte i prepričavaju jer to su dosad bili najuspješniji europski iskoraci osječkog nogometa.

Osječki reprezentativci Dakako, nogomet je momčadski šport, ali rezultatska ostvarenja, ipak, kreiraju i ostvaruju vrsni pojedinci. Ranije spomenuti tercet Glaser-Lechner-Dubac, reprezentativci

Dugo su se sve nogometne utakmice u Osijeku igrale “Kraj Drave” (nekad i Tomislavovo igralište), nadomak Tvrđe i rijeke Drave, da bi 1958. Proleter (kasnije Slavonija i NK Osijek) novo utočište pronašao na današnjem mjestu, u Gradskom vrtu. Fotografija je ovjekovječila skok čuvenog Andrije Vekića, ljeta ‘53 protiv Zvezde pred krcatim gledalištem igrališta “Kraj Drave”... iz tridesetih i četrdesetih godina prošlog stoljeća (u dresu Kraljevine Jugoslavije, pa Banovine i NDH), u tom kontekstu bili su slavna prethodnica plejadi sjajnih nogometaša, koji su svojim igrama utisnuli neizbrisiv trag u kompletnoj povijesti slavonsko-baranjske metropole.

Stariji Osječani s razlogom su ponosni na Franju Rupnika, koji je neposredno nakon Drugog svjetskog rata kraće bio član beogradskog Partizana gdje je i postao reprezentativac tada FNRJ u čijem je sastavu imao šest nastupa zaključivši taj dio karijere pogotkom protiv Norveške(1950.) kad se već bio vratio u Osijek i postao lider budućeg prvoligaša Proletera.

U vrijeme bivše SFR Jugoslavije, pak, tek je Jasmin Džeko bio reprezentativac dok je još nosio dres NK Osijek, ali su nakon njega, napose u samostalnoj i neovisnoj Hrvatskoj, taj status stjecali brojni mladići ponikli također baš u Gradskom vrtu.

Svijetu najpoznatiji, svakako, jest danas čelnik HNS-a Davor Šuker, rođeni Osječanin i počasni građanin svog grada koji je planetarnu slavu stekao kao golgeter Svjetskog prvenstva u Francuskoj 1998. gdje je dao golem doprinos pothvatu Hrvatske koja se tada domogla brončane medalje.

Istom pothvatu, također kao izabranik Miroslava Blaževića, doprinos je dao i Petar Krpan, s tri nastupa za najbolji nacionalni sastav.

Statusom hrvatskih reprezentativaca, od osječkih nogometaša koji su punu promociju stekli u drugim, bogatijim i većim klubovima, s pravom se mogu pohvaliti i ljubimac osječkih navijača Nenad Bjelica, pa Marko Babić, Danijel Pranjić, Goran Vlaović, Domagoj Vida, Igor Cvitanović, Jurica Vranješ, Robert Špehar, Tomislav Rukavina, Miroslav Bičanić, kao i Vlado Kasalo, Josip Balatinac, Ivo Ergović i Miroslav Žitnjak.

Nakon ne tako davnog odlaska na riječku Kantridu, poziv u nacionalnu vrstu primali su i Ivan Vargić i Marko Lešković.

Imponira činjenica, da su svi oni stasa(va)li u vrhunske igrače ponikavši u čuvenoj Školi nogometa koju je 1982. utemeljio pok. Andrija Vekić.

Žene i amateri Posebno mjesto pripada Ženskom nogometnom klubu Osijek, osnovanom u studenome 1990., čija ekipa je bez dostojne konkurencije u Lijepoj Našoj. Naime, dosadašnje generacije te udruge koja egzistira na popularnom igralištu u Industrijskoj četvrti, ovog su proljeća 21 put postale prvakinje i po devetnaesti put postale pobjednice pobjednice Kupa Hrvatske! S 11 dvostrukih kruna u isto toliko posljednjih godina!

Baš Osječanke, koje godinama nastupaju i u Ligi europskih prvakinja (UEFA Women's Champions League ), okosnica su izabrane nacionalne selekcije s tim što se u izboru igračica u osječkom klubu oslanjaju isključivo na vlastiti kadar koji su od osnutka do danas vodili treneri Branko Sabljak, Kazimir Husić, Zvonimir Kolak (bio i izbornik seniorske reprezentacije Hrvatske), Branko Perković i Dejan Berger.

Dres „kockastih“ redovno su, iz aktualne generacije, odijevale Maja Jošćak, Kristina Nevrkla, Violeta Baban, Mateja Andrlić, Izabela Lojna, Martina Šalek, Dragica Cepernić i Vanesa Zlosa (sada Markuš), isto kao i prijašnjih godina Blaženka Logarušić, Marija Milas, Marina Koljenik, Snježana Fočić, Marija Damjanović...

I dok najmlađi osječki klub bilježi zapažene uspjehe, tercet najstarijih s amaterskim statusom kuburi s nedostatkom najminimalnijih financijsko-materijalnih sredstava što se odražava i na natjecateljska ostvarenja. Praktično su, tako, „na izdisaju“ zbog besparice i nužnih klupskih entuzijasta donjo-

9

NOGOMET U OSIJEKU

Momčad NK Osijek u sezoni 1998./1999.: S. Vranješ, Šušnjara, Vuica, Beljan, Ergović, Vidović (stoje, slijeva), Prišć, J. Vranješ, Balatinac, Krpan i Beširević gradska Olimpija, utemeljena davne 1923., suparnik iz drugog, zapadnog dijela grada Grafičar Vodovod (1926.) u Podgrađu, kao i Elektra (1930.), smještena kraj Drave, na objektu nastalom nedaleko drevne Tvrđe. Tu je i beskućnik LIO (1953.), ali i Metalac (1948.) čiji se poklonici i danas ponose što je njihova momčad potkraj šezdesetih igrala tri sezone u istom stupnju (Druga liga „sjever“) s NK Osijek.

Osim stadiona Gradski vrt koji koristi osječki prvoligaš za svoj profesionalni, seniorski pogon, kao i za polaznike čuvene Škole nogometa, u Osijeku se nogomet igra i na objektima Metalca (Bikara), Olimpije (Donji grad), Elektre (Gornji grad), Grafičar Vodovoda (Retfala-Podgrađe), Murse (Industrijska četvrt) i NK Višnjevac, u istoimenom prigradskom naselju.

Na nekadašnjem igralištu NK LIO, pak, već godinama djeluje uspješna Akademija Krpan&Babić, u vlasništvu dvojice bivših hrvatskih reprezentativaca, s terenom od umjetne trave.

Vrlo je uspješna i razgranata malonogometna obitelj (prema najnovijem futsal), ustanovljena još 1959., koja već godinama ima svoja lokalna klupska natjecanja kao sljednika redovitih ljetnih turnira koje su okupljale brojne iz svih dijelova grada.

Perjanica tog dijela osječkog nogometa je Malonogometni klub Osijek Kelme, koji se natječe u Prvoj hrvatskoj ligi.

Nažalost, kad se sljedeći put bude obavljalo „prebrojavanje“, uvjereni smo da će konačna lista biti bitno skraćena, već i sada je to sasvim sigurno, jer neimaština čini svoje. Športski djelatnici Osijeka oduvijek su dokazivali svoje sposobnosti, a svi stanovnici grada na Dravi nadaleko poznatu gostoljubivost. Kad su nogometne priredbe u pitanju, uz već spomenute europske iskorake NK Osijek, na stadionu Gradski vrt kvalifikacijske turnire europskih natjecanja uspješno je organizirao ŽNK Osijek, dok se o ozračju na svim utakmicama izabrane nacionalne vrste Hrvatske, kad je god bila domaćin u Gradskom vrtu, nadaleko pisalo i pričalo kao o izvanrednom.

10

RENESANSA

Ono što budi golem optimizam glede budućnosti nogometa u Osijeku, svakako su posve novi odnosi u Nogometnom klubu Osijek i oko njega, nakon privatizacije i ubrizgavanja značajnih sredstava tandema Meštrović-Meszaros sa suradnicima i partnerima u Gradski vrt. Štoviše, i ranije nego je to bilo planirano, u sezoni 2016./2017. osječki nogometaši predvođeni ambicioznim Zoranom Zekićem (rođenim u Osijeku) zauzeli su četvrto mjesto u Prvoj hrvatskoj ligi i time, nakon šest godina, opet izborili pravo predstavljanja na europskoj sceni, u pretkolima Europske lige. Štoviše, rezultatima na zelenom terenu nadmašili su i često spominjanu jesen 2000. Jer, bili su uspješniji od Santa Colome (Andora), Luzerna (Švicarska) i slavnog PSV Eindhovena (Nizozemska), da bi ih na putu do nastupa u grupnom dijelu Europske lige zaustavila bečka Austria koju je NK Osijek pobijedio kao gost i prilično nesretno završio svoje najuspješnije europsko ljeto.

Prepoznali su to i navijači kojih je, kao u najsjajnijim danima, u Gradskom vrtu sve više i više, a slogan „Pokrenimo grad“ doista je utjecao na sveukupno ozračje među svim stanovnicima slavonsko-baranjske metropole. Trebalo bi to, tvrde oni koji sada skrbe o „bijelo-plavima“, uz gradnju posebnog kampa za Školu nogometa, na Pampasu, bitno pridonijeti sveukupnoj renesansi najvažnije sporedne stvari na svijetu u Osijeku, ali i u cijeloj Slavoniji i Baranji. Živi bili, pa – vidjeli!

IN MEMORIAM

ZDRAVKO HEBEL (Zagreb, 21. siječnja 1943. - Zagreb, 11. kolovoza 2017.)

U

Zagrebu, je nakon teške bolesti u 75. godini života preminuo drugi predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora i osvajač zlatne medalje na Olimpijskim igrama 1968. u Meksiku, vrlo cijenjeni športaš i športski dužnosnik Zdravko Hebel rođen je u Zagrebu 21. siječnja 1943. godine. Bio je uvijek dobar plivač, plovan, prsaš, dobrih i jakih „škara“, zbog čega je kasnije i stao na vaterpolska vrata. Najprije je krenuo s plivanjem u „Naprijedu“, 1960., da bi već sljedeće godine postao juniorski prvak Jugoslavije na 200 metara prsno. Unatoč tomu, uskoro se odlučio za vaterpolo. Prvi plivački trener bio mu je Franjo Štigler, a prvi vaterpolski Franjo Balen. „Naprijed“ je tada igrao u drugoj ligi, a Hebel se dobro sjećao prve utakmice: „U Kotoru, protiv Primorca. Bilo je hladno, rujan, sunce tamo brzo zalazi iza brda. Pamtim i danas te hladne bazene, nije tada bilo grijane vode. Sjećam se da je jednom na Tašmajdanu u Beogradu bilo samo 16 stupnjeva.“ Iz „Naprijeda“ je prešao u „Mladost“, gdje je 1977. godine i završio karijeru. S ovim klubom osvojio je veliki broj trofeja: naslov europskih prvaka 1967., 1968., 1969. i 1971. te Kup pobjednika kupova i europski Superkup 1976. godine. Bio je dio momčadi koja je osvojala naslove prvaka Jugoslavije - 1962., 1964., 1967., 1969., 1970. i 1971.

Kao najbolju utakmicu isticao je finale Kupa kupova u Šibeniku protiv mađarskog Ferencvarosa: „Tada smo od 'starih' ostali tek Bonačić i ja, ali odigrali smo taktički jako dobro.“ Za reprezentaciju Jugoslavije od 1965. do 1969. godine Zdravko Hebel je branio 68 puta. Na Olimpijskim igrama 1968. u Meksiku osvojio je zlatnu medalju, kao i na Mediteranskim igrama u Tunisu godinu prije.

Rado je pamtio olimpijsko zlato: „Mi smo počeli kao reprezentacija raditi godinu dana ranije. Seifert je imenovan izbornikom.

Cijelu smo 1967. naporno trenirali i igrali turnire. Nastupalo je za reprezentaciju šest 'mladostaša' i sedam 'partizanovaca' Pripreme su bile vrlo duge, iscrpljujuće... No, zato smo u Meksiku bili maksimalno spremni.

Početak je bio slab, no kako je turnir odmicao tako se forma dizala. Momčad je bila fantastična. Na golu Stipanić, kao stvoren za branjenje četveraca. Imali smo braniče da ti pamet stane - Trumbić, Perišić i Bonačić. Bone bi suparničkog najjačeg igrača praktički paralizirao. Čovjek bi rekao, onako velik da je spor, ali ma kakvi - on je bio nepojmljivo brz, a imao je i fenomenalan refleks.

Trumbić se mogao pohrvati sa svakim koji je bio statičan.

Perišić je bio lukav, sa sjajnim pregledom igre...

Pa onda sve sjajni igrači - Lopatny, Zoran Janković, Mirko Sandić, Dejan Dabović, pa Marović. I još Poljak - taj kada bi krenuo unutra, nije bilo beka koji bi ga zadržao!

Potopio je Mađare. Baš smo bili strašna momčad.

Premda smo bili iz dva suprotstavljena kluba na čijim

utakmicama je stalno bilo tučnjave i rijetko bi koja završila u miru, u reprezentaciji smo bili homogeni.“ Hebel je bio i vrlo cijenjeni međunarodni vaterpolski sudac, od 1979. godine. U športu je obnašao brojne dužnosti: od 1991. do 2000. godine bio je predsjednik Zagrebačkog športskog saveza, dopredsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora od 1991. do 2000., zatim predsjednik Udruge hrvatskih vaterpolskih sudaca od 1993. do 1995. godine, potom predsjednik Hrvatskog vaterpolskog saveza 1995. i od 1999. do 2000., da bi od 2000. do 2002. godine bio predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora.

Usporedno s igranjem i treniranjem vaterpola, Zdravko Hebel završio je Elektrotehnički fakultet. Bio je vrlo cijenjeni doktor znanosti i sveučilišni profesor.

Zdravko Hebel snažno se angažirao u pokušaju da se Hrvatska kvalificira na Olimpijske igre u Barceloni 1992. godine, također i oko priznavanja Hrvatske u LEN. Dosta je napravio i na organizaciji Hrvatskog vaterpolskog saveza.

Organizacija je inače uvijek bila njegova jača strana - od organiziranja obrane ispred svog gola, do organiziranja raznih športskih društava u kojima je radio. I svugdje je ostavljao snažan pečat!

Godine 2000. Međunarodni olimpijski odbor dodijelio mu je priznanje pod nazivom „Sport i svestranost“.

(Jurica Gizdić)

11

IN MEMORIAM

MIROSLAV DUBRAVČIĆ (Zemun, 19. veljače 1929. - Zagreb, 10. srpnja 2017.)

IVO DESPOT (Šibenik, 9. srpnja 1950. - Šibenik, 21. kolovoza 2017.)

U

U

Zagrebu je u 89. godini, nakon duge i teške bolesti, preminuo počasni član HAVK Mladost, veslački olimpijac iz Londona 1948., reprezentativac bivše države u nogometu, ragbiju i studentskoj odbojci, dugogodišnji veslački sudac i športski radnik.

Miroslav Dubravčić rođen je 19. veljače 1929. u Zemunu. Otac mu je bio vojno lice, stoga Žika, kako su ga zvali prijatelji, djetinjstvo provodi u selidbama. Ipak uspijeva se uklopiti u školski i športski život Zemuna, prvenstveno u veslanju i u nogometu.

U Zagreb dolazi na studij po završetku srednje škole u Zemunu, radi uz studij i trenira, ne samo veslanje, već i nogomet, pa odbojku, a uskoro i ragbi. Godine 1946. nastupa u studentskoj odbojkaškoj reprezentaciji na Studentskom svjetskom prvenstvu u Tirani.

Olimpijske 1948. vesla u tada najboljem četvercu bivše Jugoslavije, ali četverac ne ide na OI jer je otac jednoga veslača (Gorišeka) za Drugog svjetskog rata bio ambasador NDH u Njemačkoj. Tako Žika odlazi na OI u London kao rezerva za sve ostale jugoslavenske veslačke posade.

Uskoro se pojavljuje kao nogometaš, i to prvotimac Crvene zvezde. Prema vlastitim riječima, igrao je obično drugo poluvrijeme. Početkom pedesetih nastupa na Studentskom svjetskom nogometnom prvenstvu, a odigrao je i jednu utakmicu za A reprezentaciju Jugoslavije, u sklopu priprema u Puli, kada je ozlijedio koljeno što ga vraća veslanju. Uza sve to, kad su veslači i atletičari društva Mladost osnovali ragbi klub, Žika se našao u prvoj postavi.

U veslačkim savezima Zagreba, Hrvatske i Jugoslavije obnašao je brojne dužnosti, kao i u HAVK Mladost. Dobitnik je brojnih športskih priznanja. Sahranjen je na zagrebačkom Mirogoju.

(Jurica Gizdić)

12

rodnom Šibeniku, 21. kolovoza u 68. godini života, nakon duge i teške bolesti preminuo je veslač-olimpijac Ivo Despot. Bio je višegodiš-

nji štroker Veslačkog kluba Krka, a poznavatelji veslanja kažu najbolji u povijesti. Nastupio je na Olimpijskim igrama 1972. u Münchenu, u osmercu s kormilarom koji su sačinjavali Ivo Despot, Zdravko Gracin, Mladen Ninić, Romano Bajlo, Zdravko Huljev, Stevo Macura, Janez Grbelja, Josip Bajlo i kormilar Jadran Radovčić, uz legendarnog trenera Milivoja Boranića. Treba reći da su svi navedeni bili članovi Veslačkog kluba Krka, osim Romana i Josipa Bajla, koji su bili članovi Jadrana iz Zadra.

Na Mediteranskim igrama u Splitu 1979., osvojio je srebrnu medalju u četvercu sa kormilarom, koji su pored njega još činili Janez Grbelja, Stevo Macura, Zdravko Gracin i kormilar Ante Ban. Nakon završetka uspješne veslačke karijere Ivo Despot bio je višegodišnji veslački sudac. Prije kratkog vremena, na proglašenju najboljih športaša Šibensko-kninske županije, dobio je priznanje za zaslužnog športskog radnika.

Ivo Despot sahranjen je na groblju Svetog Petra u Mandalini u Šibeniku.

(Jurica Gizdić)

Istra, Hrvatska

www.myporec.com

Znanost i šport

i eziolo ija

kao utokaz za zdravlje

U

pokušaju da se tumačenje Svjetske zdravstvene organizacije, prema kojem je zdravlje stanje potpunog fizičkog, duševnog i socijalnog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti i iznemoglosti, stavi u kontekst suvremenog života, dolazimo do čitavog niza dilema, a nerijetko već u samom početku izgubimo optimizam, s obzirom na to da, barem ako sudimo po ovoj definiciji, mali broj ljudi možemo smatrati uistinu zdravim.

Zahvaljujući velikom napretku medicine, farmakologije, raznim tehnološkim i drugim tekovinama vremena u kojem živimo, prosječni vijek života današnjeg čovjeka je produžen, ali neke od tih istih tekovina jednim su dijelom čovjeka dovele do stanja svojevrsnog otuđenja, naučene bespomoćnosti, do stanja jedne vrste mentalnog umora, potištenosti, nedostatka istinske radosti i osjećaja sreće.

Percepcija današnjeg čovjeka nerijetko ide u smjeru kako njegov uspjeh, visina primanja, mogućnost napredovanja na društvenoj ljestvici, a posljedično tome i kvaliteta privatnog života, u većoj mjeri ovisi o disciplini slijeđenja protokola, poštivanju hijerarhije, dok u znatno manjoj mjeri ovise o vlastitoj inicijativi, kreativnosti, donošenju odluka u skladu s razumom, savješću, intuicijom i tomu slično. Živjeti i raditi za opće dobro, za zdravlje i prosperitet društva, ili živjeti i raditi za prosperitet nekog globalnog poslovnog subjekta koji putem filijala svoju filozofiju i način razmišljanja nastoji utisnuti u svaku poru društva diljem planeta, možda nas donekle približi shvaćanju razloga zbog kojih su neki pojedinci, unatoč visokim mjesečnim primanjima, ugledu u društvu, medijskoj prepoznatljivosti i sl., sretni samo na površini, za razliku od onih koji, unatoč sasvim drugačijem načinu života, nemaju ništa od navedenog, ali duboko u sebi osjećaju nježni dodir sreće i unutarnjeg zadovoljstva.

Iako je pojam ljudske sreće, kao i

Olimp 42

i e M

H

Ako pretpostavimo da je posao športskog trenera stvaranje vrhunskih športaša, tada je šport jedna od najuspješnijih djelatnosti u našem društvu, a kineziologija jedna od znanosti koja je uspjela svoja dostignuća i spoznaje integrirati duboko u život športa, ostaviti otisak u svakoj medalji i srcu prvaka hrvatskog športa

zdravlja, još uvijek velika zagonetka za većinu ljudi, put prema čovjekovoj autonomiji, težnja prema životu u kojem ćemo raditi nešto u što doista vjerujemo, gdje smo svakodnevno svjesni rezultata koje postižemo, u mnogo čemu ovisi o zanimanju koje ćemo izabrati, poslu od kojeg ćemo živjeti. Možda je upravo i to razlog zbog kojeg se, prema ovogodišnjoj analizi preferencija mladih za upis na fakultete u Hrvatskoj, Kineziološki fakultet našao među četiri najpoželjnija.

Dakako, osim spomenutih razloga koji mogu donekle zvučati i apstraktno, ne treba zanemariti i činjenicu da šport, koji je jedna od osnovnih asocijacija mladih kad je riječ o Kineziološkom fakultetu, spada među djelatnosti u stalnoj ekspanziji, a posao športskog trenera zanimanje s velikom perspektivom napredovanja unutar globalnog športskog tržišta.

Iako relativno mlada znanost, kineziologija se definira kao interdiscipli-

narno znanstveno polje koje istražuje principe i zakonitosti ljudskog pokreta ili tjelesne aktivnosti i vježbanja. Kineziologija čovjeka promatra kao cjelovito bio-psiho-socijalno biće, te istražuje zakonitosti upravljanja sustavnim procesima vježbanja i športskog treniranja, koji obuhvaćaju motoričko učenje, usvajanje motoričkih znanja i vještina u nastavi tjelesne i zdravstvene kulture, športu, športskoj rekreaciji i kineziterapiji.

Sami transformacijski kineziološki procesi u čovjeku, zaslužni su za stvaranje dobre natjecateljske forme, učenje novih tehnika i taktika, korekciju i rehabilitaciju sustava organa za kretanje ili stvaranje zdravih zdravstvenih i higijenskih navika, ali prije svega, oni su izravno vezani uz onaj osjećaj sreće i blagostanja koji čovjek osjeća zahvaljujući osobnom napredovanju, osjećaju da je svjesno uložio napor s nekim ciljem, te da je taj cilj kroz neko vrijeme postigao.

Ako su u tom procesu zadovoljene i čovjekove potrebe za autonomijom, kompetencijom i potreba za društvenom povezanošću, dolazi do svojevrsne transformacije, transformacije prema zdravlju vrlo sličnom onome kako ga definira Svjetska zdravstvena organizacija.

Naravno, ako se ti transformacijski procesi, koji uključuju cjelokupni psihosomatski status čovjeka, ne rukovode znanstvenim spoznajama, ako nisu planirani i programirani od stručnjaka iz područja kineziologije, vrlo je malo vjerovati da će doći do ikakvih pozitivnih promjena.

Unatoč nerijetko iskrivljenoj percepciji javnosti o trenerima koji će uspjeti isključivo zahvaljujući nečemu s čime se čovjek treba roditi, nečim što ili imaš ili nemaš i slično, istina o kvalitetnim i uspješnim trenerima i drugim stručnjacima koji provode transformacijske procese krije se duboko ispod apstraktnih pojmova poput ljudske dobrote, intuicije, talenta itd.

43 Olimp

Znanost i šport

Na 8. Međunarodnoj znanstvenoj konferenciji o kineziologiji koju je organizirao Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu sudjelovalo je 380 znanstvenika iz 31 zemlje sa pet kontinenata

Odgovor na pitanje zašto su mogućnosti ciljanog djelovanja na transformaciju čovjekovog psihosomatskog i socijalnog statusa - a samim time i na njegov osjećaj osobnog napretka, unutarnjeg zadovoljstva i zdravlja toliko velike, isti je i kao odgovor na dilemu postavljenu na početku ovog teksta, a to je zašto se Kineziološki fakultet nalazi među nekoliko najpoželjnijih fakulteta.

znanstvena konferencija o kineziologiji koju je organizirao Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu. U radnom dijelu konferencije sudjelovalo je 380 znanstvenika iz 31 zemlje sa pet kontinenata, koji su u sklopu 10 sekcija - od biologije i medicine športskog vježbanja do novih tehnologija u športu i tri satelitska simpozija, održali 102 usmena izlaganja i predstavili više od 144 postera.

Jasno, riječ je o statusu koji je ovaj fakultet izgradio unutar znanstvene zajednice, prvenstveno kroz dugogodišnje pokretanje mnogobrojnih domaćih i međunarodnih znanstvenih projekata i stvaranje istraživačkih mreža, kroz popularizaciju znanosti i istraživačkih karijera, a sve to zahvaljujući zavodima Fakulteta, Instituta za kineziologiju koji obuhvaća Centar za znanstvena istraživanja, Centar za transfer znanja u kineziologiji te Dijagnostički centar, zatim Uredu za međunarodnu suradnju, Centru za bibliotečno-informacijsku i izdavačku djelatnost, itd.

Znanstvena aktivnost Fakulteta vidljiva je i kroz status međunarodnog znanstvenog časopisa "Kinesiology", koji iz godinu u godinu zauzima sve značajnije mjesto u kategoriji međunarodnih znanstvenih časopisa. Širina onoga što obuhvaćaju transformacijski procesi u športu, ali i druge vrste transformacijskih procesa usmjerenih prema čovjekovom zdravlju, najbolje opisuje interes koji je izazvala ovogodišnja, Osma međunarodna

Osvrnuvši se ponovno na definiciju zdravlja s početka ovog teksta, jedan od uzroka svojevrsne epidemijske apatije možda leži i u percepciji velikog broja ljudi da su stvari oko njih takve kakve jesu, da oni na svijet oko sebe ionako nemaju nikakav utjecaj, što kroz duži niz godina dovodi do refleksa naučene bespomoćnosti. Međutim, posao kineziologa, već samim time što je vezan uz rad s ljudima i što uspjeh u tom poslu ovisi o sposobnosti individualne percepcije i osmišljavanja svakodnevnih novih zanimljivih rješenja koji će dovesti do transformacijskih procesa u organizmu, nikako se ne može smatrati monotonim, poslom koji kroz duži niz godina vodi u mentalnu zatupljenost.

I na kraju, ako pretpostavimo da je posao športskog trenera stvaranje vrhunskih športaša, tada je šport jedna od najuspješnijih djelatnosti u našem društvu, a kineziologija jedna od znanosti koja je uspjela svoja dostignuća i spoznaje integrirati duboko u život športa, ostaviti otisak u svakoj medalji i srcu prvaka hrvatskog športa. 

Olimp 44

The global power of kinesiology There are several possible reasons for ever increasing interest of young people for admission to the Faculty of Kinesiology year after year. On one hand, sport is an activity that is constantly expanding, while the work of a sports coach represents an occupation with great prosperity in the global sports market.

On the other hand, kinesiology - even though it is a young science that views a man as a complete bio-psycho-social being and examines the legitimacy of managing systematic training and sports training processes - has distinguished itself with time as a benchmark, not only in terms of mastering new motor abilities and skills, raising the level of sports form and so on, but also as a benchmark of health.

Regardless of whether they are sports coaches, professors of physical education in schools, sports recreation coaches or kinesiotherapists, the job of a kinesiologist is very dynamic and as such it is a big challenge for young people who wish to develop their own creativity, an individual approach and professionally develop themselves through their entire working life.

Information from this year's 8th International Scientific Conference on Kinesiology, organized by the Faculty of Kinesiology at the University of Zagreb addresses the global strength of kinesiology, as well as about the possibilities of targeted impact on the overall psychosomatic status of a man through various kinesiological contents.

The conference was attended by 380 scientists from 31 countries and five continents, with over 250 professional articles. Numerous areas - from sports medicine and physical training biology to new technologies in top sport - were discussed at the conference.

Finally, kinesiology as a science managed to integrate deeply into the work of every sports club in Croatia and the application of scientific research in sports practice is for sure one of the reasons why a large part of the world perceives Croatia as a small country of great sports results.

(Miroslav Hrženjak)

Nastanak modernog športa: košarka

K

retanje, ali i međusobno nadmetanje, sastavni je dio ljudske prirode, tako da vjerojatno nikoga neće iznenaditi činjenica da je većina športova koje danas igramo nastala nekako prirodno, kroz povijest. Ljudi se međusobno vole natjecati i uspoređivati svoje sposobnosti, tako da to bez nekog posebnog poticaja rade, još u dječjoj dobi, kako individualno, tako i ekipno.

Iz tog razloga neobičan je podatak da je jedan toliko omiljen, popularan i raširen šport kao košarka, nastao potpuno „umjetno“ - izmislio (ili izumio)

ga je jedan jedini čovjek koji je napisao i pravila.

Tko će znati zašto košarka nije nastala nekako sama od sebe. Razlog za to sigurno dijelom leži u činjenici da lopte u davnijoj prošlosti nisu imale niti približno odskočni potencijal današnjih, kao i to da se košarka otpočetka igra u zatvorenom prostoru i to na parketu. Kako god, čovjek koji je stvorio košarku je Kanađanin James Naismith (1861.-1939.).

Naismith je krajem 19. stoljeća bio nastavnik tjelesnog odgoja na koledžu u Springfieldu (Massachusetts, SAD). Zbog dugačkih i surovih zima u

Kako je nastala

Novoj Engleskoj, školska momčad koju je Naismith trenirao, većinu vremena provodila je u zatvorenom prostoru, što je mlade športaše činilo razdražljivima i problematičnima.

Nakon što je situacija postala nemoguća, glavni voditelj športskog programa na koledžu, dr. Luther Gulick, naložio je Naismithu da u roku od 14 dana sastavi igru koja će se igrati u zatvorenom prostoru (u gimnastičkoj dvorani) i omogućiti studentima da se “ispucaju”. Gulick je imao samo tri uvjeta: da igra ne zauzima previše prostora, da održava studente u formi, a kao zadnji uvjet izričito je zahtijevao

igra među obručima

James Naismith

Olimp 46

da igra bude fer i podjednako zahtjevna za sve igrače te da ne bude previše gruba.

U pokušaju da smisli novu igru, Naismith je za početak analizirao najpoznatije momčadske igre onoga doba - ragbi, lacrosse, nogomet, američki nogomet, hokej i bejzbol.

Tom analizom došao je do tri osnovne ideje. Primijetio je da lopta sama po sebi može biti opasna i zaključio je da mu je za njegovu novu igru najpogodnija (odnosno da igračima može nanijeti najmanje ozljeda) velika i meka lopta za nogomet. Nadalje, primijetio je da najviše fizičkog kontakta dolazi kod

driblinga i udaranja lopte te je odlučio da će dodavanje biti jedina opcija u pravilima nove igre. I konačno, maksimalno je smanjio fizički kontakt na način da je gol, odnosno cilj gdje loptu treba smjestiti, učinio neobranjivim smjestivši ga visoko iznad glava igrača.

Kako bi postigli zgoditak, igrači su morali bacati mekane, zaobljene šuteve - potpuno suprotno od većine momčadskih igara gdje se zgoditak uglavnom postiže silovitim pravocrtnim udarcem.

Naismith je svoju novu igru nazvao „Basket Ball“ te sastavio 13 osnovnih

pravila. Kad smo već kod toga, dva papira s prvim pravilima prodana su 2010. na dražbi za više od 4 milijuna dolara i to je postao najskuplji predmet iz športske povijesti na svijetu!

Prva košarkaška utakmica odigrana je u prosincu 1891. Za razliku od današnje košarke, na prvoj utakmici igralo je po 9 igrača na svakoj strani, korištena je nogometna lopta, a za koševe su korištene košare za voće. Naismith je u svojem izvještaju opisao kako je pričvrstio koševe na ogradu od galerije, stavio napisana pravila na oglasnu ploču i ukratko objasnio studentima kako je zamislio igru. Također navodi da

i e

Č

Većina športova koje danas igramo nastala su nekako prirodno, kroz povijest. No, košarka je rijetka iznimka...

47 Olimp

Nastanak modernog športa: košarka igrači na početku nisu pokazali nikakav entuzijazam, no ipak su pratili njegove upute.

Po svemu sudeći, igra je brzo pokazala svoj potencijal, budući da je već prva utakmica toliko zainteresirala igrače da su završili s brojnim ozljedama (nekoliko masnica na oku, jedno dislocirano rame, a jedan igrač završio je nokautiran bez svijesti).

Najveći problem bio je dio koji je dopuštao igračima da trče dok su u posjedu lopte. To je studentima (koji su bili i igrači ragbija) pružalo priliku da zapravo uvedu dijelove ragbi igre na teren te su začas završili u klinčevima i svi jedni na drugima nasred dvorane.

Naismith je stoga vrlo brzo unio dodatne izmjene u pravilima, sa željom da formira što „čišću“ igru te tako maksimalno smanji mogućnost ozljeda.

Glavna promjena bila je zabrana trčanja s loptom, nakon čega su utakmice odigrane bez ijedne ozljede.

Osim navedenog, zanimljiva razlika ove rane košarke u odnosu na današnju, bilo je i pravilo da se nakon svakog zgoditka lopta vraća na centar i sudac ju baca u zrak (kao što se danas radi na početku igre). Također, u početku je nakon svakog koša domar vadio loptu iz košare, pa moguće da je radi toga i bilo prirodno da ju preda sucu koji ju je ponovno uvodio u igru. Tek je 1906. uveden metalni obruč s mrežicom i ploča iza koša, a nešto ranije izbačena je nogometna lopta i započeto korištenje Spalding lopte, slične današnjoj košarkaškoj.

Košarka je od samog početka stekla veliku popularnost i brzo se proširila cijelom državom. Već manje od godinu dana nakon prve utakmice, održani su u SAD-u susreti između momčadi raznih koledža, a od 1897. održavaju se natjecanja za prvenstvo SAD-a u organizaciji Amaterske atletske unije. Od početka 1892. (dakle koji mjesec nakon prve utakmice uopće) košarku igraju i ženski sastavi, naravno, u početku samo na koledžima. Košarka je zapravo na prijelazu stoljeća bila najpopularnija športska igra za žene u SAD-u.

Iako je nova igra ubrzo došla i do Europe (1893. prva utakmica u Francuskoj, 1895. na ženskom koledžu u Engleskoj, 1897. na realnoj gimnaziji u Češkoj, iste godine i seminar u Njemačkoj itd.), na Starom kontinentu su širenju košarke najviše pridonijele vojne jedinice SAD-a potkraj Prvog svjetskog rata i neposredno nakon njegova završetka.

Godine 1905. osnovan je klub u Sankt Petersburgu koji je 1909. odigrao

Dva papira s prvim pravilima prodana su 2010. na dražbi za više od 4 milijuna dolara i to je postao najskuplji predmet iz športske povijesti na svijetu!

utakmicu s momčadi YMCA iz SAD-a.

Taj rusko-američki susret smatra se prvom međunarodnom utakmicom u košarci, a pobijedili su Rusi. Po završetku Prvog svjetskog rata, u mnogim zemljama redovito se održavaju prvenstva, osnivaju košarkaški klubovi i savezi. Košarka je rasla i širila se, no tek je 18. lipnja 1932. osnovan Međunarodni košarkaški savez (Fédération internationale de basketball amateur, FIBA). Prije toga ovaj šport je bio prvo pod okriljem atletskog, a od 1928. ru-

re imir Čosić

kometnog saveza. Pomalo je neobično da među osnivačima FIBA-a nema SADa, već su novi savez osnovale Argentina, Čehoslovačka, Grčka, Italija, Latvija, Portugal, Rumunjska i Švicarska. Djelovanje novoosnovanog udruženja bilo je ključno za uključivanje košarke na OI u Berlinu 1936. Zanimljivo je da je čovjek koji je izmislilo košarku, James Naismith, svemu tome svjedočio još za svojeg života, jer umro je tek 1939. godine.

Inače, Berlin zapravo nije bilo prvo sudjelovanje ovog športa na OI. Još 1904. košarka je bila uključena u program Igara (St. Louis), ali samo kao pokazni šport.

SAD je uvjerljivo najuspješnija država na olimpijskim košarkaškim turnirima.

Od 18 njih na kojima su sudjelovali, svaki put su bili na pobjedničkom postolju, a 15 puta su osvojili zlato (uključujući i sedam uzastopnih pobjeda od 1936. do 1968.).

Godine 1980. u Moskvi, kada su SAD bojkotirale Igre, Jugoslavija je osvojila naslov olimpijskih prvaka, čime se svrstala među samo 4 države kojima je to do sada uspjelo. Osim SAD-a sa svojih 15 naslova, tu su još SSSR sa dva naslova te Argentina i Jugoslavija sa po jednim. Na OI u Moskvi, kada je Jugoslavija izborila zlato, u reprezentaciji su igrali hrvatski igrači Andro Knego, Mihovil Nakić, Željko Jerkov, Branko Skroče, Krešimir Čosić i Duje Krstulović.

Priča o košarci naravno ne bi bila

Appearance of game between the hoops

potpuna bez spomena NBA lige.

Ligu su 1946. u New Yorku osnovali vlasnici velikih športskih dvorana za hokej. Tijekom godina spajala se s konkurentskim ligama - prvo 1949. sa National Basketball League (NBL), nakon čega i dobiva ime National Basketball Association (NBA), a 1976. sa ABA ligom. Konačno, 80-ih godina NBA definitivno zauzima svoje mjesto jednog od najznačajnijih, najskupljih i najgledanijih športskih natjecanja na svijetu.

Kako je od samog početka cijeli sustav organiziran prvenstveno radi zarade, dio povijesti NBA je i ono neobično kupovanje, prodavanje i selidba klubova duž čitave zemlje, čemu svjedoče i današnja imena klubova. Tako npr. Utah Jazz nosi ime Jazz budući je klub osnovan u mjestu koje je kolijevka džeza - New Orleansu, a LA Lakersi imaju još kompliciraniji put. Osnovani su u Detroitu kao Detroit Gems, kasnije preseljeni u Minneapolis gdje su u čast svoje nove matične države Minnesote koja nosi nadimak „Zemlja 10 000 jezera“, promijenili ime u Lakers (lake je naziv za jezero na engleskom), da bi se konačno, zbog financijskih problema, 1959. skrasili u Los Angelesu. Takvi primjeri, koliko god nezamislivi u većini drugih sredina (npr. da se KK Zadar preseli u Osijek ili NK Hajduk u Zagreb?)

unutar NBA lige gotovo da su više pravilo nego iznimka.

Za kraj, možda je zanimljivo još samo spomenuti činjenicu da u svojim počecima, košarkaške momčadi uopće nisu imale trenere. Košarkaški treneri nisu postojali, kao niti strategija utakmice, a igrači su se više oslanjali na svoje fizičke nego na mentalne sposobnosti. Čak je i James Naismith dugo vjerovao da košarci nije potrebna nikakva strategija niti treneri (no, kasnije je i sam radio kao košarkaški trener).

Ipak, razvojem igre, sami igrači shvatili su da mogu utjecati na rezultat tako da ometaju suparničke igrače te su počeli igrati obranu u zoni. Ključan igrač i kasnije trener koji je promijenio ovo rano shvaćanje (odnosno neshvaćanje punog potencijala) igre bio je Forrest „Phog“ Allen, jedan od igrača kojeg je Naismith trenirao na Sveučilištu u Kanzasu. Kasnije je Allen osnovao i nacionalno udruženje košarkaških trenera, te trenirao nekolicinu najuspješnijih košarkaških trenera u povijesti...  LITERATURA: AA. VV. Enciklopedija fizičke kulture, Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb, 1977. http://www.fiba.basketball/history http://www.nba.com/features/behind_the_name.html

Movement, but also a mutual competition, is an integral part of human nature, so it is likely that no one will be surprised by the fact that most of the sports we are playing today appeared somehow naturally through history. People love to compete and compare their abilities, doing so - without a particular incentive - even at a child's age, both individually and in teams.

For this reason, it is an unusual fact that one so favored, popular and widespread sport as a basketball appeared entirely artificially, made (or invented) by only one man who also wrote the rules - the Canadian James Naismith (1861-1939). At the end of the 19th century, he was a physical education teacher at Springfield College (Massachusetts, USA). Due to the long and harsh winters in New England, the school team Naismith was coaching spent most of the time indoors, which made young athletes irritated and problematic, so head of the College's sports program, Dr. Luther Gulick, ordered Naismith to invent, within 14 days, a game that will be played indoors (in the gym) and allow students to "blow off some steam".

The first basketball game was played in December 1891. Unlike today's basketball, the first match was played by 9 players on each side, a football ball was used as well as fruit baskets (more precisely, peach baskets) were used as baskets.

Since its very beginning, basketball gained great popularity and continued spreading rapidly.

However, the International Basketball Association (FIBA) was founded yet in 1932. Prior to that, this sport was first under the auspices of athletic and since 1928 under the auspices of handball federation.

The USA is, without any doubt, the most successful country in terms of Olympic basketball tournaments.

Of 18 such tournaments, each time they were on the winning pedestal, taking gold as many as 15 times.

(Ana Popovčić)

Međunarodni olimpijski pokret

orta i - sr e olim ijsko okreta Piše: SAŠA CERAJ oto ra je M

Č

Komisija športaša MOO-a zastupa interese športaša u Međunarodnom olimpijskom odboru, ali i predstavlja poveznicu između olimpijskog pokreta i športaša diljem svijeta. Trenutno joj predsjeda Angela Ruggiero iz Sjedinjenih Američkih Država

O

sim notornog odgovora na pitanje zašto je važno čuti glas športaša u sustavu športa, jasno je da organizacija i provedba sustava športa, zatim športski dužnosnici i svi ostali angažirani na bilo kojoj osnovi u športu, jesu upravo na tim mjestima zbog samih športaša. Ne zanemarujući ovu činjenicu, uvijek je zanimljivo vidjeti koje su sve inicijative Međunarodnog olimpijskog odbora po pojedinim temama, i posebice - što čini kako bi srce samog olimpijskog pokreta, a to su športaši, kucalo pravim ritmom.

Jednako je zanimljivo saznati na koji način MOO aktivnije uključuje športaše na iznimno važno područje, a to je donošenje odluka, ali i stvaranje upravo one klime i pretpostavki u športskim strukturama kako bi se tim istim športašima omogućili najbolji mogući uvjeti za postizanje maksimalnih rezultata na športskim, ali i sve više i izvan športskih terena, a posebice po završetku njihove športske karijere.

Sve navedene ciljeve (a i šire) MOO podržava putem više programa i akcija od kojih je svakako vrlo važna Komisija športaša MOO-a koja predstavlja i zastupa interese športaša u Međunarodnom olimpijskom odboru, ali i predstavlja poveznicu između olimpijskog pokreta i športaša diljem svijeta.

Komisija koja djeluje od 1981. godine i trenutno joj predsjeda Angela Ruggiero iz Sjedinjenih Američkih Država, ima za cilj ojačati poziciju te komisije u MOO-u kako bi imali snažniji učinak, a samim time bolje zastupali interese špor-

Olimp 50

Športaši su najbolji ambasadori cijele olimpijske obitelji, oni svojim ponašanjem prenose ideje i vrijednosti športa i postaju uzori onim najmlađima, ali i svima ostalima

Olimp 52

Međunarodni olimpijski pokret taša i uključili ih u donošenje odluka u MOO-u i olimpijskom pokretu te poboljšali komunikaciju između svih sudionika u športu.

Po završetku športske karijere športaši se nađu pred teškim pitanjem što i kako, te na koji način usmjeriti svoj život koji se odjednom bitno primijenio. MOO putem programa „Karijera nakon karijere“ (Athlete Careere Programme, ACP) želi pomoći športašima u traženju odgovora na to pitanje. To je započeo činiti još 2005., djelujući tako već 12 godina na kompleksnosti što ju donosi proces tranzicije športaša iz natjecateljske karijere u posve novu karijeru i okruženje.

MOO je u navedenom programu stavio poseban naglasak na tri područja - obrazovanje, potrebne vještine i osposobljavanje te ponudio pomoć športašima pri stažiranju i traženju zaposlenja.

Nadalje, MOO je 2015. godine pokrenuo mrežnu platformu pod nazivom "Athlete learning gateway" kojoj mogu pristupiti športaši iz gotovo svih nacionalnih olimpijskih odbora, a nudi športašima (trenutno ih je 15 000) i njihovoj pratnji stručnu literaturu i različite besplatne obrazovne radionice i tečajeve, s ciljem unapređenja uspjeha na športskim terenima, ali i u budućim zvanjima.

U skladu s Olimpijskom agendom 2020., MOO je u veljači 2015. godine osnovao Olympic Athletes Hub s ciljem pružanja snažnije podrške športašima.

Uz web stranicu s mnoštvom informacija, ovim putem MOO športašima pruža podršku prilikom priprema, ali i za vrijeme trajanja samih Olimpijskih igara, pružajući korisne i praktične informacije.

A o vrijednosti projekta govori i milijun posjeta za vrijeme Igara u Riju...

MOO je prije više od pola stoljeća, točnije 1962. godine, oformio International Olympic Aid Committee (IOAC) s ciljem pružanja podrške športašima i poticanja bavljenja vrhunskim športom.

Kasnije je IOAC transformiran u Komisiju MOO-a, da bi konačno 1981. godine dobio današnji naziv Olimpijska solidarnost (Olympic Solidarity Commission).

Danas, Olimpijska solidarnost podržava i pomaže športašima na različite načine, a što je posebno vidljivo i iz proračuna koji doseže vrtoglavih 509 285 000 američkih dolara za razdoblje 2017. - 2020.

Zbog njihove vrijednosti i obuhvatnosti te kompleksnosti, svaki od navedenih programa zasigurno zaslužuje

Friendship is the true essence of sport

ela u

iero

detaljnije predstavljanje i doista njihova razrada prelazi mogućnosti prostora na ovim stranicama, ali u svakom slučaju oni predstavljaju neke od najvažnijih inicijativa MOO-a u koje je uključen veliki broj suradnika. Uz navedene programe, MOO provodi i brojne druge kao što su Safeguarding athletes prevention of harassment and abuse in sport, Female athletes, Protecting athlete integrity, Games time activation, Injury prevention..., da navedemo samo neke važnije.

Svi navedeni programi u funkciji su izgrađivanja športaša i vrijednosti, pa i snova, a san je svakog športaša nastupiti na Olimpijskim igrama - biti dio velike olimpijske obitelji i stvoriti takve prijateljske veze koje će ih pratiti cijeloga života. Uistinu, športaši su najbolji ambasadori športa i cijele olimpijske obitelji, prenoseći svojim ponašanjem ideje i vrijednosti športa i postajući uzori onim najmlađima, ali i svima ostalima.

U tom duhu izjava Emila Zátopeka možda ponajbolje opisuje istinski olimpijski pogled na bit olimpijskog pokreta.

Iako će poneko ustvrditi kako se radi o umirućem romantizmu u svijetu realnih brojeva i tvrdih ekonomskih interesa, ipak, svijet u potpunosti ne čine oni. "Češka lokomotiva" - kako su Zátopeka zvali - izjavio je jednom prigodom kako je pobijediti važno, ali prijateljstvo je ipak važnije i ljepše, jasno iskazujući time, onu pravu bit športa i vrijednosti koje prenosi.

Upravo su te vrijednosti često raspoređene diljem zemaljske kugle, pa iako „raštrkane“ među brojnim športašima i kulturama svjedoče snagu športa i Olimpijskih igara koje će 2020. u Tokiju ponovno zasvijetliti u olimpijskom plamenu pod motom „Ujedinjeni u različitosti“ (Unity in diversity), pokazujući time još jednom cijelom svijetu značaj jedne ideje koja se prenosi stoljećima. 

It is always interesting to see which International Olympic Committee’s initiatives are aimed at enabling the very heart of the Olympic Movement - the athletes - to beat in the right rhythm. Furthermore, the way in which the International Olympic Committee creates the climate and assumptions in sports structures is also important - because it provides these athletes with the best possible conditions for achieving maximum results not only on not sports fields, but also outside of them, particularly after the completion of their active career.

The International Olympic Committee’s Athletes’ Commission, currently chaired by Angela Ruggiero from the United States, does not only represent and portray the interests of athletes in the International Olympic Committee, but it also represents a link between the Olympic Movement and athletes around the world.

The athletes are the best ambassadors of the Olympic family, spreading - through their behaviour - the true ideas and values of sport, becoming thus role models for both the youngest ones and everyone else. In that sense, Emil Zátopek's historical statement can perhaps best describe a truly "Olympic" view of the Olympic Movement’s essence.

Although some may point out that this is a vanishing “romanticism” in the world of real numbers and harsh economic interests, one must keep in mind that the world does not consist of them alone.

"Czech locomotive" - as Zátopek was called - once said that winning is important, but friendship is more important and more beautiful. This statement clearly shows the true essence of sport and the values it spreads.

(Saša Ceraj)

LITERATURA: www.olympic.org

53 Olimp

ŠPORTSKA PUBLICISTIKA 90 GODINA GRAFIČARA

LUKA MODRIĆ Trnovit put do svjetske slave

Autor: Dragutin Kerže Recenzenti: Katica Ileš, Branimir Sapanjoš i Draško Kovačić Godina i mjesto izdavanja: 2017., Osijek Stranica: 248 Format: 21 x 30 cm Uvez: tvrdi Izdavač: Glas Slavonije d.d., Osijek Suizdavač: Nogometno središte Osijek Oblikovanje i priprema za tisak: Mirko Mihaljević-Musa Tisak: Glas Slavonije d.d., Osijek Dostupnost: Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Osijeku, informacije: Sportska zajednica istarske županije, Trg kralja Tomislava 7, 52100 Pula, tel: 052 214-122, fax: 052 214-122, e-mail: istra@sport.tcloud.hr Cijena: prigodno izdanje

Autori: Vicente Azpitarte i José Manuel Puertas Godina i mjesto izdavanja: 2016., Zagreb Stranica: 172 Format: 15 x 21 cm Uvez: meki i tvrdi Izdavač: Naklada Nediljko Dominović, Zagreb Oblikovanje i priprema za tisak: Antonija Sarjanović Tisak: Kerschoffset, Zagreb Dostupnost: knjižnice i knjižare diljem Republike Hrvatske, informacije: Naklada Nediljko Dominović, Trnjaska 54 a, Zagreb, tel.: +385 (0)1 6115 949, e-mail: dominović@dominović.hr cijena: meki uvez - 79,00 kuna / tvrdi uvez - 129,00 kuna

F

otomonografija "90 godina Grafičara“, rezultat je želje da se sačuvaju i varljivom ljudskom pamćenju ne prepuste ljudi i događaji koji su obilježili djelovanje Sportskog društva „Grafičar“.

Ovo povijesno-publicistički vrijedno djelo, dodatno je na vrijednosti dobilo i činjenicom da je nakon 90 godina postojanja, u proljeće 2016. nad posljednjim izdankom negdašnjeg Sportskog društva „Grafičar“, Nogometnim klubom Grafičar Vodovod, otvoren pa zatvoren stečaj te je administrativnom odlukom društvo prestalo s radom.

O početcima Sportskog društva Grafičar svjedoči crno-bijela fotografija momčadi koja je 1926. odigrala prvu utakmicu za tad novoosnovani Športski klub Grafičar. Toliko duboko u prošlosti Društvo je okupljalo mahom grafičke djelatnike željne športskih aktivnosti, pa su tako uz nogomet najduže djelovale rukometna i kuglačka sekcija, a mnogo kraće su „pod kapom“ društva nastupali i stolnotenisači, ribiči, odbojkaši, šahisti… Neposredno nakon Drugog svjetskog rata Društvo je, nakratko, preimenovano u Tipograf, da bi nakon Domovinskog rata, zahvaljujući sponzoru postalo Grafičar Vodovod. Kako su tekle povijesne i društvene mijene tako se mijenjala i struktura članova, pa je Društvo ostvarivalo sve brojnije uspjehe.

Na 248 stranica, i kroz gotovo isto toliko fotografija, autor na te uspjehe podsjeća, prostirući pred čitatelja bogatu nogometnu tradiciju Grafičara koja je iznjedrila brojne prvoligaške igrače, pa tako i državne reprezentativce Marka Babića i Danijela Pranjića. Čitatelju neće promaknuti ni činjenica da je dres osječkih „žutoplavih“ šezdesetih godina prošlog stoljeća nosio i političar Vladimir Šeks. No, autor ne zaboravlja ni zlatno doba rukometne i kuglačke sekcije, pa je svoje mjesto u knjizi dobila i proslavljena olimpijka Katica Ileš, "Kaja nacionale" kako joj Osječani tepaju, koja je u rukometni svijet ušla upravo na šljaci Podgrađa, a Grafičarke su 1966. godine osvojile Kup Jugoslavije. Zaboravu je Dragutin Kerže oteo i kuglače iz sredine pedesetih godina prošlog stoljeća koji su osvojili naslov prvaka NR Hrvatske te jedan od posljednjih sastava kuglača Grafičara, s kraja devedesetih, koji je izborio plasman u Prvu „B“ hrvatsku ligu, pa osvojilo treće mjesto.

S proljećem 2016. djelovanje NK Grafičar Vodovoda je ugašeno, i s proljećem 2016. završava ova knjiga kao zalog novog razdoblja u kojem djeluje Nogometna škola mladeži Grafičar Vodovoda, čiju će prošlost u budućnosti možda zabilježiti nove generacije publicista.

Olimp 54

N

akon knjige hrvatskog športskog novinara Gorana Čopa "Luka Modrić - životna i sportska biografija" iz 2014. godine, u ljeto 2016. hrvatska je publicistička scena postala bogatija za još jedno biografsko štivo o vrhunskom hrvatskom nogometašu, ovog puta iz pera španjolskih autora. Biografija pod naslovom "Luka Modrić trnovit put do svjetske slave" preklapa se s Lukinom biografijom iz 2014. poglavito u prvom dijelu koji se odnosi na Lukino odrastanje, obilježeno okolnostima u Zadru i zadarskom zaleđu tijekom Domovinskog rata i na stasanje u nogometaša svjetske kvalitete i slave. Ipak, obje su knjige vrijedne čitanja i odličan materijal za sintezu jedne velike nogometne karijere i svih okolnosti koje su do nje dovele i na nju se odrazile.

Knjiga "Luka Modrić - trnovit put do svjetske slave" o Modriću progovara koliko kroz interpretaciju samih autora koji su razgovarali s dvjestotinjak osoba iz nogometnog, športskog i javnog života, toliko i kroz izjave Lukinih trenera, suigrača i nogometnih protivnika iz različitih razdoblja njegove karijere - od stasanja u Zadru i Dinamu do Tottenhama, Raeal Madrida i reprezentacije.

Knjiga kronološki prati Lukinu nogometnu karijeru i trnovit put dokazivanja kroz posudbe, najgoru klupsku sezonu (2004./2005.) Dinama, ogromno razočaranje nakon što je Turska izbacila Hrvatsku s Europskog nogometnog prvenstva 2008. godine, ali i kroz velike partije u reprezentaciji, Dinamu, Tottenhamu, Real Madridu, i neke od njegovih najsretnijih športskih trenutaka na Amsterdam Areni, Wembleyu, Stadionu svjetlosti u Portugalu i na milanskom San Siru.

Donosi i okolnosti Modrićevih transfera te bilježi ozljede, osporavanja, priznanje i kapitalizaciju Lukina nogometnog znanja, talenta, rada i postignuća.

Predgovor biografiji napisao je Davor Šuker, predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza, član UEFA-inog izvršnog odbora, bivši hrvatski nogometni reprezentativac, najbolji strijelac hrvatske nogometne reprezentacije svih vremena i legenda Real Madrida.

U predgovoru Šuker govori o Lukinom značaju u nogometnim okvirima, povlači paralelu s još jednim velikanom hrvatskog nogometa - Zvonimirom Bobanom te skreće pozornost na Lukin karakter koji ga je lansirao među najveće zvijezde svjetskog nogometa.

Upravo Lukin karakter, kombinacija, upornosti, čvrstoće, marljivosti, skromnosti i samopouzdanja uz izvanserijski nogometni talent, ono je što apostrofiraju autori ove knjige ispisujući priču o napornom radu, svladavanju prepreka i ljubavi prema nogometu.

Piše:

20 GODINA SOLINSKE ZAJEDNICE ŠPORTOVA Autor: Jurica Gizdić Recenzent: Špiro Žižić Godina i mjesto izdavanja: 2016., Solin Stranica: 140 Format: 20,5 x 27 cm Uvez: tvrdi Izdavač: Solinska zajednica športova, Solin Oblikovanje i priprema za tisak: Točka Design, Solin Tisak: Jafra print d.o.o., Solin Dostupnost: Znanstvene i sveučilišne knjižnice u Splitu, Zadru, Osijeku, Puli i Rijeci, Gradska knjižnica Solin, informacije: Solinska zajednica športova, Put Majdana bb, 21210 Solin, tel.: +385 (0)21 260 cijena: prigodno izdanje

P

ovijest športa dio je nacionalne baštine. Čuvajući od zaborava sportske velikane čuvamo solinsku i hrvatsku nacionalnu baštinu - riječi su autora, neumornog športskog kroničara i publicista Jurice Gizdića i poticaj za pisanje i objavu monografije "20 godina solinske zajednice športova".

Fotografijama i tekstom, monografija dokumentira okolnosti nastanka solinske zajednice športova koja od osnutka 1996. do izlaska knjige dvadeset godina kasnije, broji dvadeset i devet športskih klubova-članica u dvadeset i jednom športu odnosno športskoj grani. Najstariji klub s područja Solina jest Nogometni klub Omladinac osnovan 1914. godine kao bunt mladih mještana prema austrougarskoj vladavini, dok su najmlađi Boćarski klub Salona, Boksački klub Salona i Odbojkaški klub Solin osnovani 2008. godine.

Ova monografija čitatelja upoznaje s dokumentacijom, osobama i okolnostima zaslužnima za osnivanje Solinske zajednice športova, pa na stranicama koje slijede predstavlja sve predsjednike i tajnike kroz dvadesetogodišnju povijest, najbolje športašice, športaše, športske kolektive i najuspješnije dugogodišnje športske djelatnike, trenere i perspektivne športaše Solina od 1995. do 2015., Solinjane, športaše solinskih klubova i one ponikle u solinskim klubovima - sudionike Olimpijskih igara, Solinjane, športaše solinskih klubova i športaše ponikle u solinskim klubovima, osvajače medalja na Olimpijskim igrama gluhih i mladih te povijest svih klubova članica Solinske zajednice športova i postignuća njihovih članova.

Grad Solin sredina je značajne športske povijesti, šport u Solinu ima dugu tradiciju, još iz vremena sokolskog športa, te su upravo solinski športaši jedan od najboljih solinskih proizvoda svih vremena. Dugi niz godina solinski se šport razvijao unutar SIZ-a fizičke kulture Općine Split, a potom, do osnutka Solinske zajednice športova 1996., unutar Splitskog saveza športova.

Monografija je trajan svjedok ponosa Solina na svoje športaše osvajače svjetskih odličja i olimpijce - streljače Mariju Marović i Petra Goršu, jedriličara Ivana Kljakovića Gašpića, košarkaša Luku Babića, nogometaše Nikolu i Lovru Kalinića te rukometaše Peru Jukića i Maria Bašića osvajače zlatnih medalja s olimpijskih igara gluhih te Ivanu Babić, zlatnu s olimpijskih igara mladih u Nanjigu 2014. - i upravo stoga ova je monografija snažna poruka i proizvod želje da se budućim naraštajima ostavi pisani trag vremena osnivanja i stasanja Solinske zajednice športova.

B

MULTIMEDIJA: DOKUMENTARNI FILM

RIJEČKI OLIMPIJCI Scenarist i redatelj: Vanja Vinković Producenti: Aramis Naglić i Vanja Vinković Produkcija: Klub riječkih olimpijaca i Sveznadar.com Godina i mjesto izdavanja: 2012., Rijeka Trajanja: 75 minuta Format: DVD Izdavač: Sveznadar.com Dostupnost: Gradska knjižnica Rijeka, Art-kino, Rijeka, knjižnica OŠ Ivana Zajca, Rijeka; informacije: Svetnadar.com, Drage Gervaisa 44, 51000 Rijeka, e-mail: info@sveznadar.com, www.sveznadar.com Cijena: prigodno izdanje

D

okumentarni film "Riječki olimpijci" producenta, scenarista i redatelja Vanje Vinkovića predstavlja Rijeku kao izrazito športsku sredinu čiju su slavu diljem globusa pronijeli vrhunski riječki športaši svojim iznimnim postignućima i rezultatima koji su trajno upisani u povijest Olimpijskih igara i sastavni su dio bogate hrvatske športske baštine.

Važno je sudjelovati, ali i pobijediti - glasila bi prilagođena olimpijska krilatica koja možda najbolje opisuje nastupe riječkih olimpijaca na Olimpijskim igrama od Pariza 1924. do Londona 2012. Na 21 ljetnim, 9 zimskih i 10 Paraolimpijskih igara nastupilo je gotovo stotinu riječkih, primorskih i goranskih športaša koji su osvojili 14 zlatnih, 16 srebrnih i 12 brončanih medalja.

Film nudi kronološki pregled svih Olimpijskih igara od onih u Parizu 1924. s pregledom svih nastupa riječkih olimpijaca i sa sjećanjima ili izjavama samih olimpijaca ili članova njihovih obitelji. Olimpijski odličnici poput Zdravka Ćire Kovačića, Frane Nonkovića, Karla Stipanića, Milke Milinković, Zorana Mustura, Nenada Gračana, Zorana Roje, Alvara Nančinovića, Aramisa Naglića, Luciana Sušnja, Stanka Miloša, Valtera Matoševića, Igora Hinića, Damira Glavana, Nenada Gračana, Ivana Ljubičića, Mirze Džombe, Snježane Pejčić, Jakova Faka, Samira Barača, Vere Begić - Blečić, Miloša Miloševića, Marka Strahije, Maria Šivolija - Jelice, prisjećaju se svojih nastupa te emotivno svjedoče o gorkosti poraza i radosti pobjede, govore o proživljenim emocijama nakon gubitka utakmice ili propuštenog nastupa zbog ozljede, o dvojakom osjećaju kada daš sve od sebe, ostvariš svoj najbolji rezultat u dotadašnjoj karijeri, ali ne ostvariš ulazak u finale ili ne osvojiš medalju; prisjećaju se zajedništva, humanosti, domoljubnog ponosa, športskog dostojanstva, te sitnijih i krupnijih nepodopština, ne baš športskog ponašanja, napuštanja Olimpijskog sela...

Uz dokumentarni film DVD nudi i bonus u vidu Kratkih filmova pod naslovima: Olimpijske igre (koji predstavlja pregled svih olimpijskih igara, najvećih zvijezda pojedinih Igara i ključnih događaja na njima), zatim Doček zlatnih dečki (sa scenama dočeka zlatnih vaterpolista - Samira Barača, Damira Burića, Petra Muslina i Igora Hinića 2012. godine), Zgoditak (sa scenama koje nisu ušle u film), Vremenska crta (s pregledom riječkih olimpijskih medalja i olimpijaca rođenih u Primorsko-goranskoj županiji) te Riječki športaši na Olimpijskim igrama u podizborniku te Fotogalerija riječkih olimpijaca.

55 Olimp

Žene i šport

i e

U okviru nove dijalektike ekonomskih i političkih sloboda, korporacije stvaraju tzv. GSCR (Global strategic community relations). Pojednostavljeno rečeno, marketinšku tehniku kojom se oblici socijalne osjetljivosti - primjerice filantropija, volonterski rad, građanski aktivizam - stavljaju u službu povećanja prodaje i profita

Kako je „Avon“ s ojio

biz is i zdravlje Olimp 56

U

zborniku "Sport and Corporate Nationalisms", što ga je prije desetak godina objavila oxfordska izdavačka kuća „Berg“ - a takve je knjige zanimljivo otvoriti s određenom odgodom - među dvanaest eseja čak se tri odnose na teme žene i športa, što nije čudo jer taj odnos spada među područja na kojem se športska globalizacija zadnjih godina i desetljeća najbrže očitovala.

Ali, riječ-dvije o samom naslovu ako je kome nerazumljiv: uoči ovogodišnjeg europskog košarkaškog prvenstva, koje pokušava naći neki održivi format, NBA (tj. korporacija) poslala je diskretnu, ali razumljivu poruku svojim zaposlenicima, kao i onima koji bi to htjeli postati: vi ste najprije članovi korporacije, a tek potom Hrvati, Španjolci, Francuzi, Litavci... "I owe my soul to the company store" kako je to pjevao Johnny Cash.

Međutim, u ovom tekstu bavit ćemo se studijom slučaja što ga je u tekstu pod naslovom „Marketinška velikoduš-

nost“ obradila Samantha King, profesorica sa sveučilišta Queens, a koji se bavi jednom od dominantnih marketinških tehnika što ga se u vremenu "društveno odgovornog poslovanja" laćaju velike, globalne korporacije. U kraćem su uvodu skicirane polazne političko-ekonomske pretpostavke: padom Berlinskoga zida korporacije ostaju bez opasnog konkurenta (čitaj: socijalističke države) i ulaze u područja koje je u vrijeme hladnog rata pokrivala država, ne samo na Istoku.

U okviru nove dijalektike ekonomskih i političkih sloboda korporacije stvaraju tzv. GSCR tj. Global strategic community relations. Pojednostavljeno rečeno, marketinšku tehniku kojom se oblici socijalne osjetljivosti - primjerice filantropija, volonterski rad, građanski aktivizam - stavljaju u službu povećanja prodaje i profita.

Ovdje jedna digresija: „zloglasni“ John Rockefeller davno je ustvrdio da

filantropija nije karitativna djelatnost.

Njegovo geslo glasilo je "Filantropija je investicija" i sasvim je na tragu iskonske mudrosti izražene u poslovici "Daj čovjeku ribu i nahranit ćeš ga jednom, nauči ga ribariti i bit će sit uvijek".

Uostalom, Rockefellerova zaklada pod tim je geslom još prije gotovo stotinu godina omogućila Andriji Štamparu iznimnu filantropsku karijeru zbog koje danas u Hrvatskoj i jedan i drugi imaju svoje ulice i trgove. Čime se ta zaklada danas bavi, već je drugo pitanje...

No, vratimo se profesorici King. Ona je uzela pod skalpel slučaj globalno poznate tvrtke Avon, kao primjer velike korporacije kojoj šport - za razliku od recimo Nikea, Adidasa, Reeboka i sl. nije osnovno područje rada. Treba spomenuti da se radi o firmi osnovanoj još u XIX. stoljeću, koja je u međuvremenu, sa svojim korporativnim sloganom "Avon, kompanija za žene", rasprostrla mrežu prodaje kozmetičkih proizvoda u više od 150 zemalja.

No, Avon je brzo napravio poveznice između ljepote, zdravlja i tjelesne aktivnosti te se odlučno založio za to da se šport prestane smatrati muškim područjem. Otkrivajući ogromnu prodajnu nišu, takva se kompanija vrlo dobro uklopila u osamdesete i devedesete, vrijeme najveće emancipacije ženskoga športa, te je tvrtka 1992. osnovala zakladu čiji je cilj bio "probiti ograde - socijalne, kulturne, financijske i medicinske - koje stoje između žene i zdravlja".

Konkretan program Avonove zaklade bio je vezan uz pokretanje Avon Global Running Woman Circuita, priredbe koja je u širokom spektru povezivala žensko natjecateljsko sa sasvim rekreativnim trčanjem. Treba reći da su čak i oni koji ozbiljno sumnjaju u iskrenost Avonovih namjera, priznali kako je baš taj program dao ključni doprinos za uvođenje ženskog maratona u olimpijski program.

57 Olimp

Žene i šport No, autorica, uz dosta poredbenih informacija, zapravo pokazuje kako Avonova tehnika koristi trenutke koji nastupaju nakon globalne pobjede neoliberalne koncepcije Reagana i Margaret Thatcher. Naime iduća generacija angloameričkih lidera - dakle, Bush, Clinton, Blair - pokušava u novom geopolitičkom krajoliku uspostaviti tzv. Treći put, tj. politički program koji u određenom amalgamu kapitalizma i socijaldemokracije nastoji prevladati stare sukobe lijevoga i desnog.

U tom se nastojanju otvara prostor za „društveno odgovorno poslovanje“, a Avon - advokat ženskih prava - vidi priliku za proklamirano probijanje ograde. Stoga se posebno angažira na području bivšega Istočnog bloka te u zemljama Latinske Amerike, a manje je aktivan na područjima na kojima je procijenjeno da je „ograda probijena“.

Autorica u svojim intervjuima nije, naravno, očekivala da joj bilo tko od zaposlenika ili predstavnika tvrtke kaže kako to rade samo zato - ili prvenstveno zato - da bi povećali profit (ta se razina iskrenosti kosi s odanošću tvrtki).

No, pokušaji zaposlenika da svoju interpretaciju Avonove velikodušnosti prilagode imperativima društvene odgovornosti, teško se nose sa statističkim i ostalim suhim podatcima što ih je autorica prikupila u svom istraživanju, počesto i u razgovorima s anonimnim insajderima.

Prateći tako korporativnu velikodušnost Avona upravo kroz Woman Circuit, Samantha King zaključuje da je ova velika filantropska akcija imala za cilj putem športa proširiti osnovni tip kupca diljem svoga distributivnog imperija: taj prototip je, tu nema dileme, bijela pripadnica zapadne srednje klase.

Rušenje ograda i prepreka s jedne strane, u funkciji je širenja starog stereotipa s druge.

No, kad se to usporedi s licemjerjem velikih športskih firmi koje „radost života“ prodaju na osnovu potplaćenog rada - često i dječjega - u zemljama Trećeg svijeta, pa ako dodamo i konkretne rezultate što ih je korporacija postigla na emancipaciji ženskog športa, možemo zaključiti da Avonova marketinška velikodušnost, ako ništa drugo, barem pravi manje kolateralne štete. 

How "Avon" united business and health Global strategic community relations is the name for the marketing technique whereby large corporations are trying, within their philanthropic actions, to create new and maintain the old markets.

For example, the company "Avon" - proclaiming women's health care - united the business in cosmetics with sport and tried - through a series of charitable actions, primarily through the events of female competition and recreational running - to create its ideal customer, the "middle class white female", in new markets, contributing - at the same time - to the global strengthening of women's sport ...

(Ratko Cvetnić)

OD OLIMPA DO OLIMPA ve a o obilje e a

Piše: RADICA JURKIN

obljet i a

ara u Bar elo i

vim la ovima rve rvatske olim ijske dele aije H je u z ak sjeća ja i za val ost darovao k ji u u izda ju H a Hrvatski olim ij i i odli ii autora uri e izdića

H

M B

B

o arka ka re reze ta ija

B

ora

va i ević

ojedi a

o

B

ora

va i ević

ora

r ić

P

ovodom 25. obljetnice prvog nastupa hrvatskih športaša na ljetnim Olimpijskim igrama pod vlastitim, hrvatskim stijegom u Barceloni 1992. godine, Hrvatski olimpijski odbor upriličio je 12. rujna 2017. prigodnu proslavu s članovima prve Hrvatske olimpijske delegacije Igara koju je predvodio tadašnji direktor HOO-a Marijan Malović.

Pozivu domaćina, predsjednika HOO-a Zlatka Mateše odazvala se većina od 41 športaša među kojima je najuspješniji hrvatski tenisač svih vremena i jedan od najboljih hrvatskih športaša uopće Goran Ivanišević, koji je bio i prvi hrvatski stjegonoša na Igrama u Barceloni. "Čast mi je što sam bio među prvima koji su utrli put dokazano sjajnim generacijama hrvatskih športaša", kazao je Ivanišević čija je bronca iz Barcelone prvo pojedinačno olimpijsko odličje za neovisnu i samostalnu Hrvatsku.

Svečanoj proslavi pridružili su se članovi stručnih stožera, a među njima i trener Petar Skansi koji je uz Aleksandra Petrovića, Ratu Tvrdića i Borisa Lalića činio košarkaški stožer u Barceloni. "Jedina momčad s kojom kao trener nisam imao problema

ora

tu

ova ević i etar ka si

rdoljak

arovi

s motivacijom bila je upravo ova košarkaška reprezentacija iz Barcelone. Počašćen sam što mogu svjedočiti o tom vremenu", kazao je Skansi.

Krajem veljače 1992. godine, gotovo pred "vratima" Olimpijskih igara, tadašnje je vodstvo, predsjednik HOO-a Antun Vrdoljak i glavni tajnik Slavko Podgorelec te članovi Vijeća, žurno radilo na projektu nastupa hrvatskih športaša na Igrama. Prema riječima prvog glavnog tajnika Podgorelca, naglasak je stavljan na tri ključna cilja: izbor športaša koji mogu postići visoke rezultate, izbor onih koji će svojim ponašanjem pridonijeti promicanju Republike Hrvatske i koji će projekt OI u teškim materijalnim i ratnim uvjetima u zemlji realizirati krajnje racionalno.

Prvi predsjednik, a danas počasni član HOO-a i MOO-a Antun Vrdoljak, živo se sjeća vremena u kojima se nadalo i nečemu "više" od dobrog rezultata. Njegovi dojmovi i danas nose pečat tog zanosa s prvog olimpijskog nastupa. "To vrijeme se ne zaboravlja, kao ni to da nastup u Barceloni treba zahvaliti tadašnjem predsjedniku MOO-a Samaranchu, dokazanom prijatelju hrvatskog športa, kao i prvom počasnom članu HOO-a dr. Franji Tuđmanu koji je neizmjerno volio i cijenio hrvatski šport i športaše".

Hrvatski košarkaši koji su lakoćom prošli naknadne kvalifikacije ušli su u finale najvećeg športskog događaja. I danas se prepričava dvoboj s legendarnim, neponovljivim sastavom najboljih profesionalaca NBA lige (tzv. „Dream team

a i a ostelić

ra jo ra ović

I). U našim redovima bila su dva profesionalca iz NBA lige Dražen Petrović i Stojko Vranković, dva međunarodna igrača iz talijanskih klubova Toni Kukoč i Dino Rađa, redom najveća hrvatska i svjetska košarkaška imena, predvođeni jednim od najvećih, Draženom Petrovićem koji je tragično preminuo u lipnju 1993. godine.

Minutom šutnje odana je počast Draženu Petroviću (po kojem se danas zove najveća nagrada HOO-a mladim darovitim športašima), nositelju triju olimpijskih odličja, četiri puta proglašenim najboljim europskim košarkašem, i te kako respektabilnom igraču najjače lige na svijetu NBA, jednom od najvećih uzora hrvatskih košarkaša kojem je 1995. godine u Lausanni, u parku Olimpijskog muzeja, otkriven spomenik, a koji je 2007. uvršten i u Fibinu Kuću slavnih u Alcobendasu (Madrid). Hrvatska mu je 2006. godine na trgu koji nosi njegovo ime otvorila Muzejsko-memorijalni centar, jedan od najposjećenijih muzeja u Zagrebu.

Svečani skup prisjetio se također prerano preminulog Matije Ljubeka, jednog od najuspješnijih hrvatskih olimpijaca, nositelja četiriju olimpijskih odličja, svjetskog i europskog prvaka sa više od 300 odličja, koji je na Igrama u Barceloni bio vođa kajakaške ekipe, te preminulih Andrije Mijačike, drugog tajnika HOO-a, te tajnika Hrvatskog taekwondo saveza Dražena Mađarevića koji su na Igrama bili treneri u stožeru taekwondo reprezentacije.

Proslava 25. obljetnice održana je u nazočnosti brojnih bivših vrhunskih športaša, športskih djelatnika i dužnosnika među kojima su bili članovi Vijeća i glavni tajnik HOO-a Josip Čop s pomoćnicima, državna tajnica za šport i nositeljica šest olimpijskih odličja Janica Kostelić te drugi članovi hrvatske olimpijske obitelji.

59 Olimp

OD OLIMPA DO OLIMPA a rada ra e

U

etrović

nazočnosti olimpijaca, bivših vrhunskih športaša, športskih djelatnika i dužnosnika, među kojima su bili predsjednik i glavni tajnik HOO-a Zlatko Mateša i Josip Čop, državna tajnica za šport Janica Kostelić, članovi Vijeća HOO-a te drugi uglednici, u Muzejsko-memorijalnom centru "Dražen Petrović" na istoimenom trgu u Zagrebu, 11. rujna 2017. dodijeljena je Nagrada "Dražen Petrović", godišnja nagrada najuspješnijim mladim hrvatskim športašima, ekipama i posadama.

Prema odluci Odbora za Nagradu, na čijem je čelu bio srebrni olimpijac Damir Martin, ujedno i dopredsjednik HOO-a, najuspješnijima u pojedinačnoj konkurenciji proglašeni su Helena Vuković, svjetska kadetska prvakinja u judu i Miran Maričić, svjetski juniorski prvak u disciplini zračna puška 10m.

Nagradu su im uručili Biserka Petrović (majka trostrukog osvajača olimpijskog odličja, tragično preminulog Dražena Petrovića) te dvostruki olimpijac, zlatni u trapu i europski prvak Josip Glasnović.

Najuspješnija ženska ekipa je kuglačka reprezentacija U18 u sastavu Tea Dragičević, Matea Juričić, Tamara Sinković,

Vanesa Bogdanović i Ivana Neralić koje su svjetske prvakinje od svibnja 2017. Nagradu im je uručio europski gimnastički prvak iz 2015. Marijo Možnik.

Olimpijac Dubravko Šimenc, jedan od naboljih svjetskih vatepolista svih vremena sa dva zlatna olimpijska odličja, priznanje je uručio najuspješnijoj muškoj momčadi. To je vaterpolska reprezentacija U18 u sastavu Luka Podrug, Ivan Krolo, Karlo Kreković, Marko Valečić, Zvonimir Butić, Jacob

Svi nominirani NAJUSPJEŠNIJA ŠPORTAŠICA Hele a uković - judo Matea Juričić - kuglanje Matea Jelić - taekwondo ku la ka re reze ta ija i Marijo Mo ik

Hele a uković i Biserka etrović

a ko Bo ić i a ira Bilić

M M MČ Hrvatska vater olska re reze ta ija Luka Podrug, Ivan Krolo, Karlo Kreković, Marko Valečić, Zvonimir Butić, Jacob Merčep, Duje Pejković, Franko Lazić, Lovro Paparić, Matias Biljaka, Petar Bratim, Branimir Herceg, Luka Bajić

NAJUSPJEŠNIJI ŠPORTAŠ Mira Mari ić - streljaštvo Martin Dolenc - jedrenje (kite boarding) Borna Čujić - športsko penjanje Marino Bloudek - atletika

Hrvatska U19 rukometna reprezentacija: Ivan Panjan, Vladimir Gošić, Leon Strbad, Tomislav Špruk, Filip Turčić, Darijo Raguž, Nikola Grahovac, Danijel Papić, Marko Račić, Halil Jaganjac, Daniel Vusić, Ivan Koncul, Tin Lučin, Vito Bahtijarević, Filip Vistorop, Ivan Martinović.

Hrvatska ku la ka re reze ta ija: Tea Dragičević, Matea Juričić, Tamara Sinković, Vanesa Bogdanović, Ivana Neralić

Hrvatska U16 košarkaška reprezentacija: Antonio Petrović, Roko Gizdavčić, Karlo Lukačić, Sandro Rašić, Ivan Gulin, Ivan Perasović, Matej Rudan, Matej Bošnjak,

atko udić omi ira za ajus je tre era u izboru M a

ije

Hrvatski olimpijski odbor nominirao je u rujnu ove godine Ratka Rudića, najtrofejnijeg vaterpolskog trenera svih vremena, za najuspješnijeg trenera u izboru Međunarodnog olimpijskog odbora. Proslavljeni vaterpolist u svojoj je športskoj i trenerskoj karijeri osvojio 67 odličja od toga 19 s klupskim naslovom i 48 reprezentativnih medalja uključujući 19 zlatnih.

Na velikim seniorskim natjecanjima poput europskih i svjetskih prvenstava i Olimpijskih igara osvojio je 21 medalju, uključujući 10 zlata. Na OI 2012. u Londonu hrvatski su vaterpolisti pod njegovim vodstvom pobijedili u svih osam utakmica i osvojili prvo hrvatsko vaterpolsko olimpijsko zlato.

Kao mladi vaterpolist bio je pričuva na Olimpijskim igrama u Meksiku 1968. godine, kada je osvojena zlatna medalja. Srebrnu medalju osvojio je na OI 1980. godine u Moskvi, a sudjelovao je i na Igrama 1972. godinu u Münchenu

Olimp 60

Piše: RADICA JURKIN

Merčep, Duje Pejković, Franko Lazić, Lovro Paparić, Matias Biljaka, Petar Bratim, Branimir Herceg i Luka Bajić, koja je na Svjetskom prvenstvu u Podgorici osvojila zlato.

Nagradu Dražen Petrović za najbolji par, štafetu ili posadu dobile su članice ženskog juniorskog veslačkog četverca u sastavu Ivana Jurković, Josipa Jurković, Bruna Milinović i Izabela Krakić koje su svjetske i europske juniorske prvakinje.

Njima je nagradu uručio zlatni rukometni olimpijac Goran Šprem.

Za najveću nadu hrvatskog športa u ženskoj konkurenciji proglašena je karatistica Lea Vukoja, europska kadetska prvakinja kojoj je nagradu predao predsjednik Odbora Damir Martin. U muškoj konkurenciji to je Paško Božić brončani s europskog kadetskog taekwondo prvenstva kojem je nagradu uručila srebrna olimpijka, negdašnja vrhunska košarkašica Danira Bilić.

Nagrada je pisana povelja sa stiliziranim likom Dražena Petrovića, novčani iznos i prikladni poklon kojeg su ove godine dali članovi Hrvatske marketinške olimpijske obitelji: tvrtka F4, sponzor službene opreme hrvatskih olimpijaca u čije ime je uručio predsjednik uprave distributera "Top Sport 98" Marko Bljaić te McDonalds čiji je dar uručila direktorica marketinga Ivana Šapina.

Roko Škarica, Viktor Šarić, Boris Tišma, Mislav Majić Hrvatska U18 šahovska reprezentacija: Leon Livaić, Jadranko Plenča, Sven Tica, Teo Tomulić ŠTAFETA ILI POSADA osada ju iorsko e sko vesla ko etver a Ivana Jurković, Josipa Jurković, Bruna Milinović, Izabela Krakić Matea Juričić i Mihael Grivičić kuglanje Posada juniorskog muškog veslačkog dvojca: Patrik Lončarić, Anton Lončarić

H Lea Vukoja - karate Hana Arapović - stolni tenis Nika Klepac - taekwondo Lara Cvjetko - judo H a ko Bo ić - taekwondo Marko Džin - kickboxing

amir Marti i ea ukoja

o i uko u Košarkaškoj kući slav i

Trostruki olimpijac s dva srebra, svjetski i europski prvak, proslavljeni hrvatski košarkaš Toni Kukoč, izabran je u Košarkašku kuću slavnih Međunarodnog košarkaškog saveza (FIBA), zajedno s velikim američkim centrom Shaquilleom O'Nealom te originalnim "Dream Teamom", američkom reprezentacijom koja je

Celebration of 25th anniversary of performance at the Barcelona Olympics On the occasion of 25th anniversary of the Croatian athletes’ first appearance at the Summer Olympics under their own Croatian flag in Barcelona in 1992, the Croatian Olympic Committee (HOO) hosted the occasional celebration with the members of the first Croatian Olympic delegation headed by the then director of the Croatian Olympic Committee, Marijan Malović.

The invitation of the host, Croatian Olympic Committee’s President Zlatko Mateša, was responded by most of the 41 athletes, including the most successful Croatian tennis player of all time and one of the best Croatian athletes at all, Goran Ivanišević, who was also the first Croatian flag-bearer at the Barcelona Olympics. "I am honored to be one of the first to pave the way to the brilliant generations of Croatian athletes", said Ivanišević, whose bronze medal from Barcelona is the first individual Olympic medal for independent Croatia.

The celebration was joined by members of the professional staffs and among them the Olympic champion, then the coach Petar Skansi who was - along with Aleksandar Petrović, Rato Tvrdić and Boris Lalić - a part of basketball staff in Barcelona. "The only team I had no motivational problems with was the basketball team from Barcelona. I am honored to be able to testify about that time", said Skansi, silver medalist from Mexico City in 1968.

Barcelona was not only a matter of right to perform after the provisional but crucial recognition of the International Olympic Committee just a couple of months prior to the performance on January 17, 1992, but also the opportunity to make the best selection of athletes and achieving the best results despite the completed qualifications for the Olympics.

At the end of February 1992, almost around the corner of the Olympic Games in Barcelona, the then leadership, President and Secretary General of the Croatian Olympic Committee, Antun Vrdoljak and Slavko Podgorelec, and members of the Council were working hard on the project of Croatian athletes’ performance at the Olympics. According to the first Secretary General Podgorelac, the emphasis was put on three key goals; selection of athletes who can achieve high sports results, those who will contribute to the promotion of the Republic of Croatia with their behavior and realize - in spite of difficult material and war conditions in the country - the Olympic Games project extremely rationally.

Antun Vrdoljak, the first President and today honorary member of the Croatian and International Olympic Committee, whose member he was from 1995 until 2012, has a living memory of the times in which he hoped for something "more" than just good result.

His impressions still bear the seal of the enthusiasm from the first Olympic performance. "One does not forget that time", said the first President of the Croatian Olympic Committee and added that for the performance in Barcelona, "one should thank the then President of the International Olympic Committee Samaranch, a proven sports friend of Croatian sport and the first honorary member of the Croatian Olympic Committee, dr. Franjo Tuđman, who loved and appreciated Croatian sports and sportsmen immensely."



61 Olimp

OD OLIMPA DO OLIMPA nastupila na Olimpijskim igrama 1992. u Barceloni.

Kukoč je tijekom igračke karijere s tadašnjom Jugoplastikom osvojio tri uzastopna naslova europskog prvaka (1989., 1990., 1991.), a nakon odlaska u NBA ligu kao igrač Chicago Bullsa osvojio je i tri uzastopna naslova - 1996., 1997., 1998. Triput je bio biran i za najkorisnijeg (MVP) igrača završnog turnira Eurolige (1990., 1991., 1993.), a u sezoni 1995./96. dobio je nagradu za najboljeg šestog igrača u NBA. Kukoč je s reprezentacijom Jugoslavije osvojio naslov svjetskog prvaka u Argentini 1990. godine, a na tom je natjecanju proglašen za MVP-a, a ima i dva naslova europskog prvaka (1989. i 1991.). Na Olimpijskim je igrama osvojio dva srebra - s Jugoslavijom u Seulu 1988. te s Hrvatskom u Barceloni 1992.

Nakon srebra u Barceloni, Kukoč je u dresu hrvatske reprezentacije osvojio još dvije bronce: na SP 1994. u Kanadi te na Eurobasketu 1995. u Ateni.

Svečanost primanja u Kuću slave bit će održana 30. rujna u sjedištu FIBA-e u Ženevi.

Bo at kale dar vi e do Tokija 2020.

ortski

riredbi

Do Olimpijskih igara u Tokiju 2020. za koje je do rujna ove godine evidentirano šezdesetak potencijalnih kandidata u pojedinačnoj konkurenciji te muške momčadi u košarci, rukometu i vaterpolu, HOO i nadležni ured za olimpijski program imaju još osam višešportskih priredbi.

Prve su na redu Zimske olimpijske igre u Pjongčangu (Republika Koreja), od 9. do 25. veljače 2018. Na listi kandidata trenutno se nalazi oko 20 vrhunskih hrvatskih športaša. U predolimpijskoj 2019. godini, na redu su 2. Europske igre

Olimp 62

kojima je domaćin Minsk (Bjelorusija) koje će se održati od 21. do 30. lipnja 2019. godine.

Nova višesportska priredba ovog olimpijskog ciklusa su 1. Svjetske igre na pijesku koje će svoju premijeru imati u listopadu 2019. u San Diegu.

Evo popisa svih priredbi: Zimske olimpijske igre Pjongčang 2018.

9. - 25. veljače (Republika Koreja) Olimpijske igre mladih Buenos Aires 2018.

6. - 18. listopada (Argentina)

Mediteranske igre Taragona 2018.

22. lipnja - 1. srpnja (Španjolska)

Olimpijski festival europske mladeži Baku 2019.

20. - 28. srpnja (Azerbajdžan) Zimski Olimpijski festival europske mladeži Sarajevo 2019.

9. - 16. veljače (Bosna i Hercegovina)

Europske igre Minsk 2019.

21. - 30. lipnja (Bjelorusija) Prve svjetske igre na pijesku San Diego 2019.

Rujan/listopad (SAD)

Zimske Olimpijske igre mladih Lausanne 2020.

10. - 19. siječnja (Švicarska)

Olimpijske igre Tokio 2020.

24. srpnja - 9. kolovoza (Japan )

ve a o ot isa u ovor o domaći stvu EI 2019.

Predsjednik HOO-a Zlatko Mateša, ujedno član Izvršnog odbora Europskih olimpijskih odbora i koordinator za Europske igre 2019. godine, sudjelovalo je u svečanom potpisivanju ugovora o domaćinstvu ovog kontinentalnog višešportskog natjecanja novijeg datuma.

Ugovor je potpisan 1. rujna 2017. u sjedištu Bjeloruskog olimpijskog odbora u Minsku, a u nazočnosti vršitelja dužnosti predsjednika Janeza Kocijančića i drugih članova europske športske vlade.

Predsjednik Mateša, jedan od vodećih ljudi u projektu Europskih igara, izrazio je zadovoljstvo što su već prve Igre opravdale očekivanja, kako u pogledu športskih rezultata, tako i u pogledu televizijskog interesa.

"Europske igre u Minsku donijet će i još neke novosti koje će biti iskorak u športskoj inovativnosti koja plijeni pažnju osobito mladih ljudi", naglasio je Mateša i najavio sudjelovanje hrvatske športske delegacije. Nastup na prvih Igrama u Bakuu 2015., hrvatski su športaši završili sa 11 medalja.

riz a je Hrvatskom judo savezu za ajbolji razvoj

Sanda Čorak, predsjednica Hrvatskog judo saveza, i sama nekad vrhunska judašica, primila je na prigodnoj svečanosti Međunarodne judo federacije 28. kolovoza 2017. u Budimpešti (gdje se održavalo Svjetsko prvenstvo), posebno priznanje "Najbolji razvoj nacionalnog saveza". To je još jedno međunarodno priznanje HJS-u koji je uvođenjem juda u 160 osnovnih škola u Hrvatskoj prema projektu "Judo u škole" 2015. godine dobio Nagradu MOO-a "Sport i inovacije".

Croatian basketball players who easily met the subsequent qualifications entered the finals of the largest sports event - a duel with the legendary unparalleled team of the best NBA professional players, the so-called "Dream Team I" - and won a silver medal.

Their team included two NBA Leagued players Dražen Petrović and Stojko Vranković, two international players from the Italian clubs Toni Kukoč and Dino Rađa, ranked among the top Croatian and international basketball names and led by one of the most famous basketball players Dražen Petrović, who tragically died in June 1993.

A minute’s silence was observed as a tribute to Dražen Petrović - after whom the Croatian Olympic Committee named two of its biggest awards presented to young talented athletes - bearer of three Olympic medals, four times best European Basketball Player, player of the strongest league in the world - the NBA League, one of the greatest Croatian basketball players’ role model in whose honor a monument was placed in 1995 in Lausanne in the Park of the Olympic Museum and who was introduced in FIBA's Hall of Fame in Alcobendas (Madrid) in 2007. In 2006, Croatia opened its Museum-Memorial Center, one of the most visited museums in Zagreb on the square named after him.

At the ceremony, the present also recalled the late Matija Ljubek, one of the most successful Croatian Olympians, holder of four Olympic medals, the World's and European Champion with more than 300 medals, leader of the Croatian Olympic Kayaking Team at Barcelona Olympics and Andrija Mijačika, the second Secretary General of the Croatian Olympic Committee and Dražen Mađarević, Secretary of the Croatian Taekwondo Federation, coaches in the Croatian Olympic Taekwondo Team at Barcelona Olympics 1992.

The solemn celebration of the 25th anniversary was held in the presence of a number of former top athletes, sports staff members and officials including members of the Council and Croatian Olympic Committee’s Secretary General Josip Čop with assistants, Secretary of State for Sports and holder of six Olympic medals Janica Kostelić and other members of the Croatian Olympic family.

Ratko Rudić nominated for the Most Successful Coach in the IOC's selection

The Croatian Olympic Committee nominated Ratko Rudić, the most trophy-winning water polo coach of all time, in September this year for the Most Successful Coach in the selection of the International Olympic Committee. This famous water polo player won in his active and coaching career as many as 67 medals, 19 of them with a club and 48 representative medals, including 19 gold.

At major senior competitions, such as European and World Championships and Olympic Games, he won 21 medals, including 10 gold. At the London Olympics 2012, the Croatian water polo team won - under his leadership - all the eight games and the first Croatian Olympic gold medal in water polo.

As a young water polo player, he was a substitute at the Mexico Olympics 1968, where his club has won a gold medal. At the Moscow Olympics 1980 he won a silver medal and he also participated at the Munich Olympics 1972.

Toni Kukoč in FIBA’s Hall of Fame

Olympian Toni Kukoč, the famous Croatian basketball player made up to FIBA Hall of Fame’s 2017 Class of Inductees, along with the great American center player Shaquille O'Neal and the original 

63 Olimp

OD OLIMPA DO OLIMPA "Velika je čast primiti ovu nagradu. Prije 10 godina nam se ovaj trenutak činio gotovo pa nemogućim, ali imali smo zajedničku viziju, postavili timski rad i napredujemo uz potporu cijele judo zajednice. Hvala predsjedniku IJF-a, Mariusu Vizeru, za podršku i povjerenje, kao i predsjedniku EJU-a, Sergeju Solovejčiku te cijeloj judo obitelji", rekla je predsjednica Čorak prilikom primanja nagrade koju joj je uručio predsjednik Europske judo unije Sergej Solovejčik.

ese ska s ema

a

air la kao eti ka dis i li a

Pod predsjedavanjem predsjednice Hrvatskog fair play odbora, ujedno i srebrne olimpijke Danire Bilić, u sjedištu HOO-a održana je 3. redovna sjednica HFPO-a. Na njoj je bilo riječi o organizaciji Okruglog stola o fair playu u prosincu 2017. i obilježavanju deset godina rada Odbora na afirmaciji načela fair playa u hrvatskom društvu, za što će pojedincima biti uručena posebno priznanje. Članovi Odbora su obaviješteni o stručnom skupu koji se održao 15. rujna u organizaciji Središnjega državnog ureda za šport (SDUŠ), a na temu Akcijski plan za provedbu programa mjera edukacije u borbi protiv nasilja u športu, na športskim natjecanjima i izvan njih.

Svoj doprinos radu dale su i predstavnice Odbora Danira Bilić i Nataša Muždalo koje su predstavile rad HPFO-a s naglaskom na programske aktivnosti namijenjene učenicima osnovnih i srednjih škola.

"Rad na tome je trajnog predznaka i to je naša obveza“, naglasila je predsjednica Bilić govoreći o aktivnostima koje slijede u mandatnom razdoblju do 2020. godine. "Iskazivanje poštovanja sebe i drugih mora biti u temeljima svakog odnosa. U športu i svakodnevnom životu. To je fair play. Da bi to postigli, partner nam treba biti i Hrvatski školski sportski savez koji je već izgradio vrlo uspješne modele učenja o fair playu", kazala je najavljujući a ira Bilić i sporazum s HŠSS-om čiji je predstavnik također član Odbora.

Predsjednica Bilić izvijestila je o aktivnostima članova Odbora na jačanju utjecaja športa u društvu, posebice u pitanjima razumijevanja fair playa kao etičke discipline - od medijske promocije do obrazovnih kampanja među mladima te nagrađivanja kao što je Nagrada HOO-a za fair play.

Na dnevnom redu bila je i informacija o pripremama za sudjelovanju predstavnika HFPO-a na sjednici izvršnog odbora Europskog fair play odbora (EFPO) čija je članica pomoćnica glavnog tajnika HOO-a Biserka Vrbek, a koji će se, kao i Opća skupština i Kongres, održati od 22. do 27. listopada 2017. u Haifi u Izraelu.

U radu Kongresa sudjelovat će članica Odbora i dopredsjednica HOO-a Morana Paliković Gruden, Danira Bilić i Biserka Vrbek koja je Odbor izvijestila i o potpisivanju fair play deklaracije povodom Olimpijskog festivala europske mladeži u Gyoru (Mađarska) u srpnju ove godine, te praksi Europskog fair play odbora na međunarodnoj promociji fair playa i inicijativama koje su poticaj zajedničkom djelovanju.

Jedna od iznimno važnih je sastanak izvršnog odbora EFPOa i Hrvatskog fair play odbora koji bi se održao u studenom ove godine.

Olimp 64

Direktor Sportske televizije (SPTV) Petar Čavlović i glavni urednik Jura Ozmec predstavili su sredinom rujna čelnim ljudima Hrvatskog olimpijskog odbora i najvažnijim operativcima HOO-a novu jesensku programsku shemu na Sportskoj televiziji. SPTV je najgledaniji športski kanal u Hrvatskoj, prema istraživanju AGB Nielsen, te jedina televizija u svijetu s nacionalnom koncesijom koja je u stopostotnom vlasništvu jednog nacionalnog olimpijskog odbora.

"Radi se o sedmoj programskoj jesenskoj shemi najgledanije športske televizije, koliko god neki pokušavaju to osporiti, a na njoj je radio izvrstan tim stručnjaka“, kazao je u uvodu Čavlović podsjećajući da je ova mlada televizija počela s emitiranjem 4. travnja 2011. godine.

Novosti je predstavio glavni urednik, a najvažnija je obimniji program hrvatskog športa s oko 15 emisija o hrvatskom športu, vrhunskim športašima i mladim talentima, nacionalnim športskim savezima koji su sve prisutniji na međunarodnoj športskoj sceni, o školskim ligama, kao i o lokalnim športskim zajednicama koje su sastavnice HOO-a.

"Program će biti bogatiji i u športskim vijestima koje će se emitirati do 10 puta dnevno, a prostor više dobit će članovi hrvatske olimpijske marketinške obitelji i dokumentarni program u terminima Al Jazeere“, kazao je Ozmec.

Predsjednik HOO-a Zlatko Mateša rekao je da su u ovom trenutku za budući razvoj SPTV-a važna tri elementa - ugovori s jakim gospodarskim partnerima u Hrvatskoj, suradnja s Olympic Channelom MOO-a te rad na posebnim emisijama, poput one s uvodom u Svjetsko nogometno prvenstvo u Rusiji, koja se već emitira na SPTV-u".

avr

a ko ere ija rojekta u Bratislavi

Dopredsjednica Hrvatskog olimpijskog odbora Morana Paliković Gruden, ujedno članica Europske komisije za rodnu ravnopravnost Europskih olimpijskih odbora, te koordinatorica HOO-a za fondove i programe EU Alma Papić, sudjelovale su 13. rujna u Bratislavi u radu završne konferencije projekta „Upravljanje u športu i žene u vodstvu“ (SUCCESS) čiji je nositelj bio HOO. U provedbi SUCCESS-a sudjelovali su, uz HOO, nacionalni olimpijski odbori iz Francuske, Italije, Litve, Češke i Slovačke. Predsjednik Slovačkog olimpijskog odbora Anton Siekel u svom uvodnom govoru naglasio je da je vrijednost ovog projekta obrazovni program koji ženama

“Dream Team”, the U.S. Olympic Basketball Team that performed at the Barcelona Olympics 1992.

During his career as a player with Jugoplastika, Kukoč has won three consecutive European Champion titles (1989, 1990, 1991) and after joining the NBA League as a Chicago Bulls player he won three consecutive Champion titles in the strongest world basketball league (1996, 1997, 1998) .

He was proclaimed three times the EuroLeague Final Four Most Valuable Player (1990, 1991, 1993) and in the 1995/96 season. He has also won the NBA Sixth Man of the Year Award.

With the National Olympic Basketball Team of the former Yugoslavia, Kukoč won the World Champion in Argentina in 1990, where has was also proclaimed the MVP, and two European Champion titles (1989, 1991). He won two silver medals at the Olympics, with Yugoslavia in Seoul in 1988 and with Croatia in Barcelona in 1992. After silver in Barcelona, Kukoč won two more bronze medals as member of the Croatian Olympic Basketball Team, at the World Championships in 1994 in Canada and at Eurobasket in 1995 in Athens.

The official ceremony of induction in the FIBA’s Hall of Fame - House of Basketball, situated at the FIBA headquarters in Geneva - will be held on September 30.

u športu daje nova znanja pridonoseći tako strateški važnom cilju - stvaranju društva znanja općenito.

Morana Paliković Gruden u svom je izlaganju istaknula da porast broja športašica nije praćen porastom broja žena na vodećim pozicijama te da „ženski glas“ nije ni približno zastupljen na rukovodećim i upravljačkim pozicijama u športskim organizacijama, iako su dokazale da mogu odlično odraditi upravo takav posao.

Za završnicu ovog međunarodnog projekta kojim je rukovodila Alma Papić, usvojene su preporuke koje sudionici smatraju ključnima za konkretni iskorak u prostoru upravljanja žena u športu.

Među njima su ustrajnost u razvoju modela koji će osigurati ravnopravnost na pozicijama odlučivanja u svom članstvu te učenja žena o upravljanju i poticanje umrežavanja.

Sudionici Konferencije smatraju da nacionalne vlade kao i Europska komisija trebaju osigurati dovoljno financijskih i drugih resursa za provedbu ovih strateških aktivnosti u upravljanju u športu.

ortske zajed i e za olim ijski da

Hrvatski

The Croatian Judo Federation Awarded for the Best Development in the World

The President of the Croatian Judo Federation and Vice-President of the Croatian Olympic Committee Sanda Čorak received a special award for the Best Development of a National Federation in the world at the Gala event held on August 28, 2017 in Budapest.

The "Best Development of the National Federation" Award was presented to the Croatian Judo Federation President Sanda Čorak by President of the European Judo Union, Sergei Soloveychik.

“This is a great honor to receive this award. For us 10 years ago it seemed impossible but we shared the same vision, implemented team work, and have been developing with the strong support of the judo community. I would like to thank to the IJF President Mr. Marius Vizer for always believing and supporting us and to the EJU President Mr. Soloveychik and the entire judo family”, said Čorak receiving the award which was presented in Budapest where the World Judo Championship is held.

H

ur eva

Foto: M. Gudin

H sijek H u a ja

Čelnici Hrvatskog olimpijskog odbora, predsjednik Zlatko Mateša i i glavni tajnik Josip Čop, čestitali su svim športašima, športskim djelatnicima i dužnosnicima 26. Hrvatski olimpijski dan (HOD), dan osnivanja HOO-a (10. rujna 1991.)

HOD, koji je bio uvod u velike uspjehe hrvatskog športa, obilježen je širom Hrvatske športsko-rekreativnim aktivnostima, posebice lokalnih športskih zajednica u Đurđevcu, Zadru, Osijeku, Jastrebarskom, Koprivnici, Škurinjskoj Dragi, Čakovcu, Đakovu, u Budrovcima, Đurđancima i Županji gdje je održana i središnja svečanosti.

Prvi operativac HOO-a za šport na lokalnoj razini Siniša Krajač, izrazio je zadovoljstvo odazivom športskih zajednica koje, kako je naglasio, daju veliki doprinos utjecaju športa u hrvatskom društvu.

Officially signed Agreement on Hosting the European Games 2019

The President of the Croatian Olympic Committee, Zlatko Mateša, also a member of the European Olympic Committees’ Executive Committee and Deputy Chairman of EOC’s Coordination Commission for the European Games 2019, participated in signing the Agreement on hosting this continental multi-sports competition of a recent date.

The Agreement was signed on September 1st, 2017 in the headquarters of the Belarus Olympic Committee in Minsk, in the presence of EOC’s Acting President Janez Kocijančić and other members of the European sports government.

President Mateša, one of the leading men in the European Games Project, expressed his satisfaction that the first Games in Baku in 2015 justified the expectations, in terms of both sports results and television interest.

"The European Games in Minsk will bring some more news that will be a step up in sports innovation that attracts the attention of young people in particular", said Mateša and announced the participation of the Croatian Sports Delegation.

Croatian athletes finished their first appearance in Baku in 2015 with 11 medals.

65 Olimp

otkrijte svoju priču na hrvatska.hr

Puna avantura

photo by aleksandar gospić

photo by luka tambača

Ne ispunjavajte život danima, ispunite dane životom.