Olimp 78. by Hrvatski olimpijski odbor

Godina izlaženja: XXII. ISSN 1331-9523

Časopis Hrvatskog olimpijskog odbora

Broj 78 / Ožujak 2021.

INTERVJU

Posebni savjetnik ministrice turizma i sporta Republike Hrvatske

JOSIP PAVIĆ

OLIMPIJSKA NADA

Zrinka Ljutić

Povezujemo vas s europskim i hrvatskim gradovima! #CTNwecare croatiaairlines.com

Sluæbeni prijevoznik olimpijaca

KAZALO

6 Godina izlaženja: XXII.

Časopis Hrvatskog olimpijskog odbora

ISSN 1331-9523

Broj 78 / Ožujak 2021.

INTERVJU

Posebni savjetnik ministrice turizma i sporta Republike Hrvatske

JOSIP PAVIĆ

OLIMPIJSKA NADA

Zrinka Ljutić

olimp 78 x.indd 1

19/03/2021 17:36

Naslovnica: Josip Pavić

Za nakladnika: Josip Čop Hrvatski olimpijski odbor Trg Krešimira Ćosića 11, 10 000 Zagreb Glavni urednik: Ante Drpić Urednica priloga Povijest Hrvatskog športa: Ana Popovčić Uredništvo: Danira Bilić, Saša Ceraj, Gordana Gaćeša, Nenad Ivanković, Radica Jurkin, Vinko Knežević, Siniša Krajač, Jura Ozmec, Ana Popovčić Produkcija: M 14 d.o.o (Jet-set magazin) Prisavlje 2 10 000 Zagreb Oblikovanje i prijelom: Marin Stojić Prijevod: N. T. Dalma d.o.o., Medveščak 13, Zagreb Tisak: Grafički zavod Hrvatske d.o.o. Mičevečka ulica 7 10 000 Zagreb Naklada: 2000 primjeraka

Olimp je časopis Hrvatskog olimpijskog odbora.

www.hoo.hr e-mail: hoo@hoo.hr

Josip Pavić

Neizvjesnost oko Igara

Intervju

Zrinka Ljutić

Cilj projekta nije zarada

Olimpijske nade

EU - HOO

Goran Perkovac

Povijest hrvatskog športa

Olimpijske legende

Prilog

Novi život Bjelolasice

Igre moći

Društvo i šport

OLIMP ■ 4 ■

Internet

Žene i šport

Dragi čitatelji,

Nastanak modernog športa

Bacačke discipline

50 MOO

10 godišnjica SPTV-a

Znanost i šport

Domoljubni potencijal

Hrvatski športski muzej

Nove lokacije za HŠM

i dalje smo svjedoci izvanredne situacije koja je dramatično pogodila i promijenila živote i životne tokove svih nas. Već godinu dana nenormalno je normalno. Niz gospodarskih aktivnosti je usporen, ponekih ugrožen, tako da ni šport nije zaobiđen. Pomaže mu se na svakojake načine i sa svih razina kako bi ostao na životu. Zato nas hrabri spoznaja da se, unatoč svemu, športska nadmetanja ipak održavaju. Motivira nas ustrajnost svih dionika športa da se odupru epidemiji i da šport, još jednom, po ne znam koji put, pokaže i dokaže da je neuništiv, da može opstati, da se može održati. Glavni tajnik Hrvatskog Neizvjestan je i format održavanja Olimpijskih olimpijskog odbora igara u Tokiju. Čini se izglednim i sve realnijim da Secretary General će se najveće športsko natjecanje na našem planetu of the Croatian održati bez prisustva gledatelja, uz restrikciju broja pratećih osoba, novinara i fotoreportera, bez predOlympic Committee stavnika sponzora… Ono što u svakom slučaju istinski želimo je da se Josip Čop, dipl. oec. Igre održe, jer to će biti još jedan dokaz da Olimpijske igre mogu ne samo zaustaviti ratove, nego i bar donekle „zataškati“ globalnu opasnost koja se nadvila nad cijeli svijet. U iščekivanju raspleta oko tokijske manifestacije, ovo izdanje „Olimpa“ uz ostalo donosi i razgovor s nekadašnjim vaterpolskim vratarom, jednim od najuspješnih hrvatskih športaša Josipom Pavićem, danas posebnim savjetnikom Nikoline Brnjac, ministrice turizma i sporta. Podsjećamo vas i na rukometnu legendu Gorana Perkovca, a na našim stranicama možete bolje upoznati Zrinku Ljutić, mladu skijašicu kojoj stručnjaci najavljuju veliku karijeru. To je samo djelić bogatog sadržaja u proljetnom izdanju našeg i vašeg časopisa, uz nadu da ćemo u sljedećem broju, onom potkraj lipnja, vedro najaviti skorašnji početak OI u Japanu. I naravno, da će koronavirus dobrim dijelom biti svladan. A dotad, čuvajte se i budite dobro.

Dear readers,

we continue witnessing this extraordinary situation that dramatically affected and changed the lives and life flows of all of us. It’s been a year that abnormal is normal. A series of economic activities slowed down, some even jeopardized, and sport was not bypassed either. It is helped in many ways and from all levels to keep it alive. That is why we are encouraged knowing that, despite everything, sports competitions are still held. We are motivated by the perseverance of all sports stakeholders to resist and fight the epidemic and that sports - once again, I don't know which time - shows us and proves that it is indestructible, that it can survive, that it can keep up. The format of the Tokyo Olympics is also uncertain. It seems likely and more and more real that the largest sports competition on our planet will be held without the presence of spectators, with restriction of the number of accompanying persons, journalists and photojournalists, without sponsors’ representatives... What we truly want in any case is for the Olympics to take place, because this will be another proof that the Olympic Games can not only stop wars, but also at least somewhat "cover up" the global danger that looms over the entire world. In anticipation of unravelling of the Tokyo event, this edition of "Olimp" brings, among other things, a conversation with the former water polo goalkeeper, one of the most successful Croatian athletes, Josip Pavić, today special advisor to Nikolina Brnjac, Minister of Tourism and Sports. We also remind you of the handball legend Goran Perkovac, and on our pages you can get to know Zrinka Ljutić, a young skier to whom the experts are announcing a great career. This is only a small part of the rich contents in the spring edition of our and your magazine, with the hope that in the next issue, the one in late June, we will brightly announce the upcoming start of the Summer Olympics in Japan. And that by that time - of course - COVID-19 will be beaten in the greatest part. And until then, take care of yourself and stay well. ■ 5 ■ OLIMP

INTERVJU: JOSIP PAVIĆ

„Šport nisu samo vrhunski rezultati i medalje“ Piše: DEAN BAUER

Josip Pavić, jedan od najtrofejnijih hrvatskih športaša, od studenoga prošle godine posebni je savjetnik ministrice turizma i sporta Republike Hrvatske Nikoline Brnjac

edan od najvećih. Ne samo u vaterpolu, već u cijelom hrvatskom športu. Njegov športski put, cijela karijera, ono što je i kako činio, govorio, te povrh svega ono što je ostvario, svrstava ga u Panteon hrvatskog športa. Olimpijski prvak (London 2012.) i doprvak (Rio 2016.), svjetski prvak (Melbourne 2007.), europski pobjednik s reprezentacijom, ali i klubom. Službeno je jedne godine proglašen i najboljim svjetskim vaterpolistom. Višestruki je državni prvak i pobjednik nacionalnog kupa, u Hrvatskoj i Grčkoj. Upravo je Pirej (u kojem je boravio od 2015. do 2019.) svojim obranama, ali i pristupom športu

i ljudima, potpuno osvojio. „Zarobio“ im je srca, te su mu u ljeto 2019. priredili oproštaj kao rijetko komu ikada. Godinu dana kasnije, u listopadu 2020., Nikolina Brnjac, ministrica turizma i sporta Republike Hrvatske imenovala ga je svojim posebnim savjetnikom. Nakon igračke karijere, „skok“ u športsko-upravljačke strukture na nacionalnoj razini. - S okončanjem ugovora s Olympiacosom, jednostavno sam bio stava kako je vrijeme za kraj karijere. Fizički sam mogao vjerojatno još neko vrijeme, ali glava je ipak rekla - ne, dosta je. Iskreno, trenerski me posao nije zanimao. Bilo je, istina, nekih ponuda za ostati raditi u

Za Hrvatsku osvojio 15 medalja

osip Pavić jedan je od najtrofejnijih hrvatskih vaterpolista svih vremena, a po broju i sjaju odličja u samom je nacionalnom športskom vrhu. Za Hrvatsku je osvojio čak 15 medalja (samo seniorska konkurencija), a od toga osobito sjaje zlato s OI u Londonu 2012. i srebro osvojeno na Igrama u Rio de Janeiru 2016. Bio je svjetski prvak u Melbourneu 2007. i europski prvak u Zagrebu 2010. Osim zlata u Melbourneu, osvojio je još četiri kolajne na svjetskim prvenstvima (1 srebro i 3 bronce).

OLIMP ■ 6 ■

vaterpolu, ali se nisu na kraju realizirale, tako da mi je ovaj angažman u Ministarstvu turizma i sporta odlično došao. Mislim da sam športu dao puno kroz igračku karijeru, ali sam mišljenja da isto tako mogu pokušati pomoći i na ovoj poziciji, na nešto drukčiji način. Prije svega sam zahvalan ministrici Brnjac na pruženoj prilici - govori Pavić. Imate dobar spoj teorijskih spoznaja i znanja jer ste diplomirani ekonomist, ali isto tako imate i puno iskustva stečenog kroz šport, i u Hrvatskoj, i u inozemstvu… - Bit ću iskren i realan: dok si igrač, usredotočen si samo na treninge i utakmice. Uopće ne razmišljate o nekom dijelu koji se zbiva s „druge strane zavjese“, a koji praktički omogućava djelovanje cijelog sustava športa. To je jedan svijet koji sam tek počeo otkrivati i moram priznati da sam dojmljen trudom i radom ljudi koji to omogućavaju. Kao športaš to jednostavno ne vidite. Kao športaš imate konkretne zadatke koje odrađujete onako kako trener kaže. Ovdje praktički

INTERVJU: JOSIP PAVIĆ

omogućujete izgradnju okvira unutar kojeg će se to sve odrađivati i na koji način. Sve, naravno, ima za cilj napredak športa. No, puno je širi taj fokus upravljačkog dijela športa; ne baca se svjetlo samo na vrhunski šport kojem sam pripadao. Puno je šira slika. Koliko je hrvatski šport, njegov razvoj, planski određen, a koliko ponekad ima i malo stihije? - Organiziran je dosta dobro, to ne bih uopće sporio. Smatram da stihije nema, ponekad u nekim situacijama možda ima improvizacije, snalaženja… Jedna od takvih situacija je ova tužna „korona-priča“, no i tu se jako brzo reagiralo. Zato bih rekao da je šport u nas vrlo dobro organiziran, ali da ima i prostora za napredak - to sigurno. I na tomu se radi. Je li najveća odgovornost države prema športu kao djelatnosti, odvojiti Hrvatsku s dna ljestvice EU kada je u pitanju pretilost djece, tjelesna aktivnost građana...? - Na tome se neprestano radi i upravo se sada izrađuje Akcijski plan o zdravstveno usmjerenom tjelesnom vježbanju, a kojem je cilj povećati tjelesnu aktivnost. Pogotovo kroz izvannastavne, izvan-

"Hrvatska vlada u zadnje četiri godine udvostručila je izdvajanja za šport. I na državnoj razini, ali i kad je riječ o lokalnim zajednicama, ulažu se ogromna sredstva. A tu je i Ministarstvo znanosti i obrazovanja koje izdvaja za školske dvorane…" OLIMP ■ 8 ■

Četverostruki kapetan

oliki je bio njegova značaj i uloga u momčadi, ma koja ona bila, dostatno će reći i podatak da je u čak četiri momčadi Pavić bio kapetan. Prvo u matičnom Jadranu, zatim zagrebačkoj Mladosti za koju je igrao cijelo desetljeće, pa u hrvatskoj reprezentaciji, a onda i u inozemstvu, u sastavu Olympiacosa. Ovo potonje je osobito vrijedan domet jer stranac ipak ne dobiva tako brzo takav status, a Pavić jest, nakon samo dvije godine. Uostalom, s Olympiacosom je u četiri godine igrao čak triput u finalu Lige prvaka, a jednom ga i osvojio (2018.). školske aktivnosti. Mislim da je to dobar put pogotovo kada shvatimo da ulaganje u šport nije isključivo ulaganje u vrhunski šport i čisto brojanje medalja. Ispravno ulaganje u šport kasnije ima za posljedicu i rasterećenje zdravstvenog sustava. Uvjeren sam da će taj plan zaživjeti, bilo je dobrih primjera i dosad kroz programe “Hrvatska pliva”, “Univerzalna sportska škola” i “Vježbaonica”, te se nadam da će se ti programi i širiti; jasno u suradnji s Hrvatskim školskim sportskim savezom, eventualno i Hrvatskim akademskim sportskim savezom. Pohvalna je inicijativa Ministarstva turizma i športa o povećanju broja sati tjelesne i zdravstvene kulture u osnovnim i srednjim školama. Imamo dva sata tjedno u prosjeku ili dvostruko manje od zapadnoeuropskih država. Postavlja se pitanje kako to izvesti jer polovica škola nema ni dvoranu? - Ići će se u suradnju s Ministarstvom znanosti i obrazovanja, te Ministarstvom zdravstva. Ima nažalost i dosta školskih dvorana koje su nastradale u potresima, tako da će se i to obnavljati. Uvjeren sam da ćemo i kroz EU fondove popraviti taj dio infrastrukture koji nam sigurno nedostaje u nekim dijelovima Hrvatske. Radi se i na uspostavi mreže športskih građevina, što je podatak koji nam isto sada nedostaje. To je sveobuhvatan plan za koji sam uvjeren da neće ostati mrtvo slovo na papiru. Samo što tu ne mislimo samo na djecu i mlade, već i na najširu populaciju, jer šport, uporno po-

navljam, nije samo onaj vrhunski rezultat, nisu to samo odličja… Koja je vaša temeljna zadaća kao savjetnika ministrice Nikoline Brnjac? - Angažman u izradi novog Zakona o športu. Sudjelujem i u izradi programa i ideja vezanih uz EU fondove. Ako se ne varamo, vrlo važna stavka oko koje se posebno zalažete je radnopravni status športaša. Možete to malo pojasniti? - Nacionalni program športa kroz jednu od svojih mjera obvezuje nas na poboljšanje radnopravnog statusa športaša. Prema podatcima koje smo primili od Sindikata profesionalnih nogometaša (FIFPro) na dnu smo europske i svjetske ljestvice kad govorimo o broju profesionalnih nogometaša koji imaju sklopljen ugovor o radu s klubom. U konačnici, takav je stav prepoznat i od Vrhovnog športskog suda u Lausanni gdje se odnos klubigrač, neovisno kako se ugovor zvao, prepoznaje kao radni odnos. Svjestan sam eventualnog povećanja troškova klubova, pokušat ćemo kroz neke druge načine olakšati im situaciju. U prošlosti smo bili svjedoci velikih problema u kojim bi se našli igrači zbog kašnjenja ili neisplate ugovorenih iznosa, jer bi sve obaveze i davanja koja iz ugovora proizlaze, a temeljem samostalne športske djelatnosti koju je športaš obavljao, bile na teret samog športaša, a ne kluba s kojim ima zaključen ugovor. To je, dakako, stavljalo športaša u izrazito nepovoljan položaj.

Fotografija: DAMIR SENČAR (Hina)

Josip Pavić nosio je ■ 9 ■ OLIMP hrvatsku zastavu na otvaranju OI u Riju

INTERVJU: JOSIP PAVIĆ

Branio na SP sa slomljenim prstom

ezbroj je zgoda iz Pavićeve prebogate karijere, ali jedan je osobit. Godine 2009. cijeli je turnir na svjetskom prvenstvu u Rimu branio sa slomljenim prstom! Jauknuo nije, barem ne javno, a po završetku turnira nije ni otkrio tu informaciju, već je to učinio izbornik Rudić. Unatoč tomu, Hrvatska je s ozlijeđenim Pavićem na vratima osvojila broncu…

OLIMP ■ 10 ■

Najbolji vaterpolist svijeta i Bučarova nagrada

odina 2012. bila je sigurno vrhunac Pavićeve športske karijere. Te se godine Josip upisao u „besmrtnike“, među one koji su osvojili olimpijsko zlato. Štoviše, na olimpijskom turniru u Londonu 2012. Pavić je proglašen najboljim vratarom, ušao je u najbolju momčad turnira. Te je godine u izboru Fine (Međunarodne organizacije vodenih športova) izabran za najboljeg vaterpolista na svijetu, dok je u izboru Lena (Europske organizacije vodenih športova), bio drugi, iza reprezentativnog suigrača Mihe Boškovića. Potkraj te iste godine primio je i Državnu godišnju nagradu za šport Franjo Bučar.

To je nešto što bi se trebalo riješiti Zakonom o športu? - Upravo tako.

cijski okvir. Mislim da će tu šport, kao i kroz Europski socijalni fond i Fond regionalnog razvoja, biti prepoznat. Dvojaka su razmišljanja može li tu biti i infrastruktura. Ako se dobro uklopi u priču o turizmu, uvjeren sam da će se pronaći rješenje i za nju..

Uključeni ste i u aktivnosti povezane s EU fondovima usmjerenim k športu. Što o tomu možete reći? - Trenutačno je temelj, koji se prvi put donosi u cijeloj EU, Nacionalni plan oporavka i otpornosti, koji je objavljen nakon dogovora Europske komisije i svih državnih vlada. To je plan na razini EU, a donesen je prvi put u povijesti zbog korona-krize. Uz taj dokument usporedno ide i višegodišnji finanFotografija: DAMIR SENČAR (Hina)

Kada očekujete donošenje Zakona o športu? Je li to moguće do kraja godine? - Predviđeno je u zadnjem kvartalu 2021. Prije toga još mora proći usuglašavanje s ostalim tijelima državne uprave, zatim i proces esavjetovanja. Športaši će se često potužiti kako doprinose državi rezultatima, uspjesima, promocijom Hrvatske po svijetu te da je sve to više negoli što država daje njima. Kakav je vaš odgovor? - Nemojmo ipak zaboraviti da je hrvatska vlada u zadnje četiri godine udvostručila izdvajanja za šport. I na državnoj razini, ali i kad je riječ o lokalnim zajednicama, ulažu se ogromna sredstva. A tu je i Ministarstvo znanosti i obrazovanja koje izdvaja za školske dvorane… Iz godine u godinu raste iznos koji se izdvaja za šport i nema razloga da se tu stane. U silnim ste papirima, proračunskim stavkama, programima Vlade i EU… Koliko vam nedostaje šport kojeg ste desetljećima prakticirali, trenirali, gledali, čitali, igrali? - Sve i dalje pratim. Daj Bože da se situacija što prije vrati u normalu, da se gledatelji vrate na tribine jer to je onda za sve puno drukčiji osjećaj.

"Nemam više toliko vodenih aktivnosti, sad sam više „na suhom“ – trčanje i planinarenje postali su mi pravo otkriće, u tomu sad istinski uživam"

From swimming pool to the office of the Ministry of Tourism and Sports After the completion of his active career in 2019, one of the most successful Croatian athletes (Olympic gold and silver and the title of World and European Champion), water polo goalkeeper Josip Pavić, stayed in sports circles. Nikolina Brnjac, Minister of tourism and Sports of the Republic of Croatia, appointed him her special advisor last year. Pavić graduated in economics during his active career, which made it easier for him to replace the swimming pool with office space, numerous papers, regulations, documents, books... Pavić's main task at the Ministry is involvement in drafting the new Law on Sports and to develop programs and ideas related to the EU funds. Dean Bauer

Osobno, nemam više toliko vodenih aktivnosti, sad sam više „na suhom“ – trčanje i planinarenje postali su mi pravo otkriće, u tomu sad istinski uživam. Ne možemo zaobići vaš šport: kako ste doživjeli nedavnu vaterpolsku dramu s Rusima u Rotterdamu i peterce s kojima je naša reprezentacija uhvatila plasman na Olimpijske igre? - Pozdravio sam se s dečkima prije nego su otputovali, bio u kontaktu cijelo vrijeme. Znao sam da je to jako stresan turnir, dodatno pojačan time da su bili praktički pa u „kućnom pritvoru“, ne samo u Rotterdamu, nego i u onih dvadesetak dana priprema prije toga. Na kraju balade, najbitnije je da je Hrvatska u Tokiju, te da imaju dovoljno vremena za vrhunsku pripremu. ■ 11 ■ OLIMP

OLIMPIJSKE NADE: ZRINKA LJUTIĆ

ada 16-godišnja športašica pojavom na međunarodnoj pozornici zasluži medijski epitet „nova Janica Kostelić“, to je znak prepoznatog izvanserijskog talenta i nedvojbeno najava jedne blistave karijere. Iako svi znamo da je nemoguće ponoviti put i domete legendarne Janice, veseli nas i sama činjenica da se netko drznuo „podsjetiti“ na najbolju hrvatsku športašicu svih vremena i jednu od najboljih svjetskih skijašica u povijesti. U godini koja će mnogim športašima ostati sinonim za dosad neviđenu paralizu športa, mlada je Zagrepčanka (rođena 26. siječnja 2004.) fantastičnim rezultatima skrenula pozornost na sebe. Prije nego što je koronavirusna pošast uzdrmala šport, u veljači 2020. godine Zrinka Ljutić zadivila je športski svijet, osvojivši naslov najbolje mlade skijašice na Globusu. Dogodilo se to na najjačem svjetskom skijaškom natjecanju, dječjem FIS-ovu AlpeCimbra kupu u Italiji, nekad poznatijem kao Trofej Topolino. Budući da je riječ o neslužbenom svjetskom prvenstvu, hrvatska skijaška senzacija okitila se naslovom neslužbene svjetske prvakinje u slalomu i veleslalomu za skijašice do 16 godina, a taj pothvat ostvarila je još i kao 14-godišnjakinja. I Janica je svojedobno pobijedila u dvije discipline, a od hrvatskih skijaša te znakovite trofeje barem po jedanput osvajali su Ana Jelušić (u slalomu 2001.), Tamara Zubčić, sestra našeg trenutačno najboljeg skijaša (u kombinaciji 2008.), Istok Rodeš (u veleslalomu 2011.), Ida Štimac (u slalomu 2014.) i Lana Zbašnik (u slalomu 2015.). Tata Amir, vozač, trener, serviser skija, „savjetnik za nerješive probleme bilo koje vrste“ ili ukratko „Katica za sve“, kaže da je najveći izazov zadržati kontinuitet uspješnosti jer čak polovica pobjednika Topolina vrlo brzo odustane od skijanja. Dodao je da im imponira uspoOLIMP ■ 12 ■

Buduća perjanica hrvatskog skijanja Piše: VINKO KNEŽEVIĆ Fotografije: GORAN RAZIĆ (CroSki) & DAMIR SENČAR (HINA)

Prva seniorska pobjeda Zrinki Ljutić dogodila se već u premijernoj sezoni nastupanja u seniorskoj konkurenciji. Bilo je to krajem siječnja ove godine u slalomu Europskog kupa u Zell am Seeu. Kakav dar za 17. rođendan u vlastitoj režiji! redba s Kostelićima, ali i pomalo smeta zbog tereta koji nosi etiketa „novih Kostelića“. A kao i u slučaju najslavnije hrvatske skijaške obitelji, već sada se zna da bi, prema očekivanju javnosti, perjanicom trebala postati Zrinka. Nova skijaška senzacija, „športsko čudo iz Hrvatske“, na temelju tog uspjeha postala je dobitnicom HOO-ove Nagrade Dražen Petrović kao najveća nada hrvatskog športa u 2020. godini. Nije ju mogla osobno primiti, pripreme za novu sezonu u drugom domu Ljutićevih - Innerkremsu - već su početkom rujna imale svoju iznimno važnu dinamiku. Mama Martina Cvjetko Ljutić, „obiteljska logistika“ i definitivno duhovna energija, koja je u Zrinkino ime primila Draže-

nov trofej, brine se o športskom i glazbenom razvoju još troje djece - Tvrtka, Dore i Hrvoja. Upravo je Tvrtko, u siječnju 2020. godine, tada kao 17-godišnjak ostvario vrlo zapažen rezultat na Zimskim olimpijskim igrama mladih u Lausanni - peto mjesto u slalomu, za samo 13 stotinki „udaljen“ od postolja. Tako se dodatno „podgrijala“ usporedba sa sestrinsko-bratskim parom Kostelići: nadareni Tvrtko kao Ivica i potencijalom još raskošnija mlađa sestra Zrinka kao Janica. Zrinki ta usporedba predstavlja veliku čast, Tvrtku laskavo priznanje, tati Amiru koji je uvijek čvrsto na zemlji - prezahtjevan kredit. Ali od „obiteljskog pro-

jekta“ i ambicija nema odustajanja. Ljutići znaju kako svratiti pozornost na sebe, posebno Zrinka. U prvoj seniorskoj FIS utrci, veleslalomu u talijanskoj Soldi, startala je 114. i završila na 21. mjestu s drugim vremenom druge vožnje. I prva seniorska pobjeda Zrinki Ljutić dogodila se već u premijernoj sezoni nastupanja u seniorskoj konkurenciji, i to krajem siječnja ove godine u slalomu Europskog kupa na iznimno zahtjevnoj stazi u austrijskom zimovalištu Zell am Seeu. Kakav dar za 17. rođendan u vlastitoj režiji! - Ovo mi je veliki poklon za rođendan, ali proslavili smo ga samo tata i ja jer već sam naviknula slaviti rođendane s onima koji su tog trenutka sa mnom. Cilj je bio ulazak među 15 najboljih, a pobjedom sam premašila i vlastita očekivanja - skromno je govorila Zrinka, ostavivši iza sebe za 59 stotinki sekunde dvanaest godina stariju suparnicu Lenu Dürr iz Njemačke. Treba li naglašavati da je Zrinka bila najmlađa sudionica tog natjecanja, uz tek jednu vršnjakinju, Austrijanku Natalie Falch, koja nije uspjela završiti nastup… Drugi seniorski trijumf u karijeri, ponovno u Europskom kupu, ostvarila je već u prvim danima veljače na veleslalomskoj utrci kojoj je domaćin bio slovenski Krvavec. Tako je uoči dvaju svjetskih prvenstava Zrinka stekla dodatno samopouzdanje, ali i bitan brojčani pomak u raspodjeli startnih brojeva. Očekivali smo je na startu seniorskog SP-a u talijanskoj Cortini d'Ampezzo u drugoj polovici veljače, ali i kao uzdanicu za juniorski SP u prvoj polovici ožujka. - U seniorskoj konkurenciji moj cilj će biti izboriti drugu vožnju i u slalomu i u veleslalomu - potpuno „prizemljeno“ je govorila Zrinka, ne sluteći da će joj „viša sila“ uskratiti tu želju. Naime, ubrzo je iz Hrvatskog skijaškog saveza stigla informacija da Zrinka Ljutić propušta seniorski SP zbog koronavirusa. Na posljednjem testiranju uoči SP-a pozitivni su bili ona i njezin otac/trener Amir Ljutić. Kakav peh! U samoizolaciji i tijekom proce■ 13 ■ OLIMP

OLIMPIJSKE NADE: ZRINKA LJUTIĆ

S tatom Amirom Ljutićem

Zimske olimpijske igre u veljači 2022. velika su prilika za dodatnu potvrdu talenta, za olimpijsku inicijaciju bez ikakvih imperativa sa oporavka bila je primorana zaboraviti nova seniorska iskušenja i usmjeriti svu pozornost i ambicije prema svjetskom juniorskom prvenstvu u Bugarskoj, održanom od 8. do 10. ožujka. Veleslalomsku utrku u Banskom otvorila je vrlo obećavajućim četvrtim mjestom, sa samo 43 stotinke sekunde zaostatka za vodećom Šveđankom Elfman, ali u drugoj vožnji nije uspjela zadržati mirnoću do kraja nastupa. Pogreška u samoj završnici rezultirala je nezavršenim drugim „laufom“. Nije bilo vremena za veliko tugovanje, pa čak ni za velike analize. Već sutradan se u slalomu iznova nudilo ostvarenje sna o svjetskom juniorskom postolju. Nakon prve vožnje bila je na 11. mjestu, sa samo 64 stotinke zaostatka za vodećom Šveđankom Rask, no – ponovilo se isto. Kao i dan prije u veleslalomu, Zrinka Ljutić nije uspjela završiti drugu vožnju. Dva nastupa, dvije nezavršene druge vožnje, dvije nedovršene priče… U izjavi nakon utrke pojasnila je kako joj je izgledalo kao da staza vozi nju, a ne ona po stazi. KoronaOLIMP ■ 14 ■

virusna infekcija, potom i prisilna apstinencija od treninga i nastupa, definitivno su ostavile traga na hrvatskom skijaškom dragulju. Međutim, pred njezinim talentom sve je vrijeme ovoga svijeta. Tata Amir sa suradnicima, među kojima je savjetodavka i legendarna Janica Kostelić, zna kako izbrusiti dragulj da zasja najljepšim mogućim sjajem. Zimske olimpijske igre u veljači 2022. velika su prilika za dodatnu potvrdu talenta Zrinke Ljutić, za olimpijsku inicijaciju bez ikakvih imperativa. Tu bi, svakako moglo biti mjesta i za Tvrtka, pa bi športski nostalgičari trebali doći na svoje… Maksimalno uvažavajući postulat Amira Ljutića o uspjehu („Mi smo već uspjeli, jer moja djeca već sada imaju obilje športskih rezultata, a uz to su dobili i mnoge druge vrijednosti“), ne možemo se oteti dojmu da negdje u budućnosti Zrinku vidimo na olimpijskom postolju. Ona je definitivno hrvatska olimpijska nada i, čvrsto vjerujemo, buduća perjanica hrvatskog skijanja.

“New Janica Kostelić” Following the title of the unofficial World Champion for younger ages (ex Trofeo Topolino), the media already proclaimed the young skier Zrinka Ljutić (she turned 17 at the end of January) the "new Janica Kostelić". She confirmed her great potential at the beginning of this year with two victories in the European Cup senior competition. But when she was expected to achieve a new boost in terms of results, she got infected with the COVID-19, which messed up her plans to compete at two World Championships. Therefore she had to miss the senior World Championships, and at the recent Junior World Championships she did not finish either the slalom or giant slalom race, although she was - after the first runs - the favorite for a medal in both disciplines. In any case, all the experts agree on Zrinka being the future leader of the Croatian skiing and a great Olympic Hope. Vinko Knežević

Zrinkina mama Martina Cvjetko Ljutić primila je u Zrinkino ime Nagradu Dražen Petrović 2020.

Uz vas za sve pred nama.

OLIMPIJSKE LEGENDE: GORAN PERKOVAC

"Zaslužio sam biti izbornik Hrvatske" Piše: RENATA BELUHAN

Kapetan rukometne reprezentacije Hrvatske, olimpijskih pobjednika iz Atlante 1996., imao je odličnu igračku karijeru, a u Švicarskoj je izgradio i uspješnu trenersku. No, jedan poziv još uvijek nije dočekao...

uno toga prašina prekrije kroz godine, izgube se boje, nestanu mirisi, možda i zaboravimo kako smo se osjećali nekog posebnog dana ili trenutka, ali neke su stvari vječne. Olimpijska zlata ostaju jednako vrijedna i godinama ili desetljećima kasnije. Jednom olimpijski pobjednik - uvijek olimpijski pobjednik. S tog trona se nikad ne silazi. Hrvatska ima sreću da je uživala u dvije rukometne generacije

Igrao za pet klubova; trenirao Grčku i Švicarsku Goran Perkovac rođen je u Slatini 1962. godine. Igrao je za Slatinu, Medveščak, Luzern, Suhr i Pfadi Winterthur, a još dok je igrao u Švicarskoj započeo je trenersku karijeru tijekom koje je vodio švicarske klubove (Suhr, Winterthur, Schaffhausen i Luzern), njemačke (Minden i Lübbecke) te reprezentacije Grčke i Švicarske.

OLIMP ■ 16 ■

s olimpijskim zlatima oko vrata. Mlađima su bliskija imena Balića, Metličića, Džombe… ali tko god voli rukomet i danas će, četvrt stoljeća nakon Atlante, bez imalo problema izrecitirati imena: Velimir Klajić, Iztok Puc, Patrik Ćavar, Zlatko Saračević, Valter Matošević, Irfan Smajlagić, Vladimir Jelčić, Bruno Gudelj, Alvaro Načinović, Božidar Jović, Nenad Kljaić, Valner Franković, Venio Losert, Slavko Goluža, Vladimir Šujster, Zoran Mikulić i Goran Perkovac.

Prvi je legendarni izbornik, a posljednji kapetan jedne sasvim posebne generacije velikih igrača. U čemu je bila tajna te vrlo povezane skupine koja je na terenu bila u stanju dobiti svakoga, ali je imala i dogodovština na terenu i izvan njega koje se i danas prepričavaju? - O kvaliteti igrača ne treba ni govoriti, svaki od njih je na svom mjestu bio jedan od najboljih na svijetu, ako ne i najbolji. Ali za osvajanje zlata presudila je iznimno dobra atmosfera koju smo imali i veliko prijateljstvo koje nas je spajalo. I onda je trebao samo trener koji je to znao složiti u pravi okvir, da se zna što se smije, a što se ne smije - kaže kapetan zlatnih Goran Perkovac. Trener je bio Velimir Kljaić. Bila je to momčad pravih frajera, a najveći je, rekli bismo, bio upravo onaj koji ih je vodio. - Kljuna smo se svi mi i donekle bojali. On je bio pravi zagrebački fakin koji nije dozvoljavao previše slobode, moralo je biti kako on kaže. Način na koji priča o pokojnom Kljaiću jasno pokazuje koliko ga je Perkovac cijenio. - Izuzetno, a mislim da je i on mene cijenio. Puno puta sam osje-

tio da smo na istoj valnoj dužini u našim razgovorima. A kako je bilo igrati s takvim klasama oko sebe? - Ja zapravo nisam bio srednji vanjski i igrati na toj poziciji donekle mi je bilo novo, ali kad igraš s takvim igračima brzo se uklopiš. Mislim da smo mi u to vrijeme mogli igrati i žmireći. Atlanta im je donijela vrhunac sreće, ali ostala je ovoj generaciji i jedna rana koja, kaže Perkovac, nikad nije do kraja zacijelila. - Ta generacija je morala otići i na OI u Sydney, a da smo otišli

tamo siguran sam da bismo ponovo osvojili medalju. Svima nam je to jako teško palo, za to smo trenirali, željeli smo se svi zajedno oprostiti nakon Sydneya i vjerujem da je to i dandanas rana svima nama - kaže Perkovac. Nema više među nama izbornika Kljaića, nema ni Iztoka Puca, a u veljači 2021. ova vrlo povezana skupina velikih igrača iznenada je ostala i bez svog dobrog duha, bez Zlatka Saračevića. - Njegova iznenadna smrt je priča koja se sve češće događa u športu i kroz koju vidimo koliko je trenerski posao stresan. Sarač je doista

bio naš dobri duh, ja ga vjerojatno nikad nisam u životu nisam vidio da se ne smije. S njim si mogao biti 24 sata neprestano i nikad ti nije bilo dosadno i svi smo ga obožavali. To je strašan gubitak za sve koji su ga znali, ali i za kompletan šport. Perkovcu je rukomet bio i ostao život, još od osnovne škole… - U mojoj rodnoj Slatini rukomet je bio iznimno popularan, a izbor je zapravo bio jednostavan - ili rukomet ili nogomet. Moj profesor tjelesnog je dopuštao da se igra samo rukomet, a i moja pokojna majka je igrala rukomet, pa ima, eto, i genetike. ■ 17 ■ OLIMP

OLIMPIJSKE LEGENDE: GORAN PERKOVAC

„Nemam putra na glavi i ne može mi nitko ništa, niti sam ovisan o nekome. To je najveći razlog zašto me ne žele. Ja bih sigurno pokušao uvesti malo reda, a to nikome ne paše“

Iako se neko vrijeme družio i s nogometnom loptom... - Čak sam jedno vrijeme igrao nogomet i za reprezentaciju Slavonije i Baranje, bio i na nekim probnim utakmicama za reprezentaciju Hrvatske, ali nekako to nije bio moj šport. Goran Perkovac je prvo olimpijsko odličje osvojio još 1988. u Seulu, broncu s reprezentacijom Jugoslavije. S Hrvatskom, uz u uvodu spomenuto olimpijsko zlato 1996., ima i prvu europsku broncu 1994. iz Portugala, svjetsko srebro s Islanda 1995. i dva mediteranska zlata. Posebno je ponosan i na nastup za reprezentaciju Svijeta 1997. A 1989. je otišao u Švicarsku i ostao do danas...

Doduše, kad je odlazio u Švicarsku mislio je da će to biti - kratkotrajno. - Dobio sam nekakvu B vizu koja je vrijedila dok sam god imao posao, a ja sam govorio „ma, ne treba meni ta, dajte mi samo sezonsku, ja za tri godine idem kući“, a eto već sam 32 godine u Švicarskoj. Najbolji je strijelac švicarske lige s 2637 golova u 359 utakmica, od 2017. član njihove Kuće slavnih, ali uz Hrvatsku je vezana najveća želja Gorana Perkovca - biti izbornik rukometne reprezentacije. - To je moja neprežaljena želja koju sam ja oduvijek imao. I da ne budem neskroman, mislim da sam

Zašto baš Švicarska? - Sasvim slučajno. Moja supruga je stomatolog i dobila je posao, postojala je mogućnost da ja igram rukomet u Luzernu i odlučili smo da je to dobro za oboje. I nismo se prevarili, sve je ispalo i bolje nego sam mogao zamisliti.

„Sarač je doista bio naš dobri duh, ja ga vjerojatno nikad nisam u životu nisam vidio da se ne smije“

OLIMP ■ 18 ■

to i zaslužio. Ali iz nekih razloga sa mnom se ne računa i vidim da ta želja nikad neće biti realizirana, iako je puno onih, koji šansu možda i nisu trebali dobiti, ali jesu. Zašto ste uvjereni da se nikad neće realizirati? - Vidim da se događaju neke čudne stvari, kruže samo ljudi iz generacije Balića, Metličića, Šole i mi-

jenjaju se na različitim mjestima, a na nas se ne računa, ne daje nam se gotovo nikakva šansa. Zašto mislite da se vašu generaciju preskače? - Teško je reći zašto nas se preskače. Vjerujem da su mlađi bolje iskoristili svoju zlatnu olimpijsku medalju nego mi; netko je pustio kosu, netko ofarbao kosu, imali su puno više smisla za taj osobni marketing od nas. Ili jednostavno prebrzo zaboravljamo legende, pogotovo s nekim novim uspjehom? - Mi u životu sve jako brzo zaboravljamo. Na osnovi dobrog i poštenog rada ne možeš napraviti gotovo ništa, jedini način je imati prijatelja, rođaka, kuma na pravom mjestu, a sve ostalo se ne računa. Vaša otvorenost vam u takvom odnosu snaga teško može pomoći, rekli bismo da vam „debelo“ odmaže? - To je najveći problem. Nemam putra na glavi i ne može mi nitko ništa, niti sam ovisan o nekome. To je najveći razlog zašto mene ne žele. Ja bih sigurno pokušao uvesti malo reda, a to nikome ne paše. Nije teško zaključiti da vam cijela ta situacija teško pada? - Jako teško. Zaslužio sam priliku nekim rezultatima, a vodio sam i ekipe u Ligi prvaka i reprezentacije, što 95% ovih momaka nisu radili, a dobili su šanse. Problem je što i ne postoji neki profil po kojem bi se čovjek orijentirao, znao što je

to što treba zadovoljiti za vođenje reprezentacije. Je li ikad itko razgovarao s vama o tome? - Ne, nikad nitko nije razgovarao sa mnom o izborničkom mjestu. Koja je trenutačno prava slika hrvatske reprezentacije: ona „posrebrena“ s EP-a prošle godine ili tek 15. mjesto na SP-u početkom ove godine uz neodlazak na OI? - Teško pitanje, a odgovor još teži. Hrvatska sigurno spada i to posljednjih 20 godina među 7-8 najboljih reprezentacija na svijetu. Uvijek nam cilj treba biti borba za medalju, ali nije uvijek realno da će se dogoditi. Mislim da smo predugo držali Linu Červara na mjestu izbornika. Naravno da je on iznimno uspješan i kapa do poda za sve što je osvojio, ali posljednjih nekoliko godina od kad se vratio na mjesto izbornika - to nije to. Bez obzira na europsko srebro, jer je to više slučajan uspjeh nego realan - govori Perkovac. Poruka za kraj kapetana zlatne generacije iz Atlante i nekoga tko je prošao sve u rukometu i popeo se na najviše vrhove, vrlo je jednostavna: - Vrijeme bi bilo da svi u hrvatskom rukometu, igrači, treneri, fizioterapeuti, ma svi, počnu vući u istom smjeru. Male, bolesne taštine i mali privatni interesi uništavaju naš šport, a dostigli smo kroz proteklo vrijeme pozicije koje bismo trebali čuvati, a ne uništavati.

Big wish: Head Coach of the Croatian National Team Goran Perkovac was the captain of the Croatian National Handball Team, which became the Olympic winner in 1996 in Atlanta. He also has world silver won with Croatia in Iceland in 1995, European bronze from Portugal in 1994 and two Mediterranean gold medals (1993 and 1997). As member of the Yugoslav National Team, he won Olympic bronze in 1988 in Seoul. Born in Slatina in 1962, he played for Slatina, Medveščak, Lucerne, Suhr and Pfadi Winterthur. While playing in Switzerland, he started his coaching career during which he was leading the Swiss clubs (Suhr, Winterthur, Schaffhausen and Lucerne), German clubs (Minden and Lübbecke) as well as national teams of Greece and Switzerland. He is the Swiss League's Top Scorer with 2637 goals in 359 games and - since 2017 - member of the Swiss Handball Hall of Fame. He is especially proud of having played for the World National Team in 1997 and he has only one big unfulfilled: "I have always wanted to be the Head Coach of Croatia, I think I deserved a chance considering my results, but for some reasons one does not count on me and obviously it will remain unfulfilled." He was hit hard by the recent sudden death of his golden generation teammate Zlatko Saračević: "He was our good spirit, I've probably never seen him in my life not laughing. One could stay with him for 24 hours and never ever got bored and we all adored him. This is a terrible loss for the entire Croatian sport.” Renata Beluhan

■ 19 ■ OLIMP

DRUŠTVO I ŠPORT

Novi život D Bjelolasice

vadeset i jedna dražba. Dvadeset i jedan put trebalo je donijeti odluku o dražbi onoga što je ostalo u stečajnom postupku Hrvatskog olimpijskog centra (HOC) na Bjelolasici, dvadeset i jedan put trebalo je oglasiti dražbu, dvadeset puta se čekao netko. Nakon godina postupka, napokon je pronađen kupac... Prodajna cijena je na dvadeset i prvoj dražbi bila niska – no nema

OLIMP ■ 20 ■

tu nikakve teorije zavjere, kupca zainteresiranog za platiti veći iznos jednostavno nije bilo. Pojavila se tad prvi put slovačka firma “Bioelktro Energy” te kupila atraktivno zemljište i pripadajuće objekte. Cijena je bila 4,5 milijuna kuna, debelo ispod prvih procijenjenih 30 milijuna kuna. Bjelolasica je svojevremeno zamišljena (kako je i nazvana) kao Hrvatski olimpijski centar, no u

požaru 2011. godine izgorjela je glavna zgrada i restoran. Sve je krenulo nizbrdo, a onda je 2014. godine nastupio i stečaj. Najveće zemljište koje uključuje skijalište, ali i smještajne kapacitete, kupili su, eto, slovački investitori. Još uvijek ne znamo što planiraju s time, no svakako im želimo sreću. Taj kraj je propašću HOC-a gospodarski jako izgubio i mještani se nadaju novim investicijama i novom životu nekadašnjeg Hrvatskog olimpijskog centra. Vjerujemo kako će novi vlasnik Bjelolasice, ali i drugi koji budu planirali ulaganja u ovaj dio Hrvatske, iskoristiti prednosti koje taj kraj nudi, ali i izbjeći neke mitove i pogreške koje su do sada napravljene. Počnimo od onog dobrog. Lika i Gorski Kotar su jedinstveni biseri. To su područja iznimne ljepote, mira i čiste prirode kakve danas nije lako naći, posebno ne naslonjene na kvalitetne autoceste. Hrvatska koja je poznata po svojoj obali i svom ljetnom turizmu itekako može ovaj kraj dodatno turistički iskoristiti te ponuditi nove sadržaje i drugačiji način ljetovanja. Jako je puno ljudi koji će danas cijeniti bogatu prirodu, kvalitetnu hranu, mir i relativnu osamljenost koju ovi krajevi nude. Tu se može satima opušteno šetati po prirodi ili voziti bicikl, a da se vidi samo pokoji prolaznik. Takav odmor je nešto što mnogi traže. No, treba se riješiti i nekih zabluda. Hrvatska je prirodnim raznolikostima iznimno bogata zemlja, uključujući i relativno visoke planine. Ali te naše planine smještene su vrlo blizu obali i time iznimno podložne promjenama vremena. Jednostavno rečeno, kada zapuše

Piše: GORAN VOJKOVIĆ Fotografije: FREPLX

Vjerujemo kako će novi vlasnik Bjelolasice, ali i drugi koji budu planirali ulaganja u ovaj dio Hrvatske, iskoristiti prednosti koje taj kraj nudi, ali i izbjeći neke mitove i pogreške koje su do sada napravljene jugo, snijeg se topi. To se može djelomično spriječiti umjetnim snijegom, ali masovno umjetno zasnježivanje nikako ne možemo zvati ekološkim i protivi se samoj ideji uživanja u netaknutoj prirodi. Planine Gorskog kotara i Like mogu biti izvrsno mjesto rekreativnog skijanja, mogu privući jako velik broj skijaša i izletnika kada snijeg padne, međutim rijetko će tko tu planirati zimski skijaški odmor. Prevelika je mogućnost da ostane u sobi gledajući kišu kroz prozor. Tko planira skijanje unaprijed, prije će u Sloveniju, Austriju, Italiju ili BiH. S druge strane, mogućnosti rekreativnog skijanja kada snijeg padne, ali i organiziranja športskih priprema, odmora u planinama, raznih skupova i konferencija – ogromne su. Pri tome naravno treba uzeti u obzir i želje za luksuznošću boravka današnjih turista. Opće-

■ 21 ■ OLIMP

DRUŠTVO I ŠPORT

Šport, profesionalni i rekreativni, može biti element razvoja, upravo u tom kraju prepunom ne samo povremenog snijega, već i biciklističkih staza, šetnica i svega ostalog što današnji turisti vole vidjeti nito, turizam u svijetu je daleko rastao zadnjih godina prije pandemije i vratit će se kada pandemija prođe, ali je sve veća ponuda ljude naviknula na visoke standarde boravka i usluge - od veličine i opreme soba do kvalitete kuhinje. Usmjeravanje na športske pripreme koje često podrazumijevaju pomalo spartanski smještaj na kojeg su športaši navikli, poslovno neće donijeti rezultat. Međutim, razvijati turizam, uključivo i onaj s pet zvjezdica, pa takav razvoj povezati sa športom, to bi mogla biti uspješna priča. Tu je naravno rekreativno skijanje zimi, ali u tom bi se kraju lako mogla organizirati i biciklistička i brojna druga natjecanja. Hrvatska je, i to je bio dobar potez, spojila turizam i šport u jedno ministarstvo. Omogućavanje razvoja Like i Gorskog kotara bitno bi mogla poboljšati sinergija upravo ta dva sektora. Iskoristiti šport kako bi taj kraj postao poznatiji, organizirati događanja koja će privući športaše i rekreativce, povezati šport, rekreaciju i mogućnost ugodnog boravka u ovom predivnom kraju – sve to je zadatak gdje bi nadležno ministarstvo trebalo pomoći. Ne naravno novim državnim hotelima, već stvaranjem preduvjeta za turistička ulaganja i razvoj. Šport, profesionalni i rekreativni, može biti element razvoja, upravo u tom kraju prepunom ne samo povremenog snijega, već i biciklističkih staza, šetnica i svega ostalog što današnji turisti vole vidjeti. Mir i tišina, svježi zrak, bogata priroda, zdrava prehrana i mogućnost športskih aktivnosti - a cijelo područje i Like i Gorskog kotara to nudi – pa ima li u ovo vrijeme bolje mogućnosti odmora? Stoga, iskoristimo ono što imamo. A new chance for Bjelolasica The former Croatian Olympic Center on the mountain of Bjelolasica had been in bankruptcy since 2014 and it was sold recently, at the 21st auction. This whole area, Gorski Kotar and Lika, have great tourist potential, but the said area can hardly become the center of winter tourism as one previously attempted to achieve; this is prevented due to the geographical or climatological fact they are too close to the sea. But on the other hand, they can be a great place for some other sports and activities. It is possible to use sports to make this beautiful area of more famous, organize events that will attract athletes and sports amateurs. In short, one should connect sports, recreation and possibility of a pleasant stay, enabling thus employment and development of the entire area. Goran Vojković

PETR O L KA RT IC A VJERNOSTI

KARTICA KOJA VRAĆA NOVAC! Kupi. Uštedi. Natoči.

Virtualna kartica uz aplikaciju Na putu

www.petrol.hr ■ 23 ■ OLIMP

ŠPORT NA INTERNETU › tokio 2020 ‹

Neizvjesnost oko

vijet športa nalazi se u uistinu unikatnoj olimpijskoj godini, i to ne samo zato što je prvi put u povijesti neparna. Lanjska odgoda Igara u Tokiju poduzeta je u nadi da će godinu dana kasnije pandemija koronavirusa postati prošlost, što bi nemjerljivo olakšalo organizaciju najmasovnijeg globalnog športskog događaja, no još uvijek živimo u popriličnoj neizvjesnosti u pogledu na ljeto. To se jasno može vidjeti i po bazičnom pretraživanju na internetu. Naime, kada korisnik u Google tražilicu upiše „Tokyo Olympics", kao najčešća pretraživanja korisnika pojave se razne varijacije istog pitanja: „Hoće li Olimpijske Igre u Tokiju biti održane?". Nažalost, na ovo se pitanje još uvijek ne može s potpunom sigurnošću dati potvrdni odgovor.

Japanska vlada, tokijske gradske vlasti i MOO odlučni su u stavu da će poduzeti sve da se na radost svih športaša i ljubitelja športa Igre održe, ali još uvijek postoji mogućnost da „viša sila" obustavi sve, pogotovo kada se uzme u obzir da ankete s početka godine pokazuju da se japanski narod većinski protivi organizaciji Igara. U ovako teškim okolnostima očigledno je da će broj gledatelja na tribinama u najboljem slučaju biti ograničen te da će fokus javnosti biti na televizijskim prijenosima. TV prava već odavno su prodana, stoga bi u dolazećim tjednima marketinški prioritet organizatora bila prodaja ulaznica, koja se - kada se na sve još nalijepi problem ograničenja međudržavnih putovanja - čini nemogućom misijom. I doista, japanska vlada sredi-

Kada korisnik u Google tražilicu upiše "Tokyo Olympics", kao najčešća pretraživanja korisnika pojave se razne varijacije istog pitanja: "Hoće li Olimpijske Igre u Tokiju biti održane?"

OLIMP ■ 24 ■

nom ožujka odlučila je zabraniti strane posjetitelje na Igrama. Stoga je zaista zanimljivo proučiti način na koji organizatori preko svojih internetskih platformi nastoje promovirati Igre u svijetu. Tri su najveće internetske platforme preko kojih se radi promocija nadolazećih Igara: službena mrežna stranica Ljetnih olimpijskih igara u Tokiju ( https:// tokyo2020.org/en), koju vodi Tokijski organizacijski odbor, zatim službena stranica Međunarodnog olimpijskog odbora ( https://www. olympic.org/the-ioc) i naposljetku Olimpijski kanal ( https://www. olympicchannel.com/), internetski TV servis u vlasništvu Međunarodnog olimpijskog odbora. Na naslovnici stranice koju vodi Tokijski organizacijski odbor u fokusu je datum održavanja Igara, kao i štoperica koja odbrojava vrijeme do ceremonije otvaranja. U krupnom planu su i virtualno upoznavanje sa zemljom domaćinom, videozapisi o poznatim olimpijcima, najava Paraolimpijskih igara koje slijede nakon Olimpijskih, partneri i sponzori Igara, vijesti o rezultatima s predolimpijskih kvalifikacijskih turnira te galerija

Piše: LUKA MARIN VUCO

Igara u Tokiju Uncertainty over the Olympic Games

fotografija zanimljivih scena iz olimpijske povijesti. Na naslovnici su također istaknute poveznice na četiri globalno najpopularnije društvene mreže. Na njima službeni profili Igara u Tokiju ukupno imaju preko 1 300 000 pratitelja (na Facebooku 874 000, na Instagramu 352 000, na Twitteru 235 000, na YouTubeu 77 000). Brojka jedinstvenih korisnika nešto je manja kada se uzme u obzir da su neki pratitelji aktivni na svim mrežama, no svakako je riječ o impresivnoj brojci od oko milijun ljudi. Youtube kanal primarno je usmjeren na pratitelje iz zemlje domaćina – naslovi videozapisa pretežno su na japanskom pismu i jeziku. Aktivnost na Facebooku smanjenog je intenziteta (svega sedam objava u prva dva mjeseca 2021.), dok je na Instagramu nešto veća (ukupno 13 objava u siječnju i veljači). Najaktivniji je profil na Twitteru, gdje se novi sadržaj objavljuje više puta dnevno. Zbog takve ažurnosti Twitter je najrelevantniji za procjenu što je pratiteljima najzanimljivije među raznolikim promotivnim sadržajem, a takvom

se pokazala slika s licem i naličjem novodizajnirane zlatne olimpijske medalje koja je stekla preko 1700 oznaka sviđanja. Što se tiče stranice MOO-a, sadržaj stranice nije posve fokusiran na nadolazeće Igre, već se bavi širim područjem olimpijskog pokreta i vijestima vezanima za njega. Ipak, logično je pretpostaviti da će približavanjem ljetnih mjeseci sadržaj o Igrama u Tokiju zavladati naslovnicom ove mrežne stranice. Zamjetno je manje vizualna od stranice Tokijskog organizacijskog odbora, a sadržaj o Igrama više je informativne nego promotivne naravi. Olimpijski kanal također je po sadržaju usmjeren na cjelokupni olimpijski pokret. Štoviše, on je 2016. osnovan s ciljem konstantnog održavanja interesa svjetske publike za olimpijski pokret, prikazujući olimpijske športaše i natjecanja izvan samih Igara. Međutim, na naslovnici kanala, na popisu događaja, korisnik ima opciju odabrati Igre u Tokiju te mu se potom prikaže sadržaj vezan isključivo za njih. Objave su pretežno vizualne, od kojih prevladavaju videozapisi. Premda se Igre na internetu

The world of sports is in a truly unique Olympic year, and, of course, not only because it is odd for the first time in history. Last year's postponement of the Tokyo Olympics was undertaken hoping that a year later the COVID-19 pandemic would become past, which would make it immensely easier to organize the most complex global sports event, but we are still living in considerable uncertainty regarding the summer. Therefore, it is really interesting to study the way the organizers are trying to get viewers to buy tickets through their online platforms. The promotion of the upcoming Olympics is made through three largest online platforms: the official website of the Summer Olympics in Tokyo (https:// tokyo2020.org/en), run by the Tokyo Organizing Committee, then the official website of the International Olympic Committee (https://www.olympic.org/ the-ioc) and finally the Olympic Channel (https://www.olympicchannel.com/), an online TV service owned by the International Olympic Committee. At this stage of the promotion, the emphasis of contents is on the particulars of the host country and significant ceremonial details such as the Olympic torch and medal layout, while the focus, as the list of qualified travelers to Tokyo is completed, will over time surely shift to the athletes themselves. Luka Marin Vuco

promoviraju preko više platformi, za tu je svrhu središnja stranica Tokijskog organizacijskog odbora koju korisnicima preko poveznica predlažu stranica MOO-a i Olimpijski kanal. U ovoj fazi promocije naglasak sadržaja je na posebnostima zemlje domaćina i značajnim ceremonijalnim detaljima poput olimpijske baklje i izgleda medalja, dok će se fokus s vremenom - kako se popis kvalificiranih putnika u Tokio bude upotpunjavao - zasigurno prebaciti na same športaše. ■ 25 ■ OLIMP

EU - HOO

Cilj projekta nije zarada Piše: ALMA PAPIĆ

U razdoblju od 2014. do 2020. godine HOO je radio na 11 EU projekata, od kojih je u trima imao ulogu nositelja, a prije 2014. sudjelovao je u još trima projektima. Vrijednost tih projekata veća je od 35 milijuna kuna

akon programskog razdoblja Europske unije koje je trajalo od 2014. do 2020. godine, gledamo u budućnost koja nam donosi veće mogućnosti za korištenje potpora u području športa. One se nisu dogodile same od sebe, nego su rezultat višegodišnjih napora tijekom

kojih je Hrvatski olimpijski odbor odigrao nezanemarivu ulogu na nacionalnoj i europskoj razini. Unatoč tome, prevladava mišljenje da je mjerilo uspjeha količina novca koja se slijeva u blagajnu HOO-a. Pritom se Hrvatsku uspoređuje sa zemljama

kao što je Slovenija s kojom se ne možemo uspoređivati jer okvir u kojem djelujemo nije isti, a on određuje tko može dobiti potporu i u koju svrhu. Na primjer, nacionalni olimpijski odbor u Sloveniji može dobiti potporu za razvoj kadrova u športu, ali u Hrvatskoj ne može. Drugi primjer, onaj koji se češće spominje, investicije su u športske građevine koje su bile prihvatljive u Sloveniji, ali ne i u Hrvatskoj. Dakle, nije riječ o tome da HOO nije htio napraviti nešto što je netko drugi napravio, nego nije mogao jer su tako bila postavljena pravila. U takvim okolnostima, HOO se posvetio suradnji s tijelima i institucijama koje utvrđuju pravila i omogućuju investicije u šport kako bi se okolnosti promijenile u korist športa, a pod športom mislimo na sve dionike, ne samo na djelatnosti HOO-a. Surađivali smo sa svim mjerodavnim tijelima državne uprave i tijelima Europske unije kako bi se poboljšala situacija u programskom razdoblju od 2021. do 2027. Status športa u nacionalnoj razvojnoj strategiji do 2030. godine najbolje govori u prilog tome.

Ekonomska dimenzija volontiranja u športu jedan je od projekata koji vodi HOO, a partner je i u projektu "Volonteri u urbanom športu i kulturi"

OLIMP ■ 26 ■

Godine 2014. Europska komisija otvorila je novo poglavlje u programu Erasmus+ koje je bilo namijenjeno transnacionalnim projektima u području športa. Zahvaljujući tome, športske organizacije dobile su priliku konkurirati za dodjelu sredstava za projekte u području športa. Hrvatski olimpijski odbor iskoristio je, naravno, tu priliku u najvećoj mogućoj mjeri, a da pritom nije mislio samo na vlastite interese, nego je diljem Hrvatske, od Dubrovnika do Belog Manastira, provodio besplatne radionice o programu Erasmus+: Šport, sve dok ulogu promotora i edukatora nije preuzeo tadašnji Središnji državni ured za šport. Zahvaljujući takvom pristupu, Hrvatska je postala jedna od najuspješnijih zemalja po broju odobrenih projekata iz programa Erasmus+: Šport. Pripremne aktivnosti u području športa provodile su se od 2009. godine, a HOO je već 2012. bio partner Europskim olimpijskim odborima na provedbi projekta u području dobrog upravljanja koji su kandidirali upravo na prijedlog HOO-a. Osnovno pravilo kod EU projekata je da se sredstva odobravaju i troše namjenski. Dakle, čak i ona sredstva koja dobije za provedbu projektnih aktivnosti, HOO ne može utrošiti u svrhu za koju ona nisu bila dodijeljena. Stoga je istinska vrijednost projekata u tome koliko projektni ciljevi pridonose općim ciljevima HOO-a, a ne u tome koliko je novca sjelo na račun za provedbu projektnih aktivnosti, jer se ionako ne može potrošiti na nešto drugo. Iznosi su određeni paušalima koje utvrđuje Europska komisija, a ograničeni su tako da pokrivaju do 80 % stvarnih troškova. Dakle, projekti EU-a nisu generatori novca – svaki ima točno određenu svrhu i ciljeve za koje se odobravaju strogo namjenska sredstva. Odobrava ih Europska komisija koja nadzire i kontrolira kvalitetu provedbe, namjensko trošenje odobrenih sredstava i ostvarivanje projektnih ciljeva. Europska komisija kontrolira projektni proračun prije početka projekta, tijekom

Provedbene faze EU projekata u koje je uključen HOO PROJEKT

2018. 2019. 2020. 2021. 2022.

1. Investicije u šport 2. Obrazovanje mladih o ravnopravnosti spolova u športu 3. Jedinstvena kontakt točka za integritet u športu 4. Europska dimenzija volontiranja u športu 5. Uspostava nacionalnog centra za potporu športašima 6. Sprječavanje namještanja utakmica na temelju činjenica 7. Volonteri u urbanom športu i kulturi

Ekonomski učinci športa u Hrvatskoj BRUTO DOMAĆI PROIZVOD

Izravni učinci

% ukupnog

Temeljna definicija

90,65 mil. €

0,20 %

Uža definicija

427,10 mil. €

0,96 %

Šira definicija

1,14 mlrd. €

2,56 %

Ukupni učinci

% ukupnog

Šira definicija

1,76 mlrd. €

3,95 %

Izravni učinci

% ukupne

Temeljna definicija

3.078

0,20 %

Uža definicija

20.399

1,31 %

Šira definicija

44.861

2,88 %

Ukupni učinci

% ukupne

67.175

4,31 %

ZAPOSLENOST

Šira definicija

Izvor: Satelitski račun športa (2020), A. Kleissner, G. Grohall, T. Kokolakakis, A. Papić

provedbe i nakon završetka projekta. Cilj projekta nije zarada. Cilj je ostvariti najveći mogući doprinos nekom općem cilju vaše organizacije, kao što je dobro upravljanje ili ravnopravnost spolova u športu. Važno je znati i da prijavitelj ne može zatražiti potporu za projekt koji pridonosi bilo kojem cilju, već jednom od ciljeva koje odredi Europska komisija, a komplementarni su ciljevima djelovanja vaše organizacije.

Projekti EU-a dobra su prilika za rad na onim područjima za koja organizacija nema dovoljno proračunskih sredstava, s tim da su okviri zadani: vrsta ciljeva, troškova, aktivnosti itd. Vještina je zapravo u tome da prijavitelj osmisli projektni prijedlog koji će Europska komisija ocijeniti kao projekt koji pridonosi njihovim ciljevima u području športa. Dakle, okviri su zadani čak i u slučaju centraliziranih programa kao što je Erasmus+: Šport. ■ 27 ■ OLIMP

EU - HOO

Pannonian Challenge: neplaćeni rad volontera omogućava državi uštedu, a korisnicima usluga snizuje cijenu bavljenja športom

Osim pravila nacionalne države i Europske komisije, djelovanje u ovom području ograničeno je i resursima kojima neka organizacija raspolaže za upravljanje EU projektima. Stoga se mnoge organizacije ne odlučuju na takav korak. Naime, prevelik je rizik u slučaju da projekt ne bude proveden u skladu s pravilima Europske komisije. Druge se pak organizacije odlučuju na zapošljavanje novih djelatnika i podugovaranje usluge pripreme i provedbe projekta, uključujući izradu završnog izvješća koje se podnosi Europskoj komisiji. S povećanjem broja stručnjaka koji rade na projektima, bilo da se angažiraju postojeći ili vanjski resursi, raste broj projekata i aktivnosti u tom području. Čak i organizacija koja radi na jednom projektu treba više od jedne osobe za rad na tom projektu. U razdoblju od 2014. do 2020. godine HOO je radio na 11 projekata, od kojih je u trima imao ulogu nositelja, a prije 2014. sudjelovao je u još trima projektima. Vrijednost tih projekata veća je od 35 milijuna kuna. Naravno, nije riječ o novcu koji je HOO dobio na račun za vlastite potrebe (pa čak ni u slučaju kada je bio voditelj projekta), nego su sredstva dobivena i trošena namjenski na projektne aktivnosti. Namjensko trošenje sredstava osnovna je značajka svakog EU projekta, bez obzira na to radilo se o centraliziranom ili decentraliziranom projektu, o izgradnji dvorane ili o suzbijanju namještanja OLIMP ■ 28 ■

utakmica. Shvaćanje projekta kao izvora zarade pogrešno je i nespojivo s pravilima koja ih reguliraju. Poslije 2020. stupa na snagu novo programsko razdoblje u kojem očekujemo veće mogućnosti za ulaganje u šport iz centraliziranih programa kojima upravlja Europska komisija i decentraliziranih programa kojima upravlja nacionalna država. Pravila se neće mijenjati u bitnome, kao što je namjensko trošenje sredstava, ali se očekuje napredak u pravilima Europske komisije u dijelu koji se odnosi na upravljanje projektima, uz manje administrativnih poslova, a više posvećenosti ciljevima. Hrvatski olimpijski odbor jedna je od organizacija koje su se kod Europske komisije zalagale za takav pristup jer će većem broju dionika omogućiti da se prijavljuju za potpore. Trenutačno HOO provodi sedam projekata, a dva od njih vodi. Ti projekti, kao i svi prethodni, provode se usporedno s drugim aktivnostima HOO-a radi stvaranja bolje pozicije za šport u odnosu na korištenje nacionalnih i europskih potpora u području športa. Štoviše, projekt "Investicije u šport" provodi se upravo s tim ciljem – HOO ga vodi, a jedan od rezultata projekta je Statistički račun športa kojim se potvrđuje isplativost ulaganja u sektor športa, o čemu smo opširnije pisali u prošlom broju „Olimpa“. "Ekonomska dimenzija volontiranja u športu" naziv je drugog projekta koji vodi HOO. Ovaj projekt također pridonosi jačanju položaja i uloge športa u politici i društvu. Cilj projekta je kvantificirati ekonomski doprinos volontera nacionalnom i europskom gospodarstvu. U tu se svrhu radi na uspostavi jedinstvene europske metodologije u suradnji sa stručnjacima iz područja športske ekonomije i ekonomije dobrostanja (economy of wellbeing) kao dviju okosnica studije koja će biti konačni rezultat projekta. Europski model športa lakše ćemo obraniti od raznih pritisaka ako se poboljša razumijevanje ekonomske dimenzije volontiranja u športu, jer sustav športa kakav poznajemo ne može opstati bez vo-

EU projects and the NOC of Croatia The Croatian Olympic Committee was a beneficiary in 11 EU projects in the 2014–2020 period. In three of these projects, it was a beneficiary with the role of applicant. Before 2014, the NOC of Croatia was a beneficiary in three other EU projects. A total value of these projects is greater than 35 million HRK. The EU grants were received on the basis of eligible costs indicated in the application, where eligible costs are costs actually incurred by the beneficiary of a grant as indicated in the budget of the project approved by the European Commission. The same rule applies regardless of the status of the beneficiary in the project (applicant or partner), the type of funding programme (centralised or decentralised), and the investment priority or eligibility of costs (constructing a sports facility or fighting against match-fixing in sport). Currently, the NOC of Croatia is a beneficiary in seven EU projects, and in two of them is a lead partner. All these years, the projects were implemented in parallel with other Croatian Olympic Committee activities aimed at helping sport get a better position within the national and European funding rules, programmes and strategies. Alma Papić

lontera. Neplaćeni rad volontera u športu omogućava državi uštedu na plaćanju tih poslova, a korisnicima usluga cijenu bavljenja športom koju si mogu priuštiti. Šport je iznimno zanimljivo područje koje je još uvijek nedovoljno istraženo. Potpore Europske komisije daju nam mogućnost da provedemo inovativna istraživanja i druge vrste aktivnosti kojima se inače ne bismo mogli posvetiti zbog nedostatka resursa. Sukladno svojoj ulozi u nacionalnom sustavu športa, HOO radi na projektima od općeg i strateškog značaja u okviru mogućnosti koje su uvjetovane nacionalnim i europskim pravilima s jedne strane, te raspoloživim resursima, prije svega ljudskim, s druge strane. Dobro upravljanje rizicima trebalo bi biti polazišna osnova za svaku projektnu ideju jer odluka o pokretanju projekta trebala bi se donositi racionalno, u skladu s potrebama i mogućnostima, tako da se aktivnosti mogu provesti u skladu s odobrenim planom. Sve ostalo može donijeti više štete nego koristi.

Povijest hrvatskog športa GODINA 51 • BROJ 196 • OŽUJAK 2021.

Košarkaški velikan Branko Radović

Konjička natjecanja na stadionima u Zagrebu

Prvi radio i tv prijenosi nogometa u Hrvatskoj

In Memoriam:

> str. 2 <

> str. 4 <

> str. 6 <

> str. 9 <

UDK 796/799(091) • CODEN: PHSPFG • ISSN 1330-948X

Zlatko Saračević Ivo Trumbić Đuro Savinović Joško Alebić

POVIJEST HRVATSKE KOŠARKE: BRANKO RADOVIĆ

Splitski velikan P

i da ih je on dolaskom u Split 1960. godine okupio, te od dorošlo je već tričetvrt stoljeća od početka košarke u tadašnje anonimne muške momčadi upornim radom stvorio Splitu. Te davne 1945. godine u sklopu Fizkulturnog pobjedničku. društva Hajduk osnovana je košarkaška sekcija. Malo tko je tada slutio da su udareni temelji jednom od Plasman u Prvu ligu najvećih košarkaških klubova u Europi. A baš se to dogodilo Mnogi ne znaju za jednu zanimljivu crticu iz Radovićevog jer današnji KK Split postao je jedan od najpoznatijih europkošarkaškog života, vezanu za 1963. godinu i utakmicu protiv skih košarkaških klubova. Klub je to koji je tri puta zaredom beogradske Slobode koja je odlučivala o ulasku u Prvu košarbio prvak Europe, dvaput osvajač Kupa Radivoja Koraća, kašku ligu. Branko je ušao u zadnje četiri minute utakmice šest puta prvak i pet puta osvajač Kupa bivše Jugoslavije, a u i praktički sam odlučio pobjednika jer je u te četiri minute samostalnoj Hrvatskoj jednom prvak i pet puta osvajač Kupa postigao 15 koševa i tako pomogao svom klubu da po prvi put Krešimira Ćosića. uđe u najviši rang košarkaškog natjecanja. Bilo je to gotovo Iz njega je poniklo pet NBA igrača što je gotovo nevjerona samom kraju njegove igračke karijere (koju je završio jatno kad se uzme u obzir veličina grada u odnosu na broj godinu dana kasnije), nakon čega se posvetio trenerskom stanovnika. pozivu u kojem je također imao jako puno uspjeha. Prisjetimo se nevjerojatnog Tonija Kukoča koji je sa Za prisjetiti se tih dana trebalo je prolistati stare brojeve Chicago Bullsima osvojio nekoliko NBA prvenstava, zatim Sportskih novosti i Slobodne Dalmacije koje su izvještavale s Dina Rađe koji je igrao u Boston Celticsima, pa Žana Tabaka turnira igranog u slovenskom Velenju, a na kojem su sudje(Houston Rockets) ili nešto mlađeg Roka Leni Ukića i Brune lovali republički košarkaški pobjednici. Šundova koji su također nastupali u NBA Piše: BOŽE UJEVIĆ Košarkaši ljubljanskog Slovana i Splita ligi. No, vratimo se na početke... ostvarili su ulazak u Prvu jugoslavensku Na jednoj utakmici 64 koša! Početkom 60-ih godina košarkašku ligu. „Slobodna Dalmacija“ je u broju od 9. listopada objavila članak U poslijeratnim godinama muška košarnovinara Zdravka Reića pod naslovom ka je bila u drugom planu. Igrala se više iz prošlog stoljeća, „Split dobio još jednog prvoligaša“. ljubavi, bez nekih značajnijih rezultatskih zahvaljujući dolasku „Muška košarkaška ekipa Splita na turuspjeha. S druge strane, ženska splitska u Split Branka niru prvaka republika u Velenju kvalificikošarka u to vrijeme doživljavala procvat. Radovića, krenuo rala se u Prvu saveznu ligu. Ova momčad Košarkašice su prema uspjesima bile će u travnju 1964. godine startati u borbu daleko ispred muških kolega. No, preokret je uspon splitske za bodove, a splitska publika imat će priliće nastati zahvaljujući Branku Radoviću. muške košarke sve do ke vidjeti na djelu majstore između koševa Njegovim dolaskom u Split, krenut će i Koraća, Đurića, Daneua, Đerđu i ostale uspon splitske muške košarke i to uspjeh europskih visina „srebrne“ momke, koji su nas uveli kao do europskih visina. priznatu silu u sami vrh svjetske košarke.“ Branko Radović rođen je u Dubrovniku U nastavku teksta navodi se da su prije dvije godine 5. prosinca 1933. godine, a preminuo je u Splitu 18. studenog Splićani za trenera angažirali Branka Radovića, iskusnog in1993. u svojoj 60. godini nakon što je zadnjih dvadeset goditernacionalca, a sada igrača i kapetana. „On je svakodnevnim na proveo u invalidskim kolicima poslije ozljede kralježnice i i upornim radom odgojio standardne igrače Skansija, Ratu neuspjele operacije. Tvrdića, Pruga i ostale, koji su na turniru u Velenju ponijeli Branko je košarkaške korake počeo u Splitu, nakon čega glavni teret. Godinu ranije su se, osvojivši prvenstvo Hrvatje igrao za zagrebački košarkaški klub Industromontažu, te beogradske košarkaške klubove Partizan i Crvenu zvezdu. Bio ske, borili na kvalifikacijskom turniru u Kragujevcu, ali nisu uspjeli. Međutim, ove godine nitko ih nije mogao zadržati. je i član državne reprezentacije za koju je nastupio 35 puta, I zato Radoviću, Prugu, Skansiju, braći Tvrdić, Katunariću, postigavši 224 koševa. S reprezentacijom je osvojio zlatnu medalju na III. Mediteranskim igrama održanim 1959. godine Ninčeviću, Piploviću, Mijaču. Bajroviću, Poduji, Murgiću, Antoniniju i konačno Veli Tomiću, koji zbog ozljede nije bio u Bejrutu u Libanonu, gdje je bio proglašen i najboljim igrau Velenju da podijeli radost sa svojim drugovima - iskrene čem turnira čestitke.“ Još davne 1959. bio je najbolji strijelac košarkaškog prvenNa splitskoj željezničkoj stanici okupili su se najvatreniji stva Jugoslavije sa postignutih 30,5 koševa po utakmici. Dugo simpatizeri, članovi uprave i kompletna ženska ekipa, da doje vremena bio i najefikasniji jugoslavenski igrač jer je na čekaju novopečene ligaše. Aplauzi, čestitke... Branko Radović, jednoj utakmici postigao 64 koša. U analima jugoslavenske našao se na ramenima svojih suigrača. košarke zapisano je da je Branko Radović bio prvi igrač koji je koševe postizao zakucavanjem. Prvi naslov državnih prvaka Branko početkom 60-ih godina dolazi u Split kao igrač i Radović je sljedeće godine prestao s igranjem košarke i trener, nakon čega počinje uspon KK Split koji se od treće isključivo se posvetio trenerskom poslu u kojem je bio uspjelige probija u prvu, da bi desetak godina kasnije prvi put šan kao i u igračkom. Slijedile su godine napornog rada kako postao košarkaški prvak Jugoslavije i to najviše zahvaljujući bi postigao zacrtani cilj - postati prvak Jugoslavije. Mnogi baš Branku Radoviću. Rato Tvrdić u razgovoru sa autorom nisu vjerovali njegovim riječima i smatrali su ga neozbiljčlanka navodi da je Branko Radović za njega bio „drugi otac“ 2

Povijest hrvatskog športa > broj 196 <

nim. No on je bio ozbiljan, pa čak i preozbiljan. Znao je da se upornim radom i to može ostvariti, što je i dokazao osam godina kasnije. Te subote 3. travnja 1971. godine u 17,45 sati splitske su ulice bile puste. Ne samo splitske,već i sve druge dalmatinske ulice, jer su i veliki i mali sjedili uz televizore i navijali za Jugoplastiku koja je u to vrijeme igrala u Zagrebu odlučujuću utakmicu protiv KK Lokomotive (koja će 1975. promijeniti ime u Cibona). Splićani su u prepunoj dvorani na Trešnjevci pobijedili rezultatom 87-83 i tako prvi put, kolo prije kraja, postali košarkaški prvaci Jugoslavije. Bio je to veliki uspjeh za klub osnovan 1945. godine, ali i veliki uspjeh Branka Radovića koji je tako nakon trofeja osvojenih kao košarkaš sada osvojio veliki trofej i kao trener. Njime je dokazao svima onima koji su s podsmjehom gledali na njegove izjave od prije sedam-osam godina kada je rekao da će stvoriti prvaka države. U arhivi koju i danas čuva obitelj Radović, mnoštvo je isječaka iz gotovo svih novina koje su tada izlazile u Jugoslaviji, a koje su objavile vijest, članak ili reportažu o velikom uspjehu Splićana. Od svih njih Slobodna Dalmacija cijeli je taj tjedan izvještavala o tom velikom rezultatu. Najprije je na naslovnici od 5. travnja 1971. godine stajao naslov „Jugopla-

nakon utakmice igrači Jugoplastike trebali vratiti u Split. Odlučeno je da se najprije proslavi i prespava u Zagrebu, pa da se onda ujutro krene prema gradu pod Marjanom. Branko Radović je nakon ovog velikog uspjeha novinaru Slobodne Dalmacije izjavio da je presretan i da je spreman podijeliti radost sa svima koji su na bilo koji način pridonijeli velikom uspjehu splitske košarke. Nakon toga je dodao: „Prije deset godina počeli smo ni od čega. Bili smo bez igrališta, bez publike, bez rekvizita. Mnogo smo toga žrtvovali zbog košarke. Poklonili smo joj dio života. Isplatilo se. Danas imamo veliku momčad i titulu. Pokazali smo u odlučnom trenutku da znamo igrati košarku. Čestitam svim igračima. Bili su izvanredni.“ Bili su fenomenalni, zbog čega im je Split priredio veličanstven doček. Novine su ga uspoređivale s onim dočekom što je bio priređen olimpijskoj pobjednici Đurđi Bjedov tri godine ranije. Mnoštvo Splićana okupilo se na željezničkoj stanici gdje su željezničke i brodske sirene pozdravile ulazak „Marjan-expressa“ kojim su doputovali košarkaški prvaci Jugoslavije. Navijači su blokirali igrače još u vlaku tako da su jedva i nakon dugo vremena izašli van gdje su odjekivale pjesme i vijorile klupske zastave Jugoplastike i Hajduka. Nakon toga su igrači u automobilima krenuli splitskim ulicama pod stalnim zvukom sirena. Svirala je i limena glazba. Na automobilima su bili navijači s zastavama. Na kraju je sve završilo na Hajdukovom stadionu gdje se baš u to vrijeme igrala utakmica između Jugoslavije i Nizozemske i gdje ih je oduševljeno pozdravilo preko 20 000 gledatelja. U ime „hajdukovaca“ veliki buket cvijeća predao je kapetanu Jugoplastike Lovri Tvrdiću, trener „bijelih“ Slavko Luštica. Za ovaj veliki uspjeh dobili su i klupsku himnu.

Košarkaški Luka Kaliterna Branko Radović na košarkaškom igralštu na Spinutu (Split, 1951. ) stika prvak Jugoslavije“, a ispod njega je pisalo: „Ruke su poletjele u vis. A onda u zagrljaj. Spontan grčevit zagrljaj. Šampionski zagrljaj. Jugoplastika je prvak Jugoslavije. Osvojila je titulu manirom velike momčadi. Pobijedila je u Zagrebu. Revanširala se Lokomotivi za poraz u Splitu. Kolo prije kraja postala je pobjednik. Slavlju i veselju nema kraja. Raduju se košarkaši Jugoplastike. Kliču i pjevaju njihovi brojni navijači. Split je dobio još jednog prvaka. Telefon u prostorijama Jugoplastike ne prestaje zvoniti. Raznosača brzojava put je u nedjelju vodi samo na Gripe. Jugoplastika je šampion. Prvak zemlje koja je na prvenstvu svijeta osvojila zlatnu medalju. To valja proslaviti...“

Veličanstven doček

Divilo se izvanrednoj taktici Branka Radovića koja je na početku utakmice potpuno onemogućila protunapad Zagrepčana, odlično im blokiravši glavne igrače, nakon čega su nametnuli svoju staloženu igru koja nikako nije odgovarala košarkašima Lokomotive. Kako pišu novine, bilo je to izvanrednih prvih deset minuta Jugoplastike. Besprijekornih. Punih sjajnih skokova, efektnih akcija i lijepih koševa. Splićani su već u 7. minuti vodili 18-6., a na kraju utakmice rezultat je bio 87-83 za Jugoplastiku. Uslijedili su zagrljaji, poljupci, suze, ali suze radosnice. Uzbuđenje je bilo preveliko. Otkazana su i spavaća kola u vlaku kojim su se odmah

Slijedeće godine KK Jugoplastika postigla je još jedan veliki uspjeh kada su dospjeli do finala Kupa prvaka. U Tel Avivu su nažalost izgubili od talijanskog Ignisa iz Varesea košem razlike. Sportske novosti u naslovu izvještaja s utakmice navode da je Jugoplastika platila danak neiskustvu... Bili su to veliki uspjesi KK Jugoplastike i Branka Radovića, a onda se dogodio tragičan slučaj. Branko je doživio ozljedu vratne kralježnice. Velike nade polagane su u operativni zahvat obavljen u Švicarskoj, ali nažalost Branko je ostao nepokretan i do kraja života prikovan za invalidska kolica. No, i u tim godinama bio je vezan za košarku prenoseći znanje mlađim kolegama trenerima koji su kod njega navraćali na instrukcije. Preminuo je u Splitu 18. studenog 1993. godine. Slobodna Dalmacija napisala je da je bio košarkaški Luka Kaliterna, odnosno da je bio učitelj, prijatelj, odgojitelj. Bio je vizionar koji je na košarku gledao i kao na unosni biznis, zbog čega je košarkaški klub Split bio prvi klub koji je dobio sponzora iz gospodarstva, a bio je to tada veliki splitski gospodarski gigant Jugoplastika. Goleme su njegove zasluge i za gradnju košarkaške dvorane u Splitu, pa bi se grad Split mogao sjetiti Branka Radovića, splitskog košarkaškog velikana te dvorani (u kojoj je postavljena spomen ploča njemu u čast) napokon dati i njegovo ime. IZVORI: Slobodna Dalmacija, br. 5797., 9.10.1963., br. 8110., 5.4.1971., br. 8112., 7.4.1971., br. 8292., 24.3.1972., br. 15424., 20.11.1993. Sportske novosti1, br. 4564., 24.3.1972. Osobna arhiva autora

KONJIČKI SPORT

Skokom, kasom i galopom Piše: VELIMIR CINDRIĆ

U prvim desetljećima prošloga stoljeća, u Zagrebu su se konjička natjecanja održavala na stadionu nogometnog kluba HAŠK u Maksimiru ili na trkalištu u Prečkom

Prilaz jahača startu

Zagrebu se dvadesetih godina prošlog stoljeća na konjičkim utrkama, između pojedinih trka, u publici rado prepričavao ovaj vic. Jedan džokejski šampion priprema se za važnu utrku na novome konju. Na sastanku pred utrku trener konja mu kaže: „Samo trebaš zapamtiti da mu svaki put kad priđete prepreci u uho glasno zavikneš – Ajdeee hoop! Ako to napraviš, nema problema.“ Džokej pomisli da je trener poludio, ali svejedno mu obeća da će izvikivati tu komandu. Trka počinje i približava se prva prepreka. No, džokej zanemari trenerov savjet i konj protrči ravno kroz zapreku, na sreću bez većih posljedica. Nastavljaju dalje, približava se druga zapreka. Sad džokej, s malom nelagodom, konju u uho šapne: Ajdee hoop! Ali dogodi se ista stvar - konj protrči ravno kroz ogradu i razbije ju u komade.

„Concours Hippique“

Na trećoj prepreci vidi da je vrag odnio šalu i odluči napokon napraviti kako ga je trener savjetovao. Pred preprekom glasno zaurla konju u uho - Ajdeee hoop! – i

Skok G. Duduškina na Lieblingu

konj s lakoćom preskoči prepreku. Tako se nastavi sve do kraja utrke, ali zbog problema na prve dvije prepreke, u cilj stignu tek treći. Trener bjesni, skače od jada i pita džokeja što se dogodilo. Ovaj odgovara: „Nemam pojma. Ja sam sve dobro napravio. Problem je u prokletom konju. Jel’ on možda gluh?“. Trener, sav zajapuren, vrišti: „Gluh? Gluh?? Nije gluh – nego slijep!“ Zagrepčani su oduvijek, osim smisla za humor, imali i onaj za trendove, pa su novotarije iz svijeta lako nalazile plodno tlo u gradu. Ako su elektrifikacija i javni promet stizali sa zakašnjenjem, modne i športske novosti brzo su iz nedalekih Beča i Budimpešte transplantirani u domaću sredinu. Početkom 20. stoljeća, potonje se posebno odnosilo na tada elitne športove poput automobilizma, tenisa i golfa. Tako je u Zagreb stigao i konjički šport. Do tada, konji su bili ozbiljnije shvaćani uglavnom u manjim mjestima Hrvatske, tradicionalno vezanim uz njihov uzgoj. U prvim desetljećima prošloga stoljeća, u Zagrebu su se konjička natjecanja održavala na stadionu nogometnog kluba HAŠK u Maksimiru ili na trkalištu u Prečkom. O jednom takvom, održanom u lipnju 1931., zagrebačka ilustrirana revija Svijet piše pod naslovom „Concours Hippique u Zagrebu“.

Galopske utrke Jockey kluba Zagreb

„Dne 14. ovog mjeseca priredilo je društvo za konjogojstvo i konjski sport na stadionu Haška u Maksimiru svoje prvo ovogodišnje nagradno natjecanje u skakanju. Interes publike bio je priličan, a izvedba pojedinih točaka vrlo lijepa. Najprije je projahala smotra jahača, u kojoj je prvu nagradu dobio R. Wolf. U općem nagradnom skakanju bilo je 11 prepona i 13 skokova, a prvo mjesto zauzeo je Duduškin. U nagradnom skakanju u dvoje prvi su kapetan Gjurovljević i potporučnik Rončević, dok je u „Jeu de Barre“ pobijedio kapetan Gjurovljević (u ovoj točki imadu dvojica jahača da strgnu trećemu vrpcu s ramena). Organizacija utrke bila je pohvalna, a odluke juryja bile su sve ispravne. Priredbe ovakove vrsti su najbolja propaganda za konjski sport, pa se nadamo da će spomenuto društvo tijekom ove godine prirediti više ovakovih turnira“, zaključio je novinar. Ipak, iz teksta se vidi da se još nije radilo o jako raširenom športu, jer se među onima koji su osvojili medalje spominje svega pet-šest imena. Svemu je, zbog konjičkih

Povijest hrvatskog športa > broj 196 <

E. pl. Petković na Lord-Mayoru jedinica, obola morala dati i vojska, ali to u konjičkome športu nije rijetkost ni u svjetu. No, da nije sve ostalo na paradi, preskocima i igri, vidimo iz jednog drugog novinskog napisa iz istog razdoblja koji govori o galopskim utrkama, popularnim među onima koji na konjičkomu športu vole i zaraditi. Iz članka pod naslovom „Galopske utrke Jockey kluba Zagreb“ jasno je da je tradicija utrka punokrvnih grla, započeta daleke 1780. u Engleskoj, bila prihvaćena i u Zagrebu. Naime, ono što je ime dobilo po utemeljitelju tih trka, grofu od Derbyja, na trkalište Prečko pored Vrapča privuklo je dosta gledatelja, što onih željnih uzbudljivih utrka, što onih sklonijih kocki: „Prošle nedjelje priredio je naš Jockey klub velike galopske utrke, koje su neočekivano dobro uspjele, ne samo po broju prijava i konjskom materijalu, nego i po odzivu općinstva. Preko dvije hiljade otmjene publike pratilo je s velikim interesom razne točke natjecanja, burno pozdravljajući pobjednike pojedinih trka. Totalizator je imao veliki promet, jer se na pojedine konje, koji su važili kao favoriti, mnogo kladilo. Osim gospode civilnih jahača, kao i oficira, natjecale su se i dame, koje su pokazale veliki napredak i srčanost.

Dva konja i pas

U časničkoj ravnoj utrci pobijedio je potporučnik Popović na „Zečku“, u ravnoj utrci na 1.600 metara J. Krsnik

I. Krsnik - dobitnik dvije prve i jedne druge nagrade na „Fabijanu“, utrci preko šiblja (duljina 2.800 metara) J. Krsnik na „Uhodi“, ravnoj utrci za punokrvne konje Krsnik na „Maloj“, ravnoj utrci za dame (1.200 metara) gospođica Belošević na „Rasku“, a u preponskoj utrci (3.200 metara za sva grla Savske banovine) na „Bastu“ je najbrži bio konjički potporučnik 6. eskadrona 6. Pukovnije.“ Potaknuti klađenjem na konje, šaljivi Zagrepčani odmah su prepričavali novi vic: Nakon velikog konjičkog derbija razgovaraju konji koji su osvojili drugo i treće mjesto. Sivi, koji je bio drugi, žali se smeđemu kako ne razumije zašto je izgubio: „Vodio sam većinu utrke, bio daleko ispred svih do pred sam kraj i onda je taj crni konj došao niotkud i pretekao me. Uopće ne razumijem.“ Uto do konja dođe pas i kaže: „Oprostite, slučajno sam čuo vaš razgovor. Vidio sam kako ste krenuli u vodstvo nakon starta, i odmah sam znao da ćete izgubiti, jer se niste štedjeli. Crni je kontrolirao vaše vodstvo, ali je čuvao snagu i bio dovoljno blizu da vas s lakoćom pretekne na zadnjoj ravnini.“ Nakon toga, pas odšeće dalje, a dva se konja pogledaju u čuđenju. Nakon nekog vremena smeđi će: „Isuse, jesi vidio ovo. Pas koji govori!?!“ LITERATURA: Pavao Cindrić: „Grički milenij“, 1965. Zagrebačke dnevne novine: Novosti i Večer, 1931. Ilustrirana revija Svijet, Zagreb, 1931.

Utrka preko šiblja na 2800 m - pobjednik I. Krsnik 5

MEDIJI I NOGOMET

Počeci radijskih i tv prijenosa nogometnih utakmica u Hrvatskoj

alo,halo! Ovdje Piše: DAVOR KOVAČIĆ Zlatka Balokovića, na naRadio Zagreb! tjecanju koje je organiziBile su to prve rao Zagrebački nogometni Prvi radijski prijenos nogometne riječi emitirane podsavez. Naime, u želji utakmice kod nas zbio se 17. srpnja uživo 15. svibnja 1926. da se nogometni šport Toga dana u 20,30 sati uz 1927. (Građanski - HAŠK 4-2), a prvi što bolje popularizira, zvuke hrvatske himne i Upravni odbor Zagrebačuz najavu Božene Begović, televizijski 12. svibnja 1957. kad su se kog nogometnog podsaveza Radio Zagreb se čuo prvi (ZNP) obratio se početkom sastale reprezentacije Jugoslavije put na frenkvenciji 350 1927. upravitelju zagrebači Italije (6-1) metara srednjeg vala. ke radio postaje Ivi Sternu Time je Hrvatska, tada s molbom da razmotri u sastavu Kraljevine SHS mogućnost prijenosa jedne postala među prvim zenogometne utakmice. mljama u srednjoj i istočPosebno su u tom zahtjevu noj Europi koja je osnobili uporni prof. dr. Fran vala radio-postaju. Prva Šuklje, prvi tajnik Jugoizvješća s mjesta događaja slavenskog nogometnog počela su u jesen iste saveza, Mario Rieger koji godine, a prvo izvješće s je 1908. pokrenuo prvi otvorenog prostora, koje novinski list za promidžbu je u tehničkom smislu bilo sporta i nogometa „Hrvatpuno zahtjevnije, bio je u ski športski list“ te Vilko studenom 1926. prilikom Brkić tehnički tajnik ZNPotkrivanja spomenika Joa. Uskoro su se i u novisipu Jurju Strossmayeru. nama pojavili članci koji Mladen Delić koji je obavio prvi TV prijenos Istog mjeseca održan je i su najavljivali mogućnost prijenos uživo opera „More“ i „Rusalka“ iz zagrebačkog nogometnih prijenosa na Radio Zagrebu. Zahvaljujući Hrvatskog narodnog kazališta, a započeli su i prijenosi velikom razumijevanju Ive Sterna i njegovih suradnika svetih misa iz zagrebačkih crkvi. to se ubrzo i ostvarilo. Prvi radio prijenos nogometne utakmice najavio je Utakmica za srebrni pokal Zlatka i tadašnji tisak. Tako je u zagrebačkim „Novostima“ Balokovića pisano: “Upravni odbor ZNP-a poduzeo je u posljednje Do kraja 1926. godine Radio Zagreb je bio među prvim vrijeme korake da se sport što više popularizira, pa je radio postajama u Europi koje su javno pozivale publiku u tu svrhu stupio u kontakt i sa zagrebačkom radio-stada sudjeluju u stvaranju originalnih rukopisa za radio nicom. Pregovori su uspješno završeni, pa će nedjeljna drame. utakmica HAŠK - Građanski biti prenošena putem radija. Prvi radio prijenos nogometne utakmice u Europi Cijelu utakmicu govorit će u megafon g. Vilim Brkić, a obavljen je u Pragu 3. listopada 1926. kada je Josef prije utakmice razjasnit će slušateljima svrhu odigravaLaufer, međunarodni tajnik praške Slavije i športski nja utakmica za Balokovićev pokal. urednik lista „Prager presse“ na stadionu Letni izvještavao s nogometnog susreta između Slavije i Hungarije iz Komentator - student Marijan Polić Budimpešte. Samo devet mjeseci kasnije, dogodio se prvi Kod predaje pokala pobjedničkoj momčadi pomaknut radio prijenos nogometne utakmice u Hrvatskoj i uopće će se megafon na igralište, kako bi slušatelji bili točno na jugoslavenskim prostorima. Bilo je to 17. srpnja 1927. informirani o svim fazama ove naše velike derbi utakmigodine kada je prenošena utakmica između Građanskog i ce. Tako će se u megafon javiti svaki igrač loptu, faul, gol HAŠK-a (4-2) na igralištu Građanskog u Koturaškoj ulici. itd. Na igralište će biti postavljena dva megafona. Sinoć i Tada već renomirani zagrebački klubovi igrali su za večeras zagrebačka radio stanica javila je svojim pretsrebrni pokal, dar proslavljenog hrvatskoga violinista platnicima postavu momčadi, cijene ulaznica, početak 6

Povijest hrvatskog športa > broj 196 <

Stadion Građanskog s kojeg je prenošen prvi radio prijenos

utakmice. Ovo je prvi puta kod nas da se pomoću radija popularizira nogometni sport, te vjerujemo da će ovaj pothvat naići na simpatije kod općinstva“. Budući da u to vrijeme nije bilo novinara-reportera, tehnički tajnik ZNP-a Vilim Brkić uputio je uvodne riječi, a utakmicu je prenosio tada student prve godine Pravnog fakulteta Marijan Polić iz otvorene lože što je zbog prisutnosti gledalaca prijenosu dalo akustičku podlogu i neposrednost. Student Polić je izabran vjerojatno zato što se studio Radio Zagreba tada nalazio na Gornjem gradu u kući njegove tete Zdenke Rakovac te je ponekad u dvorištu zgrade prisustvovao razgovorima Ive Sterna i njegovih suradnika. Kako je bio športaš koji se bavio tenisom, Ivo Stern predložio je da upravo Polić obavi prvi radio prijenos nogometne utakmice. Student Polić koji je kasnije postao doktor prava, prisjećajući se tog prijenosa, istaknuo je da je brzopleto prihvatio prijedlog iako nije imao nikakvog prethodnog iskustva te da se početkom prijenosa osjećao kao da su mu se „noge odrezale“, ali ubrzo je trema nestala jer ga je igra zanijela. Prenosilo se s dva mikrofona, odnosno dva megafona (kako se pogrešno upotrebljavala riječ za mikrofon), jedan za reportera, a drugi za publiku. Nakon prijenosa Marijan Polić se posebno zahvalio tehničarima Kopsi i Mundi koji su se znali snaći u svakoj situaciji. Prvim radio prijenosom nogometne utakmice u Hrvatskoj svi su bili zadovoljni te je radio postaja primila mnogo pisama naročito iz provincije s poticajem za daljnje prijenose. Marijan Polić surađivao je na radiju do 1932. godine

i javljao se za Radio Zagreb s utakmica nogometaša. Zahvaljujući radiju, nogomet je ušao u svakodnevni život ljudi i omogućio milijunima slušatelja da prisustvuju utakmicama njihovih omiljenih klubova i reprezentacija čak i kada igraju u dalekim zemljama.

Noćna utakmica Zagreb − Madrid

Tako je primjerice 1952. na Olimpijskim igrama u finskom Tampereu 20. srpnja 1952. odigrana utakmica između reprezentacija Jugoslavije i Sovjetskog Saveza koja je završila 5-5, iako je Jugoslavija vodila sa čak 5-1. Dva dana kasnije u ponovljenoj utakmici reprezentacija Jugoslavije pobijedila je 3-1. S obzirom na sukob Tita sa Staljinom koji je započeo 1948. i trajao u uvjetima hladnoga rata, utakmica je bila nazivana „Više od igre“, ili „Na život ili smrt“. Reuters je nogometni dvoboj najavljivao kao utakmicu stoljeća, a u Jugoslaviji se prijenos utakmice slušao preko razglasa na gradskim trgovima. Zagreb je prednjačio u uvođenju tehničkih inovacija u nogomet na tadašnjim jugoslavenskim prostorima, pa je u Zagrebu odigrana i prva noćna utakmica u Hrvatskoj i tadašnjoj Kraljevini Jugoslaviji. Dana 2. rujna 1931. godine na igralištu Concordije u prijateljskoj utakmici sastale su se nogometne reprezentacije Zagreba i Madrida uz rekordan posjet od preko 15 000 gledatelja. Dvadeset velikih i jakih žarulja bilo je montirano preko igrališta, što međutim nije bilo dovoljno. Naime, osim gledatelja koji su s tribina imali poteškoća u praćenju leta lopte, i proslavljeni vratar na španjolskom golu Zamora tužio se na slabo svjetlo. Rasvjetu igrališta financirala je Gradska električna centrala. Međutim, iako je prva utakmica pod noćnom rasvjetom održana na igralištu Concordije na Trešnjevci, prvi reflektori koji su dobivali struju iz tvornice „Papsa“, bili su postavljeni na igralištu Građanskoga. Pokus je uspio i rasvjeta je kasnije stavljena i na igralište Concordije…

Prvi nogometni TV prijenos

Marijan Polić - komentator prvog prijenosa jedne nogometne utakmice u Hrvatskoj

Kada je 15. svibnja 1956. televizijska slika iz Beča preko Graza stigla u Zagreb, bio je to svojevrsni fenomen o kojem se dotad samo slušalo, a sada se napokon moglo i gledati čudesne „žive slike“. Prvi prijenos uživo bilo je otvaranje Zagrebačkog velesajma 7. rujna 1956. godine, a režirao ga je Mario Fanelli. Pripreme za prvi televizijski prijenos trajale su mjesecima, a dodatnu nervozu među organizatore televizijskog prijenosa unosila je činjenica da je Velesajam otvarao predsjednik Josip Broz Tito. Osim toga, 7

MEDIJI I NOGOMET trebalo je nabaviti TV prijemnike jer je njihova skupoća sprječavala dostupnost „živih slika“ većem broju ljudi. Zbog toga su se u „akciju“ uključile i društveno-političke organizacije koje su materijalno pomogle nabavu novih televizora koji su posuđeni istaknutim socijalističkim rukovodiocima, odnosno „drugovima“ na visokim položajima u državi. Ostatak nabavljenih TV prijemnika postavljen je u izloge zagrebačkih trgovina u samom središtu grada, tako da su mnogi prolaznici na ulicama glavnog hrvatskog grada mogli promatrati ovaj povijesni događaj. Uz povijesni prvi televizijski prijenos uživo vezana je i anegdota. Naime, kada se Tito pojavio na Velesajmu, istog trenutka uključile su se televizijske kamere i izravni televizijski prijenos mogao je početi. Kada je netko iz tehnike uzviknuo: „Pali!“ misleći na reflektore, jedan član osiguranja predsjednika Tita izvukao je pištolj… Samo nepunu godinu poslije prvog televizijskoga prijenosa, sa stadiona u Maksimiru 12. svibnja 1957. obavljen je prvi izravni televizijski prijenos nogometne utakmice u bivšoj državi. Susrele su se reprezentacije Jugoslavije i Italije (6-1), a utakmicu je komentirao dotadašnji radijski reporter Mladen Delić.

Veliki ekran u dvorani "Istra"

Za prijenos nisu korištene pokretne veze nego posebni prijemnik koji je primao signal s odašiljača male snage sa stadiona u Maksimiru. Kamermani su bili Ivo Šušanj i Miki Ostrovidov, dok je prijenos signala do odašiljača napravio Berislav Brajan. Prema sjećanjima Mladena Delića utakmica je izazvala veliki interes i prisustvovalo joj je preko 45 000 gledatelja koji su nakon utakmice još dugo ostali na stadionu slaveći neočekivano visoku pobjedu nad renomiranom talijanskom reprezentacijom. Kako bi utakmicu gledao što veći broj ljudi u dvorani „Istra“ u tadašnjoj Nikolićevoj ulici postavljen je veliki ekran kako bi i ljubitelji nogometa koji nisu mogli biti na maksimirskom stadionu mogli gledati utakmicu. Međutim, otprilike pola godina ranije, 28. studenog 1956. tada još radijski izvjestitelj Mladen Delić iz Londona je prenosio „televizijsku“ utakmicu EngleskaJugoslavija (3-0). Naime, televizija se pokusno uključila u prijenos utakmice jer je te godine tadašnji glavni

direktor Televizije Milovan Šibl pokrenuo eksperimentalni televizijski program. Nogometna utakmica u Londonu bila je dobra prilika da se ispitaju tehničke mogućnosti prijema slike i tona. Pokus se pokazao uspješnim, jer je prijem slike bio dobar, a i ton, odnosno glas reportera Mladena Delića posuđen iz radio programa dobro se čuo. Prema kazivanju Mladena Delića on je „urlao“ u mikrofon „radijski,, a njegov glas je pratio sliku.

Driblinzi Stanleya Matthewsa

Mladen Delić posebno je istaknuo s te utakmice „sve moguće“ driblinge Stanley Matthewsa koji je izluđivao braniča jugoslavenske reprezentacije Branka Stankovića te da mu je bilo „teško pogađati riječima ono što je mogla samo slika loviti“. Prema kazivanju Mladena Delića on je tek poslije povratka iz Londona u Zagreb saznao da je bio uključen u televizijski prijenos. U tadašnjim jugoslavenskim medijima, tisku i radiju, vijesti iz nogometa su dobivale sve više prostora, kao i na televiziji koja je u to vrijeme bila u razdoblju povremenog eksperimentalnoga emitiranja drugog programa, a eksperimentiralo se postupno i s programom u boji. Uoči početka nogometnog prvenstva 1973/74 predstavnici Jugoslavenske radio televizije (JRT) i prvoligaških klubova potpisali su sporazum o prijenosu prvenstvenih utakmica. Tijekom probnog razdoblja u jesenskom dijelu te sezone prenošeno je osam utakmica, uglavnom u subotnjem terminu. Za utakmice koje je televizija izravno prenosila klubovi su bili obavezni da se u pogledu boja dresova i brojevima na njima podvrgnu zahtjevima televizije zbog bolje kvalitete slike u prijenosu. U Nogometnom savezu Jugoslavije u tom su razdoblju ocjenjivali da su mediji pružali podršku nastojanjima da se razriješe ključni problemi jugoslavenskog vrhunskog nogometa te da su doprinijeli razvoju nogometnog športa u cjelini. IZVORI I LITERATURA: Hrvatski nogometni savez - 80. obljetnica, ur. Fredi Kramer, Zagreb, 1992. Zvonimir Magdić, Legende zagrebačkog nogometa, Zagreb, 1996. Davor Kovačić, Hrvatski nogomet u doba cara, kralja, poglavnika i maršala, Zagreb, 2019.

Mladen Delić na naslovnici "Studija" Stadion u Maksimiru iz 1957. Upravo tako je izgledao kada je na njemu obavljen prvi TV prijenos 8

IN MEMORIAM

Povijest hrvatskog športa > broj 196 <

Zlatko Saračević (Banja Luka, 5. srpnja 1961. – Koprivnica, 21. veljače 2021.) Koprivnici gdje je trenirao Podravku iznenada je 21. veljače preminuo legendarni hrvatski rukometaš, brončani iz Seula 1988. i zlatni iz Atlante 1996. Zlatko Saračević. Bio je doista „Zlatna ljevica hrvatskog rukometa“. Rođen je 5. srpnja 1961. godine u Banjoj Luci. Kao klinac počeo je s odbojkom, međutim, ubrzo se prebacio na rukomet. Igračku karijeru započeo je u tada već slavnoj momčadi Borca iz njegova rodnog grada - već 1978. godine počeo je igrati za prvu momčad. S Borcem je osvojio naslov prvaka Jugoslavije 1981. Za svoj matični klub Saračević je nastupao do 1987., kada odlazi u Zagreb i postaje rukometaš Medveščaka. U ovom klubu je igrao do 1990. godine i osvojio kup Jugoslavije 1987., 1989. i 1990. Potom odlazi u Francusku: najprije je do 1992. godine igrao za momčad Girondines iz Bordeauxa, a zatim je do 1996. rukometaš Usama iz Nimesa s kojim je osvojio prvenstvo Francuske 1992., 1993., 1994., 1995. i 1996., kao i francuski kup 1994. Posljednja rukometna destinacija u Francuskoj bio mu je Creteil iz Pariza čiji dres nosi do 1997. godine, kada se vraća u Hrvatsku. Saračević tad postaje igrač Badela 1862 Zagreb, najtrofejnijeg hrvatskog rukometnog kolektiva. S ovim je klubom 1998., 1999. i 2000. osvojio prvenstvo i kup. Potom odlazi u Mađarsku, gdje je od 2000. do 2002. godine rukometaš Vezprem Fotexa. U dvogodišnjem razdoblju u ovom poznatom klubu, Saračević je 2002. godine osvojio naslov europskog prvaka, kao i mađarski kup. Ponovno se vraća u Hrvatsku i u sezoni 2002./03. igra za momčad Zameta iz Rijeke, gdje je 2003. godine, u svojoj 42. godine života, završio s igranjem rukometa. Na svjetskom juniorskom prvenstvu 1981. godine u Portugalu osvojio je zlatnu medalju. Kao reprezentativac Jugoslavije, 1986. godine osvojio je zlatnu medalju na svjetskom prvenstvu u Švicarskoj te broncu 1988. godine na Olimpijskim igrama u Seulu. Raspadom bivše države nastavlja reprezentativnu karijeru igranjem za reprezentaciju Hrvatske, u čijem je dresu osvojio zlatno odličje na OI 1996. godine u Atlanti, srebro na SP 1995. godine na Islandu, broncu na EP 1994. u Portugalu. Osvojio je i zlatnu medalju na Mediteranskim igrama u francuskom Languedoc-Roussillonu 1993. Kao član hrvatske reprezentacije, 1996. godine dobitnik je Državne nagrade za šport Franjo Bučar, a odlikovan je i odličjem Red Danice Hrvatske s likom Franje Bučara. Najboljim rukometašem Hrvatske proglašen je 1999. i 2002. godine, a 1986. proglašen je najboljim športašem Bosne i Hercegovine. Tijekom igračke karijere bio je poznat po tome što se jednako dobro služio lijevom i desnom rukom, što je doista iznimna rijetkost. Vrlo je zanimljivo da je

Foto: Jacques Demarthon (AFP)

Saračević tijekom karijere vrlo malo igrao u obrani jer, kako je govorio, „ljevaci vrlo malo igraju obranu, više su usredotočeni na napad.“ Ovaj vrsni rukometaš uvijek je čvrsto stajao na zemlji. Sve što je tijekom karijere postigao, bilo je samo svojim upornim radom. Nije bio od onih igrača koji jednom bljesnu, a onda ih nema nigdje. Saračević je u igri gotovo uvijek imao konstantu. Poglavito dobru igru pružio je na Olimpijskim igrama 1996. godine, kada je bio jedan od naših najboljih igrača. U vremenu kada je nosio dres Badela 1862 Zagreb, posebno su mu bili uzbudljivi susreti s Pivovarnom Laško iz Celja, a rado je pamtio vrijeme provedeno u Mađarskoj kada je, pred kraj karijere, uspio ostvariti cilj da bude igrač momčadi koja je postala prvak Europe. Nakon prestanka igranja radio je kao trener. Vodio je Zamet iz Rijeke, Čelik iz Zenice, Dubrovnik, PPD Zagreb, bio je i pomoćni trener hrvatske reprezentacije, a iznenadna smrt zatekla ga je na klupi rukometašica Podravke. Sahranjen je u Aleji velikana na zagrebačkom groblju Mirogoj. (Jurica Gizdić)

IN MEMORIAM

Ivo Trumbić

(Split, 2. travnja 1935. – Zagreb, 12. ožujka 2021.)

Zagrebu je preminuo legendarni olimpijac, osvajač zlatne i srebrne olimpijske medalje Ivo Trumbić. Rođen je u Splitu 1935. godine, gdje je 1946. počeo igrati vaterpolo. Najprije je bio vratar, a kasnije se prebacio među igrače. Sa splitskim je „Jadranom“ bio prvak Jugoslavije 1953. godine (kao pričuvni vratar), a zatim kao igrač 1957. i 1960. Trumbić 1960. napušta rodni grad, odlazi u Zagreb i postaje vaterpolist „Mladosti“. Sa „Žapcima sa Save“ osvojio je naslove prvaka Jugoslavije 1962., 1967. i 1969. godine, kao i zimsko prvenstvo 1962. i 1964. S Mladosti je triput bio prvak Europe - 1967., 1968. i 1969. Za reprezentaciju Jugoslavije odigrao je 152 utakmice u razdoblju od 1961. do 1969. godine. Njegova karijera puna je reprezentativnih medalja. Srebrnu je osvojio na Olimpijskim igrama 1964. u Tokiju, a zlatnu četiri godine kasnije (Meksiko, 1968.). Srebro je Ivo osvojio na europskom prvenstvu 1962. u Leipzigu, a europsku broncu četiri godine kasnije u Utrechtu. Na Mediteranskim igrama u Napulju 1963. bio je član momčadi koja je osvojila srebro, a četiri godine kasnije, u Tunisu, zlato. Trenersku karijeru počeo je u „Mladosti“, u kojoj je od 1966. do 1969. bio igrač i trener. U tom razdoblju osvojena su dva prvenstva Jugoslavije i tri naslova europskih prvaka. Godine 1971. bio je prvak s grčkim „Olympiacosom“. S dubrovačkim „Jugom“ bio je 1981. i 1982. državni prvak i pobjednik kupa. Sa „Sysley Pescarom“ je 1986. osvojio talijanski kup, a godinu dana kasnije ostvario je pravi pothvat osvojivši prvenstvo i kup Italije, europski Kup prvaka i europski Superkup. Osvojio je u jednoj sezoni sve što se u klupskom vaterpolu moglo osvojiti! Nizozemsku reprezentaciju Ivo Trumbić vodio je od 1974. do 1980., pa ponovno 1992. S njima je osvojio treće mjesto na Olimpijskim igrama 1976. u Montrealu, šestu poziciju na OI 1980. u Moskvi te osmu na Igrama 1992. u Barceloni. Bio je i izbornik reprezentacije Jugoslavije na svjetskom prvenstvu 1982., a 1985. bio je za kormilom grčke reprezentacijom na EP-u. "U športu se nikada ne smije plakati. Treba se boriti do zadnje sekunde." To je bilo životno i športsko geslo Ive Trumbića. O svojoj bogatoj igračkoj i trenerskoj karijeri govorio je ovako: „Rođen sam u Splitu, 50 metara od mora... Svi mi klinci iz kvarta bili smo skloni moru i vaterpolu. Tada se igralo još u morskoj vodi. Počeo sam s 12 godina, bilo je to 1947. I to kao vratar. Kasnije, kad sam naučio malo više vaterpola, prešao sam među igrače. Često sam na trening odlazio od kuće plivajući... Nakon završene gimnazije, došao sam na studij u Zagreb i postao vaterpolist „Mladosti“. Bili su dotad vječno drugi, a kada sam došao, stigli su i naslovi. Posebno pamtim prvi europski trofej, Kup prvaka 1967. U prvoj finalnoj utakmici u Zagrebu pobijedili smo s 8-6, udario 10

me rumunjski igrač i stradao mi je bubnjić. Operacija je trajala tri sata, ali sljedeći tjedan sam na vlastitu odgovornost, sa specijalnim štitnikom za uho, igrao u uzvratu u Bukureštu. Bilo je 4-4, ništa nisam čuo, samo je šumjelo u uhu. Gledao sam u igrače i u sudačku zastavicu da bih mogao pratiti igru. Prvi put postali smo prvaci Europe. U Zagrebu nas je na željezničkom kolodvoru dočekalo 20 000 ljudi.“ Posebno je pamtio zlatnu medalju iz Meksika 1968., kada je bio kapetan momčadi. U finalu je s 13-11 pobijeđen SSSR. Te godine proglašen je najboljim vaterpolistom svijeta, a s Ozrenom Bonačićem činio je najbolji bekovski par. Diplomirao je na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu. U Nizozemskoj je izdao četiri stručne vaterpolske knjige koje su prevedene na nekoliko svjetskih jezika. Pokretač je brojnih vaterpolskih škola i predavač na mnogim stručnim seminarima diljem Europe. Trumbićeva supruga Seka Baždar bila je odbojkaška reprezentativka. Godine 2012. Hrvatski olimpijski odbor dodijelio mu je Trofej Matija Ljubek za životno djelo. Primljen je 2015. godine u vaterpolsku Kuću slavnih. Godine 2020. dobio je Državnu nagradu za sport Franjo Bučar za životno djelo. Posljednji ispraćaj održan je u krematoriju na zagrebačkom Mirogoju. (Jurica Gizdić)

Povijest hrvatskog športa > broj 196 <

Đuro Savinović (Dubrovnik, 1. ožujka 1950. – Mlini, 31. siječnja 2021.)

Mlinima kraj Dubrovnika, 31. siječnja napustio nas je Đuro Savinović, ponajbolji, ako ne i najbolji Jugov igrač svih vremena. Krasila ga je kreativnost, sjajno predviđanje situacije te šut koji je doveo do savršenstva. Začetnik je šuta sa zadrškom, a to mu je tijekom čitave karijere bilo najjače oružje. Đuro Savinović mogao je igrati beka, ali i centra. Jednom riječju, bio je vrhunski igrač. Djelovao je na prvi pogled tromo, sporo, ali tko je tako mislio, gadno se prevario. Eksplodirao bi za trenutak. Iz te prividne tromosti, za sekundu bi bio u petoj brzini. Savinović je imao sjajan osjećaj za pogodak. Bio je miran, tih i povučen. Bio je idol generaciji Veselina Đuhe, Gorana Sukna i Boža Vuletića te neizostavni član seniorske reprezentacije. Kao igrač bio je svojevrsni trener u vodi. Svojim savjetima je pomagao mlađima; on i Luko Vezilić su itekako doprinijeli da većina mlađih generacija izraste u velike igrače.... Rođen je u Dubrovniku i čitavu je karijeru proveo u Jugu. Za reprezentaciju Jugoslavije nastupio je 156 puta. Igrao je na dva svjetska prvenstva - 1973. godine u Beogradu gdje je osvojio brončanu medalju i 1975. godine u Kaliju. Na europskom prvenstvu u Beču 1974. također je osvojio broncu. Na Mediteranskim igrama 1975. u Alžiru „zaradio“ je srebrno odličje. Sudionik je Olimpijskih igara 1976. u Montrealu gdje je bio dio momčadi koja je zauzela peto mjesto. U kapici Juga osvojio je dva naslova prvaka Jugoslavije, i to 1980. i 1981. godine, jedan Kup Jugoslavije 1981., Kup europskih prvaka 1980. Trener Juga je od 1983. do 1989. godine. Juga vodi do dva naslova prvaka Jugoslavije (1983. i 1985.), jednog naslova u Kupu 1983. Vrijedi spomenuti kako je dvaput Jug doveo i do finala Kupa pobjednika kupova Europe (1984. i 1987.). Nakon odlaska iz Juga tri je godine trener Salerna u Italiji, a potom godinu dana Las Palmasa u Španjolskoj. Sljedilo je pet godina u Marseilleu u Francuskoj, te na kraju svoje trenerske karijere godinu dana radi u Bellevueu. Nakon toga, u ljeto 2000. se povukao. Preselio se na tribine... Savinović je počeo trenirati vaterpolo u Jugu 1962. godine. Za prvu momčad je zaigrao tri godine poslije. Debi je imao protiv KPK-a u Drugoj ligi. Svoje prve dvije sezone proveo je u drugoligaškoj konkurenciji, bile su to jedine dvije sezone u povijesti Juga u nižem rangu, a 15 godina poslije slavio je naslov europskog prvaka. Prethodilo je tome osvajanje naslova prvaka Jugoslavije, naslova kojeg je Jug čekao punih 29 godina.

„Takvo što ne zaboravlja“, rekao je jednom prilikom Savinović prisjećajući se 7. prosinca 1980. kada je osvojen prvi europski trofej u povijesti kluba, naslov prvaka Europe. Savinović, kapetan Juga, te večeri je prvi podigao pokal prvaka Europe iz ruku Šibenčanina Ante Lambaše, tada čelnika FINA-e. „Zadnja utakmica turnira - mi ili Vasas. Tko pobijedi, taj je prvak Europe. A Vasas je u tom trenutku branio naslov. Za mene su bili najbolja europska momčad. Igrali su za njih Farago, Csapo, Budavari, Kenjez... A to su sve bili igrači svjetske klase, i danas ponajbolji igrači svijeta svih vremena. Kod nas je Milovan Tomić bio na golu, jer je Vezilić bio ozlijeđen. Sad se više točno i ne sjećam tko je bio u prvih sedam... Mislim Tomić, Boško Lozica, Sukno, Đuho, Božo Vuletić, Dabrović i ja. Ili je možda u tih sedam bio Luko Vuletić… No, nebitno, svi su igrali, dali svoj doprinos na putu do tog velikog trijumfa“, prisjećao se svojedobno pokojni Savinović. Sahranjen je na groblju Boninovo u Dubrovniku. (Jurica Gizdić) 11

IN MEMORIAM

Povijest hrvatskog športa > broj 196 <

Josip Alebić (Hrvace, 7. siječnja 1947. – Krilo Jesenice, 8. ožujka 2021.)

obiteljskoj kući u Krilu Jesenicama u 75. godini života iznenada je preminuo legendarni hrvatski atletičar, olimpijac Josip Alebić, za prijatelje Joško. Rođen je u Hrvacama kod Sinja, 7. siječnja 1947. Čak triput nastupio je na Olimpijskim igrama. Prvi put u Münchenu 1972. - nastupio je u prednatjecanju utrke na 400 metara i u štafetnoj utrci 4 x 400 metara. Na svojim drugim Igrama u Montrealu 1976., nastupio je u četvrtfinalu na 400 metara. Na OI u Moskvi 1980. i opet je trčao u četvrtfinalu utrke na 400 metara te u prednatjecanju štafete 4 x 400 metara. Na europskom dvoranskom prvenstvu održanom 1975. u poljskim Katovicama osvojio je srebrnu medalju u utrci na 400 metara. Srebro je osvojio i u štafeti Europe 4 x 400 na prvom Svjetskom atletskom kupu u Düsseldorfu 1977. godine. Uz Joška, za reprezentaciju Europe tada su još nastupili Francuz Dearthon, Škot Jenkins i Poljak Podlas. Dva zlatna odličja „zaradio“ je na Mediteranskim igrama 1975. u Alžiru, u utrci na 400 metara i štafetnoj utrci 4 x 400. Četiri godine kasnije, na Mediteranskim igrama u Splitu osvojio je broncu na 400 metara, te srebro u štafeti 4 x 400. Višestruki je prvak Jugoslavije i Hrvatske na 200 i 400 metara te u štafeti 4 x 400. Prvak Jugoslavije na 200 metara bio je od 1975. do 1977., a na 400 metara prvak je bio 1972. te od 1974. do 1977. i od 1979. do 1981. godine. Prvak Balkana na 400 metara bio je od 1972. do 1977. i najtrofejniji je atletičar s prostora nekadašnje Jugoslavije kada su u pitanju nastupi na balkanskim prvenstvima: osvojio je ukupno 21 medalju, od kojih u pojedinačnoj konkurenciji osam zlatnih i jednu srebrnu. Karijeru je započeo 1962. u splitskom ASK-u pod vodstvom legendarnog splitskog atletskog trenera prof. Božidara Šolića. U istom klubu je i završio karijeru. Bio je rekorder Mediterana i Jugoslavije. Najbolji rezultat na 200 metara od 21,31 sekundu istrčao je 10. srpnja 1977. u Novoj Gorici. Ukupno je 70 puta nastupio za reprezentaciju Jugoslavije. U Ankari, 11. rujna 1977. postavio je vlastiti rekord na 400 metara od 45,86 sekundi. Te iste godine proglašen je Sportašem godine u izboru zagrebačkih Sportskih novosti. Godine 1983., dobio je Republičku Nagradu fizičke kulture SR Hrvatske, a godine 2013.

Državnu nagradu za sport Franjo Bučar za životno djelo. Za iznimna športska dostignuća te doprinos splitskoj i hrvatskoj atletici primio je nagradu za životno djelo Grada Splita 2012. godine.[ Napisao je autobiografiju "Jozo Alebić - leteći Cetinjanin", a knjiga je predstavljena 2002. u Splitu. Novinar i pjesnik Momčilo Popadić posvetio mu je "Baladu o letećem mesaru“. Smrću Josipa Alebića hrvatska atletika i ASK izgubili su legendarnog trkača na 400 metara koji je obilježio cijelo jedno razdoblje u ovoj disciplini na prostoru bivše države. Sahranjen je na groblju Sustipan - Sumpetar Jesenice u općini Dugi Rat. (Jurica Gizdić)

POZIV AUTORIMA Pozivamo sve povjesničare sporta, istraživače, kroničare i autore koji se bave povijesti športa, i zainteresirani su da im članak bude objavljen u podlisku Povijest hrvatskog športa, da svoje radove pošalju na e-mail adresu: ana.popovcic@hoo.hr.

ŽENE I ŠPORT

Igre moći i ideološko razračunavanje K

ako nastaje jezik? Obično se kaže da nastaje tako da ljudi imenuju ono što su spoznali, shvatili. Ne čudi stoga što različite ideologije povezuje isti ciljevi - uspostaviti kontrolu nad jezikom. O tome govori i klasično djelo XX. stoljeća, roman “1984.” Georgea Orwella, u kojem je autor na temelju iskustava s dvije najveće ideološke pošasti svoga doba - komunizmom i fašizmom - dao distopijsku sliku nedaleke budućnosti. Vrijednost Orwellovog upozoOLIMP ■ 42 ■

renja nije samo u raskrinkavanju ideologije, nego i u najavi tehnološkog progresa stavljenog u funkciju ovladavanja masama. Uostalom, njemu dugujemo izraze poput “Velikog brata” ili “novogovora” koji su postali dio medijske kulture današnjice. A što je ideologija? Najjednostavnije rečeno - jednoumlje. Među najveće poznavatelje prošlostoljetnih ideologija spada filozofkinja i spisateljica Hannah Arendt, Židovka koja je i te kako

iskusila zube jednoumlja. Njezin je pravorijek kratak i jasan: “Ideologija je logika jedne ideje”. A ta logika želi svoju ideju što prije - i što jače - nametnuti u praksi, i u toj namjeri proizvodi specifičnu vrstu aktivizma. Ovaj smo fenomen sreli i u nedavnim slučajevima vezanim uz nasilje nad ženama te uz različite reakcije na to nasilje. Nema sumnje da odnosi biološki različitih, ali komplementarnih entiteta kakav predstavljaju muškarci i žene, spada u antropološku osno-

vu društva: mužjaci i ženke imaju potomke koji osiguravaju produženje i opstanak vrste. Kod ljudi to se već tisućljećima odigrava u zajednicama čija je osnovna jedinica obitelj. Stoga je - uz jezik - i obitelj uvijek na nišanu ideologije. Zbog toga ideološkom aktivizmu, kao najizravnijoj formi pretakanja jednoumlja u praksu, nije teško doći do bojnoga pokliča. U ovom slučaju - da je za sve kriv patrijarhat. No, pogledajmo kratku povijest popularnog pokreta Me Too i njegovih bočnih linija. Pokret je nastao u Hollywoodu kao reakcija na lik i djelo autentičnog seksualnog predatora, producenta Harveya Weinsteina, potom se jedan od krakova u Srbiji savio oko tamošnje inačice, stanovitog profesora glume Aleksića, da bi onda preko Beograda, prijestolnice tzv. zajedničkog kulturnog prostora, napokon stigao i u Zagreb. A sada nekoliko potpitanja; najprije: je li Hollywood patrijarhalan? Teško. Najprije, Hollywood već stotinjak godina predstavlja jednu od najvećih platformi seksualne ekonomije - “We sell sex” glasi legendarna parola tzv. tvornice snova. A što je to seksualna ekonomija? To je, prema francuskom piscu i misliocu Houellebecqu, drevna tržnica na kojoj moneta cirkulira u trokutu moći, mladosti i ljepote. Kako malo tko posjeduje sve troje, transakcije se provode na uobičajen način ponude i potražnje. U pravilu se moć (novac, status, pogodovanje...) mijenja za ostale dvije, i u pravilu se za detalje takve trgovine čuje samo u onim rijetkim slučajevima kad jedna strana ostane izrazito oštećena, pa se želi prikazati kao žrtva. Elegantna escort-dama polaže u banci snop novčanica na svoj račun, kad je usplahireni činovnik obavješćuje da je novac krivotvoren. “Pa, to znači” - užasne se dama - “da sam ja silovana!?”. Magazin Playboy, najpoznatiji katalog posvećen seksualnoj ekonomiji, časopis koji afišira sve ono što bi uspješni muškarac trebao posjedovati, zapošljavao je niz

karikaturista koji u spomenutoj tržnici nalaze neiscrpnu inspiraciju. Mlada i bujna starleta u krevetu je s postarijim, trbušastim producentom: “Gospođice, epizodnu ste ulogu dobili, sutra možete probati za glavnu”. Uz Playboy koji muškarcima sugerira kako kupiti što bolje, tu je i Cosmopolitan koji ženama savjetuje kako prodati što skuplje. Evo nam liberalne demokracije u punom sjaju. Je li u njoj teško zamisliti Harveya Weinsteina? A Hrvatska? Uzmemo li u obzir jedno od temeljnih povijesnih obilježja patrijarhata - da, uz sve svoje isključivosti, stvara održivu demografsku sliku - onda Hrvatska već stotinjak godina, a osobito posljednjih desetljeća, pokazuje da je ozdravila od te zatucanosti. Pođite do najbliže slastičarnice ili pekarnice pa će vam Ljatifi to sa smiješkom potvrditi. Tko ne shvaća razliku između patrijarhata i tipične socijalističke falokracije može se samo čuditi tome što se pokret Nisam tražila - na veselje tzv. javnosti - kod nas odmah pretvorio u međusobni obračun (muških) klanova. Ali ne u Imotskom ili na Bogosloviji, nego u samom rasadniku progresivne misli, na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Nu ti ga, đavle... Zašto se, dakle, borba protiv nasilja tako lako pretvara u nasilje nad jezikom? Zbog zablude da se kontrolom jezika - npr. cenzurom - može kontrolirati spoznaja. Iz toga ideološkog ključa ide primjedba športskom novinaru koji je u prijenosu rukometne utakmice Hrvatske i Crne Gore rekao da se radi „o pravoj muškoj igri“, čime je - prema aktivističkom shvaćanju - uvrijedio športašice. Zamislimo reportera koji kaže da je “vižljasto i brzo krilo poslalo ‘loptu s očima’, a inteligentno postavljeni veznjak loptu proslijedio u nebranjeni dio mreže”. Po toj logici ovom smo kratkom rečenicom uvrijedili ogroman dio čovječanstva. Sve spore, neokretne, invalide, slijepe i slabovidne, one s intelektualnim poteškoćama ili jednostavno glupe... Međutim, kad Ćamila Mičijević,

Piše: RATKO CVETNIĆ Fotografija: HRVATSKI RUKOMETNI SAVEZ & UNSPLASH

Ideja demokracije i pluralizma nije u kontroli muškaraca (ili žena), patrijarhata (ili drugog obiteljskog koda), nije u kontroli jezika i športskih novinara, nego bi jedino i nužno trebala biti - u kontroli moći

jedna od vedeta naše rukometne reprezentacije, uoči Svjetskog prvenstva svojim muškim kolegama poruči “Dečki, igrajte kao cure!”, onda je to čin jezične invencije koji proširuje i obogaćuje ustaljeno značenje; ukratko - pobjeda kreativne snage nad jednim stereotipom. Dečki nisu poslušali (zlobnici bi rekli da jesu), ali je ova igra značenja dokazala kako jezik, kad ga se koristi u slobodi stvaralačkog potencijala, može itekako širiti i mijenjati spoznajni prostor. Kod tzv. seksualnog nasilja pokazuje se - a psiholozi to osobito naglašavaju - da sama seksualna motivacija nije najvažnija. Važnija je demonstracija moći i zadovoljenje takve potrebe. Time se ■ 43 ■ OLIMP

ŽENE I ŠPORT

može objasniti silovanje, primjerice, zarobljenih neprijateljskih vojnika od strane njihovih heteroseksualnih stražara, a da ne spominjemo kako se žensko tijelo od pamtivijeka smatra ratnim plijenom prvoga reda. Kad je Crvena armija krajem Drugog rata upala u Njemačku, masovna i sistemska silovanja bila su ne samo nagrada pobjednicima, nego i Staljinova osobna osveta Nijemcima za onu iznevjerenu ugovornu obvezu što su je dvije ideologije potpisale u Moskvi 1939. godine. Stoga treba priznati da nasumična paljba, što je hrvatski predsjednik povremeno otvara iz svoga mitraljeskog gnijezda na Pantovčaku, koji put pogodi u srce stvari: nasilje uvijek ide iz pozicije moći. Jer, kaže Milanović, ne zlostavlja kotlovničar predsjednicu Uprave, nego moćnik (a to je - dodajemo - najčešće, premda ne uvijek, muškarac) hijerarhijski podređenu osobu (a to je najčešće, premda ne uvijek, žena). Da zaključimo: ideja demokracije i pluralizma nije u kontroli muškaraca (ili žena), patrijarhata (ili drugog obiteljskog koda), nije u kontroli jezika i športskih novinara, nego bi jedino i nužno trebala biti - u kontroli moći. A gdje su u svemu tome žrtve, one koje čekaju na barem minimum pravne i moralne satisfakcije? I zašto su tako dugo šutjele? Vratimo se još jednom drugu Staljinu, izumitelju antifašizma. Njegov smrtonosni kult (i danas živ na području bivšega SSSR-a) prvi je put načet znamenitim Hruščovljevim referatom, održanim krajem zime 1956. u Velikoj kremaljskoj palači. Kad je Hruščov napokon završio višesatno izlaganje o zločinima iz razdoblja “kulta ličnosti”, iz publike se začulo pitanje „A što si ti radio za to vrijeme?”. Hruščov se ljutito obrecnuo: “Tko je to rekao?”. Nakon nekoliko dugih sekundi potpunog muka, Hruščov je rekao: “Eto što sam radio“. Žrtve će, dakle, morati pričekati da najprije završe igre moći i ideološko razračunavanje među različitim klanovima i aktivističkim frakcijama. Kao što čekaju i silovane Vukovarke koje, nakon trideset godina potrage za pravdom, svoje zlostavljače još uvijek sreću na gradskim ulicama. Power games and ideological calculation The ideological interpretation of violence against women often ends in violence against language. Namely, the belief that by controlling a certain language one can control the reality that language covers, and that a layered and complex space of interpersonal relations can be reduced to the simple logic of ideology, always ends in what we call the "Orwellian world". However, in a democratic society, including sports, only one control is necessary and justified, and that is – the control of power. Ratko Cvetnić

OTVORI RAČUN 10 0 % DIGITALNO

George. Svi ste dobrodošli u budućnost bankarenja. Preuzmi aplikaciju na george.hr Više na erstebank.hr/george

NASTANAK MODERNOG ŠPORTA: ATLETIKA (BACANJA) Piše: ANA POPOVČIĆ

Na programu antičkih Igara postojalo je bacanje diska i bacanje koplja. No, nijedna disciplina nije postojala samostalno, već su obje bile dio petoboja

acački športovi ili igre prirodna su nadmetanja koja se ljudima gotovo instinktivno nameću: ne treba posebno ni napominjati da sežu u najraniju prošlost i da ih nalazimo u svim kulturama i civilizacijama – sjetimo se samo „kamena s ramena“ iz naših krajeva. Bacačke športove/discipline najgrublje možemo podijeliti na one kojima je cilj što veća udaljenost i one u kojima se vrednuje preciznost, odnosno gađa određena meta. Bacanje je i element mnogih

športova, poput rukometa, košarke, američkog nogometa, kriketa i bejzbola (ovdje treba spomenuti i igru graničar), a bacanje protivnika također je ključna značajka i nekih borilačkih vještina i športova. Ipak, ako gledamo čisto nadmetanje u samom bacanju – iako na svijetu postoji puno više bacačkih športova u kojima je cilj preciznost (pikado, različite vrste kuglanja i boćanja, bacanje ringova, potkova, noževa itd.) – sve discipline na programu Olimpijskih igara (kugla, kladivo,

Povijest bacačkih disciplina

OLIMP ■ 46 ■

koplje i disk) za cilj imaju jedino duljinu, a tako je bilo i na antičkim Olimpijskim igrama. Na programu antičkih Igara postojalo je bacanje diska i bacanje koplja. Nijedna disciplina nije postojala samostalno, već su obje bile dio petoboja koji se sastojao od, redom, bacanja diska, skoka u dalj, bacanja koplja, trčanja na jedan stadij (stadij je jedna duljina stadiona, olimpijski stadij iznosio je 192 m) i na kraju hrvanja. Bacanje diska zapravo je neobična atletska disciplina koja ne proizlazi ni iz vojnih vježbi, niti iz svakodnevnog života, jer takav pravilni kružni plosnati predmet u prirodi zapravo ne postoji. Stari Grci prakticirali su, kao i mnogi narodi – bacanje kamena koje su zvali litobolos, no bacanje diska bilo je neusporedivo više cijenjeno - Homer ga spominje u „Ilijadi“, a Mironova skulptura bacača diska (Diskobol) jedno je od najpoznatijih remek-djela antičke umjetnosti. Disk se na mnogim mjestima spominje i u grčkoj mitologiji, a zanimljivo je da je tamo povezan s ubojstvima i nesrećama. Apolon je diskom (kojeg je bog zapadnog vjetra Zefir otpuhao sa putanje) slučajno ubio svog prijatelja Hijacinta; Perzej je, ne znajući, diskom ubio svojeg djeda Akrizija, a Oksil, osnivač Elide, napustio je svoju zemlju nakon što je diskom ubio svog brata Termija, također slučajno. Grci su u početku diskove izrađivali od kamena, a kasnije od željeza, olova i bronce. Često su ukrašavani prikazima športaša (primjerice bacačima koplja ili skakačima u dalj) ili pak dekorativnim prikazima delfina, ptica i slično. Isto tako, često su sadržavali različite natpise i pjesme, a čak je i olimpijsko primirje bilo ispisano na jednom disku. Sve donedavno pogrešno se smatralo da Grci kod bacanja diska nisu poznavali tehniku okreta, no danas je uvriježeni stav da su ipak koristili tehniku vrlo sličnu današnjoj, budući da sam izgled diska i fizionomija ljudskog tijela diktiraju kretnju. Bacanje koplja, za razliku od diska, ima svoje jasno porijeklo u

svakodnevnom životu – lov i ratovanje. Kao nadmetanje u staroj Grčkoj, imalo je dvije varijante: bacanje koplja u dalj i gađanje mete. Bacanje u dalj bila je zastupljenija varijanta i kao takva dio petoboja na svim panhelenskim igrama (postojale su, naime, četiri panhelenske odnosno svegrčke igre: Pitijske, Istamske, Nemejske i najvažnije od svih – Olimpijske). No, Grci nisu na natjecanjima bacali ratna koplja, već lakša i kraća, prilagođena natjecateljskim prilikama. Tehnika je također po svoj prilici bila slična modernoj, osim što su Grci upotrebljavali specifične kožne vezice, petlje (tzv. ankile) pomoću kojih su i teža koplja bacali na veće daljine. Kao što je spomenuto, osim bacanja koplja u dalj, postojalo je i ono kojim se gađala meta, a ta druga varijanta prakticirala se uglavnom na konju - bila je jedna od elementarnih vježbi za sve dječake u Ateni i jedno od natjecanja na Panatenejskim igrama. Kroz srednji vijek nema previše podataka o športu, pa tako ni o bacačkim nadmetanjima (najviše se spominje bacanje kamena). Bacanje kugle potječe od nadmetanja vojnika u bacanju topovskih kugli, po svemu sudeći još iz 14. stoljeća. Bacanje kladiva pak svoje korijene ima u nadmetanja u bacanju teškog kovačkog čekića kojem je kasnije drvena drška zamijenjena lancem, a potom žicom. Najstariji podaci o nadmetanjima u bacanju kamena ilitereta potječu iz Škotske i to još iz 1. stoljeća, no to vjerojatno ima više veze sa kulturom bilježenja povijesti nego sa činjenicom da se u isto vrijeme slična nadmetanja nisu organizirala i drugdje u Europi i svijetu. Istina je da u Škotskoj postoji jaka tradicija nadmetanja u bacanju teških predmeta (trupaca, kamenja, kladiva, vreća sijena itd.) i da je to glavni dio poznatih Gorštačkih igara (Highland games) , ali one su se počele organizirati tek za vrijeme kraljice Viktorije (19. st.). Istina, još u 16. stoljeću kralj Henrik VIII. bio je poznat po svojoj vještini u dvorskim natjecanjima bacanja tereta i čekića odnosno kladiva.

Bacačka natjecanja doživljavaju svoju renesansu u 19. stoljeću kada općenito i šport i tjelovježba ponovno dobivaju na cijeni. Prvi ih, i to bacanje kamena, u organiziranu tjelovježbenu aktivnost uvodi utemeljitelj njemačkog gimnastičkog sustava Friedrich Ludwig Jahn. Natjecanja u bacanju kugle prvi su put zabilježena početkom 19. stoljeća u Škotskoj i bila su dio britanskog amaterskog prvenstva počevši od 1866. godine. Kladivo svoju modernu športsku povijest također vuče iz Velike Britanije

gdje su organizirana prva natjecanja. Kugla je na programu OI od prvih modernih Igara 1896., a kladivo od drugih 1900., no žene se počinju natjecati u bacanju kugle tek nakon Drugog svjetskog rata, 1948., a u bacanju kladiva još kasnije - 2000. godine. Bacanje diska bilo je u novije vrijeme potpuno zaboravljeno, a disk, kao predmet, poznat još samo iz starogrčke umjetnosti kao što je već spomenuta skulptura Diskobola. Osoba zaslužna za renesansu ove antičke discipline je njemački nastavnik gimnastike Christian Georg Kohlrausch koji je u drugoj polovici 19. st. proučavao stare izvore i zajedno sa svojim učenicima radio eksperimente u svrhu oživljavanja bacanja diska u Magdeburgu u Njemačkoj. Zanimljivo je da je i tehnika bacanja diska velikim dijelom vezana za Mironov Diskobol. Naime, prvi moderni športaš koji je bacio disk uz rotaciju cijelog tijela bio je češki športaš František Janda-Suk, a tehniku je osmislio proučavajući ■ 47 ■ OLIMP

NASTANAK MODERNOG ŠPORTA: ATLETIKA (BACANJA)

History of throwing disciplines

položaj poznatog kipa. Samo godinu dana nakon razvoja tehnike, 1900. godine Janda-Suk osvojio je i olimpijsko srebro. To su bila vremena kada su inovatori, zapravo začetnici kineziologije, svojim izračunima i eksperimentima mogli ostvariti veliku prednost u izvedbi. Danas je to gotovo nemoguće budući da je u vrhunski šport uključeno toliko specijaliziranih stručnjaka (od kineziologa do nutricionista) da teško da postoji nepokriven segment koji bi na natjecanju donio tako veliku prednost. Inače, bacanje diska je na programu od prvih modernih OI, a žene se natječu od 1928. Što se tiče koplja, bacanje drvenih kolaca (nalik kopljima) u mete oživljeno je u Njemačkoj i Švedskoj početkom 1870-ih. U Švedskoj su se ti „kolci“ razvili u suvremena športska koplja, a nadmetanja u bacanju koplja na daljinu postala su uobičajena u Švedskoj i u Finskoj 1880-ih. S obzirom na to da je to bila antička disciplina, neobično je

da na programu prvih modernih OI bacanja koplja nije bilo. Na olimpijski program dolazi tek 1908., a za žene 1932.godine. Također je vrlo neobičan podatak je da je 1986. muško koplje redizajnirano u svrhu skraćivanja mogućih rezultata. Dok cijeli športski svijet teži stalno novim rekordima, pa i razvoj tehnologije proizvodnje opreme ide u smjeru sve boljih rezultata (osim kada je ugrožen ljudski život), u dizajn koplja intervenirano je u obratnom smjeru. Razlog za to je svjetski rekord iz 1984. godine od 104,8 m koji je zaprijetio da će udaljenosti koje bi bacači u budućnosti mogli ostvarivati, premašiti veličinu normalnih stadiona. Na sličan način redizajnirano je i žensko koplje 1999. Osim današnjih, u prošlosti su na programu Olimpijskih igara bile i druge, danas zaboravljene discipline kao što je bacanje tereta ili bacanje diska, kugle i koplja s obje ruke – u tom slučaju bi se udaljenosti zbrajale.

Prvi moderni športaš koji je bacio disk uz rotaciju cijelog tijela bio je Čeh František Janda-Suk, a tehniku j e osmislio proučavajući položaj poznatog Mironovog kipa Diskobol OLIMP ■ 48 ■

Throwing sports or games are physical competitions that are almost instinctively imposed on humans: it should not be specifically stated that these sports date back to the earliest past and that we can find them in all the cultures and civilizations. The program of the ancient Olympic Games included discus and spear throw. No said discipline existed on its own, but they were both part of the pentathlon that consisted of - respectively - discus throw, long jump, javelin throw, running and finally - wrestling. Throughout the Middle Ages there was neither too much information on sports nor on throwing competitions (the most mentioned discipline is stone throwing). The first-known events resembling the modern shot put are the soldiers' competitions in which they hurled the cannonballs, while hammer throwing has its origins in competitions in throwing a heavy blacksmith's hammer, whose wooden handle was later replaced with a chain and then with a wire. Throwing competitions experienced their renaissance in the 19th century when people developed – again – interest in both sports and exercise in general. Discus throw was completely forgotten in the 19th century, with discus known only as an item from the ancient Greek art such as Myron's Discobolus. The person responsible for the resurrection of this ancient discipline is the German gymnastics teacher Christian Georg Kohlrausch. Ana Popovčić

Ipak, iz moderne perspektive najneobičnija bacačka disciplina (koja, doduše, nikada nije bila na OI, ali jest na mnogim drugim službenim atletskim natjecanjima) je – bacanje granata koje je nakon Drugog svjetskog rata bilo vrlo rasprostranjeno u SSSR-u i drugim istočnoeuropskim zemljama uključujući Jugoslaviju. LITERATURA: AA. VV. Enciklopedija fizičke kulture, Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb, 1977. AA. VV. The Olympic Games in Ancient Greece, ur. Iris Douskou, Ekdotike Athenon, Atena, 1982. Zdenko Jajčević, Antičke olimpijske igre i moderni olimpijski pokret do 1917. godine, Libera Editio d.o.o. Zagreb, 2008. https://site.dev.aws.worldathletics.org/disciplines/throws/

MEĐUNARODNI OLIMPIJSKI POKRET

Desetljeće Sportske televizije Piše: SAŠA CERAJ

Točno u 17,00 sati 4. travnja 2011. SPTV je započeo s cjelodnevnim radom. Važna odrednica SPTV-a može se prepoznati u preporukama MOO-a, posebice u odredbi XIII. Olimpijskog kongresa u Kopenhagenu 2009. godine

ve će godine Sportska televizija (SPTV) obilježiti deseti rođendan i deset godina djelovanja u hrvatskom javnom televizijskom prostoru. Naime, upravo je 4. travnja 2011. godine, točno u 17 sati – devedeset dana od objave odluke u Narodnim novinama, broj 3/2011. – SPTV započeo s cjelodnevnim radom, sedam dana u tjednu, odnosno 365 dana u godini. Projektu SPTV-a prethodila je potreba za boljom vidljivošću, posebno – uvjetno rečeno – kod „manjih” športova, a samim time i doprinosu popularizacije športa, ali i – ne manje važnom – otvaranju OLIMP ■ 50 ■

prostora za predstavljanje sponzora te omogućavanju dodatnog priljeva financijskih sredstava u šport. Podsjetimo, još 26. prosinca 2006. godine HOO je s HRT-om potpisao Ugovor o zajedničkoj suradnji s ciljem pokretanja specijaliziranog športskog programa pod nazivom HRT Sport. S obzirom na to da suradnja nije realizirana, HOO je odlučio samostalno realizirati bolju medijsku pokrivenost športa uslijed nemogućnosti ostalih televizijskih kuća koje zbog različitih obveza počesto nisu u mogućnosti emitirati sve športske događaje za koje su otkupili prava.

U skladu s navedenim, šport je sve više postajao orijentiran na kabelske televizije uz opciju plaćanja, dok je ideja SPTV-a bila predstaviti sve športove dostupne svima na nacionalnoj TV mreži. HOO je nakon provedenog javnog izjašnjavanja i uz potporu sastavnica hrvatskog športa - športskih saveza, Kluba olimpijaca, Vlade RH i Nacionalnog vijeća za sport - 4. listopada 2010. godine osnovao društvo HOO TV d.o.o. koje je 29. listopada iste godine predalo ponudu na javni poziv Agencije za elektroničke medije (AEM). AEM je 17. prosinca 2010. donio odluku o dodjeli koncesije HOO TV

d.o.o. za specijalizirani športski kanal, a 28. ožujka 2011. godine HOO TV d.o.o, HAKOM i AEM potpisuju Ugovor o koncesiji do 1. travnja 2026. godine. Od mjeseca travnja 2011. do veljače 2020. godine SPTV je emitirao 3179 prijenosa (domaćih i inozemnih), prikazavši 122 športa odnosno športske discipline u TV formatima duljim od 3 minute reportaže, magazini, prijenosi i gostovanja. SPTV je također i prvi specijalizirani zemaljski športski digitalni televizijski kanal u Hrvatskoj koji je potpuno besplatan za

gledatelje i nalazi se u stopostotnom vlasništvu HOO-a, a prema istraživanju svjetske nezavisne agencije za mjerenje gledanosti AGB Nielsen, SPTV je najgledaniji športski kanal u Hrvatskoj (96 posto vidljivosti u Hrvatskoj od prelaska na HD emitiranje), zauzimajući sedmo mjesto na ljestvici kanala u Hrvatskoj (mjerenjem je obuhvaćeno preko 130 kanala). Misija je SPTV poticanje cjelokupnog hrvatskog športa, od državne do lokalne razine, posebno nekomercijalnih športova; zatim praćenje športa djece i mladeži, školskog i akademskog športa, rekreativnog bavljenja športom,

olimpijskog i paraolimpijskog športa, a sve navedeno uz više od 70 posto vlastite produkcije. Važna odrednica SPTV-a može se prepoznati u preporukama Međunarodnog olimpijskog odbora, posebice u odredbi XIII. Olimpijskog kongresa u Kopenhagenu 2009. godine koji je donio novi iskorak u sagledavanju statusa olimpijskog pokreta u globalnom društvu, stavljajući naglasak na razvoj, ali jednako tako i razvoj novih tehnologija, tzv. digitalne revolucije. Upravo je navedena digitalna revolucija uvela društvo na globalnoj razini u fazu trenutačne ■ 51 ■ OLIMP

MEĐUNARODNI OLIMPIJSKI POKRET

ska televizija je prva u svijetu takve vrste i sretan sam što danas mogu biti s vama i osobno se uvjeriti u opravdanost i uspjeh SPTV-a. Bio sam na mnogim televizijama širom svijeta, ali ovo je ipak posebno“, kazao je tada Rogge. Predsjednik MOO-a u tom je razgovoru otkrio i vlastita očekivanja u skladu s preporukama MOO-a, istaknuvši kako očekuje još nekoliko ovakvih projekata u bliskoj budućnosti, čestitavši Hrvatskoj na vodećoj poziciji u realizaciji preporuka MOO-a na otvaranju novih digitalnih mogućnosti promidžbe olimpijskih vrijednosti i promocije športa. komunikacije, uslijed napretka u tehnologiji, rezultiravši ulaskom u novo digitalno doba koje je radikalno promijenilo razmjenu i širenje informacija, transformiravši društvo u „globalno selo“. Preporuke Kongresa obuhvatile su više područja između kojih je naglasak učinjen i prema pripremama olimpijskog pokreta na budući razvoj koji se treba planirati u skladu s novim mogućnostima i promjenama digitalne revolucije. U skladu s posebnim smjernicama vezanim uz digitalnu komunikaciju, Kongres je preporučio svim članicama potrebu definiranja novih strategija koje će olimpijskom pokretu omogućiti učinkovitiju komunikaciju, djelotvornije prenošenje informacija, sadržaja i interaktivnosti. Navedena strategija „treba biti integrirana te uključiti potpuno praćenje Olimpijskih igara u svim medijima i područjima, kao i prepoznavanje novih mogućnosti za prenošenje temeljnih načela i vrijednosti olimpizma putem svih medija“, stoji u preporukama Kongresa. Uz potrebu korištenja mogućnosti digitalne revolucije, informatike i novih medija s ciljem promocije temeljnih olimpijskih vrijednosti, MOO je naglasio kako bi svi članovi olimpijskog pokreta trebali obratiti posebnu pozornost i na mogućnosti koje pružaju nove tehnologije s ciljem prenošenja navedenih vrijednosti diljem svijeta i do što više ljudi, kako bi olimpijski programi OLIMP ■ 52 ■

bili medijski što prisutniji i dostupniji. Navedene su preporuke usmjerene otvaranju prostora u novim medijima te je HOO u skladu s novim smjernicama realizirao projekt SPTV-a postavši time prva specijalizirana športska televizija u svijetu čiji je vlasnik jedan nacionalni olimpijski odbor. Važno je istaknuti kako je o ideji realizacije SPTV-a na posebnom sastanku obavješten i tadašnji predsjednik MOO-a Jacques Rogge, službeno primivši izaslanstvo Hrvatskog olimpijskog odbora 25. veljače 2011. godine koje je predvodio počasni član MOO-a i počasni predsjednik HOO-a Antun Vrdoljak, te predsjednik i glavni tajnik HOO-a Zlatko Mateša i Josip Čop. U sklopu navedenog sastanka, hrvatsko olimpijsko izaslanstvo uputilo je poziv čelniku MOO-a Jacquesu Roggeu za počasnim gostovanjem na proslavi 20. obljetnice HOO-a, a projekt Sportske televizije u Hrvatskoj g. Roggeu predstavio je predsjednik HOO-a Zlatko Mateša. Predsjednik MOO-a ocijenio je projekt izvanrednim i ponudio potporu i pomoć te pristao na ekskluzivni intervju za SPTV. Tom prigodom, tadašnji čelni čovjek svjetskog športa dao je intervju glavnom uredniku SPTVa Juri Ozmecu te između ostalog istaknuo: „Iskreno vam čestitam. Ovo je izniman uspjeh projekta koji je izrastao iz preporuka MOO-a i mi smo od početka bili upoznati s procesom stvaranja SPTV-a. Sport-

Rogge je ujedno pohvalio i brzinu realizacije projekta SPTVa, istaknuvši: „Nadao sam se tome, ali mislio sam da će to biti preteško. Ipak, vi ste mi pokazali da je to moguće i ja vam čestitam. Za početak ste jako dobri. Imate dobar program, ugled vam je sve bolji, prati vas sve više gledatelja. Na pravom ste putu.“ Razgovor s predsjednikom MOOa vodio je Jura Ozmec koji je nakon provedenog javnog natječaja i Odlukom programskog vijeća od 21. veljače 2011. godine, imenovan za glavnog urednika Sportske televizije. „Sportska televizija unosi novu živost ne samo u hrvatski šport, već u cjelokupan hrvatski medijski prostor, jer to nije i neće biti samo televizija prijenosa, već televizija športskih vijesti iz svih hrvatskih športskih cjelina i cijelog svijeta športa“, naglasio je Ozmec. Predsjedniku MOO-a Ozmec je istaknuo kako je cilj SPTV-a „otvoriti prostor svim športovima, potaknuti razvoj cjelokupnog hrvatskog športa, uz želju da gledatelji vide i one špor-

Prema istraživanju svjetske nezavisne agencije za mjerenje gledanosti AGB Nielsen, SPTV je najgledaniji športski kanal u Hrvatskoj

tove za koje nisu nikada čuli ili imaju rijetko prilike vidjeti, kao što su ragbi na pijesku, pikado, aikido, badminton, golf, softball.“ S obzirom na to da u Hrvatskoj na prostoru televizijskog emitiranja postoji velika praznina, a koja najviše zakida upravo domaći, hrvatski šport, Ozmec je povodom druge godišnjice rada SPTV-a, u intervjuu koji je dao Matiji Sinovecu, istaknuo kako je „najbitnije za SPTV nastaviti razvijati ideju prema kojoj hrvatski šport dobiva televizijsku frekvenciju i program na kojem će se moći promovirati, a temelj funkcioniranja SPTV-a čini suradnja s domaćim športskim savezima koji su uglavnom prepoznali šansu za suživot i obostranu korist.“

emisijama poput “Ženska strana sporta" ili "O sportu sportski" te "Školska liga"), budući da se tako pokrivaju teme o kojima se vrlo malo ili uopće ne govori u hrvatskom medijskom prostoru. Tijekom pandemije koronavirusa, SPTV je 2020. godine predložio Vladi RH emitiranje "škole na daljinu" što je prihvaćeno, a SPTV je navedeni projekt uspješno realizirao u samo tri dana, emitiravši osam sati dnevno (osim vikendom), kroz tri mjeseca nastavu na daljinu. Također, SPTV je tijekom godina radio programe sufinancirane od Olimpijske solidarnosti MOO-a i Europskih olimpijskih odbora (poput žene u športu, antidoping, dječji šport, itd.).

Sportska televizija nema mogućnosti natjecanja s kompanijama poput Arena sporta i Sport kluba koje uvijek – s obzirom na veličinu, razvijenost, logistiku i financijska sredstva – mogu doći do televizijskih prava puno lakše. Međutim, to niti ne bi trebao biti cilj SPTV-u, već kako je Ozmec naglasio „u prvom redu cilj je promocija hrvatskog športa. Takvi su ciljevi istaknuti i u obraćanju gledateljima kojima SPTV naznačava da je poslovanje Sportske televizije poslovanje sa športašima, o športašima i za športaše i sve koji se tako osjećaju, a kao cilj prve nacionalne športske televizije u svijetu ističe se pružanje sveobuhvatne informacije o hrvatskom i međunarodnom športu, edukacija i zabava te pružanje programa koji će zadovoljiti apetite cijele obitelji.“ Program SPTV-a trenutno izrađuje 15 osoba, a SPTV surađuje sa 30-ak nezavisnih hrvatskih produkcija i Al Jazeerom zadovoljavajući zakonsku raspodjelu od 70 posto športskog programa i 30 posto nešportskih sadržaja. SPTV u suradnji s određenim brojem nacionalnih športskih saveza zajednički osigurava prijenose velikih športskih događaja, međutim prostora za uključivanje i ostalih saveza ne nedostaje. Pristupom temama koje se ne tiču isključivo i samo vrhunskog športa stečen je širok krug gledatelja (emisije o lokalnom športu, športu u županijama, reportaže, a posebno

Isto tako, SPTV se može pohvaliti da je uz Jacquesa Roggea, bivšeg predsjednika MOO-a, ugostila i sadašnjeg predsjednika Bacha, i to čak triput, postavši time televizija na kojoj su gostovala dvojica predsjednika MOO-a. SPTV je pokrenuo i suradnju s Olympic Channelom (OC) Međunarodnog olimpijskog odbora, a koja je započela u mjesecu listopadu 2020. godine te je u postupku daljnji dogovor oko nastavka suradnje koja će se sastojati od preuzimanja određenih programa i reemitiranja OC-a na SPTV-u. Trenutno se radi o dva sata emitiranja tjedno, a cilj SPTVa je povećati navedeni program na minimalno deset sati tjedno. SPTV je ostvario i dobru suradnju s HRT-om prilikom emitiranja zajedničkog prijenosa Olimpijskih igara u Londonu 2012., kada je HRT ustupio SPTV-u prijenos osam športova, a SPTV je emitirao navedeni program uključujući kvalifikacije, finala, popratne emisije, te javljanja iz Londona. Time je projekt OI London 2012. predstavio Hrvatsku kao jednu od rijetkih zemalja u svijetu koja je putem dvije TV kuće prikazala gotovo sve s Olimpijskih igara u Londonu 2012., te samim time ispunila kopenhagenške smjernice MOO-a. LITERATURA: www.olympic.org www.sptv.hr www.hoo.hr https://www.hoo.hr/hr/casopis-olimp

Ten years of Sports Television This year, Sports Television (SPTV) will mark the tenth birthday of work and activities in the Croatian public television space. At exactly 5:00 pm on 4 April 2011, SPTV started operating 24 hours a day, seven days a week, that is, 365 days a year. An important element of SPTV can be recognized in the recommendations of the International Olympic Committee, especially the provision of the XIII. Olympic Congress in Copenhagen in 2009, which brought a new advance in understanding the status of Olympic movement in the global society, emphasizing not only the development, but also the development of new technologies, the so-called digital revolution. In addition to the need for using the opportunities of digital revolution, informatics and new media to promote the fundamental Olympic values, the International Olympic Committee stressed that all members of the Olympic movement should pay special attention to the opportunities provided by new technologies aimed at spreading these values around the world and to as many people as possible, as well as to make Olympic programs as present and accessible as possible in the media. The said recommendations are aimed at opening space in new media, and the Croatian Olympic Committee implemented - in accordance with the new guidelines – the SPTV project, thus becoming the first specialized sports television in the world owned by a national Olympic committee. Sports Television can also boast that, along with the former President of the International Olympic Committee Jacques Rogge, it also hosted the current President Thomas Bach (as many as three times), thus becoming the television that hosted the last two Presidents of the IOC. Saša Ceraj ■ 53 ■ OLIMP

ZNANOST I ŠPORT

Šport i moralni društveni potencijal Piše: MIROSLAV HRŽENJAK

Budući da je šport odgojni proces putem kojeg se itekako može utjecati na stvaranje ispravnog sustava životnih prioriteta – između ostalog i čovjekovog morala – promatranje športa kroz prizmu domoljublja otvara brojne teme, među kojima se posebno ističe ona vezana uz Domovinski rat

eđu brojnim pitanjima koja čovjeka intrigiraju nalazi se i ono: „Što neku državu čini snažnom i prosperitetnom?“. Dok će veći dio današnjeg pragmatičnog i informacijski dobro potkovanog pučanstva odgovor tražiti u snažnoj ekonomiji, dobrom zdravlju žitelja i čvrstim i nedvosmislenim zakonima, bit će i onih koji će se osvrnuti na kolektivno iskustvo ljudske povijesti i postaviti hipotezu kako poluge upravljanja društvom mogu biti više ili manje učinkovite, ovisno o etičnosti onih OLIMP ■ 54 ■

koji tim polugama upravljaju. Izbjegnuvši zamku uplitanja u bilo kakvu kritiku ovakve ili onakve vlasti - jer ionako svaki narod ima onakvu vlast kakvu zaslužuje – približavamo se jednoj drugačijoj i dubljoj perspektivi odgovora na pitanje: „Što je uistinu bitno?“. Kako ću se u nastavku teksta osvrnuti na tjelesnu aktivnost i rehabilitaciju hrvatskih branitelja, u kontekstu te teme, kao jednu od važnijih odrednica zdravog, uspješnog i prosperitetnog društva, istaknut ću domoljubni potencijal

ljudi, dakle svojevrsnu moralnu stečevinu brojnih generacija koje su, živeći na nekom prostoru, unatoč vremenima koja su ponekad bila teška i turbulentna, uspjeli sačuvati ispravan sustav prioriteta - hijerarhiju vrijednosti. Budući da je šport odgojni proces putem kojeg se itekako može utjecati na stvaranje ispravnog sustava životnih prioriteta – između ostalog i čovjekovog morala - promatranje športa kroz prizmu domoljublja otvara brojne teme, među kojima se posebno ističe ona vezana uz Domovinski rat.

Doprinos športaša u Domovinskom ratu, promocija Hrvatske na međunarodnoj športskoj sceni, uloga športskih sadržaja u pripremi hrvatskih vojnika ili rehabilitaciji invalida Domovinskog rata, tek su neka područja kroz čiju analizu se potvrđuje kako sadržaj može biti važniji od forme, ideali od osobnih interesa, kako ono najvrijednije u ljudima živi izvan granica današnjih oficijelnih shema uspjeha. Tema Domovinskog rata, što zbog osobnog iskustva ili gubitka, nekog demografskog ili gospo-

darskog faktora, duboko prožima ljudske živote. Neposredna životna opasnost na kušnju stavlja cjelokupni sustav čovjekovog vjerovanja, dotiče njegove najdublje emocije, dakle samu suštinu njegovog bića. Postoje brojna ratna svjedočanstva da u trenutcima najvećih životnih ugroza ljude nisu motivirale neke od popularnih individualističkih teorija samopomoći, već molitva i krunica. Velik dio ljudi toga vremena bio je prisiljen preispitati postojeće paradigme i sustav vrijednosti, zbog čega je stvoren jedan novi i još snažniji moralni potencijal društva

koji će u sljedećih trideset godina izaći na vidjelo kao solidarnost i zajedništvo - primjerice kod nedavnih potresa u Zagrebu ili na Banovini, ili nešto ranijih poplava u Gunji. U kontekstu toga osjećam potrebu citirati Ratka Cvetnića, poznatog pisca i športskog djelatnika, koji je u svom romanu „Kratki izlet“, po ocjeni kritičara jednom od najvrjednijih književnih djela na temu Domovinskog rata, istaknuo – „Ljudske vrijednosti se čuvaju samo na jedan način, tako da se stalno provjeravaju.“ ■ 55 ■ OLIMP

ZNANOST I ŠPORT

Dugotrajna izloženost stresu, kojim su u to vrijeme bili pogođeni hrvatski branitelji i članovi njihovih obitelji, dovela je do čitavog niza ozbiljnih posljedica na njihovo zdravlje: od dugoročnog povišenog tlaka, oslabljenog imunološkog sustava, povećanog rizika od srčanog i moždanog udara, poteškoća u radu štitnjače, posttraumatskog stresa. Možda je to najbolje izrazio njemački znanstvenik Lorenz von Stain riječima – „Pobjeda u ratu predstavlja najveći pothvat nekog naroda, ali u isto vrijeme ona nikada ne može ratnome veteranu,

Niz istraživanja sprovedenih u SAD-u i Izraelu ukazala su na pozitivan učinak tjelesnog vježbanja na osobe s traumatskim oštećenjima nakon ratovanja - bila ona tjelesna ili psihička OLIMP ■ 56 ■

koji u sebi stalno nosi breme ratnih sjećanja, vratiti ono što je rat od njega nepovratno uzeo.“ O tome koliko je važna uloga športa u rehabilitaciji ratnih veterana provedena su brojna istraživanja. Dustman i suradnici proveli su istraživanje u Veteranskom medicinskom centru u Salt Lake Cityu na populaciji od 188 veterana rata, kako bi ukazali na moguće poboljšanje kognitivnih funkcija kroz aktivno bavljenje športom u psihički oboljelih veterana. Po završetku 50-tjednog programa športske rekreacije nedvojbeno je dokazano da su ratni veterani koji su sudjelovali u programu, značajno napredovali po svim parametrima kognitivnog funkcioniranja naspram kontrolne grupe. Još je niz istraživanja koja su sprovedena u SAD-u i Izraelu, a koja su ukazala na pozitivan učinak tjelesnog vježbanja na osobe s traumatskim oštećenjima nakon ratovanja - bila ona tjelesna ili psihička. U knjizi „Psihosocijalna prilagodba hrvatskih branitelja – Individualna i društvena perspektiva“, grupa autora (Sandra Šućurović, Igor Miklošić i Martina Knežević) pod čimbenike koji mogu umanjiti

negativan utjecaj stresa navode i emocionalnu kompetentnost, sposobnost uočavanja, razumijevanja, izražavanja, imenovanja i upravljanja emocijama i raspoloženjima. Dok se poteškoće u upravljanju emocijama smatraju jednim od glavnih obilježja PTSP-a, koje su povezane i s drugim duševnim bolestima kao što su depresija, granični poremećaj osobnosti te općenito anksioznim poremećajem, s druge strane dokazano je da se adekvatnim treningom može značajno povećati vještina emocionalne kompetentnosti, a tema razvoja emocionalne kompetentnosti i njen utjecaj na karijeru športaša itekako je poznata među športskim trenerima, naročito onim najuspješnijim. U Hrvatskoj postoje brojne udruge koje se bave organizacijom športskih aktivnosti veterana Domovinskog rata, a ovom prilikom posebno ističem Udrugu za šport i rekreaciju „Veteran 91“, sastavnom članicom Zagrebačkog športskog saveza osoba s invaliditetom, odnosno Športskog saveza Grada Zagreba. Primarna zadaća udruge je okupljanje ratnih veterana i članova njihovih obitelji, kako bi pomno odabranim ciljanim programima tjelesnog vježbanja utjecali na

poboljšanje fizičkog i mentalnog zdravlja svojih članova. Jedan od temeljnih principa ove udruge je da se veteranima Domovinskog rata, invalidima, njihovim obiteljima, a poglavito njihovoj djeci, ukaže na trajnu potrebu za kretanjem i vježbanjem na način da im upravo tjelesna aktivnost postane - ovisnost. Želja im je je da hrvatski branitelji postanu u pravom smislu te riječi ovisnici o zdravom načinu življenja, jer kako tvrde osnivači udruge Allen Bartoš i Mario Sačer - „Budućnost nije ono što od nje očekujemo, već ono što od nje sami učinimo.“ Brojnost i slojevitost tema koje dotiču šport i Domovinski rat otvaraju čitav niz različitih perspektiva, od onih znanstvenih, do filozofskih, pa čak i duboko religijskih. Međutim, ono što smatram najvažnijim upravo je ta domoljubna stečevina Domovinskog rata, a s obzirom na to da je domoljublje jedno od moralnih kategorija svakog društva, smatram da je odnos prema temi hrvatskih branitelja mnogo više od rasprave o stvarnom broju, pravima i mirovinama branitelja ili nekog drugog dnevno-političnog diskursa. Brojna iskustva, svjedočanstva, one duboke i intuitivne istine koju su dotaknuli svjedoci tog vremena - kao i vrijednosti koje su u društvu sačuvane do današnjeg dana – daju vrlo preciznu uputu kako je moguće prevladati svaku krizu, onu ratnu, ekonomsku, ili neku drugu. Danas je to, primjerice, epidemiološka.

Brojnost i slojevitost tema koje dotiču šport i Domovinski rat otvaraju čitav niz različitih perspektiva, od onih znanstvenih, do filozofskih, pa čak i duboko religijskih Međutim, svaki potencijal, pa tako i onaj društveno-moralni s vremenom može oslabiti. Sasvim je razumljivo da današnji tzv. tržišni ratovi glavnu snagu ne vuku iz domoljubnog motiva, barem ne u onoj mjeri u kojoj je to bilo prije trideset godina, već u proširivanju takozvanog globalnog utjecaja ili nečeg tomu sličnog. Također, razumljivo je i da ishod tih borbi u velikoj mjeri ovisi o tome što će javnost i potrošači doživjeti kao bitno ili manje bitno, što će u njima izazvati jače emocije. Ali, sva ta domoljubna i moralna stečevina na kojoj smo neizmjerno zahvalni svim generacijama koje su je kroz povijest stvarale, trajat će dok god budemo znali odgovor na pitanje iz početka teksta: „Što je uistinu ono najvažnije, što neko društvo ili državu čini snažnom i prosperitetnom?“. LITERATURA: Dustman, R E. (1989). Aerobic fitness helps cognitive function in aged. Family Practise News, 19,37. Šućurović, S., Mikloušič, I., Knežević, M. (2017). Psihosocijalna prilagodba hrvatskih branitelja – Individualna i društvena perspektiva. Zagreb

Sports activities of Homeland War veterans With numerous links between sports and patriotism - such as contribution of Croatian athletes in the Homeland War, the promotion of the Republic of Croatia at the international sports stage, the role of sports contents in the preparation of Croatian soldiers or rehabilitation of the Homeland War disabled veterans - one of the more important is for sure the role of sports in the development of moral, that is, patriotic values, in building the right system of priorities and hierarchy of life values. There are numerous scientific studies and reports relating to how a long-term exposure to stress, particularly war, leads to many healthaffecting consequences, from long-term high blood pressure, weakened immune system, increased heart rate and stroke, thyroid gland disfunction, post-traumatic stress, etc., and the book “Psychological Adaptation of Croatian Veterans - Individual and Social Perspective by the authors Sandra Šućurović, Igor Miklošić and Martina Knežević emphasizes, among other things, the importance of training the improvement of emotional competence in reducing the consequences of post-traumatic stress disorder – those human abilities that can be greatly influenced through sports. In Croatia, there are numerous associations dealing with organization of sports activities for veterans of the Homeland War. One of them is "Veteran 91", whose primary task is to bring together war veterans and members of their families, in order to affect through carefully selected targeted programs of physical exercise - the improvement of physical and mental health of its members. One of their basic principles is to advise the veterans of the Homeland War, disabled persons, their families and especially their children on the constant need to move and exercise in such a way that physical activity becomes - their addiction. Miroslav Hrženjak ■ 57 ■ OLIMP

HRVATSKI ŠPORTSKI MUZEJ

Dvije nove R lokacije za HŠM Piše: LUKA MARIN VUCO

Budući da je postalo izvjesno da će se na temeljitu obnovu oštećenih zgrada još čekati, bilo je nužno da se Hrvatskom športskom muzeju pronađu adekvatni privremeni prostori za rad. Početkom godine HŠM je tako dobio dvije nove lokacije, jednu za muzejsku knjižnicu, drugu za urede zaposlenika

Kuća Arko na zagrebačkom Gornjem gradu

OLIMP ■ 58 ■

azorni potres na zagrebačkom području iz ožujka prošle godine značajno je oštetio zgradu na adresi Praška 2, gdje su radili djelatnici Hrvatskog športskog muzeja. Nadležne službe dodijelile su zgradi crvenu naljepnicu, što je značilo da nije sigurna za obitavanje, stoga su se u narednom periodu djelatnici trebali snalaziti balansirajući između rada od kuće i neophodnih dolazaka u muzej. Takav način rada dugotrajno je bio neodrživ i odviše rizičan, što se vidjelo za vrijeme prosinačkog potresa kada je u zgradi nastala nova šteta, no srećom se nitko od djelatnika nije zatekao unutra u to vrijeme. Budući da je postalo izvjesno da će se na temeljitu obnovu oštećenih zgrada još čekati, bilo je nužno da se Hrvatskom športskom muzeju pronađu adekvatni privremeni prostori za rad. Nažalost, veliki broj ustanova, kao i samih građana, našao se u istoj

Two new locations for the Croatian Sports Museum

nevolji, zato je bilo potrebno strpljenje za realizaciju ovog zahtjevnog postupka. Naposljetku se strpljenje isplatilo te je početkom ove godine HŠM dobio dvije nove lokacije – muzejska knjižnica preseljena je u prostore Hrvatskog državnog arhiva na adresi Kerestinečka cesta 59, dok su uredi zaposlenika preseljeni u prostore Klovićevih dvora na Gornjem gradu, u čuvenu kuću Arko u Basaričekovoj 24. Hrvatski državni arhiv je središnja arhivska ustanova nadležna za prikupljanje informacija o arhivskom gradivu u Hrvatskoj, koja svoje začetke nalazi u 17. stoljeću. Budući da HDA skrbi o golemom opsegu gradiva (preko 29 000 dužnih metara), potrebno im je mnogo prostora za pohranu, pa mu je stoga prije petnaestak godina Vlada Republike Hrvatske dodijelila veći dio zemljišta i objekata bivše vojarne Kerestinec. Tom akvizicijom HDA je dobio manevarski prostor i za pohranu tuđeg gradiva, te je nakon pretrpljene elementarne nepogode HŠM dogovorio suradnju s Arhivom povjerivši mu na čuvanje svoju bogatu zbirku knjižne građe. Zgrade u kerestinečkom kompleksu prvotno su bile vojne namjene, odnosno razmjerno ograničene kvalitete i iskoristivosti za potrebe pohrane osjetljive građe, no djelatnici Arhiva s vremenom su

ih uredili prema zahtjevima struke. Tako te zgrade danas predstavljaju u potpunosti primjereno okruženje za čuvanje arhivske, a ujedno i knjižnične građe. S obzirom na relativnu dislociranost, korisnicima knjižnice HŠM-a bit će ponešto otežan pristup građi u odnosu na dosadašnju praksu, no u ovakvim okolnostima apsolutni prioritet je sigurnost – kako građe i djelatnika, tako i samih korisnika. Što se tiče novih uredskih prostora, oni su smješteni u kuću Arko, zaštićeno pojedinačno kulturno dobro Republike Hrvatske. Ova poluugrađena jednokatnica uzorna je interpolacija moderne arhitekture u povijesnu gornjogradsku građevnu strukturu. Izgrađena je u razdoblju od 1938. do 1940. po nacrtima arhitekta Alfreda Albinija na mjestu gdje je srušena negdašnja gostionica Matejna, poznata po tom što su u nju zalazili slavni hrvatski književnici poput Antuna Gustava Matoša, Augusta Šenoe, Gustava Krkleca i drugih. Kuća je izgrađena kao obiteljska rezidencija hrvatskog industrijalca Vladimira Arka, utemeljitelja tvornice špirita, alkoholne destilacije, kvasca, likera, kemikalija i emajliranog posuđa u Zagrebu. Sedamdesetih godina prošloga stoljeća rezidenciju je adaptirao kolekcionar Ante Topić Mimara. Hrvatski športski muzej dobio je

Since it became certain that a thorough reconstruction of the building damaged by the earthquake won’t be launched soon, it was necessary to find adequate temporary space for work of the Croatian Sports Museum in Zagreb. Finally, the patience paid off and in the beginning of the current year the Croatian Sports Museum got two new locations – the museum library was moved into the premises of the Croatian State Archives in Kerestinečka cesta 59, while the employees' offices were moved to the premises of Klovićevi dvori in the Upper Town to the famous Arko house in Basaričekova street 24. Given the relative dislocation, it will be somewhat difficult for users of the Croatian Sports Museum library to access the material compared to the previous practice, however, in such circumstances the absolute priority is safety – both of the materials, employees and users. As for the new office spaces, the Croatian Sports Museum was granted to use a three-room space of 100 square meters within a comfortable Upper Town villa that exudes an old glow. The Croatian Sports Museum employees are very satisfied with new premises that facilitated their working conditions in the next period. Luka Marin Vuco

na korištenje trosobni prostor veličine 76 metara kvadratnih u sklopu ove udobne gornjogradske vile koja odiše starim sjajem. Djelatnici HŠM-a jako su zadovoljni novim prostorima koji su im olakšali radne uvjete u sljedećem razdoblju. Sada im ostaje nadati se da će obnovom zagrebačkog područja i stara zgrada u Praškoj 2 u dogledno vrijeme ponovo postati u potpunosti funkcionalna. ■ 59 ■ OLIMP

ŠPORTSKA PUBLICISTIKA

NOGOMETNO ČUDO IZ OSIJEKA: ŽNK Osijek, 1990. – 2020. Autor: Dragutin Kerže Recenzenti: Blaženka Logarušić, Violeta Baban i Bojan Bodražić Godina i mjesto izdavanja: 2020., Osijek Stranica: 120 Format: 21,5 x 21,5 cm Uvez: tvrdi Nakladnik: Ženski nogometni klub Osijek, Osijek Oblikovanje i priprema za tisak: Kulen vizija media intelligence Tisak: Grafika O d.o.o. Dostupnost i info: Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek; info: Žen-

ski nogometni klub Osijek, 31000 Osijek, Gacka 1/c; tel.: +385 (0)31 272-404; e-mail: znkosijek1990@gmail.com Cijena: prigodno izdanje

ožujku se obilježava Međunarodni dan žena, pa je ovaj broj Olimpa idealan okvir za prikaz knjige Nogometno čudo iz Osijeka, posvećene 30. godišnjici djelovanja ženskog kluba u športu koji javnost percipira dominantno muškim. Riječ je o Ženskom nogometnom klubu Osijek čije je utemeljenje, u praskozorju Domovinskog rata, prošlo gotovo nezamijećeno, a s dolaskom ratnih stradanja i posljedične obnove, klub dugo ostaje na marginama pozornosti osječke i slavonsko-baranjske javnosti. Međutim, izvan fokusa javnosti, stručan i marljiv rad entuzijasta na Mačkamami u osječkoj Industrijskoj četvrti, te priljev i stasanje niza darovitih igračica iznjedrili su najbolju udrugu nogometašica u samostalnoj Hrvatskoj. Štoviše, klub koji djeluje na amaterskim principima športa, igrački se oslanjajući gotovo isključivo na nogometašice ponikle iz vlastite nogometne škole, nanizao je seriju uspjeha dostojnu uvrštavanja u najuži krug najistaknutijih hrvatskih športskih udruga uopće. Knjiga Nogometno čudo iz Osijeka tako bilježi da su od 1994. do 2019. godine naraštaji nogometašica ŽNK Osijek 22 puta bili državni prvaci te da je pokal pobjednica Kupa Hrvatske čak 19 puta pospremljen u klupsku riznicu skromnog klupskog doma na Mačkamami. Naslove državnih prvakinja Osječanke su osvajale u kontinuitetu od 1994. do 2004., a zatim ponovo od 2007. do 2018. Zahvaljujući takvoj superiornosti na klupskoj razini, brojne osječke nogometašice činile su okosnicu ženske nogometne reprezentacije, a pothvati na nacionalnoj razini Osječankama su omogućavali i nastupe u Ligi europskih prvakinja. O načinu rada kluba i njegovu značaju u europskoj ženskoj nogometnoj obitelji zasigurno rječitije od svakog objašnjenja govori podatak da je krovna europska nogometna federacija 11 puta hrvatskim prvakinjama povjerila organizaciju izlučnih turnira UEFA Women's League, a osječki je klub kao domaćin, pritom, redovno dobivao visoku ocjenu. Na natjecateljskoj razini, klub, 2001. i 2014., bilježi plasmane u šesnaestinu finala natjecanja najboljih klupskih sastava Europe. Ostvareni uspjesi neminovno su skrenuli fokus javnosti na terene Mačkamame i promijenili percepciju te odnos Osječana prema statusu nogometašica iz Industrijske četvrti, stvorivši temelj ideje za ovu knjigu. Jer, iza svih kolektivnih uspjeha i rezultata uvijek stoje pojedinci, uvijek ostaju zabilježena imena onih koji te uspjehe stvaraju. Mi ćemo u ovim ograničenim recima zabilježit tek impresivnu karijeru Violete Baban, dugogodišnje klupske kapetanice i reprezentativke: karijeru je započela 1998. i trajala je sve do 2020., obilježivši velik dio razdoblja koje knjiga pokriva.

OLIMP ■ 60 ■

SPORT I NACIONALNA SIGURNOST: Terorizam, špijunaža i korupcija u nogometu i ostalim sportovima Autori: Mirko Bilandžić i Luka Leško Recenzenti: prof. dr. sc. Goran-Pavel Šantek, doc. dr. sc. Zrinko

Čustonja, doc. dr. sc. Danijela Lucić Godina i mjesto izdavanja: 2019., Zagreb Stranica: 366 Format: 16 x 24 cm Uvez: meki, s klapnama Nakladnik: Despot infinitus d.o.o., Zagreb Oblikovanje i priprema za tisak: Alan Prikratki, Despot infinitus d.o.o. Tisak: Liberi print j.d.o.o., Zagreb Dostupnost: knjižnice i knjižare diljem RH, e-knjižara nakladnika: SPORT I NACIONALNA SIGURNOST – Despot Infinitus – Web Knjižara (despot-infinitus.com) Cijena: 199,90 kn

port i nacionalna sigurnost sveobuhvatno je djelo o suodnosu športa i nacionalne sigurnosti koje objedinjuje teorijsku analizu povezanosti športa i nacionalne sigurnosti, potkrijepljenu s više od 500 primjera te povezanosti diljem svijeta, a donosi i provedbene smjernice za razvoj sigurnosne politike i prakse u svrhu sustavnoga upravljanja učincima športa na nacionalnu sigurnost. Autori elaboriraju tri ključna razloga za uključenje športa u studije sigurnosti - šport i nacionalni identitet (nacionalna kohezija), šport, međunarodni ugled države i športsku diplomaciju te šport kao metu i instrument sigurnosnih ugroza. U ovom posljednjem segmentu knjiga upozorava da unaprijed poznati termini natjecanja, masovna okupljanja, velika koncentracija emocija i postizanje publiciteta bez velikoga troška, čine športske događaje pogodnim mekim metama terorističkih napada. Čitatelj ne može a da pritom u sjećanje ne dozove neki od najpoznatijih terorističkih napada (primjerice OI u Münchenu 1972., Bostonski maraton 2013., napade u Grčkoj i Kini uoči Olimpijskih igara u Ateni 2004. i u Pekingu 2008…). Ipak, bilježeći da je od 1970. do kraja 2017. godine 61 teroristička organizacija izvršila 234 teroristička napada na športske objekte, pri čemu je najmanje 556 osoba ubijeno, a 2490 ozlijeđeno, autori čitatelju potvrđuju da su prethodno izdvojeni primjeri terorističkih napada na velikim športskim događanjima bili tek medijski najeksponiraniji i stoga sjećanju najbliskiji. Dok je terorizam na športskim terenima u povijesti bio selektivniji, danas mu je najčešći cilj masovno ubijanje civila u svrhu širenja kolektivnog straha. Ipak, s drastičnim povećanjem budžeta za osiguranja velikih športskih događaja unatrag desetak godina, podaci ukazuju na manji broj napada, odnosno višu učinkovitost u prevenciji terorističkih napada na istima. No, to je za posljedicu imalo promjenu meta napada. Nove mete postaju manje eksponirani masovni športski događaji, posebno u bliskoistočnim zemljama. Na stranicama ove knjige autori iscrpno izlažu ulogu i značaj nacionalnog identiteta, međunarodnog ugleda države i športske diplomacije za ostvarenje nacionalne sigurnosti, opisujući kako je i zašto društvena i medijska moć športa otvorila vrata obavještajnome djelovanju - špijunaži, i/ili business intelligence, donoseći, naposljetku, preporuke u vidu prevencije i sprječavanja terorizma na športskim objektima. Sport i nacionalna sigurnost „jedinstven je primjer znanstvenoga promišljanja suodnosa sporta i nacionalne sigurnosti i nije pretenciozno tvrditi da knjiga odgovara na brojna pitanja koja se mnogi ne usude postaviti, a kamoli na njih tražiti odgovore.“

Piše: TAJANA OBRADOVIĆ

GOSPON ŠOLMAN – ŠJOR DAMIR Autor: Tomislav Gabelić Godina i mjesto izdavanja: 2020., Split Stranica: 112 Format: 21,5 x 30,5 cm Uvez: tvrdi Nakladnik: Splitski klub Olimpijaca i Tomislav Gabelić Oblikovanje i priprema za tisak: Marija Brkljača Tisak: Jafra print d.o.o., Solin Dostupnost: Sveučilišna knjižnica u Splitu, Knjižnica Hrvatskog

olimpijskog odbora; web shop KK Split: https://shop.kk-split. com/trgovina/suveniri/knjiga-gospon-damir-sjor-solman/ Cijena: 150,00 kn

onografija koja budi nostalgiju za vremenima viteštva u športu kroz 32 poglavlja sumira djetinjstvo i karijeru košarkaškog velikana Damira Šolmana. Karijeru koja je započela kombinacijom vlastita izbora i upliva slučaja koji ga je sudbinski sa, zbog sezone godišnjih odmora zatvorenog košarkaškog igrališta Lokomotive na Tuškancu preusmjerio na plivalište Mladosti u ljeto 1963. godine, koja će zauvijek stajati upisana kao ishodište velike, dvadeset godina duge, košarkaše karijere. Šolman je rođen 1949. u Zagrebu, odrastao je na Kustošiji, bio odlikaš, a prve košarkaške korake učinio je haklajući s ekipom. Zahvaljujući iskusnom oku trenera Marijana Catinellija kao 15-godišnjak s hakla prelazi u drugoligaški AKK Mladost. U to doba košarka u Jugoslaviji i nije bila osobito popularna, a igrale su je uglavnom – djevojke (muškarci među koševima izazivali su podsmijeh). Ubrzo postaje juniorski, pa onda i seniorski reprezentativac - osvaja dva srebra na europskim juniorskim prvenstvima 1966. i 1968., seniorsko zlato na Mediteranskim igrama u Tunisu (1967.) te srebrno odličje na Olimpijskim igrama u Meksiku 1968. Ranko Žeravica, tadašnji trener reprezentacije, ukazuje mu na nužnost prelaska u prvoligaški klub, a zanimanje za taj transfer iskazali su mnogobrojni klubovi. Izabrao je – Split, a Mladost je kao odštetu dobila deset lopti. Dolasku u Split možda je opet kumovao neki „prst sudbine“ jer anagram njegova imena i prezimena glasi - Miran Dalmoš! Anagram koji vjerno oslikava i Šolmanovu brzu prilagodbu na Split i njegov staložen karakter koji je pridonosio atmosferi i igri splitskog kluba. Usprkos kasnijim unosnim ponudama iz rodnog Zagreba, Jugoplastika i Split postali su Šolmanov dom, a gospon Šolman - šjor Damir. Ostalo je povijest. Točnije, impresivna statistika – u 14 sezona u Jugoplastici postigao je 6156 koševa, osvojio dva državna prvenstva, tri Kupa i Kup Radivoja Koraća. Uspjehe je nizao i u reprezentaciji – bio je među top deset igrača u svim relevantnim statističkim kategorijama, odigrao je 226 utakmica, zabio 1785 koševa, osvojio sedam medalja na najvećim svjetskim natjecanjima (dva olimpijska srebra, zlato i srebro na svjetskim te dva zlata i srebro na europskim prvenstvima). Četiri puta izabran je u reprezentaciju Europe. Ipak, kako autor knjige kaže: „Iako su Damirove brojke doista impresivne, od ostalih igrača nije ga izdvajao ni broj odigranih utakmica, ni broj postignutih koševa, ni broj osvojenih trofeja i medalja… Izdvajalo ga je to što je bio gospodin na parketu, to što se nakon tako duge i uspješne karijere povukao bez repova, bez incidenta, bez i jednog jedinog detalja zbog kojeg bi se morao stidjeti.“ Izdvaja ga i to što je svojim životom ispisao stranice ove monografije koju bi svaki mladi športaš trebao pročitati.

DATI NAJBOLJE OD SEBE: O kršćanskom pogledu na sport i osobu Prevoditelj: Slavko Antunović Godina i mjesto izdavanja: 2019., Zagreb Stranica: 108 Format: 11,5 x 16,5 cm Uvez: meki uvez i e-knjiga Nakladnik: Kršćanska sadašnjost d.o.o., Zagreb Oblikovanje i priprema za tisak: Marijan Tkalec Tisak: Denona d.o.o., Zagreb Dostupnost: Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu,

sveučilišne i znanstvene knjižnice u Dubrovniku, Osijeku, Puli, Rijeci, Splitu i Zadru, Gradska knjižnica u Zagrebu, web-trgovina Kršćanske sadašnjosti: https://www.ks.hr/5628-dikasterij-za-laike-obitelj-i-zivot Cijena: meki uvez – 30,00 kn, e-knjiga – 27,00 kn

azdoblje korizme idealno je vrijeme za susret s knjigom Dati sve od sebe: O kršćanskom pogledu na sport i osobu, kao poticaj za promišljanje športa u okviru kršćanske kulture i svjetonazora. Formatom i opsegom mala, knjiga predstavlja dokument koji je Dikasterij za laike, obitelj i život priredio s ciljem razumijevanja odnosa između davanja najboljeg od sebe u športu i življenja kršćanske vjere u svakodnevnom životu, u želji da iznese suvremeno katoličko poimanje športa sa svrhom isticanja športa kao sredstva susreta, formacije, poslanja i posvećenja. U poruci prefektu Dikasterija, papa Franjo ističe da je „u kulturi u kojoj dominiraju individualizam i jaz između mlađih naraštaja i starijih osoba, sport povlašteni prostor oko kojeg se ljudi susreću bez ikakve razlike u rasi, spolu, religiji ili ideologiji i gdje možemo doživjeti radost zajedničkog natjecanja radi postizanja zajedničkog cilja, sudjelujući u timu gdje se uspjeh ili poraz dijeli i nadilazi; to nam pomaže odbaciti ideju da do cilja možemo doći fokusiranjem isključivo na sebe same.“ Prvo poglavlje knjige posvećeno je tumačenju povijesnog stava Katoličke crkve o športu kroz srednjovjekovlje i prvu polovicu modernog doba te skreće pažnju na svrhu knjige u osjećaju suodgovornosti Crkve za šport i njegovo očuvanje od zastranjena poput korupcije i nepoštenja, manipulacije i komercijalnog iskorištavanja te kao želju Crkve da bude u službi onih koji djeluju u svijetu športa. Drugo poglavlje, kroz potragu za definicijom i spoznajnom važnosti športa, promišlja fenomen športa od početaka do suvremenosti, dok se treće bazira na antropološko razmišljanje o športu i njegovu važnost u smislu jedinstva tijela, duha i duše, istražujući fenomene fair playa, žrtve, radosti, hrabrosti… te športa kao odgovora na potragu za krajnjim smislom života i promicanjem slobode i kreativnosti osobe. U četvrtom poglavlju predstavljeni su konkretni izazovi – obezvređivanje tijela, doping, korupcija, pa i negativan utjecaj gledatelja – promicanju „potpuno ljudskog i pravednog“ športa, uz zaključak da crkva s vodećim ljudima u športu dijeli odgovornost za prepoznavanje zastranjenja i negativnih ponašanja te za usmjeravanje športa na put promicanja čovjeka. Shvaćajući da šport u svojim različitim područjima djeluje kao učinkovito sredstvo odgoja i obrazovanja za vrijednosti, peto poglavlje govori o zalaganju Crkve za humanizaciju športa u suvremenosti. Kako i autori napominju, ovu knjigu ne treba shvatiti kao iscrpan sažetak teorije i stvarnosti vezane za šport, već kao pokušaj opisivanja - dodali bismo, i kao poticaj za vlastita promišljanja - suodnosa športa i vjerskog iskustva.

■ 61 ■ OLIMP

OD OLIMPA DO OLIMPA

više na hoo.hr

Blanka Vlašić završila karijeru

Vijenac HOO-a na rodnoj kući Milana Neralića u Slunju U povodu 103. obljetnice smrti prvog hrvatskog olimpijca i prvog osvajača olimpijske medalje Milana Neralića, ispred njegove rodne kuće u Slunju okupili su se 17. veljače športaši i športski djelatnici te brojni poštovatelji legendarnog mačevatelja koji se s drugog izdanja Olimpijskih igara modernog doba, u Parizu 1900., vratio s brončanom medaljom. Neralić je rođen 26. veljače 1875. godine u Slunju, gdje je proveo i djetinjstvo te započeo vojnu karijeru. Bio je vrstan i svestran športaš – odličan plivač, gimnastičar na više sprava i dizač utega, a obožavao je i planinarenje. Vrhunac karijere predstavlja njegova mačevalačka olimpijska medalja iz 1900. godine, osvojena u disciplini sablja. Radio je i kao učitelj mačevanja, a preminuo je 17. veljače 1918. u Bečkom Novom Mjestu. Spomen-ploču na njegovoj rodnoj kući postavili su članovi slunjskog Oldtimer kluba. Uz predstavnike grada Slunja i gradskih udruga, među kojima su bili i članovi slunjske pukovnije u svečanim odorama, obilježavanje 103. obljetnice Neralićeve smrti uveličalo je i izaslanstvo HOO-a u kojem su bili dopredsjednica HOO-a Sanda Čorak i pomoćnik glavnog tajnika HOO-a za programe športa na lokalnoj razini Siniša Krajač koji je u ime nacionalne olimpijske udruge i položio vijenac. Slunjski gradonačelnik Jure Katić okupio je u Gradskoj vijećnici sve zainteresirane za podizanje spomenika Milanu Neraliću u rodj Hrvatski rukometaši u šokantnoj su završnici kvalifikacijskog turnira u Montpellieru ostali bez nastupa na OI-ju u Tokiju, prvi put nakon izlučnog turnira za OI u Sydneyju 2000. godine. Hrvatski su rukometaši osvojili zlatne medalje u Atlanti 1996. i Ateni 2004. te brončanu 2012. u Londonu.

OLIMP ■ 62 ■

Uz pomoć HOO-a Petrinjci imaju prvu novu dvoranu Kao rezultat zajedničkih napora HOO-a i Zajednice športskih udruga i saveza Sisačko-moslavačke županije, koji su projektom „Prijatelji na djelu“ osigurali novčanu pomoć športu na Banovini, u Petrinji je 12. ožujka otvorena prva od triju montažnih dvorana (unajmljena na 18 mjeseci), za koju je utrošeno 523.000 kuna. Na primopredajnoj svečanosti sudjelovao je i pomoćnik glavnog tajnika HOO-a za lokalni šport Siniša Krajač, jedan od pokretača projekta „Prijatelji na djelu“ za prikupljanje donacija športašima, trenerima kao i športskim udrugama Predaja dvorane na korištenje i objektima potresom razorene Sisačko-moslavačke županije. O provedbi tog programa Krajač je informirao Vijeće HOO-a na 10. sjednici početkom ožujka. Podsjetio je da su se konkretnom financijskom pomoći akciji odazvali Međunarodni olimpijski odbor (100.000 dolara), Europski olimpijski odbori (75.000 dolara), Crnogorski olimpijski odbor (3000 eura), kao i brojni domaći donatori. Ukupan prikupljeni iznos dosegnuo je 1,7 milijuna kuna. Predaja montažne dvorane na korištenje članovima Gimnastičkog kluba Petrinja uvod je u realizaciju obnove još dviju petrinjskih dvorana – višenamjenske i hrvačke, a dio doniranog novca bit će usmjeren i za potrebe klubova koji se bore za opstanak u Sisku, Glini, Hrvatskoj Kostajnici, Lekeniku i Sunji.

Vijeće HOO-a: izvješće o pomoći Banovini i prezentacija prof. Primorca o pandemiji Nakon osam elektroničkih sjednica Vijeća HOO, u prostorijama nacionalne olimpijske udruge održana je 10. ožujka druga sjednica uživo uz poštivanje svih epidemioloških mjera. Predsjedao je čelnik HOO-a Zlatko Mateša, a odazvalo 14 od 16 članova i članica Vijeća. Sjednicu Vijeća HOO-a obilježilo je i izlaganje pomoćnika glavnog tajnika HOO-a za lokalni šport Siniše Krajača o realizaciji programa donacije športašima, trenerima, kao i športskim udrugama i objektima potresom razorene Sisačko-moslavačke županije, a za kraj 10. sjednice iznimno je zanimljivu prezentaciju o počecima i aktualnostima u pandemiji koronavirusa održao prof. dr. Dragan Primorac (član Vijeća HOO-a i Zdravstvene komisije HOO-a u ovom sazivu). Govorio je o virusu i njegovu širenju na pojedine organe, o utjecaju pandemije na šport i športaše, psihološkim posljedicama koje ostavlja ta virusna bolest, sistematskim pregledima koje trebaju prakticirati športaši koji su je preboljeli, o vrstama cjepiva…

Olimpijka Seiko Hashimoto na čelu Organizacijskog odbora Tokija Proslavljena japanska olimpijka Seiko Hashimoto imenovana je 18. veljače novom predsjednicom Organizacijskog odbora Olimj Hrvatski vaterpolisti osigurali su odlazak na Olimpijske igre u Tokio u dramatičnom raspletu olimpijskih kvalifikacija u Rotterdamu i tako se priključili reprezentacijama koje su već osigurale nastup: domaćin Japan, Srbija, Italija, Španjolska, SAD, Australija, Južnoafrička Republika, Mađarska, Kazahstan, Crna Gora i Grčka.

Foto: HGS

Foto: Damir Senčar (HINA)

Ponajbolja skakačica u vis svih vremena i jedna od najboljih hrvatskih športašica Blanka Vlašić objavila je sredinom veljače završetak natjecateljske karijere nakon dugotrajne borbe s ozljedama. Ovjenčana brojnim odličjima i priznanjima, 37-godišnja Splićanka na Olimpijskim igrama osvojila je srebro Brončana medalja iz Rija 2008. u Pekingu te broncu 2016. u Rio Blanki je posebno draga de Janeiru, što joj je bio i posljednji nastup, nakon kojeg je uslijedila borba s ozljedama. Dvaput je bila svjetska prvakinja na otvorenom (Osaka 2007. i Berlin 2009.) i dvaput u dvorani (Valencia 2008. i Doha 2010.), a jednom europska prvakinja (Barcelona 2010.). „Od Rija se trudim zakrpati ozljedu, pune četiri godine nade da ću još jednom stati pred letvicu i izazvati samu sebe. Dišem šport od rođenja, skok u vis nedjeljivi je dio mene i tako će uvijek biti. Zato sam pustila da odluka o prestanku karijere dođe prirodno“, napisala je Blanka Vlašić u službenoj objavi za medije. Mnogi su joj, dodala je, i prije osvojene bronce u Riju govorili da odustane, „ali da sam ih slušala, ne bih osvojila još jedno olimpijsko odličje, medalju koja mi posebno znači jer sam je osvojila doslovno s jednom zdravom nogom“. Ukupno je Blanka osvojila 19 velikih svjetskih medalja, od toga 13 zlatnih. Čak 165 puta je preskakala dva metra ili više, a osobni rekord, 208 centimetara – što je drugi najbolji rezultat svih vremena – postavila je 2009. na zagrebačkom Hanžeku. Centimetar ispred nje ostala je samo legendarna Bugarka Stefka Kostadinova sa svjetskim rekordom postavljenim još 1987. Centimetar joj je nedostajao i za ostvarenje sna o olimpijskom zlatu kad je u Pekingu 2008. preskočila 205 centimetara kao i pobjednica Belgijka Tia Hellebaut, koja je tu visinu svladala u prvom, a Blanka u drugom pokušaju. Na vrhuncu karijere, 2010. godine proglašena je najboljom svjetskom i europskom atletičarkom. Hvala Blanka, za svu radost koju si nam donijela!

nom Slunju, a HOO – koji je prije dvije godine utemeljio i Nagradu Milan Neralić za dostignuća u lokalnom športu – ponudio je stručnu i svaku drugu pomoć.

Piše: MARIJANA MIKAŠINOVIĆ pijskih i Paraolimpijskih igara Tokio 2020. Prije preuzimanja te zahtjevne dužnosti podnijela je ostavku na mjesto ministrice u japanskoj vladi. Hashimoto iza sebe ima dugu športsku karijeru: sedam puta je sudjelovala na Olimpijskim igrama između 1984. i 1996. godine – četiri puta na Ljetnim kao biciklistica i triput na Zimskim. Na ZOI 1992. u Albertvilleu osvojila je brončanu medalju u brzom klizanju. Međunarodni olimpijski odbor toplo je pozdravio odluku Izvršnog odbora Tokija 2020. o imenovanju Seiko Hashimoto. Predsjednik MOO-a Thomas Bach čestitao je novoizabranoj prvoj dužnosnici organizacije tokijskih Igara, želeći joj uspješno planiranje i provedbu svih potrebnih protupandemijskih mjera (COVID-19) u posljednjim mjesecima priprema. „Seiko Hashimoto može se osloniti i na svoje bogato političko iskustvo, što će joj pomoći u organizaciji sigurnih i uspješnih igara u partnerstvu Organizacijskog odbora, japanske vlade, tokijskog Gradskog poglavarstva i MOO-a“, kazao je Bach, dodavši da je imenovanjem žene na tu dužnost, kao nasljednice Yoshira Morija, poslan važan signal u vezi s ravnopravnošću spolova. Nekadašnji japanski premijer, 83-godišnji Yoshiro Mori, izazvao je burne reakcije svjetske javnosti neprimjerenim komentarima na račun suprotnog spola, poput onoga da „žene previše govore“. Unatoč isprici, morao je dati ostavku.

Posjet mađarskog veleposlanika Predsjednik HOO-a Zlatko Mateša primio je 25. siječnja u nacionalnoj olimpijskoj udruzi izaslanstvo mađarskog veleposlanstva u Republici Hrvatskoj. Predvodio ga je mađarski veleposlanik, Nj. E. Csaba Demcsák, a u pratnji su mu bili savjetnici – János Dezső, ujedno i ravnatelj Mađarskog kulturnog instituta u Zagrebu, te Zoltán Thuróczy, kulturni ataše sa savjetničkom ulogom i za područje športa. Razmijenjene su brojne korisne informacije, a poduzetni mađarski veleposlanik, vrlo sklon športu, predložio je i konkretne aktivnosti radi jačanja športske suradnje dviju država. Prva se odnosi na izložbu o hrvatskom športu koja bi se priredila u Mađarskom kulturnom institutu, uz sudjelovanje istaknutih športašica i športaša, a druga je usmjerena na promociju teqballa u Hrvatskoj. U svijetu sve popularniji šport, taj atraktivni mađarski izum, kombinacija je nogometa i stolnog tenisa. Igra se pojedinačno ili u parovima nogometnom loptom (glavom ili nogom) preko zakrivljenog stola za „ping-pong“. Predsjednik Mateša s oduševljenjem je prihvatio oba prijedloga. Mađarski veleposlanik poželio je nastavak hrvatsko-mađarske športske suradnje, oživotvorene i putem investicije poduzetnika iz njegove države u novi nogometni stadion na osječkom Pampasu. Sastanku su nazočili i glavni tajnik HOO-a Josip Čop, pomoćnik glavnog tajnika za Olimpijski program Damir Šegota i voditeljica Odjela za međunarodnu suradnju HOO-a Ljiljana Ujlaki Šubić.

Ravnopravnost spolova temelj djelovanja MOO-a „Posljednjih 25 godina MOO je odigrao važnu ulogu u promicanju žena u športu i kroz šport, a nastavit će to činiti i ostvarivanjem postavljenih ambicioznih ciljeva. U izazovnom kontekstu vremena u kojem živimo, više nego ikada moramo poštivati različitost jer ona je temeljna vrijednost iz koje trebamo crpiti snagu“, kaže se u uvodu priopćenja o ravnopravnosti žena u športu i svjetskom olimpizmu u cjelini, koje je MOO objavio 9. veljače, nakon neprimjerenih komentara tadašnjeg predsjednika Organizacijskog odbora OI-ja i POI-ja u Tokiju 2020. Yoshira Morija, koji su bili apsolutno u suprotnosti sa stajalištem MOO-a i reformama njegove Olimpijske agende 2020.

Hungarian Embassy’s visit to the NOC of Croatia President of the Croatian Olympic Committee Zlatko Mateša received, on 25 January, delegation of the Hungarian Embassy to the Republic of Croatia in the premises of the national Olympic association. The delegation was led by the Hungarian ambassador, His Excellency E. Csaba Demcsák, was accompanied by the advisors – János Dezső, also director of the Hungarian Cultural Institute in Zagreb, and Zoltán Thuróczy, cultural attaché whose advisory role includes sports as well. A number of useful information was exchanged in the hour-long conversation, and the enterprising Hungarian ambassador - very fond of sports - also proposed concrete activities to strengthen sports cooperation between the two countries. The first refers to an exhibition on Croatian sport that would be organized at the Hungarian Cultural Institute, with the participation of prominent female and male athletes, and the second focuses on the promotion of teqball in Croatia. This attractive Hungarian invention, increasingly popular in the world, is actually a combination of football and table tennis. It is played individually or in pairs with a soccer ball (with head or foot) over a curved table for "table tennis". President Mateša enthusiastically accepted both proposals. The Hungarian ambassador expressed his wish for continuation of Croatian-Hungarian sports cooperation, realised also through the investment of entrepreneurs from his country in the new football stadium at the Osijek Pampas. Secretary General of the NOC of Croatia Josip Čop, Assistant Secretary General for Olympic Program Damir Šegota and Head of the International Cooperation Department of the NOC of Croatia Ljiljana Ujlaki Šubić also attended the meeting. Blanka Vlašić ended her active career The Best High Jumper of All Time and one of the best Croatian female athletes Blanka Vlašić announced in mid-February the completion of her active career after a long struggle with injuries. Crowned with numerous medals and recognitions, the 37-year-old Split native won silver in 2008 in Beijing and bronze in 2016 in Rio de Janeiro, which was her last appearance, followed by the fight with injuries. She was two-time outdoor World Champion (Osaka 2007 and Berlin 2009) and two-time indoors (Valencia 2008 and Doha 2010) and once European Champion (Barcelona 2010). "Since Rio I have been trying to patch up the injury, full four years of hope that I will once again stand in front of the bar and challenge myself. I've been breathing sports since birth, high jump is an -indivisible part of me and that's the way it's always going to be. That is why I let the decision on ending my active career come naturally”, wrote Blanka Vlašić in the official press release. Many, she added, told her to quit before winning bronze in Rio, "but if I had listened to them, I would not have won another Olympic medal, a medal very dear to me because I won it literally with one healthy leg". In total Blanka won 19 major world medals, of which 13 were gold. She jumped two and more meters as many as 165 times, and she set her personal record – also the second-best record of all-time – at the Zagreb’s Hanžek. Only the legendary Bulgarian Stefka Kostadinova with a world record set back in 1987 jumped one centimeter higher than Blanka. Blanka also lacked a centimeter to achieve her dream of Olympic gold when she jumped 205 centimeters in Beijing in 2008, as did the Belgian winner Tia Hellebaut, who overcame that height in the first and Blanka in the second attempt. At the peak of her career, in 2010, she was named the Best World and European Athlete.

j Nakon kratke i teške bolesti u Zagrebu je 1. ožujka u 65. godini preminuo legendarni hrvatski nogometaš, reprezentativac i izbornik Zlatko Kranjčar, jedan od malobrojnih koji je bio i igrač i trener hrvatske reprezentacije. Predsjednik HOO-a Zlatko Mateša i glavni tajnik Josip Čop uputili su brzojav sućuti obitelji Kranjčar.

j U premijernom nastupu na Svjetskom prvenstvu u Cortini d'Ampezzo sredinom veljače, najbolji hrvatski skijaš Filip Zubčić osvojio je srebrnu medalju u paralelnom veleslalomu. To je 10. medalja našeg skijanja na SP-ima i prva nakon kombinacijskog srebra Ivice Kostelića u Schladmingu 2013.

■ 63 ■ OLIMP

OD OLIMPA DO OLIMPA

više na hoo.hr

„Vodstvo olimpijskog pokreta predano je svojoj misiji poticanja i podupiranja promicanja žena u športu na svim razinama i u svim strukturama, kako stoji u Olimpijskoj povelji“, priopćio je MOO. Olimpijske igre u Tokiju bit će prve s gotovo izjednačenom spolnom zastupljenošću, uz sudjelovanje gotovo 49 posto športašica. MOO je zatražio od svih 206 nacionalnih olimpijskih odbora (NOO) da prvi put imaju barem jednu športašicu i jednog športaša u svojim izaslanstvima. Jednako tako, MOO je prvi put u povijesti olimpizma inicirao i dopustio svim NOO-ima da na svečanosti otvaranja Igara njihove zastave nose jedna športašica i jedan športaš. Zastupljenost žena u članstvu u MOO-a danas je 37,5 posto, u odnosu na 21 posto na početku provedbe odrednica Olimpijske agende 2020. Zastupljenost žena u Izvršnom odboru MOO-a iznosi 33,3 posto (prije 26,6 posto), 47,8 posto članova komisija MOO-a su žene (prije 20,3 posto), kao i 53 posto kadra u upravi MOO-a. Zbog svega toga, športaši, olimpijski dionici i šira javnost mogu biti sigurni da će MOO nastaviti ispunjavati svoju obvezu rodne ravnopravnosti, uključivosti, solidarnosti i nediskriminacije.

su (abecednim redom po športovima): Filip Zubčić, Istok Rodeš, Elias Kolega i Matej Vidović (alpsko skijanje), Ivan Horvat, Ana Šimić i Stipe Žunić (atletika), Toni Filipi i Marko Milun (boks), Filip Ude, Robert Seligman i Tin Srbić (gimnastika), Antonio Kamenjašević, Dominik Etlinger, Božo Starčević, Ivan Huklek i Ivan Lizatović (hrvanje), Mihovil Fantela, Šime Fantela, Igor Marenić i Tonči Stipanović ( jedrenje), Zlatko Kumrić, Ana Lenard, Barbara Matić i Dominik Družeta (džudo), Ivan Kvesić i Anđelo Kvesić (karate), Snježana Pejčić, Giovanni Cernogoraz, Anton Glasnović, Petar Gorša i Miran Maričić (streljaštvo), Kristina Tomić, Matea Jelić, Toni Kanaet, Lovre Brečić i Iva Radoš (taekwondo) te Damir Martin, Valent Sinković i Martin Sinković (veslanje).

I u Izvršnom odboru EOO-a ravnopravnija zastupljenost spolova

Ministar obrane Republike Hrvatske Mario Banožić i načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga admiral Robert Hranj sa suradnicima, priredili su krajem siječnja u Domu Hrvatske vojske u Zagrebu primanje za dvadeset četvero vrhunskih športašica i športaša, od ukupno 40, koji su potpisali ugovore o službi u pričuvnom sastavu Hrvatske vojske za 2021. Riječ je o vrhunskim športašima koji potpisuju ugovore s Ministarstvom obrane na prijedlog HOO-a, prema kriteriju športske kvalitete u skladu s kategorizacijom športaša u Hrvatskoj i kriteriju športova koji se razvijaju u Ministarstvu obrane prema sistematizaciji Međunarodnog vijeća za vojni šport (CISM). Ministar Banožić čestitao je okupljenim športašima ugovornim pričuvnicima na postignutim rezultatima, posebno onima koji su ostvarili plasman na Olimpijske igre te ih pohvalio što, unatoč otežanim okolnostima uzrokovanim pandemijom, neumorno održavaju tjelesnu spremnost. Osvrnuo se i na projekt suradnje Ministarstva obrane i HOO-a, na temelju kojeg se u HV-u razvija kategorija vrhunskih športaša – pričuvnika, istaknuvši kako je to pokazatelj da se u HV-u poseban naglasak stavlja na fizičku spremnost i prepoznaje vrijednost športa, ali i pruža dodatni motiv športašima za ostvarivanje vrhunskih rezultata. Angažman naših vrhunskih športaša u pričuvnom sastavu HV-a započeo je potpisivanjem Sporazuma o suradnji HOO-a i MORH-a 3. rujna 2010. godine, a već 2011. godine status ugovornih pričuvnika ostvarilo je 20 športaša. Na temelju Sporazuma o suradnji, unaprjeđenju i razvoju športa u Hrvatskoj između Ministarstva obrane i HOO-a 2015. godine broj športaša povećan je na 31, a 2020. zaokružen na 40 vrhunskih športašica i športašica s kojima su sklopljeni ugovori i za 2021. godinu. Ugovore o službi u pričuvnom sastavu HV-a za 2021. godinu potpisali j Olimpijska solidarnost MOO-a prihvatila je zahtjev HOO-a za financijsku potporu Projektu priprema za 2021. te je za našu mušku vaterpolsku reprezentaciju, koja će nastupiti u Tokiju, odobrila 50 000 američkih dolara.

OLIMP ■ 64 ■

Osmogodišnje partnerstvo s Allianzom Na konferenciji za medije na platou Doma sportova u Zagrebu predstavljeno je početkom ožujka partnerstvo HOOa s uglednom tvrtkom za osiguranje i upravljanje imovinom – Allianz Hrvatska, a suradnja je dogovorena na osam godina. Nastavno na globalno Slijeva: Ranko Ćetković (Marketing partnerstvo s MeđunaHOO-a), Ratko Kovačić (HPO), Daniel rodnim paraolimpijskim Matić (Allianz), paraolimpijka Anđela odborom (MPO) koje traje Mužinić, olimpijac Damir Martin i od 2006. godine, Allianz je Zlatko Mateša (HOO) od početka 2021. postao i globalni partner MOO-a, odlučan u namjeri da podrži športaše, timove, volontere i navijače koji su dio olimpijskih i paraolimpijskih pokreta i na lokalnoj razini. „Allianz se dvije godine priprema za ovo iznimno uzbudljivo partnerstvo i mogućnost da na lokalnoj razini objedini olimpijske i paraolimpijske aktivnosti. Radujemo se što ćemo kao pokrovitelj športskog ekosustava kroz inspirativne priče poticati građanstvo na kretanje i istodobno pružiti usluge i brinuti se za športaše, njihove

j Hrvatska reprezentacija u gađanju letećih meta (trap), u sastavu Anton i Josip Glasnović te Giovanni Cernogoraz, osvojila je momčadsku zlatnu medalju na Svjetskom kupu u Kairu (Egipat), a Anton Glasnović zlato u pojedinačnom natjecanju.

(Foto: HOO)

Foto: MORH

Prijam u MORH-u za 24 vrhunska športaša, pričuvnika HV-a

Uoči 50. glavne skupštine Europskih olimpijskih odbora (EOO) 16. travnja u Ateni, članovi Izvršnog odbora EOO-a prihvatili su novi izborni postupak. U tom tijelu ubuduće će biti ravnopravnija zastupljenost spolova. Ta odluka potpuno je u skladu s Olimpijskom agendom 2020 MOO-a, a EOO je tako iznova potvrdio privrženost načelu ravnopravnosti spolova u športu. Svaki spol imat će najmanje pet od izabranih 16 članova Izvršnog odbora. Provedba novog izbornog postupka u skladu je s izmjenom Statuta EOO-a, koju je odobrila Glavna skupština u studenome 2020. godine, a prema kojoj se zahtijeva minimalna zastupljenost spolova od 30 posto u Izvršnom odboru, počevši od sljedeće izborne skupštine. Pedeset europskih nacionalnih olimpijskih odbora dalo je veliku potporu pokretanju inicijative za jačanje rodne ravnopravnosti unutar vodstva EOO-a tijekom prošlogodišnje Glavne skupštine. Izmjenu je odobrilo 43 od 50 članova skupštine s pravom glasa. Inicijativu je predvodio Irski olimpijski savez pod vodstvom predsjednice Sare Keane, koja predsjeda i EOO-ovom Komisijom za ravnopravnost spolova. U aktualnom sazivu Izvršnog odbora EOO-a je i predsjednik HOO-a Zlatko Mateša, koji je također podržao uvođenje izbornog postupka za ravnopravniji status žena u vodećem tijelu kontinentalne olimpijske udruge.

j Thomas Bach reizabran je za predsjednika MOO-a s mandatom do 2025. godine. Drugi, ujedno i posljednji mandat, s trajanjem do 2025. godine, 67-godišnji njemački odvjetnik dobio je sa 93 od ukupno 94 glasa. Nije imao protukandidata.

Piše: MARIJANA MIKAŠINOVIĆ obitelji i ambicije“, izjavio je predsjednik Uprave Allianz Hrvatska Daniel Matić. Predsjednik HOO-a Zlatko Mateša pojasnio je značenje ovog partnerstva za nacionalnu olimpijsku udrugu, ali i puno šire: „Kao globalno uspješna kompanija, Allianz je već pokazao svoju posvećenost športu, kako na razini Hrvatske, tako i u svijetu. Iznimno nas raduje partnerstvo Allianz Hrvatske i HOO-a koje će biti dodana vrijednost za hrvatski šport. Ponosni smo na ovu suradnju i radujemo se budućim projektima na dobrobit športa, ali i cjelokupne zajednice“. Allianz Hrvatska i HPO svoje su partnerstvu započeli 2011. godine i kroz desetogodišnju suradnju i brojne projekte adresirali su aktualne društvene probleme, javnosti su približili izazove paraolimpijskih športaša te su stvorili preduvjete za ravnopravnije i tolerantnije društvo. Na konferenciji su sudjelovali i veslački olimpijac Damir Martin te stolnoteniska paraolimpijka Anđela Mužinić koji su izrazili nadu u održavanje Olimpijskih i Paraolimpijskih igara ovoga ljeta u Tokiju. Govoreći o pripremama za OI, odnosno POI, nisu skrivali optimizam za svoje uspješne nastupe.

Toyoti Yaris „Zlatni kotač“ za hrvatski automobil 2021. Ekspertna skupina Prometni stručnjaci, u kojoj su istaknuti pojedinci u području cestovnog prometa, a koordinator je dr. Željko Marušić, proglasila je krajem siječnja hrvatski automobil 2021. godine i najbolje pojedince u sustavu cestovnog prometa. Hrvatski automobil Direktor tvrtke Toyota Hrvatska d.o.o. Krešimir Bago i voditeljica 2021. je Toyota Yaris, kojoj odnosa s javnošću Ivana Bučanac je pripala i nagrada „Zlatni Jeleković s priznanjima kotač“. Osim „Zlatnog kotača“, Toyotu Yaris najboljim su gradskim automobilom za 2021. godinu proglasili i mediji i publika TV Automagazina, a činjenica da je Toyota Yaris u konkurenciji za prestižnu nagradu Car of the Year potvrđuje da je riječ o izvrsnom automobilu. Javnost je prepoznala Toyotu Yaris kao jedan od najvažnijih noviteta na hrvatskom tržištu, a tome svakako doprinosi činjenica da je za njegov atraktivan izgled najzaslužniji upravo Hrvat, Mario Majdandžić iz Toyotina europskog studija ED2. Zaslužan je za jedinstven koncept novog Yarisa, a inspiraciju je pronašao promatrajući čvrstu formu dizajna skulpture bika koja odaje neiscrpnu snagu u svakom svom pokretu. Ekspertna skupina na čelu s dr. Marušićem dodijelila je Toyoti i posebno priznanje za PR godine. „Zlatna plaketa za odnose s javnošću 2020.“ pripala je voditeljici odnosa s javnošću tvrtke Toyota Hrvatska d.o.o. Ivani Bučanac Jeleković koja obilježava 20 godina rada u tvrtki. Hrvatski olimpijski odbor čestita svom partneru i partneru hrvatskih olimpijaca za mobilnost.

Spomenik srebrnom olimpijcu Frani Matošiću na Poljudu Najsvečaniji dio obilježavanja Hajdukova 110. rođendana, 13. veljače, bilo je otkrivanje spomenika legendarnom kapetanu Frani Matošiću, nogometašu s najviše odigranih utakmica i postignutih pogodaka u klupskoj povijest i srebrnom olimpijcu iz Londona 1948. godine. Spomenik je ispred stadiona na Poljudu, a djelo je mladog kipara Davora Kamenjarina.

In International Olympic Family for 29 years On 17 January 1992, the Croatian Olympic Committee was admitted to the International Olympic Family, only two days after Croatia's international recognition. The International Olympic Committee’s Executive Board provisionally recognized the NOC of Croatia, allowing thus the Croatian female and male athletes to perform both at the Winter Olympics in Albertville and at the Summer Olympics in Barcelona that same year. Thus, the performance in Albertville from 8 to 23 February 1992 – where we were represented by Vedran Pavlek in Skiing, Siniša Vukonić in Cross-Country Skiing and Tomislav and Željka Čižmešija in Figure Skating – was the first, historical participation of Croatian athletes under their own flag at the largest multi-sports event of modern times. Even more impressive was the performance of Croatian Olympians in Barcelona when they won the first Olympic medals in individual and team competition: Goran Ivanišević won two bronze medals (in Singles and Doubles with Goran Prpić) and the basketball team won a silver medal in the unforgettable finals against the USA. Speaking of that time, the first President of the Croatian Olympic Committee (1991- – 2000), former active member of the IOC (1995-2003) and currently honorary member of the IOC Antun Vrdoljak recalled the great role of the then IOC President Juan Antonio Samaranch, who said - upon request for Croatia's participation in the Olympics that year - that "we have time for performance of Croatian summer Olympians in Barcelona, but most certainly not for performance at the Winter Olympics in Albertville. However, Vrdoljak replied that we do not have any ski aces in Croatia because it snows only around Christmas, and not every year, but that it is very important for us to come out under our flag already in Albertville. "This performance was unforgettable, and when the announcer at the stadium said “Croatian first performance at the Winter Olympics”, I realized that we didn’t even know how to walk in that parade, but until Barcelona in summer we already learned that", joked Vrdoljak. Croatian athletes 4 more years in the 4F equipment Our Olympians and other athletes performing at other multi-sports competitions will wear the sports equipment of the reputable Polish company 4F for the next four years. This is the result of business negotiations between the marketing representatives of the NOC of Croatia and the management of this highly popular brand of sports equipment in Europe. Besides the postponed Tokyo Olympics, the culmination of the new four-year cooperation will be equipping the Croatian delegation for Winter Olympics Beijing 2022 and Summer Olympics Paris 2024, and the Croatian Olympic Committee’s new-old partner will equip Croatian athletes for nine smaller multi-sports competitions: Mediterranean Games Oran 2022, European Games Krakov 2023, Summer and Winter European Youth Olympic Festival (EYOF) 2022 and 2023, Mediterranean Beach Games 2023, World Beach Games and Winter Olympics 2024. Thanks to the business cooperation in these difficult times and future promotional engagement of the NOC of Croatia on the local market, the representatives of the Polish company expressed the expectation that by the end of the year 4F will become the official supplier of sports equipment for more than 50 percent of Croatian sports federations. Thus, the Croatian Olympic Committee remained a member of the large sports family recognizable by the 4F sign on the equipment, which also includes the NOCs of Poland, Lithuania, North Macedonia, Greece, Slovakia and Serbia.

j Hrvatska olimpijska akademija, Hrvatsko društvo za Ujedinjene narode, Hrvatski rukometni savez i Hrvatski olimpijski odbor započeli su u ožujku obilježavanje 8. Međunarodnog dana sporta za razvoj i mir 2021. Kampanji se pridružila i hrvatska muška rukometna reprezentacija simboličnim podizanjem bijelih kartona (#White Card) te porukama o pozitivnim učincima sporta.

j Radi promocije Olimpijskih igara u Tokiju i zemlje domaćina Japana, HOO i Društvo hrvatskih književnika (DHK) potpisali su krajem veljače sporazum o pokretanju natječaja za haiku pjesnike pod nazivom Prema suncu – ususret Olimpijskim igrama u Tokiju.

■ 65 ■ OLIMP

OD OLIMPA DO OLIMPA

više na hoo.hr

Piše: MARIJANA MIKAŠINOVIĆ

Lukša Jakobušić, predsjednik Uprave Hajduka istaknuo je ulogu Frane Matošića u klupskoj povijesti te zahvalio svima koji su na bilo koji način pridonijeli podizanju spomenika. Skidanjem Hajdukove zastave spomenik su otkrile Franine kćeri Katja Spain i Milojka Reić, suigrač i prijatelj Bogdan Kragić te predsjednik Jakobušić. U znak sjećanja, Jakobušić je kćerima Frane Matošića uručio dresove Hajduka na kojima na leđnoj strani piše — Frane Matošić, 739 nastupa, 729 zgoditaka, a sprijeda 13. veljače 2021., dan kada je otkriven spomenik njihovu ocu, Hajdukovu velikanu.

Zahvaljujući na poslovnoj suradnji u ovim teškim vremenima i budućem promotivnom angažmanu HOO-a na lokalnom tržištu, predstavnici poljske tvrtke izrazili su očekivanje da će već do kraja godine 4F postati službeni dobavljač športske opreme za više od 50 posto hrvatskih športskih saveza. Tako je Hrvatski olimpijski odbor ostao član velike športske obitelji koja je prepoznatljiva po znaku 4F na opremi, a u njoj su još olimpijski odbori Poljske, Litve, Sjeverne Makedonije, Grčke, Slovačke i Srbije.

U međunarodnoj olimpijskoj obitelji 29 godina

Ugovori o dodjeli novca krovnim športskim udrugama

Hrvatski olimpijski odbor primljen je 17. siječnja 1992. godine u međunarodnu olimpijsku obitelj, samo dva dana nakon međunarodnog priznanja Hrvatske. Izvršni odbor Međunarodnog olimpijskog odbora privremeno je priznao HOO, omogućivši hrvatskim športašicama i športašima te iste godine sudjelovanje na Zimskim olimpijskim igrama u Albertvilleu, a onda i na ljetnim Igrama u Barceloni. Tako je nastup u Albertvilleu od 8. do 23. veljače 1992. – u kojem su nas predstavljali Vedran Pavlek u skijanju, Siniša Vukonić u skijaškom trčanju te Tomislav i Željka Čižmešija u umjetničkom klizanju – prvo, povijesno sudjelovanje naših športaša pod vlastitom zastavom na najvećoj višešportskoj priredbi modernog doba. Još je dojmljiviji bio nastup hrvatskih olimpijaca u Barceloni kad su osvojene i prve olimpijske medalje u pojedinačnoj i momčadskoj konkurenciji: Goran Ivanišević bio je dvostruki brončani (pojedinačno i u paru s Goranom Prpićem), a košarkaška reprezentacija osvojila je srebrnu medalju u nezaboravnom finalu protiv SAD-a. Govoreći o tom vremenu, prvi predsjednik HOO-a (1991. – 2000.), bivši aktivni član MOO-a (1995. – 2003.) i trenutačno počasni član MOO-a Antun Vrdoljak prisjetio se velike uloge tadašnjeg predsjednika MOO-a Juana Antonia Samarancha koji je na zamolbu za sudjelovanje Hrvatske na OI-ju te godine rekao da „imamo vremena za nastup hrvatskih ljetnih olimpijaca u Barceloni, a za ZOI u Albertvilleu baš i ne.“ No, Vrdoljak mu je na to odgovorio kako mi u Hrvatskoj nemamo nekakvih skijaških aduta jer kod nas snijeg pada samo za Božić, i to ne svake godine, ali da nam je vrlo važno izaći pod svojom zastavom već u Albertvilleu. „Taj je nastup bio nezaboravan, a kad je spiker na stadionu rekao 'prvi put na ZOI-ju Hrvatska', vidio sam da mi ne znamo ni hodati u tom mimohodu, ali već do Barcelone u ljeto i to smo naučili“, našalio se Vrdoljak.

Na temelju Odluke o dodjeli financijskih sredstava krovnim športskim udrugama, ministrica turizma i športa Nikolina Brnjac potpisala je 11. veljače ugovore vrijedne 224 milijuna kuna, kojima će Ministarstvo turizma i športa u 2021. financirati ovaj dio javnih potreba u športu. „Unatoč izazovima koje je pred nas stavila pandemija, osigurali smo nacionalnim športskim savezima realizaciju svih priprema i natjecanja za olimpijski i paraolimpijski program, kako za Tokio ove, tako i za Peking 2022. godine. Uz to, ove se godine održavaju i Olimpijske igre gluhih te smo i o tome vodili računa, a osigurana su sredstva i za sve ostale aktivnosti krovnih športskih udruženja, od razvojnih programa, stipendija športaša i trenera i svih drugih aktivnosti koje provode“, rekla je ministrica Brnjac, dodavši da su osigurana i potrebna sredstva za aktivnosti školskog i akademskog športa. Uz potpise ovih ugovora, istodobno su osigurane i potpore za očuvanje radnih mjesta u sustavu športa kao i 1,5 milijardi kuna državnih potpora za sektor športa i turizma. Ugovor koji je u ime HOO-a potpisao glavni tajnik Josip Čop, zeleno je svjetlo za realizaciju Programa javnih potreba športa na državnoj razini, kao i Financijskog plana HOO-a za 2021. godinu u iznosu od 185,4 milijuna kuna. U ime ostalih krovnih športskih udruga ugovore su potpisali: predsjednik Hrvatskog paraolimpijskog odbora Ratko Kovačić, predsjednik Hrvatskog sportskog saveza gluhih Oliver Lušić, predsjednik Hrvatskog školskog sportskog saveza Nikica Perković i glavni tajnik Hrvatskog akademskog sportskog saveza Davor Habljak.

Hrvatski športaši i iduće četiri godine u opremi 4F Naši će olimpijci i ostali športaši koji će nastupiti na drugim višešportskim natjecanjima i u iduće četiri godine nositi športsku opremu ugledne poljske tvrtke 4F. Rezultat je to poslovnih pregovora predstavnika Marketinga HOO-a s menadžmentom ovog iznimno popularnog brenda športske opreme u Europi. Uz odgođene Igre u Tokiju, vrhunac nove četverogodišnje suradnje bit će opremanje hrvatskog izaslanstva za ZOI u Pekingu 2022. i OI u Parizu 2024. godine, a novi-stari partner HOO-a opremit će hrvatske športaše na još devet manjih višešportskih natjecanja: Mediteranskim igrama u Oranu 2022., Europskim igrama u Krakovu 2023., ljetnom i zimskom Olimpijskom festivalu europske mladeži (EYOF) 2022. i 2023., Mediteranskim igrama na pijesku 2023., Svjetskim igrama na pijesku te na Zimskim olimpijskim igrama mladih 2024. OLIMP ■ 66 ■

Brojni prijedlozi za poboljšanje statusa žena u športu Pod predsjedavanjem nove/stare čelnice Morane Paliković Gruden, u HOO-u je 11. ožujka održana utemeljiteljska sjednica Komisije za ravnopravnost spolova u mandatu 2020. – 2024. Iz prošlog sastava nazočile su Sanda Čorak, Danira Bilić, Mirna Rajle Brođanac, Linda Antić Mrdalj i Tea Rožman Svedrović te dvojica novih članova, Alojzije Janković i Davor Cipek. Nakon što su jednoglasno prihvaćeni sastav nove Komisije, Poslovnik i Izvješće o radu za mandatno razdoblje 2016. – 2020., na najvažnije aktivnosti iz tog razdoblja podsjetile su predsjednica Paliković Gruden i tajnica Komisije Gordana Borko, a bilo je uistinu obilje vrijednih događaja na račun kojih je HOO, skupa s još nekoliko područja, dobio i etiketu „primjera dobre prakse“. Uoči prihvaćanja Programa rada Komisije u idućem mandatnom razdoblju, mogli su se čuti brojni konstruktivni prijedlozi za poboljšanje statusa žena u sustavu hrvatskog športa, a jedan od njih se odnosi na uvođenje poticaja za pojedine ženske športove. Na inicijativu Komisije (i njezine čelnice u članstvu Vijeća HOO-a), u nacionalnoj olimpijskoj udruzi već je zaživio Razvojni program za ekipne ženske športove mlađih dobnih kategorija. Da bi žene ostale vezane uz šport i nakon športske karijere, predloženo je iniciranje osnivanja ženskih veteranskih klubova u puno većoj mjeri nego danas. U planu je i izdavanje brošure o nasilju i zlostavljanju u športu. Jedna od zadaća Komisije u novom mandatu bit će i provedba projekta Glas žena u športu, čiju je realizaciju bitno zakočila pandemija. Podijeljene su i konkretne zadaće za realizaciju, ali provedba će umnogome ovisiti o epidemiološkim mjerama. O HOO-ovu EU-projektu Alat za ravnopravnost spolova za generaciju Z (projekt GETZ) nazočne je informirala HOO-ova koordinatorica za fondove i programe EU-a Alma Papić.

#EmotionsWeShare

19–23 May 2021

Službena agencija Hrvatskog olimpijskog odbora

Uniline d.o.o. Bože Gumpca 38, Pula www.uniline.hr info@uniline.hr +385 52 390 000

/Uniline.travel.company /company/Uniline

Otkrijte Hrvatsku s Unilineom – vaš najbolji izbor za organizaciju sportskih događaja, kampova i priprema. Smještaj Hotelski management Izleti Transferi & Rent a car Aviokarte MICE & sportska događanja

Hrvatska,

vaša sigurna destinacija!

PHOTO: ALEKSANDAR GOSPIĆ

Saznajte više na safestayincroatia.hr