Olimp 74.

Godina izlaženja: XXI. ISSN 1331-9523

Časopis Hrvatskog olimpijskog odbora

Broj 74 / Ožujak 2020.

otkrijte svoju pri훾u na hrvatska.hr

Puna prirodnih ljepota

photos by antun cerove훾ki

Ne ispunjavajte 탑ivot danima, ispunite dane 탑ivotom.

Istra, Hrvatska

Sve je spremno za vaše treninge u blizini mora.

Pripreme profesionalnih sportaša i rekreativaca | Četiri sportska centra | Zatvorena i otvorena igrališta, teniski tereni | Hotelski smještaj i prehrana prilagođeni sportašima | Biciklističke staze

www.myporec.com

KAZALO

42 20 Godina izlaženja: XXI. ISSN 1331-9523

Časopis Hrvatskog olimpijskog odbora

Broj 74 / Ožujak 2020.

Snimio: Marvin Ronsdorf (Unsplash)

6

Za nakladnika: Josip Čop Hrvatski olimpijski odbor Trg Krešimira Ćosića 11, 10 000 Zagreb Glavni urednik: Ante Drpić Urednica priloga Povijest Hrvatskog športa: Ana Popovčić Uredništvo: Danira Bilić, Saša Ceraj, Gordana Gaćeša, Nenad Ivanković, Radica Jurkin, Vinko Knežević, Siniša Krajač, Jura Ozmec, Ana Popovčić Produkcija: M 14 d.o.o (Jet-set magazin) Prisavlje 2 10 000 Zagreb Oblikovanje i prijelom: Marin Stojić Prijevod: N. T. Dalma d.o.o.

Medveščak 13 10000 Zagreb Tisak: Grafički zavod Hrvatske Mičevečka ul. 7 10000 Zagreb Naklada: 2000 primjeraka

Olimp je časopis Hrvatskog olimpijskog odbora.

www.hoo.hr e-mail: hoo@hoo.hr

6

12

ZOIM

Lausanne 2020.

24

Nastanak modernog športa

Odbojka

12

29

Šport bez gledatelja?

Povijest hrvatskog športa

Društvo i šport

Prilog

16

42

Antonia Ružić

Zemlja prvaka i znanstvenika

Olimpijske nade

Društvo i šport

20

46

Ivan Sunara

Športski gen

Olimpijske legende

OLIMP ■ 4 ■

16

Žene i šport

Dragi čitatelji,

48

42

48 MOO

Olimpijska agora

54 Izložba

"Igre sporta i umjetnosti"

56

Internet

Hrvatski taekwondo savez

58

Publicistika

"Bonton za trenere"

pred vama je prvi ovogodišnji broj časopisa Olimp s kojim ulazimo u olimpijsku godinu u kojoj će sve naše misli i dobre želje biti usmjerene prema Igrama u Tokiju. Na naslovnici istaknut je slogan HOO-a “Prema suncu” - pod njim ćemo u lipanjskom broju predstaviti sve naše športaše koji će od 24. srpnja do 9. kolovoza braniti hrvatske boje naše u Zemlji izlazećeg sunca.

Ove godine obilježavamo i 50 godina od izlaska časopisa “Povijest sporta”, čiji je prvi broj tiskan 1970. godine, i kojemu je upravo Olimp, preko svog podliska “Povijest hrvatskog športa”, omogućio sadašnju proslavu polustoljetnog izlaženja. Iskrene čestitke i zahvala svima: počevši od prvog glavnog i odgovornog urednika Franje Frntića, koji je Glavni tajnik Hrvatskog punih 30 godina neumorno i s puno ljubavi uređivao časoolimpijskog odbora pis (a to je nastavio i s prvih šest brojeva podliska u OlimSecretary General pu), preko njegovih nasljednika Franje Njegača i Zdenka of the Croatian Jajčevića, pa do današnje urednice Ane Popovčić koja od Olympic Committee 2010. s puno ljubavi, znanja i truda uređuje ovaj prilog.

Posebno me razveselila odluka uredništva da od ovog broja jednu rubriku posveti događanjima u Hrvatskom Josip Čop, dipl. oec. športskom muzeju. Nadam se da je nedavno održana izložba “Igra sporta i umjetnosti”, koju predstavljemo u ovom izdanju, uistinu prava najava stalnog postava Hrvatskog športskog muzeja čije ćemo useljenje u nove prostore u Ilici 13 sa zanimanjem pratiti na stranicama „Olimpa“.

U rubrici “Olimpijske legende” predstavljen je Ivan Sunara, koji je već 85. nositelj olimpijske medalje o kojem piše “Olimp”, a serijal “Olimpijske nade” nastavlja mlada tenisačica Antonia Ružić. Naši vrijedni autori pojedinih rubrika donose, dakako, još niz zanimljivih tema koje valja pročitati.

Na kraju želim u ime predsjednika Zlatka Mateše i osobno, čestitati članovima uredništva, autorima rubrika, grafičkim urednicima i svim ostalim suradnicima „Olimpa“ na dobivenom priznanju za izdavaštvo koje je povodom 20. obljetnice izlaženja glavnom uredniku Anti Drpiću dodijelilo Hrvatski zbor sportskih novinara. Posebnu težinu ovom priznanju daje činjenica da je dobiveno od strukovne novinarske udruge.

U ime svih vas dragi čitatelji, želim da svi oni koji stvaraju „Olimp“, s istim entuzijazmom nastave i nadalje, na zadovoljstvo svih nas u športu.

Dear readers,

before you is the first this year’s edition of the magazine Olimp with which we are entering the Olympic year when all our thoughts and good wishes will be aimed at the Tokyo Olympics. The cover page features the Croatian Olympic Committee’s slogan “Towards the Sun” under which we will present, in June’s edition, all our athletes who will defend Croatia’s colors in the land of the Rising Sun from July 24th to August 9th.

This year we are celebrating 50 years of launching the magazine “History of Sports”, whose first edition was printed in 1970, and to whom Olimp, through its supplement “History of the Croatian Sports”, enabled the present celebration of a half-century of existence.

Congratulations and thanks to all of you: starting with the first editor Franjo Frntić who was editing the magazine for full 30 years, relentlessly and with a lot of love (and continued doing so with the first six editions of the Olimp supplement), over his successors Franjo Njegač and Zdenko Jajčević, until today’s editor Ana Popovčić, who has been editing this supplement with a lots of love, knowledge and effort since 2010.

I was particularly pleased by the decision of the editorial board to dedicate this edition’s one page to events in the Croatian Sports Museum, and I hope that recently held exhibition “The Game of Sports and Arts” that we are presenting in this edition is a true announcement of a permanent setup of the Croatian Sports Museum, whose moving into the new premises in Ilica 13 we will follow with interest on the pages of “Olimp”.

The “Olympic Legends” section presents Ivan Sunara, who is already the 85th holder of Olympic medal and the section “Olympic Hopes” features young tennis player Antonia Ružić. Our valuable authors of the respective sections bring you, of course, many interesting topics to read.

Lastly, I would like to congratulate the member of the editorial board, the authors of sections, graphic editors and all the other associates of “Olimp” on the obtained recognition for publishing, presented to the Editor-in-Chief Ante Drpić by the Croatian Sports Journalists Association on the occasion of 20th anniversary of publishing of the magazine. This recognition carries a special highlight – the fact that it was presented by the professional journalist association.

On behalf of all of you dear readers, I want all those who are creating “Olimp”, to continue with the same enthusiasm onwards, to the satisfaction of all of us in sports.

■ 5 ■ OLIMP

ZIMSKE OLIMPIJSKE IGRE MLADIH

Prvi Hrvat s medaljom na ZOIM-u OLIMP ■ 6 ■

Luka Banek

Tekst : VINKO KNEŽEVIĆ Fotografije: HOO, IOC

Treće izdanje Zimskih olimpijskih igara mladih održano je u Švicarskoj, a hokejaš Luka Banek, koji će u kolovozu navršiti tek 15 godina, osvojio je broncu u dresu nacionalno mješovite momčadi

ZIMSKE OLIMPIJSKE IGRE MLADIH

N

akon Innsbrucka 2012. i Lillehammera 2016. godine, treće izdanje Zimskih olimpijskih igara mladih (ZOIM) ugostila je od 9. do 22. siječnja olimpijska prijestolnica Lausanne, skupa s popularnim švicarskim skijalištem St. Moritzom.

Na Igrama je sudjelovalo 1837 športašica i športaša u dobi od 14 do 18 godina iz 79 država svijeta, a natjecali su se u 16 športova. Zanimljivo je da su na ZOIM-u debitirali predstavnici čak 12 nacionalnih olimpijskih odbora - Albanije, Azerbajdžana, Ekvadora, Haitija, Hong Konga, Kosova, Pakistana, Katara, Singapura, Tajlanda, Turkmenistana te Trinidada i Tobaga.

Osim toga, tri su neobičnosti po kojima će ZOIM 2020. ostati posebno zapamćen: po prvi put bio je gotovo izjednačen broj športašica i športaša na zimskom olimpijskom natjecanju mladih, po prvi put su sudionici Igara boravili u dva olimpijska sela (Lausanne i St. Moritz), a sukladno tome - prvi put su na olimpijskom natjecanju priređena dva svečana otvaranja i dva svečana zatvaranja Igara.

No, za ove Igre nisu bila dovoljna ni dva domaćina iz iste države, pa se dio natjecanja u biatlonskim disciplinama održavao i na teritoriju susjedne Francuske (Les Tuffes).

U trećem nastupu na ZOIM-u Hrvatsku je predstavljalo dosad rekordnih 10 športaša i športašica u šest športova: Tvrtko Ljutić (alpsko skijanje), Doris Barićevac, Sven Kuprešak i Nika Jagečić (biatlon),

Pojedinačnom olimpijskom odličju najbliže je od naših predstavnika bio skijaš Tvrtko Ljutić, koji je u slalomskom nastupu ostao bez brončane medalje za samo 13 stotinki sekunde OLIMP ■ 8 ■

Rezultati hrvatskih športaša na ZOIM-u 2020.

ALPSKO SKIJANJE Tvrtko Ljutić slalom - 5. mjesto (od 52 natjecatelja) super G - 41. mjesto (od 62) kombinacija - 20. mjesto (od 57) veleslalom - 25. mjesto (od 77) BIATLON Doris Barićevac 10 km pojedinačno - 89. mjesto (od 97) 6 km sprint - 90. (od 97) Nika Jagečić 10 km pojedinačno - 85. mjesto (od 97) 6 km sprint - 82. (od 97) Sven Kuprešak 12,5 km pojedinačno - 78. mjesto (od 99) 7,5 km sprint - 76. (od 99) Barićevac i Kuprešak m/ž štafeta - 27. mjesto (od 30)

Nika Jagečić

BOB Toni Nimac monobob - 15. mjesto (od 18 natjecatelja) BRZO KLIZANJE NA KRATKIM STAZAMA Maja Ivandić 1000 m - 27. mjesto (od 29) 500 m - 23. mjesto (od 29) Stribor Suman 1000 m - 22. mjesto (od 32) 500 m - bez plasmana (nije završio utrku)

Toni Nimac

HOKEJ NA LEDU 3x3 Luka Banek • BRONČANA MEDALJA • - član nacionalno mješovite momčadi Brown (od ukupno 8) Sastav momčadi BROWN: Luka BANEK (HRV), Sai Lake (AUS), Hugo Galvez (FRA), Elvis Hsu Chuo Xi (HGK), Axel Ruski-Jones (NZL), Marlon Dacunto (NJEM), Erik Potsinok (EST), Evan Nauth (UK), Artur Seniut (LIT), Matyas Sapovaliv (ČEŠ), Milan Ivady (MAĐ), Rastislav Eliaš (SVK), Sebastian Aarsund (NOR) SKIJAŠKO TRČANJE Tena Hadžić u krosu 58. (od 80), u sprintu 53. (od 82), pojedinačno na 5 km - 63. mjesto (od 83) Nika Jagečić u krosu 44. (od 80), u sprintu 41. (od 82), pojedinačno na 5 km - 52. mjesto (od 83) Petar Perušić u krosu 63. (od 85), u sprintu 62. (od 86), pojedinačno na 10 km - 71. mjesto (od 85)

Maja Ivandić

Tvrtko Ljutić

ZIMSKE OLIMPIJSKE IGRE MLADIH

Petar Perušić, Stribor Šuman, Nika Jagečić, Tena Hadžić, Maja Ivandić

Toni Nimac (bob/monobob), Luka Banek (hokej na ledu 3 na 3), Maja Ivandić i Stribor Suman (brzo klizanje na kratkim stazama), Tena Hadžić, Petar Perušić i Nika Jagečić (skijaško trčanje).

Osim njih, Hrvatska je na ZOIMu imala i trenerskog predstavnika jednu od osam nacionalno mješovitih momčadi u hokeju 3 na 3 vodio je Marko Valenčić, bivši reprezentativni hokejaš koji se posljednjih godina stručno educirao, a potom i dokazao u trenerskom radu s mlađim uzrastima u Finskoj.

Na svečanosti otvaranja ZOIM-a u Lausanni hrvatsku zastavu nosila je jedina naša „dvostruka olimpijka“ na (is)tim Igrama - biatlonka i skijaška trkačica Nika Jagečić, a na istodobnom svečanom mimohodu u St. Moritzu, hrvatski je stjegono-

ša bio bobist Toni Nimac, ujedno i jedini naš predstavnik smješten u Olimpijskom selu drugog domaćina ZOIM-a.

Iako je bila u pitanju zimska olimpijska priredba, na dan otvaranja Igara motivacijsku videoporuku s poticajem za vjeru u vlastite mogućnosti, mladim olimpijcima uputio je legendarni jamajčanski atletičar, deveterostruki olimpijski pobjednik - Usain Bolt. Sličnu poruku uputio je sudionicima i predsjednik Međunarodnog olimpijskog odbora Thomas Bach, koji je uoči svečanosti otvaranja i nakon nje pokazao veliku dozu strpljivosti pozirajući s mladim športašima i športašicama za popularne selfije.

Bachovo približavanje mladima samo zrcali MOO-ovu proaktivnu

Pred športskom mladeži globusa je 4. Ljetni OIM 2022. godine, premijerno na afričkom tlu, a domaćin mu je glavni grad Senegala Dakar Luka Banek i brončana momčad Brown OLIMP ■ 10 ■

usmjerenost na mlade širom svijeta do kojih se želi doprijeti promicanjem olimpijskih vrijednosti kroz projekte OIM-a i ZOIM-a.

Važnost druženja i zajedništva u športskom spektaklu potiskuje pritom postavke o uspjehu po svaku cijenu, a to je vidljivo i u velikom broju natjecanja nacionalno mješovitih sastava (Mix NOC Teams).

Od čak devet športova u kojima je prakticiran taj model, Hrvatska je na ZOIM-u bila zastupljena samo u jednom - hokeju 3 na 3, iz kojeg je stigla i jedina osvojena medalja naših predstavnika.

Hokejaš Luka Banek, koji će u kolovozu navršiti tek 15 godina, osvojio je broncu u dresu nacionalno mješovite momčadi Brown (smeđi). Naravno, na ljestvici osvojenih medalja (33 države s ukupno 243 medalje) i Banekovo je odličje pribrojeno reprezentaciji mješovitih sastava NOO-a, a Hrvatska je u toj rubrici ostala na „nuli“.

No, svejedno veseli činjenica da se mladi hokejaš vratio u domovinu s kolajnom oko vrata, za koju je vrlo zaslužan u momčadskom nastupu.

Uz to, postao je i prvi Hrvat kojemu je to uspjelo na zimskom izdanju

Mission of creating new Olympic potentials

Sven Kuprešak, Luka Banek, Marijan Petrović, Ferdinand Petrović, Marko Sertić, Doris Barićevac, Nika Jagečić

Olimpijskih igara mladih. Trener Marko Valenčić nije bio te sreće - s momčadi Yellow (žuti) ostao je nadomak polufinala, uskraćen za borbu za medalje.

Olimpijska himna odsvirana je pobjedničkom sastavu pod olimpijskom zastavom, a u njemu je nastupilo 13 mladih hokejaša iz jednako toliko država.

Pojedinačnom olimpijskom odličju najbliže je od naših predstavnika bio skijaš Tvrtko Ljutić, koji je u slalomskom nastupu ostao bez brončane medalje za samo 13 stotinki sekunde. Nastup je završio peti, ali dovoljno da skrene pozornost na sebe i svoje velike mogućnosti u tehničkim disciplinama alpskog skijanja.

U bob natjecanju (monobob/ jednosjed) Hrvatska je imala najmlađeg natjecatelja u konkurenciji, 15-godišnjeg Tonija Nimca. S obzirom na to da dolazi iz Blata na Korčuli, s čim se automatski povezuju nemoguće ili vrlo ograničene mogućnosti treninga po snijegu i ledu, Nimčevo 15. mjesto (od ukupno 18 bobista) sasvim je solidan domet. Nimac je poseban i zbog činjenice da nastavlja tradiciju bobista s hrvatskog juga, a trenira ga otac Nikola, sanjkaški olimpijac sa ZOI u Torinu 2006. godine.

Među našim mladim nordijcima nije bilo konkurentnih za mjesta u društvu najboljih, tek se skijaška trkačica Nika Jagečić prema uspješnosti u sprintu svrstala u gornju polovicu redoslijeda. Brza klizačica Maja Ivandić poboljšala je osobni rekord na 500 metara i tim rezultatom zaslužila nositi hrvatsku zastavu na svečanosti zatvara-

nja Igara u Lausanni. Dakako, Toni Nimac je i po drugi put bio hrvatski stjegonoša u St. Moritzu…

Tijekom nastupa na ZOIM-u, svi hrvatski športaši i športašice sudjelovali su u MOO-ovu edukativnozabavnom programu Athlete365 te su bili iznimno zadovoljni doživljenim iskustvima i tehnološkim inovacijama, kao i savjetima vezanim za razvoj i karijeru, komunikaciju i izgradnju prijateljstava s drugim mladim ljudima iz cijelog svijeta.

Predsjednik MOO-a Thomas Bach, koji je u Lausanni proglasio Igre zatvorenima, posebno se zahvalio skupini od oko 3800 volontera koji su ZOIM 2020. učinili organizacijski besprijekornim.

Ruku na srce, sudionici Igara imali bi puno primjedbi domaćinu (ne i samim volonterima), posebice na organizaciji prijevoza. Primjerice, destinacije za alpsko i nordijsko skijanje (skijaško trčanje) bile su na više od dva sata vožnje udaljene od Olimpijskog sela u Lausanni, a sudionici su na raspolaganju imali podzemnu željeznicu i nadzemne vlakove u sklopu javnog gradskog prijevoza. Odlazak ili povratak s borilišta u praksi se znao oduljiti na gotovo četiri sata…

Bez obzira i na te činjenice, misija stvaranja novih olimpijskih potencijala ponovno je uspjela, a zasigurno će biti potvrđena i u četvrtom izdanju Zimskih olimpijskih igara mladih - u južnokorejskom Gangwonu 2024. godine.

Prije toga, pred športskom mladeži globusa je 4. Ljetni OIM 2022. godine, premijerno na afričkom tlu, a domaćin mu je glavni grad Senegala Dakar.

Following Innsbruck 2012 and Lillehammer 2016, the Olympic capital Lausanne, along with the popular ski resort St. Moritz, hosted from January 9 to 22 third edition of the Winter Youth Olympic Games.

The Games were attended by 1837 athletes aged 14 to 18 from 79 countries, competing in 16 sports.

It is interesting that representatives of as many as 12 national Olympic committees debuted at the Winter Youth Olympics - Albania, Azerbaijan, Ecuador, Haiti, Hong Kong, Kosovo, Pakistan, Qatar, Singapore, Thailand, Turkmenistan, and Trinidad and Tobago.

Croatian hockey player Luka Banek, who will turn only 15 years in August, won bronze in the national mixed team jersey, and among our representatives, the closest individual Olympic medalist was skier Tvrtko Ljutić, who lost his bronze medal by only 13 hundredths of a second.

Although it was a Winter Olympic event, the legendary Jamaican athlete, nine-time Olympic winner Usain Bolt, sent a motivational video message with encouragement for believing in one’s own abilities to young Olympians on the Opening Day of the Games. A similar message was sent to the participants by the International Olympic Committee President Thomas Bach, who showed a great deal of patience ahead of the Opening Ceremony and afterwards, posing with young athletes for popular selfies.

Bach’s approach to youth only mirrors the International Olympic Committee’s proactive focus on the youth around the world whom one strives to reach by promoting Olympic values through ​​ the Youth Olympics and Winter Youth Olympics projects.

Vinko Knežević

■ 11 ■ OLIMP

DRUŠTVO I ŠPORT

G

lobalna epidemija koronavirusa, nove bolesti protiv koje za sada nema cjepiva, neizbježno se odražava i na šport. Kako se bolest prenosi slično kao i gripa, dolazi do otkazivanja športskih natjecanja, a mnoga su već održana bez publike, na praznom stadionu, uključujući i nogometnu Ligu prvaka.

Razumljiv je strah od novog virusa, nitko ne prigovara zbog mjera opreza.

Nogometna utakmica je puno ljudi na jednom mjestu, čak i ako je na otvorenom, ulazak, izlazak, diranje ograde ili kvaka, korištenje WC-a, sve to pruža brojne mogućnosti širenja virusa.

Kako će dalje ići s koronavirusom i mjerama protiv njegovog širenja stvar je nekih drugih časopisa i tema, no ovdje se zadržimo na za nas zanimljivom detalju. Sama ideja utakmice bez publike, makar se ista uredno mogla pratiti putem televizije i interneta izgleda čudno, neobično, čak i odbojno.

Ono što je zanimljivo je odnos ljudi prema praznom gledalištu. Utakmica pred praznim stadionom neusporediva je utakmici pred publikom. Iako publika zna biti čak i zamorna (sjetimo se vuvuzela koje su živcirale veći dio gledatelja, a dio su južnoafričke nogometne tradicije), iako publika svojim ponašanjem zna dovesti i do kraćeg ili duljeg prekida utakmice, kada zamišljamo utakmicu – zamišljamo je, naravno, s publikom.

Odnos između publike i igrača, ta cijela ceremonija bodrenja, dovikivanja, korištenja navijačkih rekvizita i kolektivnog iskazivanja osjećaja, bitna je za doživljaj utakmice čak i ako nismo tamo, nego je promatramo stotinama ili tisućama kilometara daleko, sjedeći uz ekran računala ili televizora.

Ako gledamo utakmicu gdje je stadion pun, gdje se uz igru osjeti i publika, bila ona razdragana, bila ljuta, znatno je lakše uživjeti se i poistovjetiti. Televizijski profesionalci to dobro znaju – pa tome i služe mikrofoni koji prenose žamor publike i snimanje same publike na utakmici.

Pred praznim stadionom puno toga nedostaje. Utakmica pred praznim tribinama je možda ponajviše nalik na gledanje nogometne računale igre – sve je tu, ali je nekako pusto. Sve je savršeno tehnički, vjerojatno i bolje nego s publikom jer se kamere i rasvjeta mogu idealno postaviti, ali nekako – to nije

Možete li zamisliti šport bez gledatelja?

Piše: GORAN VOJKOVIĆ Fotografije: UNSPLASH

Odlazak na športski događaj uza sve društvene promjene ostaje - doživljaj. Nešto gdje se zovu prijatelji, gdje se ide zajedno i gdje se uživa cijelo popodne ili večer. Bitan element je uživjeti se ne samo s onima na terenu, već i s onima koji sjede u publici ■ 13 ■ OLIMP

DRUŠTVO I ŠPORT

to. Kada nema publike, kada nema svega onoga što ide uz utakmicu, u pitanju je gledanje 22 profesionalca koji odrađuju svoj posao. A gledati ljudi koji samo rade svoj posao i nije baš nešto tako zanimljivo…

Naravno, ni samim igračima nije svejedno – igrati pred praznim tribinama, ne osjetiti podršku publike, ne osjetiti nadu ili - zašto ne - i ljutnju publike, čini sve uvelike težim. U onim trenucima kada treba dati sve od sebe, kada treba trčati najbrže ili nadmudriti drugog profesionalca ispred sebe – podrška publike puno znači. U tom kontekstu, između utakmice ispred praznih tribina i treninga realno nema neke goleme razlike.

Koliko god će se svijet dodatno ubuduće mijenjati, koliko god mobiteli i drugi ekrani bili sveprisutni, ne čini nam se da ćemo doći do faze igranja utakmica samo za one koji je prate pred ekranom, odnosno da će publika „nestati“ sa športskih borilišta. Šport, posebno oni najpopularniji športovi kao što su nogomet, bejzbol ili kriket (ne zaboravimo da u Indiji i okolnim zemljama prate kriket koliko Hrvati nogomet!) nisu tako zanimljivi ako nema publike, ako nema interakcije, ako nema te podrške iz gledališta. Nisu zanimljivi čak i ako ih pratimo online.

Utakmica pred praznim tribinama je možda ponajviše nalik na gledanje nogometne računale igre – sve je tu, ali je nekako pusto

OLIMP ■ 14 ■

Sam odlazak na športski događaj uza sve društvene promjene ostaje - doživljaj. Nešto gdje se zovu prijatelji, gdje se ide zajedno i gdje se uživa cijelo popodne ili večer. Bitan element je uživjeti se ne samo s onima na terenu, već i s onima koji sjede u publici.

U mnogim ZF serijama znaju se pokazivati neki izmišljeni športovi budućnosti i to često uz “živu” publiku. Čini se da su scenaristi i režiseri tu u pravu. Možemo mi tehnički napredovati, možemo imati 4K prijenose visoke rezolucije i druga tehnička rješenja koja osiguravaju i bolje praćenje iz kuće nego da smo na stadionu, ali kada nema publike – to jednostavno nije to.

U ovo doba kada je sve više virtualnih interakcija, činjenica je da ljudi vole pratiti utakmice gdje se nalaze drugi gledatelji, a ne samo igru pred kamerama. Dakle, šport ostaje ona društvena poveznica kakva je već stotinama godina.

Upravo se stoga ne moramo bojati nekog “otuđenja” športa. Sasvim je izvjesno da će gledatelji i u budućnosti rado dolaziti na športske natjecanja i ne samo dolaziti, već i onda kada se neka utakmica gleda putem ekrana, uživati i u tome da neka druga publika bude na tom događaju kao neizostavna kulisa koja je bitan dio tog događaja.

Sports without audience is something completely different The global coronavirus epidemic inevitably reflects on sports as well: sports competitions are canceled, and many were already held without audience, in an empty venue, including the football Champions League.

How the things will develop with the coronavirus and measures against its spreading is a matter for some other journals and topics, but here we should concentrate on for us interesting detail.

The very idea of a​​ match without audience, even if it can be monitored via television and internet, seems strange, unusual, even repulsive.

The relationship between the audience and the players, that whole ceremony of cheering, shouting, using cheerleading props, and collective expression of emotions, is essential to experience the match even if we are not there, watching it hundreds or thousands of miles away, sitting in front of the screen of a computer or television.

Going to a sports event with all the social changes remains - an experience.

Something where one calls friends, where they go out together and enjoy themselves all afternoon or evening.

An essential element is to blend in not only with those in the field, but also with those sitting in the audience.

Sports without audience is simply something completely different.

Goran Vojković

OLIMPIJSKE NADE: ANTONIA RUŽIĆ

U

rujnu 2019. tada 16-godišnja Antonia Ružić proglašena je najvećom nadom hrvatskog športa za što je od Hrvatskog olimpijskog odbora primila nagradu “Dražen Petrović”. Tenisačica iz Orehovice, članica TK “Franjo Punčec” iz Čakovca, nije mogla vjerovati kad joj je otac rekao za nagradu.

- Bila sam u šoku. Nije mi bilo jasno da sam ja najveća nada hrvatskog športa, da sam toliko dobra.

O Draženu sam već i prije nego što sam dobila nagradu znala puno, a poslije sam saznala još više. Divim se svemu onome što je napravio, što je želio i do kuda je došao. Pokazao je da tvrdoglavost, upornost i fanatična želja za uspjehom donose rezultat. Nadam se da ću i ja tako jednoga dana – kaže mlada tenisačica.

Antonia je nagradu zaradila kao najbolja igračica do 16 godina na ljestvici Europske teniske udruge (ETA) za 2018. Djevojčica koja je tenis zavoljela gledajući na televiziji mečeve Rogera Federera i Rafaela Nadala, odjednom se našla na europskom vrhu u svojoj dobnoj kategoriji.

- Bio je to težak put. Nitko to zapravo nije očekivao jer nisam bila nekakav veliki talent. No, kad sam sa 12 godina bila pozvana u reprezentaciju nekako je od tada sve počelo ozbiljnije. Sa 14 godina počela sam dobivati snagu u udarcima i krenula sam igrati ETA turnire.

Cilj je bio doći na Masters. To sam ostvarila, a još je bilo ljepše kad sam ga osvojila i postala prva na ranglisti.

Tenis nije bio Antonijin prvi športski izbor.

- Godinu dana sam trenirala gimnastiku, ali to nije bio šport za mene…

U trećem osnovne bavila se i karateom: - Bila sam dobra, dvaput sam bila državna prvakinja među učenicama do 32 kg.

Ipak, kad je krenula u srednju školu tenis je dobio prednost, a njezini rezultati pokazuju da nije pogriješila u izboru. Pokali su se počeli nizati, a posljednja dva podigla je u veljači 2020. u Zadru, gdje je osvojila naslov dvoranske državne OLIMP ■ 16 ■

Želja je osvajanje Australian Opena

Antonia Ružić u društvu Sande Dubravčić prima nagradu "Dražen Petrović"

Piše: GORDAN GABROVEC

Dobitnica nagrade „Dražen Petrović“, tenisačica Antonia Ružić nimalo ne krije svoje ambicije: postati broj jedan na svijetu i osvojiti bar jedan Grand Slam turnir – najradije Australian Open

prvakinje pojedinačno i u paru. Već ih ima toliko da ne stanu svi u njenu sobu.

- Oni najbitniji i najnoviji su u mojoj sobi, a ostali su na prvom katu naše kuće u dnevnoj sobi. Polako već ponestaje mjesta, ali nešto će tata smisliti.

Roditelji su joj velika podrška: - Mama Anita i tata Alen me voze na treninge, kuhaju, rješavaju probleme. Meni i sestri su stalno na raspolaganju.

Antonia nije jedina vrhunska športašica u kući: - Mlađa sestra Lea (rođena 2006.) krenula je stopama 23-godišnjeg brata Leona koji je bivši gimnastičar. Bila je državna prvakinja u gi-

mnastici. Trenira s Filipom Udeom i njegovom ekipom. Vjerujem u nju.

Jednog dana će osvojiti olimpijsku medalju.

Iako i sama ne bi imala ništa protiv olimpijskog odličja, po mogućnosti zlatnog sjaja, Antonijini teniski ciljevi vezani su više uz Grand Slam naslove.

- Posebno bi mi bilo drago osvojiti Australian Open, to mi je najdraži turnir. Cilj mi je osvojiti barem jedan Grand Slam trofej i neću se buniti ako će to biti neki drugi. Želim svaki dan davati sve više i više od sebe, za nekoliko godina ući u Top 100, pa u Top 10, a jednog dana doći i do prvog mjesta na WTA rang listi.

Ove je godine debitirala u juniorskoj konkurenciji na Australian Openu gdje je prošla kvalifikacije u pojedinačnoj konkurenciji, a u paru dogurala do četvrtfinala i zaljubila se u Melbourne Park.

- Bila sam jako uzbuđena kad su mi rekli da ćemo ići u Australiju.

Došli smo pet dana prije na turnir u Traralgonu. Na istom mjestu sam igrala kvalifikacije za Australian Openu i pomislila: „Što ako izgubim? Onda neću vidjeti ni Melbourne Park.“ Srećom, prošla sam kvalifikacije. I onda dođeš tamo, među elitu, među sve te ljude. Bila sam jako nervozna prije prvog meča. Za deset minuta sam gubila 4-0, nisam znala gdje sam. Na kraju sam izgubila 6-4, 6-4. Nisam baš nešto odigrala. Iznimno mi je drago da sam osjetila atmosferu Grand Slam turnira, nadam se da ću na drugom biti bolja i da neću biti toliko nervozna.

U teniskom razvoju pomažu joj čak dvojica teniskih i jedan kondicijski trener.

- Moji treneri su Tomislav Hublin i Dino Lepen. Uvijek je bolje imati dvije glave, nego jednu. Kondicijski trener mi je Goran Karamarković koji je profesor tjelesnog odgoja u mojoj gimnaziji Josipa Slavenskoga u Čakovcu.

Unatoč brojnim športskim obvezama, nije zanemarila školu.

- Moram reći da mi svi, od ravnateljice do profesora, izlaze ususret.

Puno mi pomažu prijatelji i prijateljice iz razreda. Nadam se da će

Antonia Ružić na Australian Openu

■ 17 ■ OLIMP

OLIMPIJSKE NADE: ANTONIA RUŽIĆ

Wishing to win the Australian Open

Antonia Ružić i Marin Čilić

„Kad je riječ o servisu, znam nerijetko napraviti previše dvostrukih pogrešaka. Radimo na tome da mi se to više ne događa“ jednog dana biti ponosni na mene, da će se moći pohvaliti da su išli sa mnom u razred - kroz smijeh kaže Antonia koja svoje slobodno vrijeme često provodi s mobitelom u rukama.

- Često sam na društvenim mrežama. To mi je opsesija, ali ipak pokušavam što manje vremena trošiti na njih. Družim se i s prijateljicama i prijateljima, odem negdje s obitelji ili šećem psa. Imam srednju pudlicu, ima tri godine i zove se Abby. Najbolji pas kojega sam ikad imala.

S Abby je nakon povratka iz Melbournea provela samo jedan dan jer je odmah morala krenuti put estonskog glavnog grada Tallinna, gdje je debitirala za hrvatsku Fed Cup reprezentaciju.

- Dobar je osjećaj biti u društvu s igračicama kao što su Jana Fett, Darija Jurak, Lea Bošković i Tara Würth te s izbornicom Ivom Majoli.

Drago mi je da sam bila pozvana i da se računa na mene. Odigrala sam parove s Tarom protiv Ukrajinki.

Bilo je solidno za debi. Imale su jače udarce, više iskustva, ali osjetila sam da možemo parirati. Samo treba još raditi.

To joj nije nikakav problem, ali trenerima, kaže Antonia, nije lako.

- Tvrdoglava sam, jako je teško sa mnom…

Od svojih teniskih kvaliteta, posebno će istaknuti bekend.

- Volim svoju bekend paralelu, mogu je izvući u teškim situacijama.

Forhend je isto dobar. Dosta dobro se krećem po terenu, nisam troma.

Ono što treba poboljšati su servis i retern.

- Kad je riječ o servisu, znam nerijetko napraviti previše dvostrukih pogrešaka. Radimo na tome da mi se to više ne događa. Možda mi je retern malo slabija strana, to moram popraviti. A moram priznati da mi voleji nisu posebno dragi…

Porazi joj, govori nam, teško padaju.

- Ako se ne osjećaš loše nakon poraza, znači da ti nije bilo stalo do tog meča. Svaki mi poraz teško padne, a većinom mi najteže padaju oni protiv dobrih igračica nakon dugačkih mečeva.

U sljedećem razdoblju planira popraviti poziciju na juniorskoj ITF ljestvici kako ne bi više morala igrati kvalifikacije za Grand Slam turnire.

U seniorskoj konkurenciji je na ITF turnirima debitirala prošle godine.

- Dobila sam pozivnicu od Hrvatskog teniskog saveza za ITF turnir u Tučepima i došla sam do polufinala

Owing to winning the first place in the European Tennis Association (ETA) rankings in the Under-16 competition, Antonia Ružić received the Croatian Olympic Committee’s award “Dražen Petrović” in 2019 as the Greatest Croatian Sports Hope.

She was born on January 20, 2003, and started playing tennis at the age of eight, having previously practiced gymnastics and karate. She is a multiple junior state champion and winner of the ETA Masters in 2018. She is a third-grade student of the high school Josip Slavenski in Čakovec.

In January this year, she made her debut at the Australian Open Grand Slam in Melbourne Park, where she reached the quarterfinals in the Doubles competition, and in February she made her first appearance for the Croatian Fed Cup national team.

She wants to reach the Top 100 in the next couple of years, then the Top 10, and finally the first place in the WTA rankings and win at least one Grand Slam trophy.

Her favorite would be the Australian Open!

Gordan Gabrovec

singla i finala parova. Tu sam prvi put zaradila novčanu nagradu. Bila sam jako sretna jer sam dobro igrala i vidjela da mogu konkurirati takvim igračicama. Dobila sam pozivnicu i u Zagrebu, a potkraj godine sam odigrala još dva turnira u Tunisu i našla se na WTA ljestvici za koju je potrebno minimalno imati tri nastupa.

Lijep je osjećaj imati WTA renking.

Debi na WTA turniru će još pričekati. Kod Antonije nema preskakanja faza.

- Mislim da ću ove godine više igrati glavne turnire u juniorskoj konkurenciji. Pred kraj sezone i u sljedećoj ću vjerojatno više igrati seniorske ITF turnire, a za WTA ćemo još vidjeti - rekla je simpatična 17-godišnja Međimurka i za kraj dodala: - Želim zahvaliti svima, posebno roditeljima, bratu i sestri, sponzorima, trenerima, cijelom timu, Hrvatskom teniskom savezu i ostalima koji me podržavaju, koji su uz mene i nadaju se da mogu uspjeti jednoga dana.

NOVA TOYOTA C-HR HYBRID

Za pobjednički početak olimpijske godine, otkrijte novu Toyotu C-HR Hybrid koja nadilazi sva očekivanja!

10 godina jamstva na hibridnu bateriju POBJEDNIČKA PONUDA

Snažni 2.0 hibridni pogon (184 KS) Eko poticaj od 25.000 kn

Više informacija potražite u Toyota salonima ili na toyota.hr

TOYOTA PONOSNI PARTNER HRVATSKIH OLIMPIJACA I PARAOLIMPIJACA OSIJEK: INTEGRA-DUNDOVIĆ, J. Huttlera 31, (031) 54 04 44; POREČ: AUTO WILL, Buići 13C, (052) 63 95 63; VIŠKOVO - RIJEKA: ARK-MIHELIĆ, Furićevo 64, (051) 44 08 00; SPLIT: AUTO ČONDIĆ, Put Tršćenice 6, (021) 24 66 00; VARAŽDIN: FUTURA AUTO, Optujska 169a, (042) 33 29 99; ZADAR: TROFEJ AUTO, Zagrebačka 92, (023) 34 33 00; ZAGREB: TOYOTA CENTAR ZAGREB, Velikopoljska 1, (01) 63 70 910; Avenija Dubrava 126, (01) 59 99 591; ROTUS NOVOSEL, Kovinska 6, (01) 54 95 151.

Mješovita potrošnja goriva vozila Toyota C-HR Hybrid: od 3,8 do 4,0 l/100 km. Mješovita emisija CO₂ od 86 do 92 g/km.

Slika je simbolična.

TOYOTA.HR

OLIMPIJSKE LEGENDE: IVAN SUNARA

Još uvijek ima nade za hrvatsku košarku Piše: GORDAN GABROVEC

Split – Maribor – Zadar – Zagreb – Maribor, postaje su igračke karijere Ivana Sunare, brončanog olimpijca iz Los Angelesa, a potom i uspješnog trenera koji je slovensku reprezentaciju do 20 godina odveo do naslova europskog prvaka

R

odnom drniškom kraju može zahvaliti za genetske predispozicije (203 cm) koje su ga jasno odredile kao košarkaša. U Splitu je stekao temelje i naznačio svoj talent zbog kojega je, igrom sudbine, završio u Mariboru, gdje je proživio košarkaški pubertet i postao igrač, dovoljno dobar za dolazak u "grad košarke".

Ivan Sunara se u Zadar zaljubio, uvijek mu se vraćao, a u njemu i danas živi.

- Nije bilo jednostavno biti igrač u Zadru, a posebno ako si došao „sa strane“. Iznimno je to zahtjevna sredina, ali će ti pružiti sve za dostizanje vrhunske razine. Ja obožavam Zadar, a zavoljeli su i oni mene. Tu sam se skrasio, to je moj grad – kaže na početku razgovora Sunara.

Njegovo košarkaško putovanje iz rodne Cere, naselja nedaleko Unešića, započelo je 1972. u Splitu.

OLIMP ■ 20 ■

Ivan Sunara (stoji šesti slijeva): osvajanje Kupa u Rijeci 1988.

- Košarka je u tom razdoblju postala vrlo popularna, jer je Jugoslavija 1970. godine osvojila naslov svjetskog prvaka, a za dalmatinski kraj je posebno važno bilo finale Kupa prvaka 1972. godine u Tel Avivu, u kojem je Jugoplastika igrala protiv talijanskog Ignisa. Moj profesor u srednjoj školi Igor Karković bio je i trener u Jugoplastici. On je imao najveći utjecaj na mene, animirao me, podržavao i prepoznao moje vrijednosti.

Ni pet godina nakon što je započeo svoje košarkaško školovanje, Sunara je priključen prvoj momčadi.

- Jugoplastika je 1977. godine osvojila trostruku krunu, domaće prvenstvo i kup te Kup Radivoja Koraća. Bio je to vrhunac splitske košarke u ‘70-ima, a ja sam kao mlad igrač bio dio toga. Ne u svim uta-

kmicama i ne u završnicama, ali sam dobio priliku trenirati i po potrebi igrati s tom velikom generacijom koju su predvodili Željko Jerkov, Damir Šolman, Rato Tvrdić i vrlo inovativni trener Petar Skansi - prisjeća se Sunara.

Kad se trebao početi boriti za ozbiljniju minutažu u “žutom dresu”, Sunara se našao usred transfera koji ga je iz Dalmacije odveo u slovenski dio Štajerske. Iz osvajača trostruke krune, otišao je u drugoligašku momčad. U suprotnom smjeru stigao je Mariborčanin Peter Vilfan kao pojačanje za Kup prvaka.

- Da bi on „dobio papire“, ja sam morao otići. Određen sam kao najveći talent u Splitu, a Mariboru je trebao visoki igrač. Otišao sam teška srca, ali to se pokazalo fenomenalnim, jer sam mogao pokazati svoj potencijal. Tadašnja Druga liga bila je iznimno kvalitetna; to je bio jedan

OLIMPIJSKE LEGENDE: IVAN SUNARA

nije mogao biti u momčadi koja je senzacionalno srušila dvostrukog europskog prvaka Cibonu, pobjedom u majstorici doigravanja „zaledila“ zagrebački Dom sportova i osvojila naslov prvaka.

veliki razvojni poligon, takav je bio sustav. Došao sam na godinu dana, a ostao sam dvije. Bio sam prvi igrač momčadi. Tu sam se izborio i za status juniorskog reprezentativca, bio uvršten i u B selekciju Jugoslavije.

U njoj je pomoćni trener bio Giuseppe Giergia, tadašnji trener Zadra, koji je u Sunari prepoznao igrača kakav mu je potreban. Sunara i Zadar su odmah „kliknuli“.

- Zadar je za moj karakter bio idealna sredina. Došao sam u klub s tradicijom, u kojem se sjajno radilo uz prepoznatljivu zadarsku školu košarke. Odlično sam se uklopio.

Zadarska publika je uvijek obožavala borbene igrače s karakterom, tako da sam u kratkom razdoblju postao njihov ljubimac. Tadašnji trener Pino Giergia, košarkaški klub i grad Zadar najzaslužniji su za sve što sam nakon toga postigao u karijeri - tvrdi.

U osam zadarskih godina nije osvojio nijedan trofej, iako je formalno bio igrač Zadra nezaboravne 1986. No, zbog služenja vojnog roka OLIMP ■ 22 ■

- Imali smo mladu, potentnu ekipu. Bili smo gotovo uvijek pri vrhu. Publika nas je nosila, nezaboravne Jazine su za nas bile poput svetišta. Zašto titula nije bilo više?

Bila je iznimno jaka konkurencija ostalih klubova, a drugi razlog je što smo dosta lošije igrali na gostovanjima - kaže.

Sezona u kojoj je Zadar nastupio u Kupu prvaka bila mu je posljednja u dresu s brojem 7.

- Zaradio sam prvu i jedinu ozbiljnu ozljedu u karijeri, pa zbog frakture kosti u šaci nisam igrao pet mjeseci. Razišli smo se oko mog tretmana i statusa. Želja je bila da odem u inozemstvo, jer sam kao reprezentativac ispunjavao uvjete.

No, završio je u Ciboni...

- Tada su klubovi u Europi mogli imati samo po dva stranca, pa je bilo lakše naći angažman igranjem u tada dominantnoj Ciboni. Tako sam izabrao put u Zagreb.

Došao je u momčad u kojoj je Dražen Petrović igrao svoju posljednju sezonu. Dočekao je i prvi seniorski trofej kao igrač s važnom ulogom u momčadi.

- Kad sam došao osvojili smo domaći Kup, a u prvenstvu nesretno ispali u polufinalu doigravanja. Meni je bilo predivno u Zagrebu. Zahvalan sam ljudima u Ciboni, a posebno Mirku Novoselu koji je inzistirao da dođem. Za njim sam 1989. otišao u Italiju i zajedno s njim se 1990. ponovno vratio u Cibonu.

S Cibonom je 1992. osvojio prvi naslov prvaka Hrvatske i sa 33 godine još jednom, zadnji put kao igrač, promijenio klub. Posljednji angažman imao je u inozemstvu.

- Otišao sam u Maribor i 1994. završio seniorsku karijeru, tamo gdje sam je praktično i počeo. To je sredina za koju sam iznimno vezan, a kasnije će biti vrlo važna i u mojoj trenerskoj karijeri.

Sunara je jedan od rijetkih igrača koji se može pohvaliti da je igrao za sva tri najveća hrvatska kluba (Split, Cibonu i Zadar) te da je dijelio

svlačionicu s trojicom od četvorice hrvatskih članova košarkaške Kuće slavnih (Krešimir Ćosić, Dražen Petrović, Mirko Novosel). S četvrtim (Dino Rađa) i budućim stanovnikom Hall of Famea (Toni Kukoč) vodio je žestoke borbe. Ćosićev je suigrač bio u reprezentaciji na Europskom prvenstvu 1983. u Italiji, a bio mu je izbornik dvije godine poslije na EP-u u Njemačkoj. S Draženom je igrao u Ciboni i reprezentaciji, a pod vodstvom Mirka Novosela došao je do brončanog olimpijskog odličja u Los Angelesu. “Samo bronce”, reći će „Suki“.

- Amerikanci su došli po zlato, a u momčadi su bile naznake Dream Teama s Michaelom Jordanom, Patrickom Ewingom i Chrisom Mullinom. Mi smo briljantno igrali do drugog poluvremena polufinala protiv Španjolske. Dogodila se crna rupa, ubacili smo 21 poen i nismo došli u priliku igrati finale protiv Amerikanaca.

Tako mu je propala prilika za još jedan susret s Michaelom Jordanom, čijem je putu od velikog talenta do superzvijezde svjedočio iz prve ruke.

- Imao sam priliku igrati protiv simbola košarke u nekoliko navrata.

Prvi put 1981. godine, kad smo kao reprezentacija bili na američkoj turneji i igrali protiv momčadi američkih sveučilišta. Zadnju utakmicu smo odigrali u Chapel Hillu protiv North Caroline za koju je Jordan igrao svoju prvu sezonu. Sljedeće godine on je došao s jednom sveučilišnom reprezentacijom na turneju po Europi, a jedna od utakmica pro-

Propuštena prilika za nastup u olimpijskom finalu nije mu pokvarila dojam o Los Angelesu, gdje je sa 59 koševa u osam utakmica bio četvrti strijelac reprezentacije

tiv tadašnje B selekcije odigrana je u Jazinama. Godinu dana poslije, opet smo gostovali u Americi i igrali protiv North Caroline koja je već bila osvojila naslov sveučilišnog prvaka.

Tada je već letio, hodao zrakom. Bila je to abnormalna transformacija unutar dvije godine.

Propuštena prilika za nastup u olimpijskom finalu nije mu pokvarila dojam o Los Angelesu, gdje je sa 59 koševa u osam utakmica bio četvrti strijelac reprezentacije iza Dražena Dalipagića (159), Dražena Petrovića (140) i Ratka Radovanovića (113).

- Olimpijske igre su vrh, kruna nečega. Fascinantno je osjetiti taj ambijent, biti s najboljim športašima svijeta na istom mjestu. To je san za svakog športaša, pa je tako bio i za mene. Za nas košarkaše koji smo bili fascinirani NBA ligom, bilo je posebno i što se to događalo u Los Angelesu. Zauvijek će mi ostati u sjećanju kao najljepši trenutak u mojoj karijeri - govori danas.

Kad je 1994. otišao u igračku mirovinu, već je imao diplomu Više trenerske škole te bio spreman za novu karijeru, ali nije želio preskakati „razrede“. Odbio je ponudu Aleksandra Petrovića da mu bude pomoćnik u Ciboni i odlučio je asistirati Jasminu Repeši u Ciboninom „drugom pogonu“ - momčadi Done.

- U tom trenutku mislim da nije bilo sredine koja je na okupu imala toliko talenta kao što je bio slučaj s Donom. Tu je bilo 15 igrača koji su bili među najtalentiranijima u Europi u tom trenutku.

Repeši će potom biti pomoćnik i u Ciboni (1995./96.), a prvi put će

ulogu prvog trenera preuzeti u Mariboru.

- Kad je Repeša otišao u Tursku, ja sam otišao u Maribor, gdje sam trenirao momčad koja je bila sastavljena od domaćih igrača i mladih košarkaša Olimpije koji su bili na posudbi. Igrali smo finale prvenstva protiv Olimpije. Kad taj projekt više nije bio ono što sam započeo, preuzeo sam mladu, potentnu momčad Krke.

U drugoj sezoni s Krkom napravio je nešto što je do tada bilo nezamislivo u slovenskoj košarci...

- U prvoj sezoni smo došli do polufinala doigravanja, a u drugoj napravili naše zajedničko remekdjelo i postali prvaci Slovenije, čime se posebno ponosim. Pobijedili smo dva euroligaša, Olimpiju i Laško, te promovirali u to vrijeme najveću zvijezdu slovenske košarke - Matjaža Smodiša.

Bio je to Sunarin prvi veliki trenerski rezultat vezan za slovensku košarku. Drugi je došao četiri godine poslije, kad je 2004. preuzeo slovensku reprezentaciju do 20 godina i odveo ju do naslova europskog prvaka.

- Realno smo bili peta, šesta momčad po kvaliteti, ali smo odigrali sjajan turnir. Kroz to prvenstvo smo promovirali i definirali potencijal Erazema Lorbeka, koji je bio proglašen najboljim igračem tog europskog prvenstva, a otvorili smo vrata Goranu Dragiću koji je bio dvije godine mlađi od ostalih. Uvijek sam uživao u promociji mladih igrača, potencijalnih zvijezda.

U hrvatskoj košarci, nažalost, nije uspio utisnuti dublji trenerski pečat.

- Pokušao sam raditi u četiri navrata i sva četiri puta je to bio „Sizifov posao“. Žalosno, ali je tako.

Nisam odgovarao kao tip čovjeka.

Nikada nisam bio individualac, treba cijela mreža ljudi koji će raditi.

U ovom prostoru je to tada bilo jako teško postići, a u današnje je gotovo nemoguće. Ti kriteriji, pogledi, nedostatak vizije su me otjerali iz košarke...

Sadašnje stanje hrvatske košarke Sunara opisuje kao negativno i bolno.

- Prostor u kojem živimo je nepre-

Bronze from Los Angeles Ivan Sunara’s most significant success Ivan Sunara was born on March 27, 1959 in the village of Cera in the Drniš area. Basketball was his natural choice of sport, as he stood out for his height already at a young age and started his basketball career in Split’s club Jugoplastika. As a gifted junior, he joined the senior team that won the triple crown in 1977: the national champions title and the national cup as well as the Radivoj Korač Cup. He continued his playing career in the Slovenian second-league club Maribor, and gained full recognition when he came to the club Zadar in 1979. As the Zadar player he earned the status of senior national team player. In national jersey, he won gold at the Mediterranean Games 1983, also won a bronze and silver medal at the 1981 and 1983 Universiades, and his most significant achievement is bronze medal won at the L.A. Olympics 1984.

In addition to three playing trophies with Jugoplastika, Sunara won the 1988 national cup and the first Croatian Champions title in 1992 in Cibona jersey, for which he played for four seasons (1987-89 and 1990-92).

He finished his playing career in 1994 in Maribor and started his coaching career.

His most important coaching achievements are the title of Slovenian Champions, won in 2000 with the club Krka from Novo Mesto and gold medal with the Slovenian National Basketball Team up to 20 years at the European Championships 2004.

Gordan Gabrovec

sušan izvor talenata za sve športove, a posebno za košarku. Treba međutim izgraditi sustav rada koji nemamo. Ad hoc rješenja nisu dobra i mi lagano, iz godine u godinu, klizimo sve niže i niže. Dolazimo sve bliže amaterizmu, a to je bolno. Košarka je u raznim sredinama ušla u ruke politike i sitnih interesa, a to ne donosi dobro. Ipak, vjerujem da još uvijek nije kasno za promjene...

O mogućem povratku na klupu Sunara ne razmišlja.

- Već petu godinu ne radim, nakon što sam 40 godina proveo u košarci.

Tako sam odlučio i ponosan sam na to, iako mi košarka strašno fali. No, posvetio sam se obitelji kojoj sam bio veliki dužnik i danas sam dobar asistent svojoj supruzi u privatnom poslu.

■ 23 ■ OLIMP

NASTANAK MODERNOG ŠPORTA: ODBOJKA

Kako je William novi šport O dbojka, jednako kao košarka, spada u onaj manji broj športova koji nisu spontano nastali, već točno znamo tko ih je, kada, gdje i zašto izumio. Igre loptom donekle slične odbojci postojale su u mnogim kulturama, no današnji oblik odbojke izmislio je 1895. godine Amerikanac William G. Morgan (1870. - 1942.).

Morgan je diplomirao na Springfield Collegeu gdje je upoznao i Jamesa Naismitha, izumitelja košarke.

Godinu dana nakon diplome, Morgan odlazi u mjesto Holyoke (država Massachusetts) gdje dobiva posao direktora tjelesnog odgoja u organizaciji YMCA. Inače, YMCA (Young Men’s Christian Association) svjetska je organizacija sa sjedištem u Ženevi, osnovana 1844., koja i danas ima veliki broj ogranaka širom svijeta, a glavni cilj joj je poticanje kršćanskih načela razvojem zdravog tijela, uma i duha. Kod nas je možda najpoznatija po pjesmi Y.M.C.A. grupe Village People iz 1978. godine.

U svakom slučaju, Morganu je mjesto direktora tjelesnog odgoja u YMCA-u omogućilo izravan utjecaj na vježbe za rekreaciju, te razvoj novog športa. Njegovo vodstvo odlično je prihvaćeno i grupe su se svakodnevno povećavale, što ga je motiviralo na daljnji razvoj i inovacije.

Glavna namjera pri stvaranju nove rekreacijske natjecateljske igre bila mu je da u dugim zimskim mjesecima zadrži kontinuitet treniranja ljetnih športova, kao i da svoj program učini raznovrsnijim. Pokušavao je osmisliti igru koja bi imala jeftinu i jednostavnu opremu, lako se organizirala i bila pristupačna svim uzrastima bez obzira na spol.

Također, želio je da napor igrača OLIMP ■ 24 ■

bude proporcionalan njihovom znanju, da natjecateljski elementi u igri budu dopuna školskim gimnastičkim vježbama, ali i da odmori u igri budu češći nego u košarci. Košarka mu se inače činila kao dobar izbor, ali samo za mlađe članove, dok mu je za one malo starije trebala neka manje „nasilna“ aktivnost.

S obzirom na to da nije mogao pronaći igru koja bi mu odgovarala, odlučio je stvoriti novu, pomoću svojih osobnih metoda treniranja i rekreacije. Opisujući svoje prve eksperimente, Morgan je rekao: “U potrazi za odgovarajućom igrom, prvo mi je na pamet pao tenis, ali za njega su nam bile potrebne loptice, reketi, mreža i ostala oprema, pa sam od njega odustao. No, ideja mreže mi se učinila zgodnom. Podi-

William G. Morgan

Japanska odbojkaška reprezentacija - Tokio 1964.

Piše: ANA POPOVČIĆ

Igre loptom donekle slične odbojci postojale su u mnogim kulturama, no današnji oblik odbojke izmislio je 1895. godine Amerikanac William G. Morgan (1870 - 1942) gli smo tako mrežu iznad glave prosječnog muškarca, na visinu od 198 centimetara. Uz to nam je trebala još i lopta. Prvo mi je pala na pamet košarkaška, ali ta je bila prevelika i preteška.”

Tešku košarkašku loptu ubrzo je zamijenila specijalno za odbojku izrađena lakša lopta…

Smišljajući svoju novu igru, Morgan je proučavao pravila bejzbola, košarke, rukometa i badmintona, a od sredine riječi badminton, složio je i novi naziv za svoju igru - minto-

nette. Prva pravila, koja je sastavio Morgan, navode da je za igru potrebna mreža visine 1,98 m, igralište i bilo koji broj igrača. Utakmica se sastojala od devet izmjena s tri servisa za svaki sastav u svakoj izmjeni, a nije bilo ni ograničenja na broj izmjena lopti unutar nekog sastava prije odbijanja lopte u protivničko polje. U slučaju pogreške kod servisa, dopušten je drugi pokušaj.

Udaranje lopte u mrežu smatralo se prekršajem (s gubitkom boda), osim u slučaju prvog servisa.

Početkom 1896. godine u Springfi-

G. Morgan izmislio

eldu na YMCA Collegu organizirana je konferencija gdje su se okupili svi direktori fizičkog odgoja YMCA-e.

Na toj konferenciji Morgan je prvi put demonstrirao novostvorenu igru. Složio je dvije ekipe od po pet igrača koji su prije same konferencije odigrali mintonette. Igra je na konferenciji vrlo dobro prihvaćena, samo joj je promijenjeno ime u “volley ball”. Tijekom godina ime se nije mijenjalo, osim što je 1952. godine odlučeno da će se pisati kao jedna riječ (volleyball).

Zanimljivo je da je odbojka nasta-

la samo četiri godine nakon košarke i to u mjestu koje je 16 km udaljeno od Springfielda (gdje je nastala košarka). Budući da su se i tvorci oba športa osobno poznavali, nema sumnje da je izum košarke silno utjecao na stvaranje odbojke. No također, način na koji su oba športa formirana i brzo stekla veliku popularnost, dosta govori i o važnosti športa općenito u Americi krajem 19. stoljeća.

Godine 1897. u službenom priručniku YMCA tiskana su dorađena pravila odbojke, pa se ova igra, kao

dio programa YMCA, počinje širiti najprije po SAD-u, a zatim i po Kanadi (1900.), Kubi (1905.), Portoriku (1909.), Peruu, Urugvaju, Brazilu i Meksiku.

U obje Amerike odbojka se ispočetka razvija kao sporedna zabavna aktivnost namijenjena prvenstveno ženama i starijim osobama.

Na tamošnjim plažama, u rekreacijskim i športskim centrima, kao i u školama, sretali su se razni oblici odbojke: igra u krugu (u kojoj sudjeluje nekoliko igrača različitog spola ■ 25 ■ OLIMP

NASTANAK MODERNOG ŠPORTA: ODBOJKA

i uzrasta i to na slobodnom prostoru – livadi, pijesku, plitkoj vodi), igra parova - „dubl“ (muški, ženski i mješoviti parovi, na nešto manjem igralištu), igra mješovitih šestorki i različite „hendikep“ igre. Šarolikost tih oblika, koja se dosta dugo zadržala, usporila je natjecateljski razvoj ovog športa. Relativno brzo nakon svojeg nastanka, odbojka se proširila i u Aziju: u Indiju (1900.), na Filipine (1910.), u Kinu (1913.), Burmu, Japan… U Aziji ona dobiva natjecateljski karakter, pa postaje i dio programa „Igara Dalekog istoka“ u Manili 1913. Zbog svoje pristupačnosti postaje vrlo omiljena i razvija se u neku vrstu „narodnog športa“.

U Europu je odbojka stigla sa Prvim svjetskim ratom (1914.1918.). Igra se od 1917., najprije u Francuskoj, zatim i u Italiji, a donijeli su je američki vojnici koji su od te godine sudjelovali u ratu.

Do tridesetih godina 20. stoljeća odbojka je bila prvenstveno šport za zabavu i rekreaciju, koja se u

Do tridesetih godina 20. stoljeća odbojka je bila prvenstveno šport za zabavu i rekreaciju

različitim zemljama igrala po različitim pravilima, pa je postojalo samo nekoliko međunarodnih turnira.

Uglavnom su se odigravali turniri na državnim razinama i putem njih je odbojka postajala sve zanimljiviji i kompetitivniji šport koji iziskuje sve više psihičke i fizičke snage.

Dana 18. travnja 1947. godine oformljena je u Parizu Međunarodna odbojkaška federacija, u svrhu promoviranja odbojke u svijetu, stvaranja zajedničkih pravila igre, organiziranja međunarodnih turnira, te uvrštavanja odbojke na program Olimpijskih igara. FIVB je prvotno uključivala 14 država članica, a danas ih ima 220, što ju čini najvećim međunarodnim športskim savezom na svijetu.

Na Olimpijskim igrama odbojka se po prvi put spominje 1924. u Parizu, gdje je predstavljena kao dio demonstracijskog događaja koji je promovirao američke športove. Ipak, ulazak na program OI, odbojka je doživjela tek nakon Drugog svjetskog rata i nakon osnutka svojeg međunarodnog saveza.

Godine 1957. na 53. simpoziju MOO-a u Sofiji organiziran je poseban turnir u cilju promocije ovog športa i ulaska na program Igara.

Natjecanje je bilo uspješno, pa je tako odbojka u Tokiju 1964. službeno uvrštena na program, gdje se bez prekida nalazi do danas. Ne samo to: od tada se na OI igra i u muškoj i u ženskoj konkurenciji. Najviše odličja osvajale su odbojkašice bivšeg SSSR-a (6), Kine (6), Japana (6), SAD-a (5) te Kube (4) i Brazila (4).

Kod muškaraca najuspješniji su bili Brazil (6), SSSR (6), Italija (6, ali nijedno zlato) te SAD (5).

Devedesetih godina 20. stoljeća raste popularnost i utjecaj odbojke na pijesku, varijante odbojke koja se igrala uglavnom na plažama na zapadnoj obali SAD-a i Brazila. Rast popularnosti te varijante rezultira i uvrštavanjem odbojke na pijesku u program Olimpijskih igara 1996. godine.

Literatura: AA. VV. Enciklopedija fizičke kulture, Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb, 1977.

Robert Kermeci, Povijest odbojke, https://www.športilus.com/športopedia/povijest-odbojke/ http://www.fivb.org/en/volleyball/History.asp

OLIMP ■ 26 ■

The origins of volleyball Volleyball, just like basketball, belongs to the smaller number of sports that did not appear spontaneously, but we know exactly who invented them, when, where and why. Ball games that are somewhat similar to volleyball existed in many cultures, but the current form of volleyball was invented in 1895 by the American William G. Morgan.

Morgan graduated from Springfield College where he also met James Naismith, the inventor of basketball. One year after graduation, Morgan went to Holyoke, Massachusetts, where he got a job as director of physical education at the YMCA, which provided him with an excellent platform and motivation to create a new game. His main intention was to maintain the continuity of practicing summer sports during the long winter months and to make his program more diverse.

As part of the YMCA program, volleyball began spreading first across the United States and then in Canada (1900), Cuba (1905), Puerto Rico (1909), Peru, Uruguay, Brazil and Mexico. In both Americas, volleyball was initially developed as a side activity designed primarily for women and the elderly.

Relatively soon after its appearance, volleyball expanded to Asia, where it got a competitive character.

Volleyball arrived to Europe in 1917, first in France, then in Italy, and it was brought in by US soldiers who participated in World War I since that year.

On April 18, 1947, the International Volleyball Federation (FIVB) was founded in Paris to promote volleyball in the world, create common rules for the game, organize international tournaments, and include volleyball in the Olympic Games program held at the Tokyo Olympics in 1964.

Ana Popovčić

NE PROPUŠTAJ NIŠTA

Na svim benzinskim servisima tvrtke Petrol.

Povijest hrvatskog športa

godina

GODINA 50 • BROJ 192 • OŽUJAK 2020.

50 godina „Povijesti hrvatskog športa“

Trideset godina od trijumfa Jugoplastike

Karizmatični igrač i trener

Povijest Konjičkog kluba „Osijek“

> str. 2 <

> str. 4 <

> str. 7 <

> str. 9 <

UDK 796/799(091) • CODEN: PHSPFG • ISSN 1330-948X

OBLJETNICE

50 godina „Povijesti hrvatskog športa“ P rije malo manje od pola stoljeća, točnije 12. svibnja 1970., izašao je prvi broj časopisa „Povijest sporta“ kao stručno glasilo tadašnjeg Saveza za fizičku kulturu Hrvatske. Naklada mu je bila 1210 primjeraka. Od tada pa do danas, izašlo je (što samostalno, što u sklopu časopisa Olimp) 191 izdanje ovoga lista.

Sam početak seže još u 1964. godinu kada su se prvi put na jednom mjestu, na sastanku 19. studenoga, okupili ljudi iz športske struke radi prikupljanja, evidentiranja i sređivanja športsko-povijesne građe u svrhu izdavanja Enciklopedije fizičke kulture koju je planirao izdati tadašnji Jugoslavenski leksikografski zavod, danas Leksikografski zavod Miroslav Krleža.

Na temelju tog sastanka imenovana

je 9. veljače 1965. Komisija za povijest fizičke kulture pri tadašnjoj Komisiji za fizičku kulturu Saveznog izvršnog vijeća. Komisija, koja je u početku djelovala pri Komisiji za propagandu, konačno se osamostaljuje 1970. godine i pod imenom Komisija za povijest sporta Saveza za fizičku kulturu Hrvatske, kreće u realizaciju svojih planova za izdavanje stručnog časopisa. Odlučeno je da će časopis nositi ime „Povijest sporta“ i izlaziti četiri put godišnje, a imenovano je i prvo uredništvo: prof. dr. Vladimir Blašković, Ivan Franković, tehnički urednik Hrvoje Macanović te nezaobilazni i neumorni Franjo Frntić koji je bio glavni i odgovorni urednik lista punih 30 godina: od samog početka, pa sve do zadnjeg samostalnog 120. broja 1998. godine.

Osnutkom samostalne hrvatske države, časopis „Povijest sporta“ dolazi pod okrilje Hrvatskog olimpijskog odbora. Od 1996. i 108. broja, list mijenja ime u „Povijest hrvatskog športa“, a 1999. na njegovim temeljima izrasta sasvim novi časopis, s novom koncepcijom. Naravno, riječ je o časopisu „Olimp“, unutar kojeg je, kao njegov središnji dio, uvršten stalni podlistak „Povijest hrvatskog športa“. List je od stručnog i znanstvenog postao znatno popularniji, opseg je smanjen na 12 stranica 2

Piše: ANA POPOVČIĆ

Objavljeni radovi, posebno iz razdoblja dok je list izlazio samostalno kao znanstveni i stručni časopis, uistinu su velik doprinos istraživanju športske povijesti u Hrvatskoj

Povijest hrvatskog športa > broj 192 <

(samostalni brojevi u prosjeku su imali sto, a nerijetko čak i nekoliko stotina stranica), no na neki način ipak je opstao kao mjesto okupljanja zaljubljenika u povijest športa.

Prvih šest brojeva (od 121. do 126. broja)

uređivali su Franjo Frntić, Franjo Njegač i Krešimir Kristić. Od 127. do 151. broja glavni urednik bio je Zdenko Jajčević, a nakon njega, 2010. godine, od 152. broja, uređivanje je preuzela današnja urednica Ana Popovčić.

Povijest športa u velikoj je mjeri povijest kulture i društva. Oblici igre, tjelovježbe i športa, odabir športova, stupanj njihove razvijenosti te športski rezultati - sve to puno govori o stanju svijesti i stupnju razvoja određene sredine, a svaka priča iz povijesti športa može se u osnovi rekonstruirati i staviti u korelaciju s ostatkom prošlosti.

Bez namjere da se umanji značaj faktografskog pristupa, treba ipak reći da se povijest športa često sagledava s krivog stajališta zbog „lova“ na rezultate, statistike i poretke, a ti podaci zapravo rijetko i malo pridonose razumijevanju šire povijesne slike. Naime, ozbiljno razumijevanje povijesti športa mora uključivati političku, društvenu i ekonomsku dimenziju. Prilozi iz povijesti športa koje ovaj list u svakom broju donosi već pola stoljeća, svakako pomažu u cjelokupnom sagledavanju povijesti hrvatskog športa.

Objavljeni radovi, posebno iz razdoblja

dok je list izlazio samostalno kao znanstveni i stručni časopis, uistinu su velik doprinos istraživanju športske povijesti u Hrvatskoj i zasigurno ne postoji niti jedan povjesničar športa na ovim područjima koji ne koristi stare brojeve „Povijesti sporta“ kao važan materijal pri svojem istraživanju.

Cilj je, bio i ostao, okupiti što veći broj autora i pokriti što veći raspon tema i područja koje povijest športa obuhvaća. Uz sve promjene koje je tijekom godina doživio, „Povijest hrvatskog športa“ opstao je i ostaje središnje mjesto istraživača i ljubitelja povijesti našega športa.

3

OBLJETNICE

Trideset godina od trijumfa Jugoplastike u Zaragozi Piše: LUKA MARIN VUCO

Prvi i zadnji se definitivno najbolje pamte, ali ni ono između nipošto ne smije izgubiti na značaju.

Pogotovo ako je riječ o jednom od najvećih postignuća hrvatskog klupskog športa, kao što je trijumf „žutih“ u Zaragozi, ravan onom u Münchenu godinu prije, odnosno u Parizu godinu poslije

P

rvi i zadnji se pamte - prije gotovo deset godina dobacio mi je moj negdašnji suigrač Peki tijekom vožnje starom, drndavom "sedamnaesticom" uoči prvog treninga po prelasku u juniore u splitskom košarkaškom klubu Adriatic. Te riječi i dandanas ostale su mi urezane u sjećanje, jednostavno zato što su tako – istinite! Bilo da je riječ o treninzima, poljupcima, ispitima ili bilo čemu drugom od iznadprosječne važnosti, uvijek će se prvi i posljednji pamtiti bolje i detaljnije od svega onog što je bilo između.

To između ostat će u svojevrsnoj izmaglici, s nametnutom etiketom sporednosti. Pa čak i ako je riječ o nečemu posve nadrealnom kao što su naslovi prvaka Europe. Ovdje, naravno, aludiram na jedan drugi splitski košarkaški klub, odnosno na „Jugoplastikino“ osvajanje naslova iz Zaragoze, od kojeg će se u travnju navršiti okruglih trideset godina.

Kada se prisjećamo tih čudesnih europskih pohoda, uglavnom je u prvom planu senzacija iz Münchena 1989., a odmah do nje i pariški trijumf 1991. godine.

Blještava epizoda u Španjolskoj ostala je prikliještena između ove dvije i dojam je da se taj trijumf uzima zdravo za gotovo, možda i zbog toga što se tada „žuti“ nisu nalazili u ulozi potpunih autsajdera. Međutim, to ne bi smio biti razlog da se takav pothvat ne obilježi s jednakom pažnjom kao i druga dva.

Uvod u tu drugu šampionsku sezonu bio je prilično 4

Toni Kukoč i Dino Rađa

turbulentan. Stvorila se čitava trakavica oko Dina Rađe, odnosno njegove želje da se već tog ljeta priključi Boston Celticsima, koji su ga nešto ranije izabrali kao 40. izbor na NBA draftu. Rađa je u kolovozu 1989. potpisao ugovor s Keltima, no Jugoplastika se odlučila na sudu boriti za svog centra budući da je još uvijek bio vezan ugovorom. Pravna bitka okončana je u korist splitskog kluba, stoga se Rađa, nakon gotovo tri mjeseca provedena u SAD-u, bio prinuđen vratiti u rodni grad.

Ta neugodna saga nije ostavila traga na rezultatima momčadi, koja je kvalitativno bila jača nego prethodne godine, prvenstveno zato što su izvanserijski talenti Rađa (22 godine) i Toni Kukoč (21) stekli neprocjenjivu dozu iskustva. No, treba izdvojiti i ostatak momčadi koju je vodio Božidar Maljković. Na Gripama su ostali starosjedioci Goran Sobin, Velimir Perasović, Žan Tabak, Luka Pavićević i Zoran Sretenović, a kadar su pojačali Aramis Naglić, Zoran Savić i Petar Naumoski.

Ta je momčad uvjerljivo promarširala

do prvog mjesta u domaćem prvenstvu uoči doigravanja, potom uz ponešto opuštanja eliminirala Cibonu u polufinalnoj seriji, da bi se naposljetku uputila u Zaragozu na Final Four Kupa prvaka, gdje ih je u polufinalu čekao francuski Limoges.

Uoči putovanja vladao je umjereni optimizam – uloga blagog favorita prepuštala se Barceloni, ali daleko od

Povijest hrvatskog športa > broj 150 <

5

Zoran Savić i Dino Rađa

OBLJETNICE

toga da se španjolski sastav smatrao nedodirljivim. Dapače, često se potencirao katalonski strah od ponovnog neuspjeha, a Rađa je predvidio da će u ogledu s Barcelonom odlučivati nijanse. Što se tiče Francuza, u polufinalnom je susretu Jugoplastika bila veliki favorit. Limoges ne samo da je kvalitetom bio inferioran Splićanima, nego su usto igrali bez pravog centra, zbog čega je i njihov trener Michel Gomez uoči utakmice pesimistično utvrdio: „Pod obručem doista nemamo što tražiti.“ Jedina francuska nada bilo je znatno ubrzavanje ritma inzistiranjem na niskim postavama, no Maljković je pametnim potezima spriječio takve pokušaje. Tako su „žuti“ u pozicijskoj košarci potpuno nadigrali suparnika: konačni rezultat bio je 101-83.

Unatoč toj velikoj prednosti pod košem, Splićane su ipak povukli bekovi - Perasović je ubacio 24 koša, Ivanović ga je pratio s 20.

Barcelona predvođena Juanom Antoniom

San Epifanijom jednakom je lakoćom prošla Aris (10483) te se očekivalo neizvjesno finale u kojemu će Katalonci imati domaćinsku atmosferu, što je moglo biti presudno. Maljković se uoči finala nije dao prestrašiti: „Barca nije favorit, mi smo najbolji kad su svi protiv nas – okolnosti, publika, pa i suci. Kad bi nas sutra malo suci zakinuli, to bi bila atmosfera u kojoj Jugoplastika uživa igrati!“.

Legendarni strateg izjavio je to u polušali, no rasplet je pokazao da Božo nije „pilio naopako“. U prvom poluvremenu suci su ozbiljno opteretili splitsku unutarnju liniju osobnim pogreškama: Rađi su svirana čak tri prekršaja u napadu, dok je Sobin nakon 15 minuta bio jedan faul do isključenja. U takvim okolnostima Barcelona je serijom 11-0 povela 61-59.

Međutim, onda je loptu u ruke uzeo Kukoč. Pri rezul6

tatu 63-63 pogodio je teški ulaz uz prekršaj, potom je ubacio „tricu“, da bi stvar zaključio još jednim prodorom. Epilog: Jugoplastika je obranila naslov europskog prvaka pobjedom 72-67!

Premda nije igrao uvodnih deset minuta, što je bio dio Maljkovićeve strategije, Kukoč je utakmicu završio kao najefikasniji pojedinac ubacivši 20 poena, što mu je donijelo nagradu za najkorisnijeg igrača završnog turnira, koju je godinu ranije osvojio Rađa.

Maljković je ovako obrazložio odluku

da dugo čeka s uvođenjem Tonija: „Znao sam da bi nas suci mogli opteretiti osobnim pogreškama, pa sam namjerno odmarao Kukoča držeći utakmicu na dlanu, jer on može igrati sve: ako kazne Rađu - ubacim Kukoča, ako kazne Ivanovića - ubacim Kukoča, ako kazne Sobina - ubacim Kukoča, ako kazne Perasovića - ubacim Kukoča.“ Tih se dana u tisku Zaragoza najavljivala kao posljednji tango velike Jugoplastike budući da se znalo da odlaze Rađa i Maljković, a i Kukočeva je sudbina bila neizvjesna. Međutim, sljedeće se godine u Parizu pokazalo da je i oslabljena momčad bila u stanju otplesati još jedan veliki ples.

Da, prvi i zadnji se definitivno bolje pamte, ali ni ono između nipošto ne smije izgubiti na značaju. Pogotovo ako je riječ o tako veličanstvenom športskom pothvatu i jednom od najvećih postignuća hrvatskog klupskog športa kao što je trijumf „žutih“ u Zaragozi, ravan onom u Münchenu godinu prije, odnosno u Parizu godinu poslije...

Izvori: https://www.latimes.com/archives/la-xpm-1989-08-02-sp-704-story.html Sportske novosti iz travnja 1990.

Bajrović Vinko i Milorad Bibić. Od Starog placa do vrha Europe: 60 godina Košarkaškog kluba Split 1945. – 2005. Split: Slobodna Dalmacija, 2005.

USPOMENE: BRANKO ZEBEC

Povijest hrvatskog športa > broj 192 <

Karizmatični igrač i trener Piše: STJEPAN ZDENKO BREZARIĆ

Branko Zebec (1929. – 1988.) bio je vrhunski nogometaš i reprezentativac, a nakon završetka igračke karijere proslavio se svojim trenerskim umijećem

J

edan je od rijetkih hrvatskih nogometaša koji je stekao svjetsku slavu na zelenom terenu, ali i ugled i respekt na trenerskoj klupi u Njemačkoj, u jednoj od najuglednijih svjetskih liga. Svrstava ga se u najuži krug najboljih nogometaša svih vremena u bivšoj državi - plijenio je svojim igrama, odgovornim profesionalnim odnosom i posebnošću. Pripada plejadi zagrebačkih igrača koji su svoju afirmaciju i zenit ostvarili u beogradskim klubovima Partizanu i Crvenoj zvezdi. Riječ je o Branku Zebecu...

Rođen je 17. svibnja 1927. u Zagrebu. Na početku nogometne karijere u zagrebačkom Građanskom, od 1943. do 1945., skrenuo je pozornost na svoje izvanserijske igračke kvalitete i neobičnu brzinu. Tadašnji trener Marton Bukovi predvidio mu je blistavu karijeru.

Poslije Drugog svjetskog rata, nastupao je za Poštar (poslije se ovaj klub fuzionirao s Lokomotivom), a zatim za Milicioner koji je kasnije promijenio ime u Borac (današnji NK Zagreb).

Njegove izvrsne igre u drugoligašu Borcu nisu ostale nezamijećene, a kako Dinamo nije iskazao dovoljnu odlučnost da ga dovede u svoje redove, to su iskoristili iz beogradskog Partizana. Ipak, prijelaz Zebeca u Partizan izazvao je veliku športsku buru, pa se njegov odlazak Beograd zbio pod neobičnim okolnostima.

U razdoblju od 1951. do 1959. bio je jedan od ključnih igrača Partizana s kojim je osvojio tri Kupa (1951./52, 1953./54. i 1956./57.). U tandemu s drugim Zagrepčanom Stjepanom Bobekom, predstavljao je udarnu snagu Partizanove momčadi i nedvojbeno napadački dvojac svjetske klase. Za Partizan je odigrao 263 službene utakmice, postigao 111 golova i bio kapetan momčadi. U Beogradu je 1953. sklopio brak s Dušicom Perhinek u kojem su rođene dvije kćeri, Gordana i Maja.

Senzacija jugoslavenskog prvenstva 1959./60. bio je Zebecov prijelaz iz Partizana u Crvenu zvezdu s kojom je osvojio državno prvenstvo. U dresu Crvene zvezde, do 1961. godine, odigrao je 84 utakmice i također nosio kapetansku traku.

Igračku karijeru završio je u SR Njemačkoj, u dresu momčadi Alemania iz Aachena gdje je igrao do 1964.

Bio je reprezentativac Jugoslavije u razdoblju od 1951. do 1961. za koju je zabilježio 65 nastupa i postigao 17 zgoditala. Treći je nogometaš bivše Jugoslavije po broju odigranih utakmica za državnu vrstu.

Bio je član slavne jugoslavenske nogometne reprezentacije koja je na Olimpijskim igrama u Helsinkiju 1952. godine osvojila srebrnu medalju. Igrao je na svjetskim prvenstvima 1954. u Švicarskoj i 1958. u Švedskoj te na 7

USPOMENE: BRANKO ZEBEC europskom prvenstvu 1960. u Francuskoj gdje je Jugoslavija osvojila drugo mjesto. Nastupio je 1953. u Londonu za reprezentaciju UEFA-e, zajedno s Vladimirom Bearom, Bernardom Vukasom i Zlatkom Čajkovskim, u susretu s Engleskom (4-4), a 1955. zaigrao je u Belfastu za reprezentaciju Europe i opet u dvoboju s Engleskom.

Kao svestrani i polivalentan nogometaš uspješno je igrao na raznim mjestima u momčadi - od vođe navale, lijevog krila, veznog igrača, sve do stoperske pozicije.

Izvori: Jurica Gizdić, Hrvatska olimpijska odličja, Alfa, Zagreb, 2013.

Hrvatska opća enciklopedija, svezak 11 Tr-Ž, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb, 2009.

Hrvatski bibliografski leksikon, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb, 1993.

Nogometni leksikon, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb, 2004.

Tomislav Dasović, Večernji list, 3. svibnja 2015., Dušica Zebec: Moj Branko bio je trener čvrste ruke. Nije se libio kazniti ni zvijezde poput Beckenbauera i Keegana Dušica Zebec: Moj Branko bio je trener čvrste ruke. Nije se ... - Večernji https://www.vecernji.hr/.../dusica-zebec-moj-branko-bio-je-trener-cvrste-ruke-nijese-l...

Branko Zebec i njegov pomoćnik na klupi HSV-a Aleksandar Ristić

Dražen Stjepandić, Pobjeđivao i spavajući na klupi, 19. rujan, 2014.

POBJEĐIVAO I SPAVAJUĆI NA KLUPI | *** PORTAL TJEDNO *** www.tjedno.hr/pobjedjivao-i-spavajuci-na-klupi/ Branko Zebec | Kup velesajamskih gradova 1967.gnkdinamo.hr/players/brankozebec/

Nakon 37 godina posta Bayernu donio naslov prvaka

P

oslije iznimne igračke karijere nastavio je graditi i iznimno uspješnu trenersku karijeru.

Visoku trenersku školu u Kölnu završava 1967. diplomiravši kod znamenitog njemačkog trenera Seppa Herbergera, koji je kao izbornik 1954. sa SR Njemačkom osvojio naslov svjetskih prvaka.

Predsjednik Dinama Ivan Šibl je u mnogočemu zaslužan za dovođenje Zebeca na početku njegove trenerske karijere u Zagreb, a on se odužio što je Dinamu u sezoni 1966./67. donio najveći trofej u povijesti kluba, premda je prije finala Kupa sajamskih gradova protiv Leedsa dao ostavku, a Dinamo je osvojio naslov s novim trenerom Ivicom Horvatom.

Na mjestu trenera münchenskog Bayerna 1968. je zamijenio Zlatka Čajkovskog i zauvijek ostao upisan zlatnim slovima u povijesti kluba.

Nakon 37 godina posta,

8

Zebec je s Bayernom 1969. osvojio prvenstvo u Bundesligi, a potom i njemački Kup, što je zapravo bila prva dvostruka kruna jednog njemačkog kluba uopće.

U Münchenu je do 1970. stvarao temelje nepobjedivog Bayerna koji je potom osvojio trostruku krunu prvaka Europe, i to zaredom! Zatim je bio trener u VfB Stuttgartu (od 1970. do 1972.).

Uslijedio je povratak u jugoslavenski nogomet gdje je sjeo na trenersku klupu splitskog Hajduka (od 1972. do 1973.), da bi se potom vratio u SR Njemačku i preuzeo Eintracht iz Braunschweiga. Tamo je trener od 1974. do 1978. s kojim je 1977. zbog jednog boda zaostatka izgubio naslov prvaka.

No, njemačko prvenstvo osvaja 1979., sad s momčadi Hamburger SV gdje je bio od 1978. do 1980.

S istim klubom je 1980. godine osvojio drugo mje-

sto u Ligi prvaka, a iste je godine HSV bio viceprvak u Bundesligi.

Poslije toga vodio je ugledne njemačke klubove - Borussiju iz Dortmunda od 1981. do 1982. te Eintracht iz Frankfurta 1983. Trenersku karijeru završio je u klubu u kojem je i započeo - u Dinamu 1984. godine.

Sklonost životnim užicima nije nimalo umanjilo njegov autoritet i trenerski dignitet koji je uživao od igrača, struke i nogometne javnosti.

Ostao je u sjećanju kao istinski nogometaš najviših vrijednosti, potom autoritativan i principijelan trener koji je priznavao samo rad, red i disciplinu, pa stoga ne treba čuditi što je ostvario ne samo vrhunsku igračku karijeru, već i dosegao trenersku slavu svjetskog renomea.

U svakom slučaju, ostao je zapamćen kao jedini igrač odnosno trener koji je stvarao povijest

klubova nekadašnje velike nogometne jugoslavenske četvorke te time ostavio neizbrisiv trag u hrvatskom i jugoslavenskom nogometu.

Hrvatsko društvo olimpijske filatelije i memorabilije iz Zagreba, u povodu 90. obljetnice rođenja karizmatičnog nogometaša i trenera Branka Zebeca, 17. svibnja prošle godine iniciralo je uporabu prigodnog žiga s njegovim likom u zagrebačkoj pošti u Jurišićevoj 13. Upravo su brojne pismovne pošiljke odaslane iz Zagreba s njegovim imenom i likom otputovale diljem svijeta, koje su doprinijele filatelističkoj promidžbi nogometnog i životnog puta Branka Zebeca, koji je još za života stekao status legende na zelenom terenu, na trenerskoj klupi, ali i u javnom životu.

Proslavljeni Branko Zebec preminuo je nesretnim slučajem u rodnom Zagrebu 26. rujna 1988.

KONJIČKI KLUB „OSIJEK“

Povijest hrvatskog športa > broj 192 <

Neponovljivo kasačko grlo Fistra iz vremena najvećih uspjeha Tandem Fistra/Pluton, najbrži kasački dvopreg Europe

Najbolji osječki galoper svih vremena Željko Šeper iz ‘66. kad je postao prvak Hrvatske

Povijest Konjičkog kluba „Osijek“ U lipnju prošle godine Konjički klub Osijek, osnovan pod imenom Drava 1959., proslavio je značajan jubilej organiziranjem prvenstva Hrvatske u preponskom jahanju za sve kategorije. U gradu na Dravi, pri spomenu konjičkog športa, i dandanas iznad svega stoji ime prelijepog dorata, američke kobile Fistre koja je šezdesetih godina prošlog stoljeća dominirala u svim kasačkim priredbama na području bivše države, a u dvopregu s vrancem Plutonom osvojila i naslov državnog i balkanskog prvaka postigavši pritom i europski rekord.

Posljednjih se mjeseci u Osijeku govori i piše o Pampasu, o prostoru u zapadnom dijelu grada nedaleko Retfale, smještenom stotinjak metara od desne obale Drave, a na kojem će NK Osijek izgraditi svoj kamp i novi stadion. Nekadašnja nepregledna livada služila je Osječanima željnim rekreacije tijekom ljetnih mjeseci za brojne „divlje“ utakmice, ali je upravo na tom mjestu svojedobno niknuo i organizirani konjički šport slavonsko-baranjske metropole.

Prvi pisani tragovi o konjičkom športu

u Osijeku sežu sve do početka 19. stoljeća kad su se engleski jahači prvi put pojavili u Osijeku. Bilo je to 14. travnja 1800., da bi 1882. na čepinskom hipodromu organizirano konjičko natjecanje. No, prema modernim načelima taj šport ustrojen je u Osijeku tek 1924. godine osnivanjem Slavonskog kola jahača „Knez Pavle“.

Svake godine do početka Drugog svjetskog rata to je kolo organiziralo konjička natjecanja na hipodromima u Retfali i iza Šećerane u Donjem gradu. Od 1926. djelovao

Piše: DRAGUTIN KERŽE

U gradu na Dravi, pri spomenu konjičkog športa, i dandanas iznad svega stoji ime kobile Fistre koja je šezdesetih godina prošlog stoljeća dominirala na svim kasačkim priredbama na području bivše države, a u dvopregu s vrancem Plutonom osvojila i naslov državnog i balkanskog prvaka postigavši pritom i europski rekord

je i konjički odjel Hrvatskog sokola koji je 1927., nakon uređenja zajedničke staje u bivšem dvorcu grofova Pejačevića (u Retfali), počeo s obukom u jahanju i drugim konjičkim disciplinama.

Dakako, mnogo je više povijesnih podataka iz vremena nakon završetka Drugog svjetskog rata, kad je 1949. održan konjički kros na Pampasu. Josip Samodaj, Stjepan Fabijanović i Milan Kovjanić pokrenuli su 1955. akciju osnutka novog kluba, što im je uspjelo utemeljenjem Konjičkog kluba Drava 1959. godine. Time otpočinje organizirano bavljenje konjičkim športom u Osijeku.

U sljedeće dvije godine, na improviziranom hipodromu na livadi Pampasa, održavala su se masovna natjecanja u preponskim, kasačkim i galoperskim disciplinama 9

KONJIČKI KLUB „OSIJEK“ Među ikone osječkog konjičkog športa spada i Mirjana Baban (lijevo)

Poslije Domovinskog rata na Pampasu je u prvom planu preponsko jahanje (na slici Ivan Funarić) koja je pratilo i po 15 000 gledatelja. Drava je 23. srpnja 1961. organizirala priredbu kojom je svečano otvoren uređeni hipodrom na Pampasu uz sudjelovanje grla iz osam konjičkih klubova bivše države, a najviše su uspjeha imala domaća kasačka grla Fistra (vlasnika Josipa Samodaja) i Pluton u vlasništvu Stjepana Fabijanovića. Štoviše, taj kasački dvoprežni duo dominirao je domaćim i međunarodnim utrkama diljem bivše Jugoslavije i okolnih zemalja držeći primat najboljeg državnog i balkanskog dvoprega na stazi od 2400 metara, a prema postignutom rezultatu slovio je i kao najbrži u svijetu, predvođen vozačem iz Slovenije Bojanom Pušenjakom.

Američka kasačica Fistra, tijekom karijere

tada imao četrdesetak grla, a značajan datum iz tog razdoblja svakako je 31. svibnja 1987. kada je na hipodromu Pampas svečano otvoren obnovljeni objekt (nova staza, dvorana za jahanje zimi, nove štale i ostale potrebne prostorije). Tih godina na čelu kluba nalaze se Tomo Antunović i Ivan Čatipović.

Domovinski rat prekinuo je aktivnosti

KK Osijek, da bi se, vraćanjem mirnodopskom životu, i rad u klubu nastavio. KK Osijek potpuno se preorijentirao na preponsku sekciju, te je 22.-23. svibnja 1993. organizirano drugo kolo prvog natjecanja u preponskom jahanju u samostalnoj Hrvatskoj pod nazivom „Croatia Cup“.

Osječki konjički entuzijasti predvođeni predsjednikom Ivicom Teklićem organizirali su i sljedeće dvije godine kolo „Croatia Cupa“, a tijekom 1995. u klubu je bilo tridesetak grla u privatnom vlasništvu i pet u klupskom.

Otkako je Zajednica športskih udruga Grada Osijeka za upravitelja KK Osijek postavila Damira Harangozu (2002.), a nakon nekoliko godina sveopće krize i neaktivnosti, klub znatno poboljšava svoju infrastrukturu (novi boksovi za konje, bunari za navodnjavanje, korali, parkur dimenzija 100x80m, pješčani manjež, rasvjeta u hali za treninge, parkiralište za prihvat jahača i konja za natjecanja, proširena kasačka staza, te preuređenje sudačke tribine i gledališta).

imala je u jednopregu čak 33 pobjede, te 36 drugih i 17 trećih mjesta. Najbrže je regularnu stazu istrčala 1963. godine (na Jugoslavenskom kasačkom maratonu, na 4120 metara) za 1:26,1 minutu, a u dvopregu s Plutonom (na 2460 m), tri godine kasnije, rezultat od 1:31,7 bio je europski rekord. Fistra je uginula 7. veljače 1990. na Pampasu…

Istodobno je organizacija konjičkih priredbi u Osijeku uzimala maha, pa je KK Drava od jeseni 1967. svoju djelatnost proširila i na preponsko jahanje koje će u sljedećim godinama postati okosnica klupskih aktivnosti.

Nakon razdoblja stagnacije zbog nedostatka financijskih sredstava, KK Drava 1978. godine, u sklopu turističkog Sredinom 2000-ih dolazi i do nove tjedna organizira spektakularnu priredbu na kojoj suekspanzije kasačkog športa, pa KK Osijek 2005. osnidjeluje i reprezentacija Libije. U galoperskim i kasačkim va Kasački klub Fistra, kao njegov ustrojstveni oblik utrkama, te preskakanju prepona unatoč kiši uživalo je (podružnicu). Transformacijom Pampasa u vjerojatno 6000 gledatelja. najljepši hipodrom u Hrvatskoj, dolazi do organizacije U to vrijeme KK Drava ima 400 članova, od kojih se brojnih turnira - od međunarodne dvadesetak natječe, a u klubu do regionalne razine koji označavadjeluje i Škola jahanja sa 60-ak ju povratak zanimanja osječke javpolaznika. U kolovozu 1981. Drava nosti za konjički šport, a javljaju je priredila 54. Jugoslavenski se i zapaženi natjecateljski dosezi. kasački derby uz nastup 80-ak Godine 2009. Konjički klub najboljih grla, dok je ukupno pet Osijek proslavio je pola stoljeća kasačkih utrka i dvije utakmice svoga postojanja, te je tom prigou preskakanju prepona promadom svim posjetiteljima ponudio tralo čak 10 000 ljudi. Nakon besplatno trodnevno uživanje na dva desetljeća uspješnog vođenja najuglednijem godišnjem natjecakluba, svoju dugovječnu funkciju nju konjičkog športa na državnoj predsjednika tada je završio Dane razini - prvenstvu Hrvatske u Klašnja. preponskom jahanju u svim kateGodine 1985. Dravi je promije- Nakon Bojana Pušenjaka i Pere Crnkovića, Fistru je (na slici) vozio i Dubravko Sladić gorijama. njeno ime u KK Osijek. Klub je 10

IN MEMORIAM

Povijest hrvatskog športa > broj 192 <

Duje Bonačić (Split, 10. travnja 1929. – Split, 24. siječnja 2020.)

N

akon kratke i teške bolesti u 91. godini života preminuo je Duje Bonačić, legendarni veslač splitskog Gusara najstariji hrvatski olimpijac, osvajač prve hrvatske zlatne olimpijske medalje 1952. godine u Helsinkiju u četvercu bez kormilara.

Duje Bonačić rođen je u Splitu 10. travnja 1929. godine. Odmah po rođenju dobio je ime po zaštitniku rodnog grada, svetom Dujmu. Ime je dobio upornošću svoje bake koja je, iako podrijetlom Novak s otoka Hvara, iznimno štovala patrona grada Splita.

U svom Gusaru bio je sve: veslač, trener, član uprave i predsjednik kluba. Istaknuti je športski djelatnik koji je desetljećima predstavljao pojam odanosti i potpore mladim generacijama. Na Matejušku je stigao 1945. godine. Kao što je za časopis „Veslanje“ rekao u studenome 1999. godine njegov najbolji prijatelj, također pokojni Velimir Valenta: „Pere, Duje, Jerko Matošić i ja, mi smo grijali klupe u istom razredu Realke u Teslinoj ulici. Kao i uvijek Duje je bio spiritus movens, on nas je iz razreda doveo u veslaonicu Gusara.“ U nizu najdražih regata nezaobilazno je spominjao svoje prvo državno prvenstvo u Šibeniku 1946. godine, gdje je s Lipanovićem, Hrbokom i Brkeljićem veslao u četvercu pomlatka i osvojio treće mjesto.

Osobito mu je bila draga pobjeda na Bledu, s tromeča Jugoslavije, Austrije i slobodnog teritorija Trsta, gdje su nastupili protiv izuzetno jake posade Austrijanaca koju su ostavili čak 34 sekunde iza sebe. Najvećom nepravdom smatrao je diskvalifikaciju na europskom prvenstvu u Milanu 1950., gdje su im oduzete srebrne medalje.

Najveći uspjeh postigao je na Olimpijskim igrama 1952. godine u Helsinkiju, gdje je kao štroker čuvenog Gusarovog četverca osvojio zlatnu olimpijsku medalju. Reprezentativac Jugoslavije bio je od 1950. do 1952. godine. Gusarov četverac je 1952. proglašen najboljim športskim kolektivom u Hrvatskoj i Jugoslaviji.

Nakon završenog Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, po povratku u Split devet je mjeseci radio u Gusaru kao profesionalni trener.

Potom se zaposlio u Tehničkoj školi, iz koje se uskoro izdvojila Pomorska škola u kojoj je proveo glavninu svog radnog vijeka. Predavao je kao vanjski suradnik na Višoj pomorskoj školi u Splitu i Zadru.

Dugi niz godina bio je član uprave Gusara i predsjednik tehničke komisije kluba, ali i član Predsjedništva i predsjednik Stručne i Izborne komisije Veslačkog saveza Jugoslavije. Godine 1983. u jednogodišnjem mandatu obnašao je dužnost predsjednika Gusara. Dugi niz godina bio je savezni veslački sudac.

Kao odlični organizator, vodio je kompletnu organizaciju Balkanskog prvenstva u Splitu 1981. godine.

Trinaest godina bio je direktor Pomorske škole u Splitu te je na toj funkciji bio i član Zajednice pomor-

skih škola Jugoslavije. Tim je tijelom predsjedavao osam godina. Devet je godina radio kao prosvjetni savjetnik za područje Dalmacije, a posljednju godinu pred odlazak u mirovinu bio je direktor Zavoda za prosvjetno-pedagošku službu Dalmacije.

Kao mnogi veslači, po završetku karijere bavio se jedrenjem. Svojim malim krstašem „Perla“ osvojio je mnoga prva mjesta na srednjodalmatinskim regatama. Bio je prvi predsjednik jedriličarskog kluba Zenta te njegov doživotni počasni predsjednik i utemeljitelj Škole jedrenja Zenta, kroz koju su učile brojne generacije splitske djece.

Posebna strast bila mu je snimateljska kamera. Kao aktivan član Kino kluba Split osvajao je nagrade na domaćim festivalima amaterskog filma. Zahvaljujući tom hobiju, u njegovoj osobnoj bogatoj arhivi krije se i veliko audio-vizualno bogatstvo Gusarove povijesti.

Među brojnim priznanjima, plaketama i diplomama za svoj športski rad, ističe se Orden Danice Hrvatske s likom Franje Bučara, kojim ga je 2003. odlikovao predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić. Godine 1999. dodijeljen mu je trofej Hrvatskog olimpijskog odbora za životno djelo. Kao član slavnog četverca Gusara iz Helsinkija 1952., od 2007. godine počasnik je Kuće slave splitskog športa.

Sahranjen je na splitskom groblju Lovrinac.

(Jurica Gizdić) 11

IN MEMORIAM

Povijest hrvatskog športa > broj 192 <

Eugen Pleško (Zagreb, 10. studenog 1948. – Zagreb, 4. veljače 2020.)

U

72. godini života preminuo je legendarni hrvatski biciklist i olimpijac Eugen Pleško. Rođeni Zagrepčanin, Pleško je tijekom karijere bio član biciklističkih klubova Zagreb–Metaliacommerce iz Zagreba i Astra iz Ljubljane, za koje je aktivno nastupao od 1965. do 1979.

Bio je jedan od najuspješnijih hrvatskih biciklista poslije Drugog svjetskog rata. Na domaćoj biciklističkoj sceni, osvojio je više puta sve što se moglo osvojiti. Bio je odličan sprinter tipa talijanskog sprintera Cippolinija.

Od brojnih nastupa ovog našeg legendarnog biciklista, treba izdvojiti nastup na Olimpijskim igrama 1972. godine u Münchenu, gdje je nastupio u cestovnoj utrci na 182,4 kilometra, koju zbog ozljede nažalost nije završio.

Nastup u Münchenu izborio je osvajanjem 25. mjesta na svjetskom prvenstvu u engleskom Leicesteru.

Treba istaknuti da je Pleško na Mediteranskim igrama 1971. godine u Izmiru, bio član reprezentacije Jugoslavije koja je u momčadskom natjecanju u cestovnoj utrci osvojila brončanu medalju. Osim Pleška, u momčadi je iz Hrvatske bio još i Cvjetko Bilić.

Pleško je na mnogim natjecanjima ostvarivao odlične rezultate, ali posebno je bio ponosan što je dvaput, 1972. i 1974. godine, pobijedio na domaćoj poznatoj biciklističkoj utrci Memorijal Stjepana Grgeca koja se organizira od 1971. u čast jednog od najvećih hrvatskih biciklista u povijesti. S vremenom je ova utrka postala pojam za odlično organiziranu utrku, što joj je priznala i Skupština Hrvatskog biciklističkog saveza, a na njoj nastupaju najbolji biciklisti mahom reprezentativci iz Hrvatske i drugih država.

Eugen Pleško je bio pobjednik i na brojnim drugim domaćim i međunarodnim prestižnim biciklističkim utrkama. Godine 1972. osvojio je Trofej Zlatni kotač kojega je najuspješnijem jugoslavenskom biciklistu dodjeljivalo poduzeće „Jugobicikl“ iz Beograda.

Nekoliko godina za redom bio je najbolji sprinter u bivšoj državi, pobjednik mnogih jednodnevnih utrka u zemlji i inozemstvu, reprezentativac Jugoslavije. Ostvario je odlične rezultate u borbi s najboljim biciklistima svijeta toga vremena. Uz to, na internom klupskom natjecanju, Pleško je 1970. i 1971. godine najbolji natjecatelj jakog Biciklističkog kluba Zagreb.

Nakon završetka uspješne karijere, Eugen Pleško bio je trener u Biciklističkom klubu Zagreb. Posebno je volio rad s mladima kojima je s ljubavlju prenosio svoje golemo znanje o biciklizmu. Bio je i višegodišnji izbornik hrvatske cestovne reprezentacije, s kojom je sudjelovao na brojnim natjecanjima, pa i na Olimpijskim igrama 2008. u Pekingu i 2012. u Londonu.

Bio je osoba koja je živjela život u punom smislu riječi, uvijek raspoložen, pozitivan, a kada je biciklistički šport u pitanju - tu nije imao nikakvih tajni.

Sahranjen je na zagrebačkom groblju Mirogoj.

(Jurica Gizdić) 12

ZNANOST I ŠPORT

Zemlja prvaka i znanstvenika P ut do športskog uspjeha, pobjede u nekoj od mnogobrojnih športskih, ali i životnih arena rezultat je upornosti, talenta, naklonjenih životnih okolnosti, ali i originalnog načina razmišljanja, hrabrosti, nerijetko i neovisnosti od uobičajenih društvenih normi i protokola. Život nadahnut kreativnošću i vizijom stvaralaštva, osjećajno i misaono uranjanje u problem, znatiželja prema životu i svijetu koji nas okružuje, prepoznatljivo je obilježje ljudi koji su kroz povijest pomicali granice spoznaje, bili pokretači promjena, zaštitni znak vremena u kojem su živjeli. Neki od njih proslavili su se kao športski

Piše: MIROSLAV HRŽENJAK Fotografije: UNSPLASH & FREEPIX

Unatoč brojnim kritikama i samokritikama na račun mentaliteta hrvatskog čovjeka, unatoč brojnim objektivnim poteškoćama s kojima se susrela u svojem burnom tranzicijskom razdoblju, Hrvatska bi i dalje mogla ostati zemlja velikih prvaka i znanstvenika OLIMP ■ 42 ■

prvaci, neki kao vrhunski znanstvenici, a nemali broj je i onih koji su izgradili i jednu i drugu karijeru.

Unatoč tome što se uparivanje pojmova šport i znanost ili šport i obrazovanje nerijetko svede na filozofsko ontološku raspravu tipa „Je li trenerski posao naučen zanat ili urođena predispozicija“? u kojoj snažni argumenti jedne i druge strane pršte na sve strane, a jedinu pravu korist izvlače vlasnici ugostiteljskih objekata u kojima se takve i slične rasprave vode, postoje itekako bitni razlozi zbog kojih ova tema zaslužuje posebnu važnost.

S jedne strane, postupno uvođenje tržišnih odnosa u znanosti, baš kao i u športu, dovelo je do određenih promjena zbog kojih se nerijetko događa da financijska moć malo-pomalo potiskuje talent, genetsku predispoziciju i motivaciju na ljestvici preduvjeta izgradnje športske ili znanstvene karijere.

Bilo kakva rasprava o smjeru u kojem bi se kretalo društvo gdje su šport i znanost uglavnom povlastica bogatih, a vrlo rijetko šansa talentiranih i sposobnih ljudi prosječnih financijskih mogućnosti, mogla bi donijeti svakakve zaključke, naročito ako u sve to ubacimo pojmove etičnosti ili morala.

Međutim, ono s čim se moramo složiti jest činjenica da Republika Hrvatska, osim što je u očima svijeta prepoznata kao mala zemlja velikih športskih rezultata, prepoznata je i kao zemlja u kojoj su rođeni i školovani brojni međunarodno renomirani znanstvenici, ljudi čija su epohalna znanstvena dostignuća kreirala svijet u kojem danas živimo. S druge strane, osim što je šport već odavno postao svjetski big business, odavno je poznata i či-

njenica da je znanje najveći resurs 21. stoljeća.

Sustav športskih natjecanja, bodovanja športaša prilikom utvrđivanja pozicije na nekoj svjetskoj, europskoj ili nacionalnoj rangljestvici ili znanost o periodizaciji športske pripreme i tempiranja forme, u mnogo čemu nalikuje sustavu znanstvenog napredovanja, uvjetima za izbor u znanstvena znanja, itd.

Neovisno o tome radi li se o

prirodnim, tehničkim, humanističkim, društvenim ili biomedicinskim znanostima, bavljenje znanošću ne podrazumijeva samo dolazak do neke akademske ili sveučilišne titule, već redovito objavljivanje radova u znanstvenim časopisima zastupljenima u bazama podataka WoSCC – Web of Science Core Collection, Scopus i Medline.

Sukladno izvješću o citiranosti, za svaki časopis se utvrđuje faktor odjeka (Impact factor) na temelju kojeg se utvrđuje vrijednost poje-

dinog članka, odnosno bodovi koje znanstveniku donose mogućnost napredovanja. Koliko je šport kao društveni i globalni fenomen važan kad ga promatramo u kontekstu znanstvenih istraživanja, najbolje govori činjenica da jedna kategorija radova unutar spomenute baze WoSCC koja nosi naziv Sport Science, prepoznaje čak 83 znanstvena časopisa. Neki od njih pokrivaju područja športskog treninga, neki imaju interdisciplinarni karakter, a najveći faktor odjeka imaju Bri-

tish Journal of Sports Medicine, Sports Medicine, Exercise Immunology Review, American Journal of Sports Medicine i Exercise and Sport Science Reviews.

Sve veći faktor odjeka ima i časopis Kinesiology kojeg izdaje Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Trošak pristupa bazama podataka pokriva Ministarstvo znanosti i obrazovanja, kako bi djelatnici fakulteta i studenti mogli pristupati znanstvenim radovima, ■ 43 ■ OLIMP

ZNANOST I ŠPORT

Znanost, baš kao i šport, zahtijeva određenu dozu hrabrosti, originalnosti, čak i buntovnosti, ali istovremeno i strpljivosti, poniznosti i discipliniranosti citirati autore, kreirati nove znanstvene spoznaje, ali i pratiti razvoj neke djelatnosti i osigurati opstojnost na globalnom tržištu.

Ako polazimo od činjenice da je znanje najveći resurs ovog stoljeća, a kaskanje za najnovijim dostignućima u znanosti siguran put do neuspjeha, nije teško zaključiti da je razvoj znanstvene misli itekako potreban ne samo unutar sveučilišta i visokoškolskih ustanova, znanstvenih instituta i sl., već i u svim drugim institucijama koje se žele razvijati, postizati pozitivne poslovne i druge rezultate.

S tim u vezi donesen je i Zakon o Hrvatskoj zakladi za znanost kako bi se omogućilo fakultetima, ali i drugim institucijama i samostalnim istraživačima, da dobiju financijsku potporu za svoje znanstveno istraživanje. Jedan takav projekt iz znanstvenog područja društvenih

OLIMP ■ 44 ■

znanosti i znanstvenog polja kineziologija nosi naziv "Motorička znanja djece predškolske dobi: osnivanje Nacionalnog centra za motorički razvoj".

Projekt se provodi u sklopu Kineziološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a voditeljica projekta je prof. dr. sc. Sanja Šalaj. Sudeći po svemu navedenom, najveći interes znanstvenog svijeta, barem kad je riječ o športu, tiče se utjecaja športa na cjelokupni bio-psiho-socijalni status čovjeka te stoga lako možemo zaključiti da će daljnje proučavanje športa ići u smjeru interdisciplinarnosti. Stoga i ne čudi da se sve češće spominje pojam zdravstvena kineziologija kao jedna neupitna činjenica športske budućnosti.

Dok s jedne strane znanstvenoistraživački rad postaje imperativ

u svakoj djelatnosti, s druge strane sveučilišta i fakulteti u cijelom svijetu sve više nastoje poslovati prema zakonitostima tržišta te zaradu i profit stavljaju na sve važnije mjesto. Samim time, neka područja za koja postoji komercijalni interes, primjerice proizvodnja hrane i lijekova, istražuju se više od nekih drugih područja za koja ne postoji tako velik interes igrača na globalnom tržištu.

U svemu tome šport ima itekako veliku šansu. Prvenstveno, riječ je o jednom od najvećih tržišta u svijetu uz koje su, pored ostalog, vezani i razni proizvođači športske opreme, rekvizita, raznih suplemenata i sl. Nadalje, već spomenuta veza športa i zdravlja nosi čitav niz mogućnosti u znanstveno-istraživačkom radu gdje bi rezultati istraživanja doista mogli promijeniti opće prihvaćeno društveno stajalište „Šport je zdrav“ u „Kakva aktivnost u kojoj mjeri može donijeti točno određenu zdravstvenu korist u odnosu na individualni status osobe“.

Na taj način, teze o tome kako ulaganje u šport rasterećuje sustav zdravstva ne bi bile samo dio političkog performansa, već bi konkretni rezultati takvih znanstvenih športsko-zdravstvenih istraživanja ponudili konkretne mjere i ostvarive ciljeve. Iako takav stav nije rijedak u vladinim i nevladinim športskim institucijama, vrijeme će tek pokazati koliko će potpora tom stavu biti deklarativna, a koliko će se u financijskom smislu povećati izdvajanja za edukaciju kadrova, stručne i znanstvene projekte i tome slično.

Međutim, ono što osobno smatram najvažnijim, a tiče se razvoja znanosti i stvaranja pretpostavki za poticanje interesa za znanstveno-istraživački rad, nije vezano uz proračun, već uz nešto mnogo važnije.

Poticanje znanstvene svijesti zapravo je poticanje otvorenog i hrabrog, a istovremeno kritičkog i afirmativnog načina razmišljanja koje nalikuje jednoj velikoj avanturi - zanimljivom životnom putovanju u daleka, nepoznata i neistražena područja.

Poticanje znanstvene svijesti nikako ne znači otpor prema postojećim znanstvenim paradigmama, društvenim protokolima i normama, već poštivanje svih navedenih formi, ali na način da se sačuva sadržaj, a to je ideja, kreativnost, stvaralački zanos, motivacija za istraživanje i poboljšanje svijeta u kojem živimo, otkrivanje uzročno-posljedičnih veza među pojavama koje nas okružuju. Znanost, baš kao i šport, zahtijeva određenu dozu hrabrosti, originalnosti, čak i buntovnosti, ali istovremeno i strpljivosti, poniznosti i discipliniranosti.

Sudeći po svemu rečenom, unatoč brojnim kritikama i samokritikama na račun mentaliteta hrvatskog čovjeka, unatoč brojnim objektivnim poteškoćama s kojima se susrela u svojem burnom tranzicijskom razdoblju, Hrvatska bi i dalje mogla ostati zemlja velikih prvaka i znanstvenika.

Literatura NN 28/2017, Pravilnik o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja. Nacionalno vijeće za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj

Investing in sports and science The perception of society towards scientists and generally towards science, largely determines the direction in which that society will go on, especially given that knowledge is considered to be the greatest resource of the 21st century. Apart from the fact that the path of developing a scientific career is in many ways similar to building a career of a top athlete, there are numerous other points of contact between sports and science.

Some of them are related to certain difficulties conditioned by the increasing introduction of market relations into sports, as well as into education, but also by the opportunities offered by both activities in terms of development of an individual and the society.

The fact that Croatia is perceived around the world not only as a small country with great sports results but also a small country where internationally renowned scientists whose epochal scientific achievements created the world we live in today, it is not difficult to conclude that the greatest prospect of development of Croatian society lies in investing in sports and science.

Like sports, science requires a certain amount of courage, originality, even rebelliousness, but at the same time patience, humility and discipline.

Miroslav Hrženjak

FRANCESCA & GRASECCO Pjenušavo vino

ŽENE I ŠPORT

Usain Bolt

Športski gen i oko njega Piše: RATKO CVETNIĆ Fotografija: DAMIR SENČAR (HINA)

Američki znanstvenik i publicist David Epstein tvrdi da natjecanja športaša i športašica trebaju biti odvojena jer muškarci imaju „športskiji gen“, ali pravo na bavljenje športom je nedjeljivo

I

ako razmjerno mlad, David Epstein već se istakao s nekoliko ozbiljnih naslova športske publicistike. Ovaj američki znanstvenik i publicist, stalni kolumnist magazina Sports Illustrated te još nekih uglednih tiskovina općeg profila, već je svoju publiku navikao na teze koje potiču raspravu. Njegova knjiga „Športski gen“, objavljena 2013. godine, i dalje djeluje inspirativno za čitav niz autora koji podupiru ili polemiziraju s osnovnim stavovima

OLIMP ■ 46 ■

izraženima u knjizi, neki i jedno i drugo.

Osnovno polazište Epsteinovih razmatranja jest da se ljudi međusobno razlikuju po čitavom nizu antropoloških parametara i da se te razlike ne mogu nadvladati nikakvim treningom. Time je na izravan način započeo polemiku oko općepoznatoga „pravila 10 000 sati“ Andersa Ericssona (i još nekih autora i popularizatora) koji tvrdi da je baš ta količina treninga, više-manje, neophodna da bi se

stvorio majstor, i to u širokoj skali vještina - od športa do izvedbenih umjetnosti.

Naime, kako Epstein tvrdi u svojoj protutezi, kad bi određena količina treninga uistinu bila dostatna za prevladavanje genetski zadanih razlika, ne bi bilo nikakve potrebe da se, primjerice, razdvajaju muške od ženskih disciplina.

Ali ljudi se razlikuju po svom genetskom nasljeđu - spolu, rasi – ali i po kulturi i okružju u kojem rastu,

tako da je međudjelovanje prirođenog i stečenog, nasljeđa i odgoja (koja se u engleskom opisuje kroz efektnu igru riječi nature/nurture) ključna kad se pokušava objasniti športski uspjeh nekog pojedinca ili skupine športaša.

Kad objašnjava kulturološke razlike, Epstein tvrdi kako bi Usain Bolt, baš takav kakav genetski jest, da se kojim slučajem rodio u Sjedinjenim Američkim Državama, po svoj prilici završio tek kao solidni košarkaš ili ragbijaš, jer bi, sukladno socijalnom okružju, svoje atletske kvalitete uložio tamo gdje ih traži tržište. Međutim, na Jamajci, koja ima sasvim drugu športsku kulturu (i mnogo je siromašnija), on se razvio u najvećeg atletičara svoga doba. I pritom također ponešto zaradio.

Kako dolazi do osnovne razlike, one spolne? Do otprilike desete godine, podsjeća Epstein, nema velikih strukturnih razlika između tijela dječaka i djevojčica.

Potom dolazi do puberteta, ranijeg i kratkog kod djevojčica, dugotrajnijeg kod dječaka. Ovo dugotrajno djelovanja testosterona na organizam uzrokuje, dakle, da muškarci budu viši i teži, imaju razmjerno duže noge i ruke, veće srce i pluća te stoga bolje primaju kisik, posjeduju veći udio mišićne mase itd.

U športskoj izvedbi to znači da će sprinteri biti otprilike 11% brži od svojih kolegica, bacači koplja 30% bolji od bacačica, ali će se u športovima ustrajnosti taj jaz smanjivati tako da u plivanju na duge pruge odnos iznosi samo 6%.

Iz toga proistječu načela moralnog fair-playa u najširem smislu, kako ih vidi David Epstein: natjecanja trebaju biti odvojena jer muškarci imaju „športskiji gen“, ali pravo na bavljenje športom je nedjeljivo. Dobar argument autor nalazi upravo u športu koji se najduže zatvarao pred ženama - u skijaškim skokovima. Zbog činjenice da su znatno lakše, žene bi se – autor to navodi više u akademskom nego u operativnom smislu – baš tu mogle natjecati zajedno s muškarcima.

Primjer? Lindsey Van, američka skakačica i velik borac za ženska prava u športu, sa 105,5 metara

držala je rekord 95-metarske skakaonice u olimpijskom Vancouveru koji je srušen tek na Igrama 2010. kad je legendarni Švicarac Simon Ammann sa 108 m osvojio jedno od svoja četiri olimpijska zlata. Ovo Epsteinu nije bio argument za to da se žene doista mogu natjecati s muškarcima, nego argument da doista imaju pravo na šport, na svaki šport.

U tom smislu, on vidi i dva bitna kršenja moralnih načela u športu koji su upravo određeni odnosima muško/žensko. S jedne strane to je mišljenje da šport nije za žene, a s druge (a zapravo iste!) stoji „genetska manipulacija“, doping, steroidi kojima se žene čine „muškijima“, a koji je u mnogim individualnim, ali i kolektivnim slučajevima – Epstein posebno navodi zloglasni primjer dominacije DDR-a u ženskom športu sedamdesetih – ostavio trajne zdravstvene, ali i moralne posljedice. Športski gen vidljiv je u još jednom fenomenu, športskoj specijalizaciji. Nekad su športski šampioni iz različitih športova bili manje-više iste građe, a danas je specijalizacija vidljiva gotovo na prvi pogled: žena od 175 cm nema praktično nikakvih izgleda u gimnastici, šanse Amerikanca od 180 cm da zaigra u NBA su jedan naprema nekoliko milijuna, dok će kod onih viših od 7 stopa (213 cm) zaigrati svaki šesnaesti (za nas je zanimljivo da među tim genetskim fenomenima Epstein spominje i hrvatske vaterpoliste)! Upravo te razlike upućuju na naše temeljno pravo u športu - da se natječemo sa sebi sličnima.

Ukratko, Epstein smatra da je genetika u športu presudni faktor. „Športski gen“ muškarcima omogućuje postizanje boljeg rezultata od žena, kao što omogućuje da neki muškarci budu bolji od drugih, a neke žene bolje od drugih.

No, to u samu prirodu natjecanja, športske konkurencije, ne zadire kao što u nju ne zadire ni to što je Usain Bolt sporiji od običnog zeca ili slabiji od gorile. Prirodni zakoni određeni su genetikom, a pokušaji da ih se negira, ili da ih se pokuša mijenjati, predstavljaju zadiranje u samu prirodu športa.

David Epstein’s „Sports gene“ In his works, American publicist and scientist David Epstein often argues with popular myths in sports. The book “Sports gene” deals with the theory of 10,000 hours claiming that this is the amount of training required to create a master in a certain discipline.

Epstein argues that the prerequisite of any sports success is the appropriate genetic background that distinguishes those who are most likely to succeed in sports from those who most likely will not.

In one chapter of his book, Epstein describes how this affects the relationships between men and women in sports. The competitions should be separate because men have a “sportier gene”, but the right to be involved in sports is indivisible. The author finds a good argument in the sport that has been longest forbidden to women - ski jumping: due to the fact that they are much lighter, women - the author states this more academically than operationally - could compete with men in this sport.

An example is Lindsey Van, an American ski jumper and a great fighter for women’s rights in sports. With 105.5 meters, she held the K95 hill record at the Olympic city of Vancouver in ski jump, which was broken yet at the 2010 Games when Swiss legend Simon Ammann jumped 108 meters and won one of his four Olympic gold medals.

This was not an argument for Epstein that women could really compete with men, but an argument that they are indeed entitled to sports, any of them.

Ratko Cvetnić

Lindsey Van

■ 47 ■ OLIMP

MEĐUNARODNI OLIMPIJSKI POKRET

O

dbrojavanje do početka Olimpijskih igara u Zemlji izlazećeg sunca brzinski se topi iz dana u dan, a broj noviteta kao da je proporcionalan blizini datuma svečanog otvorenja. Naime, iz zemlje u pacifičkom vatrenom prstenu ne prestaju stizati novosti koje zadivljuju u tehnološkom pogledu, međutim, Japan ne zaboravlja kako svoju, tako i olimpijsku tradiciju.

Tako je na putu do početka još jedne Olimpijade (svake olimpijske igre označavaju početak četverogodišnjeg razdoblja) osiguran duh antičke Grčke u vidu Olimpijske agore.

Tradicija Olimpijske agore ili bolje rečeno samo agore (grč. ἀγoρά: trg, skupština) dolazi iz antičkih vremena i predstavljala je javni prostor u obliku trga koji se nalazio u gradu, a namjena mu je bila okupiti građane koji su tom prilikom raspravljali o „pulsu“ javnoga života predstavljajući time centar života i svih pitanja koje je ovaj donosio i bio od značaja za svaki polis (grč. πόλις: grad). Osobito je potrebno istaknuti kako agoru i polis treba jasno razlikovati od akropolisa – koji je fizički bio izdvojen od polisa, a ticao se duhovnih potreba Grada.

Japan je prvi put uveo Olimpijsku agoru, koja korijene, eto,

„Srebrna nit“ koja povezuje prošlost i sadašnjost Piše: SAŠA CERAJ Fotografije: IOC, UNSPLASH

Japan je prvi put uveo Olimpijsku agoru, koja korijene pronalazi u antičkoj Grčkoj, a bit će smještena u izrazitom modernom okrugu Tokija pod nazivom Nihonbashi čime su organizatori željeli predstaviti poveznicu tradicije i modernog OLIMP ■ 48 ■

pronalazi u antičkoj Grčkoj, a bit će smještena u izrazitom modernom okrugu Tokija pod nazivom Nihonbashi čime su organizatori željeli predstaviti poveznicu tradicije i modernog.

Provedba ove unikatne i ekskluzivne ideje održat će se pod organizacijom Olimpijske zaklade za kulturu i baštinu Međunarodnog olimpijskog odbora i Zaklade Mitsui Fudosan iz Japana, a u skladu s odredbama Olimpijske Agende 2020. i smjernica MOO-a o razvoju olimpijskog pokreta te spajanja športa i kulture.

Također, MOO želi putem ove

jedinstvene destinacije ponuditi potpuno novu perspektivu promicanja olimpijskih vrijednosti u cijelom nizu zanimljivih umjetničkih, kulturnih i obrazovnih aktivnosti koje će se održavati prije, za vrijeme i nakon Olimpijskih igara, te time – također – ponuditi iskustvo know howa budućim gradovima domaćinima.

Logično je da je MOO za provedbu ovog novog projekta odabrao Olimpijsku zakladu za kulturu i baštinu koja za MOO-a provodi niz kulturnih i obrazovnih aktivnosti, upravlja športsko-kulturno ostavštinom i baštinom MOO-a, osmišljava i provodi cijeli spektar

inovativnih programa, predstavljajući time pokretačku snagu MOO-a za promociju i širenje olimpijskih vrijednosti na međunarodnom planu i koordinirajući rad institucija i programa MOO-a posvećenih umjetnosti, kulturi i obrazovanju, poput Centra za olimpijske studije i Olimpijskog muzeja iz Lausanne.

Izjava Angelite Teo, ravnateljice Olimpijske zaklade za kulturu i baštinu, potvrđuje zajedničko usmjerenje MOO-a i Organizacijskog odbora Olimpijskih igara u Tokiju 2020., putem koje posebno naglašava sljedeće: “Pomoću ovih inovativnih umjetničkih, kulturnih i obrazovnih programa i instalacija

možemo širiti viziju olimpijskog pokreta za izgradnju boljeg svijeta slaveći šport koji nas sve spaja.”

S druge strane, poveznica odabira Zaklade Mitsui Fudosan također nije slučajna, jer se Mitsuijevo porijeklo nalazi upravo u četvrti Nihonbashi – koja je još prije četiri stoljeća predstavljala glavno raskrižje trgovine, kulture i ideja – dok se u svome radu vodi konceptom baziranim na „očuvanju i revitalizaciji prošlosti uz istovremeno stvaranje budućnosti“, uz razvoj izrazito modernog i novog, urbanog lica grada.

Ovaj jedinstveni kulturni projekt

MEĐUNARODNI OLIMPIJSKI POKRET

zaživjet će 24. travnja 2020. i trajat će do 16. kolovoza te će u navedenom vremenu prikazati snažnu povezanost športa i kulture, ali jednako tako i intenzivan utjecaj Olimpijskih igara na društvo i društvene prilike, te potaknuti na uvijek potrebni interkulturalni dijalog.

Na programu će se naći niz aktivnosti i događanja koji će imati obilježja svečanog, ali i zabavnog, a sve će se provoditi u centru Nihonbashija, poznate poslovne četvrt Tokija koja se često naziva i „središtem Japana“. Tako će uz poznate umjetnike i njihove javne umjetničke instalacije, svoje ta-

lente za umjetnost moći pokazati i športašice i športaši koji će prezentirati vlastite kreativne projekte, oživljavajući time olimpijske vrijednosti u urbanom okruženju grada i njegovih ulica.

Samo otvorenje Olimpijske agore u Tokiju obilježit će, krajem mjeseca travnja 2020. godine, izložba u Memorijalnom muzeju Mitsui posvećena olimpijskoj umjetnosti i kulturi.

Tokio kao grad domaćin Olimpijskih igara, inspiraciju stvaranja „nove“ agore zasigurno pronalazi u vibrantnim vremenima antike u kojima je posebno mjesto zauzi-

Otvorenje Olimpijske agore u Tokiju obilježit će, krajem mjeseca travnja 2020. godine, izložba u Memorijalnom muzeju Mitsui posvećena olimpijskoj umjetnosti i kulturi

OLIMP ■ 50 ■

mala agora smještena na poluotoku Atika, gradu Jonjana i centru demokracije, znanosti, filozofije i umjetnosti.

Upravo je ta atenska agora bila mjesto na kojem je vrio život, mjesto koje je uz ekonomska i urbanistička pitanja razvoja polisa, donosila i priliku za ispitivanje samog bitka i postanka te ono još važnije - pitanja načina života koja su predstavljala epicentar antičke filozofije morala, a naročito na srcu prebivala u Sokrata, velikog filozofa koji je baš na atenskoj agori propitivao sugovornike o razumijevanju smisla života, privlačeći time gomilu slušatelja koji su sa zanimanjem promatrali pretencioznost odgovora počesto onih starijih građana.

Na tom je mjestu i mladi pjesnik Aristoklo, sin Aristona, čuo Sokratov govor nakon kojega je spalio sva svoja djela, te postao filozof poznat kao Platon. Platonovi filozofski dijalozi, osnivanje Akademije, prvog sveučilišta i njegova uloga učitelja Aristotela – koji je tada bio učitelj Aleksandra Velikog – u potpunosti su promijenili zapadnu filozofiju.

Platonov suvremenik, Diogen iz Sinope živio je na agori i slijedio Sokratov primjer ispitivanja Atenjana o razumijevanju važnijih aspekata života, a poznat je po traženju poštenog čovjeka (iako je tvrdio da traži pravo ljudsko biće) držeći svijeću ili lampion baš na agori.

Značaj antičke agore bio je izuzetan, reflektirajući se na veliki broj prilika i dijelova javnog života. Iako Olimpijska agora u Tokiju neće imati ovako važnu i pretencioznu ulogu, ipak predstavlja onu agathonsku „srebrnu nit“ koja povezuje prošlost i sadašnjost, jasno ističući utjecaj na sadašnjost koja – u ovoj prilici – obogaćena spojem tradicijske i moderne kulture, kreira nove prilike konstruktivnog razvoja društva, ne zaustavljajući se samo i isključivo na športu.

Stoga se s nestrpljenjem iščekuje svečano otvorenje i početak Olimpijskih igara u Tokiju, koje će donijeti veliki broj tehnoloških inovacija s futurističkim predznakom, ali jednako tako bit će i spoj tradicijskog nasljeđa Japana i antičke Grčke.

Literatura: www.olympic.org

Olympic Agora The term agora comes from ancient times - it represented a public space in the form of a square located in the city, intended to bring the citizens together who would there discuss the “pulse” of public life. Therefore, it represented the center of life and all the issues the life brought, which were of significance for the polis.

Japan is introducing the Olympic Agora for the first time and it will be located in the distinctively modern Nihonbashi district of Tokyo, with which the organizers wanted to present a link between the traditional and modern.

The implementation of this unique and exclusive idea will be organized by the IOC’s Olympic Foundation for Culture and Heritage and the Mitsui Fudosan Foundation from Japan, in accordance with the provisions of the Olympic Agenda 2020 and the IOC guidelines on development of the Olympic Movement and connecting sports and culture.

Furthermore, through this unique destination the International Olympic Committee wishes to offer a whole new perspective on promoting Olympic values in ​​ the series of interesting artistic, cultural and educational activities that will take place before, during and after the Olympics, and thus offer a know-how experience to the future host cities.

It is logical that for implementation of this new project the International Olympic Committee selected the Olympic Foundation for Culture and Heritage, which carries out a range of cultural and educational activities for the IOC, manages the IOC’s sports and cultural legacy and heritage, designs and implements the full range of innovative programs, representing thus the IOC’s driving force for promoting and disseminating the Olympic values internatio​​ nally and coordinating the work of IOC’s institutions and programs dedicated to the arts, culture and education, such as the Olympic Studies Center and the Olympic Museum in Lausanne.

Saša Ceraj

(Međunarodni fair play odbor)

» ZA RODITELJE ZA TRENERE Pedagoška načela postavljam iznad uspješnih rezultata

ZA ORGANIZATORE

»

Šport djece nije sredstvo za zabavu publike

»

»

Puštam dijete da samo postavlja športske ciljeve i u tome ga podupirem

ZA ŠPORTAŠE Priznajem samo čisti šport te se borim protiv dopinga

HRVATSKI ŠPORTSKI MUZEJ

„Igra sporta i umjetnosti“ Piše: LUKA MARIN VUCO

U Domu Hrvatskih likovnih umjetnika u Zagrebu, Hrvatski športski muzej, u suradnji s Akademijom likovnih umjetnosti iz Zagreba i Hrvatskim društvom likovnih umjetnika, organizirao je izložbu „Igra sporta i umjetnosti“

S

port i umjetnost naizgled nemaju previše poveznica, štoviše, nerijetko se znaju naći na suprotstavljenim stranama u javnom diskursu. Međutim, ta dva društvena fenomena na mnogo se načina međusobno prožimaju, a u to ste se nedavno mogli izbliza uvjeriti u Meštrovićevom paviljonu u Zagrebu.

Naime, Hrvatski športski muzej, u suradnji s Akademijom likovnih umjetnosti iz Zagreba i Hrvatskim društvom likovnih umjetnika, organizirao je izložbu „Igra sporta i umjetnosti“ u prostoru Doma Hrvatskih likovnih umjetnika. Autor izložbe je Marijan Sutlović, kustos HŠM-a, dok je dekan ALU-a Tomislav Buntak autor likovnog postava

OLIMP ■ 54 ■

drugog dijela izložbe, a treba izdvojiti i Sandra Đukića, dizajnera vizualnog identiteta izložbe. Izložba je bila otvorena od 6. veljače do 22. ožujka, a tijekom tog razdoblja svake se srijede u 17:30 organiziralo i stručno vodstvo.

Na svečanom otvorenju, koje je privuklo mnoge ugledne posjetitelje iz svijeta športa i umjetnosti, izložbu je, zajedno s državnim tajnikom Središnjeg državnog ureda za šport Tomislavom Družakom, otvorio državni tajnik Krešimir Partl, izaslanik premijera Andreja Plenkovića.

- Ono što je športu i umjetnosti zajedničko jest njihova sposobnost povezivanja, emocija koju izazivaju te univerzalni jezik razumljiv u svim krajevima svijeta - poručio je Partl.

Prvi dio izložbe predstavljao je razvoj športa i primijenjene umjetnosti u području športa od vremena pokretanja organiziranih

„The Game of Sports and Arts“

S otvaranja izložbe

športskih aktivnosti u Hrvatskoj do suvremenih dana, dok druga cjelina prikazuje šport kao profesiju i široko rasprostranjenu rekreativnu aktivnost vrlo bitnu za zdravlje tijela i duha. Naposljetku, šport se prezentira kao nadahnuće suvremenih likovnih i vizualnih umjetnika za nastanak njihovih djela.

Pregled razvoja umjetnosti u području športa u Hrvatskoj predstavljen je kronološki u četiri cjeline prema prekretnicama u hrvatskoj povijesti koje su bile od iznimnog značaja za društvo te se posljedično odrazile na šport i umjetnost.

Među umjetnicima se nalaze i najveća imena hrvatske umjetnosti poput Ivana Meštrovića, Roberta Frangeša-Mihanovića i Ive Kerdića, dok od stranih imena treba izdvojiti Andyja Warhola, Michelangela Pistoletta i Henryja Moorea, koji su bili

angažirani na umjetničkom projektu za Zimske olimpijske igre u Sarajevu 1984. godine.

Predmeti vezani za sokolski pokret i olimpizam izloženi su u zasebnim cjelinama. Umjetnička djela predstavljena u drugom dijelu izložbe govore o strasti i ushitu vezanima za pitanje zašto su šport i umjetnost važna kreativna zabava u suvremenom okruženju.

Ova izložba, u kojoj su javnosti prvi put predstavljeni mnogi predmeti (pretežno odličja i plakati) iz fundusa Hrvatskog športskog muzeja, ujedno je najava za njegov stalni postav, koji će biti otvoren na adresi Ilica 13 u drugoj polovici sljedeće godine.

At the Home of Croatian Fine Artists in Zagreb, the Croatian Sports Museum (HŠM), in cooperation with the Academy of Fine Arts (ALU) from Zagreb and the Croatian Association of Fine Arts (HDLU), organized the exhibition “Game of Sports and Arts”. The author of the exhibition was Marijan Sutlović, Curator of the Croatian Sports Museum, Dean of the Academy of Fine Arts Tomislav Buntak was the author of the artwork layout of the second part of the exhibition, and designer Sandro Đukić took care of the visual identity of the exhibition.

This exhibition, which presented the public – for the first time - many items from the holdings of the Croatian Sports Museum (mostly medals and posters), was also an announcement of its recent permanent setup, which will open at Ilica 13 in the second half of next year.

When asked where he found the inspiration for creating this well-attended exhibition, its author Sutlović responded briefly: “As a great sports and art lover, this topic has simply found me.”

Luka Marin Vuco

Postoje velika očekivanja od tog projekta: - Duboko vjerujem da Hrvatski športski muzej ima velik potencijal u turističkom smislu budući da smo na međunarodnoj razini poznati po svojim športašima i velikim športskim uspjesima.

Stoga se može očekivati da će novi muzej privući i zanimanje stranih turista. Što se ove izložbe tiče, smatram da je porastom uloge i značaja športa tijekom 20. stoljeća raslo zanimanje hrvatskih umjetnika te da su mnogi hrvatski slikari, književnici, kipari, fotografi i redatelji uključivali šport u svoju životnu svakodnevicu, ali i u svoje stvaralaštvo – kazala je ravnateljica Danira Bilić.

Za kraj smo upitali autora Sutlovića gdje je pronašao inspiraciju za stvaranje ove izložbe: - Kao velikog ljubitelja športa i umjetnosti, ova je tema jednostavno pronašla mene!

■ 55 ■ OLIMP

ŠPORT NA INTERNETU › taekwondo.hr‹

Piše: MARIJANA MIKAŠINOVIĆ

Hrvatski taekwondo savez internetsku stranicu taekwondo.hr rabi kao alat za brži protok informacija među članovima, a na društvenim mrežama dijeli i sadržaje koji dodatno pridonose popularnosti toga športa

Kristina Tomić, ambasadorica kampanje "Prema suncu" Hrvatskog olimpijskog odbora, uz plivača Franka Grgića (gore)

Mrežne stranice HTS-a orijentirane su na članove OLIMP ■ 56 ■

O

ko tisuću je godina trebalo da taekwondo, borilačka vještina porijeklom iz Koreje, postane olimpijskim športom i to upravo u svojoj pradomovini, na Igrama u Seulu 1988. Demonstracijski je šport bio i u Barceloni 1992., na Igrama kojih se mi u Hrvatskoj uvijek rado sjećamo jer su nam bile prve, Atlantu je preskočio, a od Sydneyja 2000. punopravni je član olimpijske obitelji.

Danas se tim športom u svijetu bavi gotovo 100 milijuna ljudi, što ga svrstava među popularnije. I u nas mu je status dobar, a rezultati na međunarodnoj razini iznimni: na listi najboljih zemalja prema osvojenim medaljama na svjetskim prvenstvima Hrvatska je među prvih 20, a u ženskoj konkurenciji u top 10 nakon prošlogodišnjeg SP-a u Manchesteru.

Upravo je vrhunska hrvatska taekwondoašica Kristina Tomić, brončana s tog nadmetanja, prvakinja Europe 2018. i brončana na SP-u 2017., ambasadorica kampanje „Prema suncu“ Hrvatskog olimpijskog odbora, uz još jednog jedinstvenog mladog športaša, iznimno nadarenog plivača Franka Grgića.

O hrvatskom taekwondou razgovarali smo s tajnicom Saveza Mihaelom Štrok.

— Hrvatski taekwondo savez (HTS), osnovan u prosincu 1971. u Zagrebu, ima 136 članica, a godišnje registrira oko 3000 natjecatelja u svim uzrastima (kadeti, juniori i seniori). Ujedno, putem registracijskog sustava, licencije trenera potvrdi nekoliko stotina trenera i ispitivača.

Procjenjujući članstvo u našim klubovima, taekwondoom se u Hrvatskoj bavi od 15 000 do 20 000 vježbača. Odlični rezultati djelo su naših klubova i stručnog stožera reprezentacije te suradnje između tijela klubova i Saveza. Iznimno smo ponosni na uspjehe naših športaša na klupskoj i reprezentativnoj razini — ti su rezultati pokazatelj velikog odricanja, zalaganja i truda kao i velike potpore njihovih obitelji — kaže Mihaela Štrok.

Piše: MARIJANA MIKAŠINOVIĆ

Prednostima društvenih mreža danas se svi koriste: HTS na Facebooku (lijevo)

Na instagramskom profilu olimpijke Kristine Tomić može se vidjeti i opuštenija strana športskog života

Inače, na skorašnjim Olimpijskim igrama u Tokiju nastup su, uz Kristinu Tomić, zasad osigurali Matea Jelić i Toni Kanaet.

Popularnost taekwondoa u Hrvatskoj glavna tajnica najviše pripisuje radu klubova u lokalnim zajednicama i njihovoj prisutnosti u školama jer se djeca upravo tamo odlučuju za bavljenje športom.

Mediji, znamo, nisu previše zainteresirani za individualne „male“ športove. Iznimka su, dakako, vrhunski rezultati, ali to se ne događa svakodnevno. Kao i u slučaju ostalih športova, olimpijski uspjesi uvijek su magnet koji privlači djecu pa se tad bilježi povećan interes, a onda i broj upisanih mališana.

— Nakon Olimpijskih igara u Pekingu 2008. te brončanih medalja Martine Zubčić i Sandre Šarić, odnosno Olimpijskih igara u Londonu i još jedne naše brončane medalje Lucije Zaninović, upis djece u klubove bio je povećan. Nikad ne ustraju svi, ali dio se djece zadrži i nastavi baviti ovim športom, iznimno dobrim za fizički i psihički razvoj.

Vježbanjem taekwondoa ravnomjerno se razvijaju i koriste obje strane tijela, što nije čest slučaj u športovima u kojima se najčešće forsira jedan dio tijela ili neki specifičan pokret. U taekwondou se svi dijelovi tijela koriste ravnomjerno pa se posebno preporučuje i osobama s poteškoćama u motornim funkcijama — pojašnjava Mihaela Štrok.

Internetske stranice HTS-a

taekwondo.hr ne nude sadržaj koji bi privukao slučajnog namjernika.

Glavna tajnica kaže da su osmišljene isključivo za dijeljenje važnih informacija s članovima Saveza, dakle riječ je o alatu kojim si Savez olakšava i ubrzava rad. Osobu koja bi se bavila samo stranicom zasad ne mogu angažirati, ali zato sve više koriste blagodati društvenih medija: na Facebooku je to profil Hrvatski Taekwondo savez – HTS, na Instagramu Hrvatski Taekwondo Savez, a na YouTubeu Croatian Taekwondo Federation HTS, kako bi povećali svoju vidljivost.

— Aktivnosti na Facebooku, Instagramu i YouTubeu povezale su nas i s većim brojem naših članova, ali i sa širom javnošću koja na danas prihvatljiviji način može imati uvid u naše aktivnosti i športske uspjehe. Društvene mreže omogućuju nam neposredan kontakt i s članicama i s pratiteljima, pa onda i brži protok informacija — kaže glavna tajnica i slaže se da aktivnosti na društvenim mrežama otvaraju nove platforme za popularizaciju taekwondoa, lakše dijeljenje zanimljivih sadržaja, a i potencijalni sponzori smatraju to pozitivnim i poželjnim.

I kampanja „Prema suncu“, lansirana 300 dana uoči Igara u Tokiju, zasniva se na prednostima društvenih mreža HOO-a te drugih medijskih platformi, promovirajući hrvatski šport i olimpijce.

Na putu do Tokija društveni su mediji potencijal koji nitko ne zanemaruje.

Social networks for further popularization of taekwondo The Croatian Taekwondo Federation uses the website taekwondo.hr as a tool for faster information flow among members, and also shares on social networks the content that further contributes to the popularity of sports.

The status of taekwondo in Croatia is good, and the results at the international level are remarkable: apart from three Olympic medals of Croatian athletes, Croatia is among top 20 on the list of best countries according to medals won at world championships and in women’s competition among top 10 after last year’s World Taekwondo Championships in Manchester.

Top Croatian taekwondok Kristina Tomić, winner of bronze medal at the said competition, European Champion in 2018 and bronze medalist at the World Taekwondo Championships in 2017, is the ambassador of the Croatian Olympic Committee’s campaign “Towards the Sun”, along with another unique young athlete, extremely talented swimmer Franko Grgić. Besides Kristina Tomić, Matea Jelić and Toni Kanaet Matea Jelić & Toni Kanaet

secured their performance at the upcoming Tokyo Olympics.

Founded in December 1971 in Zagreb, the Croatian Taekwondo Federation has 136 members and annually records around 3,000 competitors of all ages. There are 15,000 to 20,000 taekwondo practitioners in Croatia, and any international success, especially at the Olympics, increases children’s interest in this sport.

Social networking is a great help in attracting young people and further popularizing of this sport: on Facebook it is the Croatian Taekwondo Federation’s profile - HTS, on Instagram the Croatian Taekwondo Federation, and on YouTube the Croatian Taekwondo Federation HTS. Marijana Mikašinović ■ 57 ■ OLIMP

ŠPORTSKA PUBLICISTIKA

OD BADIJE DO MOSKVE: Moj trenerski put

ZAJEDNICA ŠPORTSKIH UDRUGA GRADA VELIKE GORICE 1996. – 2016.

Autor: Dražen Cesar Godina i mjesto izdavanja: 2019., Varaždin Stranica: 200 Format: 21,5 x 30 cm Uvez: tvrdi Nakladnik: Modernist nakladništvo Tisak: Modernist nakladništvo i Letis Dostupnost i info:

Glavni urednik: Davor Štuban Godina i mjesto izdavanja: 2017., Velika Gorica Stranica: 410 Format: 23,5 x 31,5 cm Uvez: tvrdi Nakladnik: Zajednica športskih udruga Grada Velike Gorice Grafički urednik: Branko Hrvoj Izrada naslovnice: Damir Kovačić Tisak: Tiskara Markulin, Lukavec Dostupnost: Gradska knjižnica Velika Gorica, Podružna knjižni-

Nacionalna i sveučilišna knjižnica, Znanstvene i sveučilišne knjižnice Osijek, Split, Zadar, knjižnica Metel Ožegović, Varaždin, knjižnica Hrvatskog olimpijskog odbora Cijena: 150,00 kuna

D

ražen Cesar bivši je košarkaš i cjeloživotni košarkaški zaljubljenik. Iako je po zanimanju bankar, srcem je uz košarkaški teren od dječačkih dana. Igračku karijeru okončao je 1996., a u srpnju 1997. jasno je zacrtao svoj životni put. U tom trenutku iza njega je bio već petogodišnji bankarski staž, uz njega grupa „entuzijasta, košarkaških zanesenjaka i zaljubljenika“, a ispred njega Badija, kao poprište stvaranja novih generacija košarkaških trenera.

Davno inficiran, a tada s vizijom svog budućeg puta, Dražen Cesar počeo je skupljati ne samo trenersko iskustvo već i materijal za dokumentaristički bogatu autobiografiju „Od Badije do Moskve: Moj trenerski put“.

Na tom putu bio je trener u školi košarke, pa juniorskoj i seniorskoj ekipi KK MMM Agro, bio je trener i seniorima KK Fokus, pa košarkašicama ŽKK Vindi, zatim i predsjednik Udruge trenera Varaždinske županije, instruktor Hrvatskog košarkaškog saveza za žensku košarku u regiji i trener juniorske reprezentacije Hrvatske. Bio je i trener klubova Škola košarke Varaždin, Graničar i Vindija. Od 2010. vraća se u Vindi u kojem najbolje varaždinske košarkašice vodi i danas.

Bogat trenerski put u autobiografiji oslikavaju, kroz 25 godina pedantno skupljeni, novinski isječci koji nisu samo prikaz trenerske karijere Damira Cesara, nisu samo prikaz povijesti košarke u Varaždinu i Varaždinskoj županiji, niti su tek prikaz jednog vremena, već su kako u predgovoru knjizi navodi prof. dr. Tihomir Hunjak i svjedočanstvo razdoblja i načina na koji jedan športski model odumire i koliko je teško uspostaviti novi. Pogotovo u vremenu koje djeci nudi niz prilika i načina da popune vrijeme slobodno od školskih obveza.

Za Dražena Cesara nikada nije bilo dileme pobijediti ili tek sudjelovati. „Za njega je smisao bavljenja športom jasan - pobijediti“, no kako sam autor kaže poruka ove autobiografije i dvadesetpetogodišnje trenerske karijere jest – „posao, škola, fakultet i šport mogu i idu zajedno“. Kada ta poruka dolazi od trenera koji je uvijek želio znati više, uvijek bio spreman učiti od kolega s kojima se susretao i radio, postaje sjajan putokaz generacijama koje dolaze.

A pred Draženom Cesarom sljedeća je četvrtina stoljeća u koju je zakoračio odvevši košarkaše-studente Sveučilišta Sjever na prestižan međunarodni turnir u Moskvu, s kojeg su se vratili s četvrtim mjestom i izravnim pozivom za nastup na ovogodišnjem izdanju. Četvrt stoljeća u kojoj će osim želje za znanjem i pobjedom nove uspjehe ispisivati i bogato iskustvo.

OLIMP ■ 58 ■

ca Galženica, Knjižnica OŠ Velika Mlaka, Knjižnica Hrvatskog olimpijskog odbora Cijena: prigodno izdanje

G

rad Velika Gorica s ponosom ističe da je grad mladih, a poseban naglasak stavlja na činjenicu da je i grad športa.

Listajući stranice ove opsežne monografije evidentno je da se Velika Gorica može pohvaliti kako športskim objektima izgrađenim unatrag osam godina (Gradska športska dvorana, atletska staza, nogometni tereni na športsko-rekreativnim centrima Velika Gorica i Kurilovec, fitness park, školska športska dvorana u Novom Čiču, brojna polivalentna igrališta u gradskim četvrtima i mjesnim odborima) te s 35 kilometara uređene biciklističke staze, tako i sa športašima koji nižu europske, svjetske i olimpijske uspjehe.

I Grad Velika Gorica i Zajednica športskih udruga Grada Velike Gorice mogu se podičiti da u svojim redovima imaju zlatnog olimpijca Giovannia Cernogorza, paraolimpijce Velimira Šandora i Mirjanu Lučić te niz nositelja odličja sa svjetskih i europskih prvenstava u karateu, taekwondou, boksu, atletici…

Rezultat je to sustavnog ulaganja u šport, počevši od djece vrtićke dobi, pa kroz jedanaest učeničkih klubova s više od 60 športskih sekcija i oko 1000 učenika osnovnoškolskog i srednjoškolskog uzrasta, preko športskih klubova i seniorskih selekcija, do rekreativaca. Grad promiče i sudjeluje u organizaciji Turopoljske trke, Tour de Tura i nogometne lige Vukomeričkih gorica, športskih manifestacija koje iz godine u godinu okupljaju velik broj rekreativaca.

Monografija prati pojedince, kolektive, institucije, dužnosnike i trenere od osnutka Zajednice športskih udruga Grada Velike Gorice 1996. godine i na svojim stranicama niže fotografije i sjećanja na sve njih i na najznačajnije događaje, iz godine u godinu, kroz dva desetljeća.

Slikom i tekstom čitatelja uranja u prošlost i upoznaje s početcima karijera i prisjeća na uspjehe Andree Bakule, Miljenka Radočaja, Ane Popovčić, Željka Vađića (športaša 20. stoljeća Grada Velike Gorice), Stjepana Bačurina, Josipa i Antona Glasnovića, Maje Detelić, obitelji Azenić (tvoraca odbojkaškog velikogoričkog čuda – odbojkaškog kluba Azena) te Senne i Simone Ušić, Ranka Dobrića, Ive Ciglar, Lade Rojc, Dina Bošnjaka, Ivana Njegača, Ines Grdenić, Une Kovačić, Kristijana Kancelara, Kristine Čerine, Kristijana Obrazovića, Martina Budimira, Igora Vrbana te generacija nogometaša Radnika, Gorice, Udarnika, Bana Jelačića, Mraclina, Lomnice, Klasa, Poleta…, velikogoričkih rukometašica i rukometaša, strijelaca, kuglača, plesača, karatista, odbojkašica, taekwondoista, stolnotenisača, šahista, košarkaša, atletičara, džudaša…

Piše: TAJANA OBRADOVIĆ

DOPING U VRHUNSKOM SPORTU: Zbornik radova

BONTON PONAŠANJA U ŠPORTU ZA TRENERE

Urednica: Mimi Vurdelja Godina i mjesto izdavanja: 2019., Zagreb Stranica: 174 Format: 21 x 29,5 cm Uvez: meki Nakladnik: Hrvatski olimpijski odbor Produkcija: Mediaspin, Zagreb Dostupnost: Knjižnica Hrvatskog olimpijskog odbora Cijena: prigodno izdanje

Autorice: Zrinka Greblo Jurakić i Nataša Muždalo Autorica prijevoda: Gordana Šeler Ilustracije: Nik Titanik Godina i mjesto izdavanja: 2019., Zagreb Stranica: 60 Format: 21 x 15 cm Uvez: meki Nakladnik: Hrvatska olimpijska akademija Oblikovanje i priprema za tisak: Seniko studio d.o.o., Zagreb Tisak: Tiskara Zelina, Zelina Dostupnost: Hrvatska olimpijska akademija i Knjižnica Hrvatskog

"L

judsko tijelo jedini je ‘alat’ športaša, i koliko ga poznajemo i brinemo se o njemu toliko će naš uspjeh biti ostvariv. Tijelo pamti sve i u jednom trenutku sve će doći ‘na naplatu’. I zato je najvažnije ostati čist. I čista tijela i čista obraza.“ - riječi Janice Kostelić savršena su uvertira u Zbornik radova „Doping u vrhunskom sportu“.

Tekstom „Važnost stalne borbe protiv dopinga“, Zbornik otvara doktor Miran Martinac, predsjednik Zdravstvene komisije HOO-a, apostrofirajući riječi Juana Antonia Samarancha da je doping smrt - fiziološka smrt, tjelesna smrt, smrt duha i intelekta i naposljetku, smrt morala.

Mimi Vurdelja, magistra farmacije i voditeljica programa nutricionizma i zdravstvene skrbi HOOa, u sljedećoj cjelini tematizira ortomolekularne dodatke prehrani i upozorava da vrhunskih športskih rezultata nema bez odgovarajuće prehrane, dopuštenih dodataka prehrani, hidratacije… koji organizmu daju „dulji natjecateljski život s manje oštećenja zdravlja.“ Rad prof. dr. sc. Borisa Labara obrađuje temu anemije i hipoksije, izlaže o važnosti kisika za očuvanje života, ali i športsku izvedbu, upozorava na važnost željeza kod športaša, čitatelja upoznaje s vrstama i značajem krvnog dopinga u športu te progovara o dopingu budućnosti u vidu obnove i zamijene čovjekovih stanica, tkiva i organa.

Doc. dr. sc. Dinko Pivalica čitatelja provodi kroz postupak dopinške kontrole i terapijska izuzeća opisana u Svjetskom antidoping Kodeksu, a prof. dr. sc. Hrvoje Kačer i doc. dr. sc.

Blanka Kačer prezentiraju pravne dvojbe u vezi dopinga, progovaraju o potrebi individualizacije sankcija, teretu dokaza i zahtijevanom stupnju vjerojatnosti u pravnom postupku.

Doktor Damir Jemendžić i prim. dr. sc. Zoran Manojlović upoznaju nas s popisom zabranjenih sredstava, s tvarima i metodama koje se na popisu nalaze, s kriterijima za uvrštavanje u popis, tvarima koje su uvijek zabranjene, onima koje nisu odobrene te tvarima i metodama zabranjenima na natjecanju i/ili u pojedinim športovima.

Prim. Vlasta Brozičević, članica Medicinskog odbora HOOa i FIS-a, u svom radu prezentira MindSetBody rekondicioniranje i govori o budućnosti dopinga.

Zbornik zatvara, za športaše, trenere i njihove sastave, iznimno važno poglavlje - popis zabranjenih sredstva za 2020. godinu.

Načinom obrade tema i uvrštavanjem mišljenja aktivnih i bivših športaša o dopingu, Zbornik predstavlja izvrstan prilog za edukaciju, ali i odličan pogled na motive i način razmišljanja športaša, pogotovo onih „uhvaćenih“ u korištenju dopinga.

olimpijskog odbora Cijena: promotivno izdanje

F

ormatom, uvezom i opremom praktična za svakodnevnu uporabu u funkciji vodiča i podsjetnika, knjiga „Bonton ponašanja u športu za trenere“ dio je projekta „Bonton ponašanja u športu“ pokrenutog s ciljem prenošenja poruke svim sudionicima u športu - od djece odnosno najmlađih uzrasta koji tek ulaze u šport, preko trenera koje Hrvatska olimpijska akademija obrazuje putem programa osposobljavanja, usavršavanja i cjeloživotnog učenja, pa do športaša, roditelja, sudaca, navijača i športskih novinara.

Namjera ove dvojezične i „dvosmjerne“ knjižice koja je nastala u suradnji autorica, Hrvatske olimpijske akademije kao nakladnika, Hrvatskog fair-play odbora kao partnera te Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu, nogometnog, košarkaškog i rukometnog saveza Hrvatske kao suradnika i promicatelja projekta, jest usvajanje primjerenih oblika ponašanja u duhu fair playa i podsjećanje na već stečene vještine.

Prema riječima Danire Bilić, predsjednice Hrvatskog fair-play odbora, cilj knjige jest “potaknuti trenere da podignu svijest o etičkim odlukama koje su dio športa i da budu primjer u donošenju odluka na temelju vrijednosti fair-playa.“ „Bonton ponašanja u športu za trenere“ na 30 stranica na hrvatskom i na 30 stranica na engleskom jeziku, donosi 15 osnovnih pravila ponašanja za suvremene trenere, u športski razigranoj formi afirmativnih poruka praćenih ilustracijama Nika Titanika.

Kroz petnaest pravila prilagođenih duhu vremena u kojem živimo, a koje s obzirom na razvoj tehnologije pred trenere stavlja i izazov korištenja društvenih mreža, knjižica obuhvaća cjelokupan angažman trenera od rada sa športašima, suradnje sa sudcima, roditeljima, športskim djelatnicima, liječnicima… „Biti trener, vrlo je odgovorno i presudno za mnoge uspjehe u športu. (…) Treneri svojim ponašanjem predstavljaju model, primjer i uzor športašima, a ako želimo da se športaši ponašaju pristojno, odgovorno, fair play i pošteno, tada je prvi korak da treneri svojim ponašanjem daju športašima upravo takav primjer.“, riječi su Klaudije Bubalo koje prisnažuje Zlatko Dalić, izbornik hrvatske nogometne reprezentacije, kad kaže: „Hrvatski reprezentativci koji su se našli na popisu za Svjetsko prvenstvo redom su izvrsni nogometaši koji igraju na vrhunskoj razini. Nije im bio potreban trener koji će ih naučiti igrati nogomet, već im je trebao netko tko će im iskazati povjerenje, dati samopouzdanje te potencirati važnost i vrijednost zajedništva. Najveća mi je čast u karijeri, što sam imao priliku postati ta osoba.“

■ 59 ■ OLIMP

OD OLIMPA DO OLIMPA

Goran Ivanišević – prvi Hrvat u Teniskoj kući slavnih Četverostruki olimpijac i nositelj dviju brončanih olimpijskih medalja Goran Ivanišević uvršten je u siječnju ove godine u Međunarodnu tenisku kuću slavnih (International Tennis Hall of Fame) u američkom Newportu i time je postao prvi Hrvat u tom uglednom teniskom društvu. Priznanje je dobio za iznimnu karijeru koja je započela 1985. godine u Splitu, a vrhunac doživjela osvajanjem Wimbledona 2001. godine.

Ivanišević je u karijeri u pojedinačnoj konkurenciji osvojio 22 ATP turnira, a na devet je pobijedio u igri parova. Nakon tri poraza u finalima Wimbledona, četvrti pokušaj 2001. godine napokon mu je donio pobjedu s kojom je postao i prvi igrač koji je s pozivnicom osvojio ovaj najpoznatiji teniski turnir.

U svijetu tenisa bio je poznat po svojoj napadačkoj igri i izrazito jakom servisu. Nekoliko je godina bio vodeći na listi tenisača s najviše as servisa na ATP turnirima, a u čak pet sezona postigao ih je više od tisuću (najviše 1996. godine – 1477).

Goran Ivanišević zauvijek će ostati zapamćen kao osvajač prvih dviju olimpijskih medalja (u pojedinačnoj konkurenciji i u paru s Goranom Prpićem) za samostalnu i međunarodno priznatu Hrvatsku.

Bilo je to u Barceloni 1992., kada mu je pripala i čast da na svečanosti otvaranja Igara ponese hrvatsku zastavu.

Hrvatski olimpijski odbor proglasio ga je 1994. najuspješnijim promicateljem Hrvatske u svijetu, najboljim športašem Hrvatske 1996. i 2001., te članom najbolje momčadi 2005. (Davis cup reprezentacija u čijem su sastavu uz Ivaniševića bili Mario Ančić, Ivo Karlović, Ivan Ljubičić i Roko Karanušić). U anketi Sportskih novosti Goran Ivanišević proglašen je najboljim športašem Hrvatske 1992., 1993., 1994., 1996. i 2001. godine.

Odlikovan je državnim odličjima Red kneza Branimira s ogrlicom i Red Danice Hrvatske s likom Franje Bučara, a 1992. dobio je Državnu nagradu za sport Franjo Bučar.

Mateša na čelu radne skupine EOO-a za odnose s Europskom unijom Predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora Zlatko Mateša imenovan je u veljači 2020. predsjedavateljem radne skupine Europskih olimpijskih odbora (EOO) za jačanje odnosa s Europskom unijom. U tročlanom sastavu još su dopredsjednik EOO-a Niels Nygaard te član Izvršnog odbora EOO-a Spyros Capralos.

Uz ostvarivanje sinergije s europarlamentarcima, glavna zadaća ovog tijela bit će zaključivanje sporazuma s EU-om kako bi se što bolje zastupali interesi olimpijskog pokreta. Radna skupina imat će posebnu ulogu u modalitetima podizanja svijesti o važnosti održavanja Olimpijskih festivala europske mladeži (EYOF) i Europskih igara (EI) čiji je utemeljitelj EOO, kao i ciljevima olimpijskog pokreta Europe općenito.

Jedna od zadaća ove radne skupine biti će i pronalaOLIMP ■ 60 ■

zak mogućnosti uključivanja EOO-a u kontakte između Međunarodnog olimpijskog odbora i Europske unije u vezi s pravilom 40. Olimpijske povelje koji regulira uporabu lika, imena, slike i rezultata športaša za potrebe oglašavanja tijekom olimpijskog razdoblja.

Predsjednik HOO-a ugostio alžirskog veleposlanika Predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora Zlatko Mateša ugostio je 24. siječnja novog alžirskog veleposlanika u Republici Hrvatskoj, Nj. E. Mokhtara Aminea Khelifa. Središnja tema njihova susreta bila je poboljšanje športske suradnje dviju država na temeljima Memoranduma o suradnji Hrvatskog i Alžirskog olimpijskog odbora potpisanog još 2007. godine.

Iznimno zainteresiran za hrvatski šport, Nj. E. Khelif izrazio je divljenje hrvatskim nogometašima koji su se na Svjetskom prvenstvu 2018. u Rusiji okitili titulom doprvaka te najavio i skorašnji posjet Hrvatskom nogometnom savezu i susret s predsjednikom HNS-a Davorom Šukerom.

Dvojica su uglednika razmijenili mišljenja o mogućnostima stručne i tehnološke potpore športovima matičnih zemalja te posredovanja u cilju unapređenja suradnje. Bilo je riječi i o predstojećim XIX. Mediteranskim igrama kojima će 2021. godine domaćin biti alžirski grad Oran.

Sastanku su nazočili glavni tajnik HOO-a Josip Čop i voditeljica Odjela za međunarodnu suradnju HOO-a Ljiljana Ujlaki Šubić koja je kao članica Izvršnog odbora Međunarodnog odbora Mediteranskih igara (MOMI) izvijestila uglednike o aktualnostima priprema za Mediteranske igre 2021.

Olimpu priznanje HZSN-a za izdavaštvo Hrvatski zbor sportskih novinara dodijelio je Olimpu, časopisu Hrvatskog olimpijskog odbora, Priznanje za izdavaštvo 2019.

Zahvaljujući se na priznanju, glavni urednik Ante Drpić istaknuo je da je Olimp časopis koji od 1999. sustavno prati sve važnije događaje u HOOu i hrvatskom športu, te se u ime uredništva zahvalio aktualnom vodstvu, ali i svim prijašnjim čelnicima HOO-a na bezrezervoj podršci uređivačkoj politici časopisa.

Zahvaljujući Olimpu i njegovom podlisku Povijest hrvatskog športa ove godine će se obilježiti 50 godina od

Piše: RADICA JURKIN

izlaska prvog broja časopisa Povijest sporta, čiji je prvi broj tiskan 1970. godine, i koji je od zaborava sačuvao brojne ljude i događaje iz naše bogate športske povijesti.

U stalnoj rubrici Olimpijske legende, Olimp je do sada predstavio 85 nositelja olimpijskih medalja, dok je u rubrici Olimpijske nade, počevši od Janice Kostelić, predstavljeno 70-ak mladih hrvatskih športaša od kojih su kasnije mnogi, u prošla dva desetljaća, osvajali medalje na velikim međunarodnim športskim natjecanjima.

Za Olimp su tijekom dvadeset godina pisala vrhunska imena hrvatskog novinarstva, znanstveni prvaci športa i kulture te javne riječi, njih više od 230, među kojima su dobrim dijelom nositelji stručnih nagrada i priznanja iz različitih područja djelovanja.

Osim Olimpa nagrade su dobili i drugi pojedinci i ustanove iz različitih područja športskog novinarstva a one su im uručene 24. veljače na svečanom dijelu 32.

Sabora Hrvatskog zbora sportskih novinara.

Nagrade i priznanja dobitnicima su uručili predsjednik HZSN Jura Ozmec, predsjednik HOO-a Zlatko Mateša, glavni tajnik HOO-a Josip Čop, predsjednica Nacionalnog vijeća za šport Danira Bilić, predsjednik Hrvatskog novinarskog društva Hrvoje Zovko, ravnatelj Hrvatske olimpijske akademije Saša Ceraj te dvije športske legende - Miroslav Ćiro Blažević i Vjekoslav Šafranić.

HOO osnovao Komisiju za dual karijeru u športu U Zagrebu je 17. veljače održana konstituirajuća sjednica Komisije za dual karijeru u športu. Za njenu predsjednicu imenovana je redovna profesorica na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu Romana Caput Jogunica koja je ujedno i suautorica Nacionalnog programa razvoja karijere nakon športske karijere, dok je dopredsjednica Komisije Ivana Čuković-Bagić, predstavnica Rektora Sveučilišta u Zagrebu.

Temeljene smjernice rada ove Komisije bit će modaliteti osiguranja kvalitetnog razvoja mladih športaša, ravnoteže između športskih i obrazovnih ili športskih i radnih obveza, te stručna potpora, posebice kategoriziranim športašima koji su završili karijeru i zainteresirani su za nastavak školovanja i zapošljavanje.

Na konstituirajućoj sjednici predložene su smjernice dual karijere za visokoškolski i srednjoškolski uzrast športaša, razmotren je prijedlog Programa rada za razdoblje 2020./2021. te je najavljena izrada Poslovnika kao i nastavak priređivanja radionica dual karijere i osnivanje Karijernog centra pri HOO-u.

Komisija ima 16 članova iz redova olimpijaca, HOOa, Hrvatske olimpijske akademije, tijela vlasti RH, sveučilišnih ustanova i obrazovnih institucija: Verica

Ivanišević – the first Croat in the International Tennis Hall of Fame The four-time Olympian and holder of two bronze Olympic medals, Goran Ivanišević, was inducted in the International Tennis Hall of Fame in January this year in the American city of Newport, becoming thus the first Croat in this respectable tennis community. He received the award for an exceptional career that began in 1985 in Split, culminating in conquering Wimbledon in 2001.

Ivanišević won at 22 ATP tournaments in his career, of which nine times in Doubles.

After three defeats in Wimbledon finals, the fourth attempt in 2001 finally brought him victory and made him the first player to win this prestigious tennis tournament based on the invitation.

In tennis world, he was known for his attacking style of play and extremely powerful serve. For several years, he was the leading player by number of aces at the ATP tournaments and in as many as five seasons, he scored more than a thousand aces (mostly in 1996 – 1,477 aces).

Goran Ivanišević will forever be remembered as the winner of the first two Olympic medals (in Singles and Doubles with Goran Prpić) for independent and internationally recognized Croatia. It was in Barcelona in 1992, when he had the honor to bear the Croatian flag at the Opening Ceremony of the Games.

The Croatian Olympic Committee proclaimed him the Greatest Sports Promoter of Croatia in the World in 1994, the Most Successful Croatian Athlete in 1996 and 2001, and he was a member of the Most Successful Croatian Team in 2005 (Davis Cup Team), consisting – besides Ivaniševič of: Mario Ančić, Ivo Karlović, Ivan Ljubičić and Roko Karanušić).

In a poll conducted by the Sportske Novosti magazine, Goran Ivanišević was proclaimed the Best Croatian Athlete in 1992, 1993, 1994, 1996 and 2001.

He also received the State awards Red kneza Branimira (The Order of Duke Branimir) with a necklace and Red Danice Hrvatske (The Order of the Croatian Morning Star) with the image of Franjo Bučar, as well as the State Award for Sports Franjo Bučar in 1992.

Mateša in the forefront of the EOCs Working Group on Relations with the European Union President of the Croatian Olympic Committee) Zlatko Mateša was appointed in February 2020 the Chairman of the European Olympic Committees’ (EOCs) Working Group for strengthening the relations with the European Union. The three-member-group consists, besides Mateša, of EOCs’ Vice President Niels Nygaard and member of the EOCs’ Executive Committee, Spyros Capralos.

In addition to the synergy with Europarlamentarians, the main task of this body will be conclusion of an agreement with the EU aimed at better representation of interests of the Olympic Movement. The Working Group will play a special role in ways of raising awareness on the importance of maintaining the European Youth Olympic Festivals (EYOF) and European Games (EG), founded by the EOCs, as well as the goals of the European Olympic Movement in general.

One of the tasks of this body will be to find the possibility of involving the EOCs in contacts between the International Olympic Committee and the European Union in connection with the rule 40 of the Olympic Charter that regulates the use of the character, name, image and results of athletes for the purposes of advertising during the Olympic period.

COC President hosted the Algerian ambassador The President of the Croatian Olympic Committee Zlatko Mateša hosted on January 24th the new Algerian Ambassador to the Republic of Croatia, His Excellency Mokhtar Amine Khelif. The main topic of their meeting was improvement of the two countries’ athletic cooperation based on the Memorandum on Cooperation between the Croatian and Algerian Olympic Committees, signed in 2007.

Extremely interested in Croatian sports, His Excellency Khelif expressed admiration especially for Croatian football players, winners of Vice Champions title at the World Championships in 2018 in Russia, and also announced the upcoming visit to the Croatian Football Federation (HNS) and the meeting with the HNS President Davor Šuker.

The two officials exchanged opinions on the possibilities of professional and technological support to the home countries’ sports and mediation aimed at the cooperation improvement. They also discussed the upcoming XIX Mediterranean Games, whose host in 2021 will be the Algerian city of Oran.

The meeting was attended by the Croatian Olympic Committee’s Secretary General Josip Čop and Head of International Cooperation Department Ljiljana Ujlaki Šubić who - as a member of the International Committee of Mediterranean Games (ICMG) Executive Committee - informed the officials on the news concerning the preparations for the Mediterranean Games 2021.

HZSN presented Olimp the Award for Publishing Croatian Sports Journalists Association (HZSN) presented “Olimp”, the Croatian Olympic Committee’s magazine Recognition for Publishing for 2019.

■ 61 ■ OLIMP

OD OLIMPA DO OLIMPA Batur (Ministarstvo znanosti i obrazovanja RH), Danira Bilić (Hrvatski klub olimpijaca), Josip Čop (glavni tajnik HOO-a), Romana Caput-Jogunica (Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu), Vesna Peran (voditeljica Olimpijske solidarnosti u HOO-u) Ana Sršen (predstavnica Hrvatskog paraolimpijskog odbora), Stjepan Crnokić (Središnji državni ured za šport), Ivana Čuković-Bagić (prorektorica za studente, studije i upravljanje kvalitetom Sveučilišta u Zagrebu, Stomatološki fakultet), Anton Filić (Hrvatski zbor sportskih novinara), Vinko Knežević (glasnogovornik HOO-a), Damir Knjaz (član Vijeća HOO-a i predstavnik Kineziološkog fakulteta), Vedrana Malec (hrvatska olimpijka, ambasadorica dual karijere), Snježana Pejčić (hrvatska olimpijka, ambasadorica dual karijere), Ana Popovčić (predstavnica Hrvatske olimpijske akademije), Zvjezdana Tuma Pavlov (članica Vijeća HOO-a, predstavnica sporta na lokalnoj razini) i Biserka Vrbek (koordinatorica dual karijere u HOO-u).

HOA i Zaklada Dražen Petrović potpisali sporazum o suradnji Ravnatelj Hrvatske olimpijske akademije Saša Ceraj i predsjednica Upravnog odbora Zaklade Dražen Petrović, Biserka Petrović, potpisali su u siječnju sporazum o suradnji. Potpisnici sporazuma imaju istovjetne poglede o potrebama promoviranja olimpijskih vrijednosti i kulturološke dimenzije športa i zato su se lako dogovorili da će i 2020., kao i prethodne četiri godine, nastaviti s projektom „Olimpijski ideali - Dražen Petrović“.

U tom projektu - u kojem je 2019. godine sudjelovalo 2320 učenika iz 38 osnovnih i pet srednjih škola iz cijele Hrvatske - predviđene su obrazovne radionice i dokumentarni film o izradi spomenika velikanu hrvatske i svjetske košarke Draženu Petrovića koji se nalazi u Olimpijskom parku u Lauseanni te razgledavanje Muzejsko-memorijalnog centra Dražen Petrović.

Svaka škola sudionica ovog programa dobiva dva obrazovna stripa izrađena prema Draženovu liku i djelu za potrebe školske biblioteke s edukativnim letcima Hrvatske olimpijske akademije o olimpijskim vrijednostima, dvije košarkaške lopte s likom Dražena Petrovića za potrebe nastave tjelesne i zdravstvene kulture te zidni plakat za svakog učenika.

Trofej MOO-a „Šport i održiva arhitektura“ Krešimiru Ivanišu Trofej Međunarodnog olimpijskog odbora (IOC Trophy) 2019. posvećen trendovima očuvanja okoliša i uključivosti u modalitetima športske infrastrukture „Šport i održiva arhitektura“ dobio je inženjer arhitekture iz Zagreba Krešimir Ivaniš, autor brojnih recentnih projekta u športskoj arhitekturi.

Krešimir Ivaniš član je Udruženja hrvatskih arhitekata, IAKS-a (Međunarodna udruga za športske građevine), Programa za šport i dokolicu Međunarodne unije OLIMP ■ 62 ■

arhitekata, osnivač je i predsjednik Komisije za športske građevine i okoliš Hrvatskog olimpijskog odbora (1996.2013. i od 2018.), a bio je i član Odbora za šport i okoliš Europskih olimpijskih odbora od 2000. do 2004.

U suradnji s tijelima MOO-a, IAKS-a i Programa za šport i dokolicu Međunarodne unije arhitekata (UIA WPSL) sustavno uspostavlja i promovira kriterije održivosti javne sportske infrastrukture i razvija domaću i međunarodnu ekspertnu suradnju o športu i okolišu.

Uspostavio je i koordinirao u suradnji s Društvom građevinskih inženjera Zagreba projekt „Transfer znanja u sportskoj infrastrukturi za zemlje u tranziciji“, sponzoriran od MOO-a, Međunarodne unije arhitekata i Austrijskog instituta za školske i športske građevine, na izradi strategija, normi i standarda za održivo programiranje, prostorno planiranje, projektiranje, izgradnju i upravljanje u području javne sportske infrastrukture.

Prema istom programu koordinirao je uz vrhunsku međunarodnu ekspertnu podršku, organizaciju međunarodnih seminara u Puli (2007.) i Zagrebu (2009. i 2012.).

O hrvatskim iskustvima Krešimir Ivaniš izlagao je na kongresima MOO-a te mnogim seminarima UIA WPSLa širom svijeta.

Trofej Međunarodnog olimpijskog odbora uručen mu je na svečanom dijelu Skupštine HOO-a održane 27. veljače u hotelu „Panorama“ u Zagrebu.

Antidopinške aktivnosti i pravni sustavi EU Na poziv HOO-ova Centra za prava u sportu, u Zagrebu je 11. veljače održan međunarodni skup stručnjaka iz područja športskog prava - Antidopinške aktivnosti i pravni sustavi.

O razlikama u sustavima država EU pri postupanjima u slučaju dopinga govorila je sutkinja Arbitražnog suda za šport u Lausanni (CAS) te od prošlog ljeta članica stalne Antidopinške divizije CAS-a, Martina SpreitzerKropiunik.

Profesor s Pravnog fakulteta u Salzburgu i najpoznatiji austrijski stručnjak za prava u športu Michael Geistlinger, govorio je o usklađenosti pravila Svjetske antidopinške agencije (WADA) i UNESCO-ove konvencije.

Na stručnom skupu u HOO-u kojeg je pripremila i moderirala tajnica Centra za prava u športu HOO-a Petra Pocrnić Perica, sudjelovalo je petnaestak vrsnih stručnjaka ovog područja među kojima predsjednik Istočnoeuropske asocijacije nacionalnih antidopinških agencija Amir Avdagić (BiH), predstojnik Službe za antidoping Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo Roman Latinović sa suradnicima, predstavnici Stegovnog antidopinškog vijeća Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo Gordana Korotaj i Tomislav Tomašić te članovi Vijeća sportske arbitraže.

Piše: RADICA JURKIN

Thanks to the recognition, the Editor-in-chief Ante Drpić pointed out that the “Olimp” magazine records systematically from 1999 all major events at HOO and Croatian sports, and thanked the current leadership and all the former Croatian Olympic Committee leaders’ unreserved support to the editorial policy of the magazine.

Thanks to “Olimp” and its supplement “History of the Croatian Sports”, this year we will mark 50 years of launching the first edition of the “History of Sports” magazine (printed in 1970) that preserved from oblivion numerous people and events from our rich sports history.

The permanent section Olympic Legends, “Olimp” has so far presented 85 Olympic medal holders, and the Olympic Hopes section presented, starting with Janica Kostelić, 70 young Croatian athletes, many of whom, in the past two decades, have won medals at major international sports competitions.

For twenty years, “Olimp” was written by top names of Croatian journalism, scientific champions of sports, culture and addressing the public, more than 230 of them, including mostly the holders of professional awards and acknowledgements from different fields of activity.

Besides “Olimp”, the awards were presented also to other individuals and institutions from different areas of sports journalism and they were handed to them on February 24th during the festive part of the 32nd Session of the Croatian Sports Journalists Association.

President of the Croatian Sports Journalists Association Jura Ozmec, President of the Croatian Olympic Committee Zlatko Mateša, Secretary General of the Croatian Olympic Committee Josip Čop, President of the National Sports Council Danira Bilić, President of the Croatian Journalists’ Association Hrvoje Zovko, Head of the Croatian Olympic Academy Saša Ceraj and two sports legends - Miroslav Ćiro Blažević and Vjekoslav Šafranić - presented the awards and recognitions to the winners.

COC founded the Commission for dual career in sports The Constituent session of the Commission for Dual Career in Sports took place on February 17th in Zagreb. Regular professor at the Faculty of Agriculture, University of Zagreb Romana Caput Jogunica, also the co-author of the National Development Program Career After Sports Career, was appointed the President and Ivana Čuković-Bagić, representative of Rector University in Zagreb, was appointed the Vice President of the Commission.

The working guidelines of this Commission will be the ways of ensuring quality development of young athletes, the balance between sports and educational or sports and working commitments and professional support, in particular to categorized athletes who have completed their active careers and are interested in continuing the education and employment.

At the Constituent session, the guidelines for higher- and high school athletes’ dual career were proposed, the proposal on Working Program for the period 2020/2021 was discussed and creation of the Rules of Procedure as well as the continuation of preparing Dual career workshops and establishment of a Career center at the Croatian Olympic Committee was announced.

The Commission has 16 members, consisting of representatives from Olympic circles, Croatian Olympic Committee, Croatian Olympic Academy, authorities of the Republic of Croatia, universities and educational institutions.

Those are: Verica Batur (Croatian Ministry of Science and Education), Danira Bilić (Croatian Olympians’ Club), Josip Čop (Croatian Olympic Committee’s Secretary General), Romana Caput-Jogunica (Faculty of Agriculture, University of Zagreb), Vesna Peran (Head of Olympic Solidarity at the Croatian Olympic Committee) Ana Sršen (representative of the Croatian Paralympic Committee), Stjepan Crnokić (Central State Office for Sports), Ivana Čuković-Bagić (Vice Chancellor for Students, Studies and Quality Management of the University of Zagreb, School of Dental Medicine), Anton Filić (Croatian Sports Journalists Association), Vinko Knežević (Croatian Olympic Committee’s spokesman), Damir Knjaz (member of the Croatian Olympic Committee’s Council and representative of the Faculty of Kinesiology), Vedrana Malec (Croatian Olympian, Dual Career Ambassador), Snježana Pejčić (Croatian Olympian, Dual Career Ambassador), Ana Popovčić (representative of the Croatian Olympic Academy), Zvjezdana Tuma Pavlov (member of the Croatian Olympic Committee’s Council, representative of Sports at the Local Level) and Biserka Vrbek (Dual Career Coordinator at the Croatian Olympic Committee).

Agreement on Marking the International Day of Sports for Development and Peace 2020.

Croatian Olympic Committee, Croatian Olympic Academy and the Croatian United Nations Association, signed in February, for the seventh year in a row, the Cooperation Agreement on Marking the International Day of Sports for Development and Peace, proclaimed by the United Nations’ General Assembly and celebrated on April 6th.

The Agreement was signed by the Croatian Olympic Committee Secretary General Josip Čop, Head of the Croatian Olympic Academy Saša Ceraj and President of the Croatian United Nations Association Gordana Garašić, in the premises of the National Olympic Association.

OD OLIMPA DO OLIMPA

SPTV u službi zaštite mlade populacije od korona virusa Sportska televizija (SPTV) uz treći program Hrvatske radiotelevizije (HRT) uključena je od 16. ožujka ove godine u projekt internetske nastave koju je zbog krizne situacije s korona virusom organiziralo za školstvo nadležno Ministarstvo znanosti i obrazovanja RH. Tako SPTV u programskim terminima od 8 do 14 sati, prema rasporedu Ministarstva znanosti i obrazovanja, emitira nastavni program za 6. i 8. razrede osnovnih škola te za učenike od 1. do 4. razreda srednjih škola.

Njezin direktor Petar Čavlović s suradnicima nije dvojio da ova televizijska kuća s nacionalnom koncepcijom koju je osnovao Hrvatski olimpijski odbor, podrži ovaj oblik preventivnih mjera u zaštiti mlade populacije, te se na ovaj način nastava održava nesmetano i u kontinuitetu na novi tehnološki način.

Uvođenje fair play kartona Hrvatski fair play odbor (HFPO) pod predsjedavanjem Danire Bilić održao je u veljači jubilarnu 10. sjednicu na kojoj je predstavljena dvojezična brošura iz serije pravila športskog bontona. Nakon bontona za predškolski uzrast i učenike, ova brošura namijenjena je trenerima, što je lako iščitati iz njezina naslova - “Bonton ponašanja u športu za trenere”.

Autori brošure, koju je financirala Hrvatska olimpijska akademija, su Nataša Muždalo iz Središnjeg državnog ureda za šport (SDUŠ) i Zrinko Greblo Jurakić, profesor sa Hrvatskih studija, a ilustrirao ju je Nikola Plečko (Nik Titanik).

Po riječima Danire Bilić uskoro će u ediciji bontona u športu svoje mjesto naći i bonton za roditelje.

Prihvaćen je i prijedlog o uvođenju fair play kartona kojim bi se izricala pohvala svakom mladom športašu ili športašici za korektan čin tijekom natjecanja, za početak onih pod ingerencijom Hrvatskog školskog sportskog saveza. Članovi HFPO-a prihvatili su izvješće sa sjednice Izvršnog odbora Europskog fair play pokreta (EFPP), koja je u siječnju održana u Beču, te su razmotrili prijedloge za nagradu Međunarodnog fair play odbora i Europskog fair play odbora za 2019. godinu.

„Hrvatska hoda“ „Hrvatska hoda“ (Croatia is walking) najnoviji je HOO-ov projekt promicanja važnosti bavljenja športskim aktivnostima koji je Ured za programe sporta na lokalnoj razini uklopio u svoj programski izričaj promicanja športa i olimpizma radi očuvanja zdravlja i poticanja zdravstvenog turizma u lokalnim sredinama.

Premijerno izdanje aktivnosti ovog pilot-projekta održano je u veljači ove godine u Opatiji, prigodom 6. regionalnog skupa američke udruge kliničkih endokrinoOLIMP ■ 64 ■

loga. Na skupu su bili vrhunski međunarodni znanstvenici i liječnici koji su se uključili u zajedničko športsko hodanje Opatijom predvođeno Savezom sportske rekreacije „Sport za sve“ Primorsko-goranske županije. „Hodanje, najjednostavnija i najprirodnija tjelesna aktivnost, danas je nasušna potreba suvremenog čovjeka koji je zakinut za ovu bitnu športsku aktivnost. Namjera je HOO-a da se to u Hrvatskoj promijeni, a reakcija liječnika i građana koji su sudjelovali u Opatiji u promotivnom izdanju, daje nam pravo vjerovati da se ovaj oblik športskih aktivnosti može iskazati kao zdravstveni primjeren i turistički vrlo atraktivan za sve lokalne sredine u Hrvatskoj.

Samo treba strpljivosti i potpore šire zajednice“, rekao je pomoćnik glavnog tajnika HOO-a za šport na lokalnoj razini Siniša Krajač, najavljujući ujedinjavanje svih inicijativa lokalnih zajednica za ovu bazičnu športsko-rekreativnu aktivnost.

Nakon Opatije, domaćin 2. izdanja HOO-ova projekta „Hrvatska hoda“ trebao je biti Rovinj u travnju ove godine, ali je zbog pandemije korona virusa odgođeno.

Dvostruki jubilej časopisa „Sport za sve“ Prigodnom svečanošću u slikovitom velikogoričkom mjestu Mraclin, u kojem je mjesec dana ranije proslavljena i dvadeseta obljetnica Olimpa, obilježena je 40. godišnjica izlaženja i jubilarni 100. broj časopisa Hrvatskog saveza sportske rekreacije „Sport za sve“.

U nazočnosti brojnih športskih uglednika, među kojima je bio i dvostruki srebrni olimpijac i dopredsjednik HOO-a Damir Martin, predsjednik Hrvatskog saveza sportske rekreacije „Sport za sve“, profesor emeritus Vladimir Findak srdačno se zahvalio brojnim poklonicima športske rekreacije koji su svojim aktivnostima utjecali na puninu i sadržajnost časopisa. Kao glavni i odgovorni urednik, Findak je posebnu zahvalu uputio autorima, kojih je kroz 40-godišnje razdoblje bilo gotovo 500, te pojedincima i institucijama koje su potpomogle njegovo kontinuirano izlaženje.

O ovom tromjesečniku, koji je kroz svoju povijest više puta mijenjao ime, a u posljednjih 25 godina kontinuirano je publiciran pod nazivom „Sport za sve“, govorio je i njegov tehnički i grafički urednik Milan Ilić, športski dužnosnik i autor velikog broja članaka.

Svečanoj proslavi nazočili su predsjednik Zajednice sportskih udruga Grada Velike Gorice Goran Kovačić, predsjednik Mjesnog odbora Mraclin Tihomir Hubak i predsjednik NK Mraclin Goran Vukašinec, a veliki doprinos programu dali su kulturno- umjetničko društvo Dučec i Društvo žena „Anđela Lovreković“.

Uz moderiranje Mraclinčanina Ratka Cvetnića, člana HOO-ove Komisije za informiranje i izdavaštvo te dobitnika priznanja Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti za književnost, nazočnima su prikazane dvije PowerPoint prezentacije - o slavljeniku, časopisu „Sport za sve“ i o domaćinu, naselju Mraclin.

Piše: RADICA JURKIN

This year’s celebration of the Day of Sports for Development and Peace in our country will be held at the Zagreb Fair on Saturday, April 4th, adorned with a number of sports and other accompanying events.

Project managers are Ana Popovčić on behalf of the Croatian Olympic Academy/Croatian Olympic Committee and Maja Marić on behalf of the Croatian United Nations Association.

Croatian Olympic Academy and Dražen Petrović Foundation signed a Cooperation agreement The Head of the Croatian Olympic Academy, Saša Ceraj and Biserka Petrović, Chairman of the Management Board of the Dražen Petrović Foundation, signed a Cooperation agreement in January. The signatories of the Agreement have identical views on the need to promote Olympic values and cultural dimension of sports and therefore they have easily agreed that in 2020, as well as in the previous four years, they will continue the project “Olympic ideals - Dražen Petrović”.

That project – that involved in 2019 2320 students from 38 elementary and five high schools from all over Croatia - foresees educational workshops and watching a documentary on the creation of monument to the notable of Croatian and world basketball, Dražen Petrović, situated in the Olympic Park in Lausanne and a tour of the Museum - Memorial Center Dražen Petrović.

Each school participating in this program shall receive two educational comics made according to Dražen’s character and work for the needs of the school library with educational flyers of the Croatian Olympic Academy on Olympic values, two basketball balls with the image of Dražen for the purposes of physical and health education and a wall poster for each student.

Advantages of Zagreb Card: — Unlimited access to public transportation —Free admission to city attractions It also includes discounts at more than 55 locations such as museums, galleries, restaurants, shops, and others. From now on, Zagreb Card can be purchased online, at the Visitor Centre on Zagreb`s main square and at Franjo Tuđman Airport.

Trophy „Sport and Sustainable Architecture” presented to Krešimir Ivaniš The International Olympic Committee’s trophy for 2019, dedicated to environmental conservation trends and inclusivity in modalities of sports infrastructure, “Sport and Sustainable Architecture”, was awarded to Zagreb architect Krešimir Ivaniš, author of a number of recent sports architecture projects.

Krešimir Ivaniš is a member of the Association of Croatian Architects, IACS (International Association for Communication and Sport), Program for Sports and Leisure of the International Union of Architects, the founder and President of the Croatian Olympic Committee’s Sports Construction and Environment Commission (1996-2013 and since 2018), and he was also a member of the EOC’s Environment and Sport for All Commission from 2000 to 2004.

In cooperation with the IOC bodies, IACS and the International Union of Architects (UIA WPSL) Sports and Leisure Program, he has been systematically establishing and promoting sustainability criteria for public sports infrastructure and developing domestic and international expert cooperation on sports and the environment.

He established and coordinated - in cooperation with the Association of Civil Engineers of Zagreb - the project “Transfer of knowledge in sports infrastructure for countries in transition”. This project, sponsored by the IOC, the International Union of Architects and the Austrian Institute for School and Sports Buildings, is aimed at development of strategies, norms and standards for sustainable programming, spatial planning, design, construction and management in the field of public sports infrastructure.

Under the same program, he coordinated - with top international expert support - the organization of international seminaries in Pula (2007) and Zagreb (2009 and 2012). Krešimir Ivaniš spoke about Croatian experiences at the International Olympic Committee’s congresses and many UIA WPSL seminaries around the world.

He was presented the IOC’s trophy during the festive part of the Croatian Olympic Committee’s Assembly held on February 27th at the Panorama hotel in Zagreb.

Photo: Borna Filić / Pixsell

EU Anti-Doping Activities and Legal Systems At the invitation of the Croatian Olympic Committee’s Center for Rights in Sports, an international gathering of experts in the field of sports law - Anti-Doping Activities and Legal Systems - was held on February 11th in Zagreb. The judge of the Arbitration Tribunal for Sports in Lausanne (CAS) and since last summer the member of the CAS Permanent AntiDoping Division Martina Spreitzer-Kropiunik, spoke about differences in the EU Member States’ systems in dealing with doping cases.

Professor from the Faculty of Law in Salzburg and the most famous Austrian expert in sports law, Michael Geistlinger, spoke about the compliance of the rules of the World AntiDoping Agency (WADA) with the UNESCO Convention.

Fifteen top experts from the area, including the President of the Eastern European Association of National Anti-Doping Organization Amir Avdagić (Bosnia and Herzegovina), Head of the Anti-Doping Department at the Croatian Institute of Public Health Roman Latinović and his associates, representatives of the Disciplinary Anti-Doping Council of the Croatian Institute of Public Health Gordana Korotaj and Tomislav Tomašić and members of the Sports Arbitration Council attended the expert meeting held at the Croatian Olympic Committee’s headquarters, prepared and moderated by COC’s Center for Rights in Sports Secretary Petra Pocrnić Perica.

Free admission to the Museum of the City of Zagreb, the Museum of Arts and Crafts, the Museum of Contemporary Art, the Museum of Broken Relationships, Zagreb 360° – Zagreb Eye observation deck, and the Zagreb ZOO. For more information, visit our website at www.zagrebcard.com

SeRvInG HaPpInEsS 24/7 poreč • umag • rijeka plavalaguna.com

2018. bilo je ** 4.514 provala.

Ove Ove godine godine #MozdaNece #MozdaNece

Imovina Imovina

Osigurajte Osigurajte svoj svoj dom dom od od provalne provalne krađe krađe ii 15 drugih rizika.

Ugovorite policu 15 drugih rizika. Ugovorite policu ss više više zaštite po povoljnijim cijenama. zaštite po povoljnijim cijenama. * Prema podacima Statističkog pregleda temeljnih sigurnosnih pokazatelja * Prema podacima Statističkog pregleda temeljnih sigurnosnih rezultata rada u 2018. godini Ministarstva unutarnjih poslova.pokazatelja rezultata rada u 2018. godini Ministarstva unutarnjih poslova.

www.crosig.hr www.crosig.hr

A Ak kcciijja ad do o

3 11..77..

3 2 20 02 20.

0.