Olimp 79.

Godina izlaženja: XXII. ISSN 1331-9523

INTERVJU

SINIŠA KRAJAČ glavni tajnik Hrvatskog olimpijskog odbora

Časopis Hrvatskog olimpijskog odbora

Broj 79 / Lipanj 2021.

u 18 europskih odredišta

POUZDANO do vašeg odredišta

SIGURNO uz pridržavanje epidemioloških mjera

PRILAGOĐENO vašim potrebama, promjene datuma bez naplate 072 500 505 croatiaairlines.com

Službeni prijevoznik olimpijaca

otkrijte svoju priču na hrvatska.hr

Puna avantura Ne ispunjavajte život danima, ispunite dane životom.

photo by zoran jelača

photo by ivo biočina

KAZALO

Godina izlaženja: XXII.

Časopis Hrvatskog olimpijskog odbora

ISSN 1331-9523

6

Broj 79 / Lipanj 2021.

INTERVJU

SINIŠA KRAJAČ Glavni tajnik Hrvatskog olimpijskog odbora

Naslovnica: Siniša Krajač Snimila: Lana Slivar Dominić (HINA)

22

Za nakladnika: Siniša Krajač Hrvatski olimpijski odbor Trg Krešimira Ćosića 11, 10 000 Zagreb Glavni urednik: Ante Drpić Urednica priloga Povijest hrvatskog športa: Ana Popovčić Uredništvo: Danira Bilić, Saša Ceraj, Gordana Gaćeša, Radica Jurkin, Vinko Knežević, Siniša Krajač, Marijana Mikašinović Jambrović, Jura Ozmec, Ana Popovčić Produkcija: M 14 d.o.o (Jet-set magazin) Prisavlje 2 10 000 Zagreb Oblikovanje i prijelom: Marin Stojić Prijevod: N. T. Dalma d.o.o., Medveščak 13, Zagreb Tisak: Grafički zavod Hrvatske d.o.o.

Mičevečka ulica 7 10 000 Zagreb Naklada: 2000 primjeraka

Olimp je časopis Hrvatskog olimpijskog odbora.

www.hoo.hr e-mail: hoo@hoo.hr

14

6

26

Siniša Krajač

Fenomen klečanja

Intervju

Društvo i šport

14

29

Svi naši olimpijci

Povijest hrvatskog športa

OI Tokio

Prilog

18

42

Renato Rešetar

Višeboj

Olimpijske nade

Nastanak modernog športa

22

46

Toni Kukoč

Povijesni izazov za OI

Olimpijske legende

OLIMP ■ 4 ■

26

MOO

Dragi čitatelji,

42

50

50

Znanost i šport

Kultura predavanja

54

Žene i šport

UN i ženski šport

56

Hrvatski športski muzej

Izložba u Zadru

60 Vijesti

Nagrada Milan Neralić

iznimna mi je čast pisati svoj prvi uvodnik za naš magazin Olimp. To su prije mene, u prošle 22 godine, s puno pažnje i entuzijazma radili bivši glavni tajnici Hrvatskoga olimpijskog odbora – Slavko Podgorelec, Andrija Mijačika, Josip Guberina, Ivica Miočić Stošić i Josip Čop.

Svi su oni pridonijeli afirmaciji Olimpa i bili velika potpora Uredništvu, čemu sam i osobno svjedočio tijekom trinaest godina sudjelovanja u radu Uredništva u koje sam izabran na prijedlog Komisije za informiranje i izdavaštvo HOO-a.

Dakle, moje veze s Olimpom nisu od jučer, kao ni Glavni tajnik Hrvatskog moje veze s HOO-om u kojem sam još od 2001. godiolimpijskog odbora ne, no kako je predstavljanje izabranih predsjednika Secretary General i glavnih tajnika sastavni dio uredničkog koncepta of the Croatian magazina, u ovom ću broju s vama podijeliti cilj, Olympic Committee misiju i viziju HOO-a u sljedećim godinama.

U ovom izdanju, nakon duge godine čekanja, naSiniša Krajač pokon predstavljamo i sve naše športaše i športašice koji će nas predstavljati na Olimpijskim igrama u Tokiju, a mjesto u Olimpu pripalo je i našem legendarnom košarkašu Toniju Kukoču, koji će u rujnu biti uvršten u Košarkašku kuću slavnih u američkom Springfieldu, kao peti Hrvat, nakon Krešimira Ćosića, Dražena Petrovića, Mirka Novosela i Dina Rađe.

Uvjeren sam da ćete i u našim ostalim stalnim rubrikama, za koje pišu ugledni autori, pronaći mnoštvo zanimljivog štiva kojeg uvijek ima i u podlisku „Povijest hrvatskog športa“.

Na kraju bih zaželio svim našim olimpijcima da im put i povratak iz Tokija prođe bez zdravstvenih teškoća, što je i preduvjet njihovog uspješnog nastupa na Olimpijskim igrama. Budući da i osobno poznajem svakog našeg olimpijca, ne sumnjam da će na Igrama u Tokiju dati sve od sebe i time svima nama priuštiti puno sreće i zadovoljstva.

Dear readers,

it is a great honor to write my first editorial for our magazine Olimp. Before me, in the past 22 years, the former Secretaries General of the Croatian Olympic Committee - Slavko Podgorelec, Andrija Mijačika, Ivica Miočić Stošić and Josip Čop – wrote the editorials with a lot of attention and enthusiasm.

All of them contributed to the affirmation of Olimp and were a great support to the Editorial Board, which I personally witnessed during the thirteen years of my participation in the work of the Editorial Board to which I was elected on the proposal of the Croatian Olympic Committee’s Information and Publishing Commission.

So, my ties to Olimp are not from yesterday, nor are my ties to the NOC of Croatia, where I have been since 2001, but since the presentation of elected presidents and secretaries general is an integral part of the editorial concept of the magazine, in this issue I will share with you the goal, mission and vision of the NOC of Croatia in the years to come.

At last, after a long year of waiting, in this edition we present all our athletes and members of the official delegation that will represent us at the Tokyo Olympics, and our place in Olimp went to our legendary basketball player Toni Kukoč, who will be inducted into the Basketball Hall of Fame in Springfield, USA, in September this year, as the fifth Croat after Krešimir Ćosić, Dražen Petrović, Mirko Novosel and Dino Rađa.

I am convinced that even in our other permanent sections, written by distinguished authors, you will find a lot of interesting reading that can always be found in the section "History of Croatian Sports" as well.

Finally, I would like to wish all our Olympians that their journey and return from Tokyo pass without health problems, which is a prerequisite for their successful performance at the Olympic Games. Since I know each of our Olympians personally, I have no doubt that they will do their best at the Tokyo Olympics, thereby giving us all a lot of happiness and satisfaction.

■ 5 ■ OLIMP

INTERVJU: SINIŠA KRAJAČ

Šport pokreće, ujedinjuje i ozdravljuje!

Razgovarala: TAJANA OBRADOVIĆ Fotografije: LANA SLIVAR DOMINIĆ (HINA)

Siniša Krajač, šesti glavni tajnik HOO-a, dobro je poznat hrvatskoj športskoj zajednici na temelju dosadašnjeg djelovanja u lokalnom športu

N

aviknuli smo da se izbor čelnika Hrvatskog olimpijskog odbora događa nakon Olimpijskih igara, a izbor glavnog tajnika HOO-a šest mjeseci kasnije. Pandemija koronavirusa nije izravno poremetila ovaj ciklus, ali izbori za novoga glavnog tajnika održani su u atmosferi priprema za nastup hrvatske olimpijske reprezentacije na Ljetnim olimpijskim igrama.

Naravno, riječ je o Igrama u Tokiju, odgođenima za godinu dana.

Početkom svibnja Siniša Krajač, dotadašnji pomoćnik glavnog tajnika za lokalni šport, na prijedlog izbornog povjerenstva, odlukom Vijeća HOO-a imenovan je za novoga glavnog tajnika Hrvatskog olimpijskog odbora.

Siniša Krajač dugogodišnji je djelatnik HOO-a, odlično upoznat sa stanjem na terenu i čovjek kojeg temeljem njegova dosadašnjeg djelovanja u sferi lokalnog športa u ingerenciji Hrvatskog olimpijskog odbora, poznaje cjelokupna hrvatska športska zajednica.

Nadalje, Krajačeva biografija OLIMP ■ 6 ■

potvrđuje da je riječ o čovjeku koji odlično poznaje ustroj nacionalne olimpijske organizacije te da je do ovog izbora, unutar hrvatske olimpijske obitelji obnašao niz značajnih dužnosti – bio je pomoćnik glavnog tajnika za lokalni šport (2010. – 2021.), voditelj Ureda za razvojne programe bio je u dva mandata (2001. – 2004. i 2007. – 2010.) te v. d. direktora Ureda nacionalnih sportskih saveza (2004.

– 2007.).

U Hrvatski olimpijski odbor stigao je iz Ministarstva obrane Republike Hrvatske, iz odjela za šport Glavnog stožera oružanih snaga Republike Hrvatske. Prije toga bio je zaposlen kao voditelj odjela za provjere i načelnik analitike u Sigurnosno-informativnoj službi MORH-a.

Uz šport je vezan od mladosti, najprije kao nogometaš, pa student kineziologije i trener u NK Lokomotiva; uvijek će s ponosom istaknuti suradnju s legendarnim Ilijom Lončarevićem. Početkom Domovinskog rata šport odlazi u drugi plan, a Siniša Krajač s fakultetskim

kolegom Koletićem i uz profesore Kuleša i Marića, postaje jednim od osnivača dragovoljačke studentske postrojbe MIG. Postrojba je potom priključena sastavu Specijalne policije ALFA, u kojoj je Krajač, kao pričuvni i djelatni specijalac, prošao brojne zahtjevne ratne izazove uključujući oslobađanja vojarni u Velikoj Buni i Belajskim Poljicama te obranu grada Pakraca i položaja na Velebitu.

U mandatu Siniše Krajača na mjestu pomoćnika glavnog tajnika HOO-a za lokalni šport, proveden je niz uspješnih projekata uključivanja djece i mladih u šport, izgradnje športskih dvorana i terena, a posljednja u nizu jest akcija prikupljanja pomoći za športaše, njihove obitelji te športske udruge s područja Banovine, organizirana nakon potresa u suradnji s predstavnicima lokalne zajednice.

Nakon što su se akciji priključili Međunarodni olimpijski odbor i Europski olimpijski odbori, Petrinja je dobila prvu montažnu višešportsku dvoranu.

U sljedeće četiri godine pred

INTERVJU: SINIŠA KRAJAČ

„Iznimno je važno dobiti podršku od turističkih subjekata.

To treba biti neraskidiv lanac suradnje i zato smatram da taj odnos treba dodatno senzibilizirati“ HOO-ovim „čovjekom s terena“ novi su izazovi u zadaćama glavnog i odgovornog operativca Hrvatskog olimpijskog odbora.

Pred nama je otvaranje Olimpijskih igara u Tokiju. Nesumnjivo je da je vaša prednost dobro poznavanje ustroja Hrvatskog olimpijskog odbora, no zanima nas koliko je ovaj trenutak nezgodan za preuzimanje dužnosti glavnog tajnika?

– Možemo govoriti o nezgodnom trenutku za preuzimanje dužnosti glavnog tajnika, ali isključivo zbog obujma posla koji je stavljen pred sve nas zbog koordinacije aktivnosti prije održavanja najčudnijih Olimpijskih igara do sada.

Puno neizvjesnosti ih je pratilo i to još uvijek traje. Nadamo se najboljemu, iako do sada nitko nije imao iskustva s postojećim uvjetima u kojima se one održavaju. Što se tiče ostalih aspekata nove dužnosti, smatram da je velika prednost to što sam iz sustava HOO-a pa sam na neki način involviran u sve djelatnosti Hrvatskog olimpijskog odbora. Što ste ponudili u svom programu na natječaju za mjesto glavnog tajnika, koja vam je bila misao vodilja?

– Napraviti malu reorganizaciju kako bi se ljudi motivirali da dobiju poticaj za nove poslove i angažmane, a sve kako bismo se pokrenuli u novom pravcu razvoja športa jer on mora pratiti aktualna događanja koja su u nas – od pandemije i potresa, do društveno-političkih događanja i odnosa, kako na domaćoj, tako i na europskoj i svjetskoj razini.

Velika većina djelatnika HOO-a sposobna je ići u tom smjeru i odgovoriti svim izazovima, treba im dati samostalnost u radu i prostora za kreativnost.

Osim toga, trebamo približiti članice HOO-u, sve naše članice ovdje se treOLIMP ■ 8 ■

■ 9 ■ OLIMP

INTERVJU: SINIŠA KRAJAČ

„Uvjeren sam da će i u Tokiju biti iznenađujući broj finala naših predstavnika, pa i osvojenih medalja“

Zlatko Mateša i Siniša Krajač

baju osjećati kao u vlastitoj kući i biti svjesne da su sastavni dio organiziranog i moćnog sustava; korektan partnerski odnos HOO-a i saveza vrlo je bitan za ozbiljnu suradnju.

Znači, naglašavam važnost sinergije, ozbiljnost športskog duha u radu, ali i opuštenosti i ležernosti da se bez pritiska sve odrađuje, da se sa zadovoljstvom dolazi na posao i da se sve poslovne zadaće obavljaju u zadanim okvirima.

Apsolutno se moramo prilagođavati vremenu u kojem živimo, kao što su i trendovi novih športova koji ulaze u našu obitelj. Samo za primjer uzmimo teqball koji je sve popularniji i sve se brže širi. Što mislite da je prevagnulo na vašu stranu pri izboru u odnosu na ostale protukandidate?

– Vjerojatno je prevagnulo 20 godina rada u HOO-u, odnosno činjenica da sam kroz to vrijeme bio i sudionik izgradnje sustava.

To je ujedno i 20 godina terenskog rada, 50 do 60 tisuća prijeđenih kilometara godišnje. Sve županije, gradovi, sela, općine, sva mjesta koja su se željela uključiti u razvoj športa, posebice u razvoj športa djece i mladih, HOO je posjetio. Žao mi je što sam sve morao raditi sam, ali tako je ustrojen ured, nije bilo više ljudi na raspolaganju...

OLIMP ■ 10 ■

Kakve će promjene doživjeti lokalni šport koji ste tako uspješno vodili?

– I u budućnosti treba obratiti pozornost da se ljudi s terena, iz lokalnog športa, ne smiju osjećati zapostavljenima. Naprotiv, treba im i dalje davati poticaje i pomagati rješavati njihove probleme.

Naravno, ostat ću vezan za lokalni šport, jer je on baza hrvatskog športa i bez njega ne bismo imali ni športaše, ni klubove, ni nacionalne športske saveze, a samim time ni reprezentaciju u mnogim športovima.

To se u javnosti možda tako ne percipira, ali bez lokalnog športa ne bi bilo ovakvih športskih rezultata, onoga po čemu volimo za sebe istaknuti da smo doista uspješna športska nacija. Uza sve to, ljudi iz lokalnog športa su među najzaslužnijima za moj dolazak na ovu dužnost.

Poseban projekt kojim se trebamo pozabaviti je demografski razvoj zemlje i poticanje na ostanak mladih u svojim sredinama, ponajviše u Slavoniji i područjima od posebne državne skrbi. Iz iskustva jako dobro znam kakva je sreća za dijete u maloj sredini kad dobije tenisice, trenirke ili loptu. I šport, odnosno športski sadržaji, jedan su od načina da ih se zadrži u toj sredini.

Vidite li svoje djelovanje na dužnosti glavnog tajnika kao nastavak dosadašnjeg načina vođenja jedne od krovnih udruga u području športa ili težite promjenama?

– Apsolutno idu promjene. Osim onih koje sam spomenuo u kontekstu unutarnje reorganizacije HOO-a, bit će i drugih, a odnose se na sinergiju pojedinih segmenata HOO-a.

Plan je stupiti u jači kontakt s nacionalnim športskim savezima i pokušati spojiti nacionalne saveze i lokalne športske zajednice.

Oni su vezani jedni na druge jer u lokalnim zajednicama počinje šport, odvija se šport, organiziraju se natjecanja – od gradske, preko županijske do državne razine.

Nedavno sam bio u Rijeci gdje se održavalo juniorsko Europsko prvenstvo u skokovima u vodu, što samo znači da se i međunarodna natjecanja održavaju u lokalnim zajednicama. Prema tome, mora biti jača suradnja između nacionalnih športskih saveza i lokalnih športskih zajednica, mora postojati sinergija. Tu bi se uštedio novac, ali i usmjerilo mlade ka pojedinim športovima.

Mislim i na sinergiju između vladajućih struktura u lokalnim zajednicama i športskih zajednica. Ono što sam radio potkraj mandata na

prethodnoj dužnosti jest senzibiliziranje turističke zajednice prema športu, jer šport im doprinosi na važnosti i donosi novac, puneći turističke kapacitete u vrijeme kad nije sezona. Bilo bi dobro da se to športu vrati, iako nije sve u novcu. Može se povratno reflektirati na šport, odnosno kompenzirati preko smještaja, prehrane, uvjeta za pripreme športaša… Iznimno je važno dobiti podršku turističkih subjekata, to treba

biti neraskidiv lanac suradnje i zato smatram da taj odnos treba dodatno senzibilizirati.

To sam pokrenuo još u doba kad šport i turizam nisu bili jedno ministarstvo, vjerujem da će te ideje sada biti lakše ostvariti.

Kako u ovoj, drugoj pandemijskoj godini, financijski stoji Hrvatski olimpijski odbor?

– Zahvaljujući fantastičnom od-

nosu hrvatske vlade prema športu i Ministarstvu turizma i sporta prema nama, nemamo nikakvih problema u financijskom funkcioniranju.

Posebno zahvaljujem Upravi za sport, s kojom smo u svakodnevnom kontaktu, koja nas maksimalno prati, u svim programskim zahtjevima i nas i športske saveze, na osobit način u ovoj olimpijskoj godini, kada su, osim samog nastu■ 11 ■ OLIMP

INTERVJU: SINIŠA KRAJAČ

pa na Igrama, i brojna kvalifikacijska natjecanja.

Dakle, u vrlo stabilnoj smo financijskoj poziciji, rekao bih čak – u nikad boljoj situaciji.

Jeste li zadovoljni brojem ostvarenih normi odnosno brojem olimpijaca za Tokio, ukupno 59?

– Brojka je takva kakva je, nije ni mogla biti drukčija zbog okolnosti koje su nas zadesile. Imamo kandidate za nekoliko medalja, ne bih nikoga spominjao imenom da im ne stvaramo pritisak, i siguran sam da će to biti ponovno zavidan broj medalja u odnosu na broj športaša koji će nas predstavljati na Igrama.

Uvijek netko zna iznenaditi i napraviti nešto na slavu i ponos Hrvatske – to su športaši.

Zato sam uvjeren da će i u Tokiju biti iznenađujući broj finala naših predstavnika, pa i osvojenih medalja.

Hrvatski olimpijski odbor ove godine bilježi trideset godina od svog utemeljenja. Kako će biti obilježena ta obljetnica?

– To je uistinu lijepa obljetnica.

Radimo na tome da je obilježimo na dostojan način u skladu s vremenom u kojem živimo. U pripremi je scenarij za obilježavanje ove vrijedne obljetnice i bit će na razini tih 30 godina djelovanja i uglednog statusa koji HOO ima u hrvatskom društvu.

Jako je važno naglasiti da smo pokazali kako je šport definitivno jedan od najboljih segmenata našeg društva.

Daleko više bi ova pandemija ostavila traga na našim građanima da nije bilo trenera, kineziologa, ljudi koji su se stavili na raspolaganje da pomognu održati tjelesno i mentalno zdravlje ljudi, jer najbolja prevencija za održavanje zdravlja je vježbanje, odnosno šport i rekreacija.

Tu prednjače kineziolozi jer su upravo ta struka i jer su dali sebe u umjeravanju društva prema vježbanju, a to je vrlo bitan segment športa. Šport za sebe nikad ne veže ništa loše, dapače, on pokreće, spaja, ujedinjuje, ozdravljuje...

OLIMP ■ 12 ■

Koliko pratite natjecateljski šport? Koji vam je najdraži?

Stignete li se i aktivno baviti športom?

– Pratim šport koliko stignem iz medija i iz izravne komunikacije s ljudima iz športa, a to onda znači sve športove bez razlike. Došao sam iz nogometa, obožavam hrvanje, ali i džudo. Tu sam „najslabiji“ jer mi je džudo usmjerio djecu, dvojica sinova su više od pola života proveli na strunjači.

Skloniji sam kontaktnim športovima, pa tako volim i boks. Već sam spomenuo hrvanje; čak sam i hrvao jednu ligašku sezonu, ali džudo mi je ipak na prvom mjestu zbog djece s obzirom na to da mi je neposredan primjer kako šport može utjecati na zdravlje djece i mladih.

Naravno, to je zasluga i trenera te dokaz kako treneri moraju biti puno cjenjeniji u našem društvu.

Dokud je stigla obnova športske infrastrukture na potresom porušenoj Banovini, u hvalevrijednom projektu kojem ste dali i osobni pečat?

– Više od milijun i pol kuna skupljeno je nakon jednog telefonskog poziva kolegici Ljiljani Gavranović, tajnici Zajednice sportskih udruga i saveza Sisačko-moslavačke županije. Zamišljeno je kao pomoć („Sportaši za sportaše“), a pretvorilo se u puno širu priču.

Uz veliki ponos otvorili smo hrvačku dvoranu, zadržali gimnastičare na okupu… Ta priča ide dalje, ima nastavak.

Mogu reći da je HOO institucija koja je na tom planu ostvarila i više od zacrtanog, ali posebno bih želio istaknuti ulogu medija i zahvaliti hrvatskim medijima jer bez njih ne bi bilo ovakvog uspjeha te akcije; ne bi ni ta djeca koja su otišla iz Petrinje znala da im se stvaraju uvjeti za povratak i nastavak bavljenja športom.

U športu moraš biti ispred vremena, znati predvidjeti poteze svog suparnika, tako smo i mi iz HOO-a uspjeli nekim potezima prevenirati sve loše što se još moglo dogoditi u tim područjima. To je kapljica dobrote u cijeloj priči oko Banovine i drago mi je da je HOO u tome sudjelovao.

New Secretary General of the Croatian Olympic Committee At the beginning of May, Siniša Krajač, the former Assistant Secretary General for Local Sports, was appointed the new Secretary General of the Croatian Olympic Committee by a decision of the COC Council. This was the expected staffing solution because he is a longterm employee of the Croatian Olympic Committee, who is well acquainted with the structure of the National Olympic Association. However, he is also an employee who, based on his previous work in the field of local sports, is known to the entire Croatian sports community.

During the term of office of Siniša Krajač as Assistant Secretary General of the Croatian Olympic Committee for Local Sports, a number of successful projects have been implemented to include children and youth in sports, construction of sports halls and courts. The last in a series is an action of collecting aid for athletes, their families and sports associations from the Banovina area, which was damaged in a strong earthquake.

In the announcement of his mandate as Secretary General, Krajač announces a partial reorganization of the COC and the strongest possible connection of certain segments, such as local sports and national sports federations. Furthermore, he wants even more concrete connections between the tourism and sports sectors in the country, and the most common word he uses is - synergy.

Tajana Obradović

Ima li nešto što biste željeli nadodati na kraju ovog razgovora?

– Dodao bih samo zahvalu svojoj obitelji na velikom strpljenju i neizmjernoj podršci te članovima Vijeća HOO-a i predsjedniku Zlatku Mateši koji su mi ukazali čast, ali i priliku za dokazivanje na novoj dužnosti.

Duuuuuuuuuuuu uuuuuuuuuuuuu uuuuuuuuuuuuu uuuuuuuuuuuža vožnja Nova generacija visokokvalitetnih goriva Q Max s tehnologijom Dual action jamči duuuužu vožnju i čišći rad motora vašeg automobila.

www.petrol.hr

Do viiiiiiiše

HRVATSKA U TOKIJU

Brojem manji, potencijalom za velik domet Piše: VINKO KNEŽEVIĆ Fotografije: HINA & HOO

Nakon neuspjeha košarkaša na splitskim kvalifikacijama, broj naših športašica i športaša koji će nastupiti na Igrama zaustavio se na pedeset i devet, najmanje od OI u Barceloni. No, to nikako ne mora značiti da će i broj osvojenih odličja u Japanu biti skroman...

N

euspjehom košarkaša na splitskom kvalifikacijskom turniru, broj hrvatskih športašica i športaša na Olimpijskim igrama u Tokiju (23. srpnja - 8. kolovoza 2021.) ostao je ispod šezdeset, zaustavio se na broju 59. To je, nažalost, najmanji broj hrvatskih olimpijaca još od Igara u Barceloni 1992., no to nikako ne znači da će i broj osvojenih odličja u Japanu biti skroman. U našoj ekspediciji uistinu je popriličan broj jakih aduta, ozbiljnih kandidata za osvajanje medalja, pa je lako moguće da ćemo nakon završetka tokijskih Igara zadovoljno trljati ruke. No, vratimo se malo u prošlost, podsjetimo se kako su se hvatale norme...

OLIMP ■ 14 ■

U trenutku otkazivanja najvećeg športskog događaja 2020. godine, hrvatski športaši i športašice zaustavili su se na 27 evidentnih olimpijskih kandidata i kandidatkinja iz deset športova, da bi dva mjeseca kasnije brojka bila korigirana na 26. Ipak, tada oduzeta norma karatašu Ivanu Kvesiću imala je za njega sretan epilog jer je 14 mjeseci kasnije (u svibnju 2021.) ponovno promoviran u sigurnog putnika za Tokio. Osim što je ostvario povijesni pothvat za hrvatski karate, Kvesić se prometnuo i u svojevrsnog junaka kvalifikacijskog ciklusa jer je jedini naš športaš koji je dva puta morao dokazivati da je vrijedan olimpijskog statusa.

Davnog kolovoza i rujna 2018. godine, jedriličari i strijelci otvorili su sezonu “lova” na olimpijske norme. Iz danskog Aarhusa, s jedinog SP-a u četverogodišnjem olimpijskom ciklusu na kojem su nastupili predstavnici svih olimpijskih klasa, stigle su dvije norme. Bratski dvojac Fantela (Šime i Mihovil) osigurao je normu svjetskim zlatom u klasi 49er, a Tonči Stipanović 20. mjestom u Laseru. Šteta je što su naši predstavnici u klasi Finn (Josip Olujić, Nenad Bugarin i Milan Vujasinović) ostali nedorečeni. Za ilustraciju, Olujić je završio na 11. mjestu, a prvih deset ostvarilo je normu za Tokio.

U kasnijem raspletu, put do olimpijske norme “finnaše” (kao i pretendente iz drugih klasa) je vodio preko SP-a u pojedinim klasama te izlučnih regata Svjetskog kupa.

Jedno takvo natjecanje iskoristila je 2019. Elena Vorobeva u Laser radi-

alu, ostvarivši nešto bolji plasman na SP-u od reprezentativne kolegice Sandre Lulić čiji je domet također bio u okvirima olimpijske norme, ali je ipak nije uspjela dohvatiti.

S četiri medalje i tri olimpijske norme sa SP-u u Južnoj Koreji strijelci su nastavili trofejni niz i “pretplatu” na olimpijske nastupe. Briljirao je trolist Petar Gorša, Miran Maričić i Snježana Pejčić.

Pola godine nakon njih, na HOO-ovu popisu evidentnih kandidata pridružio im se i zlatni olimpijac iz Rija Josip Glasnović, pobjedom u trapu u Svjetskom kupu.

Kontinuitet sjajnih rezultata naših strijelaca u dvjema olimpijskim godinama obećava i lijepe vijesti iz Tokija.

Teško se ne prisjetiti proljetne berbe olimpijskih normi 2019. godine i plivačkih pothvata Franka Grgića i Marina Mogića. Nažalost, A norme za po dvije discipline „pale su u vodu“ manje od mjesec dana uoči Igara. Hrvatski plivački savez je zbog ozljeda obojici plivača otkazao olimpijske debije. Gotovo istodobno saznali smo da će hrvatsko plivanje u Tokiju predstavljati američki student i studentica - Nikola Miljenić (A norma) i Ema Rajić (B norma).

Miljenić nije mogao izabrati bolji trenutak da ispliva osobni rekord na 50 m slobodnim načinom...

Još prije dvije godine stigle su i atletske norme bacača kugle Filipa Mihaljevića, „kraljice diska“ Sandre Perković te najugodnijeg iznenađenja iz Rija 2016., bacačice koplja Sare Kolak. I dok će Perković i Kolak

Vaterpolska reprezentacija

Snježana Pejčić & Petar Gorša

Josip Glasnović

Sandra Perković

Par Gaćina & Kojić

Ivan Kvesić s trenerom Vučićem

Barbara Matić ■ 15 ■ OLIMP

HRVATSKA U TOKIJU

POPIS PUTNIKA ZA TOKIO ATLETIKA 7 - Sandra Perković i Marija Tolj (disk), Sara Kolak (koplje), Filip Mihaljević (kugla), Ana Šimić (skok u vis), Bojana Bjeljac i Matea Parlov Koštro (maraton) BICIKLIZAM 1 - Josip Rumac (cestovna utrka) BOKS 2 - Luka Plantić (do 81 kg), Nikolina Ćaćić (do 57 kg) DŽUDO 3 - Barbara Matić (do 70 kg), Karla Prodan (do 78 kg), Ivana Maranić (+78 kg) GIMNASTIKA 2 - Tin Srbić (preča), Ana Đerek (parter, greda) HRVANJE 2 - Božo Starčević (do 77 kg), Ivan Huklek (do 87 kg) JEDRENJE 4 - Šime Fantela i Mihovil Fantela (klasa 49er), Tonči Stipanović (Laser), Elena Vorobeva (Laser Radial) KAJAK I KANU 3 - Matija Marinić (C-1, slalom/divlje vode), Anamaria Govorčinović (K-1/kajak jednosjed, sprint 200 m, 500 m), Vanesa Tot (C-1/kanu jednoklek, sprint 200 m) KARATE 1 - Ivan Kvesić (do 84 kg) PLIVANJE 2 - Nikola Miljenić (100 m leptir, 100 m slobodno, 50 m slobodno), Ema Rajić (100 m prsno, 50 m slobodno) STOLNI TENIS 3 - Andrej Gaćina (pojedinačno, momčadski), Tomislav Pucar (pojedinačno, momčadski), Frane Tomislav Kojić (momčadski s Gaćinom i Pucarem) STRELJAŠTVO 4 - Josip Glasnović (trap), Petar Gorša (50 m puška trostav, ZPu 10 m - pojedinačno + mješovito s Pejčić), Miran Maričić (50 m puška trostav, ZPu 10 m), Snježana Pejčić (50 m puška trostav, ZPu 10 m + mješovito s Goršom) TAEKWONDO 4 - Matea Jelić (do 67 kg), Kristina Tomić (do 49 kg), Toni Kanaet (do 80 kg), Ivan Šapina (+80 kg) TENIS 6 - Mate Pavić, Nikola Mektić (parovi), Marin Čilić (pojedinačno + u paru s Dodigom), Ivan Dodig (parovi), Donna Vekić (pojedinačno + u paru s Jurak), Darija Jurak (parovi) VATERPOLO - 12 VESLANJE 3 - Martin Sinković i Valent Sinković (M-2/dvojac bez kormilara), Damir Martin (M1x/samac) UKUPNO 59 (39 športaša + 20 športašica) OLIMP ■ 16 ■

braniti olimpijska zlata u „kraljici športova“, početkom 2020. godine definitivno smo saznali da osvojenu broncu neće braniti proslavljena visašica Blanka Vlašić. Nakon duge i vrlo trofejne karijere s dva olimpijska odličja - zdravlje je stavljeno u prvi plan...

Popis atletskih uzdanica nešto kasnije su upotpunile maratonke Bojana Bjeljac i Matea Parlov Koštro, a u zadnji tren na popisu su se našle visašica Ana Šimić i diskašica Marija Tolj.

Brončanom medaljom na Europskim igrama u Minsku 2019., nastup u Tokiju osigurao je stolnotenisač Tomislav Pucar, a pola godine kasnije, pojedinačnoj normi dodao je i momčadsku, skupa s Andrejem Gaćinom i Franom Tomislavom Kojićem. To je prvi momčadski nastup naših stolnotenisača nakon Pekinga 2008. i tadašnjeg solidnog sedmog mjesta. „Dugu bradu“ imaju i veslačke olimpijske „vize“. Sa SP-a u austrijskom Linz-Ottensheimu krajem kolovoza i početkom rujna 2019. stigle su olimpijske norme braće Sinković s naslovom svjetskih prvaka u dvojcu bez kormilara i Damira Martina u samcu, zahvaljujući solidnom 8. mjestu na istom natjecanju.

Još dvije posade - ženski dvojac i muški četverac bez kormilara - bile su na olimpijskim kvalifikacijama u Luzernu. Ostale su na pokušaju…

Zato će tri čamca na OI-ju imati veslanju srodni kajak i kanu. U slalomu na divljim vodama olimpijsku normu za Tokio 2020. najprije je osigurao Matija Marinić. Dugo je bio sam, da bi mu se ove godine povijesnim pothvatom hrvatskog ženskog športa pridružile mirnovodašice kajakašica Anamaria Govorčinović i

kanuistica Vanesa Tot, prve Hrvatice koje će veslati na OI-ju pod nacionalnom trobojnicom.

Svjetski doprvak na preči Tin Srbić sve je iznova oduševio nastupom na SP-u u Stuttgartu (listopad 2019.) pa mu ni „viza“ za Tokio nije bila upitna, a drugi put u karijeri status evidentne olimpijke zaslužila je i Ana Đerek. Žensku olimpijsku kvotu za Tokio prosinačkim su pothvatima bitno pojačale taekwondašice Matea Jelić i Kristina Tomić. A da je taekwondo kod nas iznimno vrijedan, u muškoj su konkurenciji potvrdili Toni Kanaet i nešto kasnije Ivan Šapina.

U svijetu borilačkih športova imamo uistinu „jake snage“ ili je - s obzirom na priličnu zastupljenost dama - primjerenije napisati: i te kako kvalitetne uzdanice. Primjerice, prvi put na Olimpijskim igrama imamo tercet iz džuda, i to sve džudašice: Barbaru Matić, Karlu Prodan i Ivanu Maranić. Dovoljno je istaknuti da ih predvodi prvospomenuta svjetska prvakinja…

Hrvači su također kompletirali putnike za Tokio samo nekoliko mjeseci uoči Igara - hrvatske boje branit će Božo Starčević i Ivana Huklek, a dva putnika stižu nam i iz boksa, čiji su predstavnici u 2020. prošli pravu „kalvariju“. Kontinentalne olimpijske kvalifikacije u Londonu naprasno su im prekinute, pri čemu su naši predstavnici dvostruko loše

HRVATSKA NA OLIMPIJSKIM IGRAMA Barcelona 1992. - 41 športaš(ica) - 12 športova (3 medalje) Atlanta 1996. - 85 športaš(ic)a - 14 športova (2 medalje) Sydney 2000. - 91 športaš(ica) - 12 športova (2 medalje) Atena 2004. - 81 športaš(ica) - 14 športova (5 medalja) Peking 2008. - 101 športaš(ica) - 15 športova (5 medalja) London 2012. - 107 športaš(ic)a - 18 športova (6 medalja) Rio de Janeiro 2016. - 88 športaš(ic)a - 18 športova (10 medalja) Tokio 2020. - 59 športaš(ic)a - 16 športova (? medalja)

prošli: osim natjecateljske neuvjerljivosti, nekolicinu članova izaslanstva snašla je i infekcija bolešću COVID-19, što je po povratku u domovinu donijelo samoizolaciju i dugotrajni proces oporavka.

Ovogodišnji nastavak boksačkih kvalifikacija, s naglaskom na one pariške na svjetskoj razini, donio je povijesni iskorak i hrvatskom boksu - Nikolinu Ćaćić (57 kg) kao prvu boksačicu na Olimpijskim igrama. U muškoj konkurenciji predstavljat će nas poluteškaš Luka Plantić (do 81 kg). Dugotrajna teškaška dvojba - Filip Hrgović ili Marko Milun - svela se na kraju na odgovor: niti jedan od njih!

U mjesecu održavanja Igara napokon smo saznali i evidentne kandidate iz tenisa. U dva „singla“ za Hrvatsku će igrati Donna Vekić i Marin Čilić, a u parovima, koji su nam znali donijeti i olimpijska odličja (u Barceloni 1992. i Ateni 2004.), gledat ćemo Matu Pavića i Nikolu Mektića, potom Marina Čilića i Ivana Dodiga te Donnu Vekić i Dariju Jurak.

Izuzmemo li stolnotenisku reprezentaciju kao predstavnicu pojedinačnog športa, ali s momčadskom normom za Tokio, iz momčadskih športova imamo samo vaterpoliste, koji su taj cilj ostvarili u veljači ove godine na turniru u Rotterdamu - preko Rusije i preko „lutrije“ peteraca. U neka bolja vremena imali smo i po tri momčadi na Olimpijskim igrama. Ovaj put rukometaši nisu prošli na pariškom kvalifikacijskom turniru u ožujku, košarkaši su zapeli u srpnju u polufinalu spomenutog splitskog turnira…

Od športova koje doživljavamo kao atrakciju, a često i vrlo nepravedno - samo kao egzotiku, najviše možemo žaliti zbog izostanka nastupa biciklista Marina Ranteša u novoj olimpijskoj disciplini BMX FreeStyle. Bio je vrlo blizu, ali ipak nedovoljno da bi dohvatio olimpijsku „vizu“.

Za uvijek intrigantne kalkulacije broja hrvatskih odličja u Tokiju, najbolje je navesti dvije prognoze: prilično realnu šefa Misije HOO-a Damira Šegote o pet ili šest medalja te onu preoptimističnu japanske veleposlanice u Hrvatskoj, Nj. E. Misako Kaji, prema kojoj nam slijedi novi rekord – čak 15 osvojenih medalja!

Uh, kako bismo voljeli da bude u pravu…

Smallest in terms of number but with great potential With the failure of the Croatian National Basketball Team at the qualifying tournament held in early July in Split, the number of Croatian female and male athletes who will compete at the Tokyo Olympics remained below sixty, that is, stopped at 59. Unfortunately, this is the lowest number of Croatian Olympians since the Barcelona Olympics 1992, but this in no way means that the number of medals won in Japan will be modest. The Croatian delegation comprises of really considerable number of strong aces, serious candidates for winning the medals.

For always intriguing calculations of the number of Croatian medals to be won in Tokyo, it is best to cite two forecasts: the rather realistic by the Head of the Croatian NOC’s Mission Damir Šegota on five or six medals and the overly optimistic by the Japanese Ambassador to Croatia, Her Excellency Misako Kaji, according to which we have a new record – as many as 15 medals!

Croatia's previous record is ten medals won at the Rio Olympics 2016.

Vinko Knežević ■ 17 ■ OLIMP

OLIMPIJSKE NADE: RENATO REŠETAR

OLIMP ■ 18 ■

San o Igrama uvijek živi R ijetki su športaši koji ne odustaju od olimpijskih snova čak ni onda kada se čini da je sve usmjereno protiv takvih ambicija. Dvadesetogodišnji Riječanin Renato Rešetar reći će da se za olimpijski san uvijek treba boriti, a njemu to i nije teško jer dolazi iz borilačkog športa - karatea.

Nakon ovoljetne premijere u Tokiju, karateu je vrlo neizvjesna budućnost u obitelji olimpijskih športova. To je i glavna prepreka na putu ostvarenja olimpijskih snova junaka naše priče, ali on kratko kaže: „Nema predaje!“

Renato Rešetar po mnogočemu je jedinstven športaš. S polaskom u osnovnu školu dogodila mu se ljubav na prvi pogled: cijelo društvo igralo je nogomet, igrao je i on, ali šport broj jedan mu je postao - karate. Već 14 godina traje i njegova klupska vjernost: član je riječkog KK Zamet koji će uskoro obilježiti polustoljetnu tradiciju.

Završio je srednju medicinsku školu i trenutačno radi kao dentalni asistent u jednoj stomatološkoj ordinaciji. Želja mu je studirati radiologiju, a što se tiče karatea volio bi ostaviti još dublji trag u ovom športu, od iduće godine u elitnoj seniorskoj konkurenciji.

Rešetar još uvijek nosi naslov najuspješnijeg mladog športaša u državi, za što je prošlog rujna primio i prestižnu HOO-ovu Nagradu Dražen Petrović. Brončana medalja u kategoriji do 84 kg, osvojena na juniorskom Europskom prvenstvu u Budimpešti u veljači 2020., njegov je najveći uspjeh.

Kada vrati film, prisjeti se tijesnog poraza od grčkog suparnika na startu EP-a, a s plasmanom Grka u finale, taj ga je poraz usmjerio u

Piše: VINKO KNEŽEVIĆ

Dvadesetogodišnji riječki karataš Renato Rešetar bavi se športom kojem je, nakon ovogodišnje premijere u Tokiju, vrlo neizvjesna budućnost na programu Olimpijskih igara.

Međutim, od olimpijskih ambicija ne odustaje, kaže da S europskom broncom iz 2020. san o nastupu na Igrama nikad ne treba prekinuti

repasaž koji ga je pak doveo ponovno u društvo prvog suparnika - ovaj put na pobjedničkom postolju.

Europska bronca, izborena kroz „trnje“ repasaža, dobila je dodatni sjaj s izborom za pojedinačnog laureata Nagrade Dražen Petrović u - športskim događajima prilično oskudnoj - 2020. godini.

- Nagrada koja nosi ime po takvom športašu nije samo velika čast, nego i ogromna motivacija za daljnju karijeru. Dražen je ostao pojam športske uspješnosti utemeljene na bespoštednom radu, zato i predstavlja uzor mnogim mladim športašima - kaže Rešetar.

Kad bi karate, nakon Tokija, ponovno osvanuo na programu Olimpijskih igara, Rešetar bi pokušao do norme u jedinstvenoj kategoriji (84 kilograma) koja bi vjerojatno izno-

va spojila poluteškaše i teškaše.

Primjerice, u tom „spoju“ kategorija, za Igre u Tokiju jedina je hrvatska „viza“ rezervirana za našeg najboljeg karataša Ivana Kvesića.

- Ako je tko iz karatea uistinu zaslužio nastupiti na Olimpijskim igrama, to je Ivan Kvesić - s posebnim respektom kaže Rešetar, spomenuvši i nepravdu koja je učinjena prema Kvesiću, kada ga je WKF proglasio sigurnim olimpijcem za Tokio, a potom poništio odluku, pa je Kvesić morao iznova u „fajt“.

Upravo tu se krije još jedna naizgled nemoguća misija za olimpijske ambicije Renata Rešetara.

Premijerno uvrštenje karatea u program Olimpijskih igara u Tokiju, ne znači i kontinuitet za nadolazeće Igre, kako je to obično bivalo s demonstracijskim športovima na ■ 19 ■ OLIMP

OLIMPIJSKE NADE: RENATO REŠETAR

pojedinim Igrama.

No, kada bi karate bio na programu OI u Parizu 2024. godine, mladi Riječanin bi trebao promijeniti kategoriju jer, uz puno iskusniju braću Kvesić, teško može do olimpijske norme.

- Promjena kategorije prilično je zahtjevan proces.

Laureat Nagrade Dražen Petrović Ja sam poluteškaš, trenutačno na 82 kilograma, bliži sam teškoj kategoriji, koja podrazumijeva +84 kg, nego srednjoj, do 75 kilograma. Međutim, kada bi u pitanju bio viši cilj, i promjena kategorije došla bi u razmatranje - kaže Rešetar.

Renato je ponajprije produkt „obiteljske radionice“.

Uz roditeljske, apostrofirat će i trenerske zasluge. U karijeri je imao nekoliko trenera, ali najveći pečat njegovim natjecateljskim uspjesima dao je trener Miladin Matković koji ga prati i danas kada je u predvorju seniorske konkurencije.

Matković je pun pohvala za svog učenika: - Mlad je, perspektivan i darovit. Vrlo je staložena i pozitivna osoba s poštenim pristupom treninzima.

Izlazno je godište, od siječnja 2022. postaje senior. U perspektivi ga vidim kao uspješnog seniora barem još šest ili sedam godina, i svakako bi ga u budućnosti trebalo zadržati u u karateu, bilo kao trenera ili suca, jer se za tako kvalitetne i pozitivne osobe mora naći mjesto.

Glavna preokupacija trenutačno je pripremni ciklus za Europsko prvenstvo U-21 u Finskoj krajem kolovoza. Bit će to i njegov posljednji mlađeseniorski nastup, budući da iduće godine prelazi u „elitu“. Optimističan i uvijek pozitivan, kakav uvijek je, neće se složiti s tezom da su ovogodišnje Igre u Tokiju bile njegova jedina prilika za ostvarenje olimpijskog sna: - Sve dok ima nade, ne treba prestati vjerovati da će karate dugoročno postati olimpijski šport. San o nastupu na Olimpijskim igrama nikad ne treba prekinuti, to je ono za što se trenira, žrtvuje, živi…

The Olympic dream should never be interrupted Twenty-year-old Rijeka’s karateka Renato Rešetar is involved in sports which, after this year's premiere in Tokyo, has a very uncertain future in terms of being a part of the Olympic Games program. But he is not giving up his Olympic ambitions, saying that the dream of participating at the Olympics should never be interrupted.

Renato owns the European junior bronze medal he won in Budapest in 2020. Owing to this success, he became the winner of the last year’s Dražen Petrović Award for the Most Successful Croatian Young Athlete.

He currently works as a dental assistant in a dental practice in Rijeka and he is also diligently preparing for the U-21 European Karate Championships that will be held in August in Finland.

Vinko Knežević

OLIMPIJSKE LEGENDE: TONI KUKOČ

Peti Hrvat u Kući slavnih u Springfieldu T oni Kukoč (52) peti je Hrvat koji je izabran u košarkašku Kuću slavnih u Springfieldu. Zbog njegove igračke elegancije u splitskim su ga danima zvali „Pink Panter“, da bi se u NBA-u transformirao u "Konobara" jer je nepogrešivo isporučivao najviše asistencija. Toni Kukoč bio je košarkaš čija je igra hipnotizirala mase, igrač za kojeg je legendarni Božo Maljković kazao - "taj ima ugovor s Bogom".

Amerikancima je ipak trebalo vremena da odaju priznanje vrhunPiše: JADRAN STANIĆ

Amerikancima je trebalo vremena da odaju priznanje vrhunskoj klasi, sedam godina je Toni Kukoč čekao, da bi napokon ove godine dočekao ulazak u Kuću slavnih te tako ušao u vječnost OLIMP ■ 22 ■

skoj klasi, sedam godina je čekao, da bi napokon, eto, ove godine dočekao ulazak u Kuću slavnih te tako ušao u vječnost. Nedvojbeno zasluženo jer Kukoč je pokorio Europu i Ameriku, uzeo sve najvažnije naslove u klupskoj košarci. S nama je za „Olimp“ podijelio svoje emocije, sjećanja, radosti, savjete...

Emocije su sigurno bile iznimne kad ste saznali za vijest o uvrštenju u Kuću slavnih?

- Drago mi je da me vijest zatekla u mom Splitu, u mojoj dvorani na Gripama. Kad dođem u Split, vrate se sve uspomene, sjetim se treninga i koliko sam vremena provodio ovdje. Sjetim se ljudi koji su mi pomogli, jer nitko ne može uspjeti sam. Isto tako, drago mi je što se ovo dogodilo dok su moji roditelji još živi. Zbog oca sam zavolio šport, on me vodio na nogomet, stolni tenis, košarku.

Uglavnom su mi svi nekadašnji suigrači čestitali, čuo sam se s mnogima. Dino, Peras, Goran i ja bili smo na večeri i kad sam im objavio tu vijest, bili su iskreno sretni. Rekao sam im najiskrenije da i njih ima u tome, jer bez njih ne bih uspio...

Podsjetite nas ukratko na vaše početke, što pamtite?

- Krešo Ćosić je 1984. na odlasku iz Jugoplastike rekao da ostavlja momčad s igračem koji će biti bolji od Dražena Petrovića. Bio je to Dino Rađa. Da, Dino je tada bio daleko bolji od mene. Ja sam bio previše mršav, štrkljav. Nisam bio siguran da ću zaigrati za kadetsku reprezentaciju, a on me pozove u seniorsku. Tamo su me izlupali i izmaltretirali desetak godina stariji igrači, a Krešo me zvao sa strane i govorio mi što da napravim. Zamislite kakav je on bio vizionar kada je to prepoznao kod mene, jednog klinca od 16 godina...

Prva seniorska utakmica je bila protiv ljubljanske Olimpije, ali pamtim jedan meni važniji detalj iz finala kadetskog prvenstva.

Poraženi smo od Cibone, a ja ništa nisam odigrao. Ušao sam u svlačionicu i kada sam vido taj plač i tugu, dobio sam golemi poticaj da nikada više ne izgubim finale. Sutra sam letio na treningu, odlučan i pun samopouzdanja.

Stalno ističem i trenere jer da me nisu gurali da istrčim taj Marjan i da mi nisu dokazivali da ne znam sve o športu, ne bi mi sada

OLIMPIJSKE LEGENDE: TONI KUKOČ

OLIMP ■ 24 ■

Peti Hrvat u Kući slavnih u Springfieldu

T

oni Kukoč (rođen 18. rujna 1968.) legendarni je košarkaš visok 211 centimetara. Unatoč visini nije bio centar, već je uglavnom imao ulogu razigravača ili "trojke". Karijeru je započeo u rodnom Splitu, u dresu „Žutih s Gripa“ s kojima je osvojio tri naslova prvaka Europe (1989.-1990.-1991.), postavši zajedno s Dinom Rađom zaštititni znak najslavnijih dana splitske košarke.

Potom je dvije godine igrao za talijanski Benetton, da bi od 1993. do 2000. sa Chicago Bullsima osvojio tri NBA prstena (1996.-1998.) u generaciji Micheala Jordana.

S reprezentacijom Jugoslavije osvojio je svjetsko prvenstvo (1990.), te dva europska (1989., 1991.), a srebro s Olimpijskih igara ima sa Jugoslavijom (1988.) i Hrvatskom (1992.). Prije četiri godine primljen je u Kuću slavnih FIBA-e, a u rujnu ove godine bit će uvršten u Kuću slavnih u američkom Springfieldu kao peti Hrvat nakon Krešimira Ćosića (1996.), Dražena Petrovića (2002.), Mirka Novosela (2007.) i Dina Rađe (2018.).

Toni Kukoč većinu godine živi u Chicagu i posebni je savjetnik vlasnika Bullsa, Jerryja Reinsdorfa. uopće razgovarali. To sam zapravo u potpunosti shvatio tek kad sam došao u Ameriku. Karković, Bezelj, Grašo, Trninić, Pino Grdović, Krešo Ćosić, Moka Slavnić... svi oni su me napravili igračem kakav sam postao i zaslužni su ne samo za mene, nego i za tu fenomenalnu generaciju Jugoplastike i Splita.

Posebno Slavko Trninić, koji nam je dao osnove košarke kakve nam nitko drugi nije mogao dati.

Učinio nas je svemu, od tehnike, preko kondicije, do fizikalija. Na terenu smo morali znati sve, bez obzira na pozicije. Danas, 35 godina kasnije, tako se igra - nema originalnog playa ni petice, nego svi igraju sve.

Svi nabrojeni treneri imali su maksimalno povjerenje u nas i mi smo im ga morali vratiti na svakom treningu, svakoj utakmici.

Toni Kukoč bio je košarkaš čija je igra hipnotizirala mase, igrač za kojeg je legendarni Božo Maljković kazao "taj ima ugovor s Bogom"

Najdraža petorka?

- Preteško pitanje, zato sastavljam dvije petorke. Europsku, neću staviti sebe, čine Zdovc, Dražen, Dino, Divac i Sabonis. Odmah do su i Paspalj, pa Komazec... bilo bi još kandidata.

U američkoj, NBA petorci, su Iverson, Jordan, Pippen, Rodman i Olajuwon.

Kakva je budućnost KK „Split“?

- Na Gripama ima igrača koji znaju, vrlo su talentirani i perspektivni, ali najviše će ovisiti sami o sebi, odnosno kolika im je želja napredovati i raditi. Bitno je da se pogledaju u ogledalo i priznaju u čemu nisu dobri - da nemaju lijevu/desnu ruku, da loše pucaju „penale“, da nisu dobri u obrani.., i da onda uporno rade na tome.

To govorim zato što sam godinama trenirao s najboljim igračem svih vremena, koji je sam sebi na svakom treningu tražio manu.

U tri godine kada smo osvajali uzastopne naslove, Jordan nije propustio nijedan trening!

A Toni Kukoč i Split?

- Što se tiče mog života, šest mjeseci Splita i šest mjeseci Chicaga najviše bi mi odgovaralo. Naravno da je ljepše u splitskoj klimi, nego na minus 30 u Chicagu...

Fifth Croat in the Springfield’s Hall of Fame Toni Kukoč (born on 18 September 1968) is a legendary 211 centimeters tall basketball player. Despite his height, he has never played as center (five), but mostly as the small forward, i.e., the "three". He started his career in his hometown of Split, in the "yellow from Gripe" jersey, with which he has won the title of European Champion as many as three times (1989-90-91), becoming thus - together with Dino Rađa - the trademark of the most glorious days of Split’s basketball.

Then he played two years for the Italian club Benetton, and afterwards – from 1993 to 2000 – he was playing for the Chicago Bulls in the Michael Jordan generation, with which he has won three NBA rings (1996-98).

With the Yugoslavia’s National Team, he won the 1990 World Cup, two FIBA European Championships (1989 and 1991) and two Olympic silvers – one with Yugoslavia (1988) and one with Croatia (1992).

Four years ago, he was inducted into the FIBA’s Hall of Fame, and in September this year he will be inducted into the Springfield Hall of Fame in the U.S.A. as the fifth Croat after Krešimir Ćosić (1996), Dražen Petrović (2002), Mirko Novosel (2007) and Dino Rađa (2018).

Toni Kukoč lives in Chicago most of the year and he is currently a Special Advisor to Jerry Reinsdorf, the owner of the Chicago Bulls Jadran Stanić ■ 25 ■ OLIMP

DRUŠTVO I ŠPORT

u Hrvatskoj, pa čak i izvan nje, što svakako traži osvrt.

Priča dolazi iz Amerike, zemlje koja je jako dugo imala ropstvo, a formalne rasne segregacije se sjećaju mnogi, ne samo oni najstariji. Unatoč tome što su Sjedinjene Države u međuvremenu jako napredovale, pa su čak imale i predsjednika Afroamerikanca, problemi su još uvijek prisutni.

Prvi koji je kleknuo na jedno koljeno bio je crni igrač američkog

nogometa Colin Kaepernick, na utakmici NFL-a 2016. i to za vrijeme intoniranja nacionalne himne.

O toj svojoj gesti je rekao: “Ne želim ustati kako bi time pokazao poštovanje prema zastavi i himni zemlje koja ugnjetava crnce i ljude druge boje kože.”

Kaepernick je ubrzo ostao bez ugovora, ali njegova gesta nije zaboravljena. Nakon što je prošle godine američka policija okrutno ubila Afroamerikanca Georgea Floyda - što je dovelo do opsežnih

Foto: HNS

K

oliko god to neki željeli prešutjeti, nogomet uvijek ima političke konotacije. Za razliku od mnogih športova gdje je politička pozadina nestala završetkom hladnog rata (sjetimo se američkosovjetskih nadmetanja), politika je oko nogometa uvijek tu. Previše je nogomet gledan, previše utjecajan, previše nacionalno obojen kroz igre reprezentacija, a da se razna politička događanja ne bi projicirala kroz njega.

Tako se prije ovogodišnjeg europskog nogometnog prvenstva otvorila i tema – trebaju li hrvatski reprezentativci klečati prije utakmica? Naime, kako znamo, klečanje na jednom koljenu je simbolička gesta solidarnosti s pokretom Black Lives Matter (Crni životi vrijede).

Hrvatski nogomet savez je stvar riješio službeno, objavivši da hrvatski reprezentativci neće klečati.

To je izazvalo određene komentare Piše: GORAN VOJKOVIĆ Fotografija: UNSPLASH

Klečanje naših reprezentativaca radi nečeg što je prilično nepoznato našoj kulturi i što je prvenstveno američki problem, bio bi izvještačen, formalan akt bez konteksta, pa i bez razumijevanja među hrvatskim gledateljima

Hrvatski reprezentativci ne trebaju klečati prije utakmica ■ 27 ■ OLIMP

DRUŠTVO I ŠPORT

Should the members of the Croatian National Team kneel before the matches?

Before this year's European Football Championships, a topic opened up – should the members of the Croatian National Team kneel before the matches? As we know, kneeling on one knee is a symbolic gesture of solidarity with the movement Black Lives Matter.

The Croatian Football Federation has correctly concluded that our football players should not kneel. Croatia does not have the problems that caused American players to kneel, nor would it in our conditions – the country whose history does not know slavery and colonial relations - make any sense.

Of course, if a player wants to kneel for personal reasons, it remains his right...

Goran Vojković

prosvjeda i niza akcija protiv rasizma u američkom društvu - klečanje na jednoj nozi je dobilo novi smisao: podršku takvim prosvjedima i borbi.

U međuvremenu, i sama borba je dijelom izgubila svoj smisao, neki prosvjedi su postali nasilni, a politička korektnost je postala umnogome pretjerana, tako da se upozorenja prikazuju i pred prastarim filmovima, jasno snimanima u sasvim drugo vrijeme.

Gesta klečanja je došla i u Europu i neke reprezentacije su je prihvatile. No, novinar Petar Stošić je na portalu Index.hr pravilno primijetio: „Ono što je ovdje bitno je da je gesta klečanja, osim što se proširila preko Atlantika, s vremenom suštinski promijenila svoj smisao. Najjednostavnije rečeno - nije isto kada crni športaš kleči svojom voljom i time izražava svoj prkos protiv nepravde i kad se od bijelih športaša traži da kleče u to isto ime.“ Hrvatska naravno, kao i svaka

druga zemlja, ima svojih problema s isključivošću, ali problema s našim sugrađanima druge boje kože općenito nemamo. Također, nemamo ni neke kolektivne nacionalne krivnje gdje bi se trebali sramiti kolonijalne ili robovlasničke prošlosti. Štoviše, stotinama godina prije nego što su američki „očevi domovine“ donijeli prve ustavne dokumente nove države, SAD-a (pri čemu su obojene sugrađane uredno izuzeli od prava koje su dobili bijelci), Hrvati su se vrlo jasno odredili po pitanju ropstva.

Davno je to bilo. Kristofor Kolumbo još nije bio rođen, no u maloj, ali gospodarski i kulturno iznimno značajnoj Dubrovačkoj Republici donijet je 27. siječnja 1416. godine Zakon o zabrani trgovanja robljem. U doba kada je u Europi malo tko znao čitati, a kamoli se bavio filozofijom, dubrovački parlamentarci su napisali kako je trgovina robljem „sramotna, opaka, nečovječna i protiv svake ljudsko-

Da, sigurno u Hrvatskoj imamo problema s netolerancijom, no to se neće riješiti prijenosom simbolike klečanja iz jedne sasvim druge kulture i sasvim drugih okolnosti

OLIMP ■ 28 ■

sti“. Stotinama godina prije nego što je danas razvijeni zapadni svijet prihvatio ideju o neprihvatljivosti ropstva, Dubrovčani su svoj stav obrazložili i teološki: „Ropstvom se ljudska vrsta – načinjena na sliku i priliku našega Stvoritelja – pretvara u trgovačku robu i prodaje kao da su nerazumne životinje“.

Mnogim danas razvijenim državama, stotinama godina nakon ove odluke malog Dubrovnika, grada odakle smo kao nacija preuzeli štokavski dijalekt i mnoge aspekte kulture, bilo je sasvim normalno prodavati ljude poput trgovačke robe.

No, vratimo se na sadašnje doba – klečanje hrvatskih reprezentativaca radi nečeg što je prilično nepoznato našoj kulturi i što je prvenstveno američki problem, bio bi izvještačen, formalan akt bez konteksta, pa i bez razumijevanja među hrvatskim gledateljima.

Da, sigurno u Hrvatskoj imamo problema s netolerancijom, no to se neće riješiti prijenosom simbolike klečanja iz jedne sasvim druge kulture i sasvim drugih okolnosti.

Stoga je Hrvatski nogometni savez postupio pravilno – klečanje ne treba biti obveza reprezentativaca.

To naravno ne isključuje mogućnost da netko u znak podrške sam klekne, ali to je onda slobodna odluka tog konkretnog igrača na koju uvijek ima pravo.

Povijest hrvatskog športa GODINA 51 • BROJ 197 • LIPANJ 2021.

Nogomet i tajne službe

Ferdinand Budicki

Rudolf Matz

In Memoriam: Vera Nikolić

> str. 2 <

> str. 6 <

> str. 10 <

> str. 12 <

UDK 796/799(091) • CODEN: PHSPFG • ISSN 1330-948X

NOGOMET I TAJNE SLUŽBE

Nogomet pod Piše: DAVOR KOVAČIĆ

UDBA je zakulisno nadzirala i usmjeravala sve važne procese u državi te je „pokrivala“ sve segmente jugoslavenskoga socijalističkog društva pa tako i - nogomet

S

lužba državne sigurnosti ili Uprava državne bezbjednosti (UDBA), najčešće je korišten naziv za jugoslavensku tajnu policiju koja je nastala 1946. preustrojem Ozne (Odjeljenje za zaštitu naroda).

Pomoću brojnih doušnika i agenata služila je i kao sredstvo zastrašivanja i terora protiv disidenata i kritičara jugoslavenskoga komunističkog režima.

Mit o svemoćnoj Udbi u komunističkoj Jugoslaviji živi i danas u samostalnoj Hrvatskoj gdje postoje mišljenja da su mnogi suradnici Udbe „umreženi“ te su ugrađeni u stupove hrvatskoga političkog društva u kojem zauzimaju visoke položaje. UDBA je zakulisno nadzirala i usmjeravala sve važne procese u državi te je „pokrivala“ sve segmente jugoslavenskoga socijalističkog društva pa tako i - nogomet.

Nakon završetka Drugoga svjetskog rata, OZNA, preteča Udbe, obavljala je istragu nad zagrebačkim igračima koji su igrali u NDH. Pri tome su neki od njih (kao primjerice Bernard Hügl, bivši igrač Građanskoga i jedno vrijeme izbornik nogometne reprezentacije NDH) i Otto Bobek (brat puno poznatijeg Stjepana) završili u logoru.

Hügl je poslije završetka Drugog svjetskog rata osuđen na 20 godina zatvora te „robijao“ u Staroj Gradiški.

ZBOG HÜGLA DINAMO NIJE SMIO BITI PRVAK

Kako je Dinamo tada bio u rezultatskoj krizi, netko je predložio da bi u tom trenutku najbolje rješenje za trenera Dinama bio upravo Hügl, pa je u pomoć uskočio i tadašnji predsjednik, odnosno gradonačelnik Zagreba Većeslav Holjevac. Ubrzo je političkim vezama Holjevca, Hügl pušten na slobodu i preuzeo zagrebački klub. Tada se govorilo da upravo zbog Hügla, bivšeg „robijaša“, Dinamo nije smio biti prvak...

Prije Drugog svjetskog rata najuspješniji beogradski klub bio je BSK koji je je 1945. ukinut, kao i drugi predratni klubovi. Službeno je navođeno da je to zbog toga što su igrali nogomet za vrijeme Drugoga svjetskog rata.

Umjesto BSK-a u Beogradu je 1945. osnovan FK Metalac koji je zadržao boje dresova predratnoga BSK-a, a i grb je bio sličnoga oblika.

Klub Metalac je igrao u poratnim prvenstvima Jugoslavije, a na izvanrednoj skupštini kluba u ljeto 1950. donijeta je odluka da se klubu vrati ime BSK, iako je postojala sumnja da će komunistička vlast dopustiti povratak tog imena. Međutim, Vladimir Dedijer, tadašnji visoki politički dužnosnik i predratni navijač BSK-a, rekao je da je BSK „baš lepo ime“ i da ne vidi u tome problem.

2

Vladimir Beara Klub je pod imenom BSK nastupao do 26. studenoga 1957. kada je dospio u lošu financijsku situaciju i poslije sjedinjenja s nižerazrednom TSK Šumadijom, u kojoj je navodno bilo „geneksovaca“ (operativaca Udbe) mijenja ime u OFK Beograd.

Glavni idejni osnivač beogradske FK Crvene zvezde bio je Slobodan Penezić Krcun, načelnik Ozne, koji je prema nekim istraživanjima osobno ubio četničkog vođu Dragoljuba Dražu Mihailovića u srpnju 1946. kada je ovaj osuđen na smrt strijeljanjem. Kao ministar unutrašnjih poslova Penezić Krcun je pomagao Crvenoj zvezdi koristeći se i autoritetom ministarstva kojem je bio na čelu, često i fizičkim prijetnjama da se pojedini nogometaši privole igranju za beogradski klub.

Crvena zvezda je nazivana i „pandurskim“, „milicijskim“ te „udbaškim“ klubom jer je u rukovodstvu kluba imala ljude iz ovih službi. Pored spomenutog Penezića Krcuna, u vodstvu kluba bio je, primjerice, Nikola Bugarčić, prekaljeni „oznaš“, istražitelj na Golom otoku.

Jedan od osnivača Crvene zvezde Vladimir Dedijer isticao je da su se oko beogradskog kluba počeli skupljati neki državni funkcioneri i osobe koji dotle nisu znali je li Crvena zvezda „fabrika pekmeza iz Kragujevca ili fudbalski klub“.

O djelovanju Udbe u Crvenoj zvezdi može se iščitati i iz intervjua Tomislava Ivkovića, bivšeg vratara Dinama i ovog beogradskog kluba, koji je govorio o Crvenoj zvezdi

Povijest hrvatskog športa > broj 197<

prismotrom Udbe

Ante Žanetić kao o najboljem i najuspješnijem nogometnom klubu u socijalističkoj Jugoslaviji. Opisujući izvrsnu organiziranost Crvene zvezde tijekom 1980-ih, spomenuo je i da je beogradski klub za svakog igrača u svakom trenutku znao gdje je u gradu i što radi te ako bi se na nekom mjestu nedolično ponašao odmah je bio pozivan u klub i tamo snosio sankcije.

Time je Ivković, zapravo želeći pohvaliti organizaciju svog bivšeg kluba, ustvari samo potvrdio pretpostavke o Crvenoj zvezdi kao klubu u kojem je djelovala UDBA i koja je uhodila i igrače tog kluba.

Vođa navijača Crvene zvezde krajem 1980-ih bio je međunarodni kriminalac sa zaštitom jugoslavenske tajne službe Udbe, Željko Ražnatović Arkan. Nekoliko dana poslije održavanja prvih višestranačkih izbora u Hrvatskoj 13. svibnja 1990. uoči utakmice Dinamo - Crvena zvezda u Maksimiru, počeo je dobro poznati masovni sukob između nekoliko tisuća navijača Dinama i oko 2500 navijača beogradskog kluba koje je predvodio zloglasni Arkan.

PROBLEMI S UDBOM HAJDUKA I DINAMA

UDBA je bila prisutna i u hrvatskim nogometnim klubovima. Primjerice, igrač Hajduka Ante Žanetić optuživao je klupsku upravu koja je 1958. godine dovela za trenera Milovana Ćirića iz Beograda. Žanetić je opisao Ćirića kao „velikosrbina“ kojeg su „splitski orjunaši“

Branko Zebec i „udbaši“ doveli za trenera Hajduka i koji je zatrovao odnose između Hajduka i Dinama te je optuživao da je od tada počeo rat između dva najveća hrvatska kluba i njihovih navijača. Prema Žanetiću tadašnju upravu Hajduka, činili su „orjunaši“ i „udbaši“ koji su nagovorili trojicu huligana da ga pretuku na splitskoj rivi.

Problema s Udbom imali su i pripadnici navijačke skupine Torcida koja je osnovana 1950. godine u Zagrebu.

Jedan od njezinih osnivača, tadašnji zagrebački student Vjenceslav Žuvela, bio je pod istragom nakon utakmice Hajduk-Crvena zvezda odigrane u Splitu 1950. godine. Žuvela je osuđen kao antijugoslavenski element jer su partijske vlasti označile Torcidu kao glavnoga krivca za nacionalističke ispade na toj utakmici i u splitskoj navijačkoj skupini su vidjeli pogodno sredstvo za nacionalističko djelovanje. Žuveli je kasnije smanjena kazna jer je bio dobrovoljac koji se pridružio partizanskom pokretu u Drugom svjetskom ratu sa svega 14 godina. Unatoč takvim karakteristikama, Žuvela je od strane komunističkih vlasti bio proganjan i nakon odsluženja kazne. Naime, agenti Udbe više puta su dolazili u njegov zagrebački stan, gdje je živio s obitelji, radi pretresa i pritisaka koji su trajali sve do prvih višestranačkih izbora i stvaranja samostalne Republike Hrvatske.

Zbog političkih događaja u hrvatskom društvu 1971. godine svi događaji, pa tako i prilike u nogometu bili 3

NOGOMET I TAJNE SLUŽBE su pod posebnom prismotrom Udbe. Turneju Dinama u Kanadi i SAD-u u ljeto 1971. godine odobrilo je jugoslavensko Ministarstvo vanjskih poslova, ali je sve budno pratila i UDBA. Kasnije su predstavnici konzulata i tajnih službi lažima i izmišljotinama predstavili turneju kao nacionalističku, jer je zagrebački klub igrao s nogometnim klubovima hrvatskih iseljenika. Zbog toga su poslije povratka s turneje čelni ljudi zagrebačkog kluba pozivani na obavještajne razgovore.

Na kraju je Centralni komitet Hrvatske prihvatio lažno svjedočenje Udbe, pa su nakon zbivanja u Karađorđevu početkom 1972. godine iz uprave zagrebačkog kluba morali otići Otto Hoffman, Dragutin Božić, Ante Todorić, Mirko Barišić.

U prvenstvu 1985./86., kolo prije završetka prvenstva, Partizan i Crvena zvezda imali su isti broj bodova, ali Partizan je za jedan gol imao bolju razliku. U zadnjem kolu prvenstva Crvena zvezda je na stadionu Koševo pobijedila Sarajevo 4-0. Istim rezultatom Partizan je u Beogradu pobijedio sarajevski Željezničar i tako izbio na prvo mjesto prvenstvene ljestvice. Sljedeći dan, tadašnji predsjednik NSJ Zagrepčanin Slavko Šajber, donosi odluku kojim se poništava cijelo posljednje kolo. Dvanaest klubova kažnjeno je zbog namještanja rezultata u posljednjem kolu s minusom od šest bodova.

Predsjednik NSJ Šajber naložio je da se utakmice zadnjeg kola ponovo odigraju, na što su pristali svi klubovi osim Partizana. Zbog toga je NSJ utakmicu Partizan-

Željezničar registrirao rezultatom 0-3 te je tako Crvena zvezda za zelenim stolom osvojila naslov prvaka. Tadašnji član uprave FK Partizan general-major Jovo Popović dao je intervju zagrebačkom tjedniku Polet u kojem je zbog ove odluke napao Šajbera. Popović se tom prilikom predstavio kao direktor „Instituta bezbednosti 13. maj“ u čijim prostorima je i napravljen intervju. Novinar Poleta je poslije shvatio da je s Popovićem ustvari razgovarao u štabu Udbe koja je napravila i autorizaciju intervjua. Šajber je dao ostavku na dužnost predsjednika NSJ 1987. nakon što mu je UDBA, prema njegovom kazivanju, namjestila aferu s prodajom obiteljskih zlatnika.

UDBA I PRELASCI IGRAČA

Jugoslavenske tajne službe su praktički od samog osnutka jugoslavenske lige sudjelovale i u nekim prelascima igrača iz jednog kluba u drugi. Tako je 1951. godine nogometaš zagrebačkog Borca Branko Zebec privučen dobrim financijskim uvjetima odlučio prijeći u beogradski Partizan. U Zagrebu su htjeli spriječiti njegov odlazak u Beograd, pa je na Glavni kolodvor stigla i ondašnja milicija. Međutim Kontraobavještajna služba JNA (KOS) saznala je što se u Zagrebu događa te je poslala automobil koji je Zebeca odvezao u Beograd.

U ljeto 1955. godine reprezentativni vratar Hajduka Vladimir Beara prešao je u Crvenu zvezdu, zbog čega je splitski klub prekinuo športske odnose sa beogradskim klubom. U spor oko prelaska reprezentativnog vratara

Jugoslavenske tajne službe su praktički od samog osnutka jugoslavenske lige sudjelovale i u nekim prelascima igrača iz jednog kluba u drugi

Slavko Šajber 4

Aleksandar Ranković

Povijest hrvatskog športa > broj 197<

Torcida umiješali su se i političari, ali sve je ipak završilo prelatransfer u dotadašnjoj povijesti jugoslavenskog nogoskom Beare u glavni grad Jugoslavije. meta. Za prelazak iz FK Sarajeva u Hajduk Džemaludinu Aleksandar Obradović, dužnosnik Crvene zvezde, skriMušoviću je splitski klub isplatio 13 milijuna dinara vao je Bearu tjedan dana svaki dan u drugom gradu da se (vrijednost oko 40 000 tadašnjih njemačkih maraka). slučajno ne bi predomislio. Beara je za prelazak u Crvenu Čelni ljudi sarajevskog kluba pokušali su spriječiti zvezdu dobio opremljen stan u Beogradu, a „šuškalo“ odlazak svog najboljeg igrača, pa je tajnik Sarajeva Budo se da je dobio i novac koji mu je isplaćen u inozemstvu.

Vuković došao u Split u pratnji milicijskog inspektora sa Obradović ističe da je poslije toga morao otići iz uprave nalogom za privođenje Mušovića kojeg su željeli smjestiCrvene zvezde, jer je prema njegovoj izjavi „Hajduk imao ti u pritvor dok ne prođe prijelazni rok. dobre veze s Udbom“ te da se u potragu za Bearom, dok Međutim, Mušović je prvog dana prelaznog roka ga je skrivao, uključila i „federalna policija“. potpisao za splitski klub, a predsjednik Hajduka u tom Komunistički dužnosnik Edvard Kardelj pokušao je razdoblju - admiral Josip Grubelić - predao mu je torbu smiriti situaciju te je okupio istaknute ljude iz nogomepunu jugoslavenskih dinara. S obzirom da je to bio ta i politike koje je na početku sastanka navodno upitao: novac iz crnog fonda Hajduka, Mušović ga nije mogao “Pa dobro, zar je zaista tako važno da li taj Beara igra položiti u banku. Osim toga sarajevski nogometaš se tenis u Splitu ili Beogradu?“ pribojavao jugoslavenske tajne službe, jer je prema njeKrajem 1950-ih, igrača Crvene zvezde Dragoslava Šegovim riječima FK Sarajevo „praktično bio klub Udbe“. kularca u svoje redove želio je dovesti torinski Juventus Nogometaš niškog Radničkog Stevan Ostojić, nakon i nudili su 600 000 američkih dolara. Međutim, tada su što je potpisao predugovor s Partizanom i dobio „na istaknuti komunistički dužnosnici Aleksandar Ranković ruke“ 500 000 dinara, ubrzo se predomislio i za četiri i Slobodan Penezić Krcun tražili od vlasnika torinskog puta veći iznos pristupio Crvenoj zvezdi. Tada je ovaj kluba ulaganje u neke tvornice slučaj izašao u javnost te na području Jugoslavije, što nije je nastala velika nogoimalo veze s nogometom, pa je metna afera što je samo bio povod za obračun talijanski klub odustao od tranbrojnih centara moći sfera. Šekularac je poslije govorio iz vojnoga (Partizan) i policijskoga, odnosno da mu je Ranković, tadašnji šef Udbe, rekao da mora ostati u milicijskoga i udbaškog Jugoslaviji zabavljati radničku vrha (Crvena zvezda). klasu. Šekularac je bio nezadovoljan odlukom tadašnjih jugoIZVORI I LITERATURA: Davor Kovačić, Hrvatski nogomet slavenskih vlasti da ga ne puste u doba cara, kralja, poglavnika i u ugledni talijanski klub, pa je maršala, Zagreb, 2019. na utakmici u Nišu Radnički Sto najboljih hrvatskih nogomeCrvena zvezda u znak protesta taša, Zagreb, 2020. ošamario suca utakmice Pavla Dražen Lalić, Nogomet i politika.

Tumbasa.

Povijest i suvremenost međuodnosa u Hrvatskoj, Zagreb, 2108.

U ljeto 1966. ostvaren je najveći Policijski zapisnik Vjenceslava Žuvele 5

FERDINAND BUDICKI (1871. – 1951.)

Športaš, poduzetnik i avanturist A ko je avanturist, odnosno pustolov, kako nas to podučava Enciklopedija leksikografskog zavoda, “netko tko traži pustolovine; čovjek nestalna zanimanja, koji se iz lakoumnosti ili nečasnih pobuda upušta u nerazborite, opasne ili sumnjive pothvate, vara, pronevjeruje, zloupotrebljava tuđe povjerenje itd.”, kako onda definirati ljude poput Reinholda Messnera, Jacquesa Cousteaua ili Heinricha Harrera, koji su pustolovinu povezali sa športom, znanošću i poduzetništvom?

Ako vas drugi dio enciklopedijine definicije više podsjeća na neke od novovjekih poduzetnika, gdje onda smjestiti čovjeka koji se u bačvi baca niz Nijagarine vodopade?

Na ova pitanja, pa i na suvremene projekte tipa „avanturizam u Hrvatskoj”, „ekstremni športovi u Hrvatskoj”

6

Demonstracija Ferdinanda Budickog na Zagrebačkom zboru

ili „poduzetništvo u Hrvata“, slatko bi se nasmijao jedan starčić, koji već točno sedam desetljeća zasluženo počiva u miru. Jer, sve ovo o čemu mi danas teoretiziramo, stidljivo provodimo u praksu ili tek maštamo, on je ostvario već prije stotinu i više godina, i to ovdje u Hrvatskoj.

Kada se 1871. godine u varaždinskoj obitelji Budicki rodio dječačić Ferdo, nitko nije ni slutio da će to djetešce postati jedan od najvažnijih hrvatskih pustolova i najzanimljivijih ličnosti vezanih uz razvitak hrvatskoga športa – Ferdinand Budicki, čiju 150. godišnjicu rođenja i 70. godišnjicu smrti obilježavamo ove godine. K tome treba pridodati i 120. godišnjicu prvog automobila u Zagrebu, kojeg je, pogađate, u glavni grad Hrvatske dovezao baš Budicki.

Iako je već kao dijete bio poznat po smionim „pothvatima“, prvi pravi znakovi njegove nemirne duše pokazali

Povijest hrvatskog športa > broj 197<

su se kada se, po izučenome bravarskom zanatu, mladi Ferdinand 1891. otputio u svijet.

Radio je najprije u Grazu, nakratko se vratio u Zagreb, zatim otišao u Budimpeštu te potom u Beč, gdje je radio u nekoliko tvornica bicikala pa se osposobio za mehaničara. Tu je položio i ispit za Machinenmeistera.

Iz Beča se, na biciklu vlastite izrade, dovezao obitelji u Varaždin, odakle je, opet naravno na biciklu, otišao u München.

Tamo se zaposlio u prestižnoj tvrtci Siemens, gdje je zapažen kao vrijedan radnik te ubrzo, 1895., premješten u Nürnberg, na zahtjevnije mjesto nadglednika unutarnjih električnih instalacija pri gradnji tamošnjega kazališta.

Po završetku radova, nostalgija za domom dovela ga je natrag u domovinu, u koju je, dakako, stigao - biciklom.

Već sljedeće godine opet je napumpao gume i odvezao se u Berlin. Kao izučen i iskusan radnik, lako se zaposlio u jednoj trgovini bicikla. No, to je za Budickoga izgleda bio prejednostavan posao, a i biciklističke ture od nekoliko stotina kilometara za njega su postale šala. Nemiran duh tražio je veće izazove.

NEVJEROJATNE PUTEŠESTVIJE

ga, kako je izvješćeno, „primili također vrlo srdačno i bio je na kongresu predmetom burnih ovacija“.

Iz Helsinkija parobrodom je prešao u Stockholm, potom u Kopenhagen, pa se spustio do Hamburga i Bremena. U nastavku puta, preko Osnabrücka se odvezao u Nizozemsku te obišao Amsterdam i Rotterdam, pa nastavio za Belgiju, odnosno Antwerpen i Bruxelles.

Gotovo nevjerojatne putešestvije Budickoga su preko Aachena, Kölna, Basela, Berna i Luzerna dovele u Italiju.

Prošao je Milano i Torino, pa prešao u Francusku, gdje se uputio u Lyon, Dijon, Pariz, pa potom preko Calaisa i Dovera do Londona.

Proputovavši čitavu Englesku vratio se natrag u Francusku, u Cherbourg, te se spustio u Bordeaux, odakle se uputio u Španjolsku. Nanizavši Madrid, Granadu i sve usputne gradove, prešao je parobrodom u Afriku, proputovao Alžir i Tunis, pa se vratio natrag parobrodom u Italiju, koju je od juga proputovao sve do Trsta i stigao napokon u Zagreb.

Premda je to bio nevjerojatan fizički pothvat, da ne bi sve bilo suhoparno, po povratku u Zagreb tisak je izvijestio i o usputnim dogodovštinama Budickog. Tako su ga pred Tunisom, „noževima bili napali Arapi, gdje je najgore izbjegao sretnim bijegom“. U Francuskoj ga je za nogu ugrizao pas, nakon čega je on svejedno nastavio put, ali mu se rana u Engleskoj zagnojila te je u Londonu morao neko vrijeme ležati u bolnici.

U Švicarskoj su se jednom prilikom njegova bicikla uplašili konji pa su ga srušili „u ponor dubok osam

Godine 1897., željan značajnije pustolovine, krenuo je na iznimno zahtjevan i dalek put na biciklu, i to financiran isključivo vlastitim sredstvima. Putovanje je započeo 9. svibnja u Berlinu, a avanturističkom ustrajnošću proputovao je čitavu Europu i sjevernu Afriku, prevalivši u osam mjeseci 17 323 kilometra.

S dvojicom prijatelja, Šveđanima Piše: VELIMIR CINDRIĆ Almrodom i Mechlerom, dogovorio se da će s jednim u tandemu voziOve godine obilježavamo 150. godišnjicu rođenja i ti kroz Njemačku, Rusiju i Finsku 70. godišnjicu smrti Ferdinanda Budickog. K tome do Stockholma, „gdje će dotičnog zamijeniti drugi“, s kojim će dalje. treba pridodati i 120. godišnjicu prvog automobila No planovi su bili jedno, a stvarnost u Zagrebu, kojeg je on osobno dovezao u glavni drugo. Kad su stigli do Dresdena, Almrod je od iscrpljenosti odustao od grad Hrvatske putovanja.

Budicki se nije dao smesti tom nedaćom i odmah je brzojavio tvornici u Brandenburgu da mu pošalju bicikl marke Aleksander u Wroclaw, odakle će sam krenuti dalje. I zaista, on se preko Varšave najprije odvezao u Moskvu, a odatle u Petrograd. Tu se, u Peterhofu, baš bila pripremala biciklistička utrka, pa se Budicki prijavio kao natjecatelj.

Usprkos umoru i tome što mu bicikl nije bio trkaći, osvojio je prvo mjesto i lijepu nagradu. Kako je zagrebački tisak već pratio ovu avanturu Budickoga, izvijestio je građanstvo da je njihov sugrađanin „po čitavoj Rusiji bio izvanredno lijepo primljen, a naročito u Moskvi i Petrogradu, i to kao Slaven, koji je poduzeo takav pothvat“.

Budicki nije znao za odmor. Preko danskoga Viborga otišao je u Helsinki, gdje se upravo slavila 10-godišnjiBudicki na jednom od svojih Ferdinand Budicki ca finskog biciklističkog kluba. Tu su biciklističkih pohoda s ordenjem

7

FERDINAND BUDICKI (1871. – 1951.)

Ferdinand Budicki s Mirkom Botheom i kapetanom Mansbarthom prije uzleta balona "Turul"

metara, no on je, osim neznatnih ogrebotina, sretno prošao“.

Po povratku, financijski iscrpljeni Budicki latio se poduzetničkoga posla te u zagrebačkoj Ilici (na mjestu gdje će se kasnije otvoriti čuvena kavana Corso, danas zatvorena – op.au.) otvorio salon bicikala. Posao je dobro krenuo, pa je 1901. Budicki doveo u Zagreb prvi automobil uopće, i to marke Opel, kao i prvi motorkotač marke Orion.

ZAGREPČANI „POLUDJELI“ ZA AUTOMOBILOM

Okušavši se uspješno i u vožnji na motorizirana dva kotača, 1902. Budicki se odvažio na novi pothvat.

Malenim motorkotačem marke Laurin Klement, od 1 ¾ konjske snage, krenuo je na obaranje rekorda na relaciji Beč-Zagreb. Kao i svaki njegov naum, i ovaj mu je uspio.

Postavio je, za ono doba i s ondašnjim motociklima, zavidan rekord od 12 sati i 23 minute. U Zagrebu je na

8

Jelačićevom trgu, čitavog toga dana, bila izvješena ploča koja je publici objavljivala trenutačnu poziciju Budickoga. Uz veliko uzbuđenje građana koji su budno pratili ovaj pokušaj, rekordnu vožnju registrirale su, u danima nakon toga, i mnoge europske, pa i svjetske novine.

Kada su se 1903. godine pojavili prvi Puchovi motocikli, u ono vrijeme čudo tehnike, agilni Budicki odmah je krenuo iskušati osobine novoga vozila. Da bi temeljito provjerio valjanost motora, odabrao je maratonsku rutu od šest tisuća kilometara cestama srednje Europe. Put je završio, kako su novine izvijestile, „s vrlo dobrim rezultatima“, odnosno bez ikakva znatnijeg kvara.

U međuvremenu, trgovina Ferdinanda Budickog doživljavala je svoj puni procvat. Od vremena kada je Budicki, kako je pisao tisak, „dopelao prvo samohodno vozilo“ u Zagreb i time izazvao veliku senzaciju, imućniji Zagrepčani jednostavno su “poludjeli” za tim prestižnim simbolom na četiri kotača. Automobila je u Zagrebu bivalo sve više, a omiljeno parkiralište bilo im je baš pred trgovinom Budickog.

Povijest hrvatskog športa > broj 197<

Kako je Budicki, kao sposoban poslovni čovjek, imao smisla i za marketing, redovito je u novinama objavljivao oglase koji su propagirali sve prošireniju ponudu njegove trgovine. Oglasi su naglašavali da se radi o „Prvoj hrvatskoj mehaničkoj popravljaoni i trgovini automobila, dvokolica, šivaljki i gramofona“ te da je „tvrdka utemeljena 1898.“, a isticali su i dobivene nagrade: „Veliku kolajnu s diplomom, Budimpešta 1896., Zlatnu kolajnu s diplomom i križem za zasluge, Paris 1898. i Diplomu priznanja njeg.

Visosti nadv. Leop. Salvatora, 1901.“.

Osobit prostor dobili su atraktivni noviteti ponude: „Johann Puch i Laurin Klement dvokolice i motori“, „dvokolice od 150 kruna, uz 1 god. jamstvo najnovijeg sustava na skladištu“, „original Pfaff šivaljke“, „Singerove šivaljke od 70 K uz 5 god. jamstvo, koje su i za umjetno vezivo izvrstne“, „fonografi i gramofoni u najvećem izboru od 30 K.“ i „BAR LOCK“ pisaći strojevi, danas najboljeg sustava sa vidljivim pismom“.

S posebnim ponosom istaknuto je da je tvrtka „postaja Austrijskog Automobil Turing Kluba“ te da se „svi popravci obavljaju pod vlastitim nadzorom, brzo i jeftino“.

Svoj dodatni obol unapređenju hrvatskoga športa Budicki je dao 1904. svojom vidnom ulogom pri osnivanju kluba „Orao“. Osim unapređenja koturaškog športa, klub je 1908. priredio i jednu od najvećih međunarodnih biciklističkih utrka Graz-Zagreb te „odgojio mnogo vrsnih sila na polju biciklistike, koji su sudjelovali na Olimpijadama i Svjetskim prvenstvima“.

No, sam Budicki, budući da su mu avanture i natjecanja na zemlji očito dosadile, tražio je nove izazove.

Prava prilika za to ukazala mu se 4. lipnja 1906., kada se balonom “Turul” iz Zagreba, zajedno s Mirkom Botheom i kapetanom Mansbarthom, vinuo u zrak te preko Plješivice, Vratnika i Jadranskog mora, odletio do otoka Krka i spustio se kod Baške. Za tu je priliku Budicki dao tiskati i posebne razglednice s pozdravom, pa je time uveo i prvu zračnu poštu u nas.

U smirenijim godinama nakon toga, Ferdinand Budicki živio je životom ugledna građanina, a u popularnoj zagrebačkoj ilustriranoj reviji Svijet od 4. veljače 1928, objavljen je članak pod naslovom „Rijedak sportski jubilej“:

“Kako se Zagrebčani još dobro sjećaju takoreći početaka biciklističkog športa u nas, a ujedno i pokušaja leta zrakoplovom, osvježit ćemo im te uspomene prigodom 30-godišnjeg jubileja sugrađanina Ferdinanda Budickoga, koji je prvi kod nas shvatio zamašaj rečenog športa.

Na 9. siječnja naime navršilo se punih trideset godina, što je Budicki bio dočekan u Varaždinu, nakon jednako svečanog dočeka u Zagrebu 6. siječnja 1898. Što je on tada izveo na biciklu, tome imade rijetko u kojoj naciji premca, pa se njegov pothvat može staviti o bok najvećim događajima našega vremena na športskome polju. Nije čudo, što je tada sva europska štampa pisala o Budickomu, koji je na biciklu prošao cijelu Europu i dobar dio Afrike. A bilo je to pred – 30 godina! No on se nije vozio samo na kotaču i postigao uspjehe, već se je balonom „Turul“ g. 1906. popeo u zrak 2000 m visoko i sretno se spustio u Baški na otoku Krku”.

JEDAN OD NAJZANIMLJIVIJIH HRVATSKIH ŠPORTAŠA, PODUZETNIKA I AVANTURISTA

U istoj reviji, tri godine poslije, 25. travnja 1931., obilježen je 60. rođendan Ferdinanda Budickog ovim riječima: „Ferdinand Budicki, tipični Zagrepčanin i tipični purger, doživio je šezdesetgodišnjicu. Ta je 60-ogodišnjica za to važna, da se pokaže kako ustrajnim radom i marljivošću može hrvatski obrtnik dotjerati do uvaženog položaja i štovanja u građanstvu.

Kako je Budicki jedan od naših najstarijih i najstrastvenijih športaša, a osobito u biciklistici i kasnije u automobilizmu, stekao je mnogo simpatija u športskim krugovima i građanstvu, te kroz čitav niz raznih športskih priredaba i utakmica aktivno i agilno sudjelovao. Njegovim neumornim radom sveo je svoj posao na vrhunac, pa je još i danas vrlo okretan i poduzetan. God. 1930. proslavio je 30-godišnjicu svog poslovanja, koje i danas još sam vodi s najboljim uspjehom.

Budicki se 1898. oženio, te imao petero djece, od kojih mu je dvoje umrlo, a ostalo troje živih. Svi su danas poženjeni i žive svaki na drugome kontinentu. Kćerka Margareta udata je u Beču, sin Viktor je u New Yorku profesor na Bakteriološkom fakultetu, a najmlađa mu se kći Jelena udala prošle godine u Londonu za Engleza, koji je premješten odanle u svome zvanju, te se sada nalaze i žive u Agoni, na Zlatnoj obali u Africi“.

Ferdinand Budicki vodio je svoju trgovinu gotovo do smrti, 26. lipnja 1951. Bez obzira na sve definicije, među danas rijetkim poštovateljima ostat će u pamćenju kao jedan od najzanimljivijih hrvatskih športaša, poduzetnika i avanturista.

LITERATURA: Zagrebačke dnevne novine: Jutarnji list (1912.-1941.), Novosti (1907.-1941.)

Ilustrirana revija Svijet, Zagreb (1926.-1936.)

Pavao Cindrić: „Grički milenij“, 1965.

9

SJEĆANJA: RUDOLF MATZ

Hrvatski R atletski komet Piše: DAMIR ŠKARPA

Rudolf Matz (1901. – 1988.) bio je ne samo vrstan glazbenik, već i iznimno uspješan atletičar. Bio je sjajan sprinter, iznimno brz i laka koraka, često neuhvatljiv za konkurenciju

Matz obara jugoslavenski rekord na 100m

10

udolf Matz, istaknuti i u svjetskim razmjerima iznimno cijenjen skladatelj komornih djela, dirigent, violončelist, glazbeni pedagog i profesor na sveučilištima u Zagrebu i Ljubljani te autor jednog od najcjenjenijih djela u svjetskoj violončelističkoj literaturi XX. stoljeća („Prve godine violončela u 32. sveska“), nije bio samo vrstan glazbenik, već i iznimno uspješan športaš – atletičar.

Ovaj svestrani čovjek velike, nepresušne energije i talenta rodio se u Zagrebu 19. rujna 1901. godine. Atletikom se počeo baviti 1919. kao srednjoškolac, uključivši se u, nakon Prvog svjetskog rata, obnovljenu atletsku sekciju zagrebačkog HAŠK-a. Ubrzo postaje predvodnikom jake atletske ekipa „akademičara“ u kojoj se između ostalih ističu Branko Kojić (400 m), Đuro Gašpar (koplje), Miroslav Dobrin (brzo hodanje), Jure Erega (800 m), Ljudevit Sentđerđi (koplje) te Lucijan Kovačić (motka) i kolege u štafeti 4x100 m (Kojić, Berković i Kirin).

Matz je bio odličan atletičar, sprinter, iznimno brz i laka koraka, često neuhvatljiv za konkurenciju. Prve službene nastupe imao je na mitingu HAŠK-a i Marathona 29. i 30. svibnja 1920. na stadionu u Maksimiru. U utrci na 200 m zauzeo je drugo mjesto, iza klupskog kolege Kirina.

Već u kolovozu iste godine na klupskom mitingu HAŠKa Matz ostvaruje odličan rezultat na 100 metara odnijevši uvjerljivo pobjedu uz istrčanih 11,8 sekundi. Za vrijeme školskih praznika Matz je prionuo treniranju racionalno raspoređujući cikluse tijekom šest tjedana. Čelništvo HAŠK-a uviđa kakvu kvalitetu posjeduje njihov sprinter, pa si daje zadatak nabave sredstava kako bi mogli poslati njega i još nekoliko atletičara na međunarodni miting prve kategorije u Prag.

Povijest hrvatskog športa > broj 197<

Vremena nije bilo mnogo, nepuna tri tjedna, no tadašnji vrlo agilni predsjednik kluba Hinko Würth, uz pomoć Miroslava Dobrina, uspijeva pronaći potrebna financijska sredstva te su tako zagrebački atletičari predvođeni Matzom otputovali u Prag. No, tek što su pristigli u „Zlatni grad“ saznaju da je Spartin miting odgođen za osam dana zbog smrti dugogodišnjeg predsjednika kluba Karaja. Budući da nisu imali dovoljno novaca da tako dugo borave u Pragu, kanili su vratiti se u Zagreb, no domaćini im nisu to dopustili omogućivši im besplatan boravak, stan i hranu sve do završetka mitinga.

ČETVRTO VRIJEME NA SVIJETU

Vijesti koje su potom dolazile sa natjecanja bila su senzacionalne. Naime, HAŠK-ov sprinter Rudolf Matz uvjerljivo pobjeđuje na 100 metara (11,4 sekundi uz jugoslavenski rekord) i na 200 m (24,6 sekundi). Mnogi iskusniji europski trkači ostali su iza hrvatske senzacije, a posebno je to teško palo domaćim atletičarima iz praške Sparte.

Iznimno vrijedan bio je taj rezultat na 100 metara ostvareno vrijeme od 11,4 bilo je u tom trenutku četvrto vrijeme na svijetu. Za usporedbu, na Olimpijskim igrama u Antwerpenu Britanac Harry Edward osvojio je broncu s istrčanih 10,9 sekundi.

Poznati športski kroničar, novinar i bivši klizač zagrebačkog HAŠK-a Ante Škrtić, ovako je svojedobno ocjenio karijeru velikog „Maceka“: „Matz je bio čudo od čovjeka. On je u nogama imao svjetski rekord, međutim nije imao adekvatne uvjete za treniranje u Zagrebu. Stoga nije uspio postići značajniji rezultat u svjetskim mjerilima, a svejedno je bio blizu toga. Amerikanac Scholz, svjetski rekorder, imao je vrijeme 10,6, a sunarodnjak Paddock 10,4 iz 1921. godine.

Paddock je bio i olimpijski prvak 1920. u Antwerpenu s 10,8.

Rudolf je bio vrlo dobar i na 200 m, među 20 najboljih na svijetu 1921. godine. Tretman športa u Jugoslaviji u to vrijeme nije bio zadovoljavajući, pa ovakvi biseri često nisu uspjevali postići bolje i permanentno kvalitetnije rezultate na međunarodnom polju.“ Matz je imao u nogama olimpijsku kvalifikacijsku normu, ali kroničan nedostatak sredstava i malo zakašnjela „eksplozija“ vrsnog sprintera onemogućili su ga u toj realnoj mogućnosti. Klub je pokušavao što je više moguće pratiti trendove u režimu i načinu treniranja, no novac je uvijek bio nepremostiva barijera za kvalitetniji rad.

Pokušavalo se raditi u zimskim mjesecima, trenirajući u dvorani s utezima i „teškim“ loptama, dva do tri puta tjedno, što je bio uzus kod atletičara toga vremena.

Nakon lovorika u Pragu, početkom listopada na 1. pojedinačnom prvenstvu Kraljevine SHS održanom na igralištu u Maksimiru, Matz je dvostruki sprinterski prvak države. Popravlja rekord na 100 m (11,2 sek) i na 200 m (23,4 sek). Nastavlja s upornim radom, poboljšava tehniku trčanja i kondiciju. Vlasnik je i državnog rekorda u štafeti 4x100m u vremenu 47,60 postignutog potkraj lipnja 1920. zajedno sa Sladovićem, Vukovićem i Kirinom.

SONATE I ETIDE PREUZIMAJU PRORITET

Sljedeće godine ponovno dominira na tlu tadašnje države, odnosi nove naslove prvaka u sve tri sprinterske discipline u kojima sudjeluje. Obara vlastite rekorde na

Štafeta 4x100m HAŠK-a, slijeva - Rukavina, Kojić, Kirin i Matz 100 m (11,0) i 200 m (22,6). Ovi postavljeni rekordi na državnom prvenstvu u Zagrebu 10. rujna 1921. zadržat će se punih 11 godina, sve do 1932. i pojave „haškovca“ Božidara Jamnickog. Rekord kojeg je Matz postigao na 100 m (11,0) među 10 je najboljih vremena na svijetu tijekom 1920-ih.

U kolovozu 1921. Matz nastupa i na iznimno jakom mitingu W.A.C.-a u Beču prozvanog i „Malom olimpijadom“ zbog velikog broja kvalitetnih atletičara. Posebno se ističe u utrci na 200 metara pobijedivši moćnog Nijemca Senftlebena. Mediji ga nazivaju „nesalomljivi bježač“, a nove komplimente pod noge mu baca jedan neimenovani dužnosnik švedske atletske federacije, kazavši: „To je jedan od najvećih talenata za trčanje na kratkim prugama što sam ga u mojoj praksi susreo. Eksplozivnost, ubrzanje. čovjek trči u jednom dahu...“ Dojmovi se nisu slegli, a Matz je već pobijedio na utrkama u Parizu (na 100 i 200 m), potom nastupa u Berlinu, da bi se u rujnu 1921. vratio u Prag i tamo neviđenom lakoćom pobjeđuje respektabilne europske sprintere na 100 jardi (10,4) te na 200 m. Idućih godina sve rjeđe nastupa, što zbog razočaranja u nemogućnost normalnog i kvalitetnog treniranja, ali i sve većih obveza na Muzičkoj akademiji u Zagrebu.

Ipak, na velikom mitingu u Beču 1922. osvaja drugo mjesto na 200 metara, a do 1924. nastupa i na međunarodnim natjecanjima u Budimpešti, Beogradu, Milanu, Münchenu i Ljubljani.

Rudolf Matz nakon toga malo-pomalo počinje napuštati svoju najljepšu sporednu stvar na svijetu – atletiku.

Diplomiranjem studija kompozicije na Muzičkoj akademiji 1926. godine u klasi Blagoje Berse, sonate i etide polako preuzimaju prioritet u životnom opredjeljenju velikog hrvatskog glazbenika, ali i značajnog hrvatskog atletičara koja je je hrvatski šport osvjetlio poput kometa. Posljednji put nastupio je za HAŠK 1928. godine...

Hrvatski športaš, a potom i ugledni glazbenik, dobitnik nagrade „Vladimir Nazor“ za životno djelo (1981.), preminuo je u Zagrebu 22. ožujka 1988. godine LITERATURA: Ilustrovana športska revija, tjedni časopis, Zagreb, 1921. (VI, VIII, IX, X).

Jutarnji list, Zagreb, 1920., 1921.

A. Škrtić: HAŠK 1903. - 1993., Zagreb, HAŠK 1993.

Sto godina športa na Sveučilištu u Zagrebu: HAŠK Mladost (1903. – 2003.), Školska knjiga, Zagreb, 2003

11

IN MEMORIAM

Povijest hrvatskog športa > broj 197<

Vera Nikolić (Grabovica, 23. rujna 1948. – Beograd, 27. lipnja 2021.)

U

73. godini života u Beogradu je preminula proslavljena atletičarka Vera Nikolić.

Rođena je 1948. u Grabovici kraj Despotovca, u središnjoj Srbiji. U 13. godini pobjedila je na jednom školskom krosu u Ćupriji, a tu ju je zapazio atletski stručnjak Aleksandar Petrović i predložio joj da zajedno rade. Tako je Vera i službeno ušla u atletski svijet u kojemu će kasnije ostvarivati odlične rezultate...

Dovoljno je bilo samo godinu dana da njezin talent i trenerova stručnost daju rezultate. Pobjeđivala je na krosevima diljem Srbije i Jugoslavije. Bila je juniorka čijim su se rezultatima, i još više mogućnostima, mnogi divili.

Sa samo 16 godina Vera je postala reprezentativka Jugoslavije, a vrlo brzo i prvakinja Balkana. U rujnu 1966. godine s nepunih 18 godina sudjeluje na europskom prvenstvu u Budimpešti i u utrci na 800 metara osvaja prvo mjesto, rezultatom 2:02.8, pobjedivši favoriziranu i mnogo iskusniju Zsuzsu Szabo. To je bila prva zlatna medalja na europskim prvenstvima za Jugoslaviju. Zbog navedenog uspjeha dobila je nadimak „Zlatna Vera“.

Dvije godine kasnije, 20. srpnja 1968. godine, Vera radi pravu senzaciju na londonskom Crystal Palaceu - u okršaju s najvećom nadom britanske atletike Lillian Board, postavlja svjetski rekord na 800 metara rezultatom 2:00.5.

Poslije velike euforije koju je podigla ovim rezultatom, želje ljubitelja atletike su porasle i mnogi su očekivali da Vera na Olimpijskim igrama u Meksiku, osvoji zlatnu medalju. Međutim, tada dvadesetogodišnja djevojka nije izdržala pritisak i u finalnoj trci je odustala.

Nakon neuspjeha u Meksiku dugo se nije mogla oporaviti, da bi onda odlučila napraviti iskorak u karijeri: promijenila je sredinu te se iz Ćuprije preselila u Zagreb i postala članica Atletskog kluba Dinamo. Došla je u ruke poznatog proslavljenog atletskog stručnjaka Lea Langa.

Njezina karijera otad nastavlja uzlaznom putanjom.

Iskusni trener uspio je Veri vratiti povjerenje u samu sebe i pobjednički duh, jer je talent i odlične predispozicije posjedovala.

Već na europskom prvenstvu u Ateni 1969. godine Vera osvaja brončanu medalju. Veliki uspjeh postigla je dvije godine kasnije na EP u Helsinkiju kada je ponovno postala europska prvakinja. Iste godine na Mediteranskim igrama u Izmiru osvojila je zlato Olimpijske igre u Münchenu 1972. godine dočekala je kao najbolja europska atletičarka na 800 metara. Na tim Igrama članica zagrebačkog Dinama osvaja peto mjesto s novim jugoslavenskim rekordom 1:59.5, što je značilo da je i dalje u svjetskom vrhu.

Iduće godine Vera je bila ozlijeđena, pa tako nije na vrijeme došla u formu te nije ispunila normu za natjecanje na europskom prvenstvu u Rimu 1974. godine.

Iako je to mogao učiniti, atletski savez ju nije pozvao i

to je značilo njezno novo razočarenje i posljedično - kraj karijere u 26. godini.

Do 1991. živjela je u Zagrebu, da bi se tad vratila u Ćupriju. Uslijedile su godine teškog života, prihvaćala je sve trenerske poslove, pa je tako trenirala i mlade nogometaše, ali i vodila rekreaciju za odrasle. Prvi put nakon Domovinskog rata vratila se 2002. u Hrvatsku. Nekoliko godina potom uspostavljen je kontakt s Atletskim klubom Dinamom, a zatim je bila gošća na Hanžekovićevom memorijalu, gdje se je upoznala s kasnijom olimpijskom pobjednicom Sandrom Perković.

Tada je puna emocija izjavila: „Volim svoju zemlju, ali ne mogu zanemariti i zaboraviti Zagreb u kojemu sam provela sjajan dio svoje karijere, u kojem sam živjela 23 godine i u kojem sam rodila svoju djecu. Meni je Zagreb najljepši grad u Europi.“ Vera Nikolić u izboru beogradskog „Sporta“ 1966. godine proglašena je za najbolju jugoslavenku športašicu. U izboru „Sportskih novosti“ najbolja sportašica Jugoslavije bila je 1966., 1967., 1971. i 1972. godine, a najbolja športašica Hrvatske 1971. i 1972. godine.

(Jurica Gizdić)

POZIV AUTORIMA Pozivamo sve povjesničare sporta, istraživače, kroničare i autore koji se bave povijesti športa, i zainteresirani su da im članak bude objavljen u podlisku Povijest hrvatskog športa, da svoje radove pošalju na e-mail adresu: ana.popovcic@hoo.hr.

12

#EmotionsWeShare

Službena agencija Hrvatskog olimpijskog odbora

Uniline d.o.o.

Bože Gumpca 38, Pula www.uniline.hr info@uniline.hr +385 52 390 000

Otkrijte Hrvatsku s Unilineom – vaš najbolji izbor za organizaciju sportskih događaja, kampova i priprema.

Smještaj Hotelski management Izleti Transferi & Rent a car Aviokarte MICE & sportska događanja

NASTANAK MODERNOG ŠPORTA: VIŠEBOJ

Demonstracija svestranosti V išeboj je športsko natjecanje u više disciplina jedne športske grane ili u kombinaciji više različitih športskih grana. Glavni cilj takvih natjecanja demonstracija je svestranosti, odnosno različitih psihofizičkih sposobnosti potrebnih za različita natjecanja. Ta svestranost gotovo da je zasebna osobina za sebe, pa se onda tako zasebno i vrednuje u posebnim kombiniranim natjecanjima, što su prepoznali još i stari Grci.

Staro antičko natjecanje u višeboju, pentatlon, sastojalo se, kao što i sam naziv sugerira, od pet različitih natjecanja (grč. pentathlon od pente = broj pet, i athlon = natjecanje). U tih pet natjecanja objedinjene su bile dvije vrste disciplina koje su postojale u antičkom svijetu - lake i teške discipline.

Lake discipline bile su zastupljene skokom u dalj, trčanjem na jedan stadij (oko 190 metara) i bacanjem koplja, dok su teške discipline bile pokrivene bacanjem diska i hrvanjem. Od OLIMP ■ 42 ■

navedenih disciplina, trčanje i hrvanje su na programu antičkih Olimpijskih igara bili i kao zasebni događaji, dok su skok u dalj, bacanje koplja i bacanje diska postojali samo u sklopu pentatlona.

Prema tome, poznata Mironova skulptura Diskobol (odnosno Bacač diska), kao i mnoga druga djela grčke umjetnosti koja prikazuju bacače diska ili koplja, ili skakače u dalj – zapravo prikazuju višebojce.

Antički petoboj bio je prvenstveno ispit za svestrane atlete. Radi te svestranosti pentatlon je doista i imao status glavnog natjecanja na antičkim Olimpijskim igrama. Petobojci, odnosno pentatlonci, smatrani su za najvještije i najspremnije športaše koji su posjedovali sve kvalitete (brzinu, snagu, spretnost i izdržljivost), a trening petobojaca često je bio dio vojnih vježbi, budući da se smatralo da je svaka od pet disciplina korisna u bitci.

Ideja svestranosti sadržana je i u starogrčkom mitu o nastanku pentatlona, a on se veže uz Jazona

Piše: ANA POPOVČIĆ

Višeboji su natjecanja u svestranosti, što je od antike prepoznato kao važna karakteristika vojnog treninga. Ta ideja zadržala se sve do danas, a na njoj je osmišljen i moderni petoboj i Argonaute. Naime, junak Jazon izumio je pentatlon, prije čega su skok u dalj, bacanje diska i koplja bila zasebna, samostalna natjecanja. Mit kaže da su za vrijeme putovanja i pustolovina na Argu, pojedini članovi Jazonove posade bili svatko u nečemu najbolji: Telamon u bacanju diska, Lincej u bacanju koplja, a sinovi Boraja – Zeto i Kalais - u trčanju i skoku u dalj. Pelej

je bio drugi najbolji u svim tim disciplinama, osim u hrvanju gdje je mogao sve pobijediti.

Kada je Jazon htio nagraditi svoje heroje, kombinirao je pet disciplina iz želje da nagradi i istakne svog prijatelja Peleja kome je dodijelio pobjedu - i tako je nastao pentatlon... Čak i Aristotel u svojem djelu „Retorika“ piše o tome kako su petobojci svestrani („Pentatlonci su najbolji jer su prirodno nadareni i snagom i brzinom“), a navodi i da su najljepši, odnosno da imaju najljepša tijela, što nije bilo samo njegovo mišljenje. Naime, u pripremu pentatlonaca bili su utkani napori koji su urodili korpulentnom, ali ne premišićavom figurom, što je u konačnici bio starogrčki ideal ljepote.

Moderni atletski višeboji nastali su najvećim dijelom po uzoru na antički petoboj, iz želje da se istaknu oni iznimni, svestrani, atleti-

čari koji postižu dobre rezultate u različitim disciplinama.

Godine 1885. Amerikanci su organizirali sasvim poseban višeboj.

U roku od pet sati trebalo je završiti natjecanje u ovim disciplinama: trčanje na 100 jardi, bacanje kugle, skok u vis, trčanje na 880 jardi, hodanje, bacanje utega, skok u dalj i trčanje na jednu milju. Ovo je natjecanje nosilo naziv All around championship. Danas više ne postoji, ali uzima se za preteču atletskih višeboja.

Na programu Olimpijskih igara atletski višeboj prvi put se našao već na III. Olimpijskim igrama 1904. u St. Louisu, a radilo se o varijanti triatlona koja se sastojala od skoka u dalj, bacanja kugle i trčanja na 100 jardi. Antički petoboj u svojem izvornom formatu (skok u dalj, ko-

plje, disk, trčanje i hrvanje) uveden je na program modernih Olimpijskih igara na međuigrama u Ateni 1906. godine, a zadnji put je na olimpijskom programu bio 1924. u Parizu.

Moderni atletski višeboj, dekatlon (100 m, 400 m, 1500 m, 110 m s preponama, skokovi u vis, u dalj i s motkom, bacanje kugle, diska i koplja), predstavljen je 1912. na OI u Stockholmu. Na istim Igrama uveden je i atletski petoboj koji je na olimpijskom programu postojao samo do 1920. Ne treba posebno napominjati da su svi navedeni višeboji bili rezervirani samo za muškarce.

Prvi ženski višeboj uveden je tek 1964. u Tokiju. Radilo se o atletskom petoboju, koji je 1984. proširen na sedmoboj, odnosno heptatlon (trčanje 200 m, 800 m, 100 m s preponama, skokovi u dalj i u vis, bacanje kugle i koplja), a koji je i danas na olimpijskom programu za žene.

■ 43 ■ OLIMP

NASTANAK MODERNOG ŠPORTA: VIŠEBOJ

Višeboji su dakle natjecanja u svestranosti što je od antike prepoznato kao važna karakteristika vojnog treninga. Ta ideja zadržala se sve do danas, a na njoj je osmišljen i moderni petoboj - pentatlon (trčanje na 4 km, 300 m plivanja, mačevanje, gađanje pištoljem i jahanje u parkuru 1000 m s 20 zapreka u prirodi).

Koncept modernog petoboja nastavlja se na vojnu tradiciju antičkog petoboja, no prilagođen je ideji idealnog vojnika 19. stoljeća.

Discipline se baziraju na simuliranoj situaciji vojnika iza neprijateljskih linija. Točnije, na legendi o Napoleonovom konjičkom časniku koji je dobio zadatak da prenese hitnu zapovijed. Časnik je, kako priča kaže, jahao nepoznatog konja po teškom terenu, pod neprijateljskom vatrom. Pucao je iz pištolja na svoje progonitelje, a kada je ostao bez municije, sišao je s konja i mačem se obračunao sa jednim od neprijateljskih vojnika. Nakon što je pobijedio u mačevalačkom dvoboju, nastavio je put na konju, no ubrzo je naišao na rijeku koju konj nije mogao prijeći, te je preplivao rijeku i otrčao ostatak puta kako bi uspješno prenio poruku...

Biatlon (kombinacija skijaškog

OLIMP ■ 44 ■

Olimpijski triatlon sastoji se od 1500 m plivanja, 40 km vožnje biciklom i 10 km trčanja trčanja i streljaštva) također veže svoje porijeklo uz vojsku i vojni trening, a općenito su višeboji (bilo isključivo atletski ili miješani s drugim vježbama i disciplinama) vrlo usko povezani s vojnim treninzima vojski širom svijeta.

Osim navedenih, treba još spomenuti gimnastički višeboj koji je disciplina u kojoj se natječu gimnastičari tako da rade sve discipline gimnastike. Parter, konj s hvataljkama, karike, preskok, ruče i preča za muškarce, a za žene preskok, ruče, greda i tlo, odnosno obruč, lopta, čunjevi, vijača i traka u ritmičkoj gimnastici.

Gimnastički višeboj je zapravo osnovna i tradicionalna disciplina gimnastike koja u sebi sadrži još onog starog športskog duha kada discipline, pa čak ni sami športovi, nisu bili tako strogo specijalizirani kao danas i kada još nije bilo

neobično da se jedan športaš ravnopravno natječe u različitim disciplinama, nerijetko čak i u različitim športovima. Za takve športaše postoji čak i poseban naziv – all round športaš.

U (relativno) novije vrijeme, 2000. u Sydneyu, na olimpijskom programu pojavio se još jedan višeboj – triatlon (kombinacija plivanja, biciklizma i trčanja). Triatlon svoje korijene vuče iz utrka kombiniranih od više disciplina, koje su organizirane u Francuskoj 20-ih godina prošlog stoljeća. Krajem 70-ih, pravila športa su preciznije definirana, i u to vrijeme triatlon se počinje razvijati kao ozbiljan šport što je konačno rezultiralo i uvrštavanjem na olimpijski program.

Olimpijski triatlon sastoji se od 1500 m plivanja, 40 km vožnje biciklom i 10 km trčanja.

Uz triatlon se svakako mora spomenuti i svjetski poznata i iznimno fizički zahtjevna utrka - Ironman triatlon. Sam naziv na engleskom jeziku znači „čelični čovjek“, što je aluzija na snagu i izdržljivost koju posjeduje svaki natjecatelj u ovoj utrci.

Ideja za utrku Ironman nastala je za vrijeme ceremonije dodijele nagrade za trkačku utrku na havaj-

Demonstration of versatility

skom otoku Oahu 1977. Među sudionicima bili su članovi trkačkog kluba Mid-Pacific Road Runners i plivačkog kluba Waikiki, koji su već neko vrijeme debatirali o tome koji su športaši spremniji - trkači ili plivači.

Tom je prilikom zapovjednik američke mornarice John Collins citirao članak u časopisu „Sports Illustrated“ koji je objavio da je belgijski biciklist Eddy Merckx imao najveći zabilježeni "unos kisika" od bilo kojeg športaša koji je ikad izmjeren te konstatirao da su možda biciklisti najspremniji od svih.

Naposlijetku je Collins predložio da se rasprava riješi utrkom koja će kombinirati tri već postojeća natjecanja na tom havajskom otoku: „The Waikiki Rough Water Swim“ (2,4 milje plivanja), „Oahu Bicycle Race“ (112 milja bicikliranja), te „Honolulu Marathon“ (maratonska utrka).

Utrka koja je kombinirala ta tri natjecanja, odnosno prvi Ironman triatlon održan je 18. veljače 1978. godine na otoku Oahu.

Sudjelovalo je 15 natjecatelja, a svaki je prije utrke dobio tri lista papira s kratkim opisom utrke i nekoliko pravila.

Na zadnjoj strani pisalo je: “Otplivajte 2,4 milje! Vozite bicikl 112 milja! Otrčite 26,2 milje! Hvalite se do kraja života!” – rečenice koje su danas registrirani zaštitni znak

utrke. Osim toga, Collins je izjavio: „Tko god završi prvi, nazvat ćemo ga Ironmanom“.

Prvi pobjednik bio je Gordon Haller, specijalist za komunikaciju američke mornarice, a odmah iza njega stigao je John Dunbar, pripadnik specijalnih snaga američke mornarice (US Navy SEAL) – što i ovu utrku, zajedno s idejnim začetnikom, zapovjednikom Collinsom, čvrsto vezuje uz vojsku.

Već iduće godine, 1979., bez ikakve dodatne reklame, na utrci se okupilo 50 natjecatelja, a godinu iza, 1980., već je nekoliko stotina zainteresiranih kontaktiralo organizatora Collinsa...

Za kraj, možda još samo da se naglasi da su svi ovi višeboji u nekom svojem začetku inspirirani antičkim petobojem.

To potvrđuju i nazivi većine njih koji su izvedeni analogijom grčke riječi pentathlon, pa tako danas na olimpijskom programu imamo biatlon, triatlon, pentatlon, heptatlon i dekatlon, a osim njih postoji i manje poznati kvadratlon ili tetratlon koji kombinira plivanje, bicikl, kajak i trčanje.

All-around is a sports competition in several disciplines of one sports branch or in a combination of several different sports branches. The main goal of such competitions is a demonstration of versatility, that is, different psychophysical abilities necessary for different competitions. This versatility is almost a separate feature itself, and then it is valued separately in special combined competitions, which was recognized already by the ancient Greeks.

The old ancient all-around competition, pentathlon, consisted - as the name suggests - of five different competitions (the name derived from the Greek word pentathlon, that is, pente = five and athlon = competition). These five competitions comprised two types of disciplines that existed in the ancient world - easy and difficult disciplines.

Easy disciplines consisted of long jump, stadion race (around 190 m) and javelin throw, while difficult disciplines consisted of discus throw and wrestling.

Modern athletic all-around competitions were created mostly as a modern variation of the ancient pentathlon, with the desire to highlight those exceptional, versatile athletes who are achieving good results in different disciplines.

Besides the athletic all-around competitions, there are also gymnastics all-around competitions, as well as recently popular triathlon (a combination of running, swimming and cycling) and Ironman triathlon.

It should be emphasized that at very beginning all the all-around competitions were inspired by the ancient pentathlon.

This is confirmed by the names of most of them that derived from the Greek word pentathlon, and thus today on the Olympic program we have biathlon, triathlon, pentathlon, heptathlon and decathlon, and besides them there is a lesser known quadrathlon or tetrathlon (which combines swimming, cycling, kayaking and running).

Ana Popovčić

LITERATURA: AA. VV. Enciklopedija fizičke kulture, Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb, 1977.

AA. VV. The Olympic Games in Ancient Greece, ur. Iris Douskou, Ekdotike Athenon, Atena, 1982.

Zdenko Jajčević, Antičke olimpijske igre i moderni olimpijski pokret do 1917. godine, Libera Editio d.o.o. Zagreb, 2008.

■ 45 ■ OLIMP

MEĐUNARODNI OLIMPIJSKI POKRET

Povijesni izazov odgođenih Igara O dbrojavanje do početka Olimpijskih igara u Tokiju već se odavno promijenilo iz troznamenkaste u dvoznamenkastu brojku, međutim, ono što se još uvijek nije promijenilo jest neizvjesnost održavanja Igara. Iako svi partneri u organizaciji navedeni scenarij više ne spominju, u suprotnosti stoji mišljenje sve većeg broja Japanaca o otkazivanju ili odgodi Igara koje poprima konture službenih zahtjeva prema državi. Japan – s druge strane – kao domaćin čini sve kako bi se Igre održale, ali i održale na siguran način za sve sudionike, a posebice za stanovnike Japana.

Doista, cijeli je niz mjera koje se uvode kako bi Igre bile sigurne, od cijepljenja, nošenja maski, raznih uputa i drugih mjera koje su već poznate diljem svijeta. Međutim, uslijed cijelog niza obveza i propisa koje sudionici Igara moraju poštivati prilikom dolaska, ali i prije samog dolaska u Japan – domaćini su prepoznali potrebu izdavanja čak dva priručnika koji će olakšati športašima i sudionicima praćenje i poštivanje navedenih propisa i obveza za vrijeme Igara.

U skladu s tim, važno je istaknuti da su početkom ove godine Organizacijski odbor (OO) Tokio 2020., Međunarodni olimpijski odbor (MOO) i Međunarodni paraolimpijski odbor (MPO) tiskali prvi priručnik u kojem su objedinjene sve informacije neophodne za sve sudionike Igara s ciljem održavanja sigurnih i uspješnih Olimpijskih i Paraolimpijskih igara u Zemlji Izlazećeg Sunca.

Naime, ideja vodilja u izradi navedenih materijala, ponajviše je praktične prirode i cilj je omogućiti lakše snalaženje u cijelom nizu OLIMP ■ 46 ■

Piše: SAŠA CERAJ Fotografije: IOC

Domaćini su prepoznali potrebu izdavanja čak dva priručnika koji će olakšati športašima i sudionicima praćenje i poštivanje navedenih propisa i obveza za vrijeme Igara

obveza koje za sudionike započinju već prije samog putovanja u Japan, te se nastavljaju pri ulasku u Japan, da bi završne aktivnosti bile odrađene prilikom napuštanja Igara.

Važno je istaknuti kako se obveze razlikuju ovisno o kategorijama sudionika, pa su tako športaši upute zaprimili u skladu s njihovim obvezama i situacijama u kojima će se nalaziti, dok se takve informacije razlikuju – pa samim time traže i drugačije upute – primjerice za međunarodna športska udruženja, tehničke delegate, medije i ostale službene predstavnike.

U izradi serije priručnika, uz

MOO, MPO i OO Tokio 2020., sudjelovali su i Svjetska zdravstvena organizacija, japanska vlada, tokijska gradska uprava te nezavisni stručnjaci diljem svijeta. Zanimljivo je da su u tekstovima uključena i iskustva raznih športskih natjecanja održanih za vrijeme pandemije te predstavljaju vrijedan i praktičan doprinos u navedenim uputama.

Primjera radi, u priručniku se može pronaći opis tipičnog putovanja za svaku skupinu sudionika na Igre, počevši od mjera koje započinju dva tjedna prije dolaska u Japan, testiranja prije polaska i po dolasku u zemlju, te upotreba

organizacije prvih

aplikacija za pametne telefone potrebnih za izvještavanje o zdravlju i traženju podrške i pomoći za vrijeme Igara.

Poseban je naglasak stavljen na pojašnjenju uspostave mjera za identificiranje, izoliranje i liječenje potencijalnih pozitivnih slučajeva na COVID-19. Na primjer, u priručniku o športašima i službenim predstavnicima, navedena će skupina primiti informacije o provođenju vremena u olimpijskom i paraolimpijskom selu gdje će biti podvrgnuti strogim nadzornim mjerama koje će uključivati ograničenje vremena boravka športaša i pomoćnog osoblja u selu, ograničenja druženja izvan sela te kretanja između službenih mjesta održavanja Igara, a sve s ciljem osiguranja sigurnosti sudionika kao i provedbe Igara.

Prilikom predstavljanja priručnika, predsjednik MOO-a Thomas Bach posebno je apostrofirao napore koje Japan provodi u organizaciji Igara, rekavši kako su se i Tokio i Japan prihvatili neviđenog izazova organizacije prvih odgođenih Olimpijskih i Paraolimpijskih igara u povijesti. Upravo je i to razlog zbog kojega je tiskan „priručnik koji se temelji na znanosti i najbo-

ljoj trenutno dostupnoj medicinskoj stručnosti“, naglasio je Bach.

O potrebitosti i kompleksnosti organizacije Igara u pandemiji, govori činjenica da je krajem travnja 2021. godine izdano drugo izdanje priručnika koji se nadovezao na prethodni iz veljače, pružajući konkretnije i proširenije upute za sve sudionike Igara, temeljene – velikim dijelom – na pozitivnim iskustvima zemalja diljem svijeta prilikom borbe protiv pandemije.

Tim povodom Organizacijski odbor Tokio 2020., MOO, MPO, japanska vlada i grad Tokio, zajednički su se usuglasili oko provedbe mjera koje su potrebne kako bi se osigurale i provele sigurne Igre u ljetnim mjesecima ove godine, te su na konferenciji za medije izvijestili o onim važnijim na kojima će se inzistirati.

Navedene mjere posebno obvezuju sve sudionike Igara na dva testiranja na koronavirus prije puta u Japan. Uz to, svi športaši i prateće osoblje bit će testirani na dnevnoj bazi, a ostale osobe treći ili četvrti dan prilikom dolaska u Japan, nakon čega će se testiranja nastaviti u skladu s učestalošću kontaktiranja sa športašima.

Nadalje, svi sudionici Igara u načelu moraju slijediti samo aktivnosti koje su određene u njihovom planu aktivnosti i moraju minimalizirati kontakt i držati razmak od jednog metra sa svim ostalim sudionicima Igara koji se u Japanu nalaze duže od 14 dana, kao i japanskih stanovnika. Također, svi sudionici Igara moraju koristiti posebna vozila koja će osigurati organizator i ne smiju koristiti javni prijevoz, te moraju jesti samo

■ 47 ■ OLIMP

MEĐUNARODNI OLIMPIJSKI POKRET

Predsjednik Međunarodnog olimpijskog odbora Thomas Bach, naglasio je važnost solidarnosti u mjerama, kao i pridržavanje smjernica te najavio stroge sankcije za sve one koji se neće pridržavati propisanih pravila

na ograničenim mjestima na kojima su uspostavljene protumjere na COVID-19, uključujući ugostiteljske objekte na mjestima Igara, službene restorane u sklopu smještaja, te koristiti poslugu u sobi ili dostavu hrane.

Upute su jasne i u slučaju zaraze. Bliski kontakti definirat će se kao kontakt (tijekom 15 minuta ili više) s osobom koja ima potvrđeni pozitivni test na COVID-19, unutar jednog metra, ako se maska za lice nije nosila (posebice kontakt u zatvorenim prostorima poput hotelskih soba ili vozila), a nadležnost za preuzimanje i potvrdu slučajeva preuzima japanski zdravstveni sustav.

Posebnost koju priručnik donosi jest i uvođenje službene osobe za COVID-19 (COVID-19 Liaison Officers - CLOs) imenovan od svakog partnera u organizaciji Igara, a koja će vrlo blisko surađivati s Organizacijskim dobrom Tokio 2020. i japanskim zdravstvenim sustavom. Navedene će osobe biti obvezne proći intenzivnu i opsežnu obuku čime će pružati važnu podršku športskim delegacijama i osigurati pružanje svih potrebnih informacija kao i tumačenja odredbi priručnika te nadgledati provedbu mjera i potencijalnih pozitivnih slučajeva na COVID-19.

OLIMP ■ 48 ■

Situacija oko pandemije svakako nije razriješena i organizacija velikog športskog događaja poput Olimpijskih igara nije nimalo lak zadatak, posebice u navedenim uvjetima.

Dodatne otegotne okolnosti predstavljaju mjere koje su potrebne, ali značajno usporavaju i otežavaju dinamiku provedbe Igara te donose sve više povika upućenih na otežavanje osobnih sloboda pojedinaca.

Organizacija kao i uspješna provedba zahtijevat će veliku dozu fleksibilnosti i razumijevanja svih prisutnih na Igrama, što je potvrdio i sam predsjednik Međunarodnog olimpijskog odbora Thomas Bach, naglasivši važnost solidarnosti u mjerama, kao i pridržavanje smjernica te najavio stroge sankcije za sve one koji se neće pridržavati propisanih pravila.

Sve navedeno usmjereno je k održavanju sigurnih i uspješnih Igara te zaštiti svih sudionika, a posebice stanovnika Japana. Međutim, iako je operativna strana organizacije Igara već daleko odmaknula, to kako će proteći sama provedba druga je strana medalje koja će se ubrzo pokazati i definitivno upisati kao još jedan povijesni događaj, ali onaj bez presedana.

LITERATURA: www.olympic.org

Two Rulebooks for Safety of the Olympics Japan as host is doing everything to keep the Olympics going, but also to hold them in way that is safe for all participants, especially for the people of Japan. Indeed, many measures are being introduced in order to keep the Olympics safe - from vaccinations, wearing masks, various instructions and other measures that are known around the world.

However, due to the full range of obligations and regulations that participants of the Olympics must comply with not only upon their arrival, but also before arrival in Japan – the hosts have recognized the need to issue two rulebooks (the socalled Playbooks) that will make it easier for athletes and participants to monitor and comply with these regulations and obligations during the Olympics.

Accordingly, it is important to point out that the Tokyo Organizing Committee 2020, the International Olympic Committee and the International Paralympic Committee printed the first Playbook earlier this year, bringing together all the information needed for all participants to ensure the safe and successful Olympic and Paralympic Games.

When presenting the Playbook, IOC President Thomas Bach specifically highlighted Japan's efforts to organize the Olympics, saying that both Tokyo and Japan have accepted the unprecedented challenge of organizing the first postponed Olympic and Paralympic Games in the history. "This is precisely the reason why the Playbooks - based on science and the best currently available medical and event expertise - have been printed", said Bach.

The situation concerning the pandemic has certainly not been resolved and organization of a major sports event - such as the Olympics - in these conditions is not an easy task. Additional aggravating circumstances lie in the required measures, which are not only significantly slowing down and complicating the dynamics of holding the Games but also bringing more and more calls aimed at aggravating the personal freedoms of individuals.

The organization, as well as successful holding of the Games, will require a large amount of flexibility and understanding of all those present at the Games, as confirmed by the IOC President himself, stressing the importance of solidarity in respecting the measures, as well as adherence to the guidelines. All of the above is aimed at maintaining safe and successful Games and protecting all participants, especially the people of Japan.

Saša Ceraj

Više na erstebank.hr/george

George. Najosobnija platforma za digitalno bankarstvo. Zato uvijek raste, razvija se i unapređuje.

Preuzmi aplikaciju na george.hr i uz svega nekoliko klikova postani dio najosobnije platforme za digitalno bankarstvo Erste banke.

ZNANOST I ŠPORT

Kultura predavanja Piše: MIROSLAV HRŽENJAK Fotografije: UNSPLASH

Neovisno o tome radi li se o treneru u nekom športskom klubu, učitelju, profesoru ili nastavniku, u razgovoru s brojnim ljudima koji su postigli planetarne uspjehe – u znanosti, športu, umjetnosti, politici, ili nekom drugom životnom području – nerijetko se ističe kako su upravo učitelji najzaslužniji za onu ključnu točku preokreta u njihovim životima

O

svrnuvši se na profesiju pedagoga, dakle svih onih stručnjaka koji su se u životu opredijelili za rad s ljudima, jedna od stvari koju prvu konstatiramo je kako se nedvojbeno radi o vrlo odgovornom i zahtjevnom poslu, pozivu

koji zahtijeva visoku razinu znanja, ali i empatije, dobrote, ljudske karizme.

Neovisno o tome radi li se o treneru u nekom športskom klubu, učitelju, profesoru ili nastavniku, u razgovoru s brojnim ljudima koji su postigli planetarne uspjehe – u znanosti, športu, umjetnosti, politici ili nekom drugom životnom području – nerijetko se ističe kako su upravo učitelji najzaslužniji za onu ključnu točku preokreta u njihovim životima; kako su im baš te osobe u pravom trenutku predale onu ključnu poruku, ohrabrenje ili podršku nakon koje su počeli vjerovati u sebe, otvorili vrata svojeg skrivenog kreativnog potencijala, stekli samopouzdanje, izgradili pozitivni i pobjednički misaoni postav.

Iako postoji mnoštvo specifičnih znanja koje pedagog fizičke kulture mora posjedovati kako bi u svom poslu bio uspješan, istaknuo bih dvije osobine koje smatram posebno važnima.

Prva od njih proizlazi iz riječi

OLIMP ■ 50 ■

"predavanje" i "predanost", a druga iz riječi "kultura".

Prema kurikulumu nastavnog predmeta Tjelesna i zdravstvena kultura, ovaj predmet omogućuje da učenici bolje upoznaju svoje tijelo, njegovo funkcioniranje, prednosti i ograničenja, pomaže da razumiju važnost cjeloživotnog tjelesnog vježbanja za očuvanje i unaprjeđenje zdravlja. Ono potiče skladan rast i razvoj organizma te pravilno tjelesno držanje, pridonosi većim radnim sposobnostima, uspjehu u učenju te osobnom i socijalnom razvoju.

Tjelesnim se vježbanjem razvija sposobnost donošenja odluka, razvija samopouzdanje i odlučnost te mnoga pozitivna psihička obilježja učenika. Znanje i vještine koje se stječu, kao i navike koje se razvijaju u ovome nastavnom predmetu, potiču solidarnost, osjećaj odgovornosti, razvijanje moralnih vrijednosti, samopoštovanje i prihvaćanje različitosti.

Predavanje tjelesne i zdravstvene kulture nije samo rutinsko i protokolarno prenošenje znanja stečenog na fakultetu ili putem stručne

literature. Predavanje - što i sama riječ govori - zapravo je puno širi i dublji transfer onog neverbalnog, osjećajnog, dubokog i kontemplativnog aspekta bića onima s kojima se radi, koji su mu profesionalno povjereni. Jer - da bi proces odgoja i obrazovanja polučio najbolje rezultate - pored znanja i truda, pedagog mora biti svojevrsni model ponašanja i uzor koji može i treba ostaviti trajan i neizbrisiv trag u životu učenika ili športaša, dati mu ključni impuls koji će ga usmjeriti prema osobnom razvoju i uspjehu u kasnijem životu.

Koliko su pojmovi kao što su predavanje i predanost važni za sudbinu pojedinca i društva, možda je još lakše shvatiti ako razmislimo o riječima sasvim suprotnog značenja (primjerice, oduzimanje i isključivost), ili pak o profesijama gdje snažni i snalažljivi trebaju uspjeti, makar i na štetu slabijih i nesnalažljivih, što se najčešće i događa te se iskrenost i empatija kažnjavaju podsmijehom i gubitkom posla.

Zanimljivo je da se takve profesije često nazivaju „realnim sektorom“, što bi današnjeg čovjeka ■ 51 ■ OLIMP

ZNANOST I ŠPORT

Status profesora tjelesne i zdravstvene kulture, ali i drugih sličnih pedagoških profesija, zapravo je status koje u društvu imaju kreativnost, stvaralaštvo, originalnost, odgovornost prema sebi i zajednici, moralnost, nadahnuće valjda trebalo podsjetiti na to što je stvarnost, a što iluzija, ili mu ponuditi odgovor na jedno od onih pitanja koje se danas često čuju: „Jesmo li ispravno odgajali svoje dijete kad smo ga učili da se brine o drugima i bude prije svega pošten?“.

Dok je s jedne strane sasvim sigurno i logično koliko su za razvoj društva i pojedinca bitni predavači - dakle ljudi čija je osnovna vrijednosna postavka vezana za davanje i pomaganje, a ne za uzimanje i očekivanje - toliko je zanimljiva količina medijskog prostora posvećena nastavnicima i profesorima, naročito ako ju usporedimo s medijskim prostorom namijenjenim raznim youtuberima, influencerima, starletama, neshvaćenim estradnim zvijezdama ili glavnim junacima iz rubrika crne kronike.

Stoga i ne čudi kako danas u želji za društvenom prepoznatljivošću i značajem, neke čak i vrlo ozbiljne profesije posežu za istim alatima dolaska do slave, zbog čega njihove ideje posvećenosti, predanosti i predavanja polako počinju blijediti i sve više podsjećati na šoubiznis.

Uz konstataciju da je dnevni medijski prostor pun onih koji se vole pohvaliti kako su u životu uspjeli (iako od školske lektire nisu pročitali niti jednu knjigu), prelazim na drugi razlog zbog kojeg su upravo pedagozi ti koji su u stanju najdublje prodrijeti u srce djeteta, OLIMP ■ 52 ■

učenika ili športaša, biti ta točka preokreta u njihovim životima.

Riječ je dakako o - kulturi.

Kad govorim o kulturi čovjeka, ne mislim samo na pojedinca koji s vremena na vrijeme u ruke uzme neki književni klasik ili svaka dva mjeseca ode u kazalište, već o jednom specifičnom mentalnom vrijednosnom sklopu pojedinca putem kojeg sreću i zadovoljstvo ne traže isključivo u maničnom ritmu očekivanja i razočarenja prema životu, ljudima, lokalnoj ili globalnoj politici i sl., već kroz osjećaj odgovornosti prema drugima i stalnom nastojanju da svoju prirođenu unutarnju radost i sreću iznesu na svijet oko sebe, kako bi ga učinio ljepšim i plemenitijim mjestom za život.

Kako bih jasnije dočarao o čemu je zapravo riječ, povući ću paralelu između pojmova kultura i inspiracija. Prema rječniku stranih riječi inspiracija je nadahnuće, osobito umjetničko, moment kad je umjetnik naročito sposoban za stvaranje, zanos, zanesenost. Inspiracija je stvaralačka zamisao, ideja.

U rječniku sinonima inspiracija je nadahnuće, poticaj, pobuda, ohrabrenje, stimulacija, motivacija, zanos, oduševljenje, stvaralački polet, muza, sjajna zamisao, svijetli trenutak, prosvjetljenje, kreativnost, originalnost, inventivnost, genijalnost i vizija.

Kultura je usavršavanje i ople-

menjivanje umnih i estetskih osobina u čovjeku, ona je misao, osjećaj i volja. Plodovi kulture su spoznaje i otkrića, pronalasci i izumi, misli i ideje te neprestano rađanje novoga.

Iz svega rečenog, nije teško zaključiti kako onaj najvažniji element koji ističe pedagoge fizičke kulture i druge srodne profesije ne leži isključivo u njihovom znanju, već u njihovom karakteru, hrabrosti, želji za predavanjem vlastitih emocija i karizme, mogućnosti da u onima koji su im profesionalno povjereni potaknu osobni razvoj, odnosno njihovoj kulturi.

Status koji pedagozi uživaju u nekom društvu ne ovisi samo o već navedenom medijskom prostoru kojeg zauzimaju teme iz njihove profesije, visini njihovog mjesečnog osobnog dohotka, uključenosti

Predavanje tjelesne i zdravstvene kulture nikako nije samo rutinsko i protokolarno prenošenje znanja stečenog na fakultetu ili putem stručne literature

u rad političkih stranaka i sl., već i o načinu na koji se prema njima ophode učenici i njihovi roditelji, odnosno – kad je riječ o športskim trenerima, koji su također pedagozi, a neki i profesori tjelesne i zdravstvene kulture - športaši i njihovi roditelji.

Miješanje u njihov rad, kritiziranje njihovih metoda, postavljanje sebe u poziciju ex cathedra u odnosu na njih – često zahvaljujući nekom pregledanom kratkom videu pod nazivom „Kako ovladati vještinom nekog športa u svega nekoliko dana“ - nije samo atak na njihov rad, stručnu autonomiju i profesionalnu etiku, već pokazatelj nečeg puno dubljeg i opasnijeg za cjelokupnu društvenu zajednicu, njezinu budućnost i opstojnost, svojevrsno zaustavljanje intelektualnog i moralnog razvoja društva i pojedinca.

Status profesora tjelesne i zdravstvene kulture, ali i drugih sličnih pedagoških profesija, zapravo je status koje u društvu imaju kreativnost, stvaralaštvo, originalnost,

odgovornost prema sebi i zajednici, moralnost, nadahnuće.

Stoga, želimo li istini pogledati u oči i jasno razlučiti što je važno, a što ipak malo važnije, možda ne trebamo kopati po internetu i tražiti formule i sheme strelovitih ekonomskih uspjeha raznih svjetskih ekonomija, niti angažirati motivacijske govornike i gurue velikih svjetskih korporacija.

Dovoljno je samo prisjetiti se onih tihih i anonimnih profesora, trenera i učitelja koji su cijeli život bili vjerni svojoj plemenitoj životnoj misiji, predajući nam bezuvjetno ono najdragocjenije što su u sebi nosili (koliko su znali i mogli), koji su nam kroz svoj vlastiti primjer i puno ljubavi dali ono ključno i u pravom trenutku, ono što pamtimo kao točku preokreta u našim životima, trenutak u kojem smo upoznali sebe, otkrili vlastite potencijale; trenutak u kojem smo hrabro i radoznalo krenuli u budućnost koja je pred nama i dobili onaj neobjašnjivi predosjećaj da ćemo uspjeti u svojim snovima i vizijama.

Krauthaker Zlatna dolina na paraleli 45.3°

Health, teaching and culture The importance of the profession of pedagogue of physical and health culture - as well as other related professions - for development of an individual and society can be seen already from the very words associated with this profession, for example health, teaching and culture. Social status of teachers and professors is a very clear indicator of the direction in which the society is going.

Therefore, sometimes the key answers and solutions related to, for example, economic development of the society should not be sought through motivational speeches of various mages and world corporations’ gurus, but one should look back and remember those quiet and anonymous teachers, who handed us, in crucial moments in our lives, the most precious thing they had - their knowledge and their own example.

They were that tipping point in discovering our creative potential, building the right values and worldviews of life.

In sports and in life in general.

Miroslav Hrženjak

ŽENE I ŠPORT

UN i ženski šport u doba pandemije K

ad je organizam u stresu izazvanom nekim izvanjskim okolnostima, tada se zaštitne funkcije povlače prema vitalnim organima i privremeno prepuštaju periferiju “hladnom pogonu”. Isto se događa i u društvenom organizmu, pa tako i u ovom koji se naziva športom.

Potpuno je jasno da je stres, uzrokovan pandemijom, u globalnom športskom sustavu usporediv samo s onim izvanrednim situacijama što su ih izazvala dva svjetska rata u XX. stoljeću: otkazuju se ili odgađaju najveća natjecanja, uključujući i Olimpijske igre, a ništa bolje nije ni na periferiji – “u banani” su sve temeljne športske razine, škole, podmladak, rekreacija, lokalna natjecanja… Puno je toga suspendirano i ostavljeno za neka bolja vremena.

U funkciji ostaje samo centralni krvotok, a to je onaj kojim kola najOLIMP ■ 54 ■

Piše: RATKO CVETNIĆ Fotografije: UN

U tekstu “COVID-19, Women, Girls and Sport: Build Back Better” Ujedinjeni narodi uočavaju moguće posljedice krize

više novaca - profesionalni pogoni nogometa, NBA, tenis, još tu i tamo neki “jači dućan”, premda i to s restrikcijama. Ali, gotovo u pravilu se radi o muškim poslovima. Kako, dakle, prolazi ženski šport? Često se puta znade reći kako je kriza istodobno i prilika. To je

sasvim točno. Kad dođe situacija “stani-pani”, otpada pozlata izborenih sistemskih preinaka i na sceni ostaje najstariji zakon društvene zajednice - zakon jačega. A jači uvijek ima i više para.

Prema tome, svaka je kriza ujedno i prilika da se moćni još više udalje od pratnje. “Para na paru, a šuga na šugu”, kako glasi narodna umotvorina.

Međutim, Ujedinjeni narodi, koji bi ipak trebali biti određeni osigurač društvene ravnopravnosti, u svojim dokumentima - a možemo ih pronaći na specijaliziranom portalu www.unwomen.org u tekstu “COVID-19, Women, Girls and Sport: Build Back Better” - uočavaju moguće posljedice krize te ih svrstavaju unutar sljedećih pet područja športa na kojima se negativni aspekti “novog normalnog” posebno

odražavaju: Žene kao upravljači u športu, Rodno uvjetovano nasilje, Gospodarski utjecaj na žene, Predstavljanje žena u medijima, Udio djevojaka u športu.

Premda od takvih općenitih poslanica, kakve se svakodnevno sastavljaju na ušću rijeke Hudson, ne možemo uvijek očekivati neku konkretnu polugu - jer sve se svodi na mesijansku poruku da bi bilo bolje kad bi bilo bolje - na nekoliko dobro uočenih specifičnosti treba obratiti pozornost.

U izgradnji, odnosno obnovi “športskog ekosustava”, Ujedinjeni narodi imaju preporuke za različite (pod)sustave povezane sa športom bez čije pomoći neće biti oporavka od pandemijske traume. Tako se od vlada traži da osiguraju održanje školskoga športa, čak i u uvjetima škole na daljinu (dodali bismo: osobito u takvim uvjetima), te da nadziru pravednu raspodjelu i pristup športskim resursima.

Od športskih organizacija traži se da provedu zajedničke - dakle muške i ženske - konzultacije oko razlika u doživljaju negativnih vidova pandemije, kako bi se osvijestila perspektiva drugog spola i tako lakše došlo do prihvatljivih smjernica za buduće djelovanje.

Privatnim sponzorima i donatorima sugerira se da podršku ženskom športu ugrade u svoj korporativni image, a športskoj publici da kroz društvene mreže daje podršku ženskom športu kako bi se i na toj razini pojačala vidljivost.

društvene mreže, pa ako se prisjetimo kako je Twitter bez problema blokirao Trumpa, nominalno najmoćnijeg čovjeka na planetu, ili kako Kina grčevito nastoji obuzdati internet, najrasprostranjeniji medij, onda možemo zaključiti da su mediji u koroni, u uvjetima socijalne izolacije, postali još jači, dovoljno jaki da uđu u rat sa svakim tko im se nađe na putu.

Evo, dakle, što UN preporučuje priopćajnim sredstvima: 1) Nastojte uravnoteženo pokrivati i emitirati priloge o ženskom športu, 2) Sudjelujte u strategiji obnove koja podržava rodnu ravnopravnost kako kroz sadržaje, tako i kroz prisutnost žena u športskim medijima, 3) Nastavite podržavati rodnu ravnopravnost među športskim novinarima, 4) Upozoravajte na jačanje štetnih rodnih normi tijekom društvenog distanciranja.

Naravno, preporuke su dobre. A cinik, ljubitelj športa na televiziji, piva i športskih tabloida, dodao bi: A slobodno medijsko tržište još je bolje!

United Nations and women's sport in the age of the pandemic On the portal www.unwomen. org, the United Nations recommends how to preserve women's sports in the period of pandemic. Among the recommendations, those sent to the media are particularly important, as in the context of social distancing, the role of the media including social networks - is growing stronger.

The UN recommends to the media the following: 1) Strive to cover and broadcast articles on women's sport in a balanced way, 2) Participate in a renewal strategy that supports gender equality through both content and presence of women in sports media, 3) Continue supporting gender equality among sports journalists. 4) Warn of the strengthening of harmful gender norms during social distancing.

Of course, the question is to what extent the media are willing to listen to the voice of the UN in restrictive conditions.

Ratko Cvetnić

Osobito je dobro uočeno da gubitkom športskoga okružja iz života mladih športaša nestaje ona kompenzacijska, terapeutska sila koja pomaže da se zaborave, liječe, isprave ožiljci koje mladi športaš eventualno donosi iz poremećene obiteljske sredine. Dodali bismo da taj ljekoviti utjecaj športa nedostaje i svim drugim korisnicima, osobito bezbrojnim legijama rekreativaca.

Za kraj ostavljamo sugestije koje UN daje medijima. Ne treba ovdje naglašavati značaj medija, tema je prilično stara, ali još jednom se vratimo pravilu kriznih stanja: jaki postaju još jači, bogati još bogatiji.

Ako “sedmoj sili” pribrojimo i ■ 55 ■ OLIMP

HRVATSKI ŠPORTSKI MUZEJ

„Igra sporta i umjetnosti“ u Kneževoj palači u Zadru P rošloga ljeta grad Zadar stekao je veliku čast. Naime, predsjednik ACES-a Europe Gian Francesco Lupatelli obavijestio je javnost da je Zadar proglašen Europskim gradom športa za 2021. godinu u svojoj kategoriji. „Vaš je grad izvrstan primjer grada športa, koji mu služi kao instrument za zdravlje, integraciju, edukaciju i međusobno poštovanje građana.“, poručio je Lupatelli.

Zadar je ovu titulu zavrijedio na temelju aktivnosti Grada prema športskim udrugama, promociji športa kroz fair play, dostupnosti športa za sve skupine građana, športskom infrastrukturom među kojom se ističe sjajni kompleks na Višnjiku, programima rekreacije i športa, aktivnostima u športskom turizmu itd.

OLIMP ■ 56 ■

Piše: LUKA MARIN VUCO

Narodni muzej Zadar pozvao je Hrvatski športski muzej da obogati zadarski športski sadržaj svojom izložbom „Igra sporta i umjetnosti“. Otvorena je 13. svibnja, smještena u Kneževoj palači, turistički atraktivnoj znamenitosti, a moći će se razgledati sve do 28. kolovoza

Povodom stečenog naslova, Zadar će u tekućoj godini organizirati niz manifestacija vezanih za svijet športa. Stoga je Narodni muzej Zadar pozvao Hrvatski športski muzej da obogati zadarski športski sadržaj svojom izložbom „Igra sporta i umjetnosti“, a HŠM se, dakako, pozivu rado odazvao.

Izložba je otvorena 13. svibnja, smještena je u Kneževoj palači, turistički atraktivnoj znamenitosti u samom središtu grada, a moći će se razgledati sve do 28. kolovoza.

Kneževu palaču u Zadru prvi bilježe povijesni izvori iz 13. stoljeća, a u njenim temeljima arheo-

loški istraživački radovi otkrili su dijelove zgrade iz rimskog i kasnoantičkog razdoblja. Prema tim nalazima prostor današnje Kneževe palače bio je izgrađen i nastanjen još od rimskih vremena. Narodni muzej je 2011. godine uz pomoć Grada Zadra i zadarskog Konzervatorskog odjela pokrenuo akciju osposobljavanja nekoliko dvorana u izložbene svrhe te je nakon završenih radova Kneževa palača postala sjajno mjesto za kulturna događanja.

Izložbu „Igra sporta i umjetnosti“ otvorio je gradonačelnik Zadra Branko Dukić: - Zadar je u punom smislu grad umjetnosti i športa, stoga slobodno mogu reći da je ova izložba stigla u svoj dom. Iako smo posljednjih godinu i pol uskraćeni za radost koju nam šport i umjetnost pružaju, u ovoj prilici prisjećamo se veličanstvenih športskih priredbi, kao i proslava uspjeha zadarskih športaša koji su se s najvećih športskih natjecanja vraćali kući s medaljama i trofejima, od kojih su mnogi od njih vrhunski primjerci primijenjene umjetnosti i dizajna izjavio je Dukić.

Okupljenima su se na svečanosti otvaranja obratili i Renata Peroš, ravnateljica Narodnog muzeja Zadar, zatim Krešimir Šamija, rav-

natelj Uprave za sport Ministarstva turizma i sporta, te naposljetku ravnateljica HŠM-a Danira Bilić: - Želja mi je da kroz ovu izložbu još jednom naglasimo kako šport s tradicijom dugom gotovo dva stoljeća čini bitan dio hrvatske povijesti i kulture. Šport je potrebno doživljavati kao nešto puno više od skupa medalja i trofeja jer se prometnuo u važni i aktivni čimbenik u svim segmentima hrvatskog društva.

Nakon svečanih govora, prisutne je kroz postav proveo autor izložbe Marijan Sutlović. Hrvatski športski muzej u Zadru izlaže predmete iz vlastitog fundusa – ponajviše medalje, plakate, diplome i skulpture koji su se dodjeljivali kao nagrade za športska postignuća.

Više od 50 umjetnika i dizajnera autori su predstavljenih predmeta, a mnogi od njih obilježili su svoje razdoblje u razvoju hrvatske umjetnosti. Tu su tako i velikani poput Ivana Tišova, Roberta Frangeša-Mihanovića i Ive Kerdića, čije je vizualno oblikovanje ostvarilo snažan utjecaj na promociju pojedinih športskih događaja i općenito percepciju športa u društvu.

Djelatnici HŠM-a sretni su što su dobili priliku da svojim doprinosom obogate športski sadržaj Zadra, Europskog grada športa za 2021. godinu. Izložba „Igra sporta i umjet-

"Game of Sports and Arts" in Zadar Zadar has been declared the European City of Sport for 2021 in its category, and accordingly it will organize a series of events related to the world of sports. The National Museum Zadar invited the Croatian Sports Museum to enrich the sports content with its exhibition "Game of Sports and Arts" at the Rector's Palace. The exhibition, authored by Marijan Sutlović, opened on 13 May and can be seen until 28 August.

At the opening of the exhibition, Zadar's Mayor Branko Dukić said: "Zadar is in the full sense a city of art and sports, so it is safe to say that this exhibition has arrived at its home."

The Croatian Sports Museum exhibits items from its own holdings– most notably medals, posters, diplomas and sculptures that were awarded as prizes for sports achievements. More than 50 artists and designers are authors of the presented items, and many of them marked their period in the development of the Croatian art. There are also notables such as Ivan Tišov, Robert Frangeš-Mihanović and Ivo Kerdić.

Most visitors should of course be expected in the summer months when Zadar will be visited by swarming domestic and foreign tourists.

Luka Marin Vuco

nosti“ svoj vrhunac treba očekivati u ljetnim mjesecima kada će brojni domaći i inozemni turisti proći kroz njezin postav.

■ 57 ■ OLIMP

ŠPORTSKA PUBLICISTIKA

STARO MJESTO, NOVA VATRA: OLD PLACE, NEW FIRE

STOLJEĆE HRVATSKOGA ŠPORTSKOG ZRAKOPLOVSTVA

Autor: Marko Cvijanović Prijevod na engleski: Andrea Bralić Mikić Godina i mjesto izdavanja: 2016., Zagreb Stranica: 120 Format: 25,5 x 32,5 cm Uvez: tvrdi Nakladnik: Hrvatski nogometni savez, Zagreb Oblikovanje, grafička priprema i tisak: Fingere produkcija Dostupnost i info: Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu,

Autor: Ladislav Radulić Recenzenti: Čedo Čurčić, Zvonimir Antoljak, Zvonko Josipović Godina i mjesto izdavanja: 2020., Zagreb Stranica: 152 Format: 21,5 x 30,5 cm Uvez: tvrdi Nakladnik: Hrvatski zrakoplovni savez, Zagreb Oblikovanje i priprema za tisak: Adriana Bužleta Tisak: Printera Grupa, Zagreb Dostupnost: Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu,

sveučilišne knjižnice u Osijeku, Puli, Rijeci, Splitu i Zadru, Gradske knjižnice u Zadru i Ražancu… Knjižnica Hrvatskog olimpijskog odbora, Zagreb; info: Hrvatski nogometni savez, Ulica grada Vukovara 269 a, Zagreb; tel.: 385 1 2361 555 Fax: +385 (0)1 2441 500, e-mail: info@hns-cff.hr.

Cijena: prigodno izdanje

P

andemija bolesti COVID-19 mijenja nam navike i privikava nas na činjenice otkazivanja i odgoda športskih i inih događaja, na promjenjivost odluka na dnevnoj bazi.

U tom nestalnom vremenu, 2021. postala je „nova 2020.“ te nas je minuli lipanj nastojao podsjetiti da je nogomet ipak „najvažnija sporedna stvar na svijetu“.

U takvom ozračju odlučili smo prikazati dvije nogometne publikacije koje podsjećaju na vremena kada na koronu i viruse u razmišljanjima o predstojećem velikom nogometnom spektaklu ne bismo, naravno, ni pomišljali.

Dvojezična, hrvatsko-engleska monografija „Staro mjesto, nova vatra“ podsjetnik je na europsko prvenstvo održano 2016. u Francuskoj.

Tada, prije pet godina, navijači su izabrali slogan "Nova vatra, staro mjesto, ista nada" koji je bio ispisan na autobusu hrvatskih reprezentativaca tijekom prvenstva. Dio tog slogana naslov je ove knjige sjećanja. Jasna asocijacija na svjetsko nogometno prvenstvo 1998. godine i dotadašnji najveći uspjeh hrvatskog nogometa.

Hrvatski su reprezentativci, ali i cjelokupna javnost koja ih je tih lipanjskih dana 2016. godine pratila, u osmini finala izgubili nadu u novi veliki uspjeh, ali kroz trinaest priča čitatelji se mogu prisjetiti tužnog događaja u obitelji Darija Srne i njegove odluke da ponese kapetansku traku u za njega teškoj situaciji, dvojbi i prvih odluka tadašnjeg izbornika Ante Čačića, vaterpolske kapice Vedrana Ćorluke, Perišićevih majstorija, Subašićeva obranjenog jedanaesterca, Kalinićeva pogotka petom, suza Luke Modrića...

Monografija prati put Hrvatske nogometne reprezentacije od trenutka kvalificiranja na EP 2016. pobjedom na Maltom, pa do nesretnog oproštaja od Europskog prvenstva u 117. minuti osmine finala u utakmici s Portugalom.

U trenutku kada su sve nade izbijene iz pluća i daha gledatelja, u trenutku kada su hrvatski nogometaši „polijegali travnjakom od muke“, možda i od prisjećanja na gotovo identičan scenarij osam godina ranije, tada s Tuskom kao drugim glavnim akterom događaja.

Iako kronološki prati događaje vezane uz Euro 2016. te donosi i pregled ukupne statistike nastupa hrvatske nogometne reprezentacije na njemu, ova knjiga nije, kako u svom predgovoru kaže Davor Šuker „stereotipni magnetoskop francuskih nogometnih zbivanja iz lipnja 2016., nego istinski mozaik malo znanih i neznanih detalja, radosti i tuga, suza i smijeha, ponosa, ljudskosti, zajedništva.“

OLIMP ■ 58 ■

Sveučilišna knjižnica u Splitu, Knjižnica Hrvatskog olimpijskog odbora; info: Hrvatski zrakoplovni savez, Dalmatinska 12/II, Zagreb, tel.: +385 (0)1 4848 754 i +385 (0)1 4848 761, e-mail: hzs@caf.hr Cijena: prigodno izdanje

I

lustracijom Homo volansa (Letećeg čovjeka) Fausta Vrančića monografija „Stoljeće hrvatskog športskog zrakoplovstva“ simbolički u pregled povijesti ovoga športa kreće podsjećanjem na slavnog Šibenčana i njegov najpoznatiji izum – konstrukciju padobrana za koji se pretpostavlja da ga je izumitelj i iskušao skokom s nekoga tornja u Veneciji 1616. godine.

Nije Vrančić bio prvi koji je sanjao o letenju niti prvi koji se okušao u skoku s nekog tornja, zvonika ili uzvisine u želji da taj čovjekov san pretvori u stvarnost. Prije Vrančića o polijetanju razmišljali su mnogi, od antike do vremena Leonarda da Vincija koji je svijetu podario prve nacrte padobrana od „jako škrobljenog šatorskog platna 12 lakata širine i isto toliko visoko“, izračunavši tako prije petsto godina da padobran treba imati površinu 20 četvornih metara - onoliko koliko suvremeni padobrani imaju.

U mnoštvu činjenica o svjetskoj i hrvatskoj športskoj zrakoplovnoj prošlosti, čitatelj saznaje i to da se danom stvaranja hrvatskog zrakoplovstva smatra 15. prosinca 1789., dan kada se u Zagrebu u zrak vinuo balon Krste Mazarovića, Hrvata iz Risna u Boki Kotorskoj te da je Hrvatska članica Svjetske zrakoplovne federacije (FAI) gotovo od njezina utemeljenja 1905., najprije u sastavu Austro-Ugarske, potom jugoslavenskih državnih zajednica, a od 29. travnja 1992. i kao suverena i samostalna država.

Pet godina kasnije (1910.) u priručnom hangaru u tadašnjem zagrebačkom predgrađu Črnomercu, konstruiran je i prvi hrvatski zrakoplov, a prvi športski pehar u Hrvatsku je 1912. donio Viktor Klobučar, nakon osvojenog prvog mjesta u kategoriji zrakoplovnih jedrilica-klizača na natjecanju u austrijskom Semmeringu…

Navodeći izume i postignuća Eduarda Slavoljuba Penkale, Mihajla Merčepa, Ivana Sarića, Rudolfa Fizira, Stanka Obada i brojnih drugih zanesenjaka i stvaratelja zrakoplova i zrakoplovne tehnike, autor čitateljima vjerno dočarava razgranatu tehničku kulturu Hrvatske od 16. stoljeća do suvremenosti. A u njoj naši zrakoplovci s ponosom mogu reći da FAI od 2011. za najbolje tehničke inovacije u padobranstvu na razini svijeta dodjeljuje Medalju Fausta Vrančića (Faust Vrančić Medal).

Sva imena i postignuća teško bi stala u skučeni prostor prikaza knjige, pa tek bilježimo da su hrvatski športski zrakoplovci u proteklom vremenu devet puta osvojili naslov svjetskih prvaka i višestruki su svjetski rekorderi, a sve njihove uspjehe i sva sjećanja na prošlost i povijest te činjenice i okolnosti suvremenosti hrvatskog športskog zrakoplovstva čitatelju razotkrivaju stranice monografije.

Piše: TAJANA OBRADOVIĆ

555 NAJVEĆIH NOGOMETNIH UTAKMICA 21. STOLJEĆA Autor: Robert Hrkać Godina i mjesto izdavanja: 2021., Zagreb Stranica: 332 Format: 22 x 25 cm Uvez: tvrdi Nakladnik: Begen, Zagreb Oblikovanje i priprema za tisak: Zen brigada, Velika Gorica Dostupnost: Knjižare i knjižnice diljem RH; web shop Begena:

https://www.begen.

Cijena: 299,00 kn

U

ljetu europskog nogometnog prvenstva red je predstaviti još jednu knjigu o nogometu. Vjerujemo da će za knjigom „555 najvećih nogometnih utakmica 21. stoljeća“ posegnuti dobar dio pasioniranih ljubitelja ovog športa. Ako ni iz kojeg drugog razloga onda zato da se uvjere je li ona njima najbolja utakmica uvrštena u ovaj iscrpan i sistematično prikazan nogometni sadržaj.

Uz riječ autora, predgovor Antona Samovojske i pogovor Ive Čolaka, knjiga obuhvaća čak 21 poglavlje u kojima je redom prikazano: top 100 najvećih utakmica nokaut-faze Lige prvaka, top 10 utakmica Kupa konfederacija, top 50 utakmica Svjetskih prvenstava, top 30 utakmica Europskih prvenstava, top 50 Premiershipa, top 20 El Clasica, top 20 Kupa UEFA-e / Europske lige, top 10 kvalifikacijskih utakmica za SP – svijet, top 20 kvalifikacijskih utakmica za SP i EURO-UEFA, top 20 Serie A, top 20 kvalifikacijskih utakmica hrvatske reprezentacije, top 20 utakmica hrvatske reprezentacije na velikim natjecanjima, top 20 utakmica zagrebačkog Dinama i top 20 utakmica ostalih hrvatskih klubova u europskim natjecanjima, top 20 utakmica reprezentacije BiH, top 10 utakmica BH klubova u europskim natjecanjima, top 10 utakmica „Copa Americe“, top 50 utakmica grupne faze Lige prvaka, 55 Honorable mentions, VAR poglavlje koje obuhvaća sedam utakmica za koje autor skrušeno priznaje da ih je zaboravio uvrstiti u prethodno spomenuta poglavlja te Posljednji jedanaesterac - pogled unatrag samog autora na pisanje ove knjige. „Teško je na jednom mjestu okupiti sve najpamtljivije nogometne utakmice naših života, ali ova knjiga uspjela se poprilično približiti tome cilju. Bilo da želite nešto provjeriti, naučiti ili tek evocirati uspomene, vrlo vjerojatno ćete to ovdje pronaći. I pritom se sjetiti gdje i s kim ste bili kad se 'to' dogodilo. U vremenima površnosti i banalizacije ovakva knjiga podataka i činjenica važan je dokument nogometne povijesti.“ Naveden citat Bernarda Jurišića, kao i prethodno nabrojena poglavlja, ukazuju da je riječ o knjizi enciklopedijskog pristupa, a o njezinom značaju za sve ljubitelje, ali i kroničare i skupljače povijesti nogometa i športa, najbolje govore riječi urednika nekad iznimno popularnog časopisa „Nogomet“ Lea Milera: „U vrijeme dok sam bio športski novinar, u osvit interneta kao izvora informacija, jedna debela knjiga - World Soccer – nakrcana podatcima do najsitnijih detalja, bila je naša biblija. Tamo je bilo sve. Svaki rezultat, gol, svaka statistika, dopunjeno iz godine u godinu. To što ste ovdje pročitali ne nudi sve. Ali ovo je – the best of!“

AUTOMOTODROM GROBNIK 1978. - 2018.

Autori: Ivan Vanja Frančišković, Miroslav Krpan, Vladimir Vujnović Prijevodi sažetaka na engleski i njemački: Ri-Translatio, Rijeka Prijevodi sažetka na talijanski i slovenski:

Ivo Vidotto i Marjana Mirković Godina i mjesto izdavanja: 2018., Rijeka Stranica: 148 Format: 24 x 27 cm Uvez: tvrdi uvez Nakladnik: Adriapublic, Rijeka Oblikovanje i priprema za tisak: Grafik – studio za grafički design, Rijeka Tisak: Grafik, Rijeka Dostupnost: Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, sveučilišna knjižnica u Rijeci, Gradska knjižnica u Rijeci, Knjižnica Hrvatskog olimpijskog odbora, info: Adriapublic, Kvaternikova 23 a, Rijeka, tel.: +385 (0)51 218 345, e-mail: info@adriapublic.hr Cijena: prigodno izdanje

„A

utomotodrom Grobnik 1978. – 2018.“ monografija je povodom četrdesete obljetnice dana (17. rujna 1978.) kada je na tek izgrađenom automotodromu održana prva od 13 utrka Svjetskog prvenstva u brzinskom motociklizmu. Prva u nizu Velikih nagrada za prvenstvo svijeta koje su godinama na Grobnik privlačile više od stotinu tisuća gledatelja...

Ipak, povijest auto-moto športa na Kvarneru i Grobniku seže u mnogo dalju prošlost. Ljudi ovog kraja, tradicionalno otvoreni prema Europi i svijetu, oduvijek su prihvaćali svjetske trendove, pa auto-moto šport začetke bilježi već krajem 19. stoljeća, a prva značajna međunarodna automobilistička utrka održana je, „kao značajan događaj u predsezoni“, u travnju 1902. godine. Organizator utrke bio je Automobil Club iz Nice, suorganizator Uprava Klimatskog lječilišta u Opatiji, a sudjelovala je 81 posada, što je u to vrijeme bio rekordan odaziv.

Okrug Preluk odnosno legendarna Preluka, mjesto je od iznimnog značaja za auto i moto šport u Hrvatskoj. Ta, u svijetu jedinstvena, prirodna auto-moto staza bila je preteča suvremenom Grobniku. Okrugom Preluk 1939. vozili su europski automobilistički asovi, a utrke prelučkom stazom odlučivale su o svjetskim prvacima.

YU Grand Prix – prvenstvo svijeta za motocikliste voženo je prvi put u Preluku 1969. a zatim u kontinuitetu (izuzev 1971.) do 1978. kada utrka seli na Grobnik, na kojem bilježi narednih 13 izdanja. Trinaest godina uzbuđenja, velikih pobjeda i velikih imena motociklističkog športa na Grobniku te iznimnog entuzijazma zaljubljenika oktanskog športa kvarnerskog kraja...

Sredinom 1979. održana je prva u nizu automobilističkih utrka Nagrada INA Delta 5 (tada još pod nazivom Nagrada Ine), kojom je započeo niz organiziranih i službenih bodovnih natjecanja koja zamiru u ratnim okolnostima početkom devedesetih. Ipak, sa samostalnošću Hrvatske, stiže novi procvat automobilističkih utrka na grobničkom automotodromu.

Automobilistički šport na Grobniku bilježio je uspone i padove - u četiri desetljeća, uz prekide uglavnom krajem svakog punog desetljeća, održano je 27 automobilističkih sezona. S novim uvjetima stvorenim polaganjem novog asfalta i licencom Svjetske automobilističke federacije, Grobnik u svečarskoj 2018. ugošćuje FIA CEZ Prvenstvo srednjoeuropske zone, a grobnički asfalt upisuje nove rekorde.

Monografija uz kvalitetan i atraktivan foto materijal donosi rezime cjelokupne auto-moto prošlosti Kvarnera, pregled rekorda grobničke staze, ljudi zaslužnih za razvoj automotodroma te sažetke na engleskom, njemačkom, talijanskom i slovenskom jeziku.

■ 59 ■ OLIMP

OD OLIMPA DO OLIMPA

više na hoo.hr

NAGRADA MILAN NERALIĆ 2021.

( foto: HINA)

HOO-ova priznanja zaslužnicima iz lokalnog športa

Laureati Nagrade Milan Neralić 2021. godine: Športska zajednica Osječko-baranjske županije (glavni tajnik Dubravko Ižaković), Luka Kalinić, Juro Horvat, Josip Šimunović i Nikola Pemper

S

amo 25 dana prije središnjeg događaja godine, Olimpijskih igara u Tokiju, Hrvatski olimpijski odbor (HOO) treći je put dodijelio Nagradu Milan Neralić pojedincima i udrugama zaslužnim za razvoj i unaprjeđenje športa na lokalnoj razini.

Tako je HOO opet i simbolički potvrdio otkud sve kreće u procesu stvaranja vrhunskih hrvatskih športaša, što je prije nekoliko godina i inspiriralo današnjega glavnog tajnika HOO-a Sinišu Krajača na pokretanje nagrade.

Nagrada je nazvana po prvom Hrvatu sa statusom olimpijca i prvom Hrvatu osvajaču olimpijske medalje Milanu Neraliću, Slunjaninu koji je na Igrama u Parizu 1900. godine osvojio brončanu medalju u mačevanju.

Nagradu Milan Neralić 2021. primili su: Luka Kalinić (Županijski savez športova Vukovarsko-srijemske županije), Josip Šimunović (Zajednica sportskih udruga i saveza Sisačko-moslavačke županije), Nikola Pemper (Zajednica sportskih udruga

grada Otočca), Juro Horvat (Samoborski športski savez) i kao jedina udruga – Športska zajednica Osječko-baranjske županije, u čije je ime nagradu primio njezin glavni tajnik Dubravko Ižaković.

Nagradu Milan Neralić čine skulptura i plaketa. Hrvatski olimpijski odbor je zajedno s Akademijom likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu raspisao natječaj za izradu skulpture, a na njemu je pobijedio rad studenta akademije Matije Gajića Puškarića. Skulptura prikazuje čin davanja mača koji vuče korijenje iz srednjeg vijeka te Neralićev žar i ljubav prema športu i olimpizmu.

I ove godine u dvorani hotela Westin bili su izloženi i drugi radovi studenata Akademije likovnih umjetnosti na mini-izložbi o športu i dinamici pokreta.

Ocjenjivačko povjerenstvo Nagrade Milan Neralić i ove je godine djelovalo u sastavu: Mladen Pavićević (predsjednik), Darko Ivošević, Mario Meštro-

vić, Zvjezdana Tuma-Pavlov, Ante Tanfara, Sanda Čorak i Siniša Krajač (članovi).

U znak zahvalnosti za pomoć u teškoj situaciji nakon razornog potresa koji je pogodio Banovinu, predsjednik Zajednice športskih udruga Sisačko-moslavačke županije Josip Šimunović i tajnica Ljiljana Gavranović uručili su posebne zahvalnice HOO-u i Siniši Krajaču, istaknuvši da predstavljaju „zahvalu na riječima i djelima“.

U obrazloženju je istaknuto: „Gospodin Krajač pokrenuo je akciju Prijatelji na djelu, u kojoj je HOO u suradnji sa Zajednicom športskih udruga Sisačko-moslavačke županije organizirao pomoć športašima i športskim udrugama na području stradalom od potresa. Kao privremeno rješenje podignut je šator za Gimnastički klub Petrinja i jedan manji multifunkcionalni šator. Stradalim klubovima i športašima uplaćene su donacije za pomoć u ukupnom iznosu od 350 000 kuna te je

Zajednica športskih udruga i saveza Sisačko-moslavačke županije dodijelila je zahvalnicu HOO-u: Ljiljana Gavranović, Josip Šimunović i glavni tajnik HOO-a Siniša Krajač Skulptura Milana Neralića, rad studenta ALU-a Matije Gajića Puškarića OLIMP ■ 60 ■

Mimi Vurdelja i Neven Šavora, HOOovi dobitnici Nagrade Franjo Bučar

potpuno obnovljena hrvačka dvorana u Petrinji. Osigurano je i vozilo te osobna pomoć za nekoliko stradalih športaša i športskih djelatnika. U donacijama su sudjelovali Međunarodni olimpijski odbor, Europski olimpijski odbori, županijske i športske zajednice, Crnogorski olimpijski komitet, Hrvatska banka za obnovu i razvoj, Banka Krajowego iz Poljske i Hrvatski vaterpolski savez."

Na svečanosti dodjele Neralićeve nagrade, HOO je dodatno naglasio činjenicu da je među dobitnicima najviše Državne nagrade za šport Franjo Bučar za 2020. godinu i dvoje iznimno vrijednih djelatnika HOO-a – voditeljica Programa zdravstvene skrbi i prehrane športaša Mimi Vurdelja i pomoćnik glavnog tajnika HOO-a za programe nacionalnih športskih saveza Neven Šavora. Predsjednik HOO-a Zlatko Mateša i glavni tajnik Siniša Krajač uručili su im prigodne darove. „Nema većeg priznanja od onoga kada vas za neku nagradu nominiraju sami športaši, a upravo to se meni dogodilo“, kazala je Mimi Vurdelja, dok je Neven Šavora naglasio da se i od prolongirane dodjele Bučarove nagrade do danas puno toga napravilo za dobrobit hrvatskog športa.

Svečanost su sjajnim izvedbama obogatili studenti Glazbene akademije: Nives Županić Tica (flauta), Jasmina Bojić (violina), Filip Vitko (viola) i Stin Lebar (violončelo).

Piše: MARIJANA MIKAŠINOVIĆ

Mateša ostao član Izvršnog odbora, Capralos predsjednik EOO-a Na 50. sjednici Glavne skupštine Europskih olimpijskih odbora (EOO) u Ateni, 10. lipnja, predsjednik Helenskog olimpijskog odbora Spyros Capralos izabran je za devetog predsjednika EOO-a, s 34 glasa prema 16, koliko je dobio čelnik Danskog olimpijskog odbora i dosadašnji v.d. predsjednika EOO-a Niels Nygaard.

U mandatu od 2021. do 2025. godine dopredsjednica EOOa bit će Daina Gudzineviciute iz Litve, glavni tajnik (ostao je) Raffaele Pagnozzi (Italija) i blagajnik Peter Mennel (Austrija). Na Skupštini su bili predstavnici svih 50 europskih nacionalnih olimpijskih odbora (ENOC).

Glavna skupština EOO-a izabrala je i Izvršni odbor za razdoblje od 2021. do 2025. godine, a u njega je ponovno reizabran i predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora (HOO) Zlatko Mateša. Uz njega, članovi/članice IO-a su: JeanMichel Brun (Francuska), Uschi Schmitz (Njemačka), Annamarie Phelps (Velika Britanija), Líney Rut Halldorsdóttir (Island), Berit Kjoll (Norveška), José Manuel Araújo (Portugal), Cristina Vasilianov (Moldavija), Mihai Covaliu (Rumunjska), Đorđe Višacki (Srbija), Victoria Cabezas (Španjolska) i Hasan Arat (Turska).

Nakon prijedloga Irskog olimpijskog saveza, najmanje pet od 16 članova IO-a sada moraju biti žene. Prvi put u povijesti EOO-a sedam žena je u IO-u, u odnosu na dvije u prethodnom mandatu. Žene dominiraju u novoizabranom Etičkom povjerenstvu EOO-a: Maja Smrdu (Slovenija), Martina Spreitzer-Kropiunik (Austrija) i Juha Viertola (Finska).

Hrvatska skijašica, 17-godišnja Zrinka Ljutić, osvojila je treće mjesto u izboru 6. zimskog izdanja Nagrade Piotr Nurowski kojom Europski olimpijski odbori (EOO) nagrađuju mlade športaše i športašice Starog kontinenta. Na gala-večeri u Ateni 10. lipnja, u sklopu 50. glavne skupštine Europskih olimpijskih odbora, prvu nagradu dobila je biatlonka Lena Repinc iz Slovenije (rođena 2003.), drugi je bio belgijski snowboarder Evy Poppe, a iza naše Zrinke Ljutić estonski je skijaš slobodnim stilom Henry Sildaru i britanska skijašica slobodnog stila Kirsty Muir.

Uz trofej Piotra Nurowskog, Repinc je osvojila i glavnu novčanu nagradu od 15 000 eura (kao stipendiju za potporu trenažnom procesu u nastavku karijere), Poppe 8000, Zrinka Ljutić 5000, a Sildaru i Muir dobili su po 3000 eura.

Nagrada EOO-a za mlade športaše pokrenuta je 2011. go-

( foto: EOO)

Zrinka Ljutić treća mlada športašica Europe

Spyros Capralos President of EOC, Zlatko Mateša remains a member of the Executive Committee At the 50th session of the General Assembly of the European Olympic Committees (EOC) in Athens, held on 10 June, the President of the Hellenic Olympic Committee Spyros Capralos was elected the ninth President of the EOC, beating thus the President of the Danish Olympic Committee and former Acting President of the EOC Niels Nygaard by 34 votes to 16.

In the mandate from 2021 to 2025, the EOC's Vice President will be Daina Gudzineviciute from Lithuania, Secretary General (remained) Raffaele Pagnozzi (Italy) and Treasurer Peter Mennel (Austria). The Assembly was attended by the representatives of all 50 European National Olympic Committees (ENOC).

The EOC’s General Assembly also elected the members of the Executive Committee (EC) for the term 2021-2025, and the President of the Croatian Olympic Committee (COC) Zlatko Mateša, was re-elected to the EC. Besides him, the members of the EC are: Jean-Michel Brun (France), Uschi Schmitz (Germany), Annamarie Phelps (United Kingdom), Líney Rut Halldorsdóttir (Iceland), Berit Kjoll (Norway), José Manuel Araújo (Portugal), Cristina Vasilianov (Moldova), Mihai Covaliu (Romania), Đorđe Višacki (Serbia), Victoria Cabezas (Spain) and Hasan Arat (Turkey).

Following a motion proposed by the Olympic Federation of Ireland and approved by the EOC GA in November 2020, a minimum five of the 16 Executive Committee members must now be of each gender. For the first time in the EOC history, now there are seven women in the EC, compared to two in the previous term. Women dominate the newly elected EOC’s Ethics Commission: Maja Smrdu (Slovenia), Martina Spreitzer-Kropiunik (Austria) and Juha Viertola (Finland).

Zrinka Ljutić is Europe’s third young athlete Croatian skier Zrinka Ljutić, 17, won the third place in the 6th winter edition of the Piotr Nurowski Prize, presented to young male and female athletes of the Old Continent by the European Olympic Committees (EOC).

At the gala dinner in Athens on 10 June during the 50th session of the EOC’s General Assembly, the first prize went to biathlete Lena Repinc from Slovenia (born in 2003), the second to the Belgian snowboarder Evy Poppe, while our Zrinka Ljutić was followed by Estonian freestyle skier Henry Sildaru and British freestyle skier Kirsty Muir.

Besides the Piotr Nurowski's Prize, Repinc won the top prize money of 15,000 EUR (as a scholarship to support the training process in the continuance of her career), runner-up Poppe 8,000 EUR, third-placed Ljutić 5,000 EUR, while fourth and fifth-placed Sildaru and Muir received 3,000 EUR each.

The EOC Prize for young athletes was launched in 2011 and given in memory of the Polish Olympic Committee’s President Piotr Nurowski, who died in a plane crash in April 2010.

Two years ago, in the summer edition of the Prize, our swimmer Franko Grgić was second.

The Croatian Olympic Committee congratulated Zrinka Ljutić on her valuable EOC recognition, and the President of the Croatian Olympic Committee Zlatko Mateša and Secretary General Siniša Krajač did personaly in Athens.

j Hrvatski skijaški savez dodijelio nagradu za životno djelo Anti Kosteliću Jedan od naših najvećih trenera Ante Kostelić oprašta se od dužnosti u skijaškoj reprezentaciji, što je bio povod da mu matični Hrvatski skijaški savez dodijeli nagradu za životno djelo. Legendarni strateg odlazi iz reprezentacije nakon 23 godine rada.

■ 61 ■ OLIMP

OD OLIMPA DO OLIMPA

više na hoo.hr

Na izbornoj skupštini Međunarodne judo federacije (IJF) u Budimpešti, početkom lipnja, predsjednica Hrvatskog judo saveza (HJS), dr. sc.

Sanda Čorak, izabrana je u Upravni odbor kao direktorica za edukaciju IJF-a, a ujedno i kao člaSanda Čorak s predsjednikom nica Znanstvene komisije. IJF-a Vizerom I u novom mandatnom razdoblju svjetski judo predvodit će (reizabrani) predsjednik Marius L. Vizer. Čelnica hrvatskog juda i dopredsjednica HOO-a nastavlja tako sa sudjelovanjem u važnim radnim tijelima IJF-a. Za potrebe promocije juda kao olimpijskog borilačkog športa u Hrvatskoj i svijetu, ove je godine postala glavna urednica međunarodnog multidisciplinarnog časopisa The Arts and Sciences in Judo, čiji je cilj povezivanje znanstvene judo zajednice s judašima širom svijeta. Ujedno, Sanda Čorak pomogla je i u stvaranju i pokretanju projekta Judo u školama, da bi se više djece u osnovnim školama uključilo u redovite judo treninge i postalo samopouzdanije te naučilo socijalne vještine kroz organizaciju velikih natjecanja u Hrvatskoj.

Uz izradu strateških dokumenata u turizmu i športu, Sanda Čorak bila je i na čelu radne skupine za izradu prvog nacionalnog dokumenta o razvoju športa u Hrvatskoj (Nacionalni program sporta 2019. – 2026.). Znanje i iskustvo već je pokazala i kao članica Komisije za ravnopravnost spolova IJF-a, Znanstvenog odbora i Komisije za ravnopravnost spolova u HOO-u.

Zaklada hrvatskih sportaša najavila nove aktivnosti Na konstituirajućoj sjednici Upravnog odbora Zaklade hrvatskih sportaša sredinom lipnja, za predsjednika je izabran Dubravko Šimenc, za upraviteljicu Zaklade Biserka Vrbek, a administrativne poslove, uz pohvale za dosadašnji rad, i dalje će voditi tajnica Hrvatskog kluba olimpijaca Ana Kera.

Sukladno Statutu Zaklade, Upravno vijeće, sada Upravni odbor Zaklade hrvatskih sportaša, čine predstavnici osnivača Zaklade: troje predstavnika Sportskih novosti, četvero Hrj EOO i Maribor potpisali sporazum o domaćinstvu EYOF-a Sedamnaesto ljetno izdanje Europskog olimpijskog festivala mladih (EYOF) održat će se u Sloveniji 2023. Festival bi se trebao održati od 23. do 29. srpnja 2023. godine. To će biti drugi put da Slovenija bude domaćin, nakon uspješnog zimskog izdanja na Bledu 2003. godine.

OLIMP ■ 62 ■

( foto: HJS)

Sanda Čorak čelna osoba za edukaciju svjetskog juda

vatskog kluba olimpijaca i četvero HOO-a pa su za mandatno razdoblje 2021. – 2025. u sastav UO-a imenovani: Robert Šola, Silvio Marić i Danijela Zemljić (Sportske novosti), Zoran Primorac, Dubravko Šimenc, Marija Anzulović i Gordan Kožulj (Hrvatski klub olimpijaca) te Danira Bilić, Goran Šprem, Renata Šašak i Biserka Vrbek (HOO). Članovi Upravnog odbora raspravljali su o aktivnostima Zaklade i o potrebi njezine promocije. U Sportskim novostima će biti objavljen poziv svim športašima u potrebi (kojima treba pomoć oko egzistencije, stipendije za obrazovanje, za troškove liječenja ili sl.) da se jave Zakladi kako bi im se organizirala odgovarajuća potpora.

Do kraja godine organizirat će se i jedna humanitarna akcija za koju će prijedlog pripremiti Silvio Marić, nogometaš koji ima iskustva u pripremi sličnih akcija, a Zaklada će se uključiti i u organizaciju drugih događaja koju organiziraju športaši kako bi se promovirala njezina svrha.

U Statut i Pravilnik dodat će se odredba o mogućnosti pomoći i trenerima, kao i članovima obitelji u slučaju smrti športaša. Iznesena je i mogućnost suradnje s lokalnim športskim zajednicama te s Germania Sportom u pogledu humanitarnih aktivnosti i potpora za športaše.

Na konstituirajućoj sjednici UO-a bio je i glavni tajnik HOOa Siniša Krajač, koji je dao svoj doprinos i prijedlozima za unaprjeđenje njezina rada. Buduće aktivnosti Zaklade provodit će se pod motom „Sportaši za sportaše“, a u 2021. godini Zaklada je organizirala i web-stranicu zhs.hr.

Predstavljen projekt „Glas žena u sportu“ Projekt „Glas žena u sportu“ predstavljen je početkom lipnja javnosti na prigodnoj svečanosti u zagrebačkom hotelu Westin. Taj projekt, koji će trajati do kraja 2022., zajednički organiziraju HOO, Agencija za elektroničke medije, Ured za ravnopravnost spolova Dopredsjednica HOO-a Morana Vlade Republike Hrvat- Paliković Gruden ske, Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova i Hrvatski paraolimpijski odbor, a pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture i medija te Ministarstva turizma i sporta. „Hrvatski olimpijski odbor je na osnovi svojih iskustava i istraživanja ušao u projekt sa saznanjem o potrebi edukacije športašica i posebno športske administracije. Zato projekt 'Glas žena u sportu' ima važnu zadaću medijskog opismenjivanja športašica za medijske nastupe i objave u tiskanim, elektroničkim i novim medijima, društvenim mrežama. U ukupnoj količini informacija u elektroničkim i tiskanim medijima, ženski je šport podzastupljen“, rekla je dopredsjednica HOO-a Morana Paliković Gruden. j Hrvatska rukometna reprezentacija gluhih na vrhu Europe Hrvatska je rukometna reprezentacija gluhih novi/stari europski prvak!

Naša je reprezentacija na domaćem terenu u finalu svladala Rusiju 34-25 i okitila se najsjajnijim odličjem. To je treći uzastopni naslov prvaka Europe za naše rukometaše. Brončana medalja pripala je reprezentaciji Srbije.

( foto: D. Senčar/Hina)

dine, a dodjeljuje se u znak sjećanja na predsjednika Poljskog olimpijskog odbora Piotra Nurowskog koji je u travnju 2010. godine poginuo u zrakoplovnoj nesreći.

Prije dvije godine u ljetnom izdanju Nagrade naš plivač Franko Grgić bio je drugi.

Hrvatski olimpijski odbor čestitao je Zrinki Ljutić na vrijednom priznanju EOO-a, a uživo su to u Ateni učinili i predsjednik HOO-a Zlatko Mateša te glavni tajnik Siniša Krajač.

Piše: MARIJANA MIKAŠINOVIĆ

Agencija za elektroničke medije je, nakon natječaja za izradu televizijskih i radijskih spotova kojima će se predstaviti naše olimpijke, snimila 16 spotova. Svi će ih mediji emitirati bez financijske naknade.

O svom plasmanu na Olimpijske igre i Paraolimpijske igre govorile su i športašice - stolnotenisačica Anđela Mužinić i maratonka Matea Parlov Koštro. Na kraju svečanosti, kao posebna gošća, govorila je i članica Međunarodnog olimpijskog odbora i bivša predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović.

Od 29. svibnja u ponoć do 30. svibnja 2021., također u ponoć, održano je treće izdanje Olympic Day Runa Hrvatska. Utrka je i ove godine zbog pandemije koronavirusa bila virtualna, ali ne i bez trčanja.

Bila je otvorena za sve stanovnike Hrvatske Olympic Day Run Hrvatska okupio je i svijeta, bez obzira na 557 sudionika dob, a moglo se sudjelovati i hodanjem ili vožnjom bicikla, no pravo na plasman u ukupnom redoslijedu ostvarivali su samo trkači. Olympic Day Run Hrvatska okupio je 557 sudionika iz Hrvatske te BiH, Slovenije, Njemačke, Nizozemske…

Ambasadorice utrke bile su hrvatske olimpijske reprezentativke na OI-ju u Tokiju – Bojana Bjeljac i Matea Parlov Koštro. Organizator utrke, Hrvatska olimpijska akademija (HOA), u suradnji s partnerima i sponzorima utrke – globalnim partnerom olimpijaca i paraolimpijaca tvrtkom Allianz te Intersportom, osigurala je poklon-pakete.

Cjelovit tijek utrke mogao se pratiti na Facebook stranici Olympic Day Hrvatska, a rezultati su dostupni na web-stranici olympic-day-run-croatia.depar.hr/hr.

Državne nagrade za sport Mimi Vurdelja i Nevenu Šavori U Nacionalnoj sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu dodijeljene su krajem svibnja Državne nagrade za sport Franjo Bučar za 2020. godinu, a među godišnjim laureatima je i dvoje zaslužnika iz HOO-a: voditeljica Programa zdravstvene skrbi športaša Mimi Vurdelja i pomoćnik glavnog tajnika za programe nacionalnih športskih saveza i razvojne programe Neven Šavora.

Među godišnjim dobitnicima ovog najvišeg državnog priznanja je i član Vijeća HOO-a, vrijedni dubrovački vaterpolski djelatnik Željan Konsuo. j Hrvatskom boksačkom savezu priznanje Best project Na svečanosti u Italiji HBS-u dodijeljeno je priznanje Europske boksačke konfederacije (EUBC). Od predsjednika EUBC-a Franca Falsinellija vrijedno godišnje priznanje Best project za najbolje projekte u razvoju boksa primio je

( foto: HOA)

HOA organizirala Olympic Day Run Hrvatska

Sanda Čorak Head of the world judo education At the International Judo Federation’s (IJF) Electoral Assembly held in early June in Budapest, the President of the Croatian Judo Federation (HJS), Ph.D. Sanda Čorak, was elected to the Board of Directors as the IJF Education Director as well as a member of the Scientific Committee. In the new mandate period, world judo will be again led by the (re-elected) President Marius L. Vizer.

The Head of the Croatian judo and Vice President of the NOC of Croatia thus continues participating in important working bodies of the IJF. For the purposes of promoting judo as an Olympic martial art sport in Croatia and the world, this year she became Editor-in-Chief of the international multidisciplinary journal The Arts and Sciences of Judo, aimed at connecting the scientific judo community with judokas around the world.

At the same time, Sanda Čorak also helped in creation and launching of the project Judo in schools, in order to get more elementary school children involved in regular judo training and become more confident as individuals and learn social skills through the organization of major competitions in Croatia.

Besides preparing strategic documents in tourism and sport, Sanda Čorak also headed the working group for drafting the first national document on the development of sports in Croatia (the National Sports Program 2019 - 2026). She has already shown her knowledge and experience as a member of the IJF Gender Equality Commission, the Scientific Committee and the Croatian Olympic Committee’s Gender Equality in Sport Commission.

Project "Women’s Voice in Sport" presented The project "Women’s Voice in Sport" was presented to the public in early June during the ceremony held at Zagreb's hotel Westin.

This Project, which will run until the end of 2022, is jointly organized by the NOC of Croatia, the Agency for Electronic Media, the Office for Gender Equality of the Government of the Republic of Croatia, the Ombudswoman for Gender Equality and the Croatian Paralympic Committee, under the auspices of the Ministry of Culture and Media and the Ministry of Tourism and Sport.

"Based on its experiences and research, the Croatian Olympic Committee entered the Project with knowledge of the need to educate female athletes and especially sport staff. That is why the Project “Women’s Voice in Sport” has an important task - media literacy of female athletes for media appearances and publications in print, electronic and new media, i.e., the social networks. It should be noted that in the total amount of information in electronic and print media, women’s sport is underrepresented", said the Vice President of the Croatian Olympic Committee Morana Paliković Gruden.

After the competition for production of TV and radio videos presenting our Olympians, the Agency for Electronic Media made 16 videos. All media will broadcast them free of charge.

Female athletes, table tennis player Anđela Mužinić and marathon runner Matea Parlov Koštro, also spoke about their placement at the Olympic and Paralympic Games.

At the end of the ceremony - as a special guest - the member of the International Olympic Committee and former Croatian President Kolinda Grabar Kitarović also said a couple of words.

predsjednik Hrvatskog boksačkog saveza Bono Bošnjak.

To je najveće priznanje u prošlih 30 godina, otkako HBS djeluje kao samostalni sportski savez državne razine, ali i najviše međunarodno priznanje HBS-u u godini kada slavi 100 godina osnutka i organiziranog bavljenja boksom u Hrvatskoj.

■ 63 ■ OLIMP

OD OLIMPA DO OLIMPA

više na hoo.hr

S dodjele Državne nagrade za sport Franjo Bučar

Ostali dobitnici Državne nagrade za sport Franjo Bučar za 2020. u kategoriji godišnjih laureata su: Pero Kuterovac, Bruno Bošnjak, Slaven Zambata (posthumno), Stojko Vranković, Slavko Cvitković, Paulo Obradović, Rea Hraski, Matija Gubica i Boris Milošević, dok su dobitnici nagrade za životno djelo Ante Kostelić, Petar Skansi i Ivo Trumbić (posthumno).

Ministrica turizma i sporta Nikolina Brnjac čestitala je svim dobitnicima, a posebno nagrađenima za životno djelo.

Nagrade i priznanja HZSN-a Hrvatski zbor sportskih novinara (HZSN) nagradio je na tradicionalnoj godišnjoj svečanosti laureate iz vlastitih redova te zaslužne pojedince i udruge izvan strukovnog članstva. Izvršni odbor HZSN-a odlučio je dodijeliti posebne plakete HOO-u za 30. obljetnicu utemeljenja i Sportskim novostima za 75 godina izlaženja, a Sportskoj televiziji za 10 i Hrvatskoj nogometnoj televiziji (HNTV) za pet godina uspješnog rada.

Priznanje za 30. obljetnicu HOO-a primio je glavni tajnik HOO-a Siniša Krajač, a zahvalnica za dugogodišnju suradnju pripala je prošlom glavnom tajniku Josipu Čopu.

Predsjednik HOO-a Zlatko Mateša zahvalio je novinarima na izvještavanju tijekom pandemije, istaknuvši da će i Olimpijske igre, unatoč svemu, biti odlično popraćene zahvaljujući angažmanu upravo športskih novinara.

Fotoreporter Robert Valai dobitnik je HZSN-ove nagrade za životno djelo, a Nikola Lipovac iz Jutarnjeg lista je novinar godine.

Priznanje za intervju dobio je Željko Janković iz Večernjeg lista, priznanje za TV-novinarstvo HNTV, za komentar Predrag Jurišić iz Sportskih novosti, za novinsku priču novinar Jutarnjeg lista Predrag Žukina, za radijsku emisiju Robert Ferlin s Hrvatskog radija, za reportažu Vlado Boban (Nova TV), a najbolju press-službu u 2020. imao je Hrvatski rukoNikola Lipovac metni savez. i Zlatko Mateša Posebno priznanje za fotografiju pripalo je Luki Stanzlu iz Pixsella, za lokalno novinarstvo nagrađen je Nikola Lukman iz Međimurske športske mreže, a posebno priznanje za suradnju s medijima dobio je najbolji hrvatski skijaš Filip Zubčić.

Hrvatski olimpijski odbor i Institut za razvoj i inovativnost mladih (IRIM) priredili su krajem svibnja u prostorijama HOO-a u zagrebačkom Domu športova svečanost uručenja nagrada pobjednicima kreativnog natječaja „Zajedno s olimpijcima #premasuncu“.

Natječaj je trajao od 1. travnja do 20. svibnja, a na njega su se mogli prijaviti svi zainteresirani korisnici Izradi! web portala, pojedinačno ili timski, osnovne i srednje škole, udruge i knjižnice te ostale ustanove koje se bave edukacijom djece i imaju pristup tehnologijama iz IRIM-ovih projekata.

Ideja je bila da korisnici, samostalno ili uz pomoć mentora, osmisle projekte (robota maskotu ili praktično primjenjive uređaje) koji će hrvatskim olimpijcima olakšati pripreme za natjecanje te odlazak u Japan i sudjelovanje na Olimpijskim igrama.

Pobjednička kreacija VR Bike, u kojoj se pravim biciklom upravlja njegovom virtualnom inačicom, djelo je četveročlanog učeničkog tima iz OŠ Josipovac: Marko Prološčić, Lucija Udovčić, Filip Udovčić i Luka Brodar, pod mentorstvom Željka Udovčića.

Braća Sinković uručila Vrijedne nagrade (Monitor DELL Flat panel 27'', prijenosni su nagrade pobjednicima natječaja HOO-a i bežični bluetooth zvučnik JBL IRIM-a: Luciji Udovčić, CLIP3, bežični miš redragon Luki Brodaru i Marku Shark M688) svakom članu poProloščiću bjedničkog tima uručili su naši

( foto: A. Buljubašić/Hina)

( foto: HOO)

Pobjednici natječaja „Zajedno s olimpijcima #premasuncu“

najtrofejniji veslači, olimpijski dvojac za Tokio Martin i Valent Sinković. „Za svaku pohvalu je ovakav spoj olimpizma i mladenačke imaginacije, koja je u besprijekornoj suradnji s IRIM-om iznova potvrdila da ljudska kreativnost nema granica“, rekao je čelnik HOO-a Zlatko Mateša. Predsjednik IRIM-a Nenad Bakić upoznao je nazočne s najvećim izvannastavnim STEM programom u Europi, koji putem pokreta Croatian Makers ima doseg za više od 200 000 djece.

Mateša ambasador europske odbojke Na sastanku Izvršnog odbora Europske odbojkaške konfederacije (CEV) u Veroni, početkom svibnja, premijerno je uručeno priznanje Ambasador europske odbojke, a među prvom dvojicom zaslužnika primio ga je predsjednik HOO-a Zlatko Mateša. S njim u društvu bio je i bugarski ministar športa Krasen Kralev.

Priznanje im je uručio predsjednik CEV-a Aleksandar Boričić, gost na svečanom otvaranju novih prostorija Hrvatskog odbojkaškog saveza krajem travnja u Zagrebu, na adresi Trg Dražena Petrovića 1 u Zagrebu. Ured je otvorio predsjednik Međunarodnog odbojkaškog saveza (FIVB) Ary Graca.

j HOA i HRS promovirali priručnik za trenere Rukomet kao najtrofejniji hrvatski sport jedan je od onih s najvećim brojem obrazovanih trenera u programima osposobljavanja Hrvatske olimpijske akademije (HOA). U suradnji s Hrvatskim rukometnim savezom Akademija je otisnula novu knjigu odnosno priručnik za rukometne trenere pod nazivom „Rukomet u 21. stoljeću: suvremeni pristup treniranju rukometa“, autorice Lidije Bojić Ćaćić.

OLIMP ■ 64 ■

Piše: MARIJANA MIKAŠINOVIĆ

Čak 602 rada za natječaj Školski šport i olimpizam – tema: haiku

(izvor: HŠSS)

Hrvatski školski športski savez (HŠSS) i Hrvatska olimpijska akademija (HOA) proveli su 10. natječaj pod nazivom Školski šport i olimpijski pokret.

Ove je godine tema bila haiku, a proveden je u partnerstvu s japanskim veleposlanstvom u Republici Hrvatskoj. Natječaj je trajao od 16. veljače do 31. ožujka, a prispjela su 602 učenička rada u dvije kategorije – 427 radova iz 73 osnovne škole i 175 radova iz 37 srednjih škola, i svi su prošli tri selek- Pobjednički rad srednjocijska postupka. školke Nike Šušnjare Tri najbolja rada iz kategorije osnovnih škola: 1. Iva Božić (OŠ Poliklinike Suvag), 2. Jana Ribičić (OŠ Horvati), 3. Adrijana Tabaček (OŠ Ivanska). Tri najbolja rada u kategoriji srednjih škola: 1. Nika Šušnjara (Škola primijenjene umjetnosti i dizajna Osijek), 2. Maša Žilavčić (XV. gimnazija Zagreb), 3. Adrian Barić (Prva hrvatska riječka gimnazija).

Svi nagrađeni radovi mogu se pogledati na poveznici skolskisport.hr/haiku-test-2.

Novo razdoblje Hrvatskog društva za povijest športa Hrvatsko društvo za povijest športa (HDPŠ) obnovilo je krajem ožujka rad izvanrednom izbornom skupštinom s prihvaćanjem Statuta, Programa rada i privremenog Financijskog plana za ovu godinu te izborom statutarnih tijela.

Za predsjednika je izabran Dario Škegro s Kineziološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a potpredsjednici su ugledni hrvatski športski publicist iz Splita Jurica Gizdić i Zrinko Čustonja, također profesor Kineziološkog fakulteta u Zagrebu.

Na obnoviteljskoj skupštini Društva izabrani su i članovi Izvršnog odbora, a osim spomenutog terceta, u njemu su: Ratko Cvetnić, Robert Kučić, Ana Popovčić, Jura Ozmec, Danira Bilić, Tajana Obradović, Igor Kramaršić i Radica Jurkin, koja je izabrana i na dužnost glavne tajnice HDPŠ-a.

Hrvatsko društvo za povijest športa utemeljeno je 1991. sa zadaćom stalnog prikupljanja i očuvanja povijesne građe hrvatskog športa te poticanja istraživačkog, stručnog i publicističkog rada na tom području. Dugogodišnji predsjednik bio mu je Darko Dujmović. S novih sedam članova, potvrđenih na online obnoviteljskoj sjednici skupštine, HDPŠ trenutačno ima 76 članova.

HOO produljio suradnju s Aspirom na području dvojne karijere športaša Hrvatski olimpijski odbor (HOO) i Visoka škola Aspira zaključili su tijekom ožujka Sporazum o suradnji na području visokoškolskog obrazovanja aktivnih športaša. Zaključenjem tog

sporazuma nastavlja se višegodišnja suradnja koja športašima osigurava povoljnije uvjete studiranja na studijskom programu stručnog studija Športski menadžment na Visokoj školi Aspira.

Studij traje tri godine i njegovim završetkom stječe se, prema odredbama Bolonjskog procesa, 180 ECTS bodova i naziv stručnog prvostupnika športskog menadžmenta (bacc. oec.).

Nakon tog studija može se upisati i dvogodišnji specijalistički stručni diplomski studij Športskog menadžmenta i njegovim završetkom stječe se 120 ECTS bodova i stručni naziv (ekvivalent stručnog magisterija): stručno/a specijalist/ ica športskog menadžmenta (struč.spec.oec.). Studij se može upisati kao redovni i izvanredni.

Studentima – vrhunskim (kategoriziranim) športašima, uvjeti studija prilagodit će se obvezama priprema i nastupanja na natjecanjima uz brojne pogodnosti. Studenti – kategorizirani športaši, koji su na studij upućeni putem HOO-a, imaju pravo na povoljniju cijenu studija (50 posto popusta na iznos školarine, za kategorizirane športaše).

Svi zainteresirani mogu potražiti dodatne informacije slanjem upita na e-adresu komisija.dualkarijera@hoo.hr.

Teqball – novi šport na Europskim igrama 2023.

Europski olimpijski odbori (EOO) nastavili su kompletiranje popisa športova za treće izdanje kontinentalnih igara.

Nakon uključivanja biciklizma u brdskoj inačici i BMX-ova slobodnog stila, u skupinu športova koji će biti zastupljeni na Europskim igrama 2023. u Krakovu i Malopoljskoj regiji kao 16. je uvršten teqball, na glasu kao najbrže rastući sport na svijetu. Tako su odlučili predstavnici EOO-a nakon sporazuma s Međunarodnim teqball savezom (FITEQ).

Od utemeljenja teqballa 2012. godine Poljska je organizirala brojna natjecanja, a sport se pokazao popularnim u cijeloj zemlji. Nacionalne teqball federacije u Europi dobit će prigodu da se njihovi športaši natječu na Igrama u muškoj i ženskoj pojedinačnoj konkurenciji, kao i u mješovitim parovima. Sudjelovat će najviše 70 športaš(ic)a.

Nakon nedavnog uvrštenja padela u sportski program Igara 2023., uključivanje teqballa signalizira daljnje inovacije EOOa u stvaranju raznolikog i zanimljivog programa olimpijskih i neolimpijskih sportova. Odluku o uvrštenju teqballa u program EI-ja 2023. pozdravio je i predsjednik HOO-a i član IO-a EOO-a Zlatko Mateša, koji je o teqballu razgovarao s mađarskim domaćinima na sastanku skupine nacionalnih olimpijskih odbora srednje i jugoistočne Europe u Budimpešti.

Europske igre vodeći su kontinentalni višešportski događaj i održavaju se svake četiri godine. Zasad je posljednji uvršteni šport za EI 2023. stolni tenis (zastupljen i na nekim prethodnim izdanjima Igara). Pridružuje se badmintonu, biciklizmu, boksu, kanuu, karateu, košarci 3 x 3, modernom petoboju, padelu, rukometu na pijesku, streličarstvu, streljaštvu, sportskom penjanju, taekwondou, tajlandskom boksu, triatlonu i teqballu.

j Darku Uidlu novi trogodišnji mandat Predsjednik Hrvatskog streličarskog saveza Darko Uidl ponovno je izabran u Izvršni odbor Europske streličarske federacije (World Archery Europe Executive Board). Bit će mu to drugi trogodišnji mandat u najvišem tijelu europskog streličarstva, a izborni kongres održan je virtualnim putem.

■ 65 ■ OLIMP

Uz vas za sve pred nama.

BEYOND ZERO

NIŠTA NAS NE MOŽE ZAUSTAVITI – KRENIMO DAL JE ZA JEDNO. TOYOTA .

Nula nije naše odredište. To je samo jedan od koraka na putu do elektrifikacije koju je Toyota započela prije 20 godina s hibridima, a nastavlja s plug-in hibridima, električnim vozilima, pa čak i vozilima na vodik – iza kojih ostaje samo čista voda i pročišćeni zrak. Zašto se zaustaviti na nuli, kada možemo ići još dalje?

10 godina jamstva na hibridnu bateriju ostvaruje se uz redovitu provjeru stanja hibridnog pogona jednom godišnje, odnosno nakon prijeđenih 15.000 km, ovisno koji od uvjeta nastupi prvi. Do 10 godina jamstva uz Toyota Relax: 3 godine tvorničkog jamstva + do 7 godina ili 160.000km (što prije nastupi) dodatnog jamstva koje se aktivira obavljanjem redovitih servisa kod ovlaštenog Toyota partnera prema uputi proizvođača. Za detalje vezane uz Toyota Relax, posjetite www.toyota.hr ili kontaktirajte ovlaštenog Toyota partnera.