Olimp 82. by Hrvatski olimpijski odbor

OLIMP zene Djevojka rođena za

tenis

niže pobjede

U SPORTU

HGSS IZBLIZA

Časopis Hrvatskog olimpijskog odbora • Broj 82 / proljeće 2022.

Pustolovi, sportaši & njihovi zaštitnici

plus

POVIJEST HRVATSKOG SPORTA VATERPOLSKA LEGENDA: DENI LUŠIĆ SPORT I PREHRANA

Juniorske

SENZACIJE

Petra Marčinko • Zrinka Ljutić

POTPUNO NOVI LEXUS NX OSJETITE VIŠE U SVAKOM TRENUTKU

Prosječna potrošnja goriva za modele Lexus NX Hybrid i Plug-In Hybrid: od 5,7 do 6,3 l/100 km, emisije CO2 od 129 do 144 g/km. 10 godina jamstva na hibridnu bateriju ostvaruje se uz redovitu provjeru stanja hibridnog pogona jednom godišnje, odnosno nakon prijeđenih 15.000 km, ovisno koji od uvjeta nastupi prvi. Do 10 godina jamstva uz Lexus Relax: 3 godine tvorničkog jamstva + do 7 godina ili 160.000 km (što prije nastupi) dodatnog jamstva koje se aktivira obavljanjem redovitih servisa kod ovlaštenog Lexus partnera prema uputi proizvođača. Više na www.lexus.hr

IMPRESSUM ZA NAKLADNIKA Siniša Krajač Hrvatski olimpijski odbor Trg Krešimira Ćosića 11, 10 000 Zagreb

str. 10

PETRA MARČINKO

Djevojka rođena za tenis

XXIV. ZOI U PEKINGU Igre bez odličja, ali sa zalogom za budućnost

GLAVNA UREDNICA Ninna Lara Vidaković IZVRŠNI UREDNIK Ante Drpić UREDNICA PRILOGA Povijest hrvatskog sporta Ana Popovčić

str.

UREDNIŠTVO Danira Bilić, Saša Ceraj, Vinko Knežević, Gordana Gaćeša, Radica Jurkin, Jura Ozmec, Ana Popovčić, Siniša Krajač

SADRŽAJA

IZDVAJAMO IZ

str. 22 VATERPOLSKA LEGENDA Deni Lušić - jedini splitski sportaš s dva olimpijska zlata

PRODUKCIJA M 14 d.o.o (Jet-set magazin) Prisavlje 2 10 000 Zagreb

ŽENE I SPORT

str. 26

PRIJELOM Marin Stojić TISAK Grafički zavod Hrvatske Mičevečka ul. 7 10000 Zagreb

O položaju žena u sportu govore poznate dame

str. 31 POVIJEST HRVATSKOG SPORTA Borba za ravnopravne odnose

NAKLADA 2000 primjeraka

u nogometu 1971. / Žene uspješnije od muškaraca / Buka motora na Črnomercu / In memoriam: Zlatko Novaković

Naslovnica: Petra Marčinko Snimila: Ivana Nobilo / CROPIX

str. 44 HRVATSKA

GORSKA SLUŽBA SPAŠAVANJA Pustolovi, sportaši i njihovi zaštitnici

Olimp je časopis Hrvatskog olimpijskog odbora.

www.hoo.hr e-mail: hoo@hoo.hr

str.

HRVATSKE OLIMPIJSKE NADE Josip Teskera: srebro vrijedno Draženove nagrade

OLIMP

OD OLIMPA DO OLIMPA

streljastvo

STRIJELCI ODLIČNI U KAIRU, OSIJEKU I NA CIPRU

GIMNASTIČARI ZABLISTALI NA SVJETSKOM KUPU

rebrni olimpijac iz Pekinga 2008. Filip Ude dokazao je da u 35. godini i dalje pripada svjetskom vrhu. U njemačkom je Cottbusu u svom 63. finalu na Svjetskom kupu u karijeri osvojio 17. medalju (ocjena 14.366), a ovo mu je ukupno četvrto zlato. Od posljednjeg zlata na Svjetskom kupu prošlo je osam godina. Na istom se natjecanju aktualni srebrni olimpijac Tin Srbić opet popeo na postolje. Iako je krenuo praktički od početka jer je svoju vježbu zbog novog pravilnika gotovo u potpunosti morao izmijeniti, lako je došao do srebra s ocjenom 14.333. Ovo mu je bilo 23. finale Svjetskog kupa u karijeri i 17. medalja. Bivši viceprvak Europe na tlu, Aurel Benović osvojio je srebro, a ovo mu je bilo šesto finale Svjetskog kupa u karijeri. Osječanin je do sada osvajao zlata na SK u Varni 2021. i Mersinu 2019., srebro ima iz Osijeka 2021. te broncu iz Kopra 2019. godine.

OLIMP

dzudo

DŽUDAŠICAMA ZLATO, SREBRO I BRONCE

rugi turnir nove džudaške sezone doveo je u veljači najbolje džudaše svijeta u Pariz, a Hrvatska je završila turnir s brončanom medaljom Barbare Matić (do 70 kg). Matić je natjecanje otvorila uvjerljivom pobjedom protiv Britanke i Francuskinje. U polufinalu je Splićanka izgubila od Francuskinje Pinot te se borila za broncu protiv Britanke Petersen Pollard. Zahvaljujući agresivnom i koncentriranom ulasku u borbu, Matić je nakon samo 30 sekundi bacila Britanku te tim ipponom osvojila prvu medalju u novoj sezoni. Na European Openu u Sarajevu, hrvatske džudašice su osvojile tri medalje. Nakon bronce Ane Viktorije Puljiz (do 52 kg) zlato je osvojila Lara Cvjetko (do 70 kg), a broncu Dubrovčanka Petrunjela Pavić (do 78 kg). Na putu do finala Lara je ipponima redom pobijedila Amerikanku te dvije Turkinje. Protiv Slovenke Pogačnik nadoknadila je wazari zaostatka, što joj je bilo dovoljno za novo veliko slavlje. Pavić je pak protiv Njemice, na ulasku u posljednju minutu borbe, iskoristila priliku te ipponom došla do nove medalje na europskoj razini.

Piše: Fabijan Ferara Fotografije: instagram

gimnastika

a Svjetskom kupu održanom početkom ožujka u Kairu naša muška reprezentacija u streljaštvu (Petar Gorša, Miran Maričić i Borna Petanjek) pobijedila je u ekipnom natjecanju u disciplini zračna puška 10 m. U konkurenciji mješovitih parova Valentina Gustin i Petar Gorša osvojili su brončanu medalju, a Gorša je osvojio i broncu u disciplini MK puška 50 m trostav. Mjesec dana prije toga, na drugom ovogodišnjem ISSF Grand Prixu održanom u Osijeku, u ekipnom djelu natjecanja u disciplini zračna puška 10 m, muška ekipa u istom sastavu briljantnim je nastupom došla do zlata. Pištoljašice Zlatka Hlebec, Lana Skeledžija i Maja Kuzman također su bile sjajne i osvojile broncu. Na Svjetskom kupu za leteće mete održanom na Cipru Giovanni Cernogoraz osvojio je srebro.

skijanje Fotografije: Hrvatski skijaški savez

Zrinka Ljutić postala je početkom ožujka svjetska juniorska prvakinja u slalomu, a potom se okitila i broncom u veleslalomu na juniorskom SP-u u kanadskoj Panorami! Tako se 18-godišnja Zagrepčanka vratila u domovinu kao prva hrvatska skijašica sa svjetskim juniorskim zlatom oko vrata. Osim nje, od naših je skijašica i skijaša još samo Istok Rodeš postao najbolji junior svijeta, također u slalomu (Soči, 2016.) Osim slalomskog zlata i veleslalomske bronce, najperspektivnijoj hrvatskoj sportašici iz zimskih sportova, za samo 17 stotinki sekunde izmaknulo je brončano odličje u kombinaciji. Predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora (HOO) Zlatko Mateša i glavni tajnik Siniša Krajač čestitali su Zrinki Ljutić i njezinu stručnom stožeru na ovom iznimnom uspjehu. A to kao da je bio dodatan poticaj za Zrinku. Naime, kao svjetska juniorska prvakinja stekla je, dva tjedna kasnije, pravo nastupa u slalomskoj utrci na završnici Svjetskog kupa u francuskom Meribelu i to je sjajno iskoristila – osvojila je izvanredno peto mjesto i na taj način jasno potvrdila da će već sljedeće sezone imati što za reći u seniorskoj konkurenciji.

ZRINKA LJUTIĆ SVJETSKA JUNIORSKA PRVAKINJA

u slalomu!

OLIMP

OD OLIMPA DO OLIMPA

a dvodnevnom seminaru hrvatskog karatea u Samoboru, vrsni majstor borilačkih vještina Enver Idrizi dobio je zlatnu plaketu Hrvatskog karate saveza (HKS) za ostvarene rezultate i izniman doprinos u promociji hrvatskog karatea, koju mu je uručio predsjednik Saveza i glavni tajnik Europske karate federacije Davor Cipek. Tom prigodom glavni tajnik Hrvatskog olimpijskog odbora (HOO) Siniša Krajač predao je Idriziju zahvalnicu HOO-a za izniman doprinos hrvatskom sportu, posebice karateu, za promociju i širenje sportskog ugleda RH u svijetu. Idrizi je na Svjetskom kupu u Milanu osvojio zlatnu medalju upravo na dan međunarodnog priznanja naše zemlje, 15. siječnja 1992. godine. To je ujedno bilo prvo hrvatsko sportsko odličje od proglašenja hrvatske neovisnosti. Osim zlata na Svjetskom kupu, Idrizi je osvojio i srebro na SP-u, dva puta bio je europski karate prvak, uz još dva srebra na europskim prvenstvima. U full-contactu bio je svjetski prvak u organizacijama ISKO i WAKA Pro. Na nedavno održanom SP-u u Dubaiju (UAE), Idrizi je i službeno proglašen legendom karate sporta. Zanimljivo je i to da je dva puta tijekom karijere pobijedio Chucka Norrisa. Na licencnom seminaru HKS-a u Samoboru sudjelovalo je gotovo 360 trenera i 120 sudaca. S izmjenama pravila u tom sportu upoznao ih je predsjednik sudačke komisije Svjetske karate federacije (WKF) Javier Escalante, odabravši upravo Hrvatsku kao prvu zemlju za takav način prezentacije.

atletika

sport & zabava

IZ MUZEJA RAVNO NA SPORTSKU AKTIVNOST!

OLIMP

centru Zagreba otvoren je Muzej sportskih ZGoda (Palmotićeva 22), mjesto ponajprije namijenjeno djeci i mladima, ali i drugim posjetiteljima koji interaktivno mogu sudjelovati u razgledavanju eksponata zagrebačkih sportskih velikana, pojedinaca i klubova. Osnivači Muzeja su naš najbolji gimnastičar Tin Srbić, bivša hrvatska rekorderka u skoku s motkom Martina Fileš, te buduća pravnica Roberta Grobenski. “Lako je vidjeti ili iskusiti sportove koje možeš igrati na ulici i na travi, no neke sportove nemaš gdje probati. Mi želimo da djeca ovdje probaju i osjete neke sportove i ako im se taj sport svidi, da se počnu baviti njime”. izjavio je Tin. U muzeju se, među ostalim, nalaze dresovi Dinama, rukometaša Zagreba, rukometašica Lokomotive, braće Sinković, hrvačkog kombinezona Bože Starčevića te razni eksponati iz drugih sportova. Mlađe posjetitelje zasigurno će oduševiti prava gimnastička preča, veslački ergometar ili pucanje palicom na hokejaški gol.

MIHALJEVIĆ NADOMAK MEDALJE NA SVJETSKOM PRVENSTVU U BEOGRADU

akon fantastičnog otvaranja sezone pobjedom u Torunu, na mitingu iz zlatne kategorije Svjetske dvoranske turneje što mu je omogućilo prvo mjesto na svijetu u 2022. godini, najbolji hrvatski atletičar Filip Mihaljević ipak nije osvojio medalju na Svjetskom atletskom dvoranskom prvenstvu u Beogradu. U jakoj je konkurenciji u finalu zauzeo četvrto mjesto. U četvrtoj seriji Filip je dostigao hitac od 21.83 metara (taj je rezultat jedan centimetar kraći od njegovog državnog rekorda koji je prije dvije godine bacio u Beogradu).

Fotografije iz Muzeja sportskih ZGoda: CROPIX

karate

LEGENDARNOM ENVERU IDRIZIJU DVA PRIZNANJA

Ljeto počinje s nama! croatiaairlines.com

Službeni prijevoznik olimpijaca

OD OLIMPA DO OLIMPA

SPOMENIK MILANU NERALIĆU - PRVOM HRVATU OSVAJAČU OLIMPIJSKOG ODLIČJA

a 147. obljetnicu rođenja Milana Neralića svečanim otkrivanjem spomenika njemu u čast, u suradnji s Hrvatskim olimpijskim odborom (HOO) i Akademijom likovnih umjetnosti (ALU) iz Zagreba, Slunjani su se odužili svom velikom sugrađaninu i sportašu, istaknutom mačevaocu. Neralić je prvi Hrvat koji je nastupio na Olimpijskim igrama (Pariz 1900.), ujedno i prvi Hrvat koji je osvojio olimpijsko odličje (u disciplini sablja). Spomenik je izrađen prema skulpturi istoimene nagrade koju HOO od 2019. godine dodjeljuje za izniman doprinos na području lokalnog sporta. Sama skulptura rezultat je natječaja koji je, na inicijativu HOO-a, raspisala ALU. Prvonagrađeni rad Matije Gajića Puškarića reinkarnira patinu vremena začetka olimpizma u Hrvatskoj. Jastuk s položenim mačem simbolički poništava ubojitost mača i asocijativno pretvara mač u pero - poruku slavljenja suparnika. Blagi naklon jednako sugerira dostojanstvo Neralića kao osobe, ali i njegovo nasljeđe vrednota viteštva i respekta suparnika, kao i čovjeka izrazitih moralnih osobina. Svečanosti su nazočili glavni tajnik HOO-a Siniša Krajač, pomoćnik za programe lokalnog sporta HOO-a Hrvoje Balen, državni tajnik za sport Tomislav Družak, zamjenica karlovačke županice Vesna Hajsan Dolinar, gradonačelnica Slunja Mirjana Puškarić, predsjednik Zajednice športova Karlovačke županije Želimir Feitl, te predsjednik i tajnik Zajednice sportskih udruga Grada Slunja Antonio Puškarić i Ivan Požega.

FONOARHIVA by Sandra Dodig Mišetić

Druga strana velikana TIN SRBIĆ: GIMNASTIKOM SAM SE POČEO BAVITI JER SAM BIO PRENIZAK ZA NOGOMET

oslušajte kako je prije dvije godine razmišljao i zvučao najbolji hrvatski gimnastičar Tin Srbić, specijalist na preči na kojoj je, između ostalog, osvojio olimpijsko srebro na Igrama u Tokiju 2021., zlato na Svjetskom prvenstvu (SP) 2017. u Montrealu, srebro na SP 2019. u Stuttgartu te dva srebra na Europskim prvenstvima; 2019. u Szczecinu i 2020. u Mersinu. Kako se i kada Tin počeo baviti gimnastikom, što radi kad “ne radi” te kako je, kao vrhunski sportaš, zadovoljan svojim statusom, samo su dijelovi njegove dosadašnje životne priče iz razgovora kojeg je u kolovozu 2020. vodio sa Sandrom Dodig Mišetić.

OLIMP

OČUVANJE SPORTSKE BAŠTINE

alup za spomenik Milanu Neraliću koji je u veljači svečano otkriven u Slunju, a koji je izrađen u suradnji s Akademijom likovnih umjetnosti u Zagrebu, Hrvatski olimpijski odbor odlučio je donirati Hrvatskom športskom muzeju (HŠM). Na taj način HOO, uz svoju osnovnu djelatnost skrbi o stvaranju što boljih uvjeta za rad i nastupe hrvatskih sportaša te razvoj sporta, također doprinosi i čuvanju sjećanja na njihov rad i uspjehe. Inače, HOO i HŠM potpisali su 2021. godine Sporazum o suradnji upravo s ciljem suradnje na očuvanju sportske baštine.

Grad Poreč-Parenzo

PRIJE FINALA AUSTRALIAN OPENA VIDJELA SAM NA ZIDOVIMA FOTOGRAFIJE PRIJAŠNJIH POBJEDNIKA. ZNALA SAM DA ŽELIM BITI MEĐU NJIMA

OLIMP

INTERVJU: PETRA MARČINKO

Ne volim gubiti, no iz poraza učim, a TROFEJE više ni ne brojim Ona je jednostavna, simpatična i dobro odgojena 16-godišnjakinja. No, s teniskim reketom u ruci, nasmiješena tinejdžerica postaje nemilosrdna udaračica željna nadigravanja i gladna pobjeda. Zagrepčanka Petra Marčinko najbolja je svjetska juniorka... Piše: GORDAN GABROVEC, Fotografije: IVANA NOBILO / CROPIX

a prvi pogled ona je jedna sasvim obična, simpatična, dobro odgojena 16-godišnja djevojka, odlična učenica drugog razreda zagrebačke Privatne sportske i jezične gimnazije "Franjo Bučar". No, ona je mnogo više od toga: ona je Petra Marčinko, najbolja igračica svijeta u konkurenciji do 18 godina, nedavna osvajačica juniorskog Australian Opena. Stalna želja za napretkom, za poboljšanjima koja će ju učiniti još snažnijom, bila je prisutna od trenutka kad ju je otac Vjekoslav, bivši košarkaš koji se prometnuo u vrlo dobrog teniskog rekreativca, kao šestogodišnjakinju prvi put doveo na teniski teren. ZNAKOVIT DATUM ROĐENJA Zapravo, nije nikakvo čudo što je tenis njezina prva i jedina sportska ljubav. Tenis joj je sudbinski bio zapisan u genetski kod već datumom rođenja. Spriječila je svog oca da 4. prosinca 2005. uživo u Bratislavi svjedoči trijumfu hrvatske Davis Cup reprezentacije predvođene Ivanom Ljubičićem i Marijom Ančićem, jer je upravo tog dana u Zagrebu došla na ovaj svijet. Na isti datum, ali 14 godina poslije, Europski teniski savez (ETA) proglasio ju je igračicom godine u konkurenciji do 14 godina. U rujnu 2019. počela je nastupati na turnirima Međunarodne teniske federacije (ITF) za igračice do 18 godina. Do kraja te godine odigrala je sedam juniorskih ITF turnira: osvojila je prva dva i posljednja tri, a na ona dva između izgubila je u finalu. Svoj 16. rođendan proslavila je prošle godine na Floridi, očekujući nastup na Orange Bowlu, uz Grand Slam turnire jednom od najprestižnijih natjecanja u juniorskoj konkurenciji. Upravo je od oca dobila informaciju da bi osvajanjem turnira sezonu završila kao najbolja juniorka svijeta. I što je napravila? Osvojila naslov. Zapravo dva, jer je s Ruskinjom Šnajder, koju je pobijedila u pojedinačnom finalu, osvojila i turnir parova. Samo godinu dana prije bila je 102. juniorka svijeta.

Kao svjetski broj 1 stigla je u siječnju ove godine na Australian Open u Melbourne. Prvi put u ulozi prve nositeljice na Grand Slam turniru. I opet je pokazala da je pritisak njezino pogonsko gorivo. U Zagreb se vratila kao četvrta hrvatska pobjednica juniorskog Australian Opena - prije nje taj su naslov osvojile Mirjana Lučić (1997.), Jelena Kostanić (1998.) i Ana Konjuh (2013.). U POHODU NA NAGRADU HOO-a Time je Petra postala i glavna ovogodišnja favoritkinja za nagradu koju Hrvatski olimpijski odbor dodjeljuje najuspješnijim mladim sportašima, a koja, sasvim prikladno, nosi ime njezinog sportskog uzora - Dražena Petrovića. Nakon što je pokorila svijet u juniorskoj konkurenciji, pred Petrom Marčinko su izazovi prijelaza u svijet surovog teniskog profesionalizma... • Petra, čime te tenis tako očarao kad si imala samo šest godina? - To mi je bila ljubav na prvi pogled. Odmah mi je bilo zabavno - loptice, reketi, bili smo u grupama. Bilo je vrlo zanimljivo tako da nisam ni pokušavala išta drugo. • Tenisačice i tenisači su osuđeni na samoću na terenu... - Meni to odgovara. Ne bih se mogla baviti kolektivnim Petra Marčinko je četvrta Hrvatica koje je osvojila pojedinačni naslov u ženskoj konkurenciji na Australian Openu u Melbournu. Prije nje to su učinile Mirjana Lučić (1997.), Jelena Kostanić (1998.) i Ana Konjuh (2013.)

OLIMP

INTERVJU: PETRA MARČINKO sportom. Loše bih se osjećala ako bismo izgubili, a ja sam dobro igrala, a isto tako i kad bi ekipa izgubila zbog moje loše igre. Bolje se osjećam kad sama držim sudbinu u svojim rukama. • Znači i kod igranja parova imaš problem? - Ha, ha, ha... A dobro, to smo samo dvije na terenu. Ali točno, drugačiji je osjećaj. • Koliko si dnevno posvećena tenisu? - Uvijek kad sam na terenu, znači tri sata dnevno, ali i izvan terena, kad razmišljam o tome što bih još trebala popraviti. Pokušavam se ne preopterećivati, ne razgovarati kod kuće previše o tenisu. Ni ne gledam tenis često... • Koliko ti ostaje vremena da se posvetiš drugim interesima? - Osim tenisa, tu je i škola; mama i tata mi oduvijek govore da je škola važna. Knjige su zato uvijek u blizini, tako da na turnirima mogu nadoknaditi zaostatke. Ne bavim se pretjerano nečim drugim. Dobro, imam dovoljno vremena za druženje s prijateljima... • Dogodi li ti se nekad da si na turniru i da pomisliš kako bi baš bilo lijepo s prijateljima biti u školi? - Ma ne (smije se). Događa mi se obratno - kad sam u školi, nerijetko pomislim kako bi bilo dobro da sam na turniru.

imam dosta prijatelja na juniorskom Touru. Uglavnom se vrte isti ljudi i to mi je zabavno. • Održavate li kontakt putem društvenih mreža ili na druge načine? - Ne koristim društvene mreže. S onima s kojima sam baš dobra čujem se telefonom. • Za društvene mreže nemaš interesa ili je to obiteljski stav? - I jedno i drugo. Tata mi nije dopuštao dok sam bila mlađa, a mislim da je to i dobro za mene. Oduzimalo bi mi puno vremena, razmišljala bih o nebitnim stvarima. Bolje je ovako. • Jesi li prije početka Orange Bowla znala da možeš godinu završiti kao najbolja juniorka svijeta? - Tata mi je to rekao prije turnira, što inače nikad ne radi. Prošlo bi mi kroz glavu u nekom meču, ali više kao motivacija. Pritisak je najveći bio u finalu, jer je to bila izravna borba za prvo mjesto između mene i Ruskinje Šnajder. I ona je to znala, što se vidjelo. Mislim da sam ja bolje reagirala. • S raznim vrstama pritiska si se susrela i na Australian Openu: prvi put u ulozi prve nositeljice na Grand Slam turniru, prvo finale na velikom stadionu. - Najveći je problem bio u prvom kolu. Kad sam prošla tu prepreku, sve je bilo lakše. Prije finala vidjela sam na zidovima fotografije prijašnjih pobjednika. Znala sam da želim biti među njima.

• Sjećaš li se prve pobjede? - Sjećam se prvog meča, na turniru do 10 godina, ali to je bio poraz. Neka cura me „razbila“, ali meni je bilo „fora“ uopće biti na turniru, tako da mi rezultat uopće nije NE KORISTIM bio bitan.

DRUŠTVENE MREŽE. S ONIMA S KOJIMA SAM BAŠ DOBRA ČUJEM SE TELEFONOM.

• A danas? Kako podnosiš poraze? - Ne, ne volim gubiti. Porazi me dosta pogađaju, ali pokušavam ih iskoristiti, naučiti iz njih i ispraviti ono u čemu sam griješila. • Srećom, poraza ima puno manje od pobjeda... - Neko vrijeme sam brojila moje pobjedničke pokale, ali onda sam odustala. Brdo ih je: neki pehari su na policama, neki stoje na podu, sad zapravo više nema mjesta, pa su posvuda...

• Kako bi izgledala rang-lista ljudi koji su utjecali na tvoj život i na tvoju karijeru? - Na prvom mjestu bi bila obitelj. Tata je uz mene bio od početka, gotovo na svakom turniru. Mama puno pomaže, iako ne putuje toliko, ali mi je velika potpora. Sljedeći bi bili treneri, svi s kojima sam radila. Svaki od njih mi je na svoj način pomogao. Svakako bih izdvojila Zorana Rajčića, fizioterapeuta i kondicijskog trenera s kojim sam radila tri godine. • Možeš li sa suparnicama s turnira imati prijateljski odnos? - Ja sam prilično otvorena osoba, volim se družiti, tako da

OLIMP

• Mnogo je onih koji nisu uspjeli svoje juniorske rezultate pretočiti u jednako uspješne seniorske karijere... - Mislim da, zasad, dovoljno brzo napredujem. Često me podsjećaju koliko je dug put do seniorskog tenisa, što je dobro, jer mi to ne dopušta da se opustim. • U svom prvom seniorskom meču, na prošlogodišnjem Zagreb Ladies Openu, pobijedila si Japanku Kurumi Naru koja je nekad bila 32. tenisačica svijeta. Kako si se osjećala nakon te pobjede? - To mi je tada bila jedna od najdražih pobjeda, zato što mi je to bio prvi seniorski turnir i doista sam jako dobro igrala. Nije se očekivalo da ću ju pobijediti, pa sam bila dodatno sretna. • Za ovu godinu si, vjerujem, postavila neke ciljeve? - Nismo odredili neki brojčani cilj u smislu mjesta na WTA ljestvici. Htjela bih iskoristiti najbolje što mogu pozivnice za seniorske turnire koje dobivam kao najbolja juniorka, pokušati što više napredovati i prilagoditi se na seniorski tenis, da dođem na tu razinu.

NARAVNO DA MI JE DRAGO ŠTO SAM U PROGRAMU “HRVATSKE OLIMPIJSKE NADE” JER VIDIM DA HRVATSKI OLIMPIJSKI ODBOR CIJENI REZULTATE KOJE SAM OSTVARILA. TO MI JE DODATNI POTICAJ I MOGU SAMO ZAHVALITI ONIMA KOJI SU PREPOZNALI MOJ POTENCIJAL...

Počelo je odlično, u ožujku sam u Antalyji osvojila prvi turnir u konkurenciji seniorki, pa odmah sljedeći tjedan još jedan... • Što bi voljela da piše u tvojoj biografiji na kraju karijere? - Htjela bih osvojiti Grand Slam naslov. Bilo koji, nisam izbirljiva (smije se).

• Korisnica si sredstava HOO-a iz razvojnog programa, a sad si ušla u najviši razred - Hrvatske olimpijske nade. Koliko ti to znači? - Naravno da mi je drago kad vidim da Hrvatski olimpijski odbor cijeni rezultate koje sam ostvarila. To mi je dodatni poticaj i mogu samo zahvaliti onima koji su prepoznali moj potencijal...

OLIMP

XXIV. ZOI U PEKINGU (4. - 20. veljače 2022.)

Igre bez odličja, ali

SA ZALOGOM

´ t s o n c u d u b za Za Hrvatsku je to bio drugi ZOI u nizu bez uspona naših predstavnika na pobjedničko postolje. Nakon trofejnog razdoblja od 2002. do 2014. godine, posni epilog za nas je imao i ZOI u Pjongčangu prije četiri godine. No, za Peking se uistinu može reći da predstavlja zalog za budućnost Piše: VINKO KNEŽEVIĆ

amo šest mjeseci nakon ljetnih Olimpijskih igara u Tokiju, u istom kutku Globusa održane su XXIV. Zimske olimpijske igre (4. - 20. veljače), i to uz nazočnost domaćih gledatelja. Peking, prvi grad domaćin ljetnog i zimskog izdanja Igara u povijesti olimpizma, ugostio je 2871 sportaša i sportašicu iz 91 države. U odnosu na ravnopravnost spolova u sportu pekinški događaj je predstavljao najuravnoteženije Zimske olimpijske igre dosad s 55 % muških i 45 % ženskih natjecatelja. Bio je to i prvi ZOI s tri olimpijska sela te druge uzastopne Igre održane pod otežanim pandemijskim uvjetima. U trima olimpijskim zonama, s 13 natjecateljskih destinacija - Pekingu, Yanqingu i Zhangjiakouu - podijeljeno je 109 kompleta medalja u sedam sportskih grana koje tvori petnaest zimskih sportova i disciplina. Za Hrvatsku je to bio drugi ZOI u nizu bez uspona naših predstavnika na pobjedničko postolje.

OLIMP

Nakon trofejnog razdoblja od 2002. do 2014. godine, posni epilog za nas je imao i ZOI u Pjongčangu prije četiri godine. No, za Peking se uistinu može reći da predstavlja zalog za budućnost. STRES PRIJE IGARA

Imali smo 11 predstavnika u četiri sporta. Bili su to Filip Zubčić, Matej Vidović, Samuel Kolega te Leona Popović, Andrea Komšić i Zrinka Ljutić (alpsko skijanje), Vedrana Malec, Marko Skender i Tena Hadžić (skijaško trčanje), Valentina Aščić (brzo klizanje na kratkim stazama) i Lea Jugovac (snowboard). Naša glavna uzdanica bio je Filip Zubčić, kojeg smo u subjektivnim procjenama vidjeli i na pobjedničkom postolju. Predsjednik HOO-a Zlatko Mateša govorio je uoči Igara da sportaše ne smijemo opterećivati velikim očekivanjima: - Olimpijski nastup je trenutak u kojem se sportašu za uspjeh trebaju poklopiti brojne stvari. Mora imati svoj dan, biti potpuno rasterećen u glavi, a to je u pandemijskim i po mnogočemu izvanrednim okolnostima u Pekingu, teško postići… Naši olimpijski predstavnici imali su stresnih situacija i prije samih Igara. Preduvjet za ulazak u Kinu od četiri uzastopna negativna testa na COVID-19, predstavljao je mnogim sudionicima ozbiljan problem. U našem slučaju, najprije brzoklizačici Valentini Aščić, koja je, uslijed pozitivnog nalaza, za tjedan dana prolongirala odlazak iz Amsterdama za Peking. Potom se sve zakompliciralo i našoj najboljoj alpskoj skijašici, Leoni Popović, koja također nije otputovala na Igre u planiranom terminu. Nakon propuštenog veleslaloma, pečatirala je svoj drugi olimpijski nastup slalomskim vožnjama na koje je stigla dva dana uoči utrke. ZOI u Pekingu posebno će pamtiti snowboardašica Lea Jugovac. Domaćini Igara pretvorili su je u medijsku zvijezdu u domovini zbog graničnog nalaza u

XXIV. ZOI U PEKINGU (4. - 20. veljače 2022.)

testu na koronavirus, zbog kojeg su je izdvojili i odveli iz predvorja stadiona uoči svečanosti otvaranja Igara. Trebala je biti i prva naša natjecateljica na Igrama, no nakon cjelonoćne iznimno stresne „anticovid procedure“, nije mogla nastupiti u svojoj premijernoj disciplini - slopestyleu. Misija HOO-a u Pekingu odlučno je stala u zaštitu sportašice, upućena je prosvjedna nota domaćinu, na koju se ubrzo nadovezalo pismo isprike Organizacijskog odbora Igara. I ta rariretna pojava službena isprika domaćina Igara sportašu/sportašici i nacionalnom olimpijskom odboru iz kojeg dolazi svakako je detalj po kojem ćemo također pamtiti ZOI u Pekingu. Na svečanosti otvaranja Igara na Nacionalnom stadionu, poznatijem kao Ptičje gnijezdo, hrvatsku zastavu nosili su debitanti - Zrinka Ljutić iz alpskog i Marko Skender iz nordijskog skijanja. Na svečanosti zatvaranja XXIV. Zimskih olimpijskih igara zastavu je nosila također debitantica, ujedno i naša najmlađa olimpijka u kineskoj prijestolnici - 17-godišnja skijaška trkačica Tena Hadžić. UJEDINJAVAJUĆA SNAGA DAJE MOĆ MIRU Vjerojatno bi čast završnog nošenja zastave na njezinim oproštajnim Igrama pripala trostrukoj olimpijki Vedrani Malec, ali ona je posljednjeg dana ZOI-ja imala svoju najzahtjevniju utrku - ženski ski-maraton na 30 km po ekstremnoj hladnoći i jakom vjetru. Samo za ilustraciju,

TOP 10 NAJUSPJEŠNIJIH DRŽAVA

a 16 zlatnih, 8 srebrnih i 13 brončanih medalja (ukupno 37), Norvežani su najuspješnija nacija ZOI-ja 2022. U Pekingu su postali i novi rekorderi po broju zlatnih kolajni u povijesti olimpizma. Drugi su Nijemci - sa 12 osvojenih zlatnih, 10 srebrnih i 5 brončanih medalja (ukupno 27), dok Kina ima 9 zlatnih, 4 srebrne i 2 brončane medalje (ukupno 15). SAD, Švedska i Nizozemska osvojile su po 8 zlatnih medalja, Austrija i Švicarska po 7, a Rusija, koja je nastupala kao reprezentacija Ruskog olimpijskog odbora - 6. Top 10 zatvara Francuska sa 5 osvojenih zlatnih medalja. Od ostalih 29 država, čiji su sportaši osvajali medalje u Pekingu, za izdvojiti je nama susjedna Slovenija na 15. mjestu, sa sedam osvojenih medalja (dvije zlatne, tri srebrne i dvije brončane). Norveški biatlonac Johannes Thingnes Bø najuspješniji je pojedinac Igara s osvojene četiri zlatne medalje. Trostruki olimpijski pobjednici su njegova sunarodnjakinja, biatlonka Marta Roeiseland, potom još jedna Norvežanka, ali iz skijaškog trčanja - Therese Johaug, ruski skijaški trkač Aleksander Bolšunov i nizozemska brza klizačica Irene Schouten.

muški ski-maraton, koji je uspješno odradio i naš Marko Skender, pretvorio se u žensku inačicu utrke, nakon što je skraćen sa 50 na nešto više od 28 km. Osim po ekstremnoj hladnoći i rigoroznim antipandemijskim mjerama, Zimske olimpijske igre u Pekingu ostat će zapamćene i po dopinškom skandalu 15-godišnje ruske klizačice Kamile Valijeve (zlato u ekipnom natjecanju), koja je tako iz dva razloga postala svjetska medijska senzacija. Prije nego je spuštena olimpijska zastava i predana sljedećem domaćinu Igara, predsjednik MOO-a Thomas Bach zahvalio je Pekingu i Kini, ali i svim sudionicima Igara. - Ova ujedinjavajuća snaga olimpijskog duha jača je od sila koje nas pokušavaju podijeliti. Ta snaga daje moć miru. Neka politički lideri budu inspirirani vašom porukom solidarnosti i mira završna je poruka predsjednika MOO-a pekinškim olimpijcima koje je pozvao da se ponovno okupe za četiri godine, na XXV. Zimskim olimpijskim igrama u Milanu i Cortini d’Ampezzo. Bit će to prvi put u povijesti da su dva grada domaćini velikom olimpijskom natjecanju.

REZULTATI HRVATSKIH OLIMPIJACA Alpsko skijanje

VELESLALOM (M) - Filip Zubčić 10., Samuel Kolega 21. SLALOM (M) - Samuel Kolega 15., Filip Zubčić 18., Matej Vidović 20. VELESLALOM (Ž) - Zrinka Ljutić 28., Andrea Komšić bez plasmana SLALOM (Ž) - Leona Popović 23., Zrinka Ljutić 25., Andrea Komšić bez plasmana

Nordijsko skijanje (skijaško trčanje) POJEDINAČNI SPRINT - Vedrana Malec 53., Marko Skender 69., Tena Hadžić 71. KLASIČNA UTRKA - Vedrana Malec 73., Tena Hadžić 83., Marko Skender 85. EKIPNI SPRINT - Vedrana Malec i Tena Hadžić - 20. SKI-MARATON (30 km) - Vedrana Malec 52., Marko Skender 57.

Brzo klizanje na kratkim stazama 500 m - Valentina Aščić 23. 1500 m - Valentina Aščić 26.

Snowboard

BIG AIR - Lea Jugovac 28.

OLIMP

Peking

PRVI DVOSTRUKI DOMAĆIN IGARA

Organizacijom olimpijskih igara po drugi put, Peking se pridružio elitističkom društvu gradova koji su više puta ugostili Igre, no izdvaja ga činjenica da ulazi u povijest kao prvi grad koji je bio domaćin ljetnih OI (2008.) i Zimskih olimpijskih igara (2022.) Piše: SAŠA CERAJ Organizatori su i kroz niz simbola željeli dodatno naglasiti povezanost dvaju Igara kao i posebno istaknuti povijesni uspjeh Pekinga i NR Kine kao dvostrukog domaćina, ljetnih i zimskih olimpijskih igara. Možda najizraženiju poveznicu između dvaju pekinških Igara (2008. i ove 2022.), predstavljaju Olimpijske baklje koje dizajnom i estetskom sličnošću progovaraju o nasljeđu, kontinuitetu i prinosu Pekinga i NR Kine sportu i olimpizmu, zatim maskote pod nazivom Fuwa iz 2008. i Bing Dwen Dwen iz 2022., amblemi Dancing Peking (2008). i Winter Dream (2022.), moto One World, One Dream (2008.) i Together for a Shared Future (2022.) koji prenose poruku zajedništva, dijeljenja i značaja kolektivnog duha. Ispisavši ovim domaćinstvom povijest, Peking je organizacijom najutjecajnijeg i najsloženijeg sportskog događaja na svijetu osigurao dodatni razvoj grada, ali i NR Kine koja sve veću pozornost posvećuje zimskim sportovima, tradicionalno orijentiranih k sjevernom dijelu zemlje. NR Kina želi Igrama potaknuti čak 300 milijuna Kineza na bavljenje zimskim sportovima, kao i pronaći nove talente i osigurati uvjete za profesionalno bavljenje zimskim sportovima na vrhunskoj razini. Za kraj, svakako je potrebno istaknuti kako su ZOI Peking 2022. godine, na vrijednosnoj i kulturološkoj razini, održane upravo u vrijeme Kineskog proljetnog festivala koji ima vrlo visoku važnost za Kineze kao tradicionalni festival NR Kine. Domaćini su ovom suptilnom porukom pokušali integrirati olimpizam, Olimpijske igre i kinesku kulturu te time pružiti jedinstveno iskustvo, kako kod samih Kineza, tako i kod svih ljudi koji su pratili Igre.

SOLIDARNOST S UKRAJINOM

otovo cijeli sportski svijet jednodušno je stao uz ukrajinsku državu i narod na početku beskrupulozne ruske agresije na njihov teritorij krajem veljače ove godine, a solidarnost s ukrajinskom olimpijskom zajednicom rezolutno je proklamirao i Međunarodni olimpijski odbor (MOO). Predsjednik MOO-a Thomas Bach najprije je oštro osudio rusko kršenje olimpijskog primirja koje se dogodilo nakon Zimskih olimpijskih igara i uoči Zimskih paraolimpijskih igara u Pekingu. Nakon što su se ruske vlasti oglušile na to, krenula je konkretna akcija MOO-a, potom i Europskih olimpijskih odbora (EOO), s ciljem pomoći ukrajinskim sportašima i sportašicama. Početno slanje humanitarne pomoći pretvorilo se u odluku o prihvatu ukrajinskih sportašica i sportaša, koji će uslijed ratnih neprilika, potražiti sigurnost u drugim europskim državama. Na izvanrednoj sjednici Izvršnog odbora EOO-a, na kojoj je u svojstvu člana IO-a sudjelovao i čelnik HOO-a Zlatko Mateša, Europski olimpijski odbori u partnerstvu s MOO-om, odlučili su financijski pomoći svaku svoju članicu koja zbrine ukrajinske sportaš(ic)e. HRVATSKA JE MEĐU PRVIMA REAGIRALA Uslijedile su i sportske sankcije agresorskoj Rusiji, kao i njezinoj vjernoj saveznici Bjelorusiji, a ogledale su se u zabrani nastupa njihovim predstavnicima na sportskim događajima diljem svijeta. Kulminacija je dosegnuta izbacivanjem ruskih i bjeloruskih sportaša sa Zimskih paraolimpijskih igara u Pekingu, potom i eliminacijom ruske nogometne reprezentacije iz kvalifikacija za nogometni SP, te iz brojnih drugih natjecanja. Hrvatska je među prvim europskim državama reagirala na poziv za prihvat ukrajinskih sportaša. Na inicijativu predsjednika HOO-a Zlatka Mateše, svaki nacionalni sportski savez iz članica udruženih u HOO, trebao se staviti na raspolaganje za tu uzvišenu misiju. Prvi je to učinio Hrvatski jedriličarski savez, točnije Jedriličarski klub Split, osiguravši smještaj i uvjete za nastavak treniranja skupini od 13 ukrajinskih jedriličara koji se nakon natjecanja nisu mogli vratiti u ratom zahvaćenu domovinu. Jednak tretman

SPLIĆANI SU NAPRAVILI I KORAK VIŠE JER SU UKRAJINCIMA, OSIM STAVLJANJA NA RASPOLAGANJE SVIH KLUPSKIH RESURSA, ODLUČILI POMOĆI PRI ZAPOŠLJAVANJU TE UČENJU HRVATSKOG I ENGLESKOG JEZIKA. dobili su i treneri te roditelji nekoliko mlađih jedriličara iz članstva njihove delegacije. Splićani su napravili i korak više jer su Ukrajincima, osim stavljanja na raspolaganje svih klupskih resursa, odlučili pomoći pri zapošljavanju te učenju hrvatskog i engleskog jezika. Već taj prvi slučaj zbrinjavanja sportaša, iza kojeg je stao i HOO, ponukao je ukrajinskog veleposlanika u Republici Hrvatskoj, Nj. E. Vasilja Kiriliča, za prijam HOOova izaslanstva u veleposlaničkoj rezidenciji u Zagrebu. Za solidarnost i prijateljsku potporu zahvalu je izrekao predsjedniku HOO-a Zlatku Mateši, glavnom tajniku Siniši

OLIMP

& sportski HOO &

savezi

zbrinjavaju

IZBJEGLE sportaš(ic)e Sigurnost u Hrvatskoj našli su već ukrajinski jedriličari, boksači i boksačice, skakači i skakačice u vodu, a u najavama je dolazak odbojkašica i predstavnika iz mačevanja Piše: VINKO KNEŽEVIĆ

Krajaču i savjetnici glavnog tajnika HOO-a, ujedno i koordinatorici za pomoć ukrajinskim sportaši(ca)ma Miji Baćić. Nakon toga, uslijedili su novi pozivi iz nacionalnih sportskih saveza te slanje ispunjenih obrazaca o novopridošlim sportaši(ca)ma. Primjerice, iz Hrvatskog saveza za skokove u vodu izvijestili su o dolasku 28 članova ukrajinske reprezentacije. U skupini koja predstavlja ono najbolje što Ukrajina ima u tom sportu, 16 je skakača/ skakačica u vodu i devet trenera, a s njima u pratnji su liječnici, fizioterapeuti i administrativne djelatnice saveza. Hrvatski boksački savez osigurat će privremeno utočište u Hrvatskoj ukrajinskoj boksačkoj reprezentaciji. Među 36 članova izabrane vrste je 13 boksača i 12 boksačica, u pratnji 11 trenera, tim-menadžera, liječnika i fizioterapeuta. Najzvučnije ime im je 19-godišnji Jurij Zaharijev (kategorija do 71 kg), najmlađi ukrajinski svjetski boksački prvak, a senzacionalni pothvat ostvario je na SP-u potkraj prošle godine u Beogradu, pobijedivši u finalu Rusa Vadima Musajeva. Spomenuti ukrajinski

HRVATSKI BOKSAČKI SAVEZ OSIGURAT ĆE PRIVREMENO UTOČIŠTE U HRVATSKOJ UKRAJINSKOJ BOKSAČKOJ REPREZENTACIJI. MEĐU 36 ČLANOVA IZABRANE VRSTE JE 13 BOKSAČA I 12 BOKSAČICA, U PRATNJI 11 TRENERA, TIM-MENADŽERA, LIJEČNIKA I FIZIOTERAPEUTA. NAJZVUČNIJE IME IM JE 19-GODIŠNJI JURIJ ZAHARIJEV (KATEGORIJA DO 71 KG), NAJMLAĐI UKRAJINSKI SVJETSKI BOKSAČKI PRVAK

Imate Imate zdravstvenih zdravstvenih problema? problema? Obratite Obratite nam nam se se ss povjerenjem! povjerenjem! • SVE USLUGE NA JEDNOM MJESTU • SVE USLUGE NA JEDNOM MJESTU • MULTIDISCIPLINARNI PRISTUP • MULTIDISCIPLINARNI PRISTUP • PERSONALIZIRANA MEDICINA • PERSONALIZIRANA MEDICINA • PREKO 40.000 ZADOVOLJNIH • PREKO 40.000 ZADOVOLJNIH PACIJENATA GODIŠNJE PACIJENATA GODIŠNJE • 18 CENTARA IZVRSNOSTI • 18 CENTARA IZVRSNOSTI • 60 VRHUNSKIH LIJEČNIKA • 60 VRHUNSKIH LIJEČNIKA

boksači i boksačice doputovali su na EP U-22 u Poreč (11. - 24. ožujka), nakon kojeg će ostati u Hrvatskoj. Osim legendarne braće Kličko i trofejnog Vasilija Lomačenka, brojni su ukrajinski boksači stali u obranu domovine, a na žalost dosad su dvojica izgubili i život - mladi boksač Jegor Lobanov i trener Jurij Kaun. HRVATSKI SPORTSKI SAVEZI NUDE SMJEŠTAJ, SIGURNOST I NASTAVAK TRENIRANJA Još je nekoliko naših nacionalnih sportskih saveza, poput mačevalačkog, poslalo dopise istovrsnim sportskim udrugama u Ukrajini, ponudivši njihovim predstavnicima smještaj, sigurnost i nastavak treniranja u Lijepoj Našoj. Hrvatskom odbojkaškom savezu (HOS) najavljen je dolazak 20 ukrajinskih odbojkašica, za koje je predsjednik HOS-a Ante Baković obećao i natjecateljsku rolu u novom nacionalnom prvenstvu. Potraje li ratna situacija u njihovoj domovini, najesen bi Ukrajinke, kao klupska ekipa, mogle nastupiti u 2. hrvatskoj odbojkaškoj ligi.

SV. KATARINA SPECIJALNA BOLNICA - ZAGREB SV. KATARINA SPECIJALNA Branimirova 71 E, 10000 Zagreb BOLNICA - ZAGREB Tel. +385 1 2867 Branimirova 71 E,400 10000 Zagreb Fax 99 Tel. +385 1 286 286774400 Fax +385 1 286 74 99

www.svkatarina.hr www.svkatarina.hr

SV. KATARINA SPECIJALNA BOLNICA - ZABOK SV. KATARINA SPECIJALNA Bračak 8,-49210 BOLNICA ZABOKZabok Tel. +385 296 Zabok 600 Bračak 8, 49 49210 Fax +385 49 296 699 Tel. 600 Fax +385 49 296 699

DENTAL CENTAR -DENTAL ZAGREBCENTAR Radnička - ZAGREBcesta 48 10000 Zagreb Radnička cesta 48 Tel.: +385 1 2867 474 10000 Zagreb Tel.: +385 1 2867 474

OLIMP 19 info@svkatarina.hr info@svkatarina.hr

OLIMPIJSKE LEGENDE: DENI LUŠIĆ

Jedini

splitski sportaš

2 OLIMPIJSKA ZLATA

Jedan od najboljih hrvatskih vaterpolista svih vremena, najveća legenda splitskog POŠK-a, osvojio je olimpijske zlatne medalje u Los Angelesu 1984. i u Seulu 1988. godine

Piše: DEAN BAUER, fotografije: VOJKO BAŠIĆ / CROPIX & arhiva CROPIX

sportskom smislu Split je grad Tonija Kukoča i Dina Rađe, Gorana Ivaniševića, Željka Jerkova i Đurđice Bjedov, Vladimira Beare, Bernarda Vukasa, Karla Kureta, Nikole Pilića, Blanke Vlašić, Petra Skansija, braće Nikše i Siniše Skelina, Zlatka Celenta, Ivana Buljana, Damira Šolmana... I mogli bismo tako unedogled nabrajati imena sportskih velikana koji su proslavili splitski sport. Potvrda je to one već uvriježene tvrdnje o Splitu kao “gradu sporta”. Doista je zadivljujuće velik broj vrhunskih sportaša svjetske klase iz grada koji po zadnjem popisu ima tek nešto više od 160 000 stanovnika. Procjenjivati tko je od njih najbolji, ne dolazi naravno u obzir. Nemoguće je, pa i neprimjereno, uspoređivati na taj način

OLIMP

olimpijske pobjednike i svjetske prvake, ali jednog od njih ovaj put dovodimo u prvi plan. U takvom sportskom gradu-čudu, kakav je Split, postoji samo jedna osoba koja se može pohvaliti s čak dva olimpijska zlata! To je Deni Lušić, rođeni Splićanin (14. travnja 1962.) jedan od najboljih hrvatskih vaterpolista svih vremena, najveća legenda POŠK-a (Plivački omladinski športski klub). Pokretljiv, brz, odličnog udarca i pregleda igre. Za velik dio stručnjaka i novinara najbolji branič u povijesti hrvatskog vaterpola. Za reprezentaciju Jugoslavije odigrao je 276 utakmica, a za Hrvatsku, potkraj karijere, pridodao još trideset. Ono što je u Lušićevu životopisu iznimno dojmljivo je i podatak da je gotovo samouk ili bez sazrijevanja kroz vaterpolske škole. Trenirao je manje od godinu dana kada je kao 16-godišnjak ušao u prvu momčad POŠK-a. IZMEĐU KOŠARKE I VATERPOLA No, o kakvom se vrhunskom sportašu, nadnaravnom talentu radi, potvrđuje i sljedeće. Kad je bio u osamnaestoj

U KUĆU SLAVE SPLITSKOG SPORTA UVRŠTEN JE 2007., A DESET GODINA KASNIJE DOBIO JE DRŽAVNU NAGRADU FRANJO BUČAR KAO NAJVEĆE PRIZNANJE KOJE HRVATSKA DRŽAVA DODJELJUJE ZA SPORTSKA OSTVARENJA

OLIMP

OLIMPIJSKE LEGENDE: DENI LUŠIĆ

Slijeva: Deni Lušić, Manuel Estiarte i Mirsad Zajmović

godini, za Denija Lušića vodila se prava borba između dvaju sportova - košarke i vaterpola. Manje je znano da je Lušić bio i izvanredan košarkaš. Igrom s loptom među obručima bio je jednako „zaluđen“ kao i igrom s loptom u vodi. Godine 1980. bio je juniorski vaterpolski reprezentativac, a ujedno je igrao i košarkašku utakmicu nacionalnog kupa. Nastupio je u majici splitskog Dalvina protiv tadašnje Jugoplastike, košarkaškog prvaka države. Dalvin je pobijedio, „žuti s Gripa“ bili su eliminirani iz Kupa, a ponajbolji igrač pobjedničkog sastava bio je - Deni Lušić. Ubacio je Jugoplastici 28 koševa! NIKAD NEĆEMO ZNATI...

Asiću. Kao vaterpolist ćeš biti bolji.” Prvi su mu treneri bili Momo Ćurković i Davor Troskot, ali jednu od presudnih uloga svakako je odigrao upravo Mišo Asić. Nikada nećemo doznati kakav bi bio na košarkaškom parketu, ali Deni Lušić je u vaterpolu dosegao Olimp. Dvaput. Godine 1984. u Los Angelesu i 1988. u Seulu osvojio je naslov olimpijskog pobjednika, a između toga još pridodao i onaj svjetskog prvaka, u Madridu 1986. Apsolutni vrh! Tri uzastopne godine bio je proglašavan Sportašem Splita (1986., 1987. i 1988.), a jednom i najboljim sportašem Dalmacije (1988.). Ništa onda čudno što ga je u to doba, odnosno 1987., zvao tadašnji jaki talijanski prvoligaš Arenzano i to da bi zamijenio - Tamasa Faraga! Za slabije upućene, riječ je o briljantnom Mađaru, jednom od najboljih vaterpolista svijeta svih vremena. U Arenzano će otići, ali dvije godine kasnije, međutim svom se Splitu i POŠK-u vratio nakon samo tri mjeseca. Nije mogao bez svojeg doma, matičnog kluba... Ipak, 1990. drugi se put zaputio u Italiju - otišao je najprije u Volturno gdje je bio dvije godine, nakon čega je 1992. prešao u Pescaru. Ondje je nastavio s nizanjem trofeja, osvojivši Kup pobjednika kupova Europe. Njegov treći, nakon što je 80-ih osvojio dva s POŠK-om. Slijedila je potom zanimljiva sezona (1993./94.) u klubu Paguros iz Catanije koji je tek ušao u Serie A. Debitanti u elitnom talijanskom klupskom društvu bili su hit prvenstva: Paguros je na krilima Denija Lušića bio senzacionalni peti, iza velikana sa silnom tradicijom i kudikamo većim proračunom, kao što su Roma, Savona, Pescara i Posillipo.

NAJVEĆA POGREŠKA U KARIJERI - Veliki sam navijač „žutih“. U biti,meni je golema želja U Pagurosu je završio igračku karijeru i otišao u trebila igrati za Jugoplastiku; bio sam dobar s Dukanom, kao nerske vode. Nebrojeno je puta, puno godina kasnije, i s Igorom Karkovićem koji je otkrio Tonija Kukoča. Igor mi Deni rekao kako je to bila najveća pogreška koju je je bio susjed, stalno me zvao da dođem trenirati. Sjećam napravio u sportskoj karijeri. se da se nakon te utakmice s Dalvinom toliko naljutio da Bio je trenerom velikog kluba (Pescara) cijelu jednu seme prvom sljedećom prilikom nije želio pustiti u dvoranu zonu (1995./96.) i nije bio neuspješan. Osvojio je Kup gledati jednu utakmicu Jugoplastike - smije se Deni. LEN-a, igrao je finale za naslov prvaka Italije protiv Košarkaški trener Nikša Bavčević došao je tada do napuljskog Posillipa, ali... trenera vaterpolista POŠK-a Vlahe Miše Asića moliti Deni Lušić je još uvijek bio željan igranja vaterpola, ne ga da Denija pusti u košarku jer je on “novi Dalipagić”. učenja drugih ili promatranja utakmice uz rub bazena. Mišo mu je odgovorio: “Samo ako zajamčiš da će mali biti Imao je 33 godine i još se itekako dobro osjećao. Ruka je reprezentativac, inače biži ća!”. U vaterpolo je pak Denija, „gurnula“ druga ikona splitskog sporta - Đuke Bjedov! NaiMANJE JE ZNANO DA JE DENI LUŠIĆ BIO I me, u dobi od već 15 godina (1977.), došao je na bazen na Zenti kod Đurđice Bjedov IZVANREDAN KOŠARKAŠ. IGROM S LOPTOM sa željom trenirati plivanje. Olimpijska poMEĐU OBRUČIMA BIO JE JEDNAKO bjednica ga je odmjerila kratkim pogledom „ZALUĐEN“ KAO IGROM S LOPTOM U VODI i rekla: “Dođi popodne i javi se treneru Miši

OLIMP

slušala, brzina plivanja se nije smanjivala, a umijeće... Ha, to mu je Bog dao. Pa je odlučio natrag u vodu.Vratio se u Split i gdje bi drugdje negoli - u POŠK. U „kapici“ matičnog kluba igra u sezoni 1996./97. Sezonu kasnije ponovo će u Italiju, sada u Ortigiju, da bi se pretkraj devedesetih vratio u domovinu, završio karijeru u Zadru 1999. Danas je rekreativno itekako aktivan. Tenis, basket, balun i dakako - ribolov. Deni Lušić je 2007. uvršten u Kuću slave splitskog sporta, a deset godina kasnije dobio je Državnu nagradu Franjo Bučar kao najveće priznanje koje hrvatska država dodjeljuje za sportska ostvarenja. Danas radi kao referent osiguranja u Javnoj ustanovi “Športski objekti Split”.

osobni karton DATUM I MJESTO ROĐENJA: 14. travnja 1962., Split KLUPSKA KARIJERA 1977. - 1989. POŠK 1989. - 1989. Arenzano 1989. - 1990. POŠK 1990. - 1992. Volturno 1992. - 1993. Pescara 1993. - 1994. Paguros Catania 1996. - 1997. POŠK 1997. - 1998. Ortigia 1998. - 1999. Zadar REPREZENTATIVNA KARIJERA Jugoslavija (1983. - 1991.) - 276 utakmica Hrvatska (1992. - 1995.) - 30 utakmica TRENERSKA KARIJERA 1995. - 1996. Pescara 2001. - 2001. POŠK 2001. - 2005. Pescara 2005. - 2007. Peruggia 2007. - 2007. Pescara IGRAČKE MEDALJE (REPREZENTACIJA)

Dugi niz godina Deni Lušić veliki je zaljubljenik u ribolov...

Zlato - OI, Los Angeles 1984. Zlato - OI, Seul 1988. Zlato - SP, Madrid 1986. Zlato - FINA kup, Solun 1987. Srebro - EP, Sofija 1985. Srebro - EP, Strasbourg 1987. Srebro - MI, Canet Roussillon 1993. Srebro - Univerzijada, Kobe 1985. Bronca - Univerzijada, Zagreb 1987. IGRAČKI TROFEJI (KLUB) Kup pobjednika kupova Europe: 1981. i 1983. (POŠK), 1993. (Pescara). Europski Superkup: 1983. (POŠK), 1993. (Pescara) Mediteranski kup: 1984., 1985. i 1986. (POŠK) Kup Jugoslavije: 1980. i 1982. (POŠK) TRENERSKI TROFEJ

Fotografija desno: u kapici reprezentacije uoči OI u Seulu 1988. godine

Kup LEN: 1996. (Pescara)

ŽENE U SPORTU

zene & SPORT

Ravnopravnost

spolova

BLANKA VLAŠIĆ

U SPORTU

Dopredsjednica HOO-a, članica Komisije sportaša Europskih olimpijskih odbora, bivša dvostruka svjetska prvakinja u skoku u vis i dvostruka osvajačica olimpijskog odličja, jedna od najtrofejnijih hrvatskih atletičarki

emi “žene u sportu” pokušavam pristupiti iz što realnije perspektive. Osobno nikada nisam osjetila diskriminaciju zbog spola, no atletika je jedan od privilegiranijih sportova - tu je ženski rezultat cijenjen kao i muški, nagradni sistem je isti. To što sam žena uzimala sam kao svoju prednost, tako sam se i postavila, pa se nisam osjećala zakinuto. Ipak, pristup ovoj složenoj temi o ravnopravnosti spolova razlikuje se od sporta do sporta, od države do države. Svaki sport, pa tako i njegove discipline kao i kategorija unutar njih, imaju svoje zakonitosti, rezultate i rekorde te smatram da, s obzirom na biološke i razne druge okolnosti, ne treba pod svaku cijenu forsirati jednakost među fizičkim standardima u ženskoj i muškoj kategoriji istog sporta. Tim više što slogan “bolje, više, jače” nije nužno parametar vrijednosti. Primjerice, ja nisam nikada mogla skokom dosegnuti muški rezultat, ali budući da se znalo da je 2 m svjetski ženski rekord, onda se na mojih 2,08 m gledalo kao na vrijedan rezultat. Ono što je potrebno i realno moguće ostvariti je izjednačenje osnove poput nagradnog sistema što zasigur-

OLIMP

no već i poštuje većina krovnih sportskih organizacija poput nacionalnih olimpijskih odbora i sportskih saveza, ali bi i klubovi trebali smanjiti razlike u ugovorima sa svojim sportašima i sportašicama. No, imajmo u vidu da ta razlika postoji i među pojedinim sportašima u ekipnim sportovima unutar istog kluba i iste (ženske ili muške) kategorije. Teško je utjecati i na činjenicu da će neki sportovi poput nogometa ostati trajna iznimka, jer puno toga ovisi o interesu sponzora, a oni pak reagiraju na interes javnosti. Zato bi trebalo i educirati javnost, pričati priče o sportašicama. Jer svaka žena ima svoju priču. Bilo bi zanimljivo, ali i korisno, da komentatori sportskih događanja ispričaju koliko su kompleksne pripreme određene sportašice, čega se ona trebala odreći da bi uspjela nastupiti... Ipak, čini mi se da je za ženu u sportu najzahtjevnije razdoblje kada poželi biti majka. Tada mora duže izostati, a povratak je izazovan. Tu bi klubovi i savezi trebali podržati sportašicu da osnuje obitelj, a ne da se žena mora skrivati u svom realno najsretnijem razdoblju života, da ne bi izgubila sponzorski ugovor. Također se, među ostalim, treba boriti sa stereotipima da sportašice nisu dovoljno ženstvene (ukoliko se ne bave sportom koji laska njihovoj figuri). Šale na taj račun često dolaze i od samih žena što uopće nije smiješno, posebice kada se zna koliko je mali korak od šale do predrasude.

U osvajanju hrvatskih olimpijskih, kao i drugih odličja s velikih međunarodnih natjecanja, veliki je udio žena čime se Hrvatski olimpijski odbor ponosi. HOO sudjeluje u mnogim inicijativama za uključivanje žena u sport, za njihov što bolji tretman te veću zastupljenost ženskog sporta u medijima, a i na sportskom forumu u Litvi 2021. godine Hrvatska je istaknuta kao primjer dobre prakse za ravnopravnost spolova u sportu. Saznali smo što o uvijek aktualnoj temi misle vrhunske sportašice i sportske djelatnice

OLIMP

ŽENE U SPORTU

MORANA PALIKOVIĆ GRUDEN

Dopredsjednica Hrvatskog olimpijskog odbora, predsjednica Hrvatskog klizačkog saveza i predsjednica Komisije za ravnopravnost spolova u sportu Tema „Žene i sport“ probila se na listu prioriteta sportskih organizacija i Hrvatskog olimpijskog odbora, a onda i kao strateški cilj u pripremamama za novi olimpijski ciklus. Poseban naglasak po pitanju ravnopravnog položaja sportašica u odnosu na sportaše stavljen je u dokumentu Međunarodnog olimpijskog odbora za postizanje ravnopravnosti do najavljenih Olimpijskih igara 2024. godine koje će se održati u Parizu. Tema je široka i sadrži niz pitanja kojima se u sportu nismo na taj način bavili, a odnose se na ravnopravne uvjete za sportaše i sportašice, pripreme za natjecanja i postizanje rezultata, korištenje sportske infrastrukture, ravnopravno i pravedno trošenje novca namijenjenog sportu prema postignutim rezultatima, a onda i na sve druge poslove vezane za sport kao što su trenerski, sudački, administrativni i menadžerski. Žene sportašice imaju svoje mjesto u sportu, u nekim sportovima su brojčano manje zastupljene, u nekima brojnije, bez obzira radi li se o individualnom ili ekipnom sportu, olimpijskom ili neolimpijskom sportu, natječu se i ostvaruju sjajne rezultate u svojim kategorijama. Za postizanje ravnopravnosti sportaša i sportašica u hrvatskom sportu moramo organizirati donošenje rodno osviještenih politika, pripremiti naše organizacije za rodno budžetiranje/financiranje, pratiti i evaluirati donesene politike kao i istraživati rezultate tih istih politika, posebno se posvetiti stvaranju edukativnih programa za administraciju i prateće djelatnosti u sportskim organizacijama. Istaknula bih važnost muškaraca unutar sportske obitelji, sportaša, trenera, menadžera, sudaca koji u tom poslu trebaju zauzeti svoju poziciju saveznika u ostvarivanju pune ravnopravnosti koju želimo u hrvatskom sportu. Tematska područja kao što su sudjelovanje, treniranje, suđenje, vodstvo i rukovođenje, socijalna ravnopravnost, medijsko izvještavanje i briga za društvene mreže, kao i rodno uvjetovano nasilje, naši su planovi za budućnost. A jedan od prvih alata bit će izrada akcijskog plana s jasno izraženim ciljem ostvarivanja ravnopravnih odnosa u sportskim organizacijama u hrvatskom sportu.

DANIRA BILIĆ

Ravnateljica Hrvatskog športskog muzeja, jedna od najtrofejnijih hrvatskih košarkašica, srebrna olimpijka iz Seula 1988.

BARBARA MATIĆ

Jedna od najboljih hrvatskih džudašica i svjetska prvakinja u džudu 2020.

ogu slobodno reći da džudo kao sport „gura“, naglašava i potiče žensku ravnopravnost u sportu što znatno doprinosi promociji žena i njihove uloge u sportu općenito. To se, između ostalog, vidjelo i na izjednačavanju kvota olimpijaca i olimpijki na posljednjim Igrama u Tokiju. Osim toga, sve je više trenerica ženskih, ali i muških reprezentacija, što je prije bilo nezamislivo. Također, sve se češće na rukovodećim pozicijama u klubovima i savezima pozicioniraju žene... baš kao što je i u našem Savezu. Smatram to značajnim pomakom.

OLIMP

tatus žena u sportu danas u Hrvatskoj, ako ga gledamo kroz prizmu deklarativnog stajališta u društvu kao i normativnog okvira, je dobar. Ne vjerujem da će danas netko javno kazati da su sportske djelatnice, sportašice i ženski sportski timovi manje vrijedni ili da zaslužuju manju podršku lokalnog i centralnog proračuna za iste rezultate od muških kolega. Također, u postojećem zakonodavnom okviru, počevši od Ustava kao najvišeg pravnog akta u državi preko Zakona o ravnopravnosti spolova te za sport važne zakonske propise kao što su Nacionalni program sporta i Zakon o sportu, jasno i nedvosmisleno istaknuto je načelo ravnopravnosti spolova u sportu. Međutim, unatoč navedenom, kada pogledamo kako stvari funkcioniraju u praksi, jasno je da je ostalo još mnogo posla da se doista postigne ravnopravnost. Tako na primjer, uz već uobičajene mjere koje se promiču i na međunarodnoj razini u smislu povećanja broja žena u sportu, bilo bi važno da se u svim internim dokumentima granskih sportskih saveza poput pravilnika i kriterija temeljem kojih se vrši raspodjela financijskih sredstava i raspodjela satnice korištenja sportskih građevina za klubove primjenjuje propisano načelo ravnopravnosti spolova. Vjerujem da bi takav pristup bio dodatan zamašnjak razvoju ženskog sporta i postizanju željenih ciljeva.

ŽENE U SPORTU

KLAUDIJA BUBALO

VLADIMIR PRERADOVIĆ

Proslavljena rukometašica, jedina žena članica UO-a Sportskog saveza grada Zagreba i direktorica RK Lokomotiva

Trener ženske džudo reprezenatcije

uno se govori o statusu žena u sportu, a pomaci su mali. I bit će tako sve dok ne stvorimo preduvjete za zastupljenost žena u svim segmentima, pa i na upravljačkim pozicijama. Pritom ne mislim samo na brojčano izjednačavanje, odnosno približavanje u postocima, nego na konkretnu zastupljenost žena na svim razinama. Kada govorimo o financiranju muškog i ženskog sporta (a što je vrlo važan aspekt u postizanju ravnopravnosti), trebamo težiti odnosu barem 55 naspram 45 posto jer svjesne smo da je teško ostvariti odnos 50:50 posto izdvajanja i za muški i za ženski sport…

ANA SRŠEN

Višestruka osvajačica odličja na svjetskim i europskim paraplivačkim prvenstvima, četverostruka hrvatska paraolimpijka, dopredsjednica Hrvatskog paraolimpijskog odbora u drugom mandatu

olitika o ravnopravnosti spolova u sportu, koja to ističe kao važnu tendenciju, izgleda super, samo sve ide presporo. Međutim, nešto se kreće, pa je tako i Izvršni odbor Hrvatskog paraolimpijskog odbora na sjednici početkom ove godine donio odluku o osnivanju Komisije za ravnopravnost spolova u sportu HPO-a. Uskoro to planiramo realizirati i kontaktirala sam brojne osobe koje bi ušle u članstvo Komisije, a želja mi je da svaka od njih bude nositelj konkretnog programa za uključivanje djevojčica u sport. Trenutačna situacija je vrlo loša. Prema podatku iz Strategije parasporta u RH, samo se 28 posto djevojčica i žena kod nas bavi sportom, a muškaraca je 72 posto. Usto, ja sam jedina žena u upravljačkim tijelima. Takvo stanje potrebno je promijeniti i vjerujem da se može.

OLIMP

IZ MUŠKOG KUTA

avnopravnost žena u sportu svakako je tema o kojoj se više treba govoriti kako bi se senzibilizirala javnost, no pomaci se definitivno događaju. Primjerice, Međunarodna džudo federacija promijenila je kvalifikacijski sustav za Olimpijske igre u korist ravnopravnosti žena s muškarcima. Sada je isti broj mjesta i za džudašice i džudaše u svakoj kategoriji, što u Riju 2016. nije bio slučaj. Na Olimpijskim igrama u Tokiju džudo je prvi put imao natjecanja mješovitih muško-ženskih timova. Također je izjednačeno trajanje borbe u muškoj i ženskoj konkurenciji. Smatram da žene treba što više uključiti u upravljačke strukture, ali ne samo u sportu već i u drugim segmentima društva. Konkretno u našem klubu Pujanke imamo tri trenerice i tri trenera, a i Hrvatskim judo savezom predsjedava žena.

ZLATKO MATEŠA

Predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora

eliki značaj pridajemo ravnopravnosti spolova u sportu i našom je inicijativom promijenjen Statut Europskih olimpijskih odbora. Predloženo je da polovičan sastav EOO-a sačinjavaju žene te da isti princip bude u svim nacionalnim olimpijskim odborima (NOO) europskih država, pa tako i u HOO-u. Upravo HOO daje veliku potporu radu svoje Komisije za ravnopravnost spolova u sportu, a kroz nju i izvan nje podupire sve oblike ravnopravnosti - od zastupljenosti žena u pojedinim tijelima do upravljačkih pozicija u sportu. U natjecateljskom smislu, sastav sportskih delegacija i u našem slučaju zna prelaziti 50 posto, kao što je bio slučaj s olimpijskim predstavnicima na Igrama u Pekingu, tako da smo i s tim zadovoljni. Da i ne govorim koliko smo zadovoljni uspjesima naših sportašica.

NENAD ŠOŠTARIĆ

Trener ženske rukometne reprezentacije

ekao bih da ipak nema prevelike razlike između muškog i ženskog rukometa. Rukomet je jedan – ili je lijep ili nije. Ženski rukomet može biti puno ljepši od muškog, jer ima puno više taktičkih ideja, a po brzini i kreativnosti ne zaostaje. U ženskom rukometu nema toliko snage i grubosti kao u muškom, pa ga to čini elegantnijim.

posjetite poreč u proljeće i provedite aktivan vikend uz more! Prijave su otvorene, požurite po svoju kotizaciju za utrku koja vam najviše odgovara:

Ukoliko rezervirate smještaj u jednom od hotela Plava Lagune, prijava na utrku je gratis!

14.05.2022. FAMILY RUN

KIDS RUN

Plava Laguna je ponosni zlatni partner HOO-a.

15.05.2022. POLUMARATON

10K RUN

+385 52 700 700 • plavalaguna.com

Duuuuuuuuuuu uuuuuuuuuuuu uuuuuuuuuuuu uuuuuuuuuuuža vožnja. Nova generacija visokokvalitetnih goriva Q Max s tehnologijom Dual action jamči duuuužu vožnju i čišći rad motora Vašeg automobila.

www.petrol.hr

Do viiiiiiiiiiše

UDK 796/799(091) • CODEN: PHSPFG • ISSN 1330-948X

Već više od pola stoljeća na ovim stranicama podsjećamo na bogatu povijest hrvatskog sporta. Činit ćemo to i dalje, iz broja u broj, s jasnim ciljem da otmemo zaboravu mnoštvo imena i događaja koji su dio naše duge sportske tradicije

Povijest SPORTA HRVATSKOG

GODINA 52 • BROJ 200 • PROLJEĆE 2022.

POZIV AUTORIMA! Pozivamo sve povjesničare sporta, istraživače, kroničare i autore koji se bave povijesti sporta, a zainteresirani su da im članak bude objavljen u podlistku Povijest hrvatskog sporta, da svoje radove pošalju na e-mail adresu: ana.popovcic@hoo.hr.

POVIJEST OSJEČKOG RUKOMETA

Žene USPJEŠNIJE

od muškaraca

Ženski rukomet u gradu Osijeku ima bogatu tradiciju i sjajne uspjehe. Na krilima legendarne Katice Ileš, u to doba jedne od najboljih svjetskih rukometašica, ŽNK Osijek osvojio je 1982. i 1983. pokal Kupa europskih kupova Piše: DRAGUTIN KERŽE

otraga za osječkim rukometnim korijenima odvest će kroničara do početka dvadesetih godina 20. stoljeća, kad je u sklopu židovskog športskog društva Makabi osnovana sekcija za hazenu. Hazena, porijeklom iz Češke, bila je pretežno ženska športska igra loptom, a iz nje se razvio rukomet. Taj posve novi sport među ženskom mladeži na tlu Hrvatske, zaživjet će i postati sve popularniji narednih godina i u Slaviji, Građanskom i Hajduku, najpoznatijim osječkim športskim društvima u razdoblju između dva rata. Prve utakmice Osječanki odigrane su u kolovozu 1920. godine. Bile su to dvije međusobne utakmice osječkog Makabija i Vukovara… Uspomena na prvu fotografiju rukometašica Grafičara, iz 1954., predvođenih Anom Hazenom su se Osječanke nastavile Ivezić, Blaženkom Lončarić, Bebom Govedarović… (prve tri slijeva) baviti i poslije Drugog svjetskog rata, s tim što su „štafetu“ preuzele djevojke u Grafičaru, koje su nadolazećih generacija, niklo dolaskom za trenera bivšeg 19. kolovoza 1945. u Đurđenovcu pobijedile istoimenu nogometaša Stanislava Šuperine, čiji je stručan rad, uz ekipu s 3-0. Prvi poslijeratni treneri bili su Josip Fingler i zalaganje i odricanje njegovih učenica, iznjedrilo 1956. Franjo Prutki, a susreti su se odigravali „Kraj Drave“, na godine prvog osječkog ženskog prvoligaša u FNRJ. čuvenom igralištu smještenom nadomak drevne Tvrđe, Ostvarile su to Ljubica Cvjetičanin, Mirka Gavrilović, gdje su desetljećima svoje trajno utočište našli i gotovo Blaženka Lončarić, Boža Maloševac, Renata Šuperina, svi nogometni sastavi tog doba. Zlata Horvat, Ana Ivezić, Višnja Bartovski, Nada Pavičić, Nakon „grafičarki“, mlade Osječanke željne loptanja Anica Javorović, Ljerka Dvoržak i Lucija Mikačić. Već se rukom, hazenu su igrale i u Proleteru (koji je prerastao tada prepoznavalo da je utemeljena ekipa koja će kasnije, u Tekstilac), da bi od 1951. (kad je tzv. „mali“ rukomet popunjavana nekim novim djevojkama, postizati još niz postupno istisnuo hazenu u cijeloj Hrvatskoj) egzistirao uspjeha, što je potvrđeno točno 10 godina kasnije. samo taj „mali“ rukomet. Među „grafičarkama“ tog doba rukometnu afirmaciju postupno su stjecale iznimno talentirane Hermina RončeHAZENAŠICE POSTAJU RUKOMETAŠICE vić, Janja Milković, Zdenka Kuzma, Slava Magdić, Jelena Većina osječkih hazenašica usmjerene su u Grafičar, čije je sportsko društvo 1951. dobilo svoje igralište u Podgrađu. Prvo ih je trenirao Franjo Mađar, pa Franjo Prutki, da bi „ono pravo“, kao klica svih

U EKIPI GRAFIČARKI NIKNULA JE I KASNIJE PROSLAVLJENA KATICA ILEŠ, JEDNA OD NAJBOLJIH SLAVONSKIH SPORTAŠICA SVIH VREMENA. PROGLAŠAVANA JE NAJBOLJOM KRUŽNOM NAPADAČICOM SVIJETA, A UVRŠTENA JE I U IDEALNU SEDMORKU SP-A 1973. GODINE

OLIMP / POVIJEST HRVATSKOG SPORTA

Rukometašice osječkog Grafičara, pobjednice Kupa Jugoslavije 1966.

se nove djevojke, sportski stručnjaci i djelatnici, od kojih Virag i druge. Od 1963. ekipu je vodio Ljubomir Savin, kao trenere treba izdvojiti Žarka Jaklinovića i Ljubomira a samo dvije godine kasnije osvojeno je treće mjesto u Miloševića, da bi povijesni zaokret tzv. „malim sportoPrvoj saveznoj ligi, a 1966. osvojen je Kup Jugoslavije. vima“ donijela izgradnja dvorane Zrinjevac, otvorene o To je ekipa u kojoj je niknula i kasnije proslavljena Katica Božiću 1973. Ileš, jedna od najboljih slavonskih sportašica svih vremena. Proglašavana je najboljom DOLAZAK ANTE KOSTELIĆA I kružnom napadačicom svijeta, a NAJVEĆI USPJESI uvrštena je i u idealnu sedmorku SP-a 1973. godine. Omogućilo je to još intenzivniji i stručSpomenute 1966 igrale su i Nada niji rad, koji je potencirao dolazak Ante Šprem, sestre Biserka i Zdenka Kostelića, sportskog fanatika koji je Kuzma, Milka Zec, Mara Domokoš, tijekom svoje osječke epizode utkao Nada Braz, Marija Gado, Lončarić i stručnost, trud i znanje u utemeljenje Dvoržak. ekipe o kojoj se i danas u Osijeku Kad su grafičke tvrtke 1968. godine priča kao o najuspješnijem sportskom prestale sponzorirati taj sastav, skrb loptačkom sastavu u povijesti istočne o osječkim rukometašicama preuHrvatske. zele su gradske vlasti i tvrtke, a novi U vrijeme dok je popularni Gips bio u ŽRK Osijek preselio je sa šljake u Osijeku, ŽRK Osijek vratio se u Prvu Podgrađu na asfalt u Parku kulture, Katica Ileš (desno) i najbolja osječka padobranka Helena Janson u društvu Zlatka saveznu ligu (‘76), dvaput je osvojio danas Perivoju kralja Tomislava. Mateše, predsjednika HOO-a Kup Jugoslavije (‘78 i ‘80), pa naslov Došlo je novo vrijeme, pojavile su

POVIJEST OSJEČKOG RUKOMETA

Slavlje osječkih rukometašica nakon osvajanja Kupa europskih kupova 1982. u dvorani Zrinjevac (lijevo)

doprvakinja bivše države (‘79), da bi Kostelićev nasljednik, mladi Ivica Nikolić (pomoćnik Krunoslav Pintar), završio tu „petoljetku“ stjecanjem statusa polufinalistica Kupa europskih prvakinja (‘81). S Kostelićevim odlaskom ekipu je napustila i njegova supruga Marica Mica, djevojački Mareković...

Rukometašice Osijeka s početka 80-ih godina, s predsjednikom Fabriom, direktorom Mesićem i trenerom Nikolićem

OLIMP / POVIJEST HRVATSKOG SPORTA

Sve je kulminiralo dvostrukim uzastopnim trijumfom Osječanki u Kupu kupova Europe, 1982. i 1983. godine! U završnim ogledima tih neponovljivih dosega, Osječanke su nadmašile, prvo budimpeštanski Spartacus, a godinu kasnije i Magdeburg iz bivše DR Njemačke. Na utakmicama, kad u dvoranu Zrinjevac „ni igla nije mogla pasti“, prvo neopisivo veselje svojim brojnim navijačima priredile su Vesna Nikše Liović, Gordana Begović, Branka Brkljačić, Ružica Kasumović Ćurić, Rene Lepoglavec Gajski, Katica Ileš, Vesna Keler Širić, Marija Kuna, Elza Potkorski Pintar, Tatjana Ritzl, Mirjana Savanović, Nada Tanjga i Srebrenka Toth. U drugom uzastopnom Slijeva: Autor ovog teksta, Katica slavlju, više nije bilo Ileš, legendarni nogometni gol„Kaje nacionale“ (koja man Pavo Majer i bivši košarkaš Dražen Dogan u Osijeku se otisnula u daleki

Japan gdje je ostala dvije sezone), a nova imena bile su Branka Brkljačić i Vera Tadić. Nažalost, tu su blistavi dani završili: gotovo nevjerojatno zvuči podatak da je ŽRK Osijek u sezoni 1982./1983. ispao iz prvoligaškog društva! I potom, ne samo da se u Jugoslaviji više nikad nije vratio u prvu ligu, nego se čak strmoglavio u treći stupanj natjecanja... SAMOSTALNA HRVATSKA U samostalnoj Hrvatskoj, pak, Osijek je bio jedan od najstandardnijih prvoligaša, a nekoliko puta posve novi naraštaji ponikli u Zrinjevcu vinuli bi se i u gornji dio ljestvice naših najboljih sastava. Koristeći često i ime sponzora (Sonic, WHC, Croatia osiguranje) osječke su rukometašice nastavljale bogatu tradiciju svojih prethodnica. Opet su najbolji rezultati vezani uz golem doprinos vrsnog trenera, budući da je na prijelazu u novo tisećljeće ekipu pripremao i s klupe vodio Zdenko Kordi, široj javnosti

U ZAVRŠNIM OGLEDIMA TIH NEPONOVLJIVIH DOSEGA, OSJEČANKE SU NADMAŠILE, PRVO BUDIMPEŠTANSKI SPARTACUS, A GODINU KASNIJE I MAGDEBURG IZ BIVŠE DR NJEMAČKE. BILI SU TO DANI KAD U DVORANU ZRINJEVAC „NI IGLA NIJE MOGLA STATI“ poznat(iji) kao izbornik nacionalne ženske vrste i trener/ direktor rukometaša Nexea. U razdoblju od 1999. do 2004. osječke su rukometašice igrale i na europskoj pozornici, u Kupu gradova i Kupu EHF-a (s ukupno 26 susreta s ekipama iz Mađarske, Rusije, Nizozemske, Rumunjske, Portugala, Španjolske, Njemačke, Bjelorusije, Slovenije i Norveške), s tim što je najsjajnija bila 2000. godina. Tada su Osječanke (WHC) bile hrvatske doprvakinje, finalistice Kupa Hrvatske, a dogurale su i do polufinala Kupa europskih gradova gdje su eliminirane od bukureštanskog Rapida. Bilo je to razdoblje kad su boje osječkog rukometa zastupale Paula Glavaš, Renata Kladarić, Zdenka Lenardić, Kristina Farkaš, Darija Ivačić Topalov, Tihana Šarić, Sanja Lukić, Marija Buković, Tatjana Šeremet Bovsha, Bernardica Vrkljan, Marija Popović, Martina Kardum, pa Maja Bandalo, Tanja Nenadić, Anita Gaće, Ana Lovrak, Sanja Lukić i Danijela Volarević. Desetljeće kasnije stigao je drastičan pad u nastupima i rezultatima, što je kulminiralo 2011. godine kad je ŽNK Osijek nestao s prvoligaške pozornice. Srećom, danas pokazuje znakove oporavka od krize, te najavljuje vraćanje ugleda dostojnog bogate tradicije osječkog ženskog rukometa.

Muški rukomet u sjeni ženskog

a razliku od svojih kolegica, osječki su rukometaši imali i skromniju tradiciju i rezultatska ostvarenja. Naime, prvi klub u gradu na Dravi, pod imenom Slavija, osnovan je u studenome 1955., a susreti su igrani na šljakastom terenu igrališta u samom središtu Osijeka, smještenom na prostoru današnjeg Blok centra. Potom su osnivani i Metalac, Grafičar, Elektra, Saponia, kasnije i Osijek i Olimpija, koji su se natjecali samo na regionalnoj razini. Preporod se mogao naslutiti tek u samostalnoj Hrvatskoj, točnije 1993. kad je spajanjem Metalca i Elektre, nastao Osijek ‘93 ostavivši stalni trag u prva dva stupnja nacionalnog prvenstva. Dakako, rezultatska su ostvarenja, kao i konkretniji klupski apetiti, ovisili i o financijsko-materijalnim mogućnostima, pa kad je klub svom imenu dodao i naziv novog glavnog sponzora, tvrtke Elektromodul, i osječki muški rukomet pronašao je put potpunoj promociji. Sve je počelo drugim mjestom u elitnom hrvatskom razredu u sezoni 2003./04. što je za izabranike đakovačkog stručnjaka Ivana Duvnjaka (oca proslavljenog internacionalca Domagoja), bio početak najzapaženijeg povijesnog razdoblja osječkog muškog rukometa. Jer, sustavno osiguravanje mjesta u vrhu nacionalnog prvenstva (doprvak ‘06/’07) i državnog kup natjecanja (finalist ‘04/’05), omogućilo im je u čak četiri uzastopne godine 14 službenih susreta na europskoj razini. Od 2005. do 2008., Osijek Elektromodul ostao upisan je u EHF analima kao sudionik europskih kupova gdje su mu protivnici bili FCK Handbold (Danska), Besiktas (Turska), Resita(Rumunjska), Kilkis (Grčka), Sloga Doboj (BiH), Bascharage (Luksemburg) i Army Riga (Latvija). Kad je ugovor s vlasnicima Elektromodula prekinut, došlo je i do naglog pada dotadašnjih ambicija i rezultata, pa je osječka momčad 2010. napustila elitno natjecanje u koji se još nije vratila. Danas nastupa u Prvoj hrvatskoj ligi „sjever“, što je, ustvari, drugi stupanj natjecanja naših najboljih klubova...

Aktualni sastav rukometaša Osijeka s trenerom Dagom Kovačevićem (posve desno)

Borba za ravnopravne odnose U NOGOMETU Strujanja u društvu početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća odražavala su se, sasvim logično, i na nogomet Piše: DAVOR KOVAČIĆ

rajem 1960-ih i početkom 1970-ih socijalističke republike težile su emancipaciji od saveznog državnog partijskog centra nastojeći same upravljati svim oblastima društvenog života.

1971. godine

Hajduka, predsjedatelj Tito Kirigin, izvijestio je da treba donijeti nacrt novog Statuta NSJ-a. Predstavnik NK Dinama i Nogometnog saveza Hrvatske Zvonko Debeljak kazao je da se u novom statutu jugoslavenska nogometna organizacija treba zasnivati na ravnopravnosti te da bi na tom temelju trebala biti postavljena Skupština i IO NSJ. Debeljak je to govorio sa stajališta općeg društvenog razvoja u Jugoslaviji jer se, kako je istaknuo, nalazimo pred krupnim promjenama kao što je donošenje novog Ustava SFRJ.

KAMPANJA ZA LIKVIDACIJU

DECENTRALIZACIJA I PITANJE SJEDIŠTA NSJ-A

U tada Socijalističkoj republici Hrvatskoj stvorila se svijest o nužnosti lomova starih struktura, pa se u želji razvijanja međunacionalnih odnosa na ravnopravnoj osnovi, razvila velika kampanja za likvidaciju „otuđenih središta gospodarske moći i za čiste račune u Jugoslaviji“. Hrvatsko proljeće odnosno MASPOK (od „masovni pokret“, kako ga se još naziva) tražio je dokidanje monopola Partije nad svim institucijama sustava što je bio pokušaj izalaska iz totalitarizma.

Prijedlog Dinama, odnosno Nogometnog savez Hrvatske bio je da se ustroji na taj način da svaka republika delegira određen broj ljudi koji će ih zastupati, vodeći računa o tome da u tom broju budu zastupljeni sportski radnici, suci, treneri, liječnici i sve ostale strukture iz nogometa. Debeljak je u ime NSH-a tražio da se Statutom definira jedan dio zadataka, kao što je pitanje međunarodnih odnosa za koje je NSH predlagao da budu u nadležnosti NSJ-a, a neki zadaci da prijeđu u nadležnost republika i

IDEJNI ZAČETNIK NOVOG GRBA NK DINAMA BIO JE, UZ GLAVNOG KLUPSKOG OPERATIVCA HOFMANNA, NOVINAR I DUGOGODIŠNJI DINAMOV KRONIČAR FREDI KRAMER

Takve tendencije pojavile su se i u Nogometnom savezu Hrvatske (NSH), odnosno težilo se da o politici u nogometu ne odlučuje Nogometni savez Jugoslavije (NSJ) iz Beograda, nego da o tome odlučuju republike i pokrajine. Naime, Udruženje klubova Prve savezne lige, Zajednica udruženja klubova Druge savezne lige i trenerska organizacija, predlagale su da Izvršni odbor NSJ-a bude formiran na načelu resora, odnosno komisija - predsjednici komisija svih važnih područja rada, generalni sekretar (glavni tajnik) savezni kapetan, odnosno selektor (izbornik). Polazna osnova ovakvog stajališta bila je da NSJ bude „višestruko stručna organizacija“. Na Konferenciji Udruženja nogometnih klubova Prve savezne lige, održanoj u Splitu u veljači 1971. predstavnik

OLIMP / POVIJEST HRVATSKOG SPORTA

pokrajina. Debeljak je postavio i pitanje Izvršnog odbora NSJ-a i predložio da po četiri predstavnika iz republika budu u IO te po tri iz svake pokrajine. Republike bi imale pravo povući predstavnika koji ne ostvaruje zacrtane zadatke i na njegovo mjesto imenovati novog člana. Debeljak je smatrao i da sjedište NSJ-a ne mora biti stalno u Beogradu i da se može između republika dogovoriti da kada se Skupština NSH-a bira na određeni rok da se u tom roku i sjedište NSJ-a mijenja jer to može utjecati na razvoj nogometa. Poslije Debeljakova izlaganja nastala je duža potpuna tišina. Predsjedatelj Kirigin je tada zapitao: „Je li ovo zatišje pred buru koja se očekuje?“ Tada je počela rasprava u kojoj su pojedini predstavnici

NOGOMET U DOBA HRVATSKOG PROLJEĆA

U Splitu je igračima na Rivi priređen spektakularni doček na kojem je prema nekim procjenama bilo 200 000 razdraganih navijača

republika i pokrajina postavili pitanje jesu li izneseni prijedlozi stajalište NK Dinama ili NSH-a? Debeljak je na to odgovorio da su prijedlozi Dinama potpuno usklađeni sa stavom NSH-a. Mićo Lovrić, predstavnik Partizana, u svezi sjedišta NSJ-a zapitao je Debeljaka: „Je li to u sklopu s političkim pitanjima i političkim kretanjima, jer je Beograd glavni

grad Srbije i sjedište Skupštine?“ Lovrić je zapitao i nije li pitanje sjedišta u suprotnosti sa Statutom NSJ-a koji kaže da je pečat saveza okrugao sa znakom saveza u sredini i natpisom Fudbalski savez Jugoslavije – Beograd. Na Lovrićev upit Debeljak je odgovorio protupitanjem: „Stojite li na stajalištu da NSJ mora biti u Beogradu? Ista

NOGOMET U DOBA HRVATSKOG PROLJEĆA takva stvar se može reći i za Savez književnika. Nitko ne brani da se taj Savez preseli u Beograd“. Kirigin je prijedlog NSH-a stavio na glasovanje. Tajnik Udruženja nogometnih klubova Prve savezne lige Veljko Bajić tražio je da se prisutni kako budu prozivani izjasne o prijedlogu koji je podnio Zvonko Debeljak u ime NSH-a. Glasovalo se ovako: FK Sloboda – protiv, FK Radnički (Kragujevac) – protiv, FK Željezničar – sudržan, FK Velež – protiv, FK Borac – protiv, FK Čelik – suzdržan, FK Bor protiv, FK Crvena zvezda – protiv, NK Hajduk – suzdržan,

neki članovi uprave. Povod su bile optužbe i insinuacije vezane uz turneju zagrebačkog kluba po SAD-u i Kanadi. Naime, nogometaši Dinama u tom su razdoblju često odlazili na daleke turneje u Australiju, Sjevernu i Južnu Ameriku i Aziju. Turneju Dinama u Kanadi i SAD-u odobrilo je jugoslavensko Ministarstvo vanjskih poslova, ali su kasnije predstavnici konzulata i tajnih službi lažima i izmišljotinama predstavili turneju kao nacionalističku. Međutim, kad se danas analizira stanje i događaji u društvu i nogometu u tom razdoblju, moglo bi se zaključiti da su stvarni razlozi smjene rukovodstva Dinama vjerojatno bili vezani za novi grb zagrebačkog kluba. Naime, Otto Hofman je potkraj 1960-ih iznio prijedlog koji su prihvatili i ostali članovi uprave, da se na dresove stavi novi grb koji je u stvari bio okrugli hrvatski grb s crveno-bijelim poljima što je tada bila smiona odluka te su je visoki partijski krugovi ocjenjivali nacionalističkom. IDEJNI ZAČETNICI NOVOG GRBA

FK Partizan – protiv, NK Olimpija – odsutan, FK Sarajevo – protiv, NK Maribor – protiv, FK Crvenka – protiv, FK Radnički (Niš) – protiv, NK Dinamo – za, OFK Beograd – protiv, FK Vojvodina – protiv, Savez sudaca – protiv. Predsjedatelj Kirigin je objavio rezultat glasovanja za prijedlog NSH-a: jedan za, 14 protiv, tri suzdržana, jedan nije glasovao te je zaključio da prijedlozi NSH-a nisu usvojeni. Iako je to bio zajednički prijedlog NK Dinamo i NSH-a, zanimljivo je istaknuti da predstavnici Hajduka nisu glasovali za taj prijedlog, nego su bili suzdržani. OPTUŽBE ZA NACIONALIZAM I SMJENE Pod utjecajem društvenih strujanja u Hrvatskoj koje će kulminirati MASPOK-om, odnosno Hrvatskim proljećem, pitanje ravnopravnosti postavili su predstavnici NSH-a. U tom vremenu su smijenjeni i neki članovi rukovodstva NK Dinama - Otto Hofman, Ante Todorić, Ivica Prodan te još

OLIMP / POVIJEST HRVATSKOG SPORTA

Osim toga, klupska uprava na čelu s Ottom Hofmannom 50-ih godina kažnjena je oštrim kaznama jer su željeli u Dinamo iz zagrebačke Lokomotive dovesti igrača Vladimira Čonča. Optuženi su da su igraču Čonču htjeli platiti za prijelaz u Dinamu i da su time povrijedili amaterska načela. Hofmann je vrlo aktivno sudjelovao u ideji stvaranja i kreiranja novog klupskog znaka, odnosno grba 1969. godine.

ČELNICI ZAGREBAČKOG KLUBA DINAMO - MATO DOŠEN, MIRKO BARIŠIĆ, IVO PRODAN I ANTE TODORIĆ ODOBRILI SU NOVI KLUPSKI GRB

Ante Todorić

Uz njega, idejni zaoko utakmice Hajduk - OFK Beograd NA PROSLAVU četnik novog grba NK odigranoj u Splitu 27. rujna 1970. goHAJDUKOVA Dinama bio je novinar i dine. Naime, utakmica je prekinuta pri NASLOVA dugogodišnji Dinamov rezultatu 2-2 jer se glavni sudac Pavle kroničar Fredi Kramer. Ristić u jednom trenutku uhvatio za PRVAKA 1971. Na temelju njihove ideglavu i kao pokošen srušio na zemlju. DOŠAO JE I je Dinamov službenik U prvi trenutak nitko nije znao što se Franjo Ivkanec skicirao dogodilo glavnom sucu koji je preveMIKO TRIPALO, je grb koji se sastojao zen u bolnicu. DEKLARIRANI Neki su se rugali tom „misterioznom“ od crveno-bijelih NAVIJAČ slučaju, kazavši da je suca možda kvadratića koji su predudario šišmiš, pa je tako i nazvana ova stavljali hrvatski grb, SPLITSKOG KLUBA I JEDAN afera. Kasnije se saznalo da je sudac plave boje koja je predOD LIDERA HRVATSKOG Ristić pogođen komadom betona stavljala boju dresova PROLJEĆA odlomljenim od tribine Staroga placa. zagrebačkog kluba, Poslije utakmice koja je registrirana dok je kružni oblik grba 0-3, na splitskoj rivi su u moru završili predstavljao loptu. automobili s beogradskim registracijskim pločicama, a Na grbu se nalazila mala crvena zvijezda i malo slovo neki su pri tom pjevali refren popularne pjesme “ Kud „d“ što je, ustvari, predstavljalo simboličan odmak od plovi ovaj brod“. ostalih unificiranih heraldičkih rješenja s velikim „D“ kaUnatoč tome, u sezoni 1970./71. Hajduk je osvojio nakva su imali većinom policijski istočnoeuropski klubovi slov prvaka poslije dugih 16 godina. U Splitu je igračima imena Dinamo. Hofmann je u u tvornici Bertoni u Milanu na Rivi priređen spektakularni doček na kojem je prema izraditi privjeske za ključeve s motivima novoga grba te nekim procjenama bilo 200 000 razdraganih navijača. Na se 5000 primjeraka ubrzo razgrabilo. proslavu naslova prvaka došao je i Miko Tripalo, deklariČelnici zagrebačkog kluba Mato Došen, Mirko Barišić, rani navijač splitskoga kluba i jedan od lidera Hrvatskog Ivo Prodan i Ante Todorić odobrili su novi klupski grb. proljeća koji je 50-ih godina bio potpredsjednik NSJ-a. Na obilježavanje 25. obljetnice Dinama (1970.) održanoj Igrač Hajduka iz tog razdoblja Ivan Buljan smatra da se u dvorani “Moša Pijade” u današnjoj Ulici grada Vukoosjećao dašak Hrvatskog proljeća, te da je taj Hajdukov vara u Zagrebu, službeno je prihvaćen znak Dinama s naslov imao „posebnost“. crveno-bijelim kockicama. Nadalje je Buljan istaknuo: “Istina, dugo smo mi čekali proslavu prvaka, ali i zbog događanja na političkoj sceni TKO JE PROTIV NOVOG ZNAKA? sve je to imalo drugačiju notu“. Novi grb na dresovima zagrebačkoga kluba pojavio se u TREBA ISTAKNUTI DA SE U TOJ SEZONI NA STADIONU proljeće 1971 godine. U početku je bilo nekoliko neuspješnih poU MAKSIMIRU S ODOBRAVANJEM PLJESKALO KADA JE kušaja da se grb makne s dresa. SPIKER OBZNANIO PRIMJERICE DA HAJDUK VODI U NIŠU Tako je na drugoj sjednici, potaknut pitanjima „drugova iz Komi- PROTIV RADNIČKOG. ISTO TAKO NA STADIONU U SPLITU teta“, aktualni predsjednik Drago SE PLJESKALO KADA JE JAVLJENO DA DINAMO VODI Božić postavio pitanje: “Tko je PROTIV CRVENE ZVEZDE 2-0 U BEOGRADU protiv novog znaka?” Nitko nije podigao ruku, osim Todorića, Treba istaknuti da se u toj sezoni na stadionu u Maksikoji je rekao da je protiv jer bi, po njegovu mišljenju, crmiru s odobravanjem pljeskalo kada je spiker obznanio veno-bijele kockice trebale biti veće. Na to su se članovi primjerice da Hajduk vodi u Nišu protiv Radničkog. Isto uprave nasmijali i grb je ostao kako je bio i zamišljen. tako na stadionu u Splitu se pljeskalo kada je javljeno da Član uprave kluba Mirko Barišić, ondašnji glavni direktor Dinamo vodi protiv Crvene zvezde 2-0 u Beogradu. Tvornice baterija Croatia, naručio je reklamu na stadioU toj sezoni navijači Hajduka i Dinama izvikivali su slogan nu i reklamu na dresu „Croatia“ što je smatrano dodat„Hajduk-Dinamo-Savka-Tripalo“. nom nacionalističkom provokacijom. Treba naglasiti da Treba istaknuti da se tada na nogometnim stadionima u je to bilo prvo pojavljivanje imena sponzora na dresu Hrvatskoj nije pojavila niti jedna antisrpska parola, iako zagrebačkog kluba... neki spominju da se usklik „Srbe na vrbe“ reaktuatizirao Poslije sjednice u Karađorđevu 1972. godine predsjednik u tom vremenu. No, za to nema nikakvih utemeljenih Dinama Dragutin Božić podnio je ostavku na čelo kluba. potvrda... HAJDUKOV NASLOV PRVAKA U SEZONI 1970./71. IZVORI I LITERATURA: Davor Kovačić, Hrvatski nogomet u doba cara, Nacionalističkim ispadom uslijed nastalih političkih događaja i strujanja u SR Hrvatskoj ocijenjeni su i događaji

kralja, poglavnika i maršala, Zagreb, 2019. • Dražen Lalić, Nogomet i politika. Povijest i suvremenost međuodnosa u Hrvatskoj, Zagreb, 2108. • Predsjednici kroz povijest“- povijest.gnk dinamo.hr/osoblje/predsjednici-kroz-povijest. Pristup ostvaren 1. X. 2020.

MOTOCIKLIZAM U ZAGREBU

Walter Stuzzi iz Kamnika

Buka MOTORA U ljeto 1902. godine, iz Beča je ujutro na malenom motorkotaču marke „Laurin Klement“ od 1 ¾ konjske snage, zagrebački avanturist Ferdinand Budicki krenuo s namjerom obaranja rekorda na relaciji Beč-Zagreb. Bio je to simbolički početak motociklizma u Zagrebu PIŠE: VELIMIR CINDRIĆ

opla je ljetna večer 1902. i na zagrebačkom Jelačićevu trgu okupljena gomila odjednom počinje glasno klicati i pljeskati. Kulminacija je to jednog uzbudljivog dana: iz Beča je oko pet sati ujutro, na malenom motorkotaču marke „Laurin Klement“ od 1 ¾ konjske snage, krenuo zagrebački avanturist Ferdinand Budicki s namjerom obaranja rekorda na relaciji Beč – Zagreb. Ploča na Jelačićevu trgu čitavog je dana publici objavljivala trenutačnu poziciju Budickoga, sve dok se u daljini, nešto nakon 19 sati, nije začuo zvuk motora - Budicki je uspio ostvariti svoj naum! Postavio je, za ono doba i ondašnje motocikle, zavidan rekord od 12 sati i 23 minute, uspjeh o kojemu su pisale i sve svjetske novine.Godinu dana prije, Budicki se, dovezavši u Zagreb prvi motorkotač („Orion“) i prvi automobil („Opel“), već upisao u zlatnu knjigu hrvatskog auto-moto sporta. Iza njega već su bili pothvati poput obilaska EuroŽenske snage: Zlata Šandel pe i Afrike na biciklu (1897.) u

OLIMP / POVIJEST HRVATSKOG SPORTA

ukupnoj dužini od 17 tisuća kilometara, a tek su ga čekali prvi uspon automobilom na Sljeme (1904.) i uvrštenje među prve gradske letače balonom (1905.). Kada su se 1903. godine pojavili prvi „Puchovi“ motocikli, u ono vrijeme čudo tehnike, agilni Budicki odmah ga je krenuo iskušati. Da bi ga temeljito provjerio, odabrao je maratonsku rutu od 6000 kilometara cestama srednje Europe. Put je završio, kako su novine izvjestile, „s vrlo dobrim rezultatima“, odnosno bez ikakva znatnijeg kvara. MOTO-UTRKE NA KONJSKOM TRKALIŠTU Nakon ovih pionirskih dana hrvatskog moto-sporta, do prvih natjecateljskih uzbuđenja Zagreb je morao pričekati 1921., kada je održana prva brdska utrka na Sljeme na kojoj je, vozivši motocikl marke „Indian“, pobijedio Gjuro Gavrilović. No, razvoj moto-sporta zahtijevao je pravu trkaću stazu. Idealno rješenje ponudilo se u vidu ovalnog konjskog trkališta na Črnomercu, sa stazom dugom oko 800 metara. Motociklisti su se te 1921. jednostavno priključili uobičajenim utrkama na

spomenutom trkalištu, pa su Zagrepčani imali prilike vidjeti neobičnu priredbu. Dan prepun utrka započeli su biciklisti, a slijedile su kasačke utrke. Potom su se utrkivala dva automobila te, na kraju, motocikli u tri klase. Uspjeh premijernih moto-utrka brzo je rezultirao dogovorom kojim je konjsko trkalište na Črnomercu povjereno na upravljanje netom osnovanom Prvom hrvatskom moto-klubu. Trkalište je adaptirano i razvoj zagrebačkog moto-športa mogao je i službeno započeti. Do 1925. moto-utrke već su postale vrlo popularne, a kako je izgledalo jedno takvo natjecanje saznajemo iz reportaže koju je u svibnju 1928. objavila popularna zagrebačka ilustrirana revija „Svijet“: Prošle nedjelje priredio je Prvi hrvatski motociklistički klub u Črnomercu svoju proljetnu utrku. Odziv publike bio je vanredno velik. Središte je i opet bio naš poznati prvak Zagreba Antun

cesti. Organizator je bio Prvi hrvatski moto-klub, a staza 6-postotna uspona s 10-ak zavoja bila je duga jedan kilometar. Pobjednici u pojedinim klasama bili su Antun Štrban, Antun Uroić, dr. Lujo Weismann (predsjednik moto-kluba), Kazimir Šoštarko i Vladimir Jakušić. Tisak je zabilježio da je utrku pratilo oko četiri tisuće gledatelja te zanimljivost da je jedina žena među natjecateljima bila „ugledna vozačica“ Hanja Bošković na motociklu marke „Ariel“. Ona se u klasi od 500 ccm plasirala kao izvrsna treća. Nakon dulje stanke, u kolovozu 1931., revija „Svijet“ ponovo se vratila motociklističim utrkama u Črnomercu. U međuvremenu, trkalište na rubu grada postalo je i međunarodno poznato, a u Zagreb su stizali i neki od ponajboljih europskih motociklista. Budući da je Prvi hrvatski moto-klub toga ljeta morao napustiti trkalište u Črnomercu, spomenuta utrka bila je i posljednja na tome

na Črnomercu KADA SU SE 1903. GODINE POJAVILI PRVI „PUCHOVI“ MOTOCIKLI, U ONO VRIJEME ČUDO TEHNIKE, AGILNI BUDICKI ODMAH JE KRENUO ISKUŠATI OSOBINE NOVOGA VOZILA...

Anton Uroić

Štrban, iznijevši sigurne pobjede na 500 i 1000 ccm u 20 okruga. Drugi je pobjednik Oto Kühar na 350 ccm, a Antun Uroić, s dolje ugrađenim ventilima, na 750 ccm. Nažalost, neki su se vozači srušili i morali odustati od natjecanja. Tekst reportaže pratile su fotografije prepune natkrivene tribine trkališta s mnoštvom uz ogradu staze te drvenim sudačkim tornjem na ciljnoj ravnini. Na fotografiji starta vozača zanimljivo je proučiti konstrukciju tadašnjih motocikala, ali i opremu vozača – kacige, kožne jakne, hlače „pumperice“, dokoljenice i visoke cipele. Iste godine u rujnu tribine oko trkališta opet su bile pune. U utrci motocikala s prikolicom pokal osvaja nepobjedivi Antun Štrban. Bio je tu i Antun Uroić, pobjednik utrke motocikala od 350 ccm, čiji se motor na fotografiji doima poput komarca u odnosu na onaj iz najjače kategorije od 1000 ccm, u kojoj je pobjedu odnio Ivo Šarutančec. Jednu od prvih nagrada osvojio je i gost iz Kamnika Walter Stuzzi. „JURIO JE, UPRAVO LETIO DOSAD NEVIĐENO U ZAGREBU“ Nakon utrke na vrh Sljemena 1921., prva velika i važna brdska utrka u gradu održana je 1930. i to na Vončininoj

mjestu: Vrlo velika i dobro posjećena utrka prošle nedjelje stajala je u znaku „letećeg Danca“ Nilsa Soerensena. On je bio uistinu senzacija koliko za publiku, toliko i za sve vozače. Jurio je, upravo letio dosad neviđeno u Zagrebu i uz rekorde odnio palmu pobjede! I opet se je lijepo ponio naš domaći rekorder Antun Uroić, zatim je dobar bio M. Braunstein, a od dama Zlata Šandel. Sudjelovali su vozači iz Zagreba, Austrije, Subotice, Ljubljane, Osijeka, Beograda i drugih gradova. Valja moto-klubu čestitati na ovoj lijepoj utrci i pohvaliti ga što je doveo famoznog Danca. Iako je buka motora nestala s Črnomerca, zagrebački moto-sport nije posustajao. Već desetak dana po posljednjoj črnomeračkoj utrci, otvoreno je novo veliko trkalište na Miramarskoj cesti, popularno nazvano „Miramare“. Na novoj stazi održane su mnoge značajne utrke te stasali brojni hrvatski vozači. Što se tiče brdskih utrka, u razdoblju od 1937. do 1939. one su, u organizaciji novoosnovanog Moto-kluba Zagreb, održavane na Jelenovcu. No, sve nakon toga već je novija povijest...

IZVORI I LITERATURA: Pavao Cindrić: „Grički milenij“, 1965. • Zagrebačke dnevne novine: Novosti i Večer, 1921., 1925., 1928., 1930., 1931. • Ilustrirana revija Svijet, Zagreb, 1921., 1928., 1931.

IN MEMORIAM

ZLATKO NOVAKOVIĆ (Zagreb, 19.9.1945. – Zagreb, 10.1.2022.)

Trener koji je iskovao olimpijsku BRONCU U 77. godini života preminuo je legendarni hrvatski stolnoteniski trener Zlatko Novaković. Puno je pomogao u sportskom sazrijevanju Jasne Fazlić i jedan je od najzaslužnijih za njezinu i hrvatsku brončanu medalju na Olimpijskim igrama u Seulu 1988. godine Rođeni Zagrepčanin, igračku je karijeru započeo i završio u stolnoteniskom klubu „Dubrava“ koja se tada natjecala u Hrvatskoj ligi, što je bio treći razred natjecanja. Tu je 1967. započeo i trenersku karijeru volonterski radeći punih deset godina. Zlatko je 1977. odlučio profesionalizirati se i tako postaje trener u zagrebačkoj „Mladosti“. U ovom svjetski poznatom klubu ostao je sve do 1991., trenirajući uglavnom ženski dio kluba. Pod njegovim vodstvom „mladostašice“ su postale čak 11 puta prvakinje Jugoslavije! Bilo je to vrijeme Branke Batinić, Jasne Fazlić, Dubravke Fabri, Jasne Bernardić, Amele Fazlić... Bio je više godina i član stručnog stožera ženske stolnoteniske reprezentacije Jugoslavije. Pomagao je izborniku Beli Selu u pripremama za Seul 1988. gdje se njegova igračica Jasna Fazlić okitila brončanom medaljom.

Ateni. Kao iskusni stolnoteniski stručnjak, Novaković 2007. godine odlazi raditi u Katar gdje je proveo nekoliko godina. U katarskoj Sportskoj akademiji Aspira, bio je zadužen za stolni tenis... Zlatko će ostati velikim slovima upisan u povijest hrvatskog stolnog tenisa i olimpizma, poglavito iz razloga što je punih šest godina brusio stolnoteniski dijamant Jasnu Fazlić, a ona se njemu na najbolji način zahvalila osvajanjem brončane medalje na seulskim OI u paru s Gordanom Perkučin. Tako je, eto, Novaković postao „kovač“ hrvatskog olimpijskog odličja... Jasna Fazlić, članica „Mladosti“, stigla je u Zagreb 1982. godine iz stolnoteniskog kluba „Peručica“ iz Foče. Po dolasku u Zagreb, kao djevojčica od 12 godina, došla je u ruke Zlatka Novakovića koji je nastavio rad s talentiranom Jasnom tamo gdje je Fikret Fazlić, njezin stric i prvi trener u Foči, stao...

Kako je Zlatko nerijetko isticao, njegov je trenerski cilj Nakon završetka Igara, Stolnoteniski savez Jugoslavije uvijek bio pomaganje sportašima najviše što može, odlučio se za smjenu izbornika – umjesto Sela povjete da oni postignu najviše u okviru svojih mogućnosti. renje je dobio Zlatko Novaković koji tu dužnost obnaša Radio je i s Brankom Batinić, svojedobno najboljom od 1989. do 1991., odnosno do raspada bivše države. Formiranjem hrvatske stolnoteniske reprezentacije, POD NJEGOVIM VODSTVOM „MLADOSTAŠICE“ Zlatko je 1992. godine izborSU POSTALE ČAK 11 PUTA PRVAKINJE JUGOSLAVIJE! nik ženskog sastava.

BILO JE TO VRIJEME BRANKE BATINIĆ, JASNE FAZLIĆ,

Zatim je neko vrijeme proveo DUBRAVKE FABRI, JASNE BERNARDIĆ, AMELE FAZLIĆ... u Njemačkoj gdje je u nekoliko navrata trenirao tri kluba, sportašicom Hrvatske i Jugoslavije, s Jasninom sečlanove jake Bundeslige. Nakon povratka u Hrvatsku 1997. godine, postaje izbornik hrvatske muške stolnote- strom Amelom, također odličnom stolnotenisačicom, no naravno - najsjajnije svjetluca olimpijsko odličje Jasne niske reprezentacije do 2000. godine. Fazlić koje je Zlatko Novaković pomogao iskovati. Nakon kratkotrajnog predaha, od 2002. do 2007. godine ponovno je na čelu muške stolnoteniske reprezenta- Sahranjen je na krematoriju zagrebačkog groblja na Mirogoju. cije. U dva je navrata, u svojstvu izbornika, sudjelovao Jurica Gizdić na Olimpijskim igrama - 2000. u Sydneyju i 2004. u

OLIMP / POVIJEST HRVATSKOG SPORTA

OUTDOOR SPORTOVI & PRIRODA

Bivši kanuist Tomislav Crnković, dvostruki svjetski prvak u spustu na divljim vodama, educirao se unutar HGSS-a s ciljem što sigurnije organizacije natjecanja na vodi

OLIMP

HGSS PREPORUČUJE ONIMA KOJI SE IZGUBE U PRIRODI U POPODNEVNIM SATIMA, DA SE POČNU PRIPREMATI ZA NOĆ, DAKLE PRONAĐU NEKO UGODNO MJESTO ZAŠTIĆENO OD VJETRA I NOĆNE VLAGE

edna od značajki današnjeg, takozvanog civiliziranog i uređenog načina života je i ta da se uspjeh - primjerice na poslovnom planu - ne događa slučajno, već je rezultat pažljivog i odgovornog poštivanja nebrojenih društvenih protokola, rokova i drugih mainstream standarda današnjeg vremena. U kojoj je mjeri takav način života u suglasju s čovjekovim biološkim ritmom i omogućuje li takav način života današnjem čovjeku da zadrži koliko-toliko blizak odnos s prirodom i svijetom oko sebe, najpreciznije bi odgovore mogla ponuditi statistika oboljelih od čitavog niza bolesti, naročito onih mentalnih.

zapošljavanje, izgradnju prateće infrastrukture, doprinosi očuvanju prirodnih resursa i kulturne baštine - ova tema zaslužuje posebnu pozornost. SPORTOVI S VISOKOM RAZINOM SENZORNE STIMULACIJE I NIŽOM RAZINOM RIZIKA

Iako pojam pustolovnog turizma najčešće asocira na vrlo opasne i neizvjesne ekspedicije - primjerice uspon Sira Edmunda Hillarya i Tenziga Norgaya na Mount Everest davne 1953. godine, pored teških i iznimno zahtjevnih aktivnosti koje traže visoku razinu specifičnih znanja i psihofizičkih SREĆA - EMOCIJA sposobnosti, posebne KOJA DOLAZI TIHO I opreme i sl. - npr. SPONTANO... penjanje po stijenama, ili ledu, ekstremno Kao što pretjerana ronjenje, ili kajakaštvo, briga o zdravlju može paraglajding itd. proizvesti strah od postoji niz sportova bolesti, ili pretjerana koji mogu pružiti briga o vlastitoj sigurnosti visoku razinu može biti pokazatelj senzorne stimulacije nesigurnosti, tako i težnja uz daleko nižu prema neograničenoj razinu rizika. To su ugodi i životnom komforu planinarenje, razni nerijetko dovodi do oblici trail ili treking kroničnog osjećaja trčanja, vožnja bicikla, nelagode, straha i općeg skijanje, rafting, ili nezadovoljstva. obično šetanje u S druge strane, sreća, prirodi uz, recimo, kao jedan od omiljenih razgledavanje ptica ili pojmova koje koristimo kulturnih znamenitosti. u željama i čestitkama Međutim, postoji niz onima koje volimo, Piše: MIROSLAV HRŽENJAK, Fotografije: HGSS unutarnjih i vanjskih možda baš leži negdje čimbenika zbog kojih između neugode i čak i aktivnosti nižeg ugode, između tuge intenziteta i rizika i radosti, budući da mogu dovesti do većih se radi o emociji koja ili manjih problema. dolazi tiho i spontano, u Iako je kontakt s trenucima prepuštenosti prirodom odličan, ako i prihvaćanja ugodnih ne i jedan od najboljih i onih manje ugodnih načina ublažavanja životnih scenarija. svakodnevnih frustracija Osjećaj dubokog i napetosti, prije odlaska ispunjenja i sreće u prirodu, osim što je moguće je pronaći i kroz potrebno ponijeti svu sport. Vraćanje intimne potrebnu opremu, povezanosti čovjeka i voditi računa o odjeći i obući, napuniti bateriju na prirode, buđenje osnovnih bioloških instinkta kroz mobitelu, ponijeti dovoljno tekućine, pažljivo proučiti boravak u izazovnom, nepredvidivom, svaki puta vremensku prognozu te obavijestiti prijatelje ili nekog drugačijem, ponekad i opasnom okruženju, veže se člana obitelji o ruti puta, jednako je važno i dovođenje uz temu sve popularnijih outdoor sportova, a sve sebe u kakvo-takvo stanje unutarnje harmonije i veća ekspanzija ovakvog sporta u čitavom svijetu mentalne opuštenosti. razlog je rastućeg broja različitih agencija za organizaciju Sve te preporuke tek su uvod u onaj treći, najvažniji pustolovnog turizma. segment, bez kojega nije moguće ozbiljnije razvijati U Hrvatskoj su potencijali za razvoj pustolovnog pustolovni turizam, sportove na otvorenom, ili organizirati turizma gotovo neograničeni, a kako je riječ o najbrže neko sportsko natjecanje u prirodi. Riječ je dakako o rastućem sektoru turizma u svijetu - koji privlači kupce Hrvatskoj gorskoj službi spašavanja. visoke platežne moći, osnažuje lokalna gospodarstva,

Hrvatska gorska služba spašavanja (HGSS) postoji od 1950. godine te funkcionira po principu međunarodne pomoći. U Hrvatskoj su akcije gorskog spašavanja potpuno besplatne, a najlakši poziv u pomoć je preko centra 112

OLIMP

OUTDOOR SPORTOVI & PRIRODA IZAZOVI EDUKACIJE SPAŠAVANJA

digitalna kartografija i sl. U službi HGSS-a ima puno sportaša, pa i onih koji su se profesionalno bavili sportom. Zanimljiv je podatak da je većina Hrvata koji su se uspeli na Mt. Everest (među njima i proslavljeni alpinist Stipe Božić) u članstvu HGSS-a.

Ova respektabilna organizacija u Hrvatskoj postoji od 1950. godine te funkcionira po principu međunarodne pomoći. U Hrvatskoj su akcije gorskog spašavanja potpuno besplatne, a najlakši poziv u pomoć je preko centra VAŽNOST PRAKTIČNIH ZNANJA 112. Ipak, kad s jedne strane u obzir uzmemo koliko košta jedno spašavanje koje podrazumijeva korištenje vojnog Kad govorimo o outdoor sportovima i perspektivi Hrvathelikoptera (bilo bi sjajno kad bi se unaprijedio sustav ske kao zemlje s velikim mogućnostima za razvoj puspašavanja helikopeterom) i angažman većeg broja ljudi i opreme, te koliko je dug i zahtjevan proces školovanja za stolovnog turizma, ali i o potrebi čovjeka da živi u stalnoj gorskog spašavatelja, daljnji razvoj pustolovnog turizma interakciji s prirodom i logikom zakona prirode, pored u Hrvatskoj trebao bi podrazumijevati i neka nova rješenja svega navedenog važna je i edukacija djece, ne samo o ili poboljšanja u organizaciji i financiranju akcija spašavanja. Samo školovanje za gorskog spašavaNIJE DOBRO SLIJEDITI ELEKTRIČNE ILI telja traje tri godine. Uz dva mentora prolazi se TELEFONSKE ZRAČNE VODOVE, BUDUĆI edukacija iz ljetnog spašavanja, zimskog spašavanja, speleološkog spašavanja i medicine DA TI VODOVI UGLAVNOM PROLAZE spašavanja. Nakon toga polaže se ispit koji traje U NAJKRAĆIM SMJEROVIMA IZMEĐU 12 sati. Daljnja edukacija gorskih spašavatelja odvija se po specifičnim područjima, kao što su NASELJENIH MJESTA KROZ STRME JARUGE I helikoptersko spašavanje, spašavanje na divljim PREKO VRHOVA KOJE JE TEŠKO PRIJEĆI vodama, upravljanje bespilotnim letjelicama,

Što napraviti kada se izgubite ili u slučaju nesreće Postoje dva pitanja koja su iznimno važna, a tiču se preporuka Hrvatske gorske službe spašavanja, svojevrsnih anđela čuvara pustolovnih turista, outdoor sportaša i drugih ljubitelja prirode.

kako bi se odvojio od hladnog tla te ga po potrebi utopliti (ili rashladiti). Odmah je potrebno pozvati stručnu pomoć te predati podatke o imenu i prezimenu osobe, starosti, kao i svoje osobne podatke.

Jedno se odnosi na to što je potrebno napraviti ako prilikom aktivnosti u prirodi dođe do nesreće, dok je drugo vezano uz to što je potrebno napraviti ako se jednostavno izgubi u prirodi.

umirivati i hrabriti, kako bi se izbjeglo stanje šoka dok ne dođe pomoć.

•DOĐE LI DO NESREĆE, najvažnije je unesrećenog minimalno pomicati i staviti ga u položaj u kojemu ga najmanje boli povreda.

•Nadalje, unesrećenog treba podložiti bilo čime,

OLIMP

•Ukoliko je riječ o krvarenju, potrebno je zaustaviti krvarenje na mjestu gdje krv curi.

•Ozlijeđenu osobu potrebno je psihološki podupirati, •Važna preporuka je i da se ne daju alkoholna pića, nego isključivo voda, čajevi ili sokovi.

AKO SE U PRIRODI IPAK IZGUBI, potrebno je:

•vraćati se natrag istim putem sve dok se ne naiđe

na put s prepoznatljivom oznakom ili markacijom. Nije dobro slijediti električne ili telefonske zračne vodove,

važnosti očuvanja prirode, ili učincima outdoor sportova na cjelokupno psihofizičko stanje, već i o čitavom nizu drugih praktičnih znanja i vještina putem kojih će boravak u prirodi biti sigurniji i ljepši. Kako prepoznati jestive gljive, razlikovati biljke, podići šator ili sklonište, kako veslati na rijeci, loviti ribe ili samo slušati i promatrati ptice, tek su neka od znanja koja će se u budućnosti možda više nuditi djeci u sklopu obrazovnih institucija. Iako ta vrsta edukacije neće riješiti brojne probleme s kojima se današnji čovjek sreće, siguran sam da će jedan takav drugačiji, intenzivniji odnos s prirodom, u čovjeku potaknuti brojna pitanja, ali i odgovore do kojih današnji civilizirani i uređeni svijet ne uspijeva doći.

budući da ti vodovi uglavnom prolaze u najkraćim smjerovima između naseljenih mjesta kroz strme jaruge i preko vrhova koje je teško prijeći.

•Ako se nakon sat vremena ne uspije orijentirati i

utvrditi svoj poznati položaj, treba pozvati pomoć i čekati, kako se još više ne bi udaljili od ciljanog puta.

•Izgubi li se u prirodi u popodnevnim satima, najbolje

je da se počne pripremati za noć, dakle pronaći neko ugodno mjesto zaštićeno od vjetra i noćne vlage. Najpogodnija mjesta za to su neka markantna mjesta koja će spasioci najprije obići – uz neku stazu, markantnu stijenu, napušteno sklonište, lovačku čeku, izvor vode i slično.

Iako već sad vrlo uspješan, njegovo vrijeme tek dolazi. Naime, srebrnom medaljom osvojenom na europskom U-21 prvenstvu u Estoniji, kninski taekwondaš Josip Teskera zaslužio je naslov najboljeg mladog sportaša za 2021. godinu po izboru HOO-a Piše: JURICA RADIĆ, fotografije: VOJKO BAŠIĆ / CROPIX

osip Teskera prošle je godine proglašen najboljim sportašem grada Knina. Ali, njegove vještine nadilaze lokalne, dapače, i nacionalne okvire. Jer, 20-godišnji Teskera najbolji je hrvatski mladi sportaš za 2021. po izboru Hrvatskog olimpijskog odbora. To priznanje zaslužio je osvojivši srebrnu medalju u taekwondou, u kategoriji do 54 kilograma na europskom U-21 prvenstvu u Estoniji. - Bio sam silno uzbuđen kada sam doznao da ću primiti nagradu koja nosi ime velikog Dražena Petrovića. Moram iskreno reći da niti jednog trenutka nisam mislio da ću dosegnuti takvo priznanje, stoga sam jako ponosan na tu nagradu. Njezina svečana dodjela u Zagrebu na koju sam došao s trenerom za mene je zaista veliki događaj koji ću dugo pamtiti – ispričao nam je u dahu borac kluba DIV Knin. Osim dodjele prestižne nagrade za najboljeg mladog sportaša prošle godine, HOO je ove godine uvrstio

Srebro

OLIMPIJSKE NADE: JOSIP TESKERA

vrijedno

Draženove NAGRADE mladog Teskeru u svoj novi razvojni program “Hrvatske olimpijske nade”. NEMA GOVORA O ODLASKU IZ KNINA Tallin je tako postao njegov sretni grad koji će pamtiti kao poprište velikog natjecanja na kojem je osvojio važnu medalju. - Kada sam vidio ždrijeb, najprije sam pomislio: „Ajme, šest borbi, bit će puno posla...” – smije se. Uspješnu estonsku epizodu u jednoj nam je rečenici približio Josipov trener Dragan Pinjuh, koji zajedno sa suprugom Glorijom vodi kninski klub: - Josip se sjajno nosio sa svima, čak i u finalu gdje je od Turčina izgubio s tijesnih 8-11.

Inače, Teskera je jedan je od 70-ak članova DIV-a, kluba koji već 25 godina okuplja mlade borce u taekwondu u gradu podno slavne tvrđave. O uvjetima rada u Kninu Josip kaže: - Imamo dvije dvorane na raspolaganju: jednu za manje grupe i drugu, veću, u osnovnoj školi. Na uvjete nema zamjerki, dapače, imamo osigurano sve što nam treba. No, uvijek se postavlja pitanje treba li za daljnji napredak napraviti iskorak odlaskom u jaču sredinu kao što je u ovom slučaju Kninu obližnji Split koji se promovirao u hrvatsko središte ovog sporta. Primjerice, tim je putem prije šest godina krenula Matea Jelić, olimpijska pobjednica iz Tokija koju je također trenirao Pinjuh. - Nikada nisam razmišljao o odlasku iz Knina. Pitanje je bi li se u nekom drugom gradu osjećao ovako dobro kao ovdje. Možda bi uvjeti bili bolji, ali u svom klubu se najbolje osjećam i nemam

„NIKADA NISAM RAZMIŠLJAO O ODLASKU IZ KNINA. PITANJE JE BI LI SE U NEKOM DRUGOM GRADU OSJEĆAO OVAKO DOBRO KAO OVDJE“ OLIMP

OLIMPIJSKE NADE: JOSIP TESKERA nikakvu potrebu za promjenom. U reprezentaciji se najviše družim sa Splićanima Paškom Božićem i Josipom Bilić Pavlinovićem, te Zagrepčaninom Matijom Črepom. Ali, ja sam iz DIV-a! Mladi kninski borac govori sigurno, bez oklijevanja i zastajkivanja. Odlučno, baš onako kako se i bori za odličja. PARALELNI TRENING TAEKWONDOA I NOGOMETA Objasnio nam je zašto se opredijelio za taekwondo: - Počeo sam sa šest godina, ali paralelno sam trenirao i nogomet. Sve do 12. godine nisam se mogao opredijeliti za jedan od ta dva sporta. Međutim, kada su došle ozbiljnije situacije, kada smo ušli u natjecanja, presudile su medalje koje sam počeo osvajati u taekwondou. Uz to, više smo putovali... Ipak, nogomet sam ostavio za rekreaciju. I gledanje na TV-u. Veliki sam navijač Hajduka, kao i moja dva starija brata. Josip sam živi u Kninu gdje studira na

Josip Teskera i trener Dragan Pinjuh

uspjeha. Ima veliki motiv, medalje su njegovo pogonsko gorivo - dodaje Pinjuh. Sportske uzore Josip je podijelio na dva sporta, MMA i nogomet. To su MMA borac Khabib, Leo Messi i Mirko Filipović. To su moja tri uzora. Najviše cijenim njihovu upornost, golemu posvećenost cilju. STEPENICU PO STEPENICU - TREBA POBJEĐIVATI! Koji je Josipov glavni cilj? Odgovor smo potražili kod njegova trenera... - Za svakog borca postavljam ciljeve za razdoblje od sljedećih osam godina. Da, želio bih da se Josip plasira na Olimpijske igre, tko ne bi volio nastupiti na Igrama? No, treba ići stepenicu po stepenicu. Ove godine imamo europsko i svjetsko prvenstvo, a Igre u Parizu su za dvije godine. Recept je jednostavan - treba pobjeđivati! Nema ništa od velikih najava, treba puno trenirati i vidjet ćemo onda kakav će biti ishod – govori Pinjuh koji je odgojio uspješne generacije boraca iz Knina.

Josip Teskera i nagrada HOO-a Dražen Petrović za najboljeg mladog sportaša 2021. godine

“UVIJEK IMAM MALU TREMU, JER BEZ TREME NEMA NAPETOSTI. NE MOŽEŠ LEŽERAN UĆI U BORBU”, PRIZNAO JE TESKERA drugoj godini Ekonomskog fakulteta, smjer Trgovinsko poslovanje i poduzetništvo. - Rodom sam iz Kijeva, mjesta na magistralnoj cesti Knin – Sinj. Roditelji su trenutačno u Njemačkoj, na taj način lakše osiguravamo sve uvjete za moj sportski napredak. Josip je maksimalno posvećen sportu što potvrđuje njegov trener: - Neće nikada preskočiti trening, Josip je sportaš koji je koncentriran na rad i samo rad. I evidentno je željan

OLIMP

Josip trenira dvaput dnevno, a u pripremama za velika natjecanja i triput. Kakav je ritual prije borbi? - Uvijek imam malu tremu, jer bez treme nema napetosti. Ne možeš ležeran ući u borbu. Prije same borbe se pomolim, prije svega za zdravlje. Da izađem bez ozljede. Izvan treninga i studija, što radi 20-godišnjak iz Knina? - Nisam vam previše zanimljiv u izboru hobija. Putovanja s djevojkom, play-station i kava s prijateljima. Četvrtog nema.

NASTANAK MODERNOG SPORTA: TAEKWONDO

ideala

TAEKWONDOA

Piše: ANA POPOVČIĆ pćeprihvaćena povijest taekwondoa govori da je taj sport autohtona korejska borilačka vještina i rezultat višestoljetne tradicije borilačkih sportova u Južnoj Koreji. Za to zapravo ne postoje povijesni dokazi, već je ta iskrivljena povijest izvrstan primjer političke propagande, odnosno izmišljene tradicije. Razlozi za ovo izvrtanje povijesti nisu, naravno, opravdani, ali su svakako razumljivi. Naime, taekwondo je tijekom godina postao simbol korejske kulture i ponosa – vještina koja je više od ičega drugoga doprinijela međunarodnoj prepoznatljivosti Koreje. Kao posljedica toga, znatna količina istraživanja bila je posvećena pronalaženju poveznica između ranih korejskih borilačkih vještina i taekwondoa. Najčešće je isticana korelacija između taekwondoa i taekkyona (koji

OLIMP

Burna je bila povijest taekwondoa... No, danas je on istinski međunarodni sport prije svega zbog svojih pet ideala, a to su dobrota, poštenje, upornost, samokontrola i nesalomljiv duh

doista jest autohtona korejska borilačka vještina, te je kao takav 2011. uvršten i na UNESCO-ov popis nematerijalne svjetske kulturne baštine). No, dok se u povijesti taekwondoa gotovo svuda ističe poveznica s taekkyonom, literatura o taekkyonu ne priznaje da ima bilo kakav odnos s taekwondoom, a Korejska taekkyon federacija također odbija bilo kakvu vezu.

S DRUGE STRANE, UNATOČ NEGIRANJU, POSTOJE JASNI DOKAZI O VEZI IZMEĐU TAEKWONDOA I KARATEA. BUDUĆI DA JE KARATE JAPANSKA VJEŠTINA I UZIMAJUĆI U OBZIR VIŠEGODIŠNJU OKUPACIJU KOREJE OD JAPANA, DONEKLE JE RAZUMLJIVO DA SE UTJECAJ KARATEA NA TAEKWONDO GODINAMA SUSTAVNO NEGIRAO VEZA IZMEĐU TAEKWONDOA I KARATEA No, krenimo od početka. Od 1945., ubrzo nakon završetka Drugog svjetskog rata i prestanka japanske okupacije, u Seulu se otvaraju nove škole borilačkih vještina. Te škole, nazivane kwan, osnivali su korejski majstori s iskustvom u japanskim i kineskim borilačkim vještinama, budući da su autohtone korejske discipline (kao što je taekkyon) bile gotovo potpuno zaboravljene zbog godina represije od japanske kolonijalne vlade. ULOGA GENERALA CHOI HONG HIA Naziv taekwondo danas se odnosi na borilačke vještine koje su kwanovi prakticirali tijekom 1940ih i 1950-ih, iako u stvarnosti termin “taekwondo” još nije bio skovan u to vrijeme, i zapravo je svaki kwan (škola) prakticirao svoj jedinstveni stil borbe. Godine 1952. južnokorejski predsjednik Syngman Rhee prisustvovao je demonstraciji borilačkih vještina časnika Choi Hong-hija i Nam Tae-hija iz 29. pješačke divizije. Spomenuti Choi Hong-hi, koji je kasnije postao i južnokorejski general, kontroverzna je osoba (spomenimo samo da je umro u Sjevernoj Koreji), no smatra se osnivačem suvremenog taekwondoa. U svakom slučaju, predsjednik Rhee ostao je impresioniran viđenim vježbama, međutim pogrešno je prepoznao prikazanu tehniku kao taekkyon (tradicionalnu korejsku vještinu), i pozvao na to da se borilačke vještine uvedu u vojsku pod jednim sustavom. Počevši od 1955. čelnici kwanova počeli su ozbiljno raspravljati o mogućnosti stvaranja jedinstvene korejske borilačke vještine. Te godine grupa poznatih

Taekkyon borba (slika “Dae kwae do”, Hyesan Yu Suk) stručnjaka za borilačke vještine, uglednih povjesničara, lingvista i društvenih radnika, sastala se i na prijedlog generala Choi Hong Hia ustanovila novo ime za novonastalu korejsku nacionalnu borbenu vještinu – taekwondo. UVOĐENJE U VOJSKU, ŠKOLE I FAKULTETE Prednost novog imena bila je i sličnost nazivu vještine taekkyon, u skladu sa stavovima predsjednika. Novo ime u početku nije bilo popularno među vođama kwanova, no vremenom se iz upotrebe izbacuju ostala prethodno korištena imena kao što su soo bak, tae-kyon, tang soo, kwon bup i slično. Ubrzo nakon uvođenja, naziv je i službeno registriran kod tamošnjih vlasti, a taekwondo se uvodi u vojsku, škole i fakultete.

OLIMP

NASTANAK MODERNOG SPORTA: TAEKWONDO DEMONSTRACIJA U SVIJETU Godine 1959. osnivač taekwondoa general Choi i 19 njegovih najboljih instruktora prvi put demonstriraju taekwondo izvan granica njegove povijesne domovine na velikoj turneji po azijskim državama. Mnogi od tih 19 instruktora kasnije su postali osnivači taekwondoa u mnogim zemljama i svjetski poznati instruktori. Iste godine osnovan je i Taekwondo savez Koreje ili KTA (tadašnji Korea Tang Soo Do Association) kako bi se olakšalo ujedinjenje korejskih borilačkih vještina. General Choi želio je da svi ostali kwanovi koji su postali članovi KTA usvoje njegovu Chan Hon tehniku taekwondoa, kao jedinstven stil. No, to je naišlo na otpor jer su drugi kwanovi željeli da se na temelju dogovora svih kwanova zajedno, stvori tehnika koja bi sadržavala karakteristike svih stilova. Kao odgovor na ovo, zajedno s nesuglasicama oko podučavanja

NA IGRAMA U SEULU 1988. GODINE TAEKWONDO DEBITIRA NA OLIMPIJSKOM PROGRAMU KAO DEMONSTRACIJSKI SPORT, A 2000. GODINE U SYDNEYJU POSTAJE I SLUŽBENI OLIMPIJSKI SPORT taekwondoa u Sj. Koreji i ujedinjenja cijelog Korejskog poluotoka, Choi je 1966. godine raskinuo s KTA, da bi 1972. emigrirao u Kanadu i tamo osnovao Međunarodnu taekwondo federaciju (ITF) – novo upravljačko tijelo posvećeno razvoju i institucionaliziranju vlastitog stila taekwondoa. U početku je južnokorejski predsjednik, koji je imao bliske veze s generalom Choijem, dao ograničenu podršku ITF-u generala. Međutim, Choi Hong Hi tražio je podršku za svoj stil taekwondoa sa svih strana, uključujući i od Sj. Koreje. Kao odgovor, J. Koreja je povukla svoju potporu ITF-u. Iste 1972. godine, KTA i Ministarstvo kulture, sporta i

OLIMP

turizma južnokorejske vlade osnovali su Kukkiwon kao novu nacionalnu akademiju za taekwondo, a već iduće, 1973. KTA i Kukkiwon podržali su osnivanje Svjetskog taekwondo saveza (World Taekwondo Federation,WTF). Inače, savez je 2017. preimenovan u World Taekwondo (WT) zbog negativnih konotacija vezanih za prethodne inicijale. Uz potporu južnokorejske vlade i odlično vodstvo, WT taekwondo s vremenom postaje službeni sport i vještina većine vojski na svijetu, službeni sport u J. Koreji i olimpijski sport, dok ITF zamire kao organizacija, ponajviše zbog autokratizma Choi Hong Hija. U OLIMPIJSKOM PROGRAMU Na Igrama u Seulu 1988. taekwondo debitira na olimpijskom programu kao demonstracijski sport, a 2000.

Osnivač taekwondoa Choi Hong-hi

godine u Sydneyju postaje i službeni olimpijski sport. Činjenica da je taekwondo, kao jedan zapravo mladi sport, postao druga azijska borilačka vještina na olimpijskom programu (prva je džudo, dok je, primjerice, karate bio samo na programu 2020. u Tokiju i nije predviđen za OI u Parizu 2024.), govori jako puno o značaju, utjecaju i odličnoj organizaciji ovog sporta koji je danas istinski međunarodni sport prije svega zbog svojih pet ideala, a to su - dobrota, poštenje, upornost, samokontrola i nesalomljiv duh. LITERATURA: Udo Moenig, „Taekwondo: From a Martial Art to a Martial Sport“, London, 2015. http://www.taekwondo-contra.hr/povijest-taekwondoa/

#EmotionsWeShare

19–23 May 2021

Službena agencija agencija Hrvatskog Hrvatskog Službena olimpijskog odbora odbora olimpijskog

Uniline d.o.o. d.o.o. Uniline Bože Gumpca 38, Pula www.uniline.hr info@uniline.hr +385 52 390 000

/Uniline.travel.company /company/Uniline

Otkrijte Hrvatsku s Unilineom – vaš najbolji izbor za organizaciju sportskih događaja, kampova i priprema. Smještaj Smještaj Hotelski management management Hotelski Izleti Izleti Transferi & & Rent Rent aa car car Transferi Aviokarte Aviokarte MICE & & sportska sportska događanja događanja MICE

SAVJETI O ZDRAVLJU MIMI VURDELJU MNOGI SPORTAŠI NAZIVAJU SVOJOM “DRUGOM MAMOM”, STOGA ĆE NAM POZNATA NUTRICIONISTICA I VODITELJICA ZDRAVSTVENE SKRBI O SPORTAŠIMA U HOO-U U SVOJIM KOLUMNAMA PISATI O PREHRANI KAO JEDNOM OD NAJVAŽNIJIH FAKTORA ZDRAVOG ORGANIZMA I UČINKOVITOSTI SPORTAŠA NA SPORTSKIM TERENIMA.

temelj života,

ZDRAVLJA

sportskog uspjeha

Voda je temelj života, daje svježinu, snagu, krijepi i osvježava, donosi hranjive tvari u naše stanice i tkiva, utječe na probavu, dobar tonus mišića, ljepotu... igra veliku ulogu u zdravlju organizma, samim time i u fizičkim performansama sportaša. Često im savjetujem da dan započnu čašom vode sobne temeperature. Evo zašto...

renimo od opće poznate činjenice da voda čini oko 70% organizma. No znate li da je u sastavu krvi 85% vode, u sastavu mozga 80%, mišićima 70% te da vode ima čak i u zubima i to - 10%? Redovito pijenje vode oblikuje slinu i pomaže u probavi pretvarajući hranu u sastojke koje je moguće probaviti, pomaže dostaviti kisik u tkiva i stanice, vlaži sluznicu, utječe na filtriranje toksičnih tvari iz organizma, pomaže u smanjenju masnih naslaga i reguliranju tjelesne temperature znojenjem i disanjem, pospješuje održavanje kvalitetetnog tonusa mišića, podmazuje zglobove, pridonosi optimalnoj cirkulaciji krvi i viskozitetu krvožilnog sustava te ljepoti i zdravlju kože. Stoga voda ima blagotvoran učinak na zdravlje i opće stanje organizma, a to je posebno bitno sportašima. ULOGA VODE U ORGANIZMU KOD POJAČANOG TRENINGA Svakodnevno govorim sportašima da tijekom vježbanja odnosno već pri pojačanoj fizičkoj aktivnosti moraju piti vodu kako im se ne bi usporila jetra i kako bi sagorjeli više masti. Naime, jetra je odgovorna za pretvaranje masti u energiju koju tijelo rabi kao gorivo, pa dehidracija organizma može utjecati na njezin sporiji rad. Dulji trening jačeg intenziteta podiže temperaturu tijela koja se uravnotežuje znojenjem. Prekomjernim pak znojenjem

OLIMP

SAVJET PLUS: POPIJTE SVAKO JUTRO ČAŠU TOPLE VODE S DODATKOM CIJEĐENOG LIMUNA KOJI JE BOGAT POLIFENOLIMA LUŽNATOG UČINKA. PIJENJE VODE UJUTRO POTIČE IZLUČIVANJE NAKUPLJENE SLUZI, A LIMUN PRIDONOSI SVJEŽINI, BUĐENJU I LUŽNATOSTI ORGANIZMA

gubimo vodu iz tijela, a ako se izgubljena tekućina ne nadoknadi pravilnim pijenjem dostatnih količina vode tijelo će izgubiti svježinu, snagu i izdržljivost, a sportski rezultat bit će znatno slabiji. Čak i minimalna dehidriranost od 2% može umanjiti sportašev učinak čak do 20%! KAKO ODREDITI POTREBNU KOLIČINU VODE TE BRŽE REHIDRIRATI ORGANIZAM Kako biste procijenili koliko vam je tekućine potrebno tijekom fizičkih napora izmjerite težinu prije i nakon vježbanja. Pri mjerenju imajte što manje odjeće jer, natopljena znojem, može utjecati na pogrešnu procjenu količine izgubljene tekućine. Tijekom razdoblja vrućina i vlage znojenje je veće pa bi unos tekućine trebao odgovarati zahtjevima organizma u takvim uvjetima. Ukoliko pri vježbanju na visokim temperaturama konzumirate napitke koji sadržavaju manju količinu natrija, potaknut ćete apsorpciju tekućine i pridonijeti njezinom zadržavanju u tijelu. Tzv. rehidracijski napitci pomoći će nadoknaditi tekućinu i soli (elektrolite) izgubljene znojenjem te za razliku od vode brže obaviti rehidraciju. U piće koje uzima tijekom vježbanja, kao i u hranu koju jede nakon vježbanja, sportaš može dodati prstohvat kuhinjske soli kako bi ubrzao rehidraciju.

topla voda to čini brže, bolje i učinkovitije. Hladna voda pak tijekom ili nakon obroka može “učvrstiti“ masnoće iz hrane te stvoriti masne naslage u crijevima. Topla voda također pomaže pri menstrualnim bolovima, jer njezina toplina umirujuće djeluje na trbušne mišiće, što ublažava grčeve. Pri mršavljenju, topla voda podiže temperaturu tijela, što ubrzava metabolizam pa tijelo brže i lakše sagorjeva kalorije. TAJNA MALIH GUTLJAJA VODE

OPREZ S UGLJIKOHIDRATIMA U TEKUĆINI Imajte na umu da za maksimalanu apsorpciju tekućine pri vježbanju na višim temperaturama napitci ne bi smjeli sadržavati više od 80 g ugljikohidrata po litri. Optimalna koncentracija ugljikohidrata u izotonično-energetskim napitcima je od 6 do 8%, a ako je viša od 10 do 12% može prouzročiti abdominalne grčeve, mučninu, dijareju... Razlog tomu je izlučivanje tekućine iz organizma zbog duljeg zadržavanja u probavnom sustavu tijekom pojačanih napora. Poznato je da gazirani napitci u pravilu sadržavaju oko 11% ugljikohidrata što umnogome usporava apsorpciju tekućine. ZAŠTO JE VAŽNA SOBNA TEMPERATURA VODE

Vodu, kao i svaku tekućinu, treba piti u malim gutljajima jer želudac može primiti samo decilitar tekućine odjednom. Znači da će ostalo izmokriti, pa voda neće stići u sva tkiva i stanice! Dnevno je potrebno popiti najmanje onoliko vode koliko izgubimo uriniranjem, znojenjem, disanjem i probavom. Simptomi nedostatka vode u organizmu poput glavobolje, vrtoglavice (zbog snižavanja krvnog tlaka), smanjivanja znojenja i osjećaja žeđi dovoljan su razlog da posegnemo za vodom. Kako izračunati koliko je kome potrebno vode dnevno? Vrlo jednostavno - svoju tjelesnu težinu podijelite s osam i dobit ćete broj čaša (od dva decilitra) koje trebate popiti tijekom dana!

“

Važno je znati da proces rehidratacije i nadoknade ugljikohidrata treba započeti neposredno nakon treninga, pa čak i prije tuširanja. Naime, poznato je da su enzimi koji potiču resintezu glikogena najaktivniji kada je koncentracija glikogena u mišićima niska, a to je neposredno nakon pojačanih napora posebice treninga ili natjecanja. Uvijek treba piti vodu sobne temperature, nikako hladnu ili iz hladnjaka, ponajprije zato što je hladna voda šok za organizam što može izazvati pojačane kontrakcije želuca. Uz to, hladna voda u ustima možete oštetiti zube i izazvati mikropukotine zubnih struktura. I ne manje važno - ohlađena ili hladna voda lišena je mnogh minerala, zato nije prikladna za probavne organe, posebice ako se pije tijekom jela. Općenito bi ljudi, bez obzira na to bave li se pojačanom fizičkom aktivnosti ili ne, trebali piti toplu vodu ili vodu sobne temperature (posebice ujutro) zbog mnogih dobrobiti za organizam. Tu se prvenstveno misli na poboljšanje probave, jer čaša tople vode ujutro podupire uklanjanje toksina iz organizma. Voda, naime, pomaže razgradnji hrane i pravilnom radu probavnih organa, a

VODA NAM POMAŽE U PRIJENOSU NUTRIJENATA, IZBACIVANJU ŠTETNIH TVARI I NORMALNOM FUNKCIONIRANJU NAŠIH ORGANA. ZDRAVO TIJELO JE ONO KOJE JE DOVOLJNO HIDRATIZIRANO. BUDITE ZDRAVI, LIJEPI, BISTRA UMA I PIJTE DOVOLJNO VODE. SANDRA PERKOVIĆ

PRIJE, TIJEKOM I NEPOSREDNO NAKON TRENINGA PIJEMO DOVOLJNO VODE, I TO UVIJEK SOBNE TEMPERATURE. LJETI ZA VELIKIH VRUĆINA DODAMO U VODU MALO SOLI KAKO BISMO REHIDRIRALI ORGANIZAM. PIJTE VODU ZA DOBROBIT VAŠEG SRCA, MIŠIĆA I ZGLOBOVA! MARTIN I VALENT SINKOVIĆ

OLIMP

“

HRVATSKI ŠPORTSKI MUZEJ

GOSTUJUĆE

IZLOŽBE

Sport kao

igra

Do otvorenja stalnog postava na kojem intenzivno radi, Hrvatski športski muzej (HŠM) nastavlja program gostujućih izložbi - u prvom tromjesečju ove godine već su priredili dvije iznimno zanimljive Piše: MARIJAN SUTLOVIĆ

zložba Sport kao igra nastala je u suradnji HŠM-a s Etnografskim muzejom u Zagrebu, u sklopu izložbenog projekta Djetinjstvo – igračke zauvijek. Projekt je okupljen oko istoimene središnje izložbe postavljene u Etnografskom muzeju (EM) koja prikazuje bogatstvo i raznolikost hrvatskih tradicijskih, umjetničkih i tvorničkih dječjih igara i igračaka u trajanju od lipnja 2021. do svibnja 2022. Uz tu središnju izložbu, u gostima EM-a svojim zasebnim izložbama sudjelovali su pojedinci, obrtnici i muzeji s područja Zagreba koji u svojim zbirkama čuvaju i dječje

Dječaci u igri na školskom igralištu u Zagrebu Fotograf: Pavao Cajzek, 1953.

OLIMP

igračke koje su se izmjenjivale iz mjeseca u mjesec. Tako je HŠM (4.-20. 3.) predstavio sportske rekvizite kakvima se nekada igralo, a koji su zapravo igračke jer su sredstva za igru. Uz stare rekvizite poput tricikla, koturaljki i lopti, bile su izložene i fotografije djece u igri. Autor izložbe Sport kao igra je kustos HŠM-a Marijan Sutlović, a autorica središnje izložbe i projekta je dr. sc. Iris Biškupić Bašić, muzejska savjetnica EM-a u Zagrebu.

Nogometna lopta, sredina 20. stoljeća Teniski reket Thonet, Austrija, prva polovina 20. stoljeća

Pokal s nastupa na I. Svjetskom rukometnom prvenstvu gluhih, Samsun, Turska, 2014.

“

TIŠINA na

sedmercu

zložba HŠM-a ostvarena u suradnji s Hrvatskim sportskim savezom gluhih (HSSG) u povodu 30. godišnjice njihova djelovanja, postavljena je u veljači i ožujku na Kineziološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a gostovat će u Rijeci, Osijeku, Varaždinu i Splitu. Prilagođena je slijepim i slabovidnim osobama audiodeskripcijom tekstova, videomaterijala i tri odabrana predmeta. U suradnji s Hrvatskom knjižnicom za slijepe tiskan je i katalog izložbe na Brailleovu pismu. Uz svaki izložbeni pano nalazi se QR kod pomoću kojeg slijepe i slabovidne osobe mogu odabrati temu. Izložba je podijeljena u dvije cjeline: prva prikazuje povijesni razvoj hazene i rukometa u svijetu i Hrvatskoj, dok se druga odnosi na osnivanje škola za gluhu djecu u Zagrebu, Splitu, Varaždinu i Rijeci, ali i prvih sportskih društava i rukometnih sekcija gluhih. Prikazani su iznimno veliki uspjesi rukometne reprezentacije gluhih koja je do danas osvojila čak 21 medalju na olimpijskim igrama gluhih te europskim i svjetskim rukometnim prvenstvima gluhih. Autorica izložbe je Martina Vargek, kustosica HŠM-a. U sklopu izložbe, u suradnji s Kineziološkim fakultetom i Privatnom sportskom i jezičnom gimnazijom Franjo Bučar, za studente i učenike organizirane su radionice naslovljene Osnove komunikacije gluhih i nagluhih osoba, a koje su održale mag. paed. Davorka Birmili, prevoditeljica u HSSG-u te profesorica defektologije Ružica Kežman, članica udruge Dlan - kazalište, audiovizualne umjetnosti i kultura Gluhih. Medalja Palmire Žunjić s nastupa na XI. Svjetskim igrama gluhih, Beograd, 1969.

preporuka

SPORTSKA PUBLICISTIKA

MENADŽMENT I KOMUNIKACIJA U SPORTU

SPORTSKI BIOGRAFSKI LEKSIKON PRIMORSKOGORANSKE ŽUPANIJE

Autor: Ivan Tomić Nakladnik: Synopsis d.o.o., Zagreb Dostupnost i info: Knjižnice diljem Hrvatske info i web shop Synopsis Cijena: 500,00 kuna

Autor: Eduard Hemar Nakladnik: Zajednica sportova Primorsko-goranske županije Dostupnost i info: Gradske knjižnice u Rijeci i Crikvenici, narodne knjižnice u Čabru i Kraljevici, info: Zajednica sportova Primorsko-goranske županije, Rijeka, tel.: +385 (5)1 312-031 Cijena: prigodno izdanje

OLIMP

ĐELAC – HAZARDER U SMOKINGU Autor: Alen Matušin Nakladnik: Fine’sa Consors d.o.o., Dostupnost i info: Suvenirnica Varaždinskih vijesti na Korzu te knjižare i Web-shop Znanja Cijena: 129,00 kuna

adi se o sveobuhvatnom i preglednom vodiču za sve koji rade u sportskim, prvenstveno nogometnim klubovima, ali i za sve one koji žele ući u svijet sportskih organizacija i zaviriti iza kulisa sporta kakvog gledamo na TV ekranima. Knjiga je podijeljena u 12 cjelina koje obuhvaćaju menadžment, organizaciju, marketing i komunikaciju u sportu, upravljanje impresijama i osobnom komunikacijom, krizno komuniciranje, sponzorstvo, volonterstvo, psihologiju, pravo i etiku u sportu. Pojašnjava ulogu agenata i posrednika u sportu i njihov odnos prema sportskim talentima, upravljanje medicinskom službom u klubovima te uporabu informacijske tehnologije i informacijskih sustava u sportu. Ovo djelo potvrđuje da napredak dolazi kroz promjenu, a sport je (ne samo kao društveni fenomen, već i kao velika industrija 21. stoljeća) u neprekidnoj mijeni, te su najuspješnije sportske organizacije upravo one koje (naj)bolje shvaćaju te promjene.

Piše: TAJANA OBRADOVIĆ

utor knjige, dugogodišnji istraživač povijest sporta, leksikonom je zaboravu oteo iznimno vrijedan dio hrvatske sportske baštine. Desetljećima prikupljajući sportsku literaturu, uočio je da se u knjigama o hrvatskom sportu uglavnom predstavljaju samo najuspješniji sportaši i treneri - osvajači olimpijskih medalja i odličja na najznačajnijim međunarodnim natjecanjima, olimpijci te najistaknutiji sportski dužnosnici. Stoga je u leksikonu predstavio i danas široj javnosti uglavnom nepoznate pionire i zaslužne pojedince različitih sportova; pojedince o kojima do sada možda i nije bilo pisanog traga, a koji su ustrajno, godinama i desetljećima „pridonosili razvoju pojedinog sporta, kluba ili saveza na regionalnoj razini“. Ova je knjiga opsežno povijesno i dokumentarno štivo koje obuhvaća više od 900 sportskih biografija, biografskih zapisa i fotografija sportaša i sportskih djelatnika Primorsko-goranske županije.

nđelka Herjavca prosječnost nije zanimala. Živio je u neprekidnoj akciji, uvijek na putu, neprestano u razgovorima. Bio je vizionar koji je od trećeligaškog nogometnog kluba stvorio ne samo prvoligaša koji je oživio sportski život Varaždina, već prvoligaša koji je „europsko proljeće“ igrao 20 godina prije Dinama. Bio je zanesenjak nogometa, sporta, biznisa i života kojemu je profesor na fakultetu „prognozirao“: „Dečec, ti buš ili jako uspješan ili buš propao u životu“. Đelčeva inteligencija, upornost, odlučnost, stav i vizionarstvo izgradili su uspjeh. Gospodarski, poslovni i sportski uspjeh čovjeka sa sjajem u očima. Pogonjenog strašću. Čovjeka kojem je intuicija godinama prije prometne nesreće u kojoj je poginuo govorila da „ne bude dugo“. Anđelko Herjavec, tvorac uspjeha NK Varaždin, nije živio dugo. Svojim životom potvrdio je da svijeća koja brže gori i dogori brže. No, životom i postignućima u poslovanju i sportu, Đelac je, baš kao i mnogi vizionari, potvrdio da čovjek i ne mora živjeti dugo da bi ostavio trag u povijesti i srcima ljudi.

VIJESTI

dukativni skup namijenjen liječnicima, fizioterapeutima i trenerima koji rade u sportu, predavanjima i dvjema kvalitetnim panel-raspravama oplemenili su eminentni liječnici s dugogodišnjim iskustvom rada u sportu. U dvorani hotela Hilton Garden Inn u Zagrebu tražilo se mjesto više; okupilo se čak 180 slušača iz spomenutih ciljnih skupina. IMPRESIVNA PREDAVANJA VEĆ PRVOG DANA Glavni tajnik HOO-a Siniša Krajač u pozdravnoj je riječi ustvrdio da naši sportaši imaju gotovo 24-satnu zdravstvenu skrb, zahvalivši pritom hrvatskoj Vladi i članovima stožera za suzbijanje pandemije na potpori hrvatskim sportašicama i sportašima u realizaciji priprema i nastupa tijekom teškog pandemijskog razdoblja. Predsjednik Zdravstvene komisije HOO-a prim. Miran Martinac otvorio je edukativni skup prezentacijom na temu Zdravstvena skrb sportaša aktualni trenutak, istaknuvši nekoliko aktivnosti komisije koju predvodi. To su mjere zaštite tjelesnog i mentalnog zdravlja, preventivni sistematski pregledi za sportaše i trenere, kontrolirana prehrana te kontinuirana edukacija o štetnim i zabranjenim tvarima. Na njegovo se izlaganje nadovezao prof. dr. sc. Krunoslav Capak, govoreći o utjecaju pandemije COVID-19 na sport. Među aktualnostima je spomenuo i popuštanje mjera u svim aspektima društva, pa tako i u sportu, ponajprije povezano s povratkom gledatelja na tribine, a izrazio je i uvjerenje da neće biti šestog vala pandemije. Iz dojmljive prezentacije tajnice Zdravstvene komisije HOO-a mag. Mimi Vurdelja o važnosti prehrane sportaša u liječenju i prevenciji sportskih ozljeda, za izdvojiti je nekoliko upečatljivih rečenica: “Medalja je cilj, ali nema trgovanja sa zdravljem“, „Ono što jedete, jednako je važno kao i ono što izbjegavate jesti“, „Ne pomaže zdrava hrana, ako nisu zdrava crijeva“… Najpoznatija sportska nutricionistica najzaslužnija je za fantastičan odaziv na ovaj skup, a primila je i dva priznanja - umjetničku sliku s motivom anđela iz ruku proslavljene atletske dive Sandre Perković i njezina trenera Edisa Elkasevića te plaketu i zahvalnicu Hrvatskog zbora sportskih novinara koje je Zdravstvenoj komisiji

OLIMP

HOO-a (predsjedniku Martincu i tajnici Vurdelja) uručio čelnik HZSN-a Jura Ozmec kao znak zahvale za pomoć novinarima u testiranju i cijepljenu uoči odlaska na Olimpijske igre u Tokiju 2021. godine. Smanjenje rizika nastanka mišićnih ozljeda u sportu kroz praktične znanstveno utemeljene primjere obradio je prof. dr. sc. Goran Marković, a u tu tematiku odlično se uklopio doc. dr. sc. Dinko Pivalica, pojasnivši što je to izokinetičko testiranje. Uslijedio je serijal zanimljivih predavanja/prezentacija – Ozljede stomatognatog sustava kod sportaša doc. dr. Nikoline Lešić s preporukom za uvođenje u sustav sporta preventivnih mjera za zube i čeljusti; potom tema Oslikavanje sportskih ozljeda prof. dr. sc. Igora Borića (s naglaskom na magnetsku rezonanciju kao „kraljicu pregleda“ sportskih ozljeda) i Mezemhimalne stromalne stanice u liječenju oštećenja hrskavice kod sportaša prof. dr. sc. Dragana Primorca (s primjerom stanične terapije koja je pomogla Dini Rađi i Mirku Filipoviću). O ozljedama u klizanju, na konkretnom je primjeru govorila legendarna klizačica doc. dr. sc. Sanda Dubravčić Šimunjak, a prvi dio je završio predavanjem o sindromu pretreniranosti prof. dr. sc. Borisa Labara. Za panel o preventivnim pregledima sportaša uvodnu riječ dao je doc. dr. sc. Dinko Pivalica, a sudjelovali su prof. dr. sc. Vladimir Ivančev, dr. Damir Jemendžić i dr. Nataša Desnica. Priopćeno je da su Hrvatsko društvo za sportsku medicinu i Hrvatski liječnički zbor izradili Pravilnik o zdravstvenoj zaštiti sportaša, sa smjernicama i planom financiranja, ali još se čeka na prihvaćanje nadležnih tijela. Dr. Jemendžić je podsjetio na uvedenu praksu sistematskih pregleda sportaša i trenera uoči velikih natjecanja, podsjetivši, s velikim žaljenjem, i na tragični slučaj trenera Sene Čuste koji se uoči OI-ja u Tokiju nije podvrgnuo tom pregledu. Dr. Desnica ukazala je pak na važnost psihološkog testiranja sportaša. Između dva panela prezentaciju je održao i prim. dr. Zoran Bahtijarević. Iz njegova izlaganja za izdvojiti su sljedeće postavke: nogometne ozljede u najvećoj su mjeri posljedica specifičnosti nogometa, odnosno naglih promjena tjelesnih pokreta i napora, a najučestalije su povezane s mišićima zadnje lože. Kondicijski treneri iznimno su važni u prevencijama ozljeda u elitnom

Fotografije: Daniel Kasap / HINA, HOO

U organizaciji HOO-a i Zdravstvene komisije HOO-a održan je dvodnevni tečaj edukacije Ozljede sportaša - prevencija, dijagnostika, liječenje

nogometu jer izravno utječu na opterećenje igrača, a komunikacija između glavnog trenera i medicinskog tima vitalna je za preveniranje ozljeda u svim sportovima, a ne samo u nogometu. Bahtijarević je posebno istaknuo da se glavni trener danas postavlja suradnički, a na šefovski, što je recept timske uspješnosti. Kao primjer takvog trenera istaknuo je izbornika Zlatka Dalića, ali spomenuo je i ostale hrvatske izbornike s kojima je dosad surađivao. O smrtnosti na sportskim terenima govorilo se na drugom zanimljivom panelu koji je moderirao kardiolog prim. dr. sc. Mladen Jukić, a sudjelovali su i prof. dr. sc. Damir Fabijanić, prof. dr. sc. Tomislav Letilović, doc. dr. sc. Vjekoslav Radeljić i doc. dr. sc. Nikola Bull. Uz spomenutu važnost obiteljske anamneze i pravilno iščitavanje EKG nalaza, kao zaključak se nametnula rečenica da se svaka simptomatična poteškoća kod sportaša treba ozbiljno shvatiti te u svrhu preveniranja kardioloških bolesti pristupiti pregledu. DRUGI DAN IZNOVA ISPUNJENA DVORANA Drugi dan edukativnog skupa obilježilo je osam stručnih prezentacija. Auditorij sastavljen od liječnika i fizioterapeuta koji rade u sportu, pripravnika i studenata te trenera i ponekog sportskog dužnosnika (poput predsjednika Hrvatskog košarkaškog saveza Stojka Vrankovića), sasvim se približio velikoj brojci prvoga dana. Prof. dr. sc. Mario Starešinić otvorio je subotnji program predavanjem o ozljedama stopala, ustvrdivši da u pojedinim sportovima ove ozljede predstavljaju 15% svih ozljeda, a njihovu nastanku doprinose promjene intenziteta treninga, istrošena obuća i neadekvatna podloga za treniranje. Na ozljede prednjeg križnog ligamenta upozorio je prof. dr. sc. Saša Janković. Uz podatak da se do 82% pacijenata nakon zahvata vrati svojim aktivnostima, Janković je ukazao na stalan napredak u tom području. Od prof. dr. sc. Nikole Čička moglo se, između ostaloga, saznati i to da su ozljede ramena, nakon ozljeda koljena, najčešće u sportu, ali i u općoj populaciji. Spomenuo je kako se najviše operacijskih zahvata napravi na rukometašima, odbojkašima, tenisačima… Kraniocerebralne ozljede sportaša (ozljede glave) nazočnima je približio neurokirurg Domagoj Gajski,

zamijenivši spriječenog prof. dr. sc. Krešimira Rotima. Istaknuo je da su traumatske ozljede glave najučestalije u sportovima u kojima se postižu velike brzine, poput skijanja, biciklizma, automobilizma, motociklizma…, a one lakše - u boksu, ragbiju i hokeju. Prof. dr. sc. Božidar Šebečić govorio je o ozljedama trbušnog zida, a na temu bolnih prepona kazao je kako ih zbog brojnih uzroka sindroma neki autori nazivaju „Bermudskim trokutom sportske medicine“. Prof. dr. sc. Zoran Vatavuk konkretizirao je ozljede oka u sportu te ih je po stupnju rizičnosti podijelio u tri skupine sportova među kojima su oni kontaktni (uglavnom borilački) s najvišim stupnjem rizika. Jednako tako, dr. Tomislav Vlahović kroz tri je skupine konkretizirao ozljede ručnog zgloba i šake u sportu - skijaški palac, veslačka podlaktica i gimnastički ručni zglob predstavljaju 10 do 15 posto svih ozljeda u sportu. I završna prezentacija prim. Vlaste Brozičević o rehabilitaciji ozljeda lokomotornog sustava izazvala je veliku pozornost, posebno zbog svima poznatih primjera uspješne rehabilitacije sportaša i sportašica (istaknut je i primjer paraolimpijke Sandre Paović). Brozičević je istaknula da je budućnost fizikalne rehabilitacije usko povezana s opremom, odnosno tehnološkim inovacijama, te da njezina sofisticiranost iziskuje sve veću suradnju sa stručnjacima iz IT područja.

Na kraju dvodnevnog edukacijskog skupa svi su slušači dobili uvjerenja/potvrdnice o sudjelovanju na edukaciji Zdravstvene komisije HOO-a. Glavni tajnik HOO-a Siniša Krajač u završnoj je riječi izrekao obilje komplimenata na račun „najbolje i najreprezentativnije HOO-ove komisije“, a njezinoj tajnici Mimi Vurdelja, u društvu predsjednika Komisije Mirana Martinca, uručio je cvijeće kao znak zahvalnosti za sjajno organiziran skup, ali i kao rođendanski dar. (hoo/vk)

OLIMP

VIJESTI

Nakon HGS-ove akcije, Sisak i Petrinja dobili gimnastičke sprave

redsjednik Hrvatskog gimnastičkog saveza (HGS) Marijo Možnik i glavna tajnica HGS-a Margareta Jurčić, izvršili su primopredaju opreme Gimnastičkom klubu Petrinja i Športskom gimnastičkom klubu Sokol Sisak, kupljene zahvaljujući velikoj humanitarnoj akciji - Gimnastička obitelj za GK Petrinja i ŠGK Sokol Sisak. Bila je to hvalevrijedna akcija koja je okupila gimnastičku obitelj nakon razornog potresa u Petrinji i Sisku, a kojima su gimnastičke dvorane potpuno uništene. Prošle godine njome je skupljeno 62 100 kuna. No, kako ni GK Petrinja ni ŠGK Sokol Sisak i dalje nemaju adekvatne uvjete za rad, nove sprave nisu ni imali gdje postaviti. Nažalost, kako su vidjeli da na prave uvjete za rad trebaju očito još čekati, odlučili su na koje sprave i trenažere će biti utrošen ovaj iznos humanitarne akcije. Uz to, HGS i DOBRO World Cup Osijek su 2021. u sklopu humanitarne djelatnosti pomoći klubovima članicama HGS-a, nabavili opremu (strunjače) u U Zagrebu je održana Konferencija o budućnosti Europe: Žene u medijskom iznosu od 20 000 kn za GK Petrinju prostoru, u organizaciji zastupnice u Europskom parlamentu Sunčane Glavak i 10 000 kn za ŠGK Sokol Sisak. u suradnji s Agencijom za elektroničke medije. Konferencija je okupila brojne Podsjetimo, kao rezultat sudionike iz javnoga života, a raspravljalo se o pitanjima ravnopravnosti zajedničkih napora HOO-a i između žena i muškaraca u medijima, njihovoj vidljivosti i zastupljenosti Zajednice sportskih udruga i u medijskom eteru. Glavak je otvorila pitanja postizanja ravnopravnosti u saveza Sisačko-moslavačke medijskom sektoru te nasilja kojem su izložene novinarke. županije, koji su projektom „Žene u medijima čine 41 posto izvjestitelja. Nasuprot tome, žene se kao “Prijatelji na djelu” osigurali stručnjaci citiraju u 17 posto članaka. Žene zauzimaju manje od jedne novčanu pomoć sportu na petine (18 posto) stručnjaka i komentatora općenito“, kazala je zastupnica Banovini, u Petrinji je 12. ožujka Glavak. 2021. otvorena gimnastička Videoporukama konferenciju su podržale predsjednica Europskog parlamenta dvorana, prva od tri montažne Roberta Metsola i dopredsjednica Europske komisije Dubravka Šuica. dvorane, unajmljena na 18 mjeseci. Ministrica Nina Obuljen Koržinek kazala je kako u vremenima krize mediji Za nju je utrošeno 523 000 kuna. imaju nikad važniju ulogu točnog i ispravnog informiranja građana. Osim HOO-a, vrijednom projektu Član Vijeća za elektroničke medije Vanja Gavran predstavio je rezultate donacijama su se odazvali istraživanja o vidljivosti žena u središnjim informativnim emisijama Međunarodni olimpijski odbor, nacionalnih televizija koji su pokazali da su žene bile prisutne u 36 posto Europski olimpijski odbori, ali informativnih TV-priloga. i Crnogorski olimpijski odbor Na panelu o ženama u medijskom prostoru sudjelovali su urednik i voditelj (Olimpijski komitet Crne Gore), Dnevnika na HRT-u Branko Nađvinski, direktorica Informativnog programa a jedan od pokretača te najvećih Nove TV Ksenija Kardum, glavna urednica Informativnog programa RTL-a zaslužnika za uspjeh projekta je Željka Marijanović, članica Vijeća za elektroničke medije Anita Malenica te aktualni glavni tajnik HOO-a Siniša pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić. Krajač. (hgs/hoo) Zaključeno je da su mediji neizostavan čimbenik u procesu pozitivnih promjena i promicanja ravnopravnosti, što će biti uneseno na višejezičnu digitalnu platformu Europske komisije futureu.europa.eu kao izravan doprinos raspravama u okviru Konferencije o budućnosti Europe.

Konferencija Žene u medijskom prostoru: Preko medija do boljeg statusa

Laganini grupa postala zlatni partner HOO-a

rvatski olimpijski odbor (HOO) i Laganini grupa potpisali su ugovor o suradnji, prema kojem renomirani radijski medij postaje zlatni sponzor hrvatskih olimpijaca. Laganini grupa potvrdila je interes za promociju hrvatskog sporta te unaprjeđenje sportskih postignuća hrvatskih olimpijaca i ostalih hrvatskih sportaša. U zajedničkoj misiji promocije hrvatskog sporta, sportašica i sportaša, zlatni sponzor HOO-a obvezao se u programu Laganini FM radija kontinuirano prezentirati i promovirati sportske i druge aktivnosti HOO-a kroz posebno pripremljeni oblik emisije. Ugovor su u prostorijama Laganini FM radija potpisali glavni tajnik HOO-a Siniša Krajač i direktor Laganini grupe Josip Majher, a razdoblje trajanja je do 31. prosinca 2024. godine.

OLIMP

4Fstore.com

4Fcroatia

PONOSNI SPONZOR HRVATSKOG OLIMPIJSKOG ODBORA

4F_official

“ 5 UREDNIČKI ODABIR

motivacijskih

izjava naših OLIMPIJACA Izdvojili smo izjave petoro naših olimpijaca u kojima se možda krije baš ono što je presudilo, što ih je učinilo jačim, bržim i uspješnijim na putu do olimpijskog odličja...

TONI KANAET, taekwondo

Nisam se predavao ni u trenucima kada je izgledalo da sam daleko od svog cilja. Na kraju se sve posložilo. TONČI STIPANOVIĆ, jedrenje

OLIMP

DAMIR MARTIN, veslanje

Tko ima više želje i nametne bolji ritam, taj pobijeđuje.

“

PRITISKA UVIJEK IMA, ALI OD NJEGA NE TREBA BJEŽATI. TREBA GA PRIHVATITI I OKRENUTI U SVOJU KORIST. MATE PAVIĆ I NIKOLA MEKTIĆ, tenis

Ja sam jedna obična cura koja se borila za svoje snove. Tu sam gdje jesam i ako ja mogu – mogu svi! MATEA JELIĆ, taekwondo

NE RAZMIŠLJAM O TOME GDJE SAM BIO, NEGO GDJE SAM SADA I GDJE ĆU BITI.

otkrijte svoju priču na hrvatska.hr OLIMPIJSKE NADE: JOSIP TESKERA

Srebro

vrijedno

Draženove NAGRADE mladog Teskeru u svoj novi razvojni program “Hrvatske olimpijske nade”. NEMA GOVORA O ODLASKU IZ KNINA

Puna avantura

Tallin je tako postao njegov sretni grad koji će pamtiti kao poprište velikog natjecanja na kojem je osvojio važnu medalju. - Kada sam vidio ždrijeb, najprije sam pomislio: „Ajme, šest borbi, bit će puno posla...” – smije se. Uspješnu estonsku epizodu u jednoj nam je rečenici približio Josipov trener Dragan Pinjuh, koji zajedno sa suprugom Glorijom vodi kninski klub: - Josip se sjajno nosio sa svima, čak i u finalu gdje je od Turčina izgubio s tijesnih 8-11.

Ne ispunjavajte život danima, ispunite dane životom.

„NIKADA NISAM RAZMIŠLJAO O ODLASKU IZ KNINA. PITANJE JE BI LI SE U NEKOM DRUGOM GRADU OSJEĆAO OVAKO DOBRO KAO OVDJE“ OLIMP

photos by aleksandar gospić

Inače, Teskera je jedan je od 70-ak članova DIV-a, kluba koji već 25 godina okuplja mlade borce u taekwondu u gradu podno slavne tvrđave. O uvjetima rada u Kninu Josip kaže: - Imamo dvije dvorane na raspolaganju: jednu za manje grupe i drugu, veću, u osnovnoj školi. Na uvjete nema zamjerki, photo by zoran jelača dapače, imamo osigurano sve što nam treba. No, uvijek se postavlja pitanje treba li za daljnji napredak napraviti iskorak odlaskom u jaču sredinu kao što je u ovom slučaju Kninu obližnji Split koji se promovirao u hrvatsko središte ovog sporta. Primjerice, tim je putem prije šest godina krenula Matea Jelić, olimpijska pobjednica iz Tokija koju je također trenirao Pinjuh. - Nikada nisam razmišljao o odlasku iz Knina. Pitanje je bi li se u nekom drugom gradu osjećao ovako dobro kao ovdje. Možda bi uvjeti bili bolji, ali u svom klubu se najbolje osjećam i nemam

Allianz pogodnosti za sportaše Kada te netko bodri, motivacija raste. Zato smo pripremili posebnu ponudu za sve sportaše – profesionalce, rekreativce i amatere. → Provjeri više na www.allianz.hr/sport