Olimp 77. by Hrvatski olimpijski odbor

Godina izlaženja: XXI. ISSN 1331-9523

VELIKI DAN HRVATSKOG ŠPORTA 2020.

INTERVJU

Najbolji športaši u posebnoj godini

Časopis Hrvatskog olimpijskog odbora

Broj 77 / Prosinac 2020.

#EmotionsWeShare

Službena agencija Hrvatskog olimpijskog odbora

Uniline d.o.o. Bože Gumpca 38, Pula www.uniline.hr info@uniline.hr +385 52 390 000

Uniline travel company

Otkrijte Hrvatsku s Unilineom – vaš najbolji izbor za organizaciju sportskih događaja, kampova i priprema. Smještaj Hotelski management Izleti Transferi & Rent a car Aviokarte MICE & sportska događanja

KAZALO

14 Godina izlaženja: XXI.

Časopis Hrvatskog olimpijskog odbora

ISSN 1331-9523

Broj 77 / Prosinac 2020.

VELIKI DAN HRVATSKOG ŠPORTA 2020.

INTERVJU:

Najbolji športaši u posebnoj godini

ZLATKO MATEŠA

Naslovnica: Zlatko Mateša Snimio: Saša Ćetković

Za nakladnika: Josip Čop Hrvatski olimpijski odbor Trg Krešimira Ćosića 11 10 000 Zagreb Glavni urednik: Ante Drpić

Urednica priloga Povijest hrvatskog športa: Ana Popovčić Uredništvo: Danira Bilić, Saša Ceraj, Gordana Gaćeša, Nenad Ivanković, Radica Jurkin, Vinko Knežević, Siniša Krajač, Jura Ozmec, Ana Popovčić Produkcija: M 14 d.o.o (Jet-set magazin) Prisavlje 2 10 000 Zagreb Oblikovanje i prijelom: Marin Stojić Prijevod: N. T. Dalma d.o.o. Medveščak 13 10 000 Zagreb Tisak: Vjesnik d.d. Slavonska avenija 4 10 000 Zagreb Naklada: 2000 primjeraka

Olimp je časopis Hrvatskog olimpijskog odbora.

www.hoo.hr e-mail: hoo@hoo.hr

Zlatko Mateša: "Igre u Tokiju jače od pandemije"

Investicije u šport - nove perspektive

Intervju

Najbolji u posebnoj godini

Rekreacija je važna

Veliki dan hrvatskog športa

Društvo i šport

Zoran Čutura

Povijest hrvatskog športa

Olimpijske legende

Prilog

Nika Petanjek

Kreativna strana športa

Olimpijske nade

OLIMP ■ 4 ■

EU - HOO

Znanost i šport

Dragi čitatelji,

Nastanak modernog športa

Atletika - skakačke discipline

Žene i šport

Genetski doping

52 MOO

Odgoda Olimpijskih igara

Hrvatski športski muzej

U Vukovaru i Poreču

u rukama držite posljednji ovogodišnji broj „Olimpa“ koji se sadržajem prilagodio vremenu u kojem živimo. U "normalnim godinama" glavna tema prosinačkog broja redovito bi bila rezervirana za izvješće o proslavi Velikog dana hrvatskog športa s kojom HOO zaključuje svaku godinu, no pandemija je sve okrenula naglavačke. Tako ne samo da su odgođene Olimpijske igre u Tokiju, nego i većina velikih međunarodnih natjecanja, što je, naravno, utjecalo i na nastupe naših športaša koji su tijekom 2020. planirali sudjelovati na ukupno 1089 različitih natjecanja, a sve se svelo na njih tek oko 230 odnosno 21 posto. HOO je ovogodišnji Veliki dan hrvatskog športa održao u skladu s aktualnim epidemiološkim mjerama, pa je izostalo tradicionalno uručivanje nagrada i priznanja laureatima na zajedničkom Glavni tajnik Hrvatskog druženju u Kristalnoj dvorani hotela Westin. Umjesto toga, svečanost je bila organizirana isključivo kao televizijska emisija za olimpijskog odbora čiju je realizaciju bila zadužena Sportska televizija, a emisija je Secretary General bila prikazana na HRT-u koji je dugogodišnji partner HOO-a. of the Croatian U ovom broju donosimo veliki razgovor sa starim/novim predOlympic Committee sjednikom HOO-a Zlatkom Matešom koji je jednoglasnom odlukom Skupštine izabran da vodi HOO i u novom četverogodišnjem razdoblju, od 2020. do 2024. godine. Mateša ne samo da je uvjerJosip Čop, dipl. oec. ljivo najdugovječniji predsjednik HOO-a (kojem je na čelu već 18 godina, od 2002.), već je i daleko najuspješniji: za vrijeme njegovih mandata ostvareni su mnogi od najvećih uspjeha hrvatskog športa, među kojima svakako treba istaknuti 33 olimpijske medalje. Relativno dobro stanje našeg športa, unatoč svim krizama, možemo zahvaliti i dobroj suradnji HOO-a s državnim institucijama, kao i suradnji s europskim tijelima koja se brinu o športu u Europskoj uniji. Tu će važnu tematiku od ovog broja čitateljima „Olimpa“ približavati Alma Papić, HOO-ova koordinatorica za odnose s EU-om i EU-poslove. U novoj rubrici EU – HOO doznajte više o investicijama u šport i projektu čiji je nositelj upravo HOO. Uvjeren sam da će naši športaši iz svih ovih poteškoća izaći još jači i odlučniji te da će u 2021. na najbolji mogući način nastaviti braniti boje naše zemlje na OI u Tokiju, kao i na svim ostalim međunarodnim natjecanjima. U tim nadanjima, svim našim olimpijcima, svim športašima i športskim djelatnicima, kao i svima vama poštovani čitatelji, kao i vašim najdražima, želim puno zdravlja i da vam se u novoj godini ostvare sve vaše želje, planovi i snovi.

Dear readers,

in your hands you are holding the latest edition of this year's "Olimp", which adapted its content to the times we live in. In the "normal years", the main topic of the December edition would regularly be "booked" for report on the celebration of the Great Day of Croatian Sports, with which the Croatian Olympic Committee concludes every year, but the pandemic turned everything upside down. So not only were the Olympic Games in Tokyo postponed, but most of the major international competitions succumbed to the same fate. Consequently, it affected the performances of our athletes who were planning to participate at 1089 different competitions during 2020, but all those competitions came down to only about 230, i.e., 21 percent respectively. The Croatian Olympic Committee held this year's Great Day of Croatian Sports in accordance with the current epidemiological measures, so this year the traditional presentation of awards and recognitions to the laureates – the ceremony held in the Crystal Hall of the Westin hotel – did not take place. Instead of that, the ceremony was organized exclusively as a television show for which Sports Television was in charge, and the show was broadcasted on the Croatian Television HRT, the Croatian Olympic Committee’s long-time partner. In this edition of Olimp we bring you the comprehensive interview with the old/new Croatian Olympic Committee’s President Zlatko Mateša, elected by unanimous decision of the Assembly to lead the Croatian Olympic Committee in the new four-year term from 2020 to 2024. Mateša is not only by far the longest-serving President of the Croatian Olympic Committee (leading the Croatian Olympic Committee for 18 years, since 2002), but he is also by far the most successful: during his term, many of the greatest successes of Croatian sport have been achieved, among which one must most certainly highlight as many as 33 Olympic medals. Despite all the crises, our sport is in relatively good condition, thanks to the good cooperation of the Croatian Olympic Committee with state institutions, as well as cooperation with the European authorities who are taking care of sports in the European Union. Starting from this edition, the Croatian Olympic Committee’s European Union Programs; Funds and EU Program Coordinator Alma Papić will present this important topic to the readers of “Olimp”. In the new section EU - Croatian Olympic Committee, find out more about investments in sports and the project carried out by the Croatian Olympic Committee. I am convinced that our athletes will emerge from all these difficulties even stronger and more determined and that in 2021 they will continue defending our country's colors at the Tokyo Olympics in the best possible way, as well as at all the other international competitions. In these hopes, I wish all our Olympians, all the athletes and sports professionals, as well as all of you dear readers and your loved ones, a lot of health and may all your wishes, plans and dreams come true in the New Year. ■ 5 ■ OLIMP

INTERVJU: ZLATKO MATEŠA

Igre u Tokiju pokazat će da je šport jači od pandemije Piše: TAJANA OBRADOVIĆ Fotografije: SAŠA ĆETKOVIĆ

Zlatko Mateša jednoglasno je izabran za starog/novog predsjednika HOO-a u razdoblju od 2020. do 2024. godine. Pred njim i HOO-om izazovno je razdoblje…

športu je česta uzrečica: „Ekipa koja pobjeđuje ne mijenja se.“ Da je tome tako pokazao je izbor predsjednika Hrvatskog olimpijskog odbora za mandatno razdoblje od 2020. do 2024. godine. Zlatko Mateša u izboru nije imao protukandidata, a izabran je jednoglasnom odlukom skupštinara (130 glasova). Zlatko Mateša najdugovječniji je predsjednik HOO-a, na čije je čelo došao prije 18 godina. Od 1995. do danas obnašao je i obnaša i niz poslova i članstava u olimpijskoj i športskoj hrvatskoj i međunarodnoj obitelji. Od 2002. član je Skupštine HOO-a te član Nacionalnog vijeća za sport od 2010. godine; član Izvršnog odbora Europskih olimpijskih odbora (EOO) od 2009., predsjednik Komisije EOOa za izbor grada domaćina Europskih igara 2019.; predsjednik radne skupine EOO-a za izradu studije OLIMP ■ 6 ■

o isplativosti organizacije Europskih igara od 2009., dopredsjednik Komisije EOO-a za koordinaciju prvih Europskih igara Baku 2015., predsjednik radne skupine za organizaciju Europskih igara 2019., član komisije za Međunarodne odnose ANOC-a od 2012., član izvršnog odbora Mediteranskih igara od 2009. do 2013., član Izvršnog odbora Hrvatskog nogometnog saveza (1995. – 1996.), član Skupštine Hrvatskog zrakoplovnog saveza; član sekcije motornog letenja… Osim što je najdugovječniji predsjednik HOO-a, Mateša je i predsjednik za čijeg je mandata hrvatski šport postigao najveće olimpijske uspjehe – hrvatski športaši osvojili su 33 olimpijske medalje (26 na Olimpijskim igrama od 2004. do 2016. te sedam na Zimskim olimpijskim igrama od 2006. do 2018.) – ali i prvi predsjednik čiji je mandat obilježila odgoda Igara. Tako je pred njim i pred HOO-om izazovno

razdoblje, kako zbog pandemije bolesti COVID-19, tako i zbog koronavirusom poremećenog olimpijskog ritma. Najrelevantnija ste osoba u Hrvatskoj za postaviti ovo pitanje: hoće li se Olimpijske igre održati 2021. godine kako je prilikom odgode i najavljeno? - Olimpijske igre u Tokiju sigurno će se održati, to je čvrst stav MOOa i japanske vlade. Sada se razrađuju razni aspekti zaštite, kako športaša, tako i gledatelja, te dinamika kvalifikacijskih natjecanja koja su zbog pandemije zastala, a nastavit će se od veljače. Znači, nije sporno održavanje Igara, a domaćin se pobrinuo da svima koji su kupili ulaznice za 2020. godinu one vrijede i za olimpijska natjecanja u 2021. Oni koji žele povrat novca od ulaznica, mogu ga dobiti, no takvih je zasad samo 18 posto; prema tome, i to

INTERVJU: ZLATKO MATEŠA

nešto govori o zadržanom interesu za Igre. Ideja koja proizlazi iz ove situacije, u kojoj su svi očajni, ide za tim da OI u Tokiju 2021. moraju pokazati da je šport jači od pandemije i da će upravo šport ponovno ujediniti cijeli svijet. S koliko će športašica i športaša Hrvatska na Igre; kakve su vaše procjene? - U ovom trenutku teško je to reći… Kao orijentir možemo uzeti činjenicu da je u našem olimpijskom programu nešto više od 100 kandidata; zasad ih je 27 s osiguranim nastupom u pojedinačnim športovima, ali dobar dio potencijalnih kandidata još se nije kvalificirao zbog odgođenih kvalifikacija. Za Hrvatsku su vrlo značajne kvalifikacije u momčadskim športovima - vaterpolu, rukometu i ono u košarci koje će se održati u Splitu… Tek tada ćemo znati konačnu brojku, ali procjena se kreće u rasponu između 80 i 90 športaša i športašica. Svojedobno ste izjavili da je preduvjet za održavanje Igara u ljeto 2021. otkriće cjepiva do Nove godine. To se, eto, i dogodilo… - Iako je predsjednik Međunarodnog olimpijskog odbora Bach rekao da cjepivo nije jedini uvjet za održavanje Igara, činjenica je da sve ide u tom pravcu da se športaši i športašice cijepe uoči odlaska u Tokio, za što ima dovoljno vremena. Japanska vlada je nedavno razmatrala način na koji će se tretirati dolazak sudionika Igara i posjetitelja odnosno gledatelja iz dru-

gih država i s drugih kontinenata. Definitivno, bit će olakšan ulazak u državu, neće biti karantene, ali će se poštovati elementarne epidemiološke mjere koje će vrijediti za sve i tijekom Igara. Jeste li zagovornik ili protivnik obveznog cijepljenja športaša uoči Igara? - Ne mogu reći da sam pobornik obveznog cijepljenja jer to bi bilo zadiranje u ljudska prava, ali mislim da je u interesu športaša i športašica da se cijepe. Na taj način mogu biti sigurni da će biti zdravi te da će moći nastupiti na Igrama bez straha da u zadnjem trenutku budu izloženi zarazi. Kriza uzrokovana pandemijom učinila je svoje i na „domaćem“ terenu. Kako ocjenjujete aktualno stanje hrvatskog športa? - Ono je relativno dobro. To samo znači da je država na vrijeme osigurala sredstva da se sustav ne uruši, da nastavi funkcionirati u novim okolnostima. Za to velike zasluge imaju i tadašnji Središnji državni ured za šport i državni tajnik Tomislav Družak, a naravno i vlada RH. Tim mjerama omogućeno je da svi športski savezi i velika većina klubova prežive onaj najgori dio pandemije - prvi lockdown, a iskazana je dobra volja da se financijski pokrije i razdoblje neaktivnosti u drugom dijelu godine. Sa strane potrebitosti da se sustav održi, mogu dakle biti vrlo zadovoljan jer znam da će biti donesene još neke mjere koje će ići u

„Imati člana ili članicu u MOO-u prestižna je stvar“ "Ulazak Kolinde Grabar-Kitarović u MOO-a" već sada nam puno znači. Analiziramo li naše šire okruženje, možemo konstatirati da mnogo država oko nas uopće nema člana ili članicu MOO-a. Znamo da je gospođa Grabar-Kitarović ušla i u praktično najznačajniju komisiju MOO-a koja se bavi izborom gradova domaćina budućih Olimpijskih igara pa je taj značaj još veći. Uz nju, imamo i gospodina Vrdoljaka, koji je hvala Bogu živ i zdrav, a prisutan je u MOO-u kao njegov počasni član, što nas dodatno stavlja u vrlo povoljnu situaciju. Takve veze s MOO-om prestižna su stvar i za neku državu“, kazao je Mateša. OLIMP ■ 8 ■

tom pravcu. Naravno, ne mogu biti zadovoljan športskim dijelom, jer se u velikoj većini športova malo toga događalo, odnosno nije bilo natjecanja. To će se sigurno odraziti na formu naših športaša i športašica koje očekuju olimpijske kvalifikacije početkom iduće godine. No, ipak smo optimisti, vjerujemo da će uspjeti nadoknaditi manjak treninga. Koliko ste zadovoljni odnosima s europskim institucijama koje imaju pod ingerencijom i brigu o športu u EU? - U ovom trenutku mogu reći da sam iznimno zadovoljan suradnjom na toj razini, a pogotovo angažmanom naših ljudi. Gospođica Alma Papić, koja u HOO-u koordinira odnose s EU i EU-poslove, zajedno je s čimbenicima na političkoj sceni, a to znači i uz veliku potporu naših eurozastupnika, uspjela ishoditi neke stvari koje EU nije prvotno planirala za šport, ne samo u Hrvatskoj, nego uopće u svojim okvirima. To me čini vrlo zadovoljnim jer je prvi put Europska unija ozbiljno razmatrala probleme športa, u ovom slučaju utjecaj pandemije na šport, ali isto tako i potrebe športa, primjerice, investiranja u športsku infrastrukturu. Bitno su povećana izdvajanja za šport u programu Erasmus, gotovo za 250 milijuna eura, što na neki način repozicionira šport unutar EU. Zadovoljstvom vas vjerojatno ispunjava i uvođenje tzv. satelitskog računa športa u RH… - Da, na tom području napravili smo dvije važne studije. Prvu, u suradnji sa sveučilištima u Beču i Sheffieldu koja govori o investicijama u šport, i drugu koja se odnosi na tzv. satelitske račune. Upravo je druga studija pokazala da je udio športa u bruto dodanoj vrijednosti daleko iznad klasičnih gospodarskih grana, ne samo u EU, nego i u slučaju Republike Hrvatske. Brojke to odlično pokazuju. Primjerice, prema podacima za 2015. godinu, prosječno uloženi euro u šport u RH generirao je 74 centa domaćeg BDV-a ili 3,75 posto

udjela u ukupnom BDV-u. Također, s udjelom od 4,31 posto u ukupnoj zaposlenosti u državi, a to znači 67 175 zaposlenika u športu i djelatnostima povezanim sa športom, bitno se pridonosi i zapošljavanju ljudi, po čemu smo četvrti u Europi. Zato se nadam da će šport i kod nas biti tretiran na drugačiji način odnosno da će prevladati stajalište da šport nije trošak. Naprotiv, da šport više daje nego što dobiva i da je vrlo ozbiljna gospodarska djelatnost. U tom kontekstu sam podržao i odluku hrvatske vlade o zajedničkom Ministarstvu turizma i športa jer se vidi kolika je sinergija tih dviju djelatnosti, odnosno koliko šport može pridonijeti uspješnosti turizma i obratno. Jednoglasnom odlukom Skupštine HOO-a nedavno ste dobili novi četverogodišnji predsjednički mandat. Uz aktivnosti povezane sa statusom športa, što ste još postavili kao prioritete u svojim programskim odrednicama? - U natjecateljskom dijelu športa svakako me zanima poboljšanje statusa klubova, bez obzira radi li se o pojedinačnim ili ekipnim športovima, i izjednačavanje naknada za kategorizirane športaše, da budu iste na razini cijele države, neovisne o lokalnim sredinama. Te naknade trebaju biti dijelom proračuna uprave za sport Ministarstva turizma i sporta. Isto tako, zalagat ću se da napokon dođe do toga da Hrvatska popravi svoju športsku infrastrukturu, a takvi planovi već postoje. Ne mislim pritom samo na nogometni stadion ili stadione, nego i na potrebu da se napravi jedan športski kamp u kojem bi naši športaši i športašice iz raznih športova mogli nesmetano trenirati. U ovo pandemijsko vrijeme pokazuje se potreba da u svrhu treninga budu izolirani i nastave trenirati, bez obzira što se događalo oko njih. S kampom bi se postigle i druge uštede jer mnogi športaši idu na pripreme u druge države, što je nepotreban odljev sredstava. U dijelu koji se odnosi na rekreativni šport i šport djece i mladeži,

i dalje ću inzistirati na tome da korištenje športske infrastrukture u svim gradovima i općinama za svu djecu do šesnaeste godine bude besplatno. Uz to, potrebno je omogućiti da članarine budu uključene u proračune klubova, kako bi se rasteretili roditelji. To uopće nije bezazleno jer mnogim roditeljima takva izdvajanja predstavljaju dodatno opterećenje kao da su režije. Zamislite samo kakvo bi to bilo rasterećenje obiteljima s troje djece… Studija Norveškog olimpijskog odbora, rađena na velikom uzorku tamošnjih obitelji s dvoje i više djece pokazuje da, unatoč visokom standardu života koji tamo vlada, 27 posto takvih obitelji ne može priuštiti svojoj djeci bavljenje športom. Ako je tako u Norveškoj, onda možete zamisliti kakvo je to opterećenje za hrvatske obitelji, a može se jednostavno riješiti. U novom predsjedničkom mandatu najavili ste i povećanje broja članova Vijeća HOO-a, sa sadašnjih 17 na 23 člana. Čime ste se vodili pri toj odluci koja iziskuje i promjenu Statuta HOO-a? - Danas u HOO-u imamo 95 članica i naravno da kroz Vijeće od 17 predstavnika ili predstavnica one ne mogu biti dovoljno zastupljene. Uzmemo li u obzir činjenicu da neki članovi Vijeća predstavljaju vrlo važne institucije, poput članice MOO-a, gospođe Kolinde Grabar-Kitarović, koja je izravno članica Vijeća na temelju tog statusa te dvojice dopredsjednika, Željka Jerkova, koji je izravni član kao predstavnik hrvatskih olimpijaca i Damira Martina, koji predstavlja aktivne športašice i športaše, vidi se da nacionalni športski savezi olimpijskih i neolimpijskih športova i županijske športske zajednice imaju na raspolaganju 14 mjesta. To je premalo i u odnosu na demokratske principe zastupljenosti u odnosu na broj članica. Ostaje nam izabrati nove članove Vijeća do brojke od 23 člana, ali, nažalost, to ne možemo učiniti na elektroničkoj sjednici skupštine nego na prvoj idućoj skupštini s fizičkom nazočnošću članova. Uvijek težimo balansu zastuplje-

Zlatko Mateša continues leading the Croatian Olympic Committee Zlatko Mateša was unanimously elected the old/new President of the Croatian Olympic Committee for the term 2020 to 2024. He became the Head of this institution back in 2002, being thus the longest-serving leader of the Croatian Olympic Committee. Over the next four years, he will advocate for Croatia to finally get its sports infrastructure enhanced, and such plans already exist. "And by that I do not mean just a football stadium or stadiums, but I am talking also about the need to create a sports camp where our male and female athletes from various sports could train without disturbances”, says Mateša. Besides that, one of the goals is to make the use of sports infrastructure in all cities and municipalities free of charge for all children up to the age of sixteen. We will continue insisting on equality between "big" and "small" sports, which is best seen in the Croatian Olympic Committee’s Council that also includes representatives of taekwondo, judo, sailing, rowing, table tennis, fencing, skiing, skating... Tajana Obradović

nosti športova. I inače ne volim podjelu na tzv. velike i male športove, pa tako i sada u Vijeću imamo predstavnike taekwondoa, džuda, jedrenja, veslanja, stolnog tenisa, mačevanja, skijanja, klizanja... Uz želje za dobro zdravlje, što biste poručili hrvatskim športašima i športašicama u novoj 2021. godini? - Da se držimo zajedno u godini u kojoj ćemo pokazati da je šport jači od pandemije! ■ 9 ■ OLIMP

VELIKI DAN HRVATSKOG ŠPORTA

Najbolji u posebnoj godini Najuspješniji športaši: Matea Jelić, Tonči Stipanović i Karla Prodan

slijed svega što je opterećivalo 2020. godinu, tradicionalna svečanost Velikog dana hrvatskog športa, na kojoj Hrvatski olimpijski odbor krajem godine valorizira rezultate te nagrađuje najuspješnije športašice, športaše, trenere i športske zaslužnike, u mnogočemu je odstupila od tradicije. Godišnja svečanost HOO-a i dosad se mogla doživjeti posredstvom televizije (HTV), ali nikada - samo na televiziji. Umjesto opuštenog druženja u hotelu Westin uz izravan TV-prijenos, vrijedna ekipa Športske televizije potražila je gotovo sve laureate, snimila priloge o njiima te ih montirala u jednosatnu emisiju, premijerno prikazanu na HTV-u i sat kasnije na SPTV-u. Tako je izgledao ovogodišnji neobični Veliki dan hrvatskog športa. Lako pamtljiva 2020. godina ostat će u športskoj povijesti zabilježena kao teška, turbulentna, „zarazna“, financijski nestabilna i - nepoželjna za ponavljanje. Koronavirusna pandemija i epidemiološke protumjere osiromašile su športski kalendar, a stalnim odgodama natjecanja športaši(ca)ma je poremećen, a često i uskraćen, ustaljeni ritam treninga i priprema. Drugim riječima, u 2020. godini bitno je poremećen sustav športa i u svijetu i kod nas. Prema podacima glavnog tajnika HOO-a Josipa Čopa, od planiranih OLIMP ■ 10 ■

Piše: VINKO KNEŽEVIĆ

U godini koja je osiromašila športski kalendar, pojedinačni su laureati Tonči Stipanović, Karla Prodan i Matea Jelić, ekipni izbor bio je u znaku rukometa, najposada su braća Sinković, a treneri godine Jozo Jakelić i Nenad Šoštarić 1089 natjecanja održano je samo 230 (ili samo 21 posto). Međutim, sudjelujući i na toj petini natjecanja od predviđene brojke, naši su predstavnici pokazali ono što ih je oduvijek krasilo - zavidnu kvalitetu izvedbe i veliko srce. U prilog tome svjedoči sedamdesetak seniorskih medalja ili stotinjak u svim dobnim uzrastima i na svim velikim međunarodnim natjecanjima, kao što su svjetska i europska prvenstva te svjetski i europski kupovi. Još jedna neobičnost vezana je za HOO-ov izbor športaša 2020. - nikada se nije dogodilo da se i na dan predviđen za uručenje nagrada i

priznanja odlučivalo o laureatima. Za to su „krive“ hrvatske rukometašice, članice HOO-ove ekipe godine, temeljem senzacionalne bronce s EP-a, osvojene samo dan prije izborne emisije. - Radi se o velikom uspjehu za hrvatski rukomet i ženski šport. Ovo je i primjer mladim djevojkama i novim generacijama da treniraju rukomet i ponove naš uspjeh - poruka je kapetanice Katarine Ježić nakon povijesnog uspjeha hrvatskog ženskog rukometa. Ruku na srce, rukometašice su bile nominirane još nakon prolaska prvog kruga EP-a, a kao jedine kandidatkinje mogle su biti i sigurne u status laureatkinja, no, odmah po izborenoj bronci, HOO je odlučio nagraditi i njihova sjajnog izbornika Nenada Šoštarića. - Do neba sam ponosan na ovu ekipu. Dosad su Hrvati masovno pratili rukomet od siječnja do siječnja kada je igrala muška reprezentacija. E, pa odsad će ga pratiti i u prosincu - kazao je Nenad Šoštarić, jedan od dvojice službeno proglašenih HOO-ovih trenera godine. A upravo spomenuti „rukomet i siječanj“, otkrivaju momčad godine. Pod stručnim vodstvom neumornog Line Červara, muška rukometna reprezentacija razveselila nas je osvajanjem europskog srebra početkom godine i zasluženo ponijela naslov najuspješnije momčadi u godini na izmaku. Kapetan

Domagoj Duvnjak bio je prvo ime kontinentalne smotre, proglašen je MVP-ijem (najkorisnijim igračem) EP-a. Brojni su bili nominirani športaši za pojedinačna ostvarenja, a prema kriterijima HOO-a, najuspješniji je bio brončani jedriličar sa SP-a laseraša Tonči Stipanović. Uz taj uspjeh neodvojivo je vezan i njegov trener Jozo Jakelić, izabran za HOO-ova trenera godine, nešto prije pridruženog mu Nenada Šoštarića. Olimpijski jedriličarski „dvojac“ poželio je da i iduće godine bude u konkurenciji za HOOove laureate, što kao preduvjet podrazumijeva održavanje OI-ja u Tokiju idućeg ljeta i Stipanovićev uspješan nastup na Igrama. Nakon trenera, do podjele titule došlo je i kod športašica, i to dviju borkinja klupskom pripadnošću vezanih za grad pod Marjanom. Brončana džudašica sa seniorskog i srebrna s mlađeseniorskog EP-a Karla Prodan, podijelila je naslov najuspješnije športašice s Mateom Jelić, srebrnom taekwondašicom s EP-a u olimpijskim disciplinama i evidentnom kandidatkinjom za OI u Tokiju. I dok je Prodan zahvaljujući na nagradi iskazala i veliko zadovoljstvom postignućima u pandemijom opterećenoj 2020. godini, Jelić je istaknula kako joj je epitet najuspješnije hrvatske športašice došao ranije od očekivanja, ali da mu se svakako nadala u skoroj budućnosti. Možda joj i olimpijski nastupi iznova donesu tu počast… Za takav status nakon olimpijskih nastupa redovito su bili „pretplaćeni“ članovi veslačkog dvojca bez kormilara Valent i Martin Sinković. Kako ne bi zaboravili tu naviku, temeljem osvojenog srebra na EP-u, izabrani su i ove godine za najuspješniju posadu. Najveće konkurente imali su u, također sjajnom, bratskom dvojcu Fantela, s osvojenom europskom broncom u olimpijskoj jedriličarskoj klasi 49-er. Zbog manje konkurentnosti u nominacijama za najuspješnije u ovoj godini, HOO je iznimno dodijelio i četiri Posebna priznanja za športska dostignuća, a dobili su

Svi HOO-ovi laureati 2020. godine (po kategorijama) NAJUSPJEŠNIJI ŠPORTAŠ Tonči Stipanović ( jedrenje) NAJUSPJEŠNIJA ŠPORTAŠICA Karla Prodan ( judo) i Matea Jelić (taekwondo) NAJUSPJEŠNIJA MOMČAD - Rukometna reprezentacija (Marin Šego, Matej Ašanin, Zlatko Horvat, Vlado Matanović, David Mandić, Valentino Ravlić, Željko Musa, Marino Marić, Marin Šipić, Domagoj Duvnjak, Igor Karačić, Luka Cindrić, Marko Mamić, Luka Stepančić, Matej Hrstić, Luka Šebetić, Ivan Martinović, Josip Šarac) NAJUSPJEŠNIJA EKIPA - Rukometna reprezentacija (Lucija Bešen, Paula Posavec, Stela Posavec, Dora Krsnik, Ćamila Mičijević, Dora Kalaus, Larissa Kalaus, Katarina Ježić, Tena Japundža, Andrea Šimara, Ana Debelić, Josipa Mamić, Valentina Blažević, Kristina Prkačin, Tea Pijević, Marijeta Vidak, Dejana Milosavljević) NAJUSPJEŠNIJI ŠPORTSKI PAR, ŠTAFETA ILI POSADA Veslački dvojac bez kormilara Martin i Valent Sinković NAJUSPJEŠNIJI TRENER Jozo Jakelić ( jedrenje) i Nenad Šoštarić (rukomet) POSEBNO PRIZNANJE HOO-a ZA ŠPORTSKA DOSTIGNUĆA - Ivana Buden (streličarstvo) - Goran Čolak (ronjenje) - Ženska reprezentacija u ribolovu na moru (Ardena Bajlo, Ljiljana Biro, Blanka Jakić, Nada Miletić, Mirjana Pobor, Katarina Vrcan, Sava Dešković, Željka Marković, Olivera Matičev, Tea Radil, Gordana Sikirić, Dijana Lukšić, Marina Mavrinac Matulja, Nikolina Kotlar, Ela Galzina, Sanja Lotspajić) - Muška reprezentacija u samostrelu (Domagoj Pereglin, Andrej Krstinić, Zoran Špoler, Marijan Kajfež) NAGRADA HOO-a MATIJA LJUBEK ZA ŽIVOTNO DJELO - Predrag Sloboda (Rijeka, vaterpolo) - Ivan Pal (Koprivnica, rukomet) - Ivica Jelić (Zagreb, odbojka) - Damir Šolman (Split, košarka) - Košarkaški klub Split NAGRADA HOO-a ZA FAIR PLAY Ema Stikić (odbojka) POSEBNO PRIZNANJE ZA PROMICANJE ŠPORTA Hrvatska nogometna televizija (HNTV) Brončane rukometašice

■ 11 ■ OLIMP

VELIKI DAN HRVATSKOG ŠPORTA

Domagoj Duvnjak ih športašice i športaši koji su u posljednjem desetljeću ostvarili najveći broj nominacija, ali su, u konkurenciji naših sjajnih olimpijaca, redovito ostajali uskraćeni za status laureata. Nagrađeni su: streličarka Ivana Buden, ronilac Goran Čolak te ženska reprezentacija u ribolovu na moru i muška reprezentacija u samostrelu. Svi redom zahvalili su HOO-u na ovoj odluci jer predstavlja dokaz da ni tzv. mali športovi nisu zaboravljeni od svoje krovne športske udruge. Nagrada HOO-a za fair play zasluženo je pripala umaškoj odbojkašici Emi Stikić, koja je na državnom kadetskom prvenstvu u četvrtfinalnoj utakmici svoga kluba s Rijekom načinila iznimno korektnu gestu. U dramatičnom raspletu dvoboja, dok se igralo poen za poen u odlučujućem petom setu, Ema Stikić je korektno

priznala kontakt s mrežom u poenu koji je značio poraz njezine ekipe (2-3) i prolazak Riječanki u polufinale. Osim što nas veseli sam fair play potez, dodatno zadovoljstvo pojačava podatak da je riječ o 16-godišnjoj športašici. - Dogodila se ta situacija i ja sam reagirala onako kako sam smatrala da je ispravno. Fair play i športski duh nekad su važniji od pobjede, meni i mojem klubu to puno znači - kazala je Ema. Priznanje za najvećeg promicatelja športa HOO je dodijelio Hrvatskoj nogometnoj televiziji (HNTV), dok za priznanje Najveći promicatelj hrvatskog športa u svijetu, ove godine nije bilo kandidatura. Važnim dijelom neobičnog izdanja Velikog dana hrvatskog športa bile su i dvije za naš šport iznimno važne dame - ministrica športa i turizma Nikolina Brnjac i članica MOO-a iz Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović. Čestitajući hrvatskim športašicama i športašima na ostvarenim rezultatima, poželjele su im što više natjecanja i uspjeha u idućoj godini. Predsjednik HOO-a Zlatko Mateša u ulozi domaćina Velikog dana hrvatskog športa podsjetio je na sve što se u 2020. godini činilo za očuvanje sustava športa i zdravlja športaš(ic)a te je hrvatskom i svjetskom športu zaželio što skoriji povratak na „staro normalno“.

The Great Day of Croatian Sports At the traditional ceremony of the Great Day of Croatian Sports, held at the end of the year, the Croatian Olympic Committee presents the awards to the most successful female and male athletes, coaches and sports-related deserving individuals. However, for the well-known reasons, this year’s ceremony could have been experienced only through television broadcast. The Croatian Olympic Committee's individual laureates are bronze sailor at the Laser World Championships Tonči Stipanović in the competition of male athletes, while in the competition of female athletes the title was shared by judoka Karla Prodan (bronze at the European Judo Championships) and taekwondoka Matea Jelić (silver at the European Taekwondo Championships). The team selection was marked by two handball teams: the male team, Vice Champions at the European Men’s Handball Championships, and the female team, winners of bronze medal at the European Women’s Handball Championships. The award for the Most Successful Crew went to the Sinković brothers in rowing, and the coaches of the year are sailing expert Jozo Jakelić and the coach of female handball team Nenad Šoštarić. The winners of the Matija Ljubek Lifetime Achievement Award are Predrag Sloboda (water polo), Ivan Pal (handball), Ivica Jelić (volleyball), Damir Šolman (basketball) and Basketball Club Split. Vinko Knežević OLIMP ■ 12 ■

aureati Nagrade Matija Ljubek, koju HOO dodjeljuje športskim zaslužnicima i velikanima za životno djelo, ove godine dolaze iz trofejnih loptačkih športova: PREDRAG SLOBODA (rođen 11. listopada 1950.) Ugledni riječki športski dužnosnik uključio se u vaterpolo krajem 80-ih godina prošlog stoljeća te je, radeći na poziciji izvršnog dopredsjednika talijanskog Pro Recca, postao jedan od najzaslužnijih za klupski uzlet od borbe za ostanak u ligi do statusa najtrofejnijeg i najbogatijeg svjetskog vaterpolskog kluba. Godine 2009. postao je predsjednik riječkog VK Primorje i tada kreće najplodnija era u više od stoljeća dugoj povijesti kluba. Od 2010. do 2016. godine osvojena su dva državna prvenstva i tri Kupa, tri Regionalne lige, a „primorjaši“ su i dvaput bili europski doprvaci. U razdoblju dok je bio predsjednik HVS-a (2010. - 2018.) ostvareni su najveći uspjesi hrvatskog vaterpola, s ukupno 14 velikih seniorskih medalja, među kojima su i zlato s OI-ja u Londonu 2012. i naslov svjetskih prvaka iz Budimpešte 2017. godine. Nemjerljiv je njegov utjecaj u međunarodnim razmjerima, a posebno pri dobivanju domaćinstava športskih natjecanja u RH, poput EP-a 2010. u Zagrebu, juniorskog EP-a 2011. u Rijeci te dolazećih - ženskog juniorskog EP-a u Šibeniku 2021. i seniorskog EP-a 2022. godine u Splitu. Sloboda je bio i na čelu Nacionalnog vijeća za šport (2014. - 2017.), a krunu njegove bogate športsko-dužnosničke karijere predstavlja nedavni izbor u Izvršno vijeće LEN-a (2020. - 2024). IVAN PAL (rođen 29. kolovoza 1956.) Iako rođen u Zagrebu, u kojem je 1979. godine stekao zvanja profesora tjelesnog odgoja i diplomiranog trenera rukometa, Ivan Pal je tijekom profesionalne i trenerske karijere bio izuzetno aktivan u društvenom i športskom životu Koprivnice i Koprivničko-križevačke županije.

Radio je kao srednjoškolski profesor tjelesne i zdravstvene kulture, a kao mladi rukometni trener od 1981. je u RK Podravka, od 1985. do 1989. godine i kao prvi trener. Potom prelazi u ŽRK Čakovec i tamošnju ekipu uspješno vodi do 1993. godine. U Podravku se vratio 1994. godine kao pomoćni trener prve ekipe i u tom razdoblju postigao je najveće športske rezultate. S Podravkom je 1995. godine bio finalist Lige prvakinja, a već sljedeće godine (1996.) i europski prvak. Godine 2000. kao trener prve ekipe nastupio je u finalu Kupa EHF-a. S Podravkom je ukupno osvojio šest naslova prvaka Hrvatske i šest trofeja u Kupu. Bio je i na dužnosti trenera ženske kadetske reprezentacije (1985. - 1998.). Osnivač je Zajednice športskih udruga Grada Koprivnice te njezin predsjednik (1997. - 2009.), a od 2017. godine do danas predsjednik je njezina Nadzornog odbora. Bio je i predsjednik Zajednice športova Koprivničko-križevačke županije (2005. - 2009.), a od 2009. godine na čelu je Nadzornog odbora. Profesor Ivan Pal je bio i zamjenik župana Koprivničko-križevačke županije od 2009. do 2017. godine te u gotova dva mandata predsjednik Gradskog vijeća Koprivnice - od 2005. do 2009. godine, i od 2017. godine do danas. IVICA JELIĆ (rođen 10. kolovoza 1952.) Jedan od naših najuspješnijih odbojkaša i najtrofejnijih hrvatskih odbojkaških trenera svih vremena. Iza sebe ima dvadesetogodišnju igračku karijeru, tijekom koje je ostvario 226 nastupa za reprezentaciju bivše države, osvojio ukupno 24 medalje, od kojih 16 zlatnih, dvije srebrne i jednu brončanu, te 6. mjesto na Olimpijskim igrama 1980. godine. Nakon trofejne igračke karijere, Jelić je svoje bogato igračko iskustvo prenio na parketu i kao odbojkaški trener, te je tijekom gotovo 20 godina radio kao trener najvećih svjetskih klubova, od Turske do Japana. U Hrvatskoj je kroz 12 godina sa seniorskom ekipom HAOK Mladost

ostvario neke od najvećih klupskih uspjeha, a kao trener ženske seniorske reprezentacije Hrvatske kroz 11 je godina i na ukupno 12 međunarodnih natjecanja osvojio mediteransku zlatnu medalju, šest srebrnih medalja (tri europska srebra u nizu) i sedmo mjesto na Olimpijskim igrama 2000. godine. Ivica Jelić dugogodišnji je športski djelatnik na važnim funkcijama u svijetu športa. Kao istaknuti športaš i športski djelatnik doprinio je razvoju odbojke na svim razinama, od gradske, nacionalne do međunarodne. Već četiri godine član je Stručnog savjeta Hrvatskog odbojkaškog saveza, zaduženog za izradu strateških i razvojnih planova hrvatske odbojke. DAMIR ŠOLMAN (rođen 7. rujna 1948.) Popis zaslužnika iz loptačkih športova upotpunjuje košarkaški velikan, trostruki olimpijac te višestruki državni, europski i svjetski prvak Damir Šolman. Košarku je počeo igrati 1963. godine u zagrebačkoj Mladosti, da bi 1967. prešao u KK Split. Dres tadašnjeg Splita, a potom Jugoplastike, nosi puno desetljeće, kada odlazi u talijanski Mecap (1977. - 1979.). Potom se vraća u Jugoplastiku, čiji je član bio do prestanka aktivnog igranja 1983. godine. U dresu splitskih Žutih osvojio je obilje trofeja. Prvak Jugoslavije bio je 1971. i 1977., pobjednik Kupa 1972., 1974. i 1977. godine. Godine 1977. sa Žutima je osvojio i Kup Radivoja Koraća. Ukupno je za Jugoplastiku postigao 6156 koševa te je prvi strijelac u povijesti kluba. Reprezentatvac Jugoslavije bio je od 1967. do 1976. godine, odigrao je 226 utakmica i postigao 1785 koševa. Kao rijetko koji športaš Šolman je nastupio na trima OI-ma: 1968. u Ciudad de Mexicu (srebro), 1972. u Münchenu i 1976. godine u Montrealu (srebro). Osim dvaju olimpijska srebrnih odličja, osvajao je medalje i na svjetskim i europskim prvenstvima. Tako je svjetsko zlato osvojio 1970. godine u Ljubljani, a srebro 1974. u Porto Ricu. Na europskim prvenstvima u košarci osvojio je 1969. srebrnu me-

dalju u Italiji, dok je europska zlata osvojio 1973. u Španjolskoj i 1975. godine u Jugoslaviji. Na Mediteranskim igrama 1967. u Tunisu i 1971. u Izmiru osvojio je zlatne medalje. Četiri puta nastupio je za reprezentaciju Europe. Najboljim jugoslavenskim košarkašem proglašen je 1972., a godinu kasnije bio je najbolji strijelac Prve savezne košarkaške lige. Nakon prestanka igranja, postao je poslovan čovjek. Od 2009. godine počasnik je Kuće slave splitskog športa. Damir Šolman istinska je legenda splitskog pa tako i hrvatskog i europskog športa. KOŠARKAŠKI KLUB SPLIT (osnovan 6. studenoga 1945.) U 75-godišnjoj povijesti, trofejni splitski klub iznjedrio je veliki broj vrhunskih košarkaša, reprezentativaca Jugoslavije i Hrvatske, osvajača medalja s Olimpijskih igara, svjetskih i europskih prvenstava, a barem desetak njih s pravom nose epitet europskih i svjetskih košarkaških „veličina“. Split se radovao osvajanjima sedam naslova državnih prvaka, 10 naslova pobjednika domaćeg Kupa. Splitski košarkaši dvaput su osvojili Kup Radivoja Koraća 1976. i 1977., ali ipak najviše radosti donijelo je osvajanje triju naslova europskog klupskog prvaka - 1989., 1990. i 1991. godine. Tri godine zaredom Split je bio europsko košarkaško središte broj jedan, tri godine zaredom europska klupska košarka bila je podvučena žutom bojom kontinentalnih prvaka s košarkaške utvrde na splitskim Gripama. Cijela Europa tad se divila splitskom košarkaškom klubu koji je u nekim anketama na kraju 20. stoljeća proglašen i najboljim europskim klubom svih vremena. Takvo priznanje u konkurenciji europskih košarkaških velikana, kao što su Real iz Madrida, CSKA iz Moskve, Ignis iz Varesea, Maccabi iz Tel Aviva, Barcelona i drugi veliki euro-klubovi, svakako je najveće moguće priznanje splitskoj košarci i gradu Splitu, „najšportskijem gradu na svijetu“.

■ 13 ■ OLIMP

OLIMPIJSKE LEGENDE: ZORAN ČUTURA

ecimo da ste sjeli nasuprot Tariku Filipoviću u "Milijunašu" i došli do milijunskog pitanja koje glasi: „Tko je najtrofejniji zagrebački košarkaš svih vremena, ako pojam zagrebački svedemo na to da je dotični rođen u Zagrebu, u njemu košarkaški stasao i odigrao najveći dio karijere, a da mu osim klupskih, pod trofeje ubrojimo i one osvojene u reprezentaciji?“ Ponuđeni odgovori su: a) Krešimir Ćosić, b) Nikola Plećaš, c) Damir Šolman, d) Zoran Čutura. Košarkaški vizionar i stanovnik Kuće slavnih Krešimir Ćosić rođen je u Zagrebu, ali se još kao dječak zajedno s obitelji vratio u Dalmaciju te postao simbolom zadarske košarke. Legendarni Nikola Plećaš je bio prva velika košarkaška zvijezda podno Medvednice, najzaslužniji za prva dva trofeja Lokomotive, na čijim će temeljima nastati Cibona. No, "sveti Nikola" je rođen u malom ličkom selu Bruvnu, nedaleko Gračaca, iz kojeg je kao dječak stigao u Zagreb. Sjajni šuter Damir Šolman rođeni je Zagrepčanin, ali ga danas svi pamtimo kao člana prve velike generacije splitske Jugoplastike iz '70-ih godina 20. stoljeća. Ostaje nam čovjek pod "d", koji će za sebe reći da je "Zagrepčanin hercegovačkih korijena, ali već treća generacija s cipelama i telefonom". Rođen je 12. ožujka 1962. u Zagrebu i bio je neizostavni član Cibone iz njezinog najtrofejnijeg razdoblja - od 1982. do 1992. - u kojem je i s reprezentacijom Jugoslavije osvojio sve što se moglo, osim zlatne olimpijske medalje. Da, Zoran Čutura je točan odgovor na milijunsko pitanje. Mogli su među ponuđenim odgovorima biti i njegovi suigrači iz najslavnijih Ciboninih dana, ali nijedan ne bi zadovoljio sve kriterije: ni legendarni kapetan "vukova" Dubrovčanin Andro Knego, ni Drnišanin Mihovil Nakić-Vojnović, ni Šibenčani Aco i Dražen Petrović, ni u Zagrebu rođeni Danko Cvjetićanin, ni Hercegovac Franjo Arapović. Zašto Čutura? Zato što je u Ciboni sudjelovao u osvajanju 13 od 23 klupska trofeja, koliko su ih "Vukovi iz Tuškanca" osvojili u svojih prvih 50 godina postojanja (1946. - 1996.). Zato što je s reprezentacijom Jugoslavije bio svjetski prvak 1990. i osvajač bronce na SP-u 1986., europski prvak 1989. OLIMP ■ 14 ■

u Zagrebu kao jedini Zagrepčanin i tadašnji igrač Cibone u sastavu, te osvajač srebrne olimpijske medalje 1988. u Seulu. Tome možemo još dodati naslov kadetskog prvaka Europe osvojen 1979. na EP-u igranom u Siriji, gdje je Talijanima u finalu ubacio 41 koš, te europsko juniorsko srebro u Celju 1980., gdje je još jednom bio uvjerljivo najbolji igrač reprezentacije u koju je stigao kao igrač Industromontaže, drugoligaškog kluba sa zagrebačke Trešnjevke. - Počeo sam relativno kasno, neg-

se ženski glas mijenja iz ne u da". Ja sam u vojsku bio poslan kad se ženski glas mijenjao iz ne u da. Užasno šokantno. Po povratku s vojnog roka, došlo je vrijeme za promjenu sredine. Krenuo je putem kojim su prije njega prošli Mihovil Nakić-Vojnović i tragično preminuli ljubimac Ciboninih navijača Srebrenko Despot. Malo je nedostajalo da zagrebačka košarka ostane bez još jednog dragulja, kao što se dogodilo sa Šolmanom 1967. - Već sam bio potpisao za Zadar koji je bio vrlo korektan, došao po

Kolekcionar trofeja Piše: GORDAN GABROVEC

Bio je neizostavni član Cibone iz njezinog najtrofejnijeg razdoblja - od 1982. do 1992. - u kojem je i s reprezentacijom Jugoslavije osvojio sve što se moglo, osim zlatne olimpijske medalje dje u šestom razredu osnovne, i to slučajno, jer sam imao blaži poremećaj hipofize. Školska natjecanja su bila ozbiljna, nešto prilično značajno u životima nas klinaca koji smo se loptali. Moj prvi trener Zoran Marković živio je blizu škole koju sam pohađao, obilazio je tamo, gledao klince. Pitao me bih li došao na trening… Nakon sudbonosnog "da", neosporni talent je oplemenio odličnom košarkaškom tehnikom, a nerijetko ga se moglo vidjeti i s prijateljima na kvartovskom „haklu“. Bezbrižno odrastanje naprasno je prekinuto pozivom u vojsku kad je navršio 18 godina. - Kad sam, mnogo godina kasnije, živio u Splitu, kod Starog placa sam naišao na najduhovitiji grafit svih vremena: "Pubertet je vrijeme kad

mene u najjačem mogućem sastavu s Pinom Gjergjom, legendarnim predsjednikom Brankom Perišom i Božom Miličevićem. U Ciboni su se zainteresirali tek kad su čuli da sam potpisao za Zadar. Vodeći ljudi Cibone ipak su nekako uspjeli isposlovati da Čutura ostane u svom gradu. - To je bilo ono vrijeme kad su se "u interesu košarke" događali nekakvi transferi. I moj transfer je sveden pod tu devizu. Objašnjenje za propali prijelaz u Zadar je bilo - "nekompletna dokumentacija". Čije je to bilo objašnjenje i za koga, nisam ni tada znao niti znam danas. U sezoni 1981./82. navukao je Ciboninu sedmicu koju nije skidao punih 11 sezona. U svlačionici su ga dočekale igračke veličine poput Ćosića, Knege, Nakića, Ace Petrovića, ali to ga nije impresioniralo.

- Prije svega, to su sve bili normalni ljudi. Štogod netko mislio o tome, Cibona je bila momčad civiliziranih, normalnih, pametnih ljudi. Kao drugo, nije bilo razloga za impresioniranost, jer smo mi u juniorskim selekcijama Cibonu „šamarali“ uzduž i poprijeko. Dolazak u Cibonu je 19-godišnjem juniorskom reprezentativcu donio naglo sazrijevanje. - Košarka mi je od velike ljubavi vrlo brzo postala posao. Sa strane kluba tu su bila neka pravila ponašanja, odgovornost, a sa svoje strane sam se vrlo brzo oženio i postao otac. Oženio se odbojkašicom Mladosti Gordanom Gojnić, a 1983. rođen je sin Tomislav. Cibona je u Čuturinoj prvoj sezoni osvojila sve što je mogla. Prvo je u Bruxellesu, pobjedom u produžetku protiv madridskog Reala (96-95) osvojen Kup kupova, a samo osam dana poslije i domaći Kup trijumfom nad ljubljanskom Olimpijom (90-79) u Novom Sadu. Mjesec dana poslije, pred 15 000 navijača u grotlu Ledene dvorane zagrebačkog Doma sportova Cibona je preko Partizana došla do prvog naslova državnog prvaka. Već u trećoj sezoni (1983./84.), koja se pokazala sudbonosnom za kasniju klupsku povijest, došao je do statusa najboljeg klupskog strijelca. To je bila sezona u kojoj je Nakićevim košem za 72-71 u odlučujućoj utakmici finala doigravanja pobijeđena Crvena zvezda, a plasman u Kup prvaka doveo je u Zagreb Dražena Petrovića. U sljedeće četiri godine Cibona je osvojila dva naslova prvaka Europe, Kup kupova, domaće prvenstvo i tri Kupa. U Čuturinoj, ali i percepciji mnogih Ciboninih navijača - premalo. - Apsolutno da. To je bila jedinstvena koncentracija igračke kvalitete i inteligencije koja je zaslužila dominirati puno duže nego što je dominirala. Bilo je to doba velikih pobjeda, ali i teško shvatljivih poraza, pogotovo 1986. - To je bila „zgodna“ godina u mojoj karijeri, jer je tada Cibona izgubila naslov od Zadra, time i nastup u Kupu prvaka, a nakon toga i reprezentacija polufinale Svjetskog ■ 15 ■ OLIMP

OLIMPIJSKE LEGENDE: ZORAN ČUTURA

„Cibona osamdesetih je bila jedinstvena koncentracija igračke kvalitete i inteligencije koja je zaslužila dominirati puno duže nego što je dominirala“

30 godina Ciboninog osvajanja prvog Kupa prvaka (L-D): Andro Knego, Željko Pavličević, Sven Ušić, Mirko Novosel, Adnan Bečić, dr. Ivan Fattorini, Mihovil Nakić-Vojnović, Zoran Čutura, Aco Petrović

prvenstva od SSSR-a. Dao sam zadnji koš za plus devet i nakon toga slijedi drama. Finale, a možda i zlato, izgubljeno je s tri primljene trice u 50 sekundi! S porazima se znao nositi. - Dok ne doživiš veliki poraz, ne znaš cijeniti i veliku pobjedu. Imao sam sreću, ili nesreću, da sam igrao u sustavima i momčadima koje su bile naviknute na pobjeđivanje. Tim više se i veliki porazi pamte barem na onaj način na koji se pamte i velike pobjede. Pobjeda u njegovoj režiji donijela je Ciboni posljednji trofej u bivšoj državi. U finalu Kupa odigranom u Rijeci, Jugoplastici je ubacio 23 koša, a tri sekunde prije kraja hladnokrvno je pogodio šut za 82-80. - Jedne sam godine dao pobjednički koš, a jedne sam godine bacio loptu „u bunar“. Imam sreću što sam i pogađao i promašivao zadnje lopte. Ne postoji takav koji je samo pogađao. Poanta je u tome da mirno spavaš. Čuturina reprezentativna karijera na velikim natjecanjima nije imala OLIMP ■ 16 ■

dobar početak. Na Europskom prvenstvu u Njemačkoj 1985. Jugoslavija je bila tek sedma... - To je bila prva Krešina izbornička godina i smjena generacija. U sportu je pravilo da velika generacija, koja je dugo na sceni, „pojede“ generacije koje iza toga dolaze. Nakon toga je Krešo za SP 1986. ponovno aktivirao kao "osigurače" Dražena Dalipagića i Ratka Radovanovića, koji su itekako pomogli selekciji - u koju je malotko vjerovao nakon lošeg rezultata na prethodnom EP-u - da dođe do medalje. Na Europsko prvenstvo 1987. nije otišao. - Zahvalio sam se Kreši na pozivu, jer mi je bilo užasno teško surađivati na relaciji igrač - trener, iako sam ga i tada cijenio, a danas još i više. Danas bi me vjerojatno pribili na stup srama što ne želim igrati za reprezentaciju, a tada je postojala realna opasnost da budem suspendiran. No, ta 1987. je značajna jer je Krešo vizionarski napravio smjenu generacija i uveo te "turbo limače" koji će kasnije dominirati svjetskom košarkom. Netom nakon što mu se rodila kći Hana, Čuturu je 1988. s "turbo generacijom" spojio Dušan Ivković, koji je bio Ćosićev pomoćnik i naslijedio ga je kad je ovaj naprasno smijenjen. Uz već prije priključenog Divca, reprezentativcima su 1987. postali Dino Rađa i Toni Kukoč, pa je Čutura ostao bez "sedmice", ali je dobio zgodnu anegdotu za prepričavanje. - Od veličanstvenog Tonija Kukoča, prema kojem imam ogroman respekt, doživio sam to da me prije jednog natjecanja, kao starijeg igrača u reprezentaciji, vrlo pristojno pita: "Čuj, bi li ti meni prepustio sedmicu? Znaš, meni taj broj..." Ispalio sam: "Pa naravno." Njemu je značilo, a meni je stvarno bilo svejedno. No, nije mu svejedno kad se sjeti kako je završio njegov jedini nastup na Olimpijskim igrama, u Seulu 1988. godine. - Tu se nerado sjećam finala, jer sam odigrao loše onaj fragment koji sam dobio od Dude. Sovjeti su imali veličanstvenu selekciju u kojoj su dominirali litavski igrači. Pobijedili su i jednu dobru američku selekciju iz koje su izašle NBA zvijezde kao što su David Robinson, Danny Manning, Mitch Richmond, Dan Majerle... U

rezultatskom smislu uvijek će ostati to žaljenje zbog neosvojene zlatne medalje, koju smo mogli osvojiti. Južna Koreja bila je nepoznat teritorij, ali mu je ostao u lijepom sjećanju. - Sjećam se još uvijek dvije korejske riječi - "gamsabnida" i "anjeohasejo". Jedno znači hvala vam, a drugo dobar dan. Južna Koreja je bilo veliko iznenađenje. Tada nepoznata marka Samsung bila je podrška Igrama u svakom pogledu. Sve nas je iznenadila ta nova i nepoznata civilizacija u kojoj su po cestama jurile neke nepoznate marke automobila koje su dobro izgledale, kao što su Hyundai, SsangYong... Domaćini su bili iznimno ljubazni; u toj mjeri da je trebalo samo podići palac na ulici i netko bi stao i povezao te gdje god hoćeš. U sjećanju mu je ostala i neplanirana zarada. - Dobili smo neku "crnu lovu" od nekog proizvođača opreme. Mislim da se tada radilo o tisuću i nešto dolara po igraču. Vjerovali ili ne, za nas, tada već ozbiljne sportaše, tih tisuću i nešto dolara je bila ozbiljna lova. Iz današnje perspektive to smiješno izgleda… - govori Čutura. Pa nastavlja: - Ako gledamo širu sliku, taj kraj 80-ih je bitan, Seul je bitan, zato što su Jugoslavija i SSSR imali selekcije koje su natjerale Amerikance da angažiraju profesionalce za buduća natjecanja. Što se Jugoslavije tiče, ni u kom pogledu ta generacija "Kukoč, Rađa, Divac" nije bila na vrhuncu svog kapaciteta. No, već na europskom prvenstvu u Zagrebu to je bila druga slika, a nastavilo se u Argentini. Kad je ova generacija došla do vrha, onda je to bila dominacija, barem u Europi, koja do tada nije bila viđena. Tri desetljeća poslije, bez ikakve ograde i ustezanja, Čutura će reći da je košarka bila najbolji proizvod bivše države. - Pa neće se, valjda, s dometima košarkaške reprezentacije uspoređivati nekakva hidrocentrala u Burundiju za koju je Tito dobio dvije žirafe za Brijune, ili Yugo koji je bio i još uvijek je predmet sprdnje u američkim filmovima. I košarka je ostala neokaljana, što također nije nevažno. Nitko, ni na koji način nije pokušao devalvirati košarkaške domete iz tog vremena,

a i onog koje mu je prethodilo. Bilo je i drugih velikih generacija, a imao sam sreću da sam se loptao i s nekim od tih igrača - od Slavnića, Kićanovića, Dalipagića, Želeta Jerkova, a Krešu da i ne spominjem. Ja sam ta neka međugeneracija - ispratio sam stare velike i dočekao nove velike. Dojam je da u percepciji šire javnosti nije dobio zasluženo, istaknuto mjesto. - Nisam razmišljao o tome dok sam igrao, a ne razmišljam ni danas. Neobično je da me i danas prilično šarolika garnitura ljudi zna zaustaviti na cesti i počne svoj prilično kratak govor u stilu: "Gospon Čutura, sve je bilo drugačije kad ste vi igrali..." Razmišljao sam tko su ti ljudi, zapravo, osim što moraju biti određenih godina da bi me se uopće sjetili. Mislim da su to ljudi koji imaju nekakav stav "ti si jedan od nas". Ti si napravio to i to, ali si jedan od nas. Ne znam jesam li pogriješio u procjeni, ali tako sam si nekako u glavi složio i nije da sam nezadovoljan zbog toga. Reprezentativnu je karijeru zaključio 1990. osvajanjem naslova svjetskog prvaka u Argentini, a 1992., nakon 11 sezona provedenih u Ciboni, preselio se u Split. - Koliko god bio neobičan grad, Split mi je ostao u jako dragoj uspomeni. Utvaram si da sam, donekle, kao rođeni Zagrepčanin uspio koliko-toliko shvatiti taj vrlo neobičan dalmatinski i splitski mentalitet. Split je grad u kojem te baš ništa ne može i ne smije iznenaditi. Došao je u sredinu koja je navikla samo na najviše domete, a više nije imala igračku postavu koja bi harala Europom.

- Istina, došao sam u klub koji je bio na putu prema dolje i u kojem su igrački kriteriji bili Kukoč i Rađa, što je dosta nezahvalna situacija, ali nisam ja bio loš igrač niti je to bila loša momčad. Korektno smo odigrali, osvojili dva Kupa i dvaput igrali finale doigravanja protiv Cibone. Moglo je biti bolje, ali i lošije. Sa 32 godine je zaključio s profesionalnim loptanjem. - Kad sam odlazio u Split, znao da ću vrlo brzo završiti s igranjem. Osjetio sam zamor materijala. Sportska medicina i metodologija treninga u mojim najboljim igračkim godinama nisu bili toliko razvijeni. Osjećao bih se kao prostitutka da sam nastavio igrati, a samo zbog toga da uzimam nekakvu lovu koju sam još mogao uzimati. S košarkaškim pedigreom kakav je imao, da se rodio kojih deset godina poslije, mogao je zarađivati milijune eura ili dolara. - Sport mi nije donio materijalno bogatstvo, ali sam imao tu povlasticu da sa 20 godina stojim na Times Squareu u New Yorku, doduše s nekoliko dolara u džepu, jer više nisam imao. I dan-danas to smatram svojim velikim privilegijem. To mi je dalo dodatnu širinu, cijepilo me protiv ksenofobije, jer sam vidio da postoje drugačiji i različiti ljudi. Jedino što je zajedničko svim tim rasama je ljudska glupost koja je neiskorjenjiva i sveprisutna. Po završetku igračke karijere preuzeo je dužnost sportskog direktora u Zrinjevcu koji je dogurao do statusa drugog kluba u državi, iza nedodirljive Cibone. Kad je nakon četiri godine otišao iz Zrinjevca, postali smo kolege, zajedno radili u Jutarnjem listu, gdje je još jednom pokazao svoj talent, koristeći intelekt i dobro poznavanje materije te je 2008. bio proglašen "novinarom godine" u izboru Hrvatskog zbora sportskih novinara. - Da bi čovjek bio kvalitetan novinar, treba imati ugrađen u genetskom kodu element voajerizma, koji ja nemam pa sam hendikepiran u startu. I uvijek je u tom novinarstvu pitanje biti čovjek ili biti novinar. Pokušavao sam biti čovjek, sigurno nisam uvijek uspijevao i to mi je bio još jedan hendikep. Veliki mi je kompliment što me i danas tu i tamo ljudi zaustavljaju s pitanjem - "Pišete li još nešto?". A

Trophy collector Zoran Čutura is one of the few top players who spent almost his entire basketball life in Zagreb, the city where he was born on 12 March 1962. As a 12-year-old he started his career in Industromontaža, and seven years later he came to the basketball club Cibona as the best national team’s player in his generation with which he has won gold at the European Championships for Cadets (1979) and silver at the European Championships for Juniors (1980). Already in his first season (1981/82) of playing for Cibona, the Club reached its first Triple Crown by winning the European Cup Winners’ Cup, Yugoslav Cup and Yugoslav League, becoming thus State Champion for the first time in the history. In the next 10 years, Čutura won two European titles with Cibona (Euroleague in 1985 and 1986), another European Cup Winners’ Cup (1987), two Yugoslav Championships (in 1984 and 1985) and four Yugoslav Cups (in 1983, 1985, 1986 and 1988), and he finally said farewell to the "wolves" as winner of the first Croatian Championships (Croatian League in 1992). From 1985 to 1990 he was a permanent member of the Yugoslav National Team, with which he was World Champion in 1990 in Argentina and European Champion in 1989 in Zagreb (both FIBA World Championships), as well as winner of silver Olympic medal in Seoul in 1988 and bronze at the 1986 World Championships in Spain. He completed his club career in the basketball club Split, with which he won the Krešimir Ćosić Cup as many as twice (in 1993 and 1994) and played twice in the playoff finals for the Croatian Champion against "his" Cibona. After ending his professional basketball career, he started working as sports director at the basketball club KK Zrinjevac, where he stayed for four years. After that, he was successfully involved in journalistic work, and in 2008 he was proclaimed "The Journalist of The Year" in selection of the Croatian Sports Journalists Association. Gordan Gabrovec

kad kažem ne, onda odvrate "Baš šteta, volio sam pročitati". Osim u omiljenim, privremeno uskraćenim odlascima na koncerte i kazališne predstave, Zoran Čutura danas uživa i u ulozi djeda u kojem unuk Lovro (8) i unuka Lara (6) imaju nepresušan izvor priča i pravog pripovjedača. ■ 17 ■ OLIMP

OLIMPIJSKE NADE: NIKA PETANJEK

Pogled prema Parizu 2024. U godini na izmaku, obilježenoj koronavirusnom pandemijom, i cjelokupni šport borio se za preživljavanje, a nekako najotporniji na otkazivanja natjecanja bili su borilački športovi, možda i sukladno pridjevku koji sugerira da kod njih ni u tom pogledu nema “lake predaje”. Štoviše, u borilačkim športovima imamo predstavnike i predstavnice koji će se, nakon vremenskog odmaka, sa zadovoljstvom sjećati 2020. godine. Jedna od njih je i 17-godišnja taekwondašica Nika Petanjek, koja će za 2020. godinu vezati prestižnu Nagradu Dražen Petrović, a koju joj je Hrvatski olimpijski odbor dodijelio kao najuspješnijoj mladoj športašici do 20 godina starosti. Ruku na srce, budući da su za spomenuto HOO-ovo priznanje valorizirani rezultati u razdoblju od 1.

OLIMP ■ 18 ■

rujna 2019. do 1. rujna 2020. godine, pečat njezinoj uspješnosti dala su postignuća iz vrlo uspješne 2019. Zavirimo li u športski životopis mlade Zagrepčanke, zabljesnut će nas već sada impresivna trofejna kolekcija, a u njoj je najvrjednije europsko juniorsko zlato u kategoriji do 68 kg, osvojeno u španjolskoj Marini d’Oru početkom listopada 2019. U pobjedničkom pohodu do naslova europske juniorske prvakinje Nika je nanizala pet respektabilnih suparnica, iznova potvrdivši da se u međunarodnoj konkurenciji na nju itekako mora računati. Na svoj iznimni potencijal ukazala je još prije dvije godine, osvojivši brončano odličje na kadetskom europskom prvenstvu u Budimpešti, a na pobjedničkom postolju završila je i na prošlogodišnjem EP-u za mlađe seniore i seniorke u švedskom Helsinborgu, također s broncom oko vrata. S takvom kolekcijom medalja izjednačila je pothvat kninskog taekwondaša Stipe Jarlonija, koji se jedini u Hrvatskoj mogao podičiti da je u karijeri osvojio kadetsku, juniorsku i seniorsku medalju s europskih i(li) svjetskih prvenstava. Na upit o športskim počecima i kako se odlučila baš za borilački šport, Nika otkriva tipičnu priču hrvatskih športaš(ic)a iz “obiteljskih radionica”: - Roditelji su me od malih nogu usmjeravali prema zdravom životu koji je uključivao treniranje i ljubav prema športu, a kako sam od malena imala višak energije, bavljenje športom bilo je logičan slijed, što se pokazalo dobrom odlukom. Iskreno, nisam razmišljala o tome da bi to moglo prijeći u

Piše: VINKO KNEŽEVIĆ

Osim po Nagradi Dražen Petrović, najuspješnija hrvatska mlada športašica pamtit će 2020. godinu i po nastupu u seniorskoj konkurenciji na taekwondaškom klupskom EP-u u Zagrebu. A najveća želja joj je ići putem Martine Zubčić... nešto ozbiljnije, no trudila sam se na treninzima i svako me novo natjecanje guralo dalje. Na tom putu, obitelj i prijatelji uvijek su mi bili najveća podrška. U 2020. godini treniralo se bitno drugačije nego prethodnih godina, epidemiološke ili antipandemijske mjere diktirale su trenažni ritam i pravila, odgođena su brojna natjecanja… Kako se mlada taekwondašica uspijevala nositi s tim problemima, odrađujući pritom i srednjoškolske obveze? - U svakom slučaju, 2020. nije bila onakva kakvom sam je zamišljala, ali prilagodila sam se i trenirala koliko se moglo u datim okolnostima. Nije bilo puno natjecanja, međutim, i ono jedno - europsko klupsko prvenstvo u studenome u Zagrebu - jako mi je značilo. Borila sam se protiv velike taekwondaške zvijezde, Britanke Biance Walkden,

■ 19 ■ OLIMP

OLIMPIJSKE NADE: NIKA PETANJEK

i okusila pravu seniorsku konkurenciju. S obzirom na to da mi je to bilo tek drugo seniorsko natjecanje, puno mi je pomoglo u izgradnji samopouzdanja. Nika Petanjek dolazi iz našeg „najolimpijskijeg kvarta“, članica je zagrebačkog TK Dubrava, u kojem je stasala i brončana olimpijka iz Pekinga 2008. godine - Martina Zubčić Dušak, te godine dobitnica i HOO-ove Nagrade Dražen Petrović. Samo po sebi otvorilo se pitanje: može li kod Nike Petanjek biti obratno - prvo „Draženova nagrada“, a potom ostvarenje olimpijskih ambicija? - Naravno da bih željela ići putem Martine Zubčić, ipak je ona bila vrhunska športašica i može mi poslužiti kao uzor. San mi je otići na Olimpijske igre, skupa s trenerom Tomislavom Karaulom, i napraviti najbolji mogući rezultat. Svjesna sam da mi je za taj cilj potrebno još puno natjecanja i rada, zato trenutačno nisam opterećena kada bi se to moglo i ostvariti. Što se tiče Nagrade Dražen Petrović, osim činjenice da mi jako puno znači, u dvije stvari će mi biti poticajna - prva je saznanje da rad i trud nisu uzaludni, a druga je da u budućnosti uvijek težim biti još bolja, baš poput Dražena. Uz matični TK Dubrava, definitivno najbolja Nikina logistika su roditelji Dražen i Dijana, ali nezaobilazna osoba u njezinoj karijeri je i 29-godišnji trener Tomislav Karaula, koji je u natjecateljskom

Uz matični TK Dubrava, definitivno najbolja Nikina logistika su roditelji Dražen i Dijana, ali nezaobilazna osoba u njezinoj karijeri je i 29-godišnji trener Tomislav Karaula

bavljenju taekwondoom Hrvatskoj donio seniorsko brončano odličje s europskog prvenstva 2012. godine. Kada već nije ostvario olimpijski nastup u aktivnoj karijeri, Karaula ne dvoji da ga može dosegnuti u trenerskoj ulozi. Naravno, s Nikom kao nositeljicom olimpijske norme u skorašnjoj budućnosti... Pred uspješnim tandemom iz TK Dubrava novi su športski izazovi. Kao i svi športaši i športašice te njihovi treneri, u 2021. godini priželjkuju zaustavljanje pandemije i normalizaciju života u svim aspektima, pa tako i športskom. Nakon ostvarenje te želje, slobodnije će „prodisati“ i ambicije. Nika Petanjek ima dovoljno talenta i dovoljno malo godina za ostvariti sve športske ambicije, uključujući i one olimpijske. Ona je definitivno hrvatska olimpijska nada, vjerojatno već za Pariz 2024. godine.

Nika's glance towards Paris 2024 The most successful Croatian young athlete, 17-year-old Nika Petanjek, will remember 2020 not only for the Croatian Olympic Committee’s award Dražen Petrović, but also for her performance in the senior competition at the Taekwondo clubs’ European Championships in Zagreb. The previous year, 2019, was marked by her European Junior Champion title and bronze won at the European Championships for younger seniors, which means that pandemic stopped Nika’s great rise. Her greatest ambition is to perform at the Olympic Games, and her role model is the former member of the club TK Dubrava Martina Zubčić, winner of Olympic bronze in Beijing in 2008. She wishes to follow in her footsteps, and therefore Nika's glance is already focused on Paris Olympics 2024. Vinko Knežević

Na upit o športskim počecima i kako se odlučila baš za borilački šport, Nika otkriva tipičnu priču o hrvatskim športaši(ca)ma proizašlim iz “obiteljskih radionica" OLIMP ■ 20 ■

EU – HOO

Investicije u šport – nova perspektiva Piše: ALMA PAPIĆ Fotografije: VINKO KNEŽEVIĆ, HINA

Najveća je vrijednost športa njegova društvena uloga. Stoga ne možemo govoriti o športu samo kao o ekonomskoj kategoriji, ali možemo i trebamo, osim društvenih koristi, navesti i ekonomske učinke športa koji su golemi. Da hrvatski šport iz nekog razloga odjednom prestane postojati, bruto domaći proizvod pao bi 3,95 posto, a zaposlenost 4,31 posto

z perspektive nekoga tko voli šport, nema potrebe govoriti o športu sa stajališta ekonomije. Dovoljno je znati da ima golemu društvenu ulogu. I doista, to je argument bez premca. No, što je s onima koji ne priznaju njegovu društvenu ulogu ili čak tvrde da se na šport previše troši te da se javna sredstva trebaju investirati u djelatnosti koje potiču gospodarski razvoj i zapošljavanje? Što učiniti ako takav stav zauzme osoba koja odlučuje o investicijama u šport? Kao i uvijek kad neuspješno pokušavamo promijeniti nečije mišljenje objašnjavajući mu vlastite stavove, puno je bolje pokušati sagledati priču iz njegove perspektive i pronaći argumente koje ta osoba može razumjeti.

Dakle, neupitno je da je najveća vrijednost športa njegova društvena uloga. Zato ne možemo govoriti o športu samo kao o ekonomskoj kategoriji, ali možemo pored društvenih koristi navesti i ekonomske učinke športa kada je potrebno. U svakom razgovoru o investicijama u šport sudjeluju dvije strane. Jedna je ona koja može promišljati ekonomski te ne može nužno shvatiti športski pogled na svijet, dok su na drugoj strani športski djelatnici kojima je teško promišljati šport kroz prizmu ekonomije. O tome je govorio i predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora Zlatko Mateša na konferenciji o investicijama u šport, zadnjeg dana studenoga u Zagrebu, kada je rekao da od svih

Konferencija je organizirana u sklopu projekta "Investicije u šport" koji HOO provodi u suradnji s devet partnerskih organizacija iz sedam europskih država OLIMP ■ 22 ■

dimenzija športa onu gospodarsku jednostavno nismo prepoznavali. No, to nije ni bilo moguće jer nismo imali podatke i sektorske analize u Hrvatskoj. Zato je Hrvatski olimpijski odbor preuzeo inicijativu da napravi tzv. satelitski račun športa Republike Hrvatske. „To je studija koja ima sve prerogative da bude tretirana vrlo ozbiljno i da nam bude polazna pretpostavka za razumijevanje športa i njegovog značenja u hrvatskom gospodarstvu. Šport u bruto dodanoj vrijednosti (BDV) Hrvatske ima vrlo važnu poziciju u usporedbi s drugim gospodarskim granama i, rekao bih, čak i dominantnu“, rekao je predsjednik HOO-a Zlatko Mateša. O svemu više pročitajte u velikom intervju ovoga broja (str. 6). Da je šport važna gospodarska grana prisnažila je i ministrica turizma i športa Nikolina Brnjac, koja spajanje turizma i športa u jedno ministarstvo vidi kao priliku za oba resora - kako za razvoj športskog turizma, tako i za razvoj cijele turističke ponude na temelju povećanja športsko-turističkih sadržaja. Istraživanje je provedeno u skladu s metodologijom Europske unije i na temelju službenih statističkih podataka. Rezultati su pokazali da je svaki 27. euro hrvatskog BDV-a stvoren u športu te da svaka 24.

zaposlena osoba u Hrvatskoj radi u športu ili u djelatnosti koja je povezana sa športom. U apsolutnim vrijednostima, to je 67 175 osoba koje ne bi imale posao da nije športa. Broj radnih mjesta koja su otvorena zahvaljujući športu veći je od broja stanovnika Velike Gorice, broja svih zaposlenih u Splitu ili broja zaposlenih u djelatnosti koja zapošljava najveći broj Zagrepčana – trgovini na veliko i malo, popravak motornih vozila i motocikala. Da hrvatski šport iz nekog razloga odjednom prestane postojati, bruto domaći proizvod (BDP) pao bi 3,95 posto, a zaposlenost 4,31 posto. To su glavni ekonomski učinci hrvatskog športa. Detaljni podaci objavljeni su u publikaciji Satelitski račun športa u Republici Hrvatskoj koja je predstavljena na nacionalnoj konferenciji o investicijama u šport 30. studenoga 2020. u Zagrebu. Konferencija je održana pod pokroviteljstvom Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije, Ministarstva turizma i sporta te Ministarstva financija. Zanimljivo je da je Hrvatska gospodarska komora, koja je bila domaćin konferencije o investicijama u šport, tjedan dana kasnije dodijelila Zlatnu kunu tvrtki Sofa IT koja je svoj poslovni model izgradila na prikupljanju i obradi rezultata sa športskih natjecanja. Proglašeni su najuspješnijom malom tvrtkom u Hrvatskoj jer su najviše pridonijeli razvoju gospodarstva i zapošljavanju u Hrvatskoj. Nije slučajnost što su to uspjeli postići upravo zahvaljujući športu, koji je generator ekonomskih aktivnosti i zapošljavanja. O ekonomskim učincima športa govorio je i predsjednik Hrvatske gospodarske komore Luka Burilović u uvodnom dijelu konferencije. „Brojni pokazatelji upućuju na to da je šport povezan s ostatkom gospodarstva jače od prosječnog sektora. To znači da investiranje u šport stvara više bruto dodane vrijednosti i zaposlenosti unutar opskrbnih mreža nego investiranje u prosječni sektor gospodarstva. Prosječan euro uložen u šport generira 74 centa domaće bruto dodane vrijednosti, što je svakako vrlo visok udio

za malo i otvoreno gospodarstvo kao što je hrvatsko. Osim turizma, kao jedne od najznačajnijih hrvatskih gospodarskih grana, sektori koji imaju najveću vrijednost od športa su usluge smještaja, posluživanja hrane i trgovine na malo. Na svaki euro bruto dodane vrijednosti u djelatnostima izravno vezanim uz šport, dodatnih 58 centi stvara se u opskrbnim mrežama. To je iznad prosjeka cijeloga gospodarstva. Nema sumnje da uz sustavan rad i pametnu politiku razvoja imamo uistinu neograničen potencijal za razvoj jedne nove i propulzivne gospodarske niše. Siguran sam da će i ova konferencija biti korak u tom smjeru.“ Potpredsjednik Vlade i ministar financija Zdravko Marić podržava ideju da se nastave i ubrzaju investicije u šport. „Iznimno sam sretan da je napravljeno ono što smo lani najavili, odnosno da se na znanstvenostručan pristup napravi kvalitetna analiza koja bi prezentirala upravo tu poveznicu, što šport kao takav daje, u kojim segmentima može dati još više, pa da svi skupa na taj način promišljamo kako i na koji način dalje dodatno ulagati. Zahvaljujem svima koji su sudjelovali u ovoj analizi“, rekao je ministar Marić. O investicijama u šport i potpori športu u vrijeme krize uzrokovane pandemijom bolesti COVID-19 govorila je članica MOO-a Kolinda Grabar Kitarović. „Podržavamo ulaganja u šport, a pritom ne mislim samo na športsku infrastrukturu, već i na ljude koji se bave športom i one koji nas na to potiču i odgajaju djecu kroz šport. Šport nisu samo veliki novčani ugovori i nisu samo veliki športski uspjesi. Šport je svuda oko nas. On je ključan za zdravlje, ključan je za fokusiranost naših mladih ljudi i za daljnji uspjeh u životu.“ U panel-raspravi o športu u kontekstu politika Europske unije sudjelovali su zastupnici u Europskom parlamentu Tomislav Sokol i Sunčana Glavak te potpredsjednica Europske komisije za demokraciju i demografiju Dubravka Šuica. Zastupnik Tomislav Sokol pojasnio je uloge i nadležnosti u stvaranju mogućnosti za korištenje europskih fondova u području športa. „Europska unija ima nadležnost za

Slijeva: Mirjana Čagalj, Luka Burilović, Kolinda Grabar Kitarović, Nikolina Brnjac, Zlatko Mateša

podupiranje i pomaganje državama članicama u razvoju športske politike. Dakle, ono što je važno je da države članice same određuju i definiraju svoju športsku politiku, slično kao u sektorima obrazovanja, zdravstva i kulture, i same određuju svoje prioritete, a EU im pritom može pomoći kroz sredstva i instrumente koje ima na raspolaganju.“ Spomenuo je i suradnju s HOO-om. „Drago mi je što sam surađivao i sa športskim tijelima iz Hrvatske na podnošenju amandmana na Prijedlog uredbe o uspostavi mehanizma za oporavak. Naime, EU uspostavlja novi mehanizam kojim će se financirati saniranje posljedica pandemije, gdje sam uspio ubaciti i šport kao jedan od prioritetnih sektora, što znači da će šport biti jedno od prihvatljivih područja financiranja iz tog mehanizma i da ćemo za njega moći povući i dodatna sredstva. Posljedice pandemije bit će goleme, a šport može jako pomoći da se saniraju.“ Govoreći o europskoj ulozi u investiranju u šport, Sokol je zaključio da je to područje u kojem Hrvatska itekako može dati svoj obol jer je šport hrvatska komparativna prednost unutar EU-a. „Kao zastupnik u Europskom parlamentu nastavit ću raditi na tome da šport dobije što veće značenje i da se što više sredstava iz europskog proračuna može povući za šport u Hrvatskoj, a na Hrvatskoj je da definira svoje prioritete, športsku politiku i onda to poveže s europskim prioritetima kako bismo doista te prioritete mogli financirati u idućem razdoblju.“ ■ 23 ■ OLIMP

EU – HOO

Da su države članice te koje odlučuju o prioritetnim područjima ulaganja iz fondova EU-a potvrdila je i zastupnica Sunčana Glavak. Detaljno je pojasnila kako šport pridonosi regionalnom razvoju, zapošljavanju i socijalnoj koheziji te razvoju inovacija, održivom razvoju i urbanoj obnovi, povećavajući tako ukupnu atraktivnost regija. „Uzimajući u obzir da je šport, zajedno s kulturom i turizmom, snažan pokretač gospodarskog rasta i socijalnih inovacija u bilo kojoj regiji, pametnim planiranjem povećali bismo šanse za ekonomski oporavak i socijalnu otpornost“, rekla je Sunčana Glavak. Potpredsjednica Europske komisije za demokraciju i demografiju Dubravka Šuica izrazila je podršku športskoj zajednici u ovim izazovnim vremenima. Govorila je o rezultatima studije o utjecaju pandemije na sektor športa, koju je Europska komisija provela na prijedlog HOO-a. „Kriza COVID-19 pokazala je koliko su šport i tjelesna aktivnost važni za naše građane“, zaključila je i pozvala športske udruge da pridonesu jačanju demokracije i promicanju europskih vrijednosti. „Šport i športske udruge jedinstveni su kad je riječ o stvaranju veza među građanima. Zato bih željela snažno ohrabriti sve europske športske udruge da aktivno sudjeluju u Konferenciji o budućnosti Europe.“ Poruke poslane s konferencije jasno ukazuju na potrebu snažnog porasta investicija u šport, jer šport pridonosi rastu gospodarstva i zapošljavanja te jača otpornost društva na krize. Konferencija je organizirana u sklopu projekta pod nazivom „Investicije u šport“ koji HOO provodi u suradnji s devet partnerskih organizacija iz sedam europskih država. Stručnjaci koji rade na projektu proveli su istraživanje o ekonomskim učincima športa u Hrvatskoj koje je objavljeno u publikaciji Satelitski račun športa Republike Hrvatske, a može se pronaći na mrežnim stranicama projekta isport2020.eu. Conference on Investments in Sport

FRANCESCA & GRASECCO Pjenušavo vino

Every conversation about investments in sport involves two parties. One of them is the party that can ponder economically and cannot necessarily understand the view of the world from the sports standpoint, while the other party consists of sports staff who find it difficult to ponder sports through the prism of economics. This was also discussed by the President of the Croatian Olympic Committee Zlatko Mateša at the Conference on Investments in Sport, held on the last day of November in Zagreb, when he said that of all the dimensions of sport, we simply did not recognize the economic one. However, this was not possible because we did not have data and sectoral analysis in Croatia. That is why the Croatian Olympic Committee has taken the initiative to create the Sport Satellite Account of the Republic of Croatia. The messages sent from the Conference clearly indicate the need for a strong increase of investments in sports, as sport contributes to the economic growth of and employment and strengthens the society's resilience to crises. The Conference was organized as part of a project entitled "Investments in Sport" led by the Croatian Olympic Committee in cooperation with nine partner organizations from seven European countries. Alma Papić

otkrijte svoju priču na hrvatska.hr

Puna avantura Ne ispunjavajte život danima, ispunite dane životom.

photo by zoran jelača

photo by aleksandar gospić

DRUŠTVO I ŠPORT

Pandemija nas je naučila koliko je rekreacija važna N Piše: GORAN VOJKOVIĆ

Fotografija: FREEPIX

Upravo smo naučili lekciju da kao vrsta nismo svemogući, pa će valjda ostati i pouka, odnosno svijest da treba paziti na vlastito zdravlje. Vježbajte i rekreirajte se; makar i u vlastitom uredu OLIMP ■ 26 ■

egdje u doba kada je ovaj broj Olimpa krenuo prema tiskari, započelo je cijepljenje protiv korone u Europskoj uniji, a time i kod nas u Hrvatskoj. Priča o najvećoj pandemiji u sto godina, pomalo će, nadajmo se, ići prema svom kraju. Uz ostalo, naučili smo neke lekcije vezane za šport i rekreaciju. Kao prvo, to je da profesionalni šport bez gledatelja jednostavno nije to: mnogo je ljudi utakmice uz prazne tribine opisalo kao “gledanje video-igre”. Kao drugo, u iščekivanju dolaska cijepljenja, jačanje prirodnog imuniteta postalo je ove godine prilično važna tema na društvenim mrežama.

Kada govorimo o prirodnom imunitetu u društvu gdje je sve više sjedilačkih poslova, tad govorimo ne samo o pravilnoj prehrani, nego uvelike i o - kretanju. To je dodatno potaknuto i činjenicom da nas sve više radi od kuće; neka zanimanja su privremeno, neka čak i trajno promijenjena. Dio firmi, posebno u IT industriji, shvatio je kako nema potrebe da ljudi dolaze svaki dan na posao. Gubi se vrijeme na prijevoz, a ljudi su kod kuće jednako ili čak više produktivni, posebno u onim kreativnim zanimanjima. Međutim, rad od kuće generira jedan drugi problem – ako baš ne morate izlaziti van, a posebno u

ovim tmurnim zimskim danima kakvi znaju često biti na kontinentu, postoji mogućnost da se vaše dnevno kretanje još i više smanji. Ono do frižidera naravno ne računamo. A kretanje i svježi zrak su za prirodni imunitet iznimno važni. Lako je vidjeti po društvenim mrežama da su se ljudi počeli u znatno većoj mjeri zanimati za rekreativne aktivnosti, a i provoditi ih. Ide se više u šetnje, lagana planinarenja, vozi se bicikl, kako tko... Prije nekih 15 godina država je donijela nešto što se zove “Pravilnik o sigurnosti i zaštiti zdravlja pri radu s računalom” i pamtim kako je tada jedna odredba dobrom dijelu ljudi djelovala prilično neobično. Pravilnik koji generalno nije baš najbolji jer u neki stvarima ide suviše u detalje, ima i jednu zanimljivu odredbu: “Ukoliko ne postoji mogućnost promjene aktivnosti radnika, odnosno radnik nema spontanih prekida tijekom rada, poslodavac mu ovisno o težini radnih zadataka i posljedičnog vidnog i statodinamičnog napora, tijekom svakog sata rada mora osigurati odmore u trajanju od najmanje 5 minuta i organizirati vježbe rasterećenja.” Sjećam se, kada je ta odredba došla, u tadašnjem su mom uredu ljudi bili iskreno iznenađeni, sve dok na internetu nisam potražio “office exercises” i pokazao im mnoštvo vježbi, preporuka i grafičkih prikaza kako se razgibati na radnom mjestu. Stoga, ako imate neki uredski posao, pretražite mrežne stranice – danas ima puno više toga online.

I vikendi na otvorenom postali su popularniji. Ljudi izbjegavaju gužvanje u gradskom prometu, pa su mnogi sezonu vožnje bicikla produljili duboko u jesen. Postalo je sasvim uobičajeno na posao dolaziti biciklom, pa možemo očekivati da više ureda kod nas prihvati još jedan lijep zapadni običaj – u poslovnom prostoru osigurati i mjesto za tuširanje. Svako izvanredno događanje mijenja ljude, pa tako i ova pandemija. Spoznaja da koronavirus može uhvatiti svakoga, da je bolest COVID-19 vrlo nepredvidljiva – neki je prohodaju kao prehladu, drugi imaju vrlo ozbiljne posljedice, a neki nažalost i umru od posljedica virusa koja izazove druge komplikacije - dovela je do toga da su ljudi počeli više razmišljati o svom zdravlju i svom prirodnom imunitetu. Dobar prirodni imunitet i općenito dobro zdravlje pomoći će organizmu da se lakše bori sa zarazom. A bitan dio stjecanja prirodnog imuniteta i općenito očuvanja zdravlja je upravo rekreacija. Športski tereni za rekreativce su trenutačno zatvoreni, ali to ne znači da se ne može otvoriti prozor i vježbati nakon nekoliko sati sjedenja za računalom. To što nema okupljanja, ne znači da se ne može na susjedno brdo ili biciklom na neku lijepu stazu u prirodi. Koronavirus nas je podsjetio koliko smo kao civilizacija krhki: jedan minijaturni virus je zaustavio svijet. Ali podsjetio nas je i da zdravlje nije samo odlazak kod liječnika

The pandemic taught us on the significance of reaction The COVID-19 pandemic spread the awareness of the need to strengthen the natural immunity that requires physical activity and recreation. Office exercises, cycling to work, a weekend spent in the nature instead in the shopping malls - all this has become more frequent, almost common in past couple of months. COVID-19 reminded us how fragile we are as civilization, but also that our health is not reduced only to visiting the doctor when something hurts us, but also that a physically active life is extremely useful as help in preventing many health problems. Our message is: exercise and recreate, even through daily occasional exercise at your workplace. Goran Vojković

kada nas nešto zaboli, već i fizički aktivan život. Infografike s uredskim vježbama na kućištu računala, dolazak na posao biciklom ili vikend u prirodi, a ne u trgovačkom centru... Ako nam sve to i nakon pandemije ostane kao običaj, značit će da smo nešto pametno naučili. Što se tiče profesionalnih natjecanja, vratit će se i publika. Nadajmo se, zainteresiranija za rekreativni šport i svjesnija koliko su kretanje i rekreacija značajni. Upravo smo naučili lekciju da kao vrsta nismo svemogući, pa će valjda ostati i pouka, odnosno svijest da treba paziti na vlastito zdravlje. A onda će i liječnicima biti lakše pomoći nam kada i ako zatreba. Ukratko, vježbajte i rekreirajte se. Makar i u vlastitom uredu.

Ono što je prije petnaestak godina djelovalo kao neobično i kao još jedna američka moda, danas je općeprihvaćeno. Sada kada kažete da treba kod duljeg rada na računalu napraviti poneku stanku i laganiju vježbu, nitko vas više neće gledati u čudu. U tom smo pogledu evoluirali kao društvo i to je, naravno, dobro. Spoznaja da biološki nismo stvoreni za višesatno ili cjelodnevno sjedenje postala je široko prihvaćena, a razne rekreativne aktivnosti više se ne smatraju modom nego potrebom. ■ 27 ■ OLIMP

PETRO L K A RT ICA VJ ERN OS TI

KARTICA KOJA VRAĆA NOVAC! Kupi. Uštedi. Natoči.

Virtualna kartica uz aplikaciju Na putu

www.petrol.hr

Povijest hrvatskog športa GODINA 50 • BROJ 195 • PROSINAC 2020.

Sjećanje na legendarnu Milku Babović

Hrvatski akademski klub Mladost

Slobodan Kolaković – Boco

In memoriam:

Piše: Jurica Gizdić

Piše: Luka Marin Vuco

Piše: Marijan Rakić

Piše: Jurica Gizdić

> str. 2 <

> str. 4 <

> str. 7 <

> str. 11 <

UDK 796/799(091) • CODEN: PHSPFG • ISSN 1330-948X

Slaven Zambata Dejan Dabović

SJEĆANJE NA MILKU BABOVIĆ Piše: JURICA GIZDIĆ

Milka Babović po svemu je bila iznimna športašica, novinarka i pedagog, ostavivši neizbrisiv trag u povijesti hrvatskog športa i novinarstva

subotu 26. prosinca, u Zagrebu je u 93. godini preminula bivša atletičarka, legendarna televizijska novinarka, kroničarka športa i dugogodišnja suradnica u prilogu "Povijest hrvatskog športa" Milka Babović. Rođena je 27. listopada 1928. u Skoplju, a osnovnu školu i prvi razred gimnazije završila je u Sarajevu nakon kojeg ju je život u izbjegličkim peripetijama doveo do vojvođanskog gradića Rume. Preko Beograda, u kojem je maturirala, 1948. stiže u Zagreb u kojem studira kemiju na Tehnološkom fakultetu, a 1963. je na Višoj pedagoškoj školi u Zagrebu diplomirala sport i tjelesni odgoj, hrvatski i njemački jezik. Govorila je engleski i njemački, a služila se francuskim i ruskim. Kao članica „Mladosti“ bila je atletska reprezentativka Jugoslavije, dvaput svjetska studentska prvakinja u trčanju na 80 metara s preponama (1953. u Dortmundu i 1957. u Parizu). Na EP u Bernu 1954. bila je peta na 80 metara s preponama. Uz to, čak 17 puta bila je prvakinja Jugoslavije, 27 puta rušila je državni rekord (u nekoliko disciplina), a 26 puta bila je članica reprezentacije Jugoslavije te dvaput prvakinja Balkana. U anketi „Sportskih novosti“, u kojoj glasuju športski novinari, triput je bila proglašena najboljom športašicom Hrvatske i dvaput Jugoslavije. Od 1949. bavi se športskim novinarstvom kao vanjski suradnik. U početku piše za „Narodni sport" , a ključni čovjek koji je Milku Babović gurnuo među majstore pisane i izgovorene riječi bio je Miroslav Habunek, tadašnji urednik Narodnog sporta (danas Sportske novosti). Kasnije sudjeluje u radijskom programu Radio Zagreba, a povremeno surađuje s „Vjesnikom“, „Slobodnom Dalmacijom“, „Oslobođenjem“ i nizom drugih tiskovina. Iznimno je cijenila i poštovala vrsnog novinara i re2

portera Hrvoja Macanovića za kojega je tvrdila da ju je svemu što zna upravo on naučio. Od 1957. radi stalno na Radio Televiziji Zagreb na kojoj je ostavila najdublji trag jer je bila prva športska reporterka u Hrvatskoj, osnivačica športske redakcije televizije i njezina prva urednica, ujedno prva urednica u cijeloj Euroviziji. Surađuje u svim programima TV Zagreb. Pokrenula je prvo jutarnje vježbanje uz TV ekran (emisija „Vježbajte s nama“, 1958.), a zajedno sa Žuži Jelinek u emisiji „Porodica i domaćinstvo“ organizirala je prvu modnu reviju u studiju (tada je sve bilo uživo, nije bilo tehnologije koja bi to snimila). Surađuje i u emisiji „Pionirski mozaik“ (Mendo i Slavica) u dijelu o športu. Nekoliko godina, počevši od 1958., uređivala je emisiju TV Zagreb „Telesport“, koja se poput nekog javnog okruglog stola aktivno bavila tjelesnom kulturom i športom. Mnogi znani športaši, treneri, pedagozi, liječnici i političari progovarali su u emisiji o rekreaciji, vrhunskom športu, opasnostima, ljepoti, o dopingu, o školskom sustavu tjelesne kulture, o dvoranama, o svemu športski relevantnom. Zbog specifičnog načina komentiranja postala je zaštitnim znakom prijenosa umjetničkog klizanja.

Svoj zadnji tekst objavila je u "Olimpu"

Osim nebrojenih reportaža i javljanja sa svih športskih događaja širom zemlje, kao reporter i komentator radi i na OI u Rimu 1960. i Münchenu 1972., na Zimskim olimpijskim igrama u Innsbrucku (1964. i 1976.), Grenoblu (1968.), a na ZOI u Sarajevu 1984. zamjenica je voditelja Press centra. Tijekom karijere kao komentator prati atletiku (šest EP), klizanje, gimnastiku, veslanje, konjički šport, skijaško trčanje i brzo klizanje. Za vrijeme OI u Lake Placidu 1980. radi kao instruktor EBU (Eurovizije) u obliku pomoći u organizaciji prijenosa s Igara. Za potrebe OI u Sydneyu 2000. sudjeluje u izradi sustava za praćenje modernoga petoboja, a za Salt Lake City (ZOI 2002.) za potrebe sustava praćenja klizanja. Istodobno s radom na TV Zagreb sudjeluje i u drugim redakcijama, uređuje i rubriku o športu u dječjem listu „Smib“ (od 1970. -1981.), suradnica je „Plavoga vjesnika“, a surađivala je i u drugim novinama i časopisima. Bila je koautor dijela Hrvatske opće enciklopedije (slova „H“ i „I“), te članica uređivačkog odbora stručnog časopisa „Povijest sporta“ (izlazio 1970.-1999.), a koji je svoj životni vijek nastavio kroz današnji "Olimpov" prilog "Povijest hrvatskog športa". Upravo je za 70. broj „Olimpa“, koji je tiskan u ožujku 2019. godine, Milka Babović, s već znatno oštećenim vidom, napisala svoj posljednji tiskani uradak pod naslovom "Sjećanje na Tokio 1964". Milka Babović bila je predsjednica Sekcije sportskih novinara Hrvatskog novinarskog društva (danas Hrvatski

Povijest hrvatskog športa > broj 195<

Legendarna žena hrvatskog športa zbor sportskih novinara) od 1974.-1978., a aktivno je sudjelovala u organizaciji domaćinstva dva kongresa AIPS-a (Svjetske udruge športskih novinara) - u Dubrovniku (1970.) i Splitu (1978.). te je do zadnjeg dana bila aktivna članica HZSN-a.

Posebno priznanje Međunarodnog olimpijskog odbora

U dva mandata bila je članica Jugoslavenskog olimpijskog odbora. Od 1978.-1982. u Izvršnom je vijeću Skupštine grada Zagreba; kao izabrani građanin zadužena je za uvjete u osnovnim školama, a za vrijeme njezina mandata gradi se i prvi bazen uz školu, za obuku neplivača. Dvaput je članica žirija tada vrlo znanog i popularnog festivala športskih filmova „Zlatni prsten“ (naizmjence u Ženevi i Portorožu). U Ženevi je predstavljala JRT i kao članica Eurovizijske sportske grupe. Od 1991.je u mirovini. Za teletekst HRT-a i u mirovini još nekoliko godina uređuje i piše kolumnu „Sportske zanimljivosti“. Nekoliko sezona je sudjelovala u radu žirija u zabavnoj emisiji „Ples sa zvijezdama“ HRT-a, gdje je svojim velikim znanjem i iznimnim govorništvom ostavila veliki trag. Od 2007. aktivno surađuje u pisanju za list „Zagreb moj grad“ napisavši gotovo 80 članaka iz povijesti. Teme su vezane uz športove i događaje ili osobe iz gradskoga života (sanjkanje, streličarstvo, ženski nogomet, nogomet, šah, klizanje, kuglanje, športska arhitektura, plivanje, atletika, planinarstvo itd..). Pisala je i o Franji Bučaru, Zulejki Tućan, banu Josipu Jelačiću kao planinaru, o Žarku Dolinaru, Borisu Hanžekoviću... Tijekom 2009. sudjeluje u pisanju serijala knjiga za

Jura Ozmec uručuje Milki Babović Nagradu za životno djelo HSZN-a

najmlađe „Mali sportaši“, autora Vite Spasovića kao promotorica bavljenja športom najmlađih uzrasta te prevencije uporabe droge među školskom djecom, za što od Međunarodnog olimpijskog odbora dobiva posebno priznanje. Dobitnica je mnogobrojnih nagrada, a između ostalih to su „Zlatno pero“ Hrvatskog novinarskog društva (1974.), Orden bratstva i jedinstva (1977.), Nagrada Grada Zagreba za promociju sporta i tjelesne kulture u radu s djecom, ženama i bolesnim osobama (1994.), Nagrada za životno djelo Hrvatskog zbora sportskih novinara (2002.), Nagrada „Milan Grlović“ HND-a za iznimno ostvarenje (2004.) Nagrada HND-a za 55 godina bavljenja novinarstvom (2014.). Dvaput je dobila Državnu nagradu za šport "Franji Bučar" - godišnju nagradu 2014., a za životno djelo 2018. godine.

"Šport je najjeftinija kozmetika"

Cijeli život Milka Babović se trudila ukloniti predrasude prema ženama, u športu i u životu. Piše, javno govori, sudjeluje u mnogim raspravama. Posjećuje škole i drži predavanja o ravnopravnosti spolova, o kvaliteti i razvoju tjelesne kulture, o nužnosti bavljenja rekreacijom i vježbanjem, o dječjem športu, o vrhunskim športašima. Nikad nije odbila sudjelovanje na „okruglim stolovima“ s temama djece, športa, kvalitete života, hendikepiranih osoba. Podučavala je i sama organizirala ili sudjelovala na više od 500 „usmenih novina“ u osnovnim i srednjim školama. Njezine teze poput „Šport je najjeftinija kozmetika“ ili „Bavljenje športom je najbolja investicija u budućnost“ preuzeo je i posebni program MOO-a za veće sudjelovanje žena i djece u športskim aktivnostima. Radila je i kao pomoćni trener, doslovce je nagovarala roditelje da djevojčice pošalju da se bave atletikom kako bi postale ne nužno vrhunske športašice nego samosvjesne žene, majke, učiteljice... U svojem klubu HAAK „Mladost“ bila je zadužena za organizaciju higijene, ponašanja i učenja. Uz ostale članove kluba koji su pomagali najmlađima, ona osobno je davala poduku iz kemije i književnosti. U to doba (polovica prošloga stoljeća) nije postojala ni kultura odlaska stomatologu, na čemu je Milka Babović inzistirala i osobno vodila najmlađe članove zubaru, a po potrebi i liječniku. Kao novinarka i urednica trudila se maksimalno poštovati zakone posla i etičke i moralne kriterije novinarstva. Često su ju mnogobrojni učenici (gotovo svi novinari Sportskog programa HRT-a koji su u redakciju došli do njezinog odlaska u mirovinu) opisivali kao strogu, no baš svaki će joj zahvaliti na tome, uvidjevši zbog čega se nešto radilo na „Milkin način“.

OBLJETNICE

Sedamdeset i pet godina Hrvatskog akademskog kluba Mladost Piše: LUKA MARIN VUCO

Jedan od najznačajnijih hrvatskih atletskih klubova je Hrvatski akademski atletski klub Mladost koji je nedavno navršio 75 godina od osnutka

tletika se naziva kraljicom športova te uspjesi u njenim nadmetanjima uvijek posebno odjeknu. Tako su, primjerice, hrvatske atletičarke Blanka Vlašić, Sandra Perković i Sara Kolak svojim olimpijskim uspjesima napravile veliku reklamu za hrvatski šport općenito te stekle status nacionalnih heroBacač kugle Petar Šarčević ina. Međutim, iako je atletika individualni šport, do uspjeha se ne dolazi samostalno, kao što je pretežno slučaj, primjerice, u tenisu, nego u na igralištu na Savi koje je u to vrijeme još bilo u izgradsklopu atletskih klubova koji imaju presudan značaj za nji. Vodstvo kluba činili su Zvonko Bedeniković, Nikola stvaranje budućih prvaka. Despot, Branko Boranić i drugi. Jedan od najznačajnijih hrvatskih atletskih klubova je Hrvatski akademski atletski klub Mladost, koji je nedavVeć iduće godine ZOD Mladost ujedinilo se no navršio 75 godina od osnutka. Zagrebačka atletika bila sa Studentskim fiskulturalnim društvom Akademičar, je vrlo živopisna i u razdoblju prije osnivanja Mladosti za koji su dotad nastupali atletičari negdašnjeg HAŠK-a, – u prvoj polovici 20. stoljeća u Zagrebu je kroz atletia ime kluba je promijenjeno u Omladinsko studentsko ku aktivno djelovalo čak deset športskih klubova, među fiskulturno društvo Mladost. Klub se bavio većim brojem kojima su prednjačili HAŠK, Concordia i Marathon. športova te 1954. ponovo mijenja ime u Akademsko No, svi su ti klubovi ugašeni po završetku Drugog športsko društvo Mladost, a od tada je unutar njega i svjetskog rata. Nova jugoslavenska vlast nije dopuštala formalno izdvojena atletska sekcija pod nazivom Akada se obnove klubovi koji su bili aktivni u ratnoj NDH, demski atletski klub Mladost. stoga je bilo vrijeme za novi početak za zagrebačku Danas je prvo ime kluba bacačica diska Sandra Perkoatletiku. U lipnju 1945. osnovano je Zagrebačko omlavić, dvostruka olimpijska, trostruka svjetska i peterostrudinsko društvo Mladost, u kojem su se okupili uglavnom ka europska prvakinja. Ona je ujedno i najslavniji član u atletičari iz ugašenih Concordije i Marathona. Njihova povijesti kluba, ali Mladost je u svojih 75 godina imala i atletska borilišta nalazila su se u Kranjčevićevoj ulici te brojne druge vrsne atletičare. Krenimo s pionirima: već 4

Povijest hrvatskog športa > broj 195<

Štafeta Mladosti iz 1951. na 4x200: Milka Babović, Dagda Bogić, Milica Šumak i Alma Butia 1946. iskazao se dugoprugaš Franjo Mihalić koji je postao državni prvak na 5000 i 10 000 metara, dok je Ervin Srp napravio isti pothvat na 110 metara s preponama. Od bacača se te godine istaknuo kopljaš Davorin Marčelja, također državni prvak s bačenih 59 metara. U tehničkim disciplinama najbolji u Jugoslaviji bili su Vlado Abramović u skoku u vis i Marijan Urbić u skoku dalj, a ujedno je slavio i u petoboju. Što se tiče atletičarki, državne prvakinje postale su Vera Neferović u bacanju diska te Milena Sekulić u bacanju kugle. To su bili početni uspjesi za novooformljeni klub, a oni su počeli bujati nakon što je Mladosti pristupila Milka Babović. Sjajna sprinterica rođena je u Skoplju 1928., a nakon Drugog svjetskog rata preselila se u Zagreb na studij. Ujedno je pristupila Mladosti te u 1950-ima dominirala stazom oborivši niz rekorda u sprinterskim disciplinama, što joj je dvaput (1953. i 1955.) donijelo nagradu za najbolju športašicu Jugoslavije. Osim uspje-

ha u atletskoj karijeri, istakla se i kao vrsna športska novinarka.

No, ona nije bila jedina uspješna

„mladostašica“ u tom razdoblju: ženska sekcija osvojila je čak šest uzastopnih državnih ekipnih prvenstava (1950. - 1955.). U tim pothvatima treba izdvojiti još jednu odličnu sprintericu Dagdu Bogić, srednjoprugašicu Vlastu Šafer i diskašicu Matildu Homolju. Muška sekcija nije ostvarila iste uspjehe na momčadskim prvenstvima, ali je svejedno bila prilično visoko plasirana. Iz tog razdoblja treba izdvojiti bacača Rudija Galina, koji je nastupio u finalu kladiva na Olimpijskim igrama u Helsinkiju 1952., dok je premijerni olimpijac Mladosti (London, 1948.) bio spomenuti višebojac Marčelja. Treba spomenuti i svestranog višebojca Branka Milera koji je čak 11 puta bio prvak Jugoslavije u više disciplina. 5

OBLJETNICE Dolaskom 1970-ih dogodila se i velika rezultatska kriza. U tom je razdoblju briljirala tek višebojka Đurđa Fočić-Šourek koja je nastupila na trima uzastopnim Olimpijskim igrama - u Ciudad de Mexicu 1968., Münchenu 1972. i Montrealu 1978.

Ponovni uspon stigao je u osamdesetima,

a okidač je bio dolazak već etabliranog sprintera Željka Knapića 1982. iz varaždinske Slobode. Riječ je o nevjerojatnom trkaču koji je apsolutno dominirao na 200 i 400 metara. Njegovih 20,76 sekundi na 200 metara i 45,64 na 400 i danas su aktualni hrvatski rekordi o kojima aktualna generacija može samo maštati. Kao član Mladosti osvojio je broncu na 400 metara na Mediteranskim igrama u Casablanci 1983., a u istoj disciplini bio je sedmi na Europskom prvenstvu u Ateni godinu ranije te četvrti na Europskom dvoranskom prvenstvu također u Ateni 1982. Osim vrsnih športaša, treba izdvojiti i trenere koji su obilježili klupsku povijest i odgojili generacije odličnih atletičara i atletičarki: Žarko Susić, Milan Krajačić, Rajko Miler, Marijan Lanc, Vlado Puhanić, Milivoj Turčec, Mladen Katalinić i brojni drugi. Velik dio klupskog identiteta čini njegovo „radno mjesto“ odnosno stadion. Mladost se uz Savu smjestila još 1946., nakon ujedinjenja s Akademičarom. Danas je to jedini stadion u Zagrebu koji zadovoljava međunarodne uvjete za održavanje natjecanja, a trebale su godine po-

vremenih ulaganja i radova da poprimi sadašnji izgled. Svlačionice za atletičare izgrađene su 1957., a veliki dio radova napravljen je 1987. radi održavanja Univerzijade. Posljednja nadogradnja natkrivanja tribina odvila se 1999. za potrebe Svjetskih vojnih igara. Mladost je u 21. stoljeće ušla kao najjači hrvatski atletski klub, no s vremenom je zapala u novu krizu. Naime, klub je u proteklom razdoblju oslabljen unutarnjim razdorima. Najprije je 2007. kompletna uprava podnijela ostavke, a dio trenera i atletičara prešao je u novoosnovani klub AK Agram, koji se vrlo brzo prometnuo u najjači kolektiv u državi. Jedanaest godina kasnije povijest se ponovila – trener Luka Aračić odlazi iz kluba te osniva AK Ultra Zagreb u koji odlazi 50-ak talentiranih mladih članova Mladosti. Zbog takvih situacija i drugih problema u rukovodstvu, Mladost je lani bila tek osmi klub prema HAS-ovim kriterijima uspješnosti te danas u svom kadru ima vrlo malen broj relevantnih seniora. Istina, klupska perjanica i dalje je Sandra Perković, no za bolju budućnost važno je da se što prije poduzmu koraci za kvalitetno širenje kadra. No, usprkos trenutnoj krizi, ne smije se zaboraviti da je Mladost klub od iznimne važnosti za povijest hrvatskog športa. IZVORI: Margetić, Vladimir. Akademski atletski klub Mladost Zagreb 1945. - 1985. Zagreb: Hrvatski akademski klub Mladost, 2003. https://www.haak-mladost.com/o-nama/stadion-mladost

Leo Čular i Vladimir Margetić u utrci na 800 metara (1960.)

SJEĆANJE

Povijest hrvatskog športa > broj 195<

Najbolja petorka „Željezničara“; slijeva: Slobodan Kolaković Boco, Vladimir Diklić Čaplja, Živko Kasun Žir, Ivan Jeličić Čipi i Boris Križan Bobo

Najveći prijatelji i suparnici bili su mu Đerđa i Daneu S Piše: MARIJAN BAKIĆ Fotografije: PRIVATNA ARHIVA

Zbog situacije sa koronavirusom gotovo nezapaženo je prošla vijest da je u 83. godini, u travnju 2020. u Karlovcu preminuo legendarni košarkaš Slobodan Kolaković Boco, posljednji iz proslavljene petorke košarkaša karlovačkog Željezničara

lobodan Kolaković bio je sjajan košarkaš; nastupao je za karlovačke klubove Slaviju, Željezničar i Karlovac 67, zagrebačku Industromontažu te Osijek. Početkom 60-ih bio je među najatraktivnijim igračima Savezne košarkaške lige, reprezentativac u A i B selekcijama Jugoslavije. Posljednje službene utakmice odigrao je 80-ih godina za KK Karlovac, a poslije sudjeluje na susretima veterana. Košarkaški stručnjaci smatrali su ga, uz Ljubljančanina Ivu Daneua i Zadranina Josipa Đerđu, za najboljeg košarkaša iz te generacije na prostorima bivše države. Rođen je 1. kolovoza 1937. u Donjem Lapcu. U Karlovcu je živio od 1942. godine. U tamošnjoj gimnaziji maturirao je 1958., a na Pravnom fakultetu u Zagrebu diplomirao 1988. Radio je u Poreznoj upravi, i kao inspektor Financijske policije sve do mirovine 1998. godine. Imali su puno hvale za njegovu igru: „Kolaković je najlucidniji igrač kojega sam ikada vidio u Europi“ (Szlansky, trener Poljske). Bogdan Tanjević ga je oduvijek smatrao uzorom i najboljim igračem Jugoslavije: „Bivša država je imala sjajnih košarkaša i tri čuda, a jedan od njih je Boco Kolaković“. Ljubodrag Simonović, igrač Crvene zvezde i reprezentativac, a onda i znanstvenik, uvijek je na njegov račun sipao komplimente. U beogradskoj „Ilustrovanoj politici“ predstavljen je kao ponajbolji igrač svijeta. Po izboru publike dugo je na rang listi bio

SJEĆANJE

NBA Dream team u prepunom karlovačkom Šancu 2. lipnja 1964. gledalo je oko 4500 gledatelja vodeći svih vremena. Godine 1959. proglašen je za najboljeg športaša grada Karlovca.

bio 10. među 38 momčadi koje su od 1945. do 1980. sudjelovale u prvenstvu Jugoslavije.

Zlatne godine karlovačke košarke

„Dražen je najbolji hrvatski košarkaš svih vremena“

Baš zbog košarke Karlovac je prvi u Hrvatskoj dobio modernu športsku dvoranu (1967.) koju su prozvali - Madison. Bila je druga u Jugoslaviji (prvi je bio ljubljanski Tivoli). U karlovačkoj Školskoj sportskoj dvorani kasnije je održano Svjetsko prvenstvo C grupe (1970.) i Europsko prvenstvo B grupe u košarci (1975.) te još niz međunarodnih i domaćih natjecanja u raznim športovima. Povodom 50 godina izgradnje napravljen je i dokumentarni film „Prvih 50 naše dvorane”. Kolaković je bio igrač proslavljene prvoligaške momčadi karlovačkog Željezničara. Igrao je za seniorski sastav u doba „zlatnih godina“ karlovačke košarke, nastupajući u poznatoj petorci Vladimir Diklić-Čaplja, Živko KasunŽir, Boris Križan-Bobo i Ivan Jeličić-Čipi. Prvi među njima bio je Slobodan Kolaković Boco. U to vrijeme Karlovac i Zadar slovili su za najjače košarkaške centre Jugoslavije. U momčadi Željezničara participirao je 1958. godine kad je bez poraza osvojeno prvenstvo Hrvatske. Na turniru u Karlovcu (od 17. do 19. 10. 1958.) izborena je viza za društvo najboljih. Bile su to već devete kvalifikacije Karlovčana. I konačno je otvoren put za višegodišnji kontinuirani boravak Karlovčana na ondašnjoj glavnoj državnoj pozornici. Od 1952., kada su prvi put postali prvoligaši, do konačnog oproštaja sa Saveznom ligom (1973.) košarkaši Željezničara su 18 puta nastupali među najboljim klubovima Jugoslavije. Odigrali su 350 utakmica, pobijedili 142 puta, jednom je prvenstveni susret završen neriješeno (tada se nisu igrali produžeci), a poraženi su 207 puta. S ukupno 285 bodova Željezničar je na toj „vječnoj tablici“ 8

Gotovo 20 godina je bio u mirovini u koju je otišao ranije zbog težine i odioznosti posla kojeg je obnašao u Poreznoj upravi odnosno zadnjih pet godina u Financijskoj policiji kao pravnik ili inspektor. Kao 80-godišnjak i kronični srčani bolesnik vrijeme je provodio mahom proučavanjem Biblije. „Napokon moj život ima puni smisao i sretan sam čovjek“, govorio je Boco. S Ivom Daneu i Borutom Basinom viđao se samo na sprovodima karlovačkim košarkašima Križanu, Kasunu i Mamuli. Jednom prilikom ga je Daneu kritizirao jer nije došao u Pulu igrati za veterane-reprezentativce, a Josip Đerđa dolazio bi u „Plavo nebo“, lokal njegove djece, gdje su se lijepo proveli nakon jedne veteranske utakmice. Zapitali su ga kako bi završila igra „jedan na jedan“ između njega i Đerđe. Brzi, snalažljivi, uporni i nadasve kvalitetni Zadranin preduhitrio ga je izjavom da su obojica sigurni u svoju pobjedu. Đerđa je služio vojsku u obližnjem Kamenskom (gradsko naselje Karlovca), pa je često objedovao ili večerao kod Boce, a s karlovačkim klubom je i trenirao. Kad je Željezničar gostovao u Zadru, Pino ga je pozivao da dođe k njemu u goste… Kolaković je smatrao da je najbolji hrvatski košarkaš svih vremena Dražen Petrović. Vrlo mu se dopadao i Dino Rađa. „Znajući da Stvoritelj ljudima od postanka predmnijeva vječni život na Nebu, Dražen će imati priliku svoju superiornost opet potvrditi…“, govorio je Slobodan Kolaković koji je bio praktični vjernik. U karlovačkoj generaciji prije njegove, smatrao je da je

Povijest hrvatskog športa > broj 195<

najbolji košarkaš bio Vladimir Diklić. „Neupitni broj 1, onda pak Ljubo Batalo. Kasnije je to bio Živko Kasun s najviše odigranih utakmica za A-selekciju, te Boris Križan koji je već tada gađao trice, iako se nisu brojale“, govorio je Boco.

Pohvala Aramisa Naglića

S obzirom na igračke sposobnosti imao je mjesto u reprezentaciji, no premalo je igrao. Njegova ga je samosvojna narav odvlačila od reprezentacije, pa i kada ju je vodio svjetski proslavljeni košarkaški izbornik Aleksandar Nikolić. Naime, na nepravdu svake vrste uvijek je odgovarao povlačeći se. Na primjer, na utakmici A i B selekcije čuvao je kandidata za prvu petorku A-momčadi tako da ovaj nije vidio „ni sunca ni mjeseca“, a koš još manje. Međutim, oba su ga trenera po dogovoru odstranili iz igre. U reprezentaciji je doživio štošta, čak i fizičko zlostavljanje. „Ipak, nisam požalio jer epiteti koje sam dobivao uvijek su prevagnuli. Bila mi je to satisfakcija za sve što sam dao košarci“. I sa svojih 80 godina aktivno je igrao košarku, često se nadmetao s vršnjakom Đerđom. Na proslavu je došao i Ivo Daneu, njegov vršnjak. Pino je u atraktivnoj revijalnoj utakmici protiv starih Slovenaca ubacio čak 22 koša. Bio je tu i Zoran Slavnić, enfant terrible košarkaške reprezentacije bivše države. Kolaković je sa 70 godina nastupio u Rijeci i za 10 minuta momčadi veterana Kvarnera, nekima od njih starim tek 40 godina, ubacio 20 koševa. Bivši internacionalac Aramis Naglić ga je tad posebno pohvalio: „Napokon vidim ono što sam čuo o vama. Svaka vam čast!“

Najbolji omjer: 98 pogođenih od 100 bacanja

Poznati su njegovi haklovi u Šancu s mlađim naraštajima. Jednom prilikom nam je ispričao zanimljiv detalj s tog hakla:

All Stars u Karlovcu Košarkaški Dream Team nastupio je u karlovačkom Šancu u utorak 2. lipnja 1964. kao momčad svih zvijezda (All Stars), a igrali su protiv hrvatske košarkaške reprezentacije (trener je bio Karlovčanin Berislav Radišić), pobijedivši 110-65 (50-31). ALL STARS – HRVATSKA 110-65 (50-31) Suci: Vladimir Mahovlić (Zagreb), Vojislav Brnetić (Zagreb) Gledatelja: 4200-4500 HRVATSKA: Josip Đerđa 20, Nemanja Đurić 13, Dragan Kovačić 8, Živko Kasun 3, Boris Križan 13, Slobodan Kolaković 2, Marko Ostarčević 4, Petar Skansi 2, Željko Troskot, Stjepan Ledić, Mirko Novosel, Zlatko Kiseljak. ALL STARS: Oscar Robertson 14, Bob Cousy 16, Bill Russell 10, Jerry Lucas 16, Bob Pettit 18, Tom Heinsohn 26, K.C. Jones 10, Tom Gola. Tako su za reprezentaciju Hrvatske protiv NBA All Starsa igrali tri igrača Zadra (Đerđa, Ostarčević, Troskot), Skansi iz Splita, pet igrača Željezničara iz Karlovca (Kasun, Kiseljak, Kolaković, Križan, Ledić), a zagrebačku Lokomotivu predstavljali su Novosel, Lalić, Kovačić i Rimac (otac Davora i Slavena Rimca). Odlični srpski košarkaš Nemanja Đurić također je igrao za reprezentaciju Hrvatske na utakmicama u Zagrebu i Karlovcu (on je zajedno s Draganom Kovačićem služio vojni rok u Karlovcu). Tu čuvenu utakmicu Slobodan Boco Kolaković, koji je u to vrijeme bio jedan od najboljih košarkaša bivše države, opisivao je ovako: „Tada to nismo znali, ali kasnije se pričalo da Amerikanci nisu htjeli igrati kad su vidjeli da je teren betonski, a koševi drveni. Ipak, igrali su, a meni se činilo da nas mogu matirati razlikom kojom žele. Danas smo puno svjesniji protiv koga smo uopće igrali. Gotovo nevjerojatno zvuči da su na igralište u Karlovac došli i zajedno igrali Bob Pettit, Jerry Lucas, Bill Russell i Oscar Robertson. U tom je sastavu bilo pet od ukupno 9 NBA igrača, a danas su devetorica njih članovi Kuće slavnih. Na trenerskoj klupi bio je Red Auerbach, najbolji i najtrofejniji NBA trener“. Pitanje je hoće li se ikada više istovremeno na jednom mjestu, bilo gdje na ovim prostorima, okupiti toliko za košarku značajnih osoba… Sa žvakaćom i na kratko ošišanom kosom Kolaković je podsjećao na Amerikanca, a pogotovo kada je u kontri američkom igraču dao naslutiti da će loptu položiti na desni obruč, a otišao na lijevi, ostavljajući suparnika u čudu.

Slobodan Kolaković Boco u akciji 9

Foto: KaFotka

SJEĆANJE

Slobodan Kolaković Boco (stoji peti slijeva) „Na primanju jedne grupe športaša, gradonačelnik Damir Jelić ispričao im je priču kako je jedan stari pozvao na igru u Šancu njegovo društvo i ubrzo ih uvjerio tko su košarkaški analfabeti. Kasnije su saznali da su igrali protiv mene. Tu sam priču čuo od svog rođaka Dine Boguta koji je nazočio tom primanju... Izvrsnog Davora Pejčinovića veseli što me dobio u igri 'jedan na jedan' kad već nisam mogao 'hodati'… On je dvostruko mlađi i gorostas od 215 centimetara. A mene je veselila njegova radost jer sam naučio da je bolje davati nego uzimati“. Kad je već bio manje mobilan, nije odustao od košarke: ubacivao je sam slobodna bacanja na Vunskom polju. Najbolji omjer: 98 od 100! Rijetko kada je takav skor postizao i u mladosti. Nije mu bilo interesantno što u domaćim klubovima nastupaju stranci. Poseban animozitet osjećao je prema surovosti koju suci toleriraju zbog važećega gesla „pobijediti pod svaku cijenu“ . “S gumama u ustima to nisu više košarkaši nego boksači“, smatrao je. Košarku u Hrvata nije pratio otkako se, po njemu, košarka pretvorila u „igru šaha“ u kojoj trener vuče poteze na ploči, a igrači se zatim kreću kao figure - postaju roboti, sliče kao jaje jajetu, nema izraženih individualnosti i ne može ih se prepoznati. Ipak, smatrao je vrlinom to što se u hrvatskoj košarci ne radi kao u većem dijelu svijeta zato jer je u Hrvatskoj još uvijek naglasak na talentu.

U Šanac su hrlili mnogi...

Karlovačku košarku nije gledao gotovo 50 godina zato što je smatrao da nije ni nalik onoj koja se igrala u Šancu. Mnogo je razloga, govorio je: „Grandioznu građevinu iz 1951. nazivali su hramom košarke i u Šanac su hrlili mnogi, pridonoseći njegovom procvatu u sredini gdje se mladež manje vezala za druge športove, kojih istini za volju i nije bilo puno. Uglavnom, 10

grad je živio za košarku, pa je entuzijazam svih poklonika bio spiritus movens tog športa. Tome boljitku na zasadama amaterizma pridonijela je i jedna iznimno nadarena generacija učenika i studenta izniknula na poštenim radnim navikama njihovih prethodnika. Nestankom tih uvjeta i uplitanjem raznih nepozvanih i neodgovornih izgubili smo staru ljubav. Kad će se 'kraljicu igara' s narančastom loptom vratiti kući i u adekvatni ambijent, ne znam“, bili su njegovi argumenti zašto više ne gleda karlovačku košarku. Isto tako, smatrao je da ima istine u tome da je odlaskom iz Šanca u ŠSD košarka izgubila na kvaliteti i popularnosti.

Priznanje cijeni i nakon pola stoljeća

Davno se bio razišao od svog karlovačkog kluba. Pretkraj 1966. klub ga je kaznio s nekoliko mjeseci zabrane igranja svih utakmica, novčano i zabranom treniranja. Do tada je to bilo nepoznato u analima one države. Kao razlog za tako drastičnu kaznu naveli su nekorektnost prema suigraču Željku Dokmanu u Crnoj Gori te za nepovjerenje treneru Milenku Mamuli u igri s Partizanom u Karlovcu. No pravi je uzrok bilo izmaklo 2. mjesto i netko je to morao platiti. Do danas se znao pitati - zašto ja? U tom razdoblju je bio pozvan u reprezentaciju i to nakon sedam godina. Reagiranje u klubu bilo je ipak da kaznu mora izdržati do kraja. Od tada za A selekciju više nikada nije nastupio. Premda to nije bio glavni povod napuštanju kluba. „Pred desetak godina Željko Dokman me razveselio na jednom druženju kazavši da je priča o mojoj nekorektnosti prema njemu bila laž. Cijenim to priznanje i nakon 50 godina. Ja sam prebrodio nedaću, oprostio 'krivcima' i sve zaboravio. U mojoj mladosti bilo je toliko pravih ljudi i zapravo nije bilo tako loših događanja koja bi remetila moj mir. Ako ih je i bilo, osjećam da su sama po sebi ishlapila, a da ja toga nisam niti svjestan“, govorio je Slobodan Boco Kolaković.

IN MEMORIAM

Povijest hrvatskog športa > broj 195<

Slaven Zambata (Sinj, 24. rujna 1940. – Split, 29. listopada 2020.)

splitskoj bolnici u 81. godini života preminuo je proslavljeni hrvatski nogometaš i olimpijac

Slaven Zambata. Bio je odličan strijelac i jedan od najboljih Dina-

movih napadača svih vremena. Brz, oštar, hrabar, nadasve borben, snažnog i dobrog udarca, odličan u dvobojima, lukav i snalažljiv. Slaven Zambata rodio se u Sinju 24. rujna 1940. godine. Igračku karijeru započinje u mlađim uzrastima Junaka iz Sinja. Za prvu momčad igra od 1958. do 1959. godine. Postaje nogometaš zagrebačkog Dinama od 1959. do 1969., cijelo jedno desetljeće. Odigravši 397 utakmica i postigavši 264 zgoditka osvaja četiri Kupa Jugoslavije u sezonama 1959./60., 1962./63., 1964./65. i 1968./69. Predvodi Dinamo kao kapetan momčadi u osvajanju Kupa velesajamskih gradova u sezoni 1966./67. tijekom koje je postigao šest zgoditaka. U istom natjecanju sudjelovao je u sezoni 1963./64. Momčad Dinama bila je tad finalist. Na juniorskom turniru u Belinzzoni poglašen je za najboljeg igrača tog jakog natjecanja ispred Franza Beckenbauera i Giannija Rivere. Držao je svojevrsan rekord kao jedini igrač iz momčadi tadašnje “velike četvorke” koji je postigao hat-trick protiv glavnih

nikada nije bio klasičan centarfor, više je igrao na

suparnika.

krilu ili nešto povučenije. No, prozvali su ga Modri 9.

Iz Dinama odlazi 1969. godine. Igra za belgijske klubove Waregem od 1969. do 1971. i Crossing Club od

Tako je ostalo. U Dinamo je došao u vrijeme jedne odlične genera-

1971. do 1972.. Vraća se potom u Dinamo, a već 1973.

cije - Irovića, Jerkovića, Matuša, Čonča i Lipošinovića.

godine prestaje igrati nakon niza teških operacija

Polako se uklopio. Kasnije je stigla generacija koju su

meniska obje noge.

činili Škorić, Rora, Belin, Blašković, Ramljak, Lamza,

Za reprezentaciju Jugoslavije od 1962. do 1968. odi-

Gucmirtl i ostali. U finalu Kupa sajamskih gradova

grao je 31 utakmicu i postigao 21 zgoditak. Debitirao

1967. godine Dinamo je pobijedio engleski Leeds. S te

je u Leipzigu 16. rujna 1962. u prijateljskoj utakmici

utakmice sačuvao je jedan suvenir. Naime, tadašnji

protiv DR Njemačke postigavši prvi pogodak za Jugo-

trend je bio da se kao uspomena sačuva lopta ko-

slaviju u 20. minuti. Utakmica je završila neodlučeno

jom je utakmica igrana. Običavao ju je vratar Škorić

2-2. Od dresa reprezentacije oprostio se u Beogradu

ostaviti za sebe, no u utakmici s Leedsom je imao

27. listopada 1968. godine u kvalifikacijskoj utakmici

pune ruke posla i nije imao vremena razmišljati o

za Svjetsko prvenstvo protiv reprezentacije Španjol-

tome. Igrala se posljednja minuta, Zambata se vratio

ske (0-0).

na mjesto braniča i zvao Žogu (Škorića) da mu baci

Bio je sudionik i kapetan reprezentacije Jugoslavije na Olimpijskim igrama u Tokiju 1964. godine. Završio je pravni fakultet i višu trenersku školu. Zambata je nastavio tradiciju vrhunskih vođa na-

loptu, što je ovaj i učinio… Godine 2020. dobio je Državnu nagradu za sport Franjo Bučar. Sahranjen je na zagrebačkom groblju Mirogoj.

pada zagrebačkog kluba; bio je modra devetka nakon Wölfla, Osojnaka i Jerkovića. Za sebe je znao reći da

(Jurica Gizdić) 11

IN MEMORIAM

Povijest hrvatskog športa > broj 195<

Dejan Dabović (Herceg Novi, 3. kolovoza 1943. – Beograd 6. prosinca 2020.)

nedjelju u 78. godini života u Beogradu je od posljedica bolesti COVID-19 preminuo olimpijac Dejan Dabović, koji je na Olimpijskim igrama 1976. u Montrealu nastupio kao član Primorja iz Rijeke. Rođen je 3. kolovoza 1943. godine u Herceg Novom, a vaterpolsku karijeru započeo je u momčadi Jadrana. Kada je u matičnom klubu savladao sve tajne vaterpola, početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća otisnuo se u beogradski Partizan u kojemu je igrao do 1972. godine. U kapici Partizana osvojio je naslove prvaka Europe 1964., 1966., 1967. i 1971. godine. Bio je dio momčadi koja je postala prvak Jugoslavije 1963., 1964., 1965., 1966., 1968., 1970. i 1972. godine. Životni put odveo ga je 1972. u Rijeku, gdje je igrao za Primorje do kraja karijere 1979. godine. Iste 1979. s Primorjem je osvojio Kup Jugoslavije. Kratko vrijeme igrao je i za šibenski Solaris. Svakako najveći uspjeh u karijeri ostvario je 1968. na Olimpijskim igrama u Meksiku, gdje je bio dio reprezentacije Jugoslavije koja je osvojila zlatnu medalju. Kako je sam govorio, na tim Igrama dodirnuo je zvijezde: „Sjećam se da meksički novinari nisu vjerovali da u Jugoslaviji imamo samo dva mala bazena. Zato su u jednim njihovim novinama stavili naslov 'Jugoslaveni iz kade osvojili Olimp'. Istina, tada se više oslanjalo na talent, inat, a danas je više rad, upornost, želja, volja.“ Kada smo kod Olimpijskih igara, spomenimo i to da je Dejan Dabović nastupio i na OI u Montrealu 1976., ali ovog puta kao igrač Primorja. Nastupom na ovim igrama Dabović se svrstao u skupinu hrvatskih olimpijaca. Za istaknuti je da je za reprezentaciju Jugoslavije osvajao medalje i na Mediteranskim igrama: zlatnu 1971. u Izmiru i srebrnu 1975. u Alžiru. Nakon završetka igračke karijere u Primorju odmah je nastavio onu trenersku. S ponosom je govorio da je „isklesao“ hrvatske nositelje zlatnih olimpijskih medalja - Igora Hinića, Samira Barača i srebrnog Damira Glavana. Sidro s Kantride podignuo je 1991. godine kada je počela „nesreća u Jugoslaviji“ i otisnuo se u Messinu na Siciliji, koju je za šest godina iz Treće talijanske lige uveo u najviši rang. Krajem 20. stoljeća vratio se u Beograd, ali ne u Partizan; poziv je stigao iz Crvene zvezde. Nažalost, 2008. godine crveno-bijeli su se ugasili, a Dabović nevoljko postaje umirovljenik. Dejan Dabović je čovjek koji je uvijek bio tih,

nenametljiv i skroman. Cijeli svoj život posvetio je vaterpolu, i govorio: „Najljepše je i najzahvalnije raditi s mladima. Pogotovo ako znate približiti im se. Nerijetko sam na pojedine igrače imao veći utjecaj od roditelja.“ „Ljubav prema vodi“, govorio je Dabović, „osjetio sam kao dječak“. Obožavao je jedrenje, a u bazen je s 13 godina skočio slučajno, da popuni mjesto u jednoj od postava Jadrana. „Vaterpolo je plemenit sport. Voda ljudima daje neku plemenitost i toleranciju. Ne znam nekoga tko se bavio vaterpolom, a da je otišao stranputicom. Tako su nas i učili. Ljudi su se školovali, ali i vodili računa o nama mlađima. Kao i mi kasnije“, kazao je jednom. Dejan Dabović, istinska vaterpolska legenda, dobio je 2012. godine Nagradu za životno djelo Herceg Novog. Sahranjen je na groblju u Beogradu. (Jurica Gizdić)

POZIV AUTORIMA Pozivamo sve povjesničare sporta, istraživače, kroničare i autore koji se bave povijesti športa, i zainteresirani su da im članak bude objavljen u podlisku Povijest hrvatskog športa, da svoje radove pošalju na e-mail adresu: ana.popovcic@hoo.hr.

Povezujemo vas s europskim i hrvatskim gradovima! #CTNwecare croatiaairlines.com

SluĂŚbeni prijevoznik olimpijaca

ZNANOST I ŠPORT

OLIMP ■ 42 ■

Kreativna strana športa Piše: MIROSLAV HRŽENJAK Fotografije: FREEPIX & YOG LILLEHAMMER

Za razliku od današnjeg high-tech konzumerizma koji nudi mnoštvo informacija, raznih instant istina te traži stalno emocionalno angažiranje nakon čega slijedi osjećaj praznine i tuposti, bavljenje športom svojevrsno je konzumiranje života, onog izvornog i stvarnog

natoč globalnim naporima takozvanog civiliziranog svijeta da organizira i uredi život čovjeka, da uz pomoć raznih high-tech alata izradi algoritme iz kojih će se jasno moći predvidjeti - ili selekcionirati - buduće biznismene, znanstvenike, športaše, obrtnike, trgovce i sl., dakle da skrati silne muke, godine studiranja, ili ozbiljnijeg bavljenja športom onima koji za to jednostavno nisu; ili im, recimo, financijske prilike ili podrijetlo to ne bi trebale dopustiti, nerijetko se dogodi neki znanstvenik, športaš, književnik... čiji uspjeh nisu mogli predvidjeti čak ni oni koji si ne dopuštaju izlet izvan strogih okvira suvremene i oficijelne znanstvene misli. Neovisno o tome radi li se o pobjedi na nekoj informatičkoj olimpijadi, međunarodnom uspjehu nekog šahista iz skromne provincijske obitelji ili osvajanju medalje na svjetskom nogometnom prvenstvu zemlje gdje brojnost stanovništva ne prelazi predgrađe malo veće svjetske metro-

pole - takve teme mogu biti pomalo zbunjujuće za one koji su životnu energiju i smisao izgubili u serioznom i discipliniranom traženju aplikacija i algoritma za sreću, zdravlje i ljubav. Ali, istodobno, motivirajuće su za one koji imaju hrabrosti svijet promatrati iz neke druge, šire perspektive. Sposobnost apstraktnog razmišljanja, pronalaženja ideja i rješenja u novim i nepredviđenim situacijama, inovativnost i hrabrost da se napusti strategija „samohendikepiranja“, odlike su kreativnih osoba, dok je kreativnost, ne samo jedan od značajnih faktora uspjeha u športu i životu, već i osobina koja se - možda više nego bilo gdje drugdje - može razvijati baš kroz šport. Budući da je motorička i funkcionalna pripremljenost današnjih športaša uz pomoć medicinskih, farmakoloških, kinezioloških i drugih znanstvenih i stručnih aspekata športske pripreme dovedena gotovo do maksimuma, razvoj kreativnog potencijala kod mladih športaša ne■ 43 ■ OLIMP

ZNANOST I ŠPORT

rijetko je od presudne važnosti, detalj koji odlučuje o rezultatskom ishodu. Zbog toga i ne čudi sve veći interes športske znanosti da rasvijetli taj prostor. Trenutno prevladavaju dva osnovna pristupa u razvoju športske kreativnosti u najranijoj dobi. Prva, takozvana diverzifikacija ili rano bavljenje s nekoliko športova primjenjivija je u samim počecima bavljenja športom, dok je specijalizacija, koja podrazumijeva veliku količinu raznovrsnih i specifičnih sadržaja u točno određenom športu, primjenjivija u drugoj, kasnijoj fazi. Koncept rane diverzifikacije smatra se bitnim za pojačavanje takozvanog divergentnog mišljenja – mišljenja putem kojeg se nastoje pronaći višestruka rješenja problema. Na taj način, kod djeteta športaša razvija se prilagodljivost za brojne nepredvidive situacije u nizu različitih i zahtjevnih okruženja, naročito u ekipnim športovima. Jednako tako, specijalizacija se smatra bitnom za razvoj takozvanog konvergentnog mišljenja - mišljenja koje se nastoji usmjeriti na traženje samo jednog, najboljeg rješenja nekog problema. Skok s problema na rješenje, fleksibilnost i okretnost u razmišljanju ili sposobnost stvaranja neuobičajenih, katkada i dalekih asocijacija s ele-

mentima nekog problema, kako bi se pomoću novih kombinacija postigli ciljevi, sastavni je dio kvalitetne športske pripreme i procesa stvaranja budućih športskih šampiona, ali i pripreme športaša na život kojeg će nastaviti živjeti nakon športske karijere, pripreme za izazove i potpuno nove situacije koje vrijeme nosi. Kreativnost se može razvijati, no ako kod osobe – mladog športaša - dominira uvjerenje da se ona ne može razvijati, to jest da je fiksna, takva se osoba neće niti truditi da razvije ili izrazi svoj kreativni potencijal. Budući da se uz kreativne osobe često vežu i neke druge osobine, poput neovisnosti, nekonformizma, asertivnosti, odvažnosti i tome slično, ne čudi da se s godinama kod jednog dijela ljudi korištenje kreativnog potencijala smanjuje. Međutim, Albert Einstein tvrdio je kako svi veliki talenti često nailaze na veliko protivljenje prosječnih umova, dakle onih sklonih uvriježenom obrascu prebacivanja tereta donošenja odluka na nekog drugog. Pouka „Veži konja gdje ti aga kaže“ stvar je osobnog odabira i možda jedan od faktora distinkcije između stvarne i rafinirane sreće. Međutim, vratimo se na temu športa i njegove uloge u razvoju športaševe kreativnosti. Ono što

Nemali je broj onih starih športaša, športskih legendi koji u svakoj prilici naglašavaju kako im je šport dao ono najvažnije u životu, kako su zahvaljujući športu imali ispunjen život prožet dubokim iskustvom i životnim istinama je vrlo važno naglasiti jest uloga trenera u poticanju funkcionalnih ili nefunkcionalnih misli koje su sljedeći važan faktor koji utječe na proces izražavanja i korištenja kreativnog potencijala, a može predstavljati glavnu kočnicu izražavanja kreativnosti. Dolazi li športaš iz okruženja gdje su ga od malih nogu uvjeravali da u obitelji nema kreativaca, da nitko nije bio talentiran za šport i sl., tada će biti skloniji disfunkcionalnim mislima, primjerice: „Nisam kreativna osoba“, „Ne smijem pogriješiti“, „Preteško je i neću uspjeti“, „Ovo je glupo i nelogično“, odnosno neće ni pokušati razviti svoj stvaralački i kreativni potencijal. Stoga je jedna od bitnih uloga športskog trenera, naročito u ranijoj fazi športaševog razvoja, prepoznati takve stavove i uvjerenja, odnosno kod športaša potaknuti funkcionalne misli poput: „Kreativnost je proces koji se uči“, „Na pogreškama se uči“, „Pokušat ću, možda se i iznenadim“, „Možda ću ja vidjeti neke nove stvari na drugačiji način“ itd. Odnos trenera i športaša koji je prožet povjerenjem i iskrenošću pruža brojne mogućnosti u razvoju kreativnog potencijala kod športaša. Pored metode brainstorminga – oluje mozgova – gdje se športašu pomaže u izražavanju i generiranju novih ideja, do raznih drugih

OLIMP ■ 44 ■

Creative side of sports

metoda koje pomažu športašu da različite situacije i probleme vidi iz različitih kutova, da na trenutak stvari pokuša pogledati na širi i drugačiji način, važno je stvoriti i pozitivno okruženje, budući da emocije također mogu biti okidač za različite kreativne ideje. Međutim, ovom prilikom želim istaknuti kako današnji šport, naročito onaj koji diktira tržište, u prvi plan ne stavlja uvijek razvoj čovjeka i njegovog stvaralačkog potencijala, već športski rezultat i zaradu; dakle kreativnost ili potencijal športaševog zdravlja je sredstvo, a športski rezultat i zarada koju nosi - cilj. Za razliku od takve konstelacije, ako zamijenimo prioritete pa športski rezultat zamislimo kao sredstvo, a za cilj postavimo razvoj kreativnosti i očuvanje zdravlja, dobit ćemo sasvim drugačiju sliku, a s njom i pitanje: bi li takav, ponešto izmijenjeni, “apstraktni“ pristup mogao zadržati razinu kvalitete i rezultata duže nego prvi? Evo predmeta za jedan kreativni brainstorming – „Što bi bilo, kad bi bilo?“ Iako je šport djelatnost od iznimnog značaja za ljudsko zdravlje i stalno se govori o tome kako redovita tjelesna aktivnost jača organizam, razvija motoričke sposobnosti, smanjuje rizik od prerane smrti, pozitivno utječe na mentalno zdravlje i tome slično, izgleda da su šport i tjelesna aktiv-

nost, ako ih promatramo u kontekstu teme športa i kreativnosti, još i više od toga. Razlog tome su činjenice da su se ljudi kroz svoju povijest morali suočavati s raznim situacijama za koje do tada nisu postojala rješenja, gdje su morali razmišljati kreativno te su opstali isključivo zbog svoje kreativnosti i ponešto sreće, tj. da ljudi preživljavaju teške situacije zbog svoje sposobnosti kreativnog rješavanja problema. Nemali je broj onih starih športaša, športskih legendi koji u svakoj prilici naglašavaju kako im je šport dao ono najvažnije u životu, kako su zahvaljujući športu imali ispunjen život prožet dubokim iskustvom i životnim istinama. Upravo je ta istina, duboka i kreativna, nešto što osobno smatram najvećom vrijednošću u športu jer - za razliku od današnjeg high-tech konzumerizma koji nudi mnoštvo informacija, raznih instant istina, traži stalno emocionalno angažiranje nakon čega slijedi osjećaj praznine i tuposti - bavljenje športom svojevrsno je konzumiranje života, onog izvornog i stvarnog, a poticanje kreativnosti (koje se u športu može razvijati možda više nego igdje drugdje), u čovjeku razvija ispravan odnos prema svijetu oko sebe, sposobnost da spaja različite, ponekad i suprotstavljene pojmove u neke nove cjeline, pronađe balans između teorije i prakse, psihologije i filozo-

Since the motor and functional preparedness of today's athletes with the help of medical, kinesiological, pharmacological and other scientific and professional aspects of sports preparation is brought almost to the maximum, the development of creative potential in young athletes is often crucial, a detail that decides on the outcome of the result. Even though one can continue developing creativity through the entire life by applying a number of methods, in order to stimulate a child to develop creativity, it is important to stimulate the functional thoughts, for example: "Creativity is a learning process", "Learn from your own mistakes", I will try, maybe I will be surprised", "Maybe I will see some new things in a different way". This is especially important in those children who are dominated by dysfunctional thoughts such as: "I am not a creative person", "I cannot make mistakes", "It is too hard, and I will fail" etc. In improving the creativity of athletes, the role of the coach is especially important because of his part in creating a positive environment during training, since emotions can also be a trigger for creating different creative ideas. Sports, perhaps more than any other activity, can undoubtedly be a useful tool for developing the creativity an athlete needs to continue his life after the completion of active career, in order to develop the right attitude towards the world around him, the ability to combine different, sometimes opposing concepts into some new units, find a balance between theory and practice, technology and nature, science and religion, to find new solutions and generate new ideas not only for development of sports , but also of the entire society. Miroslav Hrženjak

fije, tehnologije i prirode, znanosti i religije, da pronađe nova rješenja, generira nove ideje za razvoj športa, ali i cjelokupnog društva. LITERATURA De Bono, E. (2016). Six Thinking Hats. Penguin Books Ltd. Haag, F., Zurcher, S, & Lionert, J. (2019). Enhancing the elicitation of diverse decision objectives for public planning. European Journal of Operational Research, 279(3), 912-928. Shen, W., Yuan, Y., Zhao, Y., Zhang, X., Liu, C., Luo, J., et al. (2018). Defining insight: a study examining implicit theories of insight experience. Psychol. Aesthet. Creat. Arts 12, 317–327. Spencer A. R. (2000). Temelji psihologije. Zagreb, Naklada Slap.

■ 45 ■ OLIMP

NASTANAK MODERNOG ŠPORTA: ATLETIKA (SKAKAČKE DISCIPLINE)

Četiri skakačke discipline Piše: ANA POPOVČIĆ

Danas u atletici postoje četiri skakačke discipline - skok u dalj, troskok, skok u vis i skok s motkom. Najstarija među njima, koja je postojala još u antičkoj Grčkoj, je skok u dalj OLIMP ■ 46 ■

ednako kao i trčanje, skakanje je jedan od osnovnih i najjednostavnijih oblika vježbanja i nadmetanja, a razvilo se spontano iz čovjekove potrebe da savlada neke prirodne prepreke, primjerice - jarak. Danas u atletici postoje četiri skakačke discipline: skok u dalj, troskok, skok u vis i skok s motkom, a najstarija među njima koja je postojala još u antičkoj Grčkoj je skok u dalj. Kao samostalno natjecanje najranije se spominje u mitologiji kod opisa igara koje su organizirali Argonauti na Lemnosu i u Homerovoj „Odiseji“. U klasičnom razdoblju skok u dalj bio je sastavni dio petoboja i kao takav je (uz bacanje koplja, bacanje diska, trčanje i hrvanje) bio na programu antičkih olimpijskih igara. Glavne antičke inovacije u ovoj disciplini, ujedno i razlike u odnosu na danas, su korištenje utega te činjenica da se skakalo uz glazbenu pratnju – najčešće frulu. Starogrčki skakači za vrijeme skoka u svakoj su ruci držali utege težine 1,5 do 2 kg, koji su im omogućavali duži skok i sigurniji i stabilniji doskok. Naime, danas smo navikli gledati skakače u dalj kako se u dugom zaletu, trkom približa-

vaju odraznoj crti. U antičko doba to nije bilo tako, već se skakalo bez zaleta (možda čak sunožno), ili s vrlo kratkim zaletom. Samo kod takvog skoka i postoji korist od tzv. skakačkih utega – haltera. Odraz je snažniji uz zamahivanje utezima prema naprijed, dok zamahivanje utezima unatrag daje, pak, protutežu kod doskoka i na taj način skakač lakše ostaje na nogama bez da padne. Velika nepoznanica kod proučavanja antičkog skoka u dalj su zabilježeni rezultati. Naime, među rekordima u nekoliko se navrata spominju dužine od preko 16 metara. Budući da utrenirani športaš teško može bez zaleta skočiti preko tri metra, a i sa zaletom svjetski rekord iznosi 8,95 metara, skok u dalj u antici zasigurno je bio neka varijanta višestrukog skoka. To potvrđuje i Arostotel u svojem djelu „Fizika“ gdje navodi kako skok u petoboju nije jedan samostalni pokret. Kada uzmemo u obzir sve navedeno – zamah utezima i višestruke skokove (najvjerojatnije njih tri ili pet prema suvremenim prosudbama), svakako je jasnija i glazbena pratnja. Evidentno se radilo o setu fino usklađenih, ri-

tmičnih pokreta (starogrčki izvori navode da je skok u dalj smatran najtežom disciplinom), za čiju je izvedbu glazbena pratnja bila vrlo korisna. Na određeni način slično izvedbi 32 fouettea u baletu „Labuđe jezero“. Zanimljivo je da u staroj Grčkoj nalazimo i vrstu skoka donekle sličnu skoku s motkom. Čini se da se uvijek radilo o preskakanju konja. O tome nema puno podataka, no postoji prikaz skakača koji se uz pomoć motke sprema preskočiti konja. Uz prikaz je i natpis – „dobro izvedeno, akrobat“. Po svemu sudeći, ovaj skok s motkom preko konja bio je neki nastavak kretske tradicije skokova preko bikova. Naime, na Kreti je postojala obredna igra na biku koja se sastojala od niza akrobatskih pokreta: djevojka ili mladić doče-

kali bi bika u galopu i uhvatili se objema rukama za njegove rogove; osjetivši teret, bik bi munjevito podizao glavu što je omogućavalo vježbaču da izvede salto ili neki drugi akrobatski skok. U današnje se vrijeme skakanje preko bika (ili krave) još uvijek tradicionalno izvodi u južnoj Francuskoj, dijelovima Španjolske i Indiji. Čisto s praktične strane, motke su u prošlosti često korištene kao sredstvo za prelazak preko prirodnih prepreka. To se posebno odnosi na močvarna mjesta poput područja uz obalu Sjevernog mora, dijelove Nizozemske i engleske pokrajine Cambridgeshire, Huntingdonshire, Lincolnshire i Norfolk. Umjetno isušivanje ovih močvara stvorilo je mrežu otvorenih odvoda, odnosno kanala, a lokalno stanovništvo počelo je prakticirati korištenje motki za njihov prelazak. Umjesto da duže hodaju i prelaze kanale preko mostova, svaka obitelj držala je u kući nekoliko skakačkih motki koje su članovi kućanstva koristili za preskok na drugu obalu. Kako su ljudi društvena bića koja pronalaze izvor zabave i igre u svemu što ih okružuje (posebno ■ 47 ■ OLIMP

NASTANAK MODERNOG ŠPORTA: ATLETIKA (SKAKAČKE DISCIPLINE) 1.

U povijesti skoka u vis koristile su se različite tehnike preskoka - 1. škarice, 2. Western roll, 3. stradlle 4. Fosburyjev doskok

u prošlosti dok još nismo postali ovisnici o ekranima), još u 16. stoljeću započela su i nadmetanja u tim skokovima s motkom. Važno je naglasiti da je to skakanje s motkom u dalj, a visina nije bitna. Ta natjecanja se u nekim krajevima i danas održavaju, a u Nizozemskoj je skakanje s motkom u dalj (fierljeppen ili polsstokverspringen) tradicionalni šport. Najranija natjecanja skoka s motkom u vis zabilježena su u prvoj polovici 19. stoljeća u Engleskoj, ali za početak ove športske disci-

pline ipak se uzima sredina 19. st. i Njemačka. U to vrijeme skok u vis s motkom uključen je u program vježbanja njemačkog gimnastičkog sustava. U početku su motke izrađivane od krutih materijala, kao što su različite vrste drveta ( jasen, breza, bor i sl.), bile su teške i nespretne. Od 1900. počinje se upotrebljavati bambus, kasnije aluminij, a uvođenje fleksibilnih motki od fiberglasa ili ugljičnih vlakana početkom 50-ih godina 20. stoljeća omogućilo je postizanje puno većih visina.

Za razliku od ostalih skakačkih disciplina, u kojima zbog anatomije i biomehanike ljudskog tijela jednostavno nema previše različitih načina na koje bi se skok izveo, tehnika skoka u vis nije tako jednoznačna

Zanimljivo je da je Englez Tom Ray, ponajbolji skakač s kraja 19. st., kod skoka običavao popeti se dodatno na motku u onom kratkom periodu skoka dok je ona uspravna. Na taj način dobivao je i dodatnih pola metra, no danas je ta tehnika zabranjena – ako se hvat kod skoka pomakne iznad gornje ruke, skok je nevažeći. Prvo službeno natjecanje u skoku u vis (bez motke) održano je u 19. stoljeću u Škotskoj. Za razliku od ostalih skakačkih disciplina, u kojima zbog anatomije i biomehanike ljudskog tijela jednostavno nema

OLIMP ■ 48 ■

previše različitih načina na koje bi se skok izveo, tehnika skoka u vis nije tako jednoznačna. Upravo je razvoj tehnike najzanimljiviji dio povijesti skoka u vis. U početku se preskakalo na sličan način kao i kod skoka u dalj (frontalni zalet i skok tehnikom škarica), a ubrzo je zalet promijenjen na način da se letvici prilazi dijagonalno. Amerikanac Michael Sweeney (olimpijski pobjednik iz Pariza 1900.) prvi je skočio dvostrukim škaricama s poluokretom i povisio rekord na 197 cm. Još jedan Amerikanac, George Horine, razvio je još učinkovitiju, zgrčnu tehniku, tzv. Western roll i prvi preskočio dva metra. U daljnjem razvoju najviši rezultati postignuti su raskoračnom, tzv. straddle tehnikom u kojoj se letvica preskače trbuhom prema dolje (sam naziv dolazi od engleske riječi straddle koja znači opkoračiti). Tehnika straddle bila je relativno dugo u upotrebi, od 30-ih pa sve do kraja 60-ih, a onda je još jedan Amerikanac, Dick Fosbury, okrenuo skakanje u vis doslovno - naglavačke. Fosbury je iskoristio povišeno, mekano doskočište

Development of jumping disciplines

Jelena Isinbajeva, još uvijek aktualna svjetska rekorderka u skoku s motkom

i odrazio se na način da letvicu prelazi prvo glavom i ramenima, onako kako zapravo danas gledamo profesionalne skakače u vis. Kod starih, piljevinom ispunjenih doskočišta, Fosburyjev doskok rezultirao bi slomljenim vratom – sve prethodne tehike omogućavale su skakačima siguran doskok na noge. Fascinantno je da Fosbury nije po svojim fizičkim sposobnostima bio ni blizu kandidat za vrhunskog atletičara. Isključivo ga je njegovo inovativno razmišljanje „izvan okvira“ lansiralo na svjetski i olimpijski vrh. Novu tehniku razvio je potpuno sam, a nakon što ju je počeo upotrebljavati na lokalnim natjecanjima, zasuli su ga sa mnoštvom kritika. Jedne novine prozvale su ga čak „najljenijim skakačem na svijetu“! No, loše reakcije nisu zaustavile Fosburyja. On je svoju tehniku dalje razvio i s njom se kvalificirao na Olimpijske igre 1968. u Meksiku. Tamo je šokirao cijeli svijet svojim inovativnim skokom, i u nekoliko sati od potpuno nepoznatog skakača, postao osvajač zlatne olimpijske medalje, olimpijski rekorder (s preskočenih 2.24 metra) i jedan od najutjecajnijih športskih inovatora u povijesti. Što se tiče skakanja na Olimpijskim igrama, sve današnje discipline na programu su od samog početka. Dapače, prvi pobjednik prvih modernih Igara 1896. u Ateni - Amerikanac James Connolly - bio je upravo natjecatelj u troskoku. Doduše, troskok se u to vrijeme izvodio sasvim drugačije nego danas – dva odraza s istom nogom i

treći s drugom (desna-desna-lijeva ili lijeva-lijeva-desna). Naime, varijanta troskoka na jednoj nozi bila je dio narodnog športa u Irskoj u 19. stoljeću, a u isto vrijeme u Engleskoj je postojala varijanta s naizmjeničnom promjenom nogu – to je po svemu sudeći bila inspiracija za ovu disciplinu na prvim modernim OI. Sve današnje skakačke discipline ne samo da su na olimpijskom programu od samog početka, već su u prošlosti postojale i neke dodatne, danas gotovo zaboravljene. Radi se o skokovima bez zaleta, pa je tako na programu OI, prije Prvog svjetskog rata, svojedobno bio skok u dalj s mjesta, troskok s mjesta i skok u vis s mjesta. Naravno, sve su to podaci samo za muške natjecatelje, ne i za žene. Žene se natječu u skoku u vis od Igara u Amsterdamu 1928., skoku u dalj od Londona 1948., troskoku od Atlante 1996., a u skoku s motkom tek od Sydneya 2000., što je posebno nevjerojatno kad se samo sjetimo legendarne Jelene Isinbajeve koja je za vrijeme svoje karijere postala zaštitno lice i napoznatija natjecateljica u skoku s motkom i u ženskoj i u muškoj konkurenciji. LITERATURA: AA. VV. Enciklopedija fizičke kulture, Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb, 1977. AA. VV. The Olympic Games in Ancient Greece, ur. Iris Douskou, Ekdotike Athenon, Atena, 1982. Zdenko Jajčević, Antičke olimpijske igre i moderni olimpijski pokret do 1917. godine, Libera Editio d.o.o. Zagreb, 2008. https://www.worldathletics.org/disciplines/ jumps/pole-vault https://www.mayooshin.com/dick-fosbury/

Just like running - jumping is one of the basic and simplest forms of exercise and competition that developed spontaneously from man's need to overcome some natural obstacles, such as a ditch. Today’s athletics comprises four jumping disciplines – long jump, triple jump, high jump and pole vault, and the oldest among them – also the only one that existed in the ancient Greece – is the long jump. Long jump was first mentioned as an independent competition in the Greek mythology and in Homer's "Odyssey". In the classical period, long jump was an integral part of the pentathlon and as such (along with javelin throw, discus throw, running and wrestling) it was a part of the ancient Olympic Games. In the past, the poles were used as means for crossing the natural barriers. All of that led to the emergence of pole vault competitions in the 16th century, however, not in the form of high jump, but s long jump. The earliest high jump competitions were recorded in the first half of the 19th century. Unlike other jumping disciplines, in which - due to the anatomy and biomechanics of a human body there are simply not too many different ways in which the jump could be performed – the technique of high jump (without a pole) is not so unambiguous. That is why the development of technique is the most interesting part of the history of high jump. As per jumping at the Olympics, all of today's disciplines were a part of the program from the very beginning. In fact, the American athlete James Connolly - first winner of the first modern Olympics held in 1896 in Athens – was competing in triple jump. Not only have all of today's disciplines been a part of the Olympic program from the very beginning, but there were some additional, today almost forgotten disciplines. These are jumps (long jump, high jump and triple jump) without the approach run. Of course, all these data refer only to male competitors, not the female ones. Women have been competing in high jump since the Amsterdam Olympics 1928, in long jump since London Olympics 1948, in triple jump since Atlanta Olympics 1996, and in pole vault yet since Sydney Olympics 2000. Ana Popovčić ■ 49 ■ OLIMP

Mara Gomez

Inkluzivnost ili genetski doping? D oba je oštrih javnozdravstvenih mjera; u nedostatku modernijega lijeka primjenjuje se medicina provjerena u srednjovjekovnim bitkama s kugom i kolerom. Ostanite doma, perite ruke, ne pljujte bližnjega svoga. A doma čovjek dobiva na vremenu, svašta mu pada na pamet, pa stoga sudionici društvenih mreža iz svoje osame razmjenjuju dosjetke na aktualne teme, od kojih neke pokazuju taj famozni narodni genij koji je nekad smišljao epsku poeziju, a sada povazdan smišlja viceve na one teme u kojima se glas naroda ionako ne čuje. OLIMP ■ 50 ■

Piše: RATKO CVETNIĆ

Zamislimo športašicu koja godinama mukotrpno trenira da bi dosegla onu stotinku sekunde ili onaj centimetar koji je dijeli od olimpijskog odličja, a kojoj se kao suparnica pojavljuje osoba koja u startu ima desetpostotnu prednost, ali prednost koju joj nije donio ni talent, ni trening nego puka tranzicija - njena suparnica, naime, rođena je i odrasla kao muškarac

Ilustracija: Henrietta Rollins

ŽENE I ŠPORT

Na udaru su vlast, Stožer, Mujo i Haso, Hajduk, plavuše, neizbježni Joža Manolić... Uobičajeni sumnjivci, reklo bi se. Jedna takva šala došla je s prvim ovosezonskim pahuljama: "Noćas je pao snijeg pa sam ujutro izašao da napravim snjegovića i razveselim djecu kad se probude. U prolazu mi susjedi iz prizemlja prigovore zašto uz snjegovića nema i snjegovićke, pa sam napravio i nju. Na to mi se ljutito obratila druga susjeda i prigovorila zbog bujnijeg poprsja naglasivši da je to svođenje žene na seksualni objekt i da snjegovićki maknem metlu jer je to stereotip žene-kućanice. Taman sam uspio smanjiti te grudi kad su mi s drugog prozora dvojica muškaraca, koji žive u istospolnoj zajednici, bijesno predbacila zbog toga što na javnom mjestu promoviram homofobni obrazac para. Vika je probudila transseksualnog/transseksualnu susjeda/ susjedu čija je primjedba bila da bi elementi koji definiraju spol trebali biti izmjenjivi, a veganska obitelj u prolazu se zgrozila što sam mrkvu, dakle hranu, pretvorio u običnu dekoraciju. Potom me netko s leđa pogodio grudom uz povike da sam rasist jer su mi snjegovići bijeli..." I tako dalje, vic se kotrlja kao gruda snijega, pa o "rasistu i homofobu iz susjedstva" ubrzo pišu sve novine, love ga TV ekipe - sve dok ne zasja sunce, i snjegovići se jednostavno ne otope. Vic je dakako prigodan, ali nije sasvim nov: ta satirička struktura pojavljuje se u više sličnih dosjetki kojima je zajedničko jedno - sprdanje s imperativima tzv. političke korektnosti. Naime svaka ideologija želi postići kontrolu nad pojmovnikom, verbalnim, slikovnim, bilo kojim. U prošlom stoljeću imali smo prilike naučiti nešto o tome, a pisci poput Orwella i Huxleya već su nam do sredine toga stoljeća ostavili uvjerljiva literarna svjedočanstva o budućnosti koja nas čeka. Poneki pripadnici američkog akademskog svijeta - a taj je svijet, ne zaboravimo, kolijevka političke korektnosti - tuže se da se na sveu-

čilištu više nitko ne usudi ispričati vic. Čemu ovaj poduži uvod? Naime, ove jeseni dva su slučaja zaintrigirala športsku i inu javnost i nagovijestila bojno polje koje se polako uspostavlja oko još jednog "ljudskog prava". Prvi je slučaj rujanska odluka Svjetske ragbijaške federacije da zabrani nastup transrodnim športašima na natjecanjima najviše razine - dakle na svjetskim prvenstvima - pri čemu nacionalnim savezima ostavlja mogućnost da na svojoj razini sami odlučuju o takvim prijeporima. Drugi je slučaj odluka Argentinskog nogometnog saveza da dopusti registraciju Mare Gomez, transrodne nogometašice, za jedan klub Prve argentinske ženske lige. Oba slučaja izazvala su oštru polarizaciju, pri čemu argumenti (i "argumenti") pršte na sve strane. Pojam koji se u tom vatrometu izdiže nad sve ostale jest - "inkluzivnost". Kad u ideologiziranom jeziku nešto postane dogma, onda se značenje više ne propitkuje: dovoljno je izgovoriti pravu mantru i govornik zna da je na ispravnom putu. Dakle, ovdje se radi o inkluziji "žena zarobljenih u muškom tijelu" u ženski šport. Dobro, rod može biti društveni konstrukt, ali što ćemo s muškim tijelom? Malo će odraditi farmakologija, može ponešto i kirurgija, ali mišićna masa, struktura vlakana, dužina kostiju, visina, kapacitet pluća, udio masnog tkiva... nisu društveni konstrukti nego puka fiziologija. Je li to inkluzija ili jednostavno genetski doping? Zamislimo športašicu koja godinama mukotrpno trenira da bi dosegla onu stotinku sekunde ili onaj centimetar koji je dijeli od olimpijskog odličja, a kojoj se kao suparnica pojavljuje osoba koja u startu ima desetpostotnu prednost, ali prednost koju joj nije donio ni talent, ni trening nego puka tranzicija - njena suparnica, naime, rođena je i odrasla kao muškarac. Imamo primjer australskog rukometaša Calluma Maunceya koji je igrao protiv naših „kauboja“, a možda će sutra kao Hannah zai-

Hannah Mauncey

Inclusiveness or genetic doping The problem of transition from male to female competition among transgender people is a sensitive issue because under the guise of ideological notion of “inclusiveness” and “human rights” it can result in obvious inequality. A female athlete who was born and raised as a man will always have an anatomical and physiological advantage over the other athletes. Is it then inclusiveness or simply - genetic doping? The growing number of such "transitions" poses a clear threat to fair play, and opens up the possibility of manipulations, especially in terms of ever richer prize pool in women's sports. Ratko Cvetnić

grati protiv Šoštarićevih „kaubojki“. Jer, usprkos svim pozivanjima na inkluzivnost, ne zaboravimo - u športu tranzicija ide samo u jednom smjeru, od muškaraca k ženama. Ako tome pribrojimo sve veći broj športova i športskih događaja - spomenimo samo Wimbledon - u kojima je nagradni fond muške i ženske konkurencije izjednačen, ne treba nam puno mašte da bismo uočili kako inkluzivnost, shvaćena na ovaj način, predstavlja najveću prijetnju upravo za ženski šport. Problem dakle raste, prijetnja postaje globalna, a u nemogućnosti da ga rješavamo svojim skromnim alatkama, ipak možemo pomoći na lokalnoj razini. Ako ovih dana ponovo padne snijeg, zgrabite lopatu i počistite oko svoje kuće prije nego neki homofob i rasist iz susjedstva odluči napraviti snjegovića! ■ 51 ■ OLIMP

MEĐUNARODNI OLIMPIJSKI POKRET

Povijesna odluka o odgodi Igara Piše: SAŠA CERAJ

Odluku o otkazivanju Igara nije, naravno, bilo lako donijeti. Prethodio joj je cijeli niz intenzivnih koordinacija i sastanaka na vrhu, a ono što se događalo iza „zatvorenih vrata“ sada se može opisati kao niz mjera kojima je prethodila svakodnevna analiza stanja u Japanu i cijelome svijetu

vijek kada se bliži kraj godine zbrajaju se rezultati, postignuća, a ove godine nažalost i – štete. Postala je tako dostupna i rekonstrukcija niza događaja koji osvjetljavaju način donošenja povijesne odluke o odgodi Olimpijskih igara u Tokiju. Igre 2020., dobro je poznato, doživjele su odgodu kakva se u zadnjih 124 godine nije dogodila: pandemija bolesti COVID-19 jednostavno je prisilila Međunarodni olimpijski odbor i Organizacijski odbor OI na ovakav potez, te je nazvana krizom bez presedana. Virus je već početkom ove godine donio naznaku težine situacije i počeo utjecati ne samo na život

ljudi već i, ponajprije, na športska natjecanja i priredbe koje su se sve intenzivnije počele otkazivati. Odluku o otkazivanju Igara nije, naravno, bilo lako donijeti. Prethodio joj je cijeli niz intenzivnih koordinacija i sastanaka na vrhu, a ono što se događalo iza „zatvorenih vrata“ sada se može opisati kao niz mjera kojima je prethodila svakodnevna analiza stanja oboljelih, prvenstveno u Japanu, zemlji koja je trebala organizirati svečano otvorenje Olimpijskih igara - za tada – samo pet mjeseci. Prema izjavama predsjednika Bacha, MOO je na samom početku vjerovao da će se Igre održati

Thomas Bach i japanski premijer Yoshihide Suga OLIMP ■ 52 ■

prema planu, međutim upravo su Japan i japanska javnosti bili prvi koji su – uz početnu zabrinutost – jasno dali MOO-u do znanja da bi trebalo razmotriti odgodu Igara za sljedeću godinu. Uz sve brže širenje virusa, argument odgodi dolazio je i od sve češćeg otkazivanja športskih natjecanja, a samim time i nemogućnosti športaša za ostvarivanje plasmana na Igre. Iako je još uvijek postojao tračak nade da je odgoda samo privremena mjera koja će biti povučena već u mjesecu travnju 2020., Svjetska je zdravstvena organizacija 11. ožujka proglasila stanje pandemije što je značilo daljnje otkazivanje športskih natjecanja, a samim time dodatno otežalo mogućnost organizacije Igara u 2020. godini. Kako se virus sve intenzivnije širio, MOO je započeo razmatrati dodatne mogućnosti u organizaciji Igara, poput različitih zaštitnih mjera i protokola, kontrola, karantena, smanjivanja broja gledatelja, sve s ciljem održavanja Igara, međutim, i dalje je ostajao nezaobilazni problem sigurnog putovanja športaša na Igre iz različitih dijelova svijeta. U tim trenutcima situacija se iznimno brzo – na dnevnoj bazi – počela mijenjati. S jedne strane Japan s uspješnim pristupom oko organizacije i implementacije no-

■ 53 ■ OLIMP

MEĐUNARODNI OLIMPIJSKI POKRET

vih mjera, a s druge strane sve veći broj zaraženih u cijelom svijetu i problemi oko putovanja na Igre. Stanje koje je virus rapidno donio, sada je tražilo hitne odluke i sastanak između svih involviranih u organizaciju Igara. Predsjednik Bach virtualno se sastao s premijerom Japana Abeom 24. ožujka, a tjedan dana prije Izvršni odbor MOO-a donio je niz preporuka kako bi olakšao proces donošenja teških odluka koje će uslijediti. Zdravlje športaša i gledatelja bio je ključni argument koji je blokirao organizaciju Igara i sada je postajalo sve jasnije da ispred Igara i ekonomskih interesa, zdravlje – pa na kraju i životi ljudi – predstavljaju nezaobilazan kriterij. Na temelju poduzetih mjera MOO je održao video konferenciju sa svim nacionalnim olimpijskim odborima i međunarodnim športskim organizacijama s ciljem glasanja i davanja potpore odluci MOO-a. U konferenciju se uključila i Komisija športaša MOO-a, međutim svi su bili jednoglasni da se Igre ipak održe. Usprkos toj velikoj

OLIMP ■ 54 ■

želji za održavanjem OI, koronavirus uspio je u nepunih tjedan dana dodatno pogoršati stanje diljem svijeta, prisiljavajući MOO na razmatranje novih scenarija poput odgode datuma početka Igara. Ovako važna odluka o odgodi odnosno prolongiranju Igara nije u samostalnoj nadležnosti MOOa, već je unilateralne naravi, te je zahtijevala suglasnost sviju strana. Danas je iz cijelog procesa jasno da niti jedna strana nije željela odgodu Igara i pokušavala do zadnjeg trenutka sve kako bi se Igre u Tokiju 2020. ipak održale. No, svakodnevno dinamično širenje virusa nije nimalo išlo u prilog željama o odražavanju Igara te je nakon dodatnih razgovora između predsjednika Bacha i japanskog premijera Abea, zatražena suglasnost japanskih partnera o odgodi Igara uz obećanje kako će se Igre održati (i time pružiti nadu športašima i ispunjenje životnog sna o nastupu na Olimpijskim igrama), ali uz - odgodu. Dosezanje konsenzusa oko odgode Igara u prvi je plan postavilo niz poteškoća s kojima su se organizatori susreli, te je upravo iz navedenog razloga, a i kako bi se olakšala tranzicija, osnovano radno tijelo pod nazivom „Here We Go“ s ciljem rješavanja niza kompleksnih pitanja koje je odgoda donijela. S obzirom na to da su Igre bile do sada tri puta otkazane (1916., 1940. i 1944., a razlog je u sva tri navrata bio ratne naravi), Japan je domaćin koji se po prvi put susreo s odgodom Igara poradi druge naravi, što je značilo da je bilo neophodno osmisliti potpuno novi plan provedbe organizacije. Navedeni pristup zahtijevao je silan napor grupe „Here We Go“ i riječima Thomasa Bacha, svaki organizacijski detalj bilo je potrebno precizno uklopiti u novu slagalicu, čineći time Tokio najbolje pripremljenim gradom domaćinom u povijesti Igara. Naravno, glavno i najvažnije pitanje bilo je kada će se datumski održati odgođene Igre s obzirom na već utvrđene kalendare športskih natjecanja. Međutim, svijet športa pokazao je i u ovom primjeru so-

S obzirom na to da su Igre bile do sada tri puta otkazane (1916., 1940. i 1944., a razlog je u sva tri navrata bio ratne naravi), Japan je domaćin koji se po prvi put susreo s odgodom Igara iz nekog drugog razloga lidarnost i u tjedana dana nakon donošenja odgode uspješno je definiran novi datum organizacije Olimpijskih igara u Tokiju: 23. srpnja – 8. kolovoza 2021. godine. Organizacija održavanja 339 natjecanja, dostupnost 42 športska objekta, reorganizacija kompletne organizacije, posebno medija, prijenosa, volontera i svega potrebitog za održavanje Igara i dalje je fokus organizatora i nimalo lak zadatak te doista ogroman posao. Sve navedeno ne bi bilo moguće bez konsenzusa svih uključenih u organizaciju Igara te je ovime vidljivo kako je olimpijski pokret u ovoj krizi uspio ostvariti i dodatno ojačati zajedništvo pokreta. Na simboličan način zajedništvo označava i olimpijski plamen koji je iz Grčke stigao u Fukošimu. Njegov 121 dan obilaska Japana je – kao i Igre XXXII. Olimpijade – odgođen, ali plamen će ostati u Japanu kao simbol predanosti organizacije Igara, te kao znak nade i mira za cijeli svijet u ovim teškim vremenima. Olimpijske igre predstavljaju više od športskog natjecanja i događaj su koji okuplja gotovo cijeli svijet u zajedništvu, a olimpijski je pokret kroz povijest nastojao pozicionirati šport kao značajnu društvenu aktivnost, kadru doprinijeti izgradnji i biti faktor služenja humanosti. Iako će kritičari počesto istaknuti kako je ovakav ideološki pristup u nesrazmjeru s realnim svijetom današnjice, za predsjednika Bacha – u odnosu na situaciju u kojoj se

svijet trenutno nalazi – to je upravo suprotno, odnosno izrazito potrebito sadašnjem vremenu. U jednom od govora Bach je tako istaknuo: „Pred nama se prvi put u povijesti nalazi izazov bez presedana – organizacija odgođenih Olimpijskih igara. A to predstavlja veliki pothvat budući da su Olimpijske igre najkompleksniji i miru posvećen događaj u svijetu. Organizacija će zahtijevati velike napore kako bi Igre bile i ostale simbol nade!“. Doista, svijet živi jedno novo, potpuno drugačije vrijeme koje nitko nije očekivao. Neizvjesnost trenutka i zajedništvo bolesti koju dijeli gotovo cijeli svijet, svakodnevno donosi niz promjena s kojima se potrebno nositi – kao društvo, ali jednako tako i kao pojedinci. Ono što je sigurno da se svijet svakodnevno mijenja i da će povijesni anali bilježiti svijet prije i poslije ovog virusa. Kao što je stalnost mijene u starih Latina nosila sigurnost, a kriza kod starih Grka predstavljala priliku, nadajmo se da će post-COVID-19 svijet i društvo sagledati i uklopiti se u nove puteve – one bliže čovjeku i prirodi, a podalje umjetnih kategorija i neautentičnosti življenja. LITERATURA: www.olympic.org

Historic decision on postponing the Olympics In 2020, the Olympic Games faced a delay that has not occurred in the past 124 years, and the COVID-19 pandemic that forced the International Olympic Committee and the Organizing Committee of Tokyo Olympics 2020 to bring the mentioned decision was called an unprecedented crisis. President Bach virtually met with the Japanese Prime Minister Abe on 24 March 2020, and a week before that the International Olympic Committee’s Executive Board made a series of recommendations to facilitate the process of bringing the difficult decisions that would follow. In those moments, the health of athletes and spectators represented a key argument that blocked the organization of the Olympics and it was clear that health of athletes and people's lives were the priority. Reaching the consensus on postponement of the Olympics brought to the fore a lot of difficulties the organizers encountered. For both the stated reason and in order to facilitate the transition, a working body called "Here We Go" has been established with the aim of solving a number of complex issues caused by the postponement. All of the above would not have been possible without the consensus of everyone involved in the organization of the Olympics, and all this shows how the Olympic movement managed – even in the times of crisis - to achieve and further strengthen the unity of the very movement. Olympic Games represent more than just a sports competition, they are an event that brings together almost the entire world. Throughout the history, the Olympic movement tried to position sports as a significant social activity capable to both contribute to the development and be a factor that serves the humanity. Indeed, the world is living a new, completely different time. Uncertainty of the moment and communion of disease shared by almost the entire world bring – every day - a series of changes that need to be handled – both by the society and by individuals. What is certain is that the world is changing every day and that historical annals will record the world before and after COVID-19. Saša Ceraj

HRVATSKI ŠPORTSKI MUZEJ

Dvije izložbe kao

Piše: LUKA MARIN VUCO

Unatoč svim ograničenjima koje je nametnula pandemija koronavirusa, Hrvatski športski muzej nije ostao pasivan. Tijekom listopada u Vukovaru odnosno Poreču priredio je dvije različite izložbe – “Igra sporta i umjetnosti” i “Franjo Bučar”

andemija koronavirusa je, osim na športske događaje, uvelike utjecala i na kulturne – kako u svijetu, tako i u našoj državi. Tek će se početkom 2021. znati točne brojke o ukupnoj posjećenosti hrvatskih muzeja, odnosno njenom strahovitom padu, no već sada se procjenjuje da je u ljetnim mjesecima, koji su zbog najezde turista poslovično najplodniji, zabilježen pad prometa od gotovo 80% u odnosu na prethodnu godinu. Nije samo znatno smanjeni priljev stranih turista uzrok ovako velikom padu posjećenosti. Također su izostali organizirani školski posjeti, kao i dolasci drugih većih skupina posjetitelja neovisno o njihovom karakteru. Jednostavno, svako masovnije okupljanje u ovim vremenima ocjenjuje se potencijalno problematičnim, stoga su većinu muzejske publike u ovoj godini činile manje grupe ljudi, obitelji, vrlo često tek parovi i pojedinci. OLIMP ■ 56 ■

Ipak, ove otegotne okolnosti nisu izlika za defetizam – unatoč svemu trebalo je pronaći način za održavanje aktivnosti i privući pažnju barem jednog dijela publike. Takav pravi, možemo reći “športski gard” zauzeli su djelatnici Hrvatskog športskog muzeja, koji su u listopadu održali čak dvije izložbe, i to u Vukovaru i Poreču. HŠM je smješten u hrvatskoj metropoli Zagrebu, no njegovi djelatnici trude se približiti vrijednu nacionalnu športsku baštinu svim građanima Republike Hrvatske. Stoga izložbe koje su izvorno bile održane na zagrebačkom području, putuju potom diljem Lijepe Naše. Tako je u Gradskom muzeju Vukovar 13. listopada otvorena izložba “Igra sporta i umjetnosti” koja je u veljači 2020. premijerno prikazana u Domu hrvatskih likovnih umjetnika u Zagre-

bu. Samo tri dana kasnije, u Poreču je - u sklopu športske manifestacije Sport Fest - otvorena izložba “Franjo Bučar” koja je izvorno prikazana u Hrvatskom saboru u studenom 2018. prilikom dodjele istoimene najviše Državne nagrade za športska postignuća. Izložba “Igra sporta i umjetnosti” održana je u prostoru Gradskog muzeja Vukovar u Paviljonu I. Dvorca Eltz u razdoblju od 13. listopada do 22. studenog. Izložbu je u ime gradonačelnika Vukovara

poticaj za 2021.

“Franjo Bučar” u sklopu otvorenja četvrtog izdanja Sport Festa u dvorani porečkog hotela “Valamar”. Sport Fest je velika športska manifestacija koja kroz stručnu konferenciju, sajam i druge popratne aktivnosti okuplja mnoge značajne ljude iz svijeta hrvatskog športa. Ivana Penave otvorila Davorka Krajnović Naletilić, savjetnica za kulturu i turizam Grada Vukovara. Otvorenju je prisustvovao i proslavljeni hrvatski vaterpolist Josip Pavić, danas u službi posebnog savjetnika Nikoline Brnjac, ministrice turizma i sporta Republike Hrvatske. Kustos HŠM-a Marijan Sutlović proveo je posjetitelje i novinare kroz postav, a ravnateljica Gradskog muzeja Vukovar Ružica Marić u svom je govoru naglasila važnost suradnje s HŠM-om. Ravnateljica HŠM-a Danira Bilić poručila je okupljenima: "U Vukovaru smo izložili predmete koji dolaze iz fundusa Hrvatskog športskog muzeja, čiji su autori najveća imena hrvatske umjetnosti. Neki od tih predmeta bit će dio budućeg stalnog muzejskog postava.". Svega nekoliko dana kasnije neumorni Sutlović stigao je na suprotni kraj države i predstavio izložbu

Tako je prvi predavač bio predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora Zlatko Mateša, a događaju su prisustvovali i predsjednik HKS-a Stojko Vranković, državni tajnik za sport Tomislav Družak, predsjednik HGS-a Marijo Možnik, proslavljeni vaterpolski trener Ratko Rudić, šahovski velemajstor Alojzije Janković i mnoge druge poznate osobe iz svijeta športa. Svi oni, kao i ostali posjetitelji, imali su priliku tijekom tri dana pogledati neke od predmeta iz fundusa HŠMa koji predstavljaju Franju Bučara, oca hrvatskog športa. Unatoč svim ograničenjima koje je nametnula pandemija koronavirusa, Hrvatski športski muzej nije, eto, ostao pasivan, već je kroz ove dvije izložbe u istom tjednu uspio povezati krajnji istok s krajnjim zapadom Hrvatske. Ostvareni uspjeh djelatnicima je dao poticaj za nove izazove koji slijede u 2021. godini, a prioritet je nastavak rada na otvaranju stalnog postava.

Exhibitions in the times of pandemic The Croatian Sports Museum is situated in the Croatian capital of Zagreb, but its employees are trying to bring the valuable national sports heritage closer to all the citizens of the Republic of Croatia. Therefore, the exhibitions originally held in the Zagreb area travel afterwards all over our beautiful homeland. Following the said, on 13 October the City museum in Vukovar hosted the exhibition "The Game of Sports and Art" that premiered in February this year at the Home of Croatian Artists in Zagreb. Only three days later, the exhibition "Franjo Bučar" - that premiered at the Croatian Parliament in November 2018 within the ceremony of presenting the highest state award Franjo Bučar for sports achievements – was opened in the hall of the Valamar hotel in Poreč. Both exhibitions were attended by many notables from the domestic sports world. Despite all the limitations imposed by the COVID-19 pandemic, the Croatian Sports Museum did not just stand by, but it managed to connect - through these two exhibitions – the Croatian far east and far west in the same week. The achieved success gave the employees an incentive for new challenges that will follow in 2021, and the priority is certainly to continue working on the opening the Croatian Sports Museum’s permanent exhibition. Luka Marin Vuco ■ 57 ■ OLIMP

ŠPORT NA INTERNETU › hrvatska košarka ‹

Po broju pratitelja, Košarkaški klub Zadar vodeći je na Facebooku, Instagramu i YouTubeu, a na Twitteru zaostaje samo za Cibonom. Ni ostali naši klubovi nisu zapostavili društvene mreže: svi su na Facebooku, 11 od 12 na Instagramu i YouTubeu, a profil na Twitteru ima polovica prvoligaša

nternet se u današnje doba duboko ukorijenio u svijet športa – aktivnost na internetskim platformama postala je vrlo važan čimbenik u interakciji športskih klubova s navijačima, odnosno u privlačenju navijača na tribine. Kad je riječ o stanju u hrvatskom športu, neki su klubovi tom marketinškom alatu posvetili više pažnje, a neki, pak, manje, no u velikoj većini slučajeva športski klubovi održavaju barem neku vrstu internetske aktivnosti. U nas još uvijek nije uobičajeno da te aktivnosti uspoređuje i vrednuje treća strana, no ima i takvih slučajeva. Tako su u listopadu, na konferenciji na Sport Festu u Poreču, organizatori uručili nagradu Jump u kategoriji Sport online Košarkaškom

klubu „Zadar“, a glavni kriterij bilo je kreativno i učinkovito korištenje društvenih mreža za internetsku komunikaciju. Premda je u bliskoj prošlosti najvažniji element u internetskoj aktivnosti klubova bila njihova webstranica, odnosno njezina kvaliteta, s vremenom je ona padala u drugi plan. Danas možemo sa sigurnošću tvrditi da su, kada je u pitanju internetsko animiranje navijača, primat preuzele društvene mreže Facebook, Instagram, YouTube i Twitter. Pogledajmo, stoga, u tablici kako KK „Zadar“ stoji u odnosu na konkurenciju, odnosno ostale hrvatske košarkaške prvoligaše, kada je u pitanju broj pratitelja na četiri navedene velike internetske platforme. Klubovi su poredani abecednim redom.

Prije nego krenemo u analizu brojki, pojasnimo ukratko razlike među pojedinim društvenim mrežama te njihov status u Hrvatskoj. Facebook je prije desetak godina i u našoj državi bio u golemoj ekspanziji i stekao apsolutni monopol, da bi s vremenom njegova popularnost počela padati. Danas Facebook u Hrvatskoj više nije apsolutni broj 1 kada je u pitanju aktivnost korisnika, no još uvijek je itekako bitan alat u propagandnom radu športskih klubova. Njegova je glavna pogodnost širok spektar mogućnosti – od pisanja duljih tekstualnih objava, postavljanja fotografija i videozapisa do kreiranja događaja (poput poziva na utakmice). Instagram se, pak, vrlo brzo prometnuo u sam vrh popularnosti u Hrvatskoj, osobito kod mlađih generacija, a njegova je posebnost što se ponajprije pregledava putem aplikacije na mobilnim uređajima. Prednost je Instagrama u tome što je izrazito vizualan te služi za dijeljenje fotografija koje klubovi koriste za objavu virtualnih plakata/ najava utakmica te u manjoj mjeri

KK Zadar

Facebook Instagram YouTube Twitter

Adria Oil Škrljevo 2538 829 282 x Alkar 2403 662 x x Cibona 29 241 6747 847 5589 Furnir 1336 146 123 x Gorica 816 561 9 44 Hermes Analitica 407 x 116 x Sonik Puntamika 1393 676 90 109 Split 14 573 3932 606 341 Šibenka 3492 1665 382 x Vrijednosnice Osijek 2397 1912 244 154 Zabok 3990 1972 107 x Zadar 34 316 12 100 1190 3435

OLIMP ■ 58 ■

Podaci preuzeti 25. studenoga 2020.

Instagram KK Split

Piše: LUKA MARIN VUCO

Facebook & YouTube platforme Košarkaškog kluba "Zadar"

videozapisa. Športski klubovi putem Instagrama najlakše dopiru do svojih nešto manje angažiranih simpatizera, čiju pažnju privlače jednostavnijim i efektnijim objavama. YouTube je najstarija od navedenih mrežnih platformi i specijalizirana je za dijeljenje videozapisa. Njegova je popularnost u Hrvatskoj godinama postojana, a športski klubovi pretežno se njime koriste za prijenose prijateljskih utakmica i konferencija za novinare, intervjue s igračima i trenerima, sažetke s najatraktivnijim potezima i slično. Twitter je društvena mreža koja se izdvaja po tome što je broj znakova u pojedinoj objavi ograničen na samo 280, čime se želi potaknuti sažetost i jezgrovitost te brzina širenja informacija. Športskim klubovima, osim za objavu novosti, služi i za poticanje britkih rasprava među pratiteljima, kao i za povezanost s drugim športskim organizacijama. Treba spomenuti da Twitter u Hrvatskoj dobrano zaostaje po broju korisnika u usporedbi s trima ostalim platformama.

"Cibona" na Twitteru

Tablica pokazuje da je po broju pratitelja Zadar vodeći na Facebooku, Instagramu i YouTubeu, dok na Twitteru zaostaje samo za „Cibonom“. Velik broj pratitelja plod je ustrajne angažiranosti na svim mrežama. „Zadrovi“ zaposlenici čestim objavljivanjem raznolikog sadržaja u kontinuitetu zaokupljaju pozornost svojih navijača na društvenim mrežama, što se uvelike odražava na posjećenost domaćih utakmica, kao i na prodaju u klupskom shopu. Treba istaknuti da ni ostali nisu zapostavili društvene mreže – svi hrvatski košarkaški prvoligaši prisutni su na Facebooku, a velika većina (11 od 12) na Instagramu i YouTubeu. Nasuprot tome, samo polovica prvoligaša ima profil na Twitteru, no to je donekle opravdano s obzirom na njegovu slabu popularnost među navijačima. Društvene mreže sve su važniji alat u športskom marketingu, što zorno ilustrira primjer hrvatskih košarkaških klubova i njihovih mrežnih aktivnosti.

„Zadar“ – Croatian basketball club with the greatest number of followers Although in the recent past the most important element in internet activity of the clubs was their website, i.e., its quality, over time it fell into the background. Today, we can say with certainty that when it comes to online animation of fans, the priority is taken by social networks, namely Facebook, Instagram, YouTube and Twitter. The example of Croatian basketball first league teams shows that the most successful in this segment is the basketball club KK Zadar, with the greatest number of followers on all these platforms except on Twitter, where Cibona took the first place. It should be noted that the others did not neglect social networks either - all the Croatian basketball first league teams are present on Facebook, and the vast majority (11 out of 12) on Instagram and YouTube. However, only half of the first league teams has a Twitter profile, but this is somewhat justified given its low popularity among the fans. Luka Marin Vuco ■ 59 ■ OLIMP

ŠPORTSKA PUBLICISTIKA

Tjelesno vježbanje i zdravlje Autori: Marjeta Mišigoj-Duraković i suradnici Recenzenti: prof. emer. dr. sc. Janko Strel, doc. dr. sc. Šime

Manola, doc. dr. sc. Milan Milošević Godina i mjesto izdavanja: 2018., Zagreb Stranica: 548 Format: 16,5 x 23,5 cm Uvez: meki Nakladnik: Znanje d.o.o., Zagreb Oblikovanje i priprema za tisak: Janka Carev Tisak: Znanje d.o.o, Zagreb Dostupnost i info: Nacionalna i sveučilišne knjižnice, Knjižnica Kineziološkog fakulteta u Zagrebu, gradske i narodne knjižnice i knjižare diljem Hrvatske Cijena: 270,00 kuna

„T

jelesno vježbanje i zdravlje“ interdisciplinarno je djelo i rezultat istraživanja i suradnje 26 autora, mahom doktora medicine, magistara psihologije, biologije, antropologije, prehrambene biotehnologije i kineziologije iz Hrvatske, Slovenije i SAD-a. Iako zdravstvena, knjiga je pisana tako da rezultate znanstvenih istraživanja približi i čitatelju manje upućenom u metajezik navedenih znanstvenih disciplina te na sustavan i dobro sistematiziran način i široj publici ukaže ne samo na tjelesnu aktivnost i prehranu kao važne čimbenike za zdravlje pojedinca, već i kao javnozdravstveni „prioritet Svjetske zdravstvene organizacije u razdoblju od 2018. do 2020. godine.“ Upravo stoga, ova je knjiga doživjela drugo, prošireno izdanje koje na 548 stranica donosi najnovije medicinske, prehrambene, psihološke, kineziološke i antropološke spoznaje. Čini to kroz 14 poglavlja koja govore o prilagodbi organizma pod utjecajem tjelesnog vježbanja, o tjelesnom vježbanju kako u doba rasta i sazrijevanja tako i u starijoj životnoj dobi, te u razdobljima trudnoće i menstrualnog ciklusa kod žena, ali i trijasa športašica. Problematizira tjelesno vježbanje kod nekih od poremećaja metabolizma - ateroskleroza, šećerna bolest, pretilost, metabolički sindrom, ali i utjecaj tjelesnog vježbanja na srčano-žilni sustav. Da vježbanje ne proizvodi dobrobit samo fizičkom stanju ljudskog organizma, pokazuju studije o utjecaju tjelesnog vježbanja na psihičku dobrobit i kognitivno zdravlje čovjeka. Posebna poglavlja bave su utjecajem tjelesne i zdravstvene kulture u službi zdravlja djece, učenika i mladih, ali i tjelesnom aktivnošću odnosno športom djece s teškoćama u razvoju, kao i odraslih osoba s invaliditetom. Uz temeljne zdravstvene preporuke za tjelesno vježbanje, čitatelj može istražiti i učinke saune i tjelesne aktivnosti u vodenom mediju te pratiti smjernice kako za prehranu osoba uključenih u športske i rekreacijske aktivnosti, tako i za savjetovanja o tjelesnoj aktivnosti u primarnoj zdravstvenoj zaštiti i promociju tjelesne aktivnosti. Ako navedeno sumiramo, zaključit ćemo da ova sveobuhvatna knjiga donosi „spoznaje o biološkim mehanizmima kojima tjelesna aktivnost i vježbanje utječu na zdravlje te preveniraju i odgađaju kronične srčano-žilne i metaboličke bolesti i poremećaje“, jasno ih i iscrpno prezentira i najširem krugu poštovatelja i praktičara športa, tjelesne aktivnosti i kretanja. Autori pritom donose i zdravstvene preporuke za vježbanje, ali i za ograničenja vježbanja i treniranja kod osoba različite životne dobi i zdravstvenog statusa.

OLIMP ■ 60 ■

NOGOMET I POLITIKA: Povijest i suvremenost međuodnosa u Hrvatskoj Autor: Dražen Lalić Recenzenti: dr. sc. Ozren Biti,

dr. sc. Hrvoje Klasić, docent Godina i mjesto izdavanja: 2018., Zaprešić Stranica: 472 Format: 15 x 24 cm Uvez: tvrdi Nakladnik: Fraktura, Zaprešić Oblikovanje i priprema za tisak: Fraktura Tisak: Feroproms, Zagreb Dostupnost: Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, sveučilišne, narodne i gradske knjižnice te knjižare u RH Cijena: 199,00 kn

e samo u okvirima Hrvatske u kojoj zauzima 70 posto medijskog prostora predviđenoga za šport, već i u globalnim okvirima, u kojima ga je poslovni svijet prepoznao kao proizvod velikog komercijalnog potencijala, ponudivši ga potom širokom tržištu, nogomet definitivno jest „najvažnija sporedna stvar na svijetu“. Stoga, ne čude bliske veze između nogometa i politike koje autor problematizira u ovoj knjizi. One su prisutne od pojave nogometa na ovim prostorima. „Ako ne prije, onda svakako kod osnivanja Hajduka 13. veljače 1911., koje je, kao ne samo športski nego i domoljubni i antirežimski čin (za hrvatstvo i slavenstvo, a protiv režima tadašnje AustroUgarske), nedvojbeno imalo snažne političke konotacije. Otada pa sve do danas taj je šport često u tijesnom zagrljaju, bliskom klinču ili nekom trećem bliskom odnosu s politikom, ovisno o strategijama aktera i različitim društvenim okolnostima. I to politikom različite ideološke i druge provenijencije, koja se provodila u više režima i sustava, autoritarnih i demokratskih, u miru i ratu, kao i u razdobljima koja su prethodila nastavku politike drugim sredstvima ili nakon ratova. Interakcija nogometa i politike zbivala se kod nas za vrijeme kriza i u kratkotrajnim razdobljima bez transparentnih ekonomskih i društvenih teškoća, a u sklopu sistemskoga ili antisistemskoga djelovanja raznovrsnih političkih aktera zainteresiranih za (zlo)uporabu (toga) športa ili njegovih aktera, koji su na ovaj ili onaj način bili vezani uz politiku.“ Kroz tri poglavlja, autor propituje koji je tip međuodnosa politike i nogometa na prostoru Hrvatske dominirao u različitim razdobljima, a napose posljednjih petnaestak godina. U prvom poglavlju donosi osnovnu teoriju i fenomenologiju međuodnosa nogometa i politike. Drugim ulazi u povijest tog međuodnosa, prezentirajući opće političke i društvene okolnost te okolnosti razvoja nogometa, nogometnih klubova i navijačkih skupina, navijačkog i političkog nasilja, propitujući „nogomet kao pozornicu političkih identiteta i sukoba“, ali i „kao instrument državne propagande“… Treća cjelina problematizira međuodnos nogometa i politike u Hrvatskoj od 2000. do 2017., oslikavajući kontekst suvremenog hrvatskog nogometa u uvjetima slabo konsolidirane demokracije, svekolike krize te pod utjecajem medija, posrednika, državne vlasti, civilnog društva, političara, navijačkih plemena... Zaključujući, naposljetku, da je nogomet metafora politike, jer „profesionalni nogomet često je sluga politike“, a politika, „kroz djelovanje nekih svojih aktera, nerijetko sluškinja nogometa“.

Piše: TAJANA OBRADOVIĆ

ŠTO ZNATE O OLIMPIJSKIM IGRAMA?

ŽELJKO POLJAK - velikan hrvatskog planinarstva

Autor: Anne Chevalley Ilustracije: Albin Christen Prevoditeljica: Željka Jaklinović - Fressl Godina i mjesto izdavanja: 2019., Zagreb Stranica: 32 Format: 24 x 21 cm Uvez: meki Nakladnik: Hrvatska olimpijska akademija Oblikovanje i priprema za tisak: Bruno Kokot Tisak: Novi val d.o.o. Dostupnost: Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu,

Autor: Eduard Hemar Godina i mjesto izdavanja: 2018., Zagreb Stranica: 156 Format: 17 x 24 cm Uvez: tvrdi i meki uvez Nakladnici: Društvo za povijest športa i tjelovježbe

Gradska i knjižnica Vladimira Nazora u Zagrebu, Knjižnica Hrvatskog olimpijskog odbora, Tijekom 2021. očekuje se dostupnost u knjižnicama diljem RH, info: Hrvatska olimpijska akademija, Trg K. Ćosića 11, Zagreb Cijena: nekomercijalno izdanje

deja olimpizma podrazumijeva njegovanje duha prijateljstva, solidarnosti i fair playa, protivi se svim oblicima diskriminacije i promovira zadovoljstvo i izvrsnost na temelju neprestanog unapređivanja vlastitih sposobnosti. Olimpizam je način života baziran na uvažavanju ljudskog dostojanstva i osnovnih etičkih postulata, toliko potrebnih i u ovom vremenu pandemije, u kojemu participiramo vlastitim životima i životnim ulozima. Brošura „Što znate o Olimpijskim igrama?“ nastala je u suradnji Olimpijskog muzeja u Lausanni i Hrvatske olimpijske akademije. Izvorno je zamišljena kao edukativni materijal namijenjen nastavnicima i obrazovnim institucijama, ali svojim šarmom, duhovitim ilustracijama i pitkim, a široko i duboko obuhvatnim tekstom izvrstan je izvor informacija o olimpizmu i Olimpijskim igrama, kako za školarce tako i za roditelje mladih i budućih športaša. Kroz petnaest pitanja i isto toliko edukativnih priča, iako opsegom mala, brošura odgovara na sva značajna pitanja vezana uz Olimpijske igre. Čitatelj tako saznaje da su Olimpijske igre nastale u Grčkoj, pa uranja u okolnosti i propozicije Antičkih igara, susreće se s barunom Pierreom de Coubertinom i njegovim nastojanjima za uspostavu modernih Olimpijskih igara, saznaje tko je prvi predsjedao Međunarodnim olimpijskim odborom i što se događalo s Olimpijskim igrama nakon 1896. Šećući spoznajama između prošlosti i sadašnjosti Igara, čitatelj upoznaje njihovu semiotiku - simboliku i protokole, saznaje što predstavljaju olimpijski krugovi, čemu služi štafetno prenošenje olimpijske baklje, zašto Olimpijske igre počinju i završavaju svečanostima otvaranja i zatvaranja, što je to olimpijski šport i koji su športovi bili na rasporedu antičkih igara, a koji tijekom povijesti modernih Olimpijskih igara. Stranice mu otkrivaju kako natjecatelji dolaze na Olimpijske igre, gdje žive tijekom Igara i kako se olimpijski pobjednici nagrađuju. Naravno, kao ni u ostatku života, tako ni tijekom olimpijada (razdoblje između dvojih Olimpijskih igara) a ni za trajanja Olimpijskih igra nije sve idilično, pa brošura „Što znate o Olimpijskim igrama?“ donosi i saznanja o tome što Olimpijske igre ugrožava, koja je uloga Međunarodnog olimpijskog odbora, kako on čuva uspomene na sve prošle Olimpijske igre te odakle dolazi novac za održavanje Igara i olimpijskog pokreta. Naposljetku, donosi i ono najvažnije: spoznaju da se duh olimpizma može opisati trima temeljnim, vječnim vrijednostima – izvrsnošću, poštovanjem i prijateljstvom – ali, ne kao frazom već kao načinom života koji se sa športskog prenosi na teren života.

i Hrvatski planinarski savez, Zagreb

Oblikovanje i priprema za tisak: Urednik d.o.o., Zagreb Tisak: OG grafika d.o.o. Dostupnost: Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu,

sveučilišne, narodne i gradske knjižnice, web-trgovina Hrvatskog planinarskog saveza: https://www.hps.hr/trgovina/ Cijena: tvrdi uvez – 100,00 kn, meki – 80,00 kn

njiga „Željko Poljak – velikan hrvatskog planinarstva“, druga je u biblioteci „Hrvatski športski portreti XX. Stoljeća“, Društva za povijest športa i tjelovježbe. A zašto, kojim povodom portretirati baš Željka Poljaka najbolje je opisao autor predgovora ove knjige objavljene povodom 120. obljetnice časopisa „Hrvatski planinar“. „U cjelokupnoj povijesti hrvatskog planinarstva i suvremene hrvatske kulture malo je toliko svestranih ličnosti kao što je prof. dr. Željko Poljak. Cijeli je svoj život posvetio planinarstvu, medicini, putovanjima i književnosti, sudjelujući istodobno kao radoznali istraživač i kao angažirani stvaralac, autor, urednik, dužnosnik u planinarskoj organizaciji te neumorni učitelj naraštajima planinara i liječnika. Nije pretjerano reći da je Poljak erudit starog kova, čovjek koji se bavio doslovno svim djelatnostima u planinarstvu, postigao uspjehe u njima, a istodobno dao zapažene stručne doprinose na polju književnosti i medicine.“ Prije uranjana u svijet Željka Poljaka, autor biografije čitatelja upoznaje s važnim činjenicama hrvatskog planinarstva i zaintrigira podatkom da su Hrvati deveti narod na svijetu s planinarskom organizacijom, utemeljenom 1874. Iste godine kada je svoju organizaciju osnovala i alpinistička velesila Francuska, ali i u vremenu u kome je Poljakova obitelj postajala spoj različitosti, sastavljen od mađarskog plemstva, s obiteljskim vezama koje sežu u Beč tijekom 19. i početkom 20. stoljeća i žitelja Zagreba, Kutine, Ličkog Lešća, Pušće... Rođen između dva svjetska rata kao potomak bankara i liječnika, a sin činovnika, koji je često na strani suprotnoj proklamiranoj politici vremena, i majke kućanice, Poljak je vrlo rano iskazivao sklonost penjanju, zabrinjavajući roditelje svojim "alpinizmom" po krovovima susjednih kuća i izostankom straha od visina. Spletom povijesnih okolnosti Željko Poljak rano postaje ne samo pirotehničar nego i odličan poznavatelj svih svojstava eksplozivnih naprava i njihove primjene i u mirnodopske i ogrjevne svrhe. Istim uplivom dolazi u doticaj sa špiljarstvom te s časopisom „Hrvatski planinar“, u vremenu koje nije slutilo da će postati njegov važan dio. Nakon Drugog svjetskog rata, upisuje dva fakulteta, pomalo pragmatično medicinu i književnost, a nakon diplome na Medicini upisuje i geografiju na PMF-u. U 22. godini života postaje planinar, a 1955. njegov se životni put presijeca s putem akademika Branimira Gušića koji mu postaje i medicinski i planinarski mentor. Uslijedilo je sedam desetljeća planina, u kojima je odličan učenik postajao izvrsnim učiteljem.

■ 61 ■ OLIMP

OD OLIMPA DO OLIMPA

Zlatku Mateši jednoglasno novi predsjednički mandat

Jednoglasnom odlukom članova Skupštine na 57. izbornoj sjednici u zagrebačkom hotelu Westinu, 5. listopada, Zlatko Mateša predvodit će Hrvatski olimpijski odbor i u idućem četverogodišnjem razdoblju (2020. – 2024.). Nakon raspisa izbora, u HOO-u je zaprimljena samo kandidatura dosadašnjeg predsjednika. Mateša je najdugovječniji predsjednik HOO-a, a na čelo nacionalne olimpijske udruge prvi je put izabran 2002. Prije njega HOO su vodili Antun Vrdoljak (1991. – 2000.) i Zdravko Hebel (2000. – 2002.). Dopredsjednici HOO-a ostali su isti: Sanda Čorak, Morana Paliković Gruden, Željko Jerkov i Damir Martin. U sastavu Vijeća HOO-a iz prošlog su saziva ostali Ivo-Goran Munivrana, Željan Konsuo, Zlatko Taritaš, Boris Mesarić, Branimir Bašić, Miho Glavić i Damir Knjaz, a novoizabrani su Dragan Primorac, Ivan Veštić i Anto Baković, dok je Kolinda Grabar-Kitarović članica Vijeća prema članstvu u MOO-u. Zbog pravednije zastupljenosti športova i obujma posla, najavljeno je i naknadno povećanje broja članova Vijeća HOO-a. Novi članovi Nadzornog odbora HOO-a su Ivan Jelenčić, Stjepan Krznarić, Goran Kovačić, Fernando Kirigin i Romeo Vrečko, a u Etičko povjerenstvo izabrani su Nika Fleiss, Nikša Skelin, Dario Šimić, Ivica Veselić i Nataša Vezmar.

Mimi Vurdelja i Neven Šavora dobitnici Državne nagrade za šport Franjo Bučar

Dvoje djelatnika HOO-a, voditeljica Programa zdravstvene skrbi športaša Mimi Vurdelja i ravnatelj Odjela za istraživanje i unaprjeđenje razvojnih programa Neven Šavora, dobitnici su Državne nagrade za šport Franjo Bučar za 2020. u kategoriji godišnjih laureata. Uz njih, isto je priznanje dobio i član Vijeća HOO-a Željan Konsuo. Ostali su dobitnici godišnje nagrade, objavljeni 22. listopada, Pero Kuterovac, Bruno Bošnjak, Slaven Zambata, Stojko Vranković, Slavko Cvitković, Paulo Obradović, Rea Hraski, Matija Gubica i Boris Milošević.

više na hoo.hr Dobitnici Državne nagrade za šport Franjo Bučar za životno djelo su skijaški trenerski velikan s 10 olimpijskih medalja Ante Kostelić, vrhunski igrač i trener, osvajač dvaju olimpijskih košarkaških odličja Petar Skansi te vaterpolska legenda, vlasnik triju olimpijskih kolajni Ivo Trumbić. Državna nagrada za šport Franjo Bučar najviše je priznanje koje Republika Hrvatska dodjeljuje za iznimna postignuća i osobit doprinos za razvoj športa. O dobitnicima je, na temelju prispjelih prijedloga na natječaj, odlučio Odbor Državne nagrade za šport Franjo Bučar koji čine: izv. prof. dr. sc. Tomislav Krističević (predsjednik) te Marijeta Ćelić, Vlado Šola, Perica Bukić, Damir Martin, Stipe Pletikosa, Stojko Vranković, Mihovil Španja i Ana-Marija Vuković (članovi).

Ivan Jelenčić reizabran za predsjednika NO-a

Na prvoj konstituirajućoj sjednici Nadzornog odbora HOO-a u novom sazivu, 12. studenoga, za predsjednika NO-a u mandatnom razdoblju od 2020. do 2024. jednoglasnom odlukom izabran je dosadašnji predsjednik Ivan Jelenčić, jedan od najdugovječnijih dužnosnika u tijelima HOO-a, ujedno i čelnik Športske zajednice grada Zaboka.

HOO dvaput istaknut kao primjer dobre prakse

Olimpijska solidarnost MOO-a objavila je drugo, dopunjeno izdanje knjige „Upravljanje olimpijskim športskim organizacijama“ (Managing Olympic Sport Organisations, skraćeno MOSO) na engleskom, francuskom i španjolskom jeziku. U odnosu na prvo izdanje iz 2013., u knjizi je i tekst o upravljanju ljudskim resursima u HOO-u kao primjer upravljanja u kriznim vremenima. Na zahtjev iz MOO-a tekst o upravljačkoj praksi u HOO-u napisala je HOO-ova koordinatorica za EU-fondove i programe Alma Papić. Kao primjer dobre prakse HOO je istaknut i u MOO-ovom izvješću o rezultatima opsežnog istraživanja o rodnoj ravnopravnosti u športu (Gender Equality Survey Results), provedenog 2018. i 2019. Hrvatski olimpijski odbor, koji na tom polju djeluje putem rada Komisije za ravnopravnost spolova u športu, u području sveobuhvatne analize medija istaknut je kao jedini primjer dobre prakse te se navodi da je, u suradnji s Agencijom za

Hrvatski olimpijski odbor priredio je 30. rujna u zagrebačkom hotelu Westin svečanost dodjele Nagrade Milan Neralić pojedincima i udrugama zaslužnima za razvoj športa na lokalnoj razini. To je drugo izdanje nagrade koju je inicirao voditelj HOO-ova Ureda za programe lokalnog športa Siniša Krajač, a nazvana je po prvom Hrvatu sa statusom olimpijca i prvom Hrvatu osvajaču olimpijske medalje Milanu Neraliću (bronca u mačevanju na OI u Parizu 1900.). U uvodnoj riječi predsjednik HOOa Zlatko Mateša istaknuo je važnost održavanja ovog događaja u „ova normalno-nenormalna vremena“ jer su športski djelatnici na lokalnoj razini podnijeli najveći teret krize u sustavu

OLIMP ■ 62 ■

športa, prouzročene pandemijom. Nakon što je urednica Ninna Lara Vidaković predstavila monografiju HOO-ova Ureda za programe lokalnog športa, dodijeljena su priznanja ovogodišnjim laureatima. To su: Mladen Klasić (Zajednica športskih udruga Križevci), Stjepan Fotivec (Športska zajednica Krapinsko-zagorske županije), Želimir Feitl (Zajedni- Laureati 2020.: Veljko Karabaić (u ime ZS PGŽ-a), Želimir Feitl, Mladen Klasić, Stjepan Fotivec ca športova Karlovačke županije), i Boris Gotal Boris Gotal (Zajednica športskih udruga grada Ivanca) i jedina udruga Milan Neralić i ove godine je djelovalo – Zajednica športova Primorsko-goran- u sastavu: Mladen Pavićević (predsjedske županije, u čije je ime nagradu prinik), Darko Ivošević, Mario Meštrović, mio njezin predsjednik Veljko Karabaić. Zvjezdana Tuma-Pavlov, Ante Tanfara, Ocjenjivačko povjerenstvo Nagrade Sanda Čorak i Siniša Krajač (članovi).

(foto: FaH)

Nagrada Milan Neralić

Piše: MARIJANA MIKAŠINOVIĆ

elektroničke medije i Uredom za ravnopravnost spolova Vlade Republike Hrvatske, proveo istraživanje o zastupljenosti žena u športu u medijima, nakon čega je pokrenuta kampanja „Za bolju vidljivost ženskog športa“. Predsjednica Komisije za ravnopravnost spolova u športu HOO-a Morana Paliković Gruden najavljuje realizaciju projekta „Glas žena u športu“ te naglašava preporuku predsjednika MOO-a Thomasa Bacha o ciljanih minimalnih 30 posto zastupljenosti žena na rukovodećim pozicijama u športu svih članica olimpijskog pokreta.

HOO i HPO s Toyotom u humanitarnoj akciji za djecu

Kao i svake godine partner hrvatskih olimpijaca i paraolimpijaca za mobilnost, tvrtka Toyota Hrvatska, na konkretan je način podržala projekt „Sv. Nikola za djecu“, odnosno humanitarnu akciju Muzeja grada Damir Martin, Kristijan Vincetić i Juraj Šebalj Zagreba i portala Wish mama, u kojoj se darivaju maleni pacijenti Klaićeve bolnice u Zagrebu. U sklopu projekta priređena je i akcija prikupljanja dječjih crteža za izložbu u bolnici. Toyotine darove u dvorište zagrebačke Klinike za dječje bolesti dovezli su 4. prosinca proslavljeni vozač relija Juraj Šebalj za upravljačem novog Yarisa, dvostruko srebrni veslački olimpijac Damir Martin u novom C-HR modelu i najbolji hrvatski plivački paraolimpijac Kristijan Vincetić u njemu prilagođenom Corolla hybridu. Darovi su predani sv. Nikoli koji je razveselio male pacijente. Toyotina akcija organizirana je u suradnji s Hrvatskim olimpijskim i Paraolimpijskim odborom te Hrvatskom olimpijskom akademijom koja je osigurala šezdesetak poklon-setova.

OŠ Petra Preradovića iz Zagreba nagrada Europske komisije

Osnovna škola Petra Preradovića iz Zagreba osvojila je nagradu za najbolji europski projekt na natječaju Europske komisije 2020 #BeActive Awards. Projekt Šetnja oko zemlje, koji je osmislio profesor Juraj Horžić, dobio je prvu nagradu u kategoriji Obrazovanje (Education), prethodno ušavši među tri finalista na kontinentalnoj razini. Kako se djeca sve manje kreću, pogotovo u doba pandemije, djelatnici OŠ Petra Preradovića odlučili su ih pokrenuti i potaknuti na tjelesnu aktivnost Šetnjom oko zemlje. Projekt se provodio kroz niz izazova u kojima su učenici od 5. do 8. razreda osnovne škole te učenici srednjih škola svladavali zadanu rutu nekom tjelesnom aktivnošću (hodanje, trčanje, rolanje, vožnja bicikla). Prvi izazov pokrenut je sredinom travnja 2020., kada su sudionici (učenici, roditelji i djelatnici škole) krenuli u virtualnu avanturu šetnje oko Zemlje. Zadatak je bio zajedno prehodati ili pretrčati nešto više od 28 000 km (po liniji zapadistok od Zagreba do Zagreba, odnosno od OŠ Petra Preradovića i natrag, po 45. paraleli) u što kraćem roku. Izazov je ostvaren u samo 12 dana, s ukupno 555 aktivno uključenih sudionika (škola broji 383 učenika). U praćenju virtualne svečanosti dodjele nagrada Europske komisije sudjelovali su i predstavnici HOO-a,

Zlatko Mateša elected unanimously for another term At the 57th Electoral Session held on 5 October at Zagreb’s hotel Westin, Zlatko Mateša was elected - by unanimous decision of members of the Assembly - to lead the Croatian Olympic Committee in the next four-year term (2020-2024). After the elections were called, the Croatian Olympic Committee received only the former President's candidacy. Mateša is the longest-serving President of the Croatian Olympic Committee, first elected to lead the National Olympic Association in 2002. Before him, the Croatian Olympic Committee was led by Antun Vrdoljak (1991-2000) and Zdravko Hebel (2000-2002). The Vice Presidents of the Croatian Olympic Committee remained the same: Sanda Čorak, Morana Paliković Gruden, Željko Jerkov and Damir Martin. Ivo-Goran Munivrana, Željan Konsuo, Zlatko Taritaš, Boris Mesarić, Branimir Bašić, Miho Glavić and Damir Knjaz remained in the Croatian Olympic Committee’s Council, with newly elected Dragan Primorac, Ivan Veštić and Anto Baković, followed by Kolinda Grabar-Kitarović as member of the Council according to IOC membership. Due to the fairer representation of sports and the volume of work, a subsequent increase in the number of members of the Croatian Olympic Committee’s Council was also announced. New members of the Croatian Olympic Committee' Supervisory Board are Ivan Jelenčić, Stjepan Krznarić, Goran Kovačić, Fernando Kirigin and Romeo Vrečko, while Nika Fleiss, Nikša Skelin, Dario Šimić, Ivica Veselić and Nataša Vezmar were elected to the Ethics Committee. New Chinese-Croatian Sports Cooperation Agreement Through video conference that took place in mid-September, the representatives of the Croatian Table Tennis Federation (HSTS) and the Embassy of the People's Republic of China in Croatia agreed one-year continuation of the Chinese-Croatian sports cooperation, mediated by the President of the Croatian Olympic Committee Zlatko Mateša. The video conference was held in the premises of the Croatian Olympic Committee and, besides Mateša, the conference was attended by the President of the Croatian Table Tennis Federation (HSTS) Zlatko Pospiš and HSTS Director Renato Čengić, Head of the Sports System Support Department at the Croatian Ministry of Tourism and Sports Martina Jeričević and former Croatian Table Tennis Head Coach Tian Yuan, still an active player and coach. The Head of the Croatian Table Tennis Federation Pospiš thanked the Chinese Embassy for financial and expert sports assistance, reminding that in 2019 four Chinese table tennis coaches visited Croatia and very much popularized that sport. The President of the Croatian Olympic Committee Zlatko Mateša praised this act of cooperation with China, emphasizing that the said fifteen-year-long cooperation reached such a level that Chinese handball players, with Croatian support, participate in the SEHA league. He also praised - as extremely valuable – the way how table tennis knowledge is being passed from China to Croatia. The other party in this video conference was the Ambassador of the People's Republic of China to Croatia, Her Excellency Xe Erven, who pointed out the excellent cooperation between China and Croatia in almost all areas of social activity, including sports. Government co-finances construction and reconstruction of sport infrastructure On 12 October 2020, the Ministry of Tourism and Sports signed 23 agreements on co-financing the construction, renovation and equipping of sports facilities in 2020, with a total value of HRK 9,684,096.94. The agreements were signed by Minister Nikolina Brnjac and mayors, chiefs and county prefects of local and regional communities to whom the funds were allocated after the public call was carried out. Minister Brnjac pointed out that in the past three years the construction, i.e., renovation of 25 sports facilities in total amount of HRK 31 million has been co-financed, and the first major project was the construction of athletics track in Knin in 2018, the first-ever circular athletics track of the Šibenik-Knin County. "Thanks to that project, today we are proud to see Marko Čeko build his golden successes on that track. Namely, our young athlete decided to stay in Knin even though he had offers from the United States of America because, as Marko himself pointed out several times, he has got everything he needs in the homeland. And this is the greatest reward for all of us", said Minister Brnjac, adding that the successes of top athletes are just the icing on the cake, stressing out that sports facilities are foreseen for all the citizens of Croatia.

■ 63 ■ OLIMP

OD OLIMPA DO OLIMPA predsjednik Zlatko Mateša, koji je videovezom čestitao svim laureatima, te HOO-ova koordinatorica EU-fondova i programa Alma Papić. Šesti Europski tjedan športa od 23. do 30. rujna održan je u kontroliranim epidemiološkim uvjetima i potaknuo je velik broj hrvatskih građana na tjelesnu aktivnost – organizirano je čak 98 događanja.

Potpora igrama u Tokiju i Pekingu skupine G20

Svjetski čelnici, okupljeni 22. studenoga na virtualnom summitu skupine G20 čiji je domaćin bila Kraljevina Saudijska Arabija, izrazili su u završnoj deklaraciji snažnu potporu Olimpijskim i Paraolimpijskim igrama u Tokiju 2021. i Zimskim olimpijskim igrama u Pekingu 2022. godine. Virtualnom summitu na poziv se pridružio i predsjednik MOO-a Thomas Bach, među ostalim rekavši: „Šport može spasiti živote. Tijekom koronakrize svi smo vidjeli koliko je šport važan za tjelesno i mentalno zdravlje. Svjetska zdravstvena organizacija to je prepoznala potpisivanjem sporazuma o suradnji s MOO-om. Nakon ovog sporazuma, Ujedinjeni narodi, SZO i MOO pokrenuli su zajedničku kampanju pod nazivom 'Zdravi zajedno', koja podrazumijeva međunarodne projekte. Pripremamo se i za doprinos svjetskoj kampanji protuvirusnog cijepljenja. Iz ove smo krize naučili važnu lekciju: treba nam više solidarnosti, unutar društava i među društvima. Olimpijske igre, uz sudjelovanje svih 206 nacionalnih olimpijskih odbora i olimpijskog tima MOO-a za izbjeglice, poslat će snažnu poruku solidarnosti, otpornosti i jedinstva čovječanstva u svoj našoj raznolikosti.“

Valentini Pereglin prestižno priznanje Međunarodnog fair play odbora

Trofejna hrvatska samostreličarka Valentina Pereglin dobitnica je još jednog prestižnog priznanja za fair play potez iz 2019. godine. Iz Međunarodnog fair play odbora u HOO je krajem listopada stigla obavijest da je sjajnoj 26-godišnjoj športašici iz vrbovečke Dubrave dodijeljena svjetska diploma za fair play „Pierre de Coubertin – Čin poštene igre“. U kolovozu 2019. godine na 20. SP-u u samostrelu field u ruskom Uljanovsku, Pereglin je netom joj uručenu srebrnu medalju pri silasku s pobjedničkog postolja proslijedila suparnici iz Njemačke, svjesna da je sudačkim previdom dobila dva nezaslužena boda. U takvom raspletu ostala je i bez bronce, ali osvojila je divljenje športskog svijeta za uistinu rijedak čin športske i ljudske korektnosti. U obrazloženju odluke Vijeća Međunarodnog fair play odbora stoji da je njezina gesta prepoznata kao uzorno promicanje fair playa u svijetu športa. To je već četvrto priznanje Valentini Pereglin za taj fair play potez, nakon plakete Međunarodnog samostrelskog saveza, godišnje Nagrade za fair play Hrvatskog olimpijskog odbora i nedavnog priznanja Europskog fair play pokreta. Za njezine međunarodne kandidature zaslužan je Hrvatski fair play odbor, na čelu s predsjednicom Danirom Bilić. OLIMP ■ 64 ■

više na hoo.hr

MOO: Više novca iz Olimpijske solidarnosti

Izvršni odbor MOO-a odlučio je u studenome za 16 posto povećati proračun Olimpijske solidarnosti za razdoblje od 2021. do 2024. i iznosit će 590 milijuna američkih dolara, čime će MOO dodatno ojačati potporu športašima, nacionalnim olimpijskim odborima i kontinentalnim udrugama. Ujedno, MOO se odlučio i za 25-postotno povećanje financiranja izravnih programa potpore športašima. Od 2021. do 2024. Olimpijska solidarnost bit će usmjerena i prema svijetu nakon koronavirusa, što znači da u svim financijskim programima prioritet imaju izravni korisnici – športaši i nacionalni olimpijski odbori. Da bi se ojačala decentralizacija dijela sredstava kontinentalnim udrugama kako bi se razvili održivi programi, na protuvrijednost od 500 000 dolara povećan je proračun koji se dodjeljuje svakom NOO-u za nacionalne aktivnosti u jednoj olimpijadi, a proračuni programa za kontinentalne specifičnosti povećani su 24 posto.

Seulska Nagrada za mir Thomasu Bachu

Zaklada iz južnokorejske prijestolnice Seula, koja tradicionalno dodjeljuje Nagradu za mir, izvijestila je 26. listopada da je za 15. laureata izabran čelnik MOO-a Thomas Bach, osvjedočeni poklonik duha Olimpijskih igara koji se posvetio promicanju mira kroz šport. Zapalio je „baklju nade“ za izbjeglice širom svijeta, predstavljajući olimpijski tim za izbjeglice na Igrama u Riju 2016., što je bilo dotad neviđeno u povijesti olimpizma, jedan je od citata iz pojašnjenja nagrade. Ujedno, zauzeo se i za sudjelovanje Sjeverne Koreje na Zimskim olimpijskim igrama u Pjongčangu 2018., koje je ugostila Južna Koreja, što je važan iskorak s obzirom na bojkot Sjeverne Koreje Olimpijskih igara u Seulu 1988.

Prva glavna skupština EOO-a videovezom

Sukladno antipandemijskim mjerama 49. glavna skupština Europskih olimpijskih odbora (EOO) prvi je put (27. studenoga) održana online i donijela je niz važnih odluka za budućnost olimpijskog pokreta u Europi. Glavna skupština iz sjedišta Talijanskog olimpijskog odbora (CONI), koji je ustupio prostor čelništvu EOO-a, započela je minutom šutnje za bivšeg predsjednika EOO-a Janeza Kocijančiča, koji je preminuo 1. lipnja 2020. U radu skupštine videolinkom su sudjelovali predsjednik HOO-a Zlatko Mateša i glavni tajnik Josip Čop. Predsjednik MOO-a Thomas Bach govorio je o tome koliko se svijet promijenio otkako se zadnji put obratio glavnoj skupštini EOO-a 2019. godine, ali i dodao da je olimpijski pokret iskoristio pandemiju kao priliku da šport učini relevantnijim čimbenikom u društvu nego što je ikad bio. Glavna skupština većinom je glasova odlučila i o promjeni Statuta EOO-a, što je inicirao Irski olimpijski odbor, da se uskladi sastav Izvršnog odbora EOO-a s prijedlozima Olimpijske agende 2020 za ravnopravnost spolova u športu. Od sljedećih izbora za EOO nadalje, najmanje petero od izabranih 16 članova u Izvršnom odboru EOO-a mora biti drugoga spola. Tijekom skupštine predstavljen je i novi, redizajnirani trofej EOO-ove Nagrade Piotr Nurowski koja se svake godine dodjeljuje najboljim mladim športašicama i športašima iz ljetnih i zimskih športova. Laureatkinja 5. zimske Nagrade Piotr Nurowski je 18-godišnja talijanska biatlonka Linda Zingerle, koja je osvojila zlato u mješovitoj štafeti i srebro u pojedinačnoj mješovitoj štafeti na Zimskim olimpijskim igrama mladih u Lausanni 2020. S junior-

Piše: MARIJANA MIKAŠINOVIĆ

The projects to be co-financed, signed by Minister Brnjac in the presence of State Secretary for Sports Tomislav Družak, cover the entire Croatian territory and include construction, renovation or arrangement of outdoor sports venues, such as football and tennis courts, athletics tracks and multipurpose venues, and part of the funds will be used for construction and equipping of sports halls. Croatian Olympic Committee highlighted as many as twice as an example of good practice The International Olympic Committee’s Olympic Solidarity published the second, supplemented edition of the book "Managing Olympic Sport Organizations" (abbrev. MOSO) in English, French and Spanish language. In relation to the first edition from 2013, the book also contains a text on human resources management at the Croatian Olympic Committee as an example of management in the times of crisis. At the request of the International Olympic Committee, the text on management practices at the Croatian Olympic Committee was written by the Croatian Olympic Committee’s European Union Programs; Funds and EU Program Coordinator Alma Papić. Besides that, the Croatian Olympic Committee was also highlighted as an example of good practice in the International Olympic Committee’s report on results of the comprehensive survey on gender equality (Gender Equality Survey Results), conducted in 2018 and 2019. The Croatian Olympic Committee, which operates in this field through the work of the Gender Equality in Sport Commission, was highlighted - in the field of comprehensive media analysis - as the only example of good practice. Furthermore, it was stated that, in cooperation with the Agency for Electronic Media and the Office for Gender Equality of the Government of the Republic of Croatia, the Croatian Olympic Committee conducted a survey on the representation of women’s sports in the media, after which the campaign "For better visibility of women's sport in the electronic media" was launched. President of the Croatian Olympic Committee’s Gender Equality in Sport Commission Morana Paliković Gruden announces the implementation of the project "Women’s Voices in Sports" and emphasizes the recommendation of International Olympic Committee’s President Thomas Bach on the targeted minimum of 30 percent of representation of women in leadership positions in sports of all members of the Olympic movement. Elementary school Petar Preradović from Zagreb presented the prestigious European Commission’s Education Award Elementary school Petar Preradović from Zagreb announced that it was presented the award for the best European sports education project in the EuropeanCommission's 2020 #BeActive Awards. The Project Walking Around the Earth, conceived by the Professor Juraj Horžić, won the first prize in the Education category, having previously entered among the three finalists on the continental level. Aware of the fact that children are less and less mobile, spending a lot of time on mobile phones, laptops and tablets, and especially in the current pandemic situation, the staff of the elementary school Petar Preradović from Zagreb decided to start and encourage them to get involved in physical activity with the project "Walking Around the Earth". The project was implemented through a series of challenges in which students from 5th to 8th grade of elementary school and high school students mastered the given route with some physical activity (such as walking, running, rollerblading and cycling). The first challenge was launched in mid-April 2020, when the participants (students, parents and school staff) embarked on a virtual adventure of walking around the Earth. The task was to walk together or run a little bit more than 28 000 km (along the west-east line from Zagreb to Zagreb, i.e., from the elementary school Petar Preradović and back, along the 45th parallel) in the shortest time possible. The challenge was achieved in just 12 days, with a total of 555 actively involved participants (the school has 383 students). The representatives of the Croatian Olympic Committee (COC) - President Zlatko Mateša, who congratulated all the laureates via video link and Croatian Olympic Committee’s European Union Programs; Funds and EU Program Coordinator Alma Papić - participated in the virtual award-presenting ceremony of the European Commission. Mariya Gabriel, European Commissioner for Innovation, Research, Culture, Education and Youth, delivered her closing remark with congratulations to the award winners in three categories. (COC/GB) The Croatian Olympic Committee congratulates Professor Horžić and all the other staff members of the elementary school Petar Preradović on winning the prestigious European Commission’s award!

OD OLIMPA DO OLIMPA više na hoo.hr skog Svjetskog prvenstva u biatlonu 2020. donijela je impresivan hat-trick medalja – zlato, srebro i broncu. Birani su i domaćini novih izdanja Olimpijskih festivala europske mladeži (EYOF). Gruzijski Borjomi i Bakuriani predstavljeni su kao domaćini zimskog izdanja EYOF-a 2025. godine, a Brno je potvrđeno kao domaćin ljetnog izdanja 2025. godine.

Zimski olimpijski festival europske mladeži odgođen za prosinac 2021.

Zimsko izdanje Olimpijskog festivala europske mladeži 2021. (EYOF 2021.) u finskom Vuokattiju odgođeno je s veljače na prosinac iste godine zbog pandemije koronavirusa. Novi termin vodećeg multišportskog događaja na europskom kontinentu za športaše u dobi od 14 do 18 godina je od 11. do 18. prosinca 2021. Prije odgode očekivalo se da će 1800 športaša iz 48 europskih nacionalnih olimpijskih odbora od 6. do 13. veljače sudjelovati u devet športova i športskih disciplina. Na programu su: alpsko skijanje, biatlon, hokej na ledu, snowboarding, skijaško trčanje, skijaški skokovi, brzo klizanje na kratkim stazama, umjetničko klizanje i nordijska kombinacija. Uključivanjem hokeja na ledu za djevojke, Vuokatti je spreman postati rodno najuravnoteženiji športski događaj u povijesti.

Vlada sufinancira izgradnju i obnovu športske infrastrukture

U Ministarstvu turizma i športa 12. listopada potpisana su 23 ugovora o sufinanciranju izgradnje, obnove i opremanja športskih objekata u 2020., čija je ukupna vrijednost 9.684.096,94 kuna. Ugovore je, u nazočnosti državnog tajnika za šport Tomislava Družaka, potpisala ministrica Nikolina Brnjac s gradonačelnicima, načelnicima i županima lokalnih i regionalnih zajednica kojima su sredstva dodijeljena nakon provedenog javnog poziva. Ministrica Brnjac je istaknula da je u prošle tri godine sufinancirana izgradnja ili obnova 25 športskih objekata u ukupnom iznosu od 31 milijun kuna, a prvi veliki projekt bila je izgradnja atletske staze u Kninu 2018., čime je Šibenskokninska županija dobila prvu kružnu atletsku stazu uopće. „Zahvaljujući tome, danas s ponosom gledamo kako na toj stazi svoje zlatne uspjehe gradi Marko Čeko, naš mladi atletičar, koji je odlučio ostati u Kninu, iako je imao ponude iz Amerike, jer je, kako je sam nekoliko puta naglasio, kod kuće dobio sve uvjete. I to je svima nama najveća nagrada“, kazala je ministrica Brnjac te dodala da su uspjesi vrhunskih športaša samo šlag na tortu, ali da su športski objekti namijenjeni svim građanima Hrvatske. Projekti koji će biti sufinancirani obuhvaćaju cijelu Hrvatsku. Radit će se na izgradnji, obnovi ili uređenju vanjskih športskih borilišta, poput nogometnih i teniskih terena, atletskih staza i višenamjenskih igrališta, a dio sredstava bit će iskorišten za gradnju, rekonstrukciju i opremanje športskih dvorana.

Novi kinesko-hrvatski sporazum o športskoj suradnji

Predstavnici Hrvatskog stolnoteniskog saveza (HSTS) i Veleposlanstva Narodne Republike Kine u Hrvatskoj ugovorili su videovezom, sredinom rujna, jednogodišnji nastavak kinesko-hr-

OLIMP ■ 66 ■

Piše: MARIJANA MIKAŠINOVIĆ

vatske športske suradnje, uz posredovanje predsjednika HOO-a Zlatka Mateše. Videokonferencija je održana u prostorijama HOO-a, a osim Mateše, sudjelovali su predsjednik HSTS-a Zlatko Pospiš, direktor HSTS-a Renato Čengić, načelnica Sektora za potporu sustavu športa u hrvatskom Ministarstvu turizma i športa Martina Jeričević te bivša hrvatska stolnoteniska izbornica Tian Yuan, još uvijek aktivna igračica i trenerica. Čelnik HSTS-a Pospiš zahvalio je Kineskom veleposlanstvu na financijskoj i stručnoj športskoj pomoći, podsjetivši da su 2019. u Hrvatskoj boravila četvorica kineskih stolnoteniskih trenera koji su itekako popularizirali taj šport. Predsjednik HOO-a Zlatko Mateša pohvalio je suradnju s Kinom, naglasivši da traje već 15-ak godina, a dosegnula je takvu razinu da kineski rukometaši, uz hrvatsko posredovanje, sudjeluju u SEHA ligi. Pohvalio je kao iznimno vrijedan i transfer stolnoteniskog znanja iz Kine prema Hrvatskoj. S duge strane videoveze bila je veleposlanica NR Kine u Hrvatskoj, Nj. Eksc. Xe Erven, koja je istaknula vrlo dobru suradnju Kine i Hrvatske na gotovo svim područjima društvenog djelovanja, pa tako i športa.

HOO čestitao Tomislavu Družaku na mandatu državnog tajnika za šport

Vlada Republike Hrvatske je na sjednici 24. rujna imenovala Tomislava Družaka državnim tajnikom za šport u novoutemeljenom Ministarstvu turizma i športa. Nastavak je to Družakova obnašanja iste dužnosti, započeto u siječnju 2020. u sklopu tadašnjeg Središnjeg državnog ureda za šport (SDUŠ). Na novoj/staroj dužnosti Družaku je ukazano povjerenje kroz četverogodišnji mandat. Vodeći dužnosnici HOO-a, predsjednik Zlatko Mateša i glavni tajnik Josip Čop, čestitali su Tomislavu Družaku „reizbor“ na dužnost državnog tajnika za šport.

Prije 20 godina napustio nas je Matija Ljubek

Dvadeseta je obljetnica od tragičnog valpovačkog događaja, u kojem nas je napustio najuspješniji hrvatski pojedinačni ljetni olimpijac Matija Ljubek. U bogatoj kanuističkoj karijeri osvojio je više od 300 medalja, među kojima su i četiri olimpijske: zlatna i brončana u jednokleku s Igara u Montrealu 1976. te zlatna i srebrna u dvokleku (s Mirkom Nišovićem) iz Los Angelesa 1984. godine. Nakon veličanstvene karijere Ljubek je postao športski dužnosnik. Sudjelovao je u osnivanju HOO-a, 1991. godine. Neposredno prije osobne tragedije, kao zaposlenik HOO-a, uspješno je odradio posao šefa Misije hrvatskog olimpijskog izaslanstva na OI u Sydneyju 2000. godine. U studenome je trebao napuniti 47 godina. Uz Ljubekovu obitelj i prijatelje, tužnu obljetnicu tradicionalno obilježavaju Hrvatski kajakaški savez i HOO. U znak trajnog sjećanja na legendarnog olimpijca HOO je njegovim imenom nazvao jednu od svojih godišnjih nagrada, a u Zagrebu uspješno djeluje i KKK Matija Ljubek. U godini tragičnog odlaska Matija Ljubek je posthumno dobio i Državnu nagradu športa Franjo Bučar za životno djelo.

OTVORI RAČUN 10 0 % DIGITALNO

George. Svi ste dobrodošli u budućnost bankarenja. Preuzmi aplikaciju na george.hr Više na erstebank.hr/george