Olimp 83.

Časopis Hrvatskog olimpijskog odbora • Broj 83 / ljeto 2022.

MILI POLJIČAK

osvojio juniorski Wimbledon

BERBA ODLIČJA na

Mediteranskim

igrama

NOVA TOYOTA AYGO X CILJAJ VISOKO VEĆ OD

99.900 KN

Prosječna potrošnja goriva modela Toyota Aygo X u mješovitoj vožnji od 4,4 do 6,2 l/100km, emisije CO2 od 108 do 114 g/km. Do 10 godina jamstva uz Toyota Relax: 3 godine tvorničkog jamstva + do 7 godina ili 185.000km (što prije nastupi) dodatnog jamstva koje se aktivira obavljanjem redovitih servisa kod ovlaštenog Toyota partnera prema uputi proizvođača. Za detalje vezane uz Toyota Relax, posjetite www.toyota.hr ili kontaktirajte ovlaštenog Toyota partnera. Slika je simbolična. Više na www.toyota.hr.

IMPRESSUM ZA NAKLADNIKA Siniša Krajač Hrvatski olimpijski odbor Trg Krešimira Ćosića 11, 10 000 Zagreb

OD OLIMPA DO OLIMPA Vrhunski sportaši

u najboljem izdanju

SADRŽAJA

IZDVAJAMO IZ str. 4

XIX. MEDITERANSKE IGRE 23 odličja u alžirskom Oranu

GLAVNA UREDNICA Ninna Lara Vidaković IZVRŠNI UREDNIK Ante Drpić UREDNICA PRILOGA POVIJEST HRVATSKOG SPORTA Ana Popovčić

str.

10

str. 18 KOŠARKAŠKA LEGENDA

UREDNIŠTVO Danira Bilić, Vinko Knežević, Jura Ozmec, Saša Ceraj, Gordana Gaćeša, Ana Popovčić, Radica Jurkin

Franjo Arapović - 30 godina od zakucavanja za vodstvo protiv Dream Teama

ZNANOST I SPORT

PRODUKCIJA M 14 d.o.o (Jet-set magazin) Prisavlje 2 10 000 Zagreb

Važnost pravilnog disanja u sportu i životu

str. 22

PRIJELOM Marin Stojić TISAK Grafički zavod Hrvatske Mičevečka ul. 7 10000 Zagreb

str. 26

OLIMPIJSKE NADE

Duje Markovina: Nadal sa splitskog Manuša

NAKLADA 2500 primjeraka NASLOVNICA Snimio: Slobodan Kadić Montaža: Vladimir Fric Fotografija u krugu: Daniel Kopatsch Olimp je časopis Hrvatskog olimpijskog odbora.

www.hoo.hr e-mail: hoo@hoo.hr

str. 28 Poraz kao neizbježan dio uspjeha Kako se sportaši nose s porazima u sportskim natjecanjima

str. 35

POVIJEST HRVATSKOG SPORTA 90 godina od trijumfa

Gusareva osmerca / Stradanja sportaša u II. svjetskom ratu / In memoriam: Petar Skansi, Slavko Podgorelec, Ronald Lopatny, Nikola Stipaničev, Ivan Mecanović

OLIMP

3

OD OLIMPA DO OLIMPA

tenis

HRVATSKI TENIS BLISTA ČILIĆ NA 16. MJESTU ATP LJESTVICE, JEDINI HRVAT MEĐU PRVIH 100

Z

veslanje BRAĆA SINKOVIĆ NEDODIRLJIVI

N

akon povratka u svoju omiljenu disciplinu dvojac na pariće, braća Sinković upisali su tri pobjede u regatama Svjetskog kupa. Bili su najbolji u Beogradu, u poljskom Poznanu i u švicarskom Luzernu. Sve je to priprema za Europsko prvenstvo u Njemačkoj koje će se održati u kolovozu u Münchenu. Najvažniji događaj za braću Sinković ove će godine biti rujansko Svjetsko prvenstvo u veslanju koje se održava u češkom gradiću Račicama.

4

OLIMP

Piše: Fabijan Ferara Foto: CROPIX arhiva, Instagram (Mektić i Pavić)

aigravši u polufinalu Roland Garrosa, Marin Čilić je postao peti aktivni igrač koji je igrao barem polufinale na sva četiri najveća svjetska teniska turnira nakon neprikosnovene četvorke koju čine Đoković, Nadal, Federer i Murray. Na putu do polufinala svladao je Mađare Balasza i Fucsovicsa, Francuza Simona, da bi u osmini finala fantastičnom igrom svladao Rusa Medvjedeva, a zatim u četvrtfinalu Rusa Rubljova. U polufinalu je izgubio od Norvežanina Ruuda.Trenutačno je 16. na ATP ljestvici, jedini Hrvat među prvih 100 najboljih igrača svijeta.

Nakon malo lošijeg ulaska u sezonu Nikola Mektić i Mate Pavić osvojili su četiri turnira. Jedan iz serije Masters 1000 turnira u Rimu, pa turnir iz ATP 250 serije u Genevi. Prelaskom na travnatu podlogu osvajaju turnir iz serije ATP 500 u Londonu te ATP 250 u Eastbourneu, no nisu uspjeli obraniti naslov na Wimbledonu, izgubivši u finalu 3-2 od australske kombinacije Ebden, Purcell.

Fantastični Ivan Dodig u paru s Amerikancem Krajicekom došao je do finala Roland Garrosa u konkurenciji parova, gdje su izgubili od kombinacije Arevalo, Rojer.

tenis U teniskim krugovima svi su itekako dobro znali da je Mili Poljičak veliki talent i da mu se smiješi blistava budućnost. Početkom srpnja, trijumfom na ovogodišnjem Wimbledonu, mladi je Splićanin na najbolji način to potvrdio te upozorio na sebe i sve one koji toliko ne prate „bijeli sport“.

Fotografije: Daniel Kopatsch

Naravno, pregršt je još izazova pred Milijem i iznimno je trnovit put do jednakog uspjeha u seniorskoj konkurenciji, ali nagovještaj je svakako tu.

Prepoznao je to uostalom i Hrvatski olimpijski odbor kada mu je 2018. dodijelio nagradu “Dražen Petrović” kao najvećoj nadi hrvatskog sporta te ga ove godine uvrstio u svoj Program hrvatskih olimpijskih nada...

Poljičak je prvi Hrvat koji je osvojio juniorski Wimbledon; dosad su najbliže tomu bili Ivan Ljubičić (1996.) i Mario Ančić (2000. ), ali obojica su zapela u finalu.

MILI POLJIČAK

PRVI HRVATSKI JUNIORSKI POBJEDNIK

Wimbledona

OLIMP

5

OD OLIMPA DO OLIMPA

DOBRA NAJAVA ZA SP

H

rvatska rekorderka i dvostruka osvajačica zlata na olimpijskim igrama Sandra Perković imala je odlične nastupe na mitinzima Dijamantne lige.

U Birminghamu, Eugeneu i Parizu osvojila je drugo mjesto, dok je u Oslu bila najbolja s pobjedničkim hicem od 66,82 metra.

Bila je to odlična najava za Svjetsko prvenstvo u atletici u američkom Eugeneu.

stolni tenis

atletika

GAĆINA OSTVARIO REZULTAT KARIJERE

H

rvatski stolnotenisač Andrej Gaćina ostvario je u svojoj 36. godini najveći rezultat karijere osvajanjem jakog turnira WTT Star Contender u Dohi. Na putu do titule svladao je Kazahstanca Gerasimenka, aktualnog svjetskog doprvaka Šveđanina Moregarda, Hongkonžanina Wong Chun Tinga te bivšeg svjetskog juniorskog prvaka Kineza Xue Feija. U polufinalu mu je meč zbog ozljede predao Šveđanin Karlsson, a impresivno odigran turnir zaključio je pobjedom nad aktualnim svjetskim doprvakom u konkurenciji parova, Korejcem Jonghoonom.

streljastvo

N

a Svjetskom kupu u Bakuu hrvatski su reprezentativci u streljaštvu ostvarili odlične rezultate. Naš najbolji strijelac u prethodnoj godini, Miran Maričić, u disciplini zračna puška osvojo je srebrnu medalju. Zajedno s Andrijom Mikuljanom i Josipom Sikavicom predstavljao je Hrvatsku, pa je sjajna trojka u disciplini trostav gađanje malokalibarskom puškom osvojila ekipno zlato, a u disciplini zračna puška broncu. U disciplini trap, ekipa u sastavu Josip i Anton Glasnović te Giovanni Cernogoraz osvojila je brončanu medalju. Cernogoraz je ujedno na Grand Prixu Konya u Turskoj osvojio zlato (četvrta pobjeda u karijeri u Svjetskom kupu), a Anton Glasnović se s Mediteranskih igara vratio s osvojenim srebrom.

6

OLIMP

Foto: CROPIX arhiva, HOO arhiva, Instagram (streljaštvo)

ODLIČNI REZULTATI NAŠIH NAJBOLJIH STRIJELACA

ronjenje na dah

Foto: Ivana Nobilo / CROPIX

HRVATSKA RUŠITELJICA SVJETSKIH REKORDA

N

ajbolja hrvatska roniteljica na dah Mirela Kardašević na Svjetskom bazenskom prvenstvu u ronjenju na dah osvojila je tri medalje: dvije zlatne i jednu srebrnu postavivši dva svjetska rekorda - u daljinskom ronjenju s bifin perajom preronivši 250 metara i u disciplini dinamika s monoperajom preronivši 275 metara.

Srebro je osvojila u disciplini dinamika bez peraja preronivši 201 metar. Računajući ove tri medalje, Mirela je osvojila ukupno 12 medalja na velikim natjecanjima, a broj rekorda koji je postavila popeo se na 11. Cijela hrvatska reprezentacija bila je sjajna u Beogradu osvojivši ukupno šest odličja. Vanja Peleš je bio srebrni u dinamici bez peraja s preronjenih 226 m, Budimir Šobar zlatni u statici s devet minuta i 12 sekundi, a Boris Milošić brončani u statici s osam minuta i dvije sekunde.

karate, taekwondo, dzudo, boks

OD OLIMPA DO OLIMPA

TAEKWONDO Na EP-u u engleskom Manchesteru Ivan Šapina (+80 kg) osvojio je zlatnu medalju. Zagrepčanin koji nastupa za splitski Marjan na putu do finala pomeo je konkurenciju. Sve protivnike pobijedio je sa 20 i više bodova razlike, dok je u finalu sa Španjolcem Martinezom bilo tijesno. Ivan je zlato osvojio i na XIX. Mediteranskim igrama.

KARATE Na 57. seniorskom EP-u u turskom Gazientepu hrvatski su predstavnici osvojili ukupno pet medalja, četiri u karateu te jednu u parakarateu. Dvije zlatne medalje u borbama osvojili su Anđelo Kvesić (+84) i hrvatska ženska reprezentacija, srebrnu je osvojio Enes Garibović (-84), brončanu Jelena Pehar (-50), a još jednu zlatnu medalju osvojila je Daniela Topić (K22) u parakarateu.

Braća Kvesić okitila su se medaljama i na Mediteranskim igrama.

Anđelo (+84) je osvojio zlato, a Ivan (-84) broncu. Odmah potom na Svjetskim sportskim igrama u američkom Birminghamu Anđelo je osvojio srebro.

DŽUDO Na EP-u u bugarskoj Sofiji mlada Solinjanka Ana Viktorija Puljiz (-52) je, iako još juniorka, osvojila seniorsku broncu, a na Mediteranskim igrama srebro.

BOKS Na EP-u U-22 za seniore održanom u Poreču Nikolina Ćaćić (-52) osvojila je srebrnu medalju. Na putu do finala upisala je dvije pobjede izgubivši u finalu od Turkinje Akbas. Naša boksačica, ujedno i najmlađa na Olimpijskim igrama u Tokiju gdje se borila za četvrtfinale, sada ima tri najsjajnija srebra - europsko i svjetsko za mlađe seniore te prvo veliko seniorsko odličje - srebro na EP-u U-22.

Na EP-u u armenijskom Erevanu Luka Plantić osvojio je brončanu medalju. Meč polufinala izgubio je kontroverznom odlukom sudaca od Rusa u dresu Srbije - Agejeva. Ovom broncom nastavljen je trofejni niz hrvatskog boksa: 2019. europske seniorske bronce osvojili su Toni Filipi i Marko Milun, kao i stariji Lukin brat Damir Plantić 2017. godine. Posljednje finale za Hrvatsku boksao je Filip Hrgović 2015. godine i osvojio zlato.

8

OLIMP

Foto: CROPIX arhiva, Slobodan Kadić (Mediteranske igre), HOO arhiva, Instagram (Luka Plantić)

PREDSTAVNICI BORILAČKIH VJEŠTINA ODLIČNI NA EUROPSKIM PRVENSTVIMA

Ljeto počinje s nama! croatiaairlines.com

Službeni prijevoznik olimpijaca

gimnastika

OD OLIMPA DO OLIMPA

FONOARHIVA by Sandra Dodig Mišetić

Druga strana velikana STOLNOTENISKA LEGENDA DRAGUTIN ŠURBEK (8. 8. 1946. - 14. 7. 2018.)

D

10

OLIMP

ŽETVA MEDALJA ZA GIMNASTIČARE

N

a Svjetskom kupu u bugarskoj Varni Ana Đerek osvojila je zlato na gredi i broncu na parteru, a Mateo Žugec srebrnu medalju na konju s hvataljkama.

Na Svjetskom kupu u Osijeku medalje za Hrvatsku osvojili su: Aurel Benović - zlato na parteru, Robert Seligman zlato na konju s hvataljkama, Tin Srbić - zlato na preči te Đerek - dva srebra na parteru i gredi. Na Svjetskom kupu u slovenskom Kopru osvojii smo dva zlata - Đerek je dominirala na parteru, a nastupom na gredi osvojila je srebro, dok se Žugec okitio zlatom u disciplini konj s hvataljkama. U istoj je disciplini na Mediteranskim igrama u alžirskom Oranu osvojio zlato, a Jakov Vlahek srebro.

Foto: CROPIX arhiva i HOO arhiva

Foto: Ronald Goršić / CROPIX arhiva

ragutin Šurbek napustio nas je prije četiri godine. Stoga se u ovom broju Olimpa, u mjesecu godišnjice njegove smrti, prisjećamo njegove iznimne karijere koja je trajala 55 godina i u kojoj je popularni “Šurba” osvojio (govorimo li samo o velikim natjecanjima) 37 medalja na svjetskim i europskim prvenstvima. Kako se, kada i zahvaljujući kome počeo baviti “pingićem” (slučajno!), kako je trenirao i bio ravnopravan Kinezima, zašto se utrkivao s dizalom, koliko uspjehu doprinosi nadarenost, a koliko rad i što mu je značila obitelj samo su neke od zanimljivosti koje je prije devet godina, u razgovoru, otkrio Sandri Dodig Mišetić. Razgovor poslušajte preko QR coda.

Grad Poreč-Parenzo

Odbojkaši

Marija Tolj

Anton Glasnović

Mateo Žugec Matea Jelić

Ria Vojković Miran Maričić

Ana Viktorija Puljiz

12

OLIMP

Anđelo Kvesić

Berba odličja

MEDITERANSKE IGRE ORAN 2022.

na afričkom sjeveru

Devetnaesto izdanje Mediteranskih igara (25. lipnja - 6. srpnja 2022.) okupilo je nešto više od 3400 sportaša i sportašica iz 26 država s tri kontinenta. U taj broj ukalkulirano je i 104 sportašice i sportaša iz 17 sportova koji su nastupali pod trobojnicom Lijepe Naše Piše: VINKO KNEŽEVIĆ Fotografije: SLOBODAN KADIĆ

A

Završni epilog: od 26 država sudionica Igara, čak 24 su zastupljene na ljestvici osvajača medalja. Na njoj nedostaju samo dva imena - Andora i Libanon. I realan odnos snaga došao je na svoje - najviše odličja osvojili su Talijani (159), potom Turci (108), Francuzi (81)… A da se do medalja stiže na sve dopuštene načine, u što spadaju i pomalo neobični sportski transferi, najbolje će posvjedočiti finale teške kategorije u hrvanju u kojem je Srbijanac Magomedgadži Nurasulov pobijedio Talijana Abrahama de HRVATSKA SE PREMA OSVOJENIM ODLIČJIMA U Jesusa Conyeda Ruana…

ORANU SMJESTILA U ZLATNOJ SREDINI - NA 12.

Hrvatska se prema osvojenim odličjima u Oranu smjestila u MJESTU SA 23 OSVOJENA ODLIČJA zlatnoj sredini - na 12. mjestu s (6 ZLATNIH, 7 SREBRNIH I 10 BRONČANIH) 23 osvojena odličja (6 zlatnih, 7 srebrnih i 10 brončanih). Jedino što se mora istaknuti je činjenica da su iz još 24 države s potpuno drugačijom misijom naši sportaši i sportašice osvojili manje zlatnih odličja u potkraj lipnja i početkom srpnja boravili u Oranu. odnosu na prethodne igre (6 naspram 9), što je zasigurno i utjecalo na pad s dosadašnjeg 9. mjesta u ukupnom “SVI SMO DOŠLI PO MEDALJE” medaljaškom učinku. lžirski Oran destinacija je koja za početak zvuči vrlo izazovno. Grad mediteranskog ugođaja i dominantno europeizirane arhitekture, iznad kojeg zaštitnički strši utvrda i kapelica Santa Cruz, doima se kao da je povijesnom pogreškom završio na sjevernoafričkoj strani Sredozemlja. No, ostavština je to kolonijalnih vremena i utjecaja Španjolaca, čiji su potomci i sunarodnjaci u skupini od oko 6000 gostiju

Gimnastičar Tin Srbić i karatašica Lucija Lesjak predvodili su kao nositelji zastave hrvatske sportaše i sportašice na središnjem mimohodu tijekom svečanosti otvaranja Igara, a to će im vjerojatno ostati i najljepša uspomena iz Orana.

U sklopu višesatne svečanosti, koja je bila u znaku boja, zvukova i plesova iz alžirske tradicije, domaćini su istaknuli i njima iznimno važnu 60. obljetnicu državne neovisnosti. Činjenica da na Mediteranskim igrama ne vrijedi olimpijski postulat „važno je sudjelovati“, potvrđena je u praksi i ovom prigodom jer vrlo brzo se moglo zaključiti postojanje bitno oprečnog pravila: „svi smo došli po medalje“. Uostalom, to i daje draž natjecanjima poput Mediteranskih igara.

U prvom tjednu Igara u Oranu pomalo šokantno je izgledalo stanje na medaljaškoj ljestvici, na kojoj je maleni San Marino, zahvaljujući svojoj prvoj zlatnoj kolajni, bio ispred još „neprobuđene“ sportske velesile Francuske.

Jakov Vlahek

Ivan Šapina

OLIMP

13

MEDITERANSKE IGRE ORAN 2022.

Najveće iznenađenje u Oranu priredili su nam gimnastičari u disciplini konj s hvataljkama - Mateo Žugec i Jakov Vlahek, čijom je zaslugom Hrvatska imala dva medaljaša na istom pobjedničkom postolju.

Zlatni Žugec i srebrni Vlahek zasjenili su naše etablirane uzdanice Tina Srbića, Anu Đerek i Tijanu Korent. Uz tako obećavajući gimnastički dvojac, hrvatski konji s hvataljkama definitivno neće „zahrđati“ ni kad ih ostave na miru legendarni Filip Ude i Robert Seligman.

PET MEDALJA IZ BORILAČKIH SPORTOVA Borilački sportovi ponovno su dali najveći obol hrvatskoj „berbi“ medalja, gotovo polovičan - čak pet je stiglo iz taekwondoa, tri iz džuda, dvije iz karatea, jedna iz hrvanja. Nismo se proslavili jedino u boksu, ali tu su nastupile i neke neželjene okolnosti, poput probavnih smetnji naših uzdanica, pa im se ništa ne može spočitnuti. Braća Kvesić karataški su brend predodređen za postolja, kao i splitski TK Marjan, iz čijih redova stiže čak četvero osvajača medalja u taekwondou (Matea Jelić, Ivan Šapina, Lovre Brečić i Bruna Duvančić).

Bruna Duvančić

Nika Petanjek

Rukometašice

Ivan Kvesić

Kolekciju mediteranskih odličja iz tog sporta upotpunjuje Zagrepčanka Nika Petanjek. S osobitim zadovoljstvom mora se konstatirati i da su bljesnule tri džudaške „gracije iz Croatije“ (Ana Viktorija Puljiz, Iva Oberan i Petrunjela Pavić) te da je trofejni obraz hrvanja spasio Antonio Kamenjašević.

Martin Marković

BORILAČKI SPORTOVI PONOVNO SU DALI NAJVEĆI OBOL HRVATSKOJ „BERBI“ MEDALJA, GOTOVO POLOVIČAN - ČAK 11 Streljaštvo kao najtrofejniji hrvatski sport u dosadašnjem dijelu godine nije ostalo bez medaljaškog udjela, i to iz obje svoje temeljne inačice - dva srebra Mirana Maričića i Antona Glasnovića. Uvijek posebno vesele odličja iz „kraljice sportova“, ovom prigodom zlatno (Marija Tolj) i srebrno (Martin Marković) u bacanju diska, uz zanimljivu činjenicu da je Tolj zadržala u Hrvatskoj na još

14

OLIMP

Iva Oberan

OLIMP

15

MEDITERANSKE IGRE ORAN 2022. četiri godine naslov prvakinje Mediterana u toj disciplini.

Ekskluzivna vlasnica od Mersina 2013. preko Tarragone 2018. godine bila je Sandra Perković.

Iz boćanja su stigle dvije pojedinačne medalje (Ria Vojković i Marino Milićević), makar su nas u prethodnim nastupima pomalo „razmazili“ s odličjima u parovima. Zato su se badmintonaši (Luka Ban i Filip Špoljarec) iskazali u konkurenciji parova kao jedini naš dvojac na postolju.

Palma Čargo dojedrila je do odličja, iznova pokazavši da u njezinoj disciplini imamo aduta za velike domete.

U kolektivnim sportovima proslavili su nas zlatni odbojkaši i srebrne rukometašice. S prošlih Igara, iz 2018. godine, također su stigle medalje iz tih dvaju sportova, ali obje zlatne.

Unatoč nesporno sjajnoj berbi odličja u Oranu, medaljaški rekord s Mediteranskih igara iz francuskog Languedoc-Roussillona 1993. godine (34 osvojene kolajne), ostaje našim sportaši(ca)ma inspirativan za Lovre Brečić sljedeća izdanja MI-ja, vjerojatno već u talijanskom Tarantu za četiri godine.

Palma Čargo

Marino Milićević

Antonio Kamenjašević

Filip Špoljarec i Luka Ban

SVE HRVATSKE MEDALJE NA MI-ju U ORANU (UKUPNO 23) ZLATNE MEDALJE - 6 Marija Tolj (atletika) Mateo Žugec (gimnastika) Anđelo Kvesić (karate) Ivan Šapina (taekwondo) Matea Jelić (taekwondo) Muška odbojkaška reprezentacija SREBRNE MEDALJE - 7 Ana Viktorija Puljiz (džudo) Anton Glasnović (streljaštvo) Miran Maričić (streljaštvo) Jakov Vlahek (gimnastika) Martin Marković (atletika) Ria Vojković (boćanje) Ženska rukometna reprezentacija

16

OLIMP

BRONČANE MEDALJE - 10 Antonio Kamenjašević (hrvanje) Marino Milićević (boćanje) Palma Čargo (jedrenje) Iva Oberan (džudo) Petrunjela Pavić (džudo) Ivan Kvesić (karate) Bruna Duvančić (taekwondo) Lovre Brečić (taekwondo) Nika Petanjek (taekwondo) Par Luka Ban i Filip Špoljarec (badminton)

Petrunjela Pavić

OLIMPIJSKE LEGENDE: FRANJO ARAPOVIĆ

“Spusti se, Franjo!”

30

Nakon bogate igračke karijere u kojoj je igrao dva olimpijska finala te s Cibonom dvaput bio prvak Europe, Franjo Arapović izgradio je i akademsku karijeru. No, u sjećanju ljubitelja sporta zauvijek će ostati po zakucavanju za vodstvo u Barceloni 1992. protiv Dream Teama Piše: VLADO RADIČEVIĆ Fotografije: BILJANA BLIVAJS / CROPIX

U

kolovozu hrvatski sport slavi jubilarnih 30 godina od povijesnog nastupa na Olimpijskim igrama u Barceloni. Poznata je priča kako najveće zasluge što je Hrvatska, koja je tek postala neovisna, stigla u Barcelonu imaju tadašnji predsjednik MOO-a Juan Antonio Samaranch i legendarni hrvatski trener s vizijom Mirko Novosel.

Kroz olimpijski kvalifikacijski turnir Dražen Petrović, Toni Kukoč, Dino Rađa, Stojko Vranković, Arijan Komazec i društvo izborili su nastup na Igrama koje će u povijesti sporta ostati upisane kao prve na kojima je FIBA službeno dozvolila nastupati profesionalcima iz NBA lige. Tada je cijeli svijet čuo za Hrvatsku, malu i tek svježe neovisnu zemlju koja se odvojila od Jugoslavije. A najbolji ambasadori svakako su u to ratno vrijeme bili sportaši.

PROTIV DVANAESTORICE VELIČANSTVENIH

Nije bilo kutka na svijetu u kojem se nije pratio Dream Team predvođen superzvijezdama NBA-a, a sudbina je htjela da Hrvatska u Barceloni dvaput igra protiv selekcije SAD-a kakvu svijet više nikada neće vidjeti.

Tih 12 veličanstvenih, koji su odmah dobili nadimak Dream Team predstavljali su ponajbolji NBA košarkaši Michael Jordan, Magic Johnson, Larry Bird, Charles Barkley, Karl Malone, John Stockton, Patrick Ewing, David Robinson, Clyde Drexler, Scottie Pippen i Chris Mullin, od kojih su neki bili na vrhuncu karijere. Iako su Dražen, Toni i društvo upisali uvjerljive poraze u objema utakmicama, još danas, 30 godina kasnije, svi tu finalnu utakmicu pamtimo po povijesnom zakucavanju Franje Arapovića za vodstvo. Bilo je to u 11. minuti na dodavanje Tonija Kukoča... „Kukoč, Robinson ga čeka… Arapović, tako je! Spusti se, Franjo! Vodimo 24:23! Ne može smiješak sakriti Pero Skansi. Za antologiju!’“, podignuo je u prijenosu

18 OLIMP

godina kasnije glas komentator HTV-a Slavko Cvitković čime je ušao u povijest. Taj trenutak, taj smiješak na licu hrvatskog izbornika Pere Skansija i pomalo zbunjujući izrazi lica NBA zvijezda, obišli su svijet. „NOVAC NAM NIJE BIO POTREBAN“ Tri desetljeća kasnije, Arapović se prisjeća tih trenutaka: - Koliko je to značilo za Hrvatsku, govori činjenica kako su se odmah nakon utakmice u svlačionicu spustili predsjednik Franjo Tuđman i ministar obrane Gojko Šušak i rekli nam da smo, što se njih tiče, onim mojim zakucavanjem za vodstvo osvojili olimpijsko zlato.

I dodali da će nam se premije što prije isplatiti. Tad se podignuo naš kapetan Dražen Petrović i rekao predsjedniku Tuđmanu: „Možete nam povećati premije i četiri puta, ali mi smo se svi prije odlaska u Barcelonu dogovorili da ćemo kompletan iznos uplatiti za branitelje i Hrvatsku vojsku.

Ako se dobro sjećam, iznos je bio nekih 700 000 maraka. Nama novac tada nije bio potreban, jer su naši vršnjaci i prijatelji bili u rovovima - ispričao je u jednom dahu Arapović koji se zadnjih godina potpuno maknuo iz košarke. Zapravo, jedina poveznica s košarkom mu je 26-godišnji sin Marko koji je svoj put započeo u Ciboni, a danas se nakon teške ozljede i stanke pokušava vratiti među koševe.

No, kada je o toj 1992. riječ, Franjo se rado voli prisjetiti tih dana, prvog okupljanja, prve povijesne utakmice u Slovenskim Konjicama: - Iznimno sam ponosan što sam nastupio u toj prvoj povijesnoj utakmici i što sam bio jedan od 12 igrača na Olimpijskim igrama u Barceloni, iako nije bilo lako izboriti mjesto. Naime, tijekom priprema i kvalifikacija izbornik Skansi želio je isprobati neke druge igrače tako da jedno vrijeme nisam ni bio u momčadi.

Dogovor je bio da se nakon kvalifikacija opet svi skupimo i da se probam nametnuti. Trenirao sam, naporno sam radio i šutio. I na kraju sam uspio izboriti mjesto među dvanaestoricom – kaže Arapović koji je zadnjih 14

“MOŽETE NAM POVEĆATI PREMIJE I ČETIRI PUTA, ALI SVI SMO SE PRIJE ODLASKA U BARCELONU DOGOVORILI DA ĆEMO CIJELI IZNOS UPLATITI ZA BRANITELJE I HRVATSKU VOJSKU”, REKAO JE TUĐMANU DRAŽEN PETROVIĆ

“KUKOČ, ROBINSON GA ČEKA… ARAPOVIĆ, TAKO JE! SPUSTI SE, FRANJO! VODIMO 24:23!

NE MOŽE SMIJEŠAK SAKRITI PERO SKANSI. ZA ANTOLOGIJU!” UZVIKNUO JE KOMENTATOR

Cvitkovićev usklik za povijest

L

egendarni televizijski komentator HTV-a Slavko Cvitković tog 8. kolovoza 1992. nije bio svjestan kako će njegov usklik „Spusti se Franjo“, ući u povijest.

- U sekundi mi je prošlo kroz glavu da će Franji suditi tehničku pogrešku jer visi na obruču - prisjetio se danas 72-godišnji Cvitković.

Iako je prošlo 30 godina od tog finala, ljudi ne zaboravljaju. Ni njega, ni tu utakmicu, ni taj usklik.

- Još uvijek mi na ulici ili u dućanu znaju dobaciti: „Spusti se Franjo!“. Eto, ispada da je taj usklik danas ljudima jednako urezan u pamćenje kao i onaj Mladena Delića: „Ljudi moji, je li to moguće?!“ – rekao nam je Cvitković.

Srebrna medalja s Olimpijskih igara ‘92. u Barceloni OLIMP

19

godina zaposlen na zagrebačkom sveučilištu Libertas.

Tvrdi da se takva hrvatska selekcija više nikada neće ponoviti: - Kao prvo, nikad više nećemo imati skupinu tako kvalitetnih igrača, a i takva petorka koju smo imali teško da se može opet sastaviti. Dražen je bio posebna priča, Kukoč je bio umjetnik, Rađa najveći radnik kojeg sam vidio, a Stojko je davao sigurnost u reketu. Kada Stojka imaš iza leđa, onda je lako igrati, uostalom upisao je blokadu protiv svakog igrača iz prve petorke Dream Teama.

Kao drugo, teško danas možeš naći sportaše koji su toliko emotivno vezani za svoju državu. I treće i najvažnije - u našem kapetanu Draženu Petroviću imali smo pravog vođu kojeg smo svi slušali.

Izvor: Zoran Kovačević

OLIMPIJSKE LEGENDE: FRANJO ARAPOVIĆ

Košarkaška reprezentacija s Olimpijskih igara ‘92. u Barceloni

KADA JE SVE KRENULO NIZBRDO...

O Draženu se više-manje sve zna i činjenica je kako je godinu dana kasnije, kada je tragično stradao u prometnoj nesreći u Njemačkoj, sve krenulo nizbrdo za hrvatsku košarku. No, mnogi zapravo ne shvaćaju koliko je važan dio te selekcije bio Toni Kukoč koji je, kao Dražen i Rađa iz te generacije, dobio svoje mjesto u košarkaškoj Kući slavnih u Springfieldu.

Koliko je Kukoč, krilni igrač od 208 cm, zapravo bio dobar, protumačio nam je Franjo. Uostalom, ta Kukočeva asistencija za zakucavanje je bila primjer kakav je bio igrač. Poseban i neponovljiv.

- Kukoč je, nakon Kreše Ćosića, koji je igrao košarku 10, 15 godina ispred svog vremena, bio isti primjer. Tako visok, s takvim pregledom igre i neočekivanim rješenjima bio je čudo! Igrao je svih pet pozicija i po mom mišljenju bio je najsličniji pokojnom Kreši koji mi je, kada sam kao klinac stigao u Cibonu iz Hercegovine, bio mentor - govori Arapović.

Ali, tu Franjo nije stao kada je Kukoč u pitanju jer često ga pitaju kako je zapravo bilo igrati uz njega, igrača kojeg je legendarni Pat Riley nazvao „bijelim Magicom Johsonom“.

- Kad igraš s Kukočem, samo trebaš gledati gdje je lopta da te ne bi pogodio u glavu, haha - smije se Franjo.

Vratio se Franjo i na povijesnu akciju ‘92.

- Godinama svi govore o tom zakucavanju i našem vodstvu protiv Dream Teama, a ta cijela savršena košarkaška akcija zapravo pokazuje kako smo bili uigrani

Franjo u akciji 2000. (lijevo) i 2006. (desno)

i kako se nije dogodila slučajno jer smo upravo to trenirali i znali tko gdje ide - kaže naš sugovornik.

Kada Arapović govori o Skansiju, legendarnom košarkaškom izborniku koji nas je nedavno napustio preminuvši u 78. godini, osjeti se kako je teško primio odlazak svog omiljenog izbornika: - Pero je bio genijalac. Prije svega, bio je veliki igrač koji je znao sve o košarci. I još jedna bitna stvar: znao je kako sa svakim od nas treba razgovarati. Zauvijek će mi u sjećanju ostati njegov izraz lica i osmijeh kada smo poveli tim mojim zakucavanjem. Svaki put kad vidim snimku, naježim se – veli Franjo koji se sa Skansijem često viđao.

Akademska karijera: od Sabora do asistenta na sveučilištu

N

akon završetka igračke karijere 2002. godine, Franjo Arapović započeo je svoju drugu karijeru – akademsku. Kao član HDZ-a i poznati sportaš, četiri godine, od 2003. do 2007. bio je saborski zastupnik, a nakon toga je postao predsjednik Hrvatskog školskog sportskog saveza (HŠSS).

- Posebno sam ponosan na svoj rad jer smo ustrojili HŠSS i oformili univerzalnu sportsku školu za djecu od 1. do 4.

20 OLIMP

razreda što je tada bilo nešto novo - kaže Arapović koji je nakon toga sa svojom ekipom uspio umrežiti sve hrvatske centre za djecu s poteškoćama u razvoju kako bi sudjelovali na državnim prvenstvima.

Ponosan je i na svoju diplomu: - Sve se prelomilo kada zbog nedostatka diplome nisam mogao ući u Vijeće HRT-a, iako su me sportaši predložili. Već sljedećeg dana upisao

sam fakultet - kazao je Arapović koji posljednjih 14 godina radi na sveučilištu Libertas kao direktor za sport i izvanstudentske aktivnosti uz podršku uglednog profesora Ive Andrijanića.

Zadnjih godina radi i kao asistent za kolegij Uvod u sport i sportsku djelatnost.

Arapović kaže kako je njegov posao i obveza doći do aktivnih i svježe umirovljenih sportaša koji žele završiti fakultet i veseli ga što je odaziv sjajan.

U bogatoj igračkoj karijeri Arapović je dvaput stigao do olimpijskog finala: 1988. u Seulu s Jugoslavijom i četiri godine kasnije s Hrvatskom. A na pitanje koji mu je trofej najdraži u karijeri nije dugo razmišljao. S osmijehom i nekom posebnom iskrom u očima, otkriva nam kako jedna finalna utakmica ima posebno mjesto u njegovoj karijeri. Zapravo u njegovu srcu.

NAJDRAŽI TROFEJ U KARIJERI - Nikad neću zaboraviti 1986. kada sam s Cibonom obranio naslov europskih prvaka. U Budimpešti smo u finalu dobili Žalgiris predvođen Sabonisom, a naši navijači zauzeli su gotovo cijelu dvoranu, atmosfera je bila neopisiva. Kada smo se autobusima vraćali, praćeni smo u špaliru od mađarske granice do Zagreba zbog čega je put trajao nekih 12 sati. Nije bilo praznine od 100 metara da nije bilo navijača na ulici, a i djecu su iz škola pustili da nas pozdrave.

Doček u Zagrebu kod Doma sportova je bio čudo jer od mase ljudi nismo mogli proći. Dražena su navijači na rukama nosili od parkinga do ulaza u njegovu zgradu - prisjetio se Arapović dodavši kako još jednu utakmicu, ali u dresu Hrvatske 1992., posebno pamti.

- To je polufinale protiv Rusa tj. ZND-a, kako su se tada zvali.

Iskreno, kako smo mi to uspjeli dobiti nakon onakve igre i izboriti plasman u olimpijsko finale, nije mi jasno ni dandanas. No, možda nam se vratilo ono iz 1986. kad smo protiv SSSR-a izgubili u polufinalu svjetskog prvenstva iako smo imali devet koševa razlike nekih 50 sekundi prije kraja. A te sam godine doživio i onaj šokantni poraz u Zagrebu od Zadra u odlučujućoj utakmici za prvaka države.

Eto, u sportu se sve nekako vrati… - govori.

S ushićenjem priča o Ciboni u koju je stigao kao golobradi klinac od nepunih 17 godina: - Imao sam ogromnu sreću što mi je Krešo Ćosić, kada je bio na zalasku karijere, bio suigrač i mentor. Od njega sam najviše naučio.

Puno mi je pomogao i Andro Knego, a u Mirku Novoselu imao sam drugog oca koji je brinuo o meni - zahvalno će.

SJEĆANJE NA POČETKE KLINCA IZ MALOG SELA U rodnoj Hercegovini radili su koševe od starih bačvi koje su zabijali na drveće. Već tad je sanjao da postane košarkaš. O velikoj zaradi, skupim automobilima i luksuznim kućama tada nitko nije razmišljao, vodila ga je samo ljubav prema sportu i želja za uspjehom.

Prisjetio se i svojih prvih treninga u Zagrebu. Stigao je u Cibonu u svibnju 1982. kada su Ćosić i društvo slavili trostruku krunu i u prvi tren je mislio da sanja jer je sjedio za stolom s igračima koje je do neki dan gledao na televiziji.

- Kao klinac sa sela, iz mjesta u Hercegovini sa 100 kuća, u prvi tren nisam znao gdje sam. Spavam u hotelu i razgovaram s igračima kao što su Aco, Ćosić, Knego, Nakić i drugi, kojima sam se divio. Nije mi bilo lako sjesti s njima za stol. Slušam ih što pričaju, blejim u njih i ne vjerujem da mi se to događa. Ali moram reći da su me zaista odlično primili - naglašava.

Pa nastavlja: - U Ciboni sam imao nekoliko učitelja. Zadranin Učo Pulanić radio je sa mnom dan i noć. On je bio čudo! Nikola Kessler, također je bio pravi učitelj, a od njega sam učio košarku od samih početaka...

A prije nego što je odradio prvi pravi trening na jednom kampu u Sarajevu, gdje su dolazili svi nadareni mladi košarkaši, uočili su ga ljudi iz Cibone. Ostalo je povijest.

osobni karton DATUM I MJESTO ROĐENJA 2. lipnja 1965., Slipčići (BiH)

KLUPSKA KARIJERA 1983. – 1993. Cibona 1993. – 1994. Split 1994. – 1995. Zrinjevac 1995. – 1996. Trapani 1996. – 1998. Žalgiris 1998. – 1999. Antalya BB 1999. – 2000. Olimpija Osijek 2000. - Hapoel Jerusalem 2000. – 2001. Krka Novo Mesto 2001. – 2002. Kvarner Rijeka REPREZENTATIVNA KARIJERA 60 nastupa za Jugoslaviju 35 nastupa za Hrvatsku Olimpijske igre Srebro - Seul 1988. (Jugoslavija) Srebro - Barcelona 1992.(Hrvatska) Svjetska prvenstva Bronca - Madrid 1986. (Jugoslavija) Europska prvenstva Bronca - Njemačka 1993. (Hrvatska) TROFEJI I PRIZNANJA 2× klupski prvak Europe s Cibonom (1985., 1986.)

2× Saporta Cup (1987., 1998.)

2× prvak Jugoslavije (1984., 1985.)

2× prvak Hrvatske (1992., 1993.)

2× prvak Litve (1997., 1998.)

3× pobjednik Kupa Jugoslavije (1985., 1986., 1988.)

1x pobjednik Kupa Hrvatske (1994.)

Na proslavi 20. obljetnice HOO-a, 2011. godine

OLIMP

21

ZNANOST I SPORT

disanja u sportu životu &

Foto: Shutterstock

VAŽNOST

22 OLIMP

Piše: MIROSLAV HRŽENJAK

Specifične tehnike disanja u sportu, koje su sastavni dio mentalnog treninga - smatraju se onom karikom u lancu koja dijeli uspješne sportaše od sportskih šampiona

J

edno od pitanja do čijeg se odgovora dolazi kroz svakodnevnu praksu sporta je: kako funkcionirati što dulje vrijeme u stanju visoke učinkovitosti?

Sportaši - prije svega oni vrhunski - doista moraju funkcionirati na visokoj razini psihofizičke učinkovitosti, koja uz sposobnost brzog oporavka nakon velikih fizičkih opterećenja, zahtijeva i visoku razinu mentalne stabilnosti, intuiciju i čvrst karakter.

Opčinjenost današnjeg čovjeka ljudima nadljudskih sposobnosti najbolje svjedoče holivudske uspješnice, blockbusteri tipa Superman, Wonder Woman, Spider-Man, Catwoman. Stoga i ne čudi da jedno od najatraktivnijih, a zasigurno i komercijalno najzanimljivijih triatlonskih natjecanja u svijetu – koje se sastoji od 3,8 km plivanja, 180 km vožnje biciklom i 42 195 km trčanja – nosi naziv Ironman.

MENTALITET ŠAMPIONA Međutim, dok filmska ideja superjunaka čovjeku nudi mogućnost da na tren mislima odluta iz prozaičnog života, svijeta u kojem je mjerilo uspjeha stupanj revnosti u poštovanju društvenih protokola, sport doista nudi brojna rješenja kako mentalitet naučene bespomoćnosti transformirati u mentalitet šampiona, kako poboljšati svoje motoričke i funkcionalne sposobnosti, poboljšati svoje zdravlje, čak i otkloniti neke tegobe.

Dakako, ne radi se tu o nekim instant rješenjima sveznajućih sportskih stručnjaka s Youtubea ili Googlea i raznih životnih trenera, već o nečemu što se temelji na znanjima starim nekoliko tisuća godina i entuzijazmu ljudi koji svoju životnu svrhu nisu pronašli u promociji samih sebe, već u stalnoj težnji prema istini i prihvaćanju svih rizika koji dolaze s takvim svjetonazorom.

U knjizi „Dah“, autora Jamesa Nestora, na zanimljiv način opisan je životni put istraživača koji su se bavili učincima disanja na cjelokupni čovjekov psihosomatski status, a koje autor naziva pulmonauti.

Disanje nije samo biokemijski ili tjelesni čin, pomicanje dijafragme, ili usisavanje zraka s ciljem hranjenja stanica i otklanjanja otpadnih tvari. Disanje utječe na gotovo svaki unutarnji organ, upućujući ga da se uključi i isključi, utječe na srčanu frekvenciju, probavu, raspoloženje i stavove.

SAMOPOMOĆ DISANJEM Disanje je svojevrsna sklopka velike mreže koja se naziva autonomni živčani sustav. Pluća su prekrivena živcima koji se pružaju prema obje strane autonomnog živčanog sustava, a mnogi živci povezani s parasimpatičkim sustavom smješteni su u donjim režnjevima, što je jedan od razloga zbog kojih polagano

OLIMP

23

ZNANOST I SPORT i duboko disanje utječe na pojačano lučenje hormona depresije. Uz brojne primjere pozitivnog učinka specifičnih ugode, kao što su serotonin i oksitocin. Takva tehnika dubokog i polaganog disanja na pacijente koji parasimpatička reakcija u našem tijelu opušta crijeva, boluju od astme, ali i brojnih drugih bolesti, u području stabilizira frekvenciju srca, umiruje tijelo i duh. sporta koriste se i metode snažnog i brzog disanja, tehnike Druga polovica autonomnog živčanog sustava, disanja koje povećavaju toleranciju ugljičnog dioksida, simpatička, ima suprotnu ulogu. Mnogi živci ovog sustava takozvani hipoventilacijski trening, te brojne druge tehnike nalaze se u gornjem dijelu pluća. Kad udišemo kratko i disanja, ovisno o specifičnim zahtjevima sporta. brzo, molekule zraka uključuju simpatičke živce, tijelo Kao što se duboko koherentno disanje, po svojem preusmjerava krvotok od manje važnih organa, kao učinku nerijetko uspoređuje s meditacijom, čak i što su želudac i mokraćni mjehur, prema mišićima i molitvom, tako se specifične tehnike disanja u sportu, mozgu. Srčana frekvencija se povećava, adrenalin počinje koje su sastavni dio mentalnog treninga - smatraju djelovati, krvne žile se stežu, zjenice se šire, dlanovi znoje, onom karikom u lancu koja dijeli uspješne sportaše od um se izoštrava. Simpatička stanja pomažu ublažiti bol i sportskih šampiona. sprečavaju izlijevanje krvi, čine nas jačima, kako bismo se bolje borili, ili brže trčali kad se suočimo s opasnošću.

ISKUSTVO VRHUNSKOG SPORTAŠA Budući da svako psihološko stanje u većoj ili manjoj mjeri utječe na način disanja, kao što se i svjesnim disanjem Jedno od zanimljivijih iskustava treninga disanja, ali i može utjecati na psihološki i psihosomatski status snage povjerenja između sportaša i trenera, za potrebe čovjeka, ne čudi što dnevna izloženost suvremenog ovog teksta iznijela je bivša vrhunska tenisačica Nika čovjeka raznim oblicima stresa itekako može utjecati na Ožegović, svojevremeno 17. juniorka svijeta i 131. njegovo disanje. tenisačica na WTA ljestvici: - Najveći napredak u karijeri Neovisno o tome radi li se o i skok na rang-listi ostvarila sam stvarnoj životnoj ugrozi, ili o zahvaljujući psihološkoj pripremi i VJEŽBE DISANJA SU MI psihološkom stanju u koje mentalnim treninzima. Taj segment POMOGLE U MICANJU ulazimo dok razmišljamo uz sportske pripreme, prvenstveno pomoć „automatskog pilota“ NEGATIVNIH MISLI, RJEŠAVANJU vježbe disanja, koje su mi pomogle izloženi raznim TV senzacijama, u micanju negativnih misli, TREME, U PODIZANJU RAZINE rješavanju treme, u podizanju razine uključivanje simpatičkog sustava KONCENTRACIJE I ENERGIJE, koncentracije i energije, odvojio me uzrokuje vrlo sličnu reakciju u području naše biokemije.

I TAJ ME SEGMENT SPORTSKE od teniskog prosjeka i omogućio Budući da bi nas bilo kakvo mi natjecati se s najboljima na PRIPREME ODVOJIO OD daljnje obrazlaganje veza između najpoznatijim svjetskim turnirima.

TENISKOG PROSJEKA medijskih politika, raznih interesnih Sastavni dio mojeg teniskog trenažnog (NIKA OŽEGOVIĆ) lobija i umjetno izazvanih procesa dugo je bio teniski trening, emocionalnih i psihosomatskih kondicijska priprema te po potrebi stanja današnjih ljudi moglo uvesti u zamku takozvanih mjere oporavka i nutricionistička pomoć, ali uvijek je teorija zavjera, vratit ću se na temu disanja i navesti nedostajalo ono nešto kako bi se odvojila, kako bih samo neke od najzanimljivijih načina terapijskog disanja napravila iskorak i bila bliže samom teniskom vrhu. navedenih u knjizi Jamesa Nestora.

Kada me Petar Barbaros upoznao i uveo u taj meni do tada nepoznati aspekt sportske pripreme, shvatila sam “LJEKOVITOST” ODREĐENOG NAČINA DISANJA da je to nijansa koja mi je nedostajala za veći, dodatni uspjeh. Vježbe disanja, ali i sama činjenica da sam Ortopedsko disanje osmislila je Katharina Schroth, poduzela još nešto kako bih bila bolja, dalo mi je ogromno tinejdžerka koja je početkom XX. stoljeća živjela u samopouzdanje na terenu. Kada bih morala izdvojiti njemačkom Dresdenu. Dijagnosticirana joj je skolioza, jednu stavku koja mi je najviše pomogla u tenisu, a teži oblik, zbog kakvog su u to vrijeme ljudi morali koja mi i sada u životu nakon profesionalnog sporta prihvatiti život u krevetu, ili u invalidskim kolicima. neizmjerno znači, izabrala bih to da sam pomoću Razmišljajući o potencijalu svojeg tijela, počela je na sebi određenih vježbi disanja naučila kako se smiriti u istraživati specifične vježbe disanja, nadajući se da će uz stresnim situacijama, smanjiti tenzije na minimum, te pomoć disanja proširiti svoja pluća, a možda i skeletnu po potrebi ignorirati bilo kakve okolne životne remeteće muskulaturu, ojačati kralježnicu i poboljšati kvalitetu faktore – govori Nika Ožegović, pa dodaje: svog života.

- Nije potrebno napominjati koliko je vremena i truda trener Sljedećih 60 godina uspjela je pomoći tisućama ljudi s Barbaros uložio u moj napredak, ali je važno naglasiti da je blažim i težim oblicima skolioze, a iako nije bila medicinske istinski vjerovao, a zbog toga sam povjerovala i ja! struke, njemačka vlada dodijelila joj je Križ za zasluge, za Ovim putem bih voljela poručiti svim trenerima, iz njezin doprinos medicini. perspektive bivše profesionalne tenisačice i aktualne O koherentnom ili rezonantnom disanju pisali su dvoje trenerice: Vjerujte mi kada kažem da igrač jako dobro osjeti glasovitih liječnika iz New Yorka - Patricia Gerbarg i kada netko zaista vjeruje u njega i njegov uspjeh ili samo Richard Brown - u svojim knjigama i znanstvenim člancima odrađuje posao. Uostalom, to donekle pokazuju i rezultati, na temu ljekovite moći polaganog disanja. Predmet ali najbolji pokazatelj je taj kada igrač i trener ostanu njihova rada bili su pacijenti oboljeli od anksioznosti i prijatelji i potpora jedan drugome i nakon karijere...

24 OLIMP

budi dio prvog plava laguna ironman 70.3 poreč, istra, hrvatska.

Postavi si izazov i prijavi se!

Plava Laguna ponosni je domaćin utrke. Rezerviraj boravak uz posebne pogodnosti u hotelu Parentium Plava Laguna, službenom smještaju eventa, u blizini glavne lokacije i starta natjecanja. plavalaguna.com • ironman.com

Nadal

“Uzor mi je Nadal, za mene najveći tenisač - ljevak je kao i ja, a impresionira me njegov pobjednički karakter”, govori Duje Markovina (14), nadareni splitski tenisač Piše: JURICA RADIĆ Fotografije: VOJKO BAŠIĆ / CROPIX

N

adareni Markovina, dobitnik nagrade Hrvatskog olimpijskog odbora „Dražen Petrović” za najveću nadu hrvatskog sporta u 2021. godini, iste je godine proglašen i najvećom nadom u

Dalmaciji.

Nakon nešto manje od 10 godina treniranja dosegnuo je visoku razinu potencijala, a da nije ugasio ni 15 svjećica na torti. Upravo je završio osmi razred splitske OŠ Manuš, pa ga od jeseni čeka novi školski izazov - privatna gimnazija Kraljice Jelene.

- Povijest mi je najdraži predmet, posebno sam volio teme iz Drugog svjetskog rata. Vjerojatno i zbog zanimljivog profesora – reći će Duje, a majka Fanja će dodati: - Imao je više od 400 opravdanih sati uslijed izostanaka iz škole...

O njegovoj karijeri brinu roditelji - majka Fanja je iz Korčule, a otac Siniša je Splićanin.

- Sve počinje u obitelji, tako sam i ja već s pet godina krenuo igrati tenis s dvije godine starijim bratom Rokom.

Dobro mi je išlo, svidjelo mi se i tako sam ostao u tenisu – govori Duje.

Očito nije pogriješio, dapače. Duje je izabrao sport koji obožava. Voli igrati mečeve, ali voli i trenirati.

- Za sebe bih rekao da sam španjolski tip tenisača.

Najviše volim igrati na zemlji, a forhend mi je jača strana.

Uzor mi je Nadal, za mene najveći tenisač. Ljevak je kao i ja, možda me baš to privuklo njemu, ali pobjednički karakter je njegova najjača karakteristika koja me impresionirala. Nikada se ne predaje, uvijek ide do kraja – opisuje se Markovina.

- Bili smo silno iznenađeni kada smo čuli da je Duje dobio nagradu, jer nismo ni znali da je bio nominiran – kazao nam je otac Siniša, a mladi tenisač se nadovezao: - Nagrada mi je došla kao veliki poticaj, jer želim stalno napredovati. Ne mogu reći dokle ću stići, ali za početak sam ušao u prvu kategoriju Hrvatskog olimpijskog odbora.

LAKOĆOM PROTIV STARIJIH TENISAČA Duje ostavlja odličan i odlučan dojam. Upravo tim redoslijedom. Odličan, jer je veseo i nasmiješen, a odlučan, jer jako dobro zna što želi postići. U svibnju je postao državni prvak na prvenstvu Hrvatske do 18 godina.

OLIMPIJSKE NADE: DUJE MARKOVINA

sa splitskog

Manuša

- Pobijedio sam u četvrfinalu i polufinalu igrače iz konkurencije do 16 godina, a u finalu sam protivniku prepustio četiri gema.

Lakoćom je uvijek igrao protiv starijih tenisača. Uvijek nekoliko koraka ispred svoje generacije.

- Nemam straha igrati protiv starijih, znam da nije sve u godinama. Bitno je kako igraš, koliko si spreman.

Teniski stručnjaci tvrde da je pred Markovinom lijepa budućnost, ali ključno razdoblje je u sljedećih godinu i pol dana, znači Duje se bliži prijelomnici karijere.

Prvak Hrvatske do 18, pobjednik Tennis Europe turnira do 16 godina koji je održan u Rijeci. Markovina je prošle godine bio 14. u Europi u svom uzrastu, ali ne krije da ove godine želi otići još više. Pojačao je i trening.

- Radim s Marinom Bradarićem koji polako preuzima

je može li obitelj sve podnijeti na svojim leđima…

- Delikatno pitanje na koje još nemamo pravi odgovor.

Za sada sve sami plaćamo, održavamo neku dostatnu razinu. Odlazak u SAD? To nas često pitaju, ali ipak bismo voljeli da Duje nastavi raditi u Splitu ili barem u Hrvatskoj. Znamo da će s godinama biti sve teže usklađivati obveze škole i tenisa, ali prilagođavat ćemo se kako nas obveze budu stizale – zaključila je majka “Nadala sa splitskog Manuša” kako su Duju prozvali.

„ZA SEBE BIH REKAO DA SAM ŠPANJOLSKI TIP TENISAČA. NAJVIŠE VOLIM IGRATI NA ZEMLJI, A FORHEND MI JE JAČA STRANA“ brigu o mojoj karijeri. Zajedno sa Zoranom Ganjtom iz mog kluba „Pomak“. Roditelji sve organiziraju - ujutro treniram, poslijepodne škola, cijeli mi je dan ispunjen obvezama. Najmanje tri sata dnevno provedem s reketom u ruci… - kaže nam Duje.

Svakodnevno naporno trenira, tenis mu je uvjerljivo na prvom mjestu. Smiješi mu se uspješna karijera, ali pitanje

OLIMP

27

Porazi ISKUSTVA SPORTAŠA I TRENERA

28

OLIMP

kao

DIO USPJEHA

Od vrhunskih sportaša koji su se samo jednom popeli na tron najboljih uvijek će se očekivati zlato, pobjeda, trofej. Sve ispod toga obično se smatra porazom. No, prava je istina da su porazi neizostavni dio uspjeha, pad je sastavni dio uspona. Najbolje je to svojedobno opisao Michael Jordan: “Promašio sam više od 9000 šuteva u svojoj karijeri. Izgubio sam gotovo 300 utakmica. Dvadeset i šest puta mi je povjeren šut za pobjedu i promašio sam. Padao sam i padao u životu. I zato uspijevam.”

Piše: VINKO KNEŽEVIĆ Fotografije: CROPIX ARHIVA, HOO ARHIVA, SHUTTERSTOCK

Š

to te ne ubije, to te ojača - sugerira narodna mudrost. Pobjede i porazi svakodnevica su sportaša i sportašica, a sami akteri proživljavaju ih na gotovo identične načine - pobjede donose ponos, oduševljenje, ushit, osjećaj zaslužene nagrade za uloženi trud…, a porazi - tugu, nerijetko i suze, te ponekad vjerojatno i osjećaj poniženosti.

Svi koji gube se ljute, to je normalna stvar“ - kaže jedna pjesma, a iskusniji sportaši ustvrdit će da iz svakog poraza treba izvući pouku i na taj način pretvarati ih u zaloge za nove uspjehe. Većini sportaš(ic)a nije problem priznati da su izgubili od boljih od sebe, što je preduvjet za kudikamo „bezbolnije“ podnošenje poraza. No, to nije samo tako, jer u situacijama kada sportaši daju sve od sebe na pripremama, porazi na natjecanjima znaju biti itekako bolni. Porazi se događaju i pogreškama arbitara pa čak i sudačkom pristranošću, u čemu je najosjetljivije područje amaterski boks.

AKO NE MOŽEŠ PRIHVATITI PORAZ, LOŠ SI POBJEDNIK. (MATJAŽ KEK, SLOVENSKI NOGOMETNI TRENER) Sa spoznajom u glavi o postojanju utjecajnih lobija boksačima uistinu nije lako podnijeti poraze u mečevima koji završe bodovnim omjerom.

SREBRO ZLATNOG SJAJA NIJE FLOSKULA Postoje i situacije potpune izjednačenosti, kada nijanse presuđuju, a dobiju se posezanjem dodatnih „pravila“ da bi se proglasilo pobjednika. S Olimpijskih igara u Riju 2016. godine, najtrofejnijeg olim-

pijskog nastupa hrvatskih sportašica i sportaša u povijesti, intrigantno je ostalo srebro DAMIRA MARTINA u epskom finalu veslačkih samaca.

Naš je olimpijac izveslao novi olimpijski rekord (6:41.34), identičan rezultat kao i osvajač zlatnog odličja, Novozelanđanin Mahe Drysdale, a umjesto dodjele dviju zlatnih medalja, posegnulo se za provjerom vremena u tisućinkama, potpuno netipičnom za veslački sport. Tisućinke izvučene iz fotofiniša, njih samo pet, presudile su u korist Novozelanđanina i njegova novog zlata.

Damir Martin kreirao je veliki pothvat na Igrama u Rio de Janeiru, osvojivši olimpijsko srebro u finalnoj utrci koju - u očima milijuna ljudi - nije izgubio… A opet ako je netko osvojio zlato, a netko srebro - prvog se tretira pobjednikom, drugog poraženim.

U osvrtu na te dramatične trenutke iz Rija, Damir Martin potvrđuje dosljednost, odnosno stajalište da nakon osvojene medalje ne postoje porazi, nego samo težnja ka novim uspjesima.

- Meni je bilo dovoljno da se pričalo o srebru zlatnog sjaja. Naravno, ne bih se žalio da sam dobio zlato, ali i u emocionalnom smislu bio sam potpuno ispunjen, zadovoljan srebrom. I ne vraćam više film na Rio, to je završena priča, ali vrlo motivirajuća. U glavi se bavim samo mislima što još mogu napraviti u karijeri.

Na nedavnom Svjetskom kupu u Poznanu, prilikom proglašenja pobjednika dogodio se presedan koji je Damir Martin itekako uočio jer ga je podsjetio na Rio: - U jednom su finalu dva čamca ušla u

OLIMP

29

ISKUSTVA SPORTAŠA I TRENERA

cilj s identičnim vremenom, proglašena je ‘mrtva utrka’ i suci nisu radili provjeru na „tri decimale“ kao u slučaju finala samaca u Riju, nego su dodijeljene dvije brončane medalje. Znači, moglo se i tada, te 2016. godine dodijeliti dvije medalje za identičan rezultat! No, ja ne doživljavam tu utrku kao poraz jer nisam napravio niti jednu pogrešku, a veslao sam u tom finalu do posljednjeg atoma snage.

Nije bilo do mene, dao sam sve od sebe, a netko je odlučio da je to vrijedno srebrne medalje…

BOJITE LI SE PORAZA, NE ZASLUŽUJETE BITI USPJEŠNI! (CHARLES BARKLEY, ČLAN ORIGINALNOG KOŠARKAŠKOG DREAM TEAMA SAD-A) TAJNA MOTIVACIJE Najtrofejniji hrvatski veslački trener NIKOLA BRALIĆ otkriva tajnu motivacije ili podizanja „iz mrtvih“ veslačkih posada, makar bi netko mogao ustvrditi da je njemu trenutačno lako jer ima pod trenerskom ingerencijom gotovo nepobjedivu braću Sinković. Bralić, koji je u trenerskim metodama u mnogočemu ispred vremena, prevenira i eventualne buduće neuspjehe: - Poslije neuspjeha ili poraza uvijek slijedi analiza, vraćamo se na temeljni rad, tehniku i testiranje. Kada se napravi završni test, on mora biti adekvatan rezultatu koji se očekuje. Nikakve priče i uvjeravanja ne prolaze, samo argumenti proizašli iz analize. To je najbolji preduvjet za vraćanje samopouzdanja.

VAŽNOST ANALIZE Analiza je iznimno važna i u poimanju poraza olimpijca iz streljaštva MIRANA MARIČIĆA koji je na Mediteranskim igrama u Oranu osvojio srebro ili ostao bez zlata za 0,1 boda: - Puno se nauči iz poraza jer puno se više analizira, a kad se pobijedi - puno više se slavi. Neki porazi teško su mi pali, ponekad je trajalo i nekoliko dana da me sve to prođe. Ali ovisi i o tome kakav je poraz i na kojem se natjecanju dogodio - teži mi je onaj u Svjetskom kupu nego na Mediteranskim igrama. Ali da mi je netko ponudio srebro uoči MI-ja, uzeo bih bez pogovora. Medalja ipak sve olakša.

PRISTRANE SUDAČKE ODLUKE Jedan iz galerije najvećih hrvatskih sportaša svih vremena, ŽELJKO MAVROVIĆ, bio je sredinom 90-ih godina prošlog stoljeća vladar europskog boksa. Iza

30

OLIMP

njega je ostao fascinantan učinak u profesionalnoj karijeri (27 pobjeda i samo jedan poraz). Nakon sedam uspješnih obrana kontinentalnog naslova prvaka, uslijedio je poznati dvoboj za svjetski teškaški naslov 1998. godine. Sudačkom odlukom, dakle, na bodove - boksaču „zvučnijeg“ imena, Britancu Lennoxu Lewisu, podignuta je ruka u znak pobjede, ali nitko od gledatelja u Hrvatskoj, a i puno šire, nije u tom meču vidio Mavrovićev poraz. Naprotiv, zbog srčanosti i garda koji je demonstrirao protiv favoriziranog suparnika, Željko Mavrović je (p)ostao sportska legenda. Pri evociranju podsjetnika na taj događaj, Mavrović je dao do znanja da je isti odveć „arhiviran“, a kao sportaš koji je tijekom karijere imponirao mirnoćom i staloženošću, efektnom rečenicom podijelio je s nama i iskustvo proživljavanja sportskih poraza (uglavnom onih s početka karijere): - Najveće pomake u životu ostvario sam upravo nakon poraza, uvijek sam ustajao još jači i motiviraniji.

DOSTOJANSTVO U POBJEDI I PORAZU Prva osvajačica pojedinačnog hrvatskog olimpijskog odličja na ljetnim Igrama (Peking 2008.) SNJEŽANA PEJČIĆ, na temu poraza ili neuspjeha u streljaštvu kaže: - I u pobjedi i u porazu treba biti dostojanstven. Ja nisam nastupala pred tisućama navijača, nisam osjećala taj pritisak s tribina i ne natječem se u dvoboj natjecanjima u kojim se odmah ispada. No, znam da nekima iz drugih sportova nije bilo lako u trenucima dok su gubili jer ljudi osuđuju izraze ljutnje ili poteze poput slamanja teniskog reketa. Naravno, neki porazi su teži od drugih, nije isti onaj na PH i onaj na Olimpijskim igrama. Primjerice, moje 12. mjesto u Riju 2016. godine držalo me mjesecima kao potpuni poraz. Budući da su olimpijske igre svake četiri godine najteže je doći do rezultata pod geslom „ja moram“. Za to treba imati mentalnu snagu i biti sposoban stalno je vraćati.

SVE ILI NIŠTA Iz trenerske perspektive zanimljiva su stajališta iz pojedinačnih i kolektivnih sportova. JOŠKO VLAŠIĆ je radio u nekoliko sportova (atletika, košarka, tenis, nogomet) i njegovo iskustvo sugerira da je puno teže uspjeti u pojedinačnim nego u kolektivnom sportovima.

- U pojedinačnom sportu uvijek vrijedi pravilo: sve ili ništa. Primjerice, ako nisi dovoljno uspješan, u atletici možeš ostati gladan. Puno je veći neuspjeh u pojedinačnom nego u kolektivnom sportu. Na Blankinom primjeru to izgleda ovako: ako je za finale potrebno 195 cm, a njezin najbolji rezultat je 205 cm, onda ulazak u finale nije uspjeh u očima nacije, medija… Trener je tu da se preispituje što je radio i što je mogao bolje. Treba postojati plan što se željelo i što se postiglo. Kod pravih sportaša uvijek je cilj napraviti nešto bolje i više u tom zidu koji se zove njihova karijera. Procesom regeneracije i mobilizacije svaki sljedeći nastup treba biti puno bolji od prethodnog.

NEMA MJESTA ZA TUGU Na sličnom tragu je i izbornik hrvatskih rukometašica NENAD ŠOŠTARIĆ koji otkriva kako je motivirao svoje izabranice nakon polufinalnog poraza od Francuskinja na EP-u 2020.: - Već drugi dan igrali smo za broncu, rekao sam im da nema mjesta za tugu i da trebaju biti ponosne na sebe jer su napravile više od očekivanja. Naglašavao sam da nam nitko nema pravo uzeti nadu da možemo pobijediti Dansku u borbi za broncu, ako je pojedinačno i bolja, nije ekipno. Otišli smo pozitivni na spavanje, s vjerom da idemo po europsku broncu, za koju su nam danski mediji davali jedan posto izgleda. Iskoristio sam to, kao i neke druge sitnice, da ih dodatno motiviram, a one su, kako se to kaže, ušle maksimalno „nabrijane“ i osvojile broncu.

NISU SVI PORAZI ISTI A da svi porazi nisu isti, makar se dogodili i na najprestižnijem višesportskom natjecanju, potvrdio je trenutno naš najbolji tenisač MARIN ČILIĆ u osvrtu na finale parova na Olimpijskim igrama u Tokiju, iz kojeg je, skupa s partnerom i kumom Ivanom Dodigom, izašao sa srebrom oko vrata: - Cijeli tjedan imali smo toliko emocija u sebi predstavljajući našu državu na Olimpijskim igrama i boreći se za osvajanje medalje. I onda dođe finale parova… Nitko nije sretan kad izgubi u olimpijskom finalu, ali ako smo već morali izgubiti, neka smo izgubili od Nikole i Mate.

SVAKI JE PORAZ SAM PO SEBI POBJEDA. (FRANCISCO MATURANA, ZASLUŽNI KOLUMBIJSKI NOGOMETAŠ I TRENER)

32

OLIMP

MIŠLJENJE STRUKE

ISKUSTVA SPORTAŠA I TRENERA

Prof dr. sc. Renata Barić Sportski psiholog

P

orazi su sastavni dio sporta i nemoguće je postati šampion ako nisi naučio nositi se sa svojim neuspjehom.

Iako sportaši imaju velike ambicije i očekivanja, jednostavno nije moguće uvijek biti bolji, postizati više, obarati osobne rekorde, u cijeloj sportskoj priči neuspjeh je neminovan. Uvijek će u nekom trenutku netko biti bolji i u tom i jest draž sporta i veliki motivacijski potencijal. U suvremenom sportu ističe se važnost psiholoških vještina kao ključnih varijabli uspjeha, osobito mentalne čvrstoće kao otpornosti na različite situacije, sposobnosti suočavanja s neuspjehom i ustrajanja u tom da ideš dalje. Sportaši su ‘tough guys’ no to ne znači da nemaju emocije. Naprotiv, da bismo bili stabilni i u neuspjehu važno je prihvatiti takvu situaciju, osvijestiti svoje reakcije i sve emocije koje dolaze kao nešto normalno, bez da se borimo protiv njih jer nam nisu ugodne. Tako sportaš ostaje slobodan, sposoban djelovati i biti u sadašnjem trenutku, u svakom segmentu svog iskustva kakvo god ono bilo, čime štedi svoju energiju koja se često troši na ljutnju, samokritičnost i ruminiranje negativnih misli, uči o sebi i raste. To ne znači pomirenost s neuspjehom, nego si sportaš omogućava birati svoje djelovanje, umjesto da samo reagira po automatizmu, ostavljajući svom umu prostora da se usmjeri na svrsishodnu akciju, bilo u trenutku djelovanja na terenu, bilo nakon poraza. Da bi to mogao, važno je da zna svoje životne pokretače tj. da se vodi vlastitim vrijednostima i bude autentičan, a svoj sport i svoje rezultate doživljava kao dio svog života, nečega što s ljubavlju radi, a ne kao neodvojivi dio sebe. U slučaju takve fuzije rezultat postaje više od samog rezultata - izvor pritiska i potvrda vlastite vrijednosti koja dolazi izvana, bez čvrste utemeljenosti na razini samopoimanja. Ono što je važno jest činjenica da iz svakog iskustva, dobrog ili lošeg sportaš može učiti, a to može ukoliko je otvoren primiti poruku poraza ne kao osobnu kritiku i neuspjeh, već kao putokaz za dalje te pri tom biti suosjećajan prema sebi kao što bi bio prema prijatelju u sličnoj situaciji i iz te pozicije planira jasne korake daljnjeg djelovanja.

UDK 796/799(091) • CODEN: PHSPFG • ISSN 1330-948X

Već više od pola stoljeća na ovim stranicama podsjećamo na bogatu povijest hrvatskog sporta. Činit ćemo to i dalje, iz broja u broj, s jasnim ciljem da otmemo zaboravu mnoštvo imena i događaja koji su dio naše duge sportske tradicije

Povijest SPORTA HRVATSKOG

GODINA 52 • BROJ 201 • LJETO 2022.

IN MEMORIAM: Petar Skansi Ronald Lopatny Slavko Podgorelec Nikola Stipaničev Ivan Mecanović

POZIV AUTORIMA! Pozivamo sve povjesničare

sporta, istraživače, kroničare i autore koji se bave povijesti sporta, a zainteresirani su da im članak bude objavljen u podlistku Povijest hrvatskog sporta, da svoje radove pošalju na e-mail adresu: ana.popovcic@hoo.hr.

OBLJETNICE

trijumfa

90 godina od Gusareva osmerca

Početkom rujna 1932. u Beogradu je osmerac splitskog Gusara na opće iznenađenje osvojio zlatno odličje na Europskom prvenstvu

Posada Gusareva osmerca koja je na EP-u 1932. u Beogradu osvojila zlatnu medalju: Ivo Fabris, Vjekoslav Raffaelli, Elko Mrduljaš, Jure Mrduljaš, Petar Kukoč, Jakov Tironi, Luka Marasović, Bruno Marasović i kormilar Ljubomir Kraljević

Piše: MLADEN CUKROV

L

egendarni hrvatski veslački klub Gusar osnovan je 5. ožujka 1914. u prostoru Hrvatskog doma u Splitu. Osnivači su mu bili, među ostalima, njegov dugogodišnji predsjednik, dr. Ivo Stalio, Fabjan Kaliterna (jedan od osnivača Hajduka) i Josip Kodl.

Tijekom svoje duge povijesti na čelu kluba bili su mnogi istaknuti građani Splita koji su svojim autoritetom i ugledom držali visoke standarde organizacije kao i njegovanje viteštva i sportskog duha kluba.

Ove se godine navršava 90 godina od velikog uspjeha Gusareva osmerca, koji je na Europskom prvenstvu u Beogradu osvojio prvu zlatnu medalju u veslanju i postao europski prvak.

Na državnom prvenstvu u srpnju 1932. Gusar je bio najbolji u dubl-skulu i četvercu s kormilarom. S velikim nestrpljenjem iščekivala se najatraktivnija utrka - utrka

OLIMP / POVIJEST HRVATSKOG SPORTA

osmeraca. Iako su bili favoriti, veslači Gusareva osmerca u napetoj su utrci izgubili od veslača šibenske Krke.

Na sjednici Veslačkog saveza Jugoslavije 10. srpnja 1932. odlučeno je da se nekoliko dana prije EP-a održe izlučne (eliminacijske) utrke kako bi se u konačnici definirali reprezentativni čamci.

Tako se dogodilo da je Gusar 29. kolovoza uspio pobijediti osmerac Krke za pola dužine čamca. Nakon utrke došlo je do nemilih scena i verbalnog sukoba veslača oba kluba. Šibenčani su se smatrali oštećenima, tvrdeći da je sudac previdio raniji start osmerca Gusara. Veliki dio sportske javnosti bio je na strani Šibenčana, jer je glavni sudac ove utrke bio dr. Ivo Stalio, inače predsjednik splitskog kluba. Na kraju, predstavnici VSJ-a su odlučili da je ovom pobjedom osmerac Gusara stekao pravo zastupati Jugoslaviju na dolazećem europskom

Veliki srebrni Pokal Kraljevine Italije koji su veslači Gusara donijeli u Split. Do 1932. taj pokal su osvajale samo četiri države (koje su osnovale Međunarodni veslački savez FISAu) - Belgija, Francuska, Italija i Švicarska Serija poštanskih maraka posvećena veslačima Gusara

prvenstvu. Ono je održano na stazi u Beogradu od 2. do njihova osmerca. Dio javnosti, a i nekih predstavnika 4. rujna. Prvenstvu Europe prethodio je kongres FISA-e klubova, bilo je na strani Krke zagovarajući nastup koji je otvorio predsjednik Rico Fioroni. Na kongresu su Šibenčana na prvenstvu. No, pravo nastupa dodijeljeno izabrani suci i ostali dužnosnici koji su sljedeća tri dana je Splićanima koji su to potpuno opravdali postavši trebali pratiti natjecanja. Glavni organizator prvenstva europskim prvacima. bio je svestrani Fabjan Kaliterna iz Splita, a iz Kraljevske Čestitkama pobjedničkom osmercu pridružio se lože ove veslačke utrke promatrao je i kralj Aleksandar Aleksandar I. Karađorđević riječima:“Ovo je za mene Karađorđević sa suprugom Marijom i ostalim članovima obitelji i dvora.

GLAVNI ORGANIZATOR PRVENSTVA BIO JE SVESTRANI 10 000 LJUDI POZDRAVILO POBJEDNIKE

FABJAN KALITERNA IZ SPLITA, A IZ KRALJEVSKE LOŽE OVE VESLAČKE UTRKE PROMATRAO JE I KRALJ ALEKSANDAR KARAĐORĐEVIĆ SA SUPRUGOM MARIJOM I OSTALIM ČLANOVIMA OBITELJI I DVORA.

Godinu dana ranije na EP-u u Parizu proslavili su se Francuzi koji su uspjeli pobijediti do tada neprikosnoveni osmerac Italije. Osim ova dva osmerca, i Švicarci su imali jako dobre veslače za koje se vjerovalo da mogu doći do medalje. No, u prednatjecanju je osmerac Gusara s lakoćom pobijedio Švicarce plasiravši se u finalno natjecanje.

U finalu su Splićani imali jako dobar start i uspjeli se odvojiti od posada Mađarske i Francuske. Osmerac Francuske bio je glavna opasnost, ali se nakon 1500 m nepažnjom zabio u plutaču i tako izgubio dragocjeno vrijeme. Svojim dugim zaveslajima naši su veslači zadržali prednost i prvi prošli kroz cilj! Preko 10 000 gledatelja razdragano je pozdravilo pobjednike...

Splićani su tako na iznenađenje svih Zlatna postali europski europska prvaci što je bio do medalja koju tada najveći uspjeh su „gusaraši“ ponosno jugoslavenskog nosili oko veslanja. Iza njih su vrata ostale Francuska, Mađarska, Čehoslovačka i Poljska. Među prvima koji su čestitali svojim ljutim protivnicima bili su veslači Krke. Ovo je ujedno bila i velika satisfakcija Splićanima budući da je bilo dosta skeptika oko nastupa

jedan velik i sretan dan i ja vas molim da moje kraljevsko priznanje izrazite svakom veslaču vašeg osmerca pojedinačno i da im u moje ime stisnete desnicu“.

Njegova supruga, kraljica Marija, zajedno s kraljevićem Petrom, bila je pokroviteljica ovog prvenstva i Gusar joj se, na prvoj godišnjoj skupštini, zahvalio na podršci i toplim riječima koje je zajedno sa suprugom uputila veslačima.

Svoje dojmove s prvenstva dao je i Fabjan Kaliterna, kao predsjednik Organizacijskog odbora. U svojoj izjavi novinaru lista „Novo doba“ između ostalog je rekao: „Ova pobjeda na europskom prvenstvu najvažnija je u veslačkom sportu i neosporno će dati poticaj svim veslačkim klubovima, a naročito našem Gusaru i njegovu vodstvu da nastavi uspješnim i marljivim radom koji donosi ovako lijepa, časna priznanja i nagrade.“ Ovaj trijumf Gusareva osmerca bila je velika prekretnica koja je splitskom veslanju otvorila vrata Europe i svijeta.

Budući naraštaji su nastavili tradiciju veslačkih uspjeha s kojima se Split i danas ponosi.

IZVORI I LITERATURA: *Povijest športa u Splitu 1918.-1941., Duško Marović- Mihovil Rada, Split 2006.g. *HVK Gusar 1914-2014, spomenica, Herci Ganza Čaljkušić,, Split, 2014.g. *Arhiva Muzeja sporta Split u osnivanju

SPORT I RAT

Stradanja sportaša u Drugom svjetskom ratu Rat u Ukrajini i uloga istaknutih sportaša u njemu, povod je da se prisjetimo sudbina sportaša u Drugom svjetskom ratu na južnoslavenskim prostorima Piše: DAVOR KOVAČIĆ

U

slijed teških političkih i nacionalnih sukoba i u nogometu su, izbijanjem Drugog svjetskog rata, mnoge situacije tragično završavale.

Nakon talijanske okupacije Dalmacije, fašisti su uhitili upravu Radničkog sportskog društva Split na čelu s predsjednikom dr. Petrom Nisiteom, a talijanske fašističke vlasti su početkom rata strijeljale 14 članova tog kluba.

Nogometaš Svetozar Đanić, podrijetlom pravoslavac iz Vojvodine, došao je 1936. godine na studij u Zagreb i igrao u Građanskom. Nastupao je za reprezentaciju Banovine Hrvatske, a nakon uspostave ustaške države pozvan je u nogometno predstavništvo, odnosno reprezentaciju NDH. Prilikom povratka s utakmice reprezentacije NDH protiv Njemačke u Beču 1941. godine uhićen je od ustaških vlasti zbog suradnje s komunistima te je strijeljan na zagrebačkoj Dotrščini nakon tri dana.

Zbog bliskosti s komunističkim pokretom, vlasti NDH uhitile su Nikolu Pajevića, nogometaša HAŠK-a, rođenog u Cetinju. Pajević je u HAŠK došao 1935. godine i postao standardni prvotimac. Kada je uhićen, neki članovi HAŠK-a ušli su u tajništvo kluba i odnijeli komunističku literaturu iz dimnjaka gdje ju je čuvao crnogorski nogometaš.

Njegovi suigrači Ratko Kacian i Ico Hitrec otišli su kod povjerenika za sport u Boris i Žarko NDH Miška Zebića (koji je Dolinar kao predratni član HAŠK-a sudjelovao u dovođenju Pajevića u zagrebački klub), no ni Zebićeva intervencija nije uspjela osloboditi uhićenog nogometaša. I neki Crnogorci u Zagrebu pokušali su preko utjecajnog crnogorskog političara u NDH Save Štedimlije utjecati na Pajevićevo oslobađanje, no prijeki sud NDH na čelu s Ivanom Vidnjevićem osudio ga je 1943. godine na smrt. Usprkos pokušajima njegovih odvjetnika da sud proglase nenadležnim jer nije bio

OLIMP / POVIJEST HRVATSKOG SPORTA

državljanin NDH te nadanjima pomoći talijanskog konzula...

Franjo Giller - koji je u predratnom razdoblju jedno vrijeme bio član Građanskoga – u doba II. svjetskog rata u rodnoj Vojvodini je kao Hrvat njemačkog podrijetla mobiliziran u njemačku vojsku. U pokušaju bijega partizanima, otkriven je i uhićen te su ga nacisti strijeljali u Vršcu krajem 1943.

Inače, Giller je zahtijevao ispisnicu iz Građanskog (s kojim je osvojio naslove državnog prvaka 1926. i 1928. godine), zbog postupka tadašnjeg predsjednika i tajnika Građanskoga Josipa Maroševića koji ga je kritizirao pred igračima prije jedne međunarodne utakmice. Poslije je Giller otišao na odsluženje vojnog roka te igrao za beogradske klubove Jugoslaviju i Čukarički. Zanimljivo je i to da je bio prvi nogometaš na tadašnjim jugo-prostorima koji se 1931. godine podvrgnuo operaciji meniska.

Predsjedniku Građanskoga u dva navrata (u razdoblju 1921.-1923. te 1933.-1935) Željku Viktoru Bergeru, koji je bio židovskog podrijetla, uspostavom NDH ustaške vlasti su oduzele tvornicu Tibec u Zemunu. Daljnja Bergerova sudbina u ratnom vrtlogu nije poznata jer mu se kasnije izgubio svaki trag...

Tajnik Građanskog Jozo Jakopić, koji je bio i izbornik nogometne reprezentacije za vrijeme Banovine Hrvatske, nakon dolaska ustaša na vlast interniran je u koncentracijski logor Stara Gradiška. Pretpostavlja se da je razlog njegova uhićenja ležao u činjenici da su u Građanskom utjecaj imali Židovi od kojih su neki bili i predsjednici kluba s kojima je bio u dobrim odnosima. Jakopić je bio pristaša HSS-a i prema nekim izvorima imao kontakte i s britanskom obavještajnom službom. U starogradiškom logoru Jakopić je bio do kraja

U PODRUMU DOLINAROVE OBITELJSKE KUĆE U PRIMORSKOJ ULICI U ZAGREBU IZRAĐIVALI SU LAŽNE DOKUMENTE. BORIS JE IZRAĐIVAO PEČATE, A STOLNOTENISAČ ŽARKO SE POTPISIVAO NA LAŽNE PROPUSNICE POMOĆU KOJIH SU ŽIDOVI MOGLI NAPUSTITI NDH 1942. te je pušten na slobodu. Emigrirao je u Zürich gdje je ubrzo 1946. i umro. Kada su 8. svibnja 1945. godine partizani ulazili u Zagreb, nekadašnji igrač Građanskoga Emil Perška poginuo je na zagrebačkoj Zvijezdi boreći se protiv partizana s puškom u ruci...

NOGOMETAŠI NA RATIŠTIMA U ratnim uvjetima pojedini nogometaši bili su i na ratištima.

Tako je Marko Rajković, pouzdani igrač Građanskoga koji je 1936. godine senzacionalno pobijedio Liverpool u Zagrebu,

Ulazak partizana u Zagreb 1945. godine

se boriti za domovinu igrajući nogomet... poginuo 15. listopada 1941. godine kao vojnik Hrvatske Željka Čajkovskog, tada mladog nogometaša HAŠK-a, legije, 369. pojačane pješačke pukovnije u Ukrajini. spasio je proslavljeni nogometaš Ico Hitrec koji je preko Pripadnici oružanih snaga NDH bili su i vratar Concordije svojih veza u liječničkim krugovima isposlovao da dobije Zvonimir Monsider i vratar HAŠK-a i Građanskoga Franjo Šoštarić. Monsider je za vrijeme II. svjetskog rata bio vojni dijagnozu krvarenja čira zbog čega je izbjegao mobilizaciju i odlazak na bojište. Kasnije je Čajkovski isticao da mu je to pilot zrakoplovstva NDH, a zadnjih mjeseci NDH bio je u spasilo život jer su svi s kojima je trebao ići u rat poginuli. časničkoj školi Ustaške vojnice.

Hitrec je pomagao i brojnim zagrebačkim židovskim Šoštarić je kao pilot zrakoplovstva NDH sudjelovao u obiteljima u bijegu iz zemlje. Zajedno sa Žarkom borbama za Staljingrad. Prema nekim navodima pilotirao je na njemačkom lovačkom zrakoplovu Messerschmitt i Dolinarom, istaknutim stolnotenisačem i njegovim bratom srušio nekoliko sovjetskih zrakoplova. Poslije završetka Borisom, organizirao je cijelu mrežu za izradu vješto krivotvorenih propusnica za svoje prijatelje Židove, koji su rata, Šoštarić je kao i nekolicina zagrebačkih nogometaša tako našli spas u Italiji i drugim zemljama. Kada je njihova “dekretom“ pristupio beogradskom Partizanu. aktivnost otkrivena, ustaška je vlast uhitila njihova oca, Međutim, neki nogometaši uspjeli su zahvaljujući nogometu smijenila ga s položaja suca i izbjeći odlazak na umirovila. Kasnije je Žarko Dolinar ratište. Tako je jedan od ŽARKO DOLINAR O ICI HITRECU JE govorio da je glavni „dirigent“ najtalentiranijih mladih REKAO: “ŠTO SVE NIJE RADIO TAJ nogometaša Stjepan bio Ico Hitrec te je istaknuo: “Što sve nije radio taj čovjek!?

Bobek poslije uspostave ČOVJEK!? MOBILIZIRAO JE POMOĆ, ZAŠTITU, ORGANIZIRAO FALSIFICIRANJE Mobilizirao je pomoć, zaštitu, NDH poslan u bečku Admiru Wacker kako ne RAZNIH ZA ŽIVOT SPASONOSNIH ISPRAVA. organizirao falsificiranje raznih za život spasonosnih isprava. bi bio mobiliziran. Kada NAUČIO NAS JE NE SAMO ŠPORTU, Nemilosrdno je telefonski napadao, se vratio, zaigrao je za DRUŠTVU, KOLEGIJALNOSTI, NEGO I urgirao, varao, predstavljao klub Ličanin čiji mu je se u ime službenih ustanova, predsjednik rekao da će SPAŠAVANJU LJUDSKIH ŽIVOTA.”

SPORT I RAT nekih generala i djelatnika. S Tintentodom (tekućina za brisanje) prepravljao je stotine propusnica, dozvola, osobnih iskaznica. Naučio nas je ne samo športu, društvu, kolegijalnosti, nego i spašavanju ljudskih života. (…) S njim smo naučili više nego na tri fakulteta“.

Za vrijeme rata i na ostalim južnoslavenskim prostorima nogometaši su proživljavali teške, često i dramatične trenutke nekad i s tragičnim završetkom. Igrača beogradske Jugoslavije i reprezentativca Milutina Ivkovića Milutinca njemački je Gestapo zbog povezanosti s radničkim pokretom i Komunističkim partijom zatvorio u logor na beogradskoj Banjici.

Strijeljan je 1943. godine u Jajincima.

Predratni najbolji srpski nogometaš Blagoje Moša Marjanović je kao vozač Jugoslavenske kraljevske vojske II. svj. rat proveo u Artur Takač zarobljeništvu u njemačkom logoru kod Berlina gdje je ostao do 1944. godine.

Mađarski trener Illès Spitz, trener splitskog Hajduka je 1939. godine, kada mu je istekao ugovor (nova uprava nije mu ponudila novi) otišao u Skoplje gdje je postao trener Građanskog, mladog jugoslavenskog prvoligaša. U Skoplju je mađarskog trenera židovskoga podrijetla zatekla kapitulacija Kraljevine Jugoslavije poslije čega je bugarska vojska okupirala Makedoniju.

Bugarske vlasti, koje su se nalazile na strani nacističke Njemačke, slali su Židove u koncentracijske logore, pa je tako i Spitz, mađarski Židov, trebao zajedno s obitelji

HANŽEKOVIĆ, MIHALIĆ, TAKAČ...

Boksač Isidor Gotesman bio je jedan od istaknutijih boksača pred početak rata. Iako Židov (žena mu je bila Hrvatica) bio je u vojsci u domobranstvu NDH te je 1942. godine ranjen na ratištu i prebačen u zagrebačku bolnicu Sveti Duh. Budući da su mu prostrijeljeni bubrezi, nakon operacije pušten je iz bolnice te ga je komisija proglasila nesposobnim za daljnje služenje vojske.

Trener atletičara HAŠK-a, Ferdo Setter u želji da oslabi opasnog konkurenta Concordiju, pobunio se 1945. godine zašto nije uvojačen najbolji atletičar tog kluba Franjo Mihalić koji je triput proglašavan najboljim sportašem u NDH. Mihalić je tada morao obući domobransku odoru, ali je ubrzo došlo do sloma NDH, pa nije poslan na bojište.

Franjo Mihalić se cijelo vrijeme rata nalazio u Zagrebu te je dvaput uhićen i proveo u zatvoru po mjesec dana jer je tiskao plakate protiv ustaške države. Međutim, u oba slučaja se uspio izvući jer je bio istaknuti sportaš pa su mu pojedinci pomogli da izađe iz zatvora. Mihalić je isticao da su sportaši unatoč ratnom dobu bili zadovoljni jer su putovali u inozemstvo, stanovali i hranili se u dobrim hotelima što je tada bila velika povlastica. Trener Milčo Dobrin je kao Židov morao nositi Davidovu žutu zvijezdu i bilo mu je zabranjeno biti uz Mihalića na natjecanjima.

Dobrin je pobjegao iz Zagreba i preko Švicarske emigrirao u Venezuelu...

Varaždinac Artur Takač, koji je od 1934. do 1939. godine bio najbolji junior i omladinac u Hrvatskoj, član štafete HAŠK-a 4x400 metara (Despot-VanićTakač-Đurić) te jedan od Boris Hanžeković organizatora teniskog sporta u rodnom gradu, nakon uspostave NDH podnio je molbu za dobivanje arijevskog prava, koju je potkrijepio potvrdama Ustaškog stožera u Varaždinu i bivšega Hrvatskog sokola te svjedočenjem povjerenika za cjelokupni sport u NDH. Međutim, molba za nenošenje židovskog znaka bila mu je odbijena. Ubrzo je Takač pobjegao na Sušak i Italiju gdje se skrivao pod imenom Arturo Taccani. Kasnije je preko Barija stigao na otok Vis gdje se pridružio partizanima.

Nakon rata, Takač je bio djelatnik u jugoslavenskim sportskim forumima, a ubrzo je doživio i međunarodnu afirmaciju. Zanimljivo da je upravo Takač po završetku rata kao dužnosnik u Atletskom klubu Partizan nagovorio Franju Mihalića, koji je služio vojni rok u Subotici, da dođe iz Zagreba u Beograd, gdje je postao atletičar svjetske vrijednosti te obarao državne rekorde u raznim trkačkim disciplinama.

U II. svj. ratu stradavali su i ostali sportaši te su često bili u pogibeljnim situacijama. Borisa Hanžekovića, člana atletske reprezentacije Kraljevine Jugoslavije, vlasti NDH su uhitile i u lipnju 1944. zbog suradnje s komunističkim pokretom odvele u jasenovački logor. Poginuo je prilikom pokušaja proboja logoraša 1945. godine. U spomen na njega u Zagrebu se od 1951. godine održava atletsko natjecanje Hanžekovićev memorijal.

IZVORI I LITERATURA: Davor Kovačić, Hrvatski nogomet u doba cara, kralja, poglavnika i maršala, Zagreb, 2019.

Dražen Lalić, Nogomet i politika. Povijest i suvremenost međuodnosa u Hrvatskoj, Zagreb, 2108.

Tko je tko u NDH, Hrvatska 1941.-1945., Zagreb, 1997. Židovski biografski leksikon (lzmk.hr). Pristup ostvaren 10. 2. 2022.

MARKO RAJKOVIĆ, POUZDANI IGRAČ GRAĐANSKOGA KOJI JE 1936.

GODINE SENZACIONALNO POBIJEDIO LIVERPOOL U ZAGREBU, POGINUO 15.

LISTOPADA 1941. GODINE KAO VOJNIK HRVATSKE LEGIJE, 369. POJAČANE PJEŠAČKE PUKOVNIJE U UKRAJINI biti odveden u logor u Njemačku. Međutim, u skopskom Građanskom - koji je postao novi član bugarske lige - novim su vlastima objašnjavali da bi bez takvog stručnjaka skopski klub bio nedovoljno snažan za natjecanje u bugarskoj nogometnoj ligi, pa su Spitz i njegova obitelj bili pošteđeni odlaska u logor. Poslije rata, Spitz je postao trener beogradskog Partizana.

OLIMP / POVIJEST HRVATSKOG SPORTA

IN MEMORIAM

Život

PETAR SKANSI (Sumartin, 23. studenog 1943. – Ljubljana, 4. travnja 2022.)

pun

trofeja

Slavni hrvatski košarkaš i izbornik Petar Skansi bio je istinski velikan ne samo hrvatske i svjetske košarke nego i hrvatskog sporta općenito

U

Ljubljani je u 79. godini preminuo div sa splitskih Gripa koji je svojim igrama opčinio košarkaški svijet. Proglasili su ga i službeno najsjajnijim zlatnikom u izdanju svjetskih prvaka u Ljubljani 1970. godine, premda je po općoj ocjeni zaslužio i epitet prvog igrača prvenstva. Zadivio je svijet i 1968. godine na Olimpijskim igrama u Meksiku, kada su naši košarkaši osvojili „srebro zlatnog sjaja“.

O tome je Pero govorio: „Kada se prisjetim svoje karijere, nekako je u prvom planu ono što smo ostvarili na europskim i svjetskim prvenstvima, ali kako godine odmiču, Meksiko sve više dobiva na značenju. Tada smo iz europskih okvira izašli u svijet, osvojili smo i Ameriku, da tako kažem. Naime, Amerikanci su do tada, kada je u pitanju bila Europa ili košarkaški „ostatak svijeta“, čuli samo za Sovjete. A mi smo u Meksiku bili iznad Sovjeta...“ Dvije godine nakon Meksika doći će spomenuto SP u Ljubljani i zlatna medalja u Tivoliju. Preko američke rampe „plavi“ su uzletjeli visoko u košarkašku orbitu, najviše dokle se moglo. A onih 70-63 protiv prekoatlanskih košarkaša pamtit će se zauvijek. Na SP-u 1967. godine u Urugvaju osvojio je srebrnu medalju, kao i na EP-u 1965. godine u SSSR-u. Na Mediteranskim igrama 1967. u Tunisu okitio se zlatnom medaljom.

Skansi je košarkaški fenomen, vjerojatno jedinstven i u širim razmjerima, jer je košarku počeo igrati tek s navršenih 18 godina. Godine 1961. pokojni ga je Branko Radović odvukao u Spinut, a samo dva ljeta su mu trebala da se vine u reprezentaciju. Njegov meteorski uspon neposredno je vezan s uzletom košarke pod Marjanom, jer iste je godine tadašnji Split postao prvoligaš. Sjećajući se tih dana, Skansi je pričao: „Sjećam se tog vremena, trenirali smo u Spinutu i uvečer bi rijeka ljudi išla gledati vaterpolo. Tek bi ponetko bacio pogled prema nama. Radović nas je uvjeravao da ćemo i mi dočekati dan kada će se tako hodočasti i na košarku.

I bio je u pravu…“ Svjetsko zlato, olimpijsko srebro, pa srebra sa svjetskog i europskog prvenstva, trofeji s mediteranskih igara, Univerzijade... - sve je to stalo u samo 6-7 reprezentativnih sezona. Za reprezentaciju Jugoslavije nastupao je od 1963. do 1970. godine odigravši ukupno 111 utakmica. Posebno se rado sjećao 1971. godine kada je splitska Jugoplastika prvi put postala prvakom države. Svi su iz te generacije to silno

željeli; to je bio njihov veliki san koji se na sreću i ostvario.

Pero je za svoju Jugoplastiku, ranije Split, nastupao od 1960. do 1972. godine i postigao 3614 koševa. Otisnuo se 1972. u Italiju gdje je igrao za Maxmobili iz Pescare.

Po završetku igračke karijere 1973., vraća se u Split i započinje trenersku karijeru.

Godine 1976. s Jugoplastikom osvaja Kup Radivoja Koraća, a 1977. sa „žutima“ osvaja trostruku krunu prvenstvo, kup i Koraćev kup. Zatim će kao trener voditi reprezentaciju Jugoslavije do 1980. godine, s kojom 1979. osvaja treće mjesto na prvenstvu Europe u Italiji. S Benettonom iz Trevisa je prvak Italije, a sa Scavolinijem iz Pasara osvaja kup Europe. Trenirao je u Italiji još Honky iz Fabriana, Rever iz Venecije, Banco di Roma iz Rima, Fortitudo iz Bologne te PAOK iz grčkog Soluna.

Bio je izbornik reprezentacije Hrvatske na prvim njezinim Olimpijskim igrama u Barceloni 1992., gdje osvaja srebrnu medalju nakon poraza u finalu od američkog Dream Teama. Kao trener vodio je reprezentaciju Hrvatske na Igrama u Atlanti 1996. i prvenstvu Europe 1997., a 2003. vratio se na svoje Gripe da bi njegov matični KK Split konačno doveo do naslova prvaka Hrvatske.

Skansi je proglašen najboljim sportašem Hrvatske i 1970. godine. Od kraja 2011. do srpnja 2014. godine pomoćnik je ministra prosvjete kulture i sporta.

Dobitnik je Nagrade grada Splita 1975. godine, 2003. dodijeljena mu je Državna nagrada za sport Franjo Bučar, a 2020. ista nagrada za životno djelo. Godine 2003. dobio je i nagradu Hrvatskog olimpijskog odbora Matija Ljubek za životno djelo. Odlikovan je i državnim odličjem Red Danice Hrvatske s likom Franje Bučara.

Petar Skansi bio je proslavljeni sportaš i i trener, a iznad svega - veliki gospodin. Pokopan je na gradskom groblju Žale u Ljubljani.

Jurica Gizdić

IN MEMORIAM

SLAVKO PODGORELEC (Zagreb, 4. rujna 1934. – Zagreb, 27. ožujka 2022.)

Čovjek koji je živio sport i

za sport

Smrću Slavka Podgorelca otišla je još jedna osoba iz plejade velikana hrvatskog sporta, čovjek koji je živio sport i za sport te jedna od ključnih osoba u osamostaljenju hrvatskog sporta

R

ođeni Zagrepčanin, prvi glavni tajnik Hrvatskog olimpijskog odbora (od 16. rujna 1991. do 31. listopada 2000.) u mladosti se bavio gimnastikom, ali je pravu sportsku karijeru napravio u zagrebačkom hrvačkom klubu Lokomotiva, član koje je bio od 1951. do 1957. U tom razdoblju bio je prvak Jugoslavije u polusrednjoj kategoriji do 73 kilograma slobodnim stilom, te viceprvak grčko-rimskim stilom.

No, natjecateljsku karijeru morao je prekinuti već u 23. godini. Ozlijedio je menisk i ligamente, a budući da operacija nije uspjela, odustao je od aktivnog bavljenja hrvanjem. Kasnije se počeo baviti dizanjem utega u želji da ojača ligamente te je dvaput bio i prvak Hrvatske.

Diplomirao je 1959. na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, a na poslijediplomskom studiju obranio je 1974. magistarski rad na temu „Ekonomika i tehnika automatizacije“. Čak 12 godina radio je na Radio-televiziji Zagreb na mjestu direktora plana, analize, revizije i kontrole.

Podgorelec bio je i jedan od osnivača Hrvačkog kluba Zagreb.

S obzirom na to da je nakon demokratskih promjena republički SIZ fizičke kulture prestao djelovati, hrvatska

U MLADOSTI SE BAVIO GIMNASTIKOM, ALI JE PRAVU SPORTSKU KARIJERU NAPRAVIO U ZAGREBAČKOM HRVAČKOM KLUBU LOKOMOTIVA ga je Vlada imenovala direktorom Sportskog fonda Republike Hrvatske. Osim pionirskih poslova u razdoblju stvaranja i borbe za međunarodno priznanje Hrvatskog olimpijskog odbora, Slavko Podgorelec sudjelovao je i u izradi Zakona o športu.

Godine 1995. nagrađen je Trofejom Međunarodnog olimpijskog odbora pod nazivom „Jedinstvo olimpijskog pokreta“. Godine 2001. dobio je Nagradu Franjo Bučar za životno djelo, a 2006. Nagradu HOO-a Matija GODINE 1995. NAGRAĐEN JE TROFEJOM Ljubek. Dobitnik je još velikog broja MEĐUNARODNOG OLIMPIJSKOG ODBORA POD NAZIVOM kako nacionalnih, tako i lokalnih nagrada i priznanja. „JEDINSTVO OLIMPIJSKOG POKRETA“. GODINE 2001.

Nakon uspješne sportske karijere bio je trener hrvača Lokomotive i Komunalca, a zatim u dva mandata i

DOBIO JE NAGRADU FRANJO BUČAR ZA ŽIVOTNO DJELO, A 2006. NAGRADU HOO-A MATIJA LJUBEK predsjednik Hrvatskog hrvačkog saveza - od 1972. do 1976. i od 1978. do 1980. U dva mandata bio je i predsjednik Hrvačkog saveza Jugoslavije (od 1977. do 1979. te od 1984. do 1985). U razdoblju od 1986. do 1990. godine obnašao je dužnost tajnika Republičkog SIZ-a za fizičku kulturu, a od 1984. do 1986. tajnik je USIZ -a fizičke kulture grada Zagreba.

U dva mandata, od 1981. do 1985. te od 1985. do 1989., bio je i član Jugoslavenskog olimpijskog odbora. Slavko

OLIMP / POVIJEST HRVATSKOG SPORTA

Njegovom smrću izgubili smo još jednu osobu iz plejade velikana hrvatskog sporta, čovjeka koji je živio sport i za sport, i jednu od ključnih osoba u osamostaljenju hrvatskog sporta i razdruživanju sa sportom bivše države. Ispraćen je na zagrebačkom groblju Mirogoj.

Jurica Gizdić

IN MEMORIAM

RONALD LOPATNY (Zagreb, 19. rujna 1944. – Zagreb, 5. svibnja 2022.)

Zlato iz Meksika

kao

kruna iznimne karijere Napustio nas je legendarni olimpijac, osvajač zlatne olimpijske medalje 1968. u Meksiku, jedan od istinskih velikana hrvatskog vaterpola

R

ođeni Zagrepčanin, kao dječak bavio se plivanjem u Plivačkom i vaterpolskom klubu Naprijed na Šalati. Njegov je najbolji plivački doseg drugo mjesto na 100 metara slobodnim stilom iza poznatog Nenada Kuridže na juniorskom prvenstvu Jugoslavije. Život piše priče, a jedna od pamtljivijih je upravo ona Ronalda Lopatnyja. „Tata mi je umro kada mi je bilo deset godina. Mama i ja više nismo mogli po dva mjeseca godišnje biti na moru i na kupanje smo išli na Šalatu. Najbolje je bilo učlaniti se u klub jer je to donosilo mogućnost kupanja svakog dana. Pa smo ja i moji dečki iz Jurkovićeve ulice, uličice pokraj Petrove crkve, to i učinili, postali smo članovi kluba Naprijed“, prisjećao se Lopatny svojih početaka.

No, nije se Lopatny dugo zadržao u plivanju, ali je ostao u istom klubu i okrenuo se - vaterpolu. Već s 15 godina zaigrao je u prvoj momčadi kluba u tadašnjoj republičkoj ligi.

Kasnije su momci sa Šalate ime promijenili u Medveščak, a Lopatny je jedan od rijetkih naših vaterpolista koji je igrao u svim stupnjevima natjecanja. Već s 18 godina postao je reprezentativac Jugoslavije.

Bio je tada uvjerljivo najmlađi i jedini koji je igrao u drugoligaškom klubu.

Na sljedećim Igrama u Münchenu 1972. bio je član momčadi koja je osvojila peto mjesto. Na europskim prvenstvima 1966. u Utrechtu i 1970. godine u Barceloni osvojio je brončane medalje, a na Mediteranskim igrama 1967. u Tunisu i 1971. u Izmiru zlatne. Prestao je s vaterpolom u 29. godini, na vrhuncu karijere.

Diplomirao je na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, a često se rado prisjećao nastupa na Igrama: „Uoči Olimpijskih igara pripremali smo se u Rimu. Talijani su nas zvali, sve platili, svakodnevno smo igrali ogledne utakmice i pobjeđivali ih. A onda smo, na olimpijskom turniru, u skupini izgubili od njih. Imali smo 3-1, promašili dva četverca i otišli do 4-5 poraza. S Istočnim Nijemcima smo odigrali neodlučeno 4-4, za polufinale nam je trebalo čak 15 pogodaka razlike protiv Japanaca. A u prvoj minuti oni su poveli! Ipak, završilo je 17-2 za nas. Formu smo dohvatili u pravi čas u polufinalu i finalu. Prvo smo svladali Mađare, a u finalu nakon produžetaka i SSSR. Bila je to velika generacija našeg vaterpola: Janković je bio iznimno eksplozivan, Sandić grdosija od dva metra.

Stipanić fantastičan na vratima, otraga su igrali fenomenalno dvometraši Bonačić, Trumbić i Perišić.

Izbornik Aleksandar Coša Seifert, koji nas je vodio, uspio je neviđeno homogenizirati momčad.“

Bio je član Medveščakove momčadi koja je kao drugoligaš 1964. i 1966. godine osvojila zimsko prvenstvo Jugoslavije. Bio je to “ALEKSADAR SEIFERT BIO JE PRESUDAN ZA MOJU jedini drugoligaš – državni prvak.

KARIJERU. NAJZASLUŽNIJI JE ZA USPJEHE MLADOSTI I REPREZENTACIJE. PREDLAGAO SAM DA SE BAZEN NA ŠALATI NAZOVE NJEGOVIM IMENOM“

U Mladost je prešao 1968. te odigrao pet izvanrednih godina, završivši karijeru već 1973.godine. Triput je s „mladostašima“ osvojio Kup europskih prvaka (1968., 1969. i 1971. ), triput prvenstvo Jugoslavije (1969., 1970. i 1971.), a dvaput je bio najbolji igrač i strijelac lige (1970. i 1971.)

Godine 2015. dobio je Državnu nagradu za sport Franjo Bučar. Pokopan je na zagrebačkom Mirogoju.

Za reprezentaciju je nastupio 150 puta. Osvajač je zlatne olimpijske medalje u Meksiku 1968. godine.

Jurica Gizdić

IN MEMORIAM

NIKOLA STIPANIČEV (Tribunj, 9. prosinca 1936. – Split, 20. travnja 2022.)

Splitska veslačka legenda

i

simbol Mornara

U 86. godini života preminuo je legendarni hrvatski veslač, član splitskih klubova Gusar i Mornar. Bio je sudionik Olimpijskih igara 1960. godine u Rimu gdje je veslao u četvercu s kormilarom

N

ikola Stipaničev, za prijatelje Pićo, karijeru je započeo u Gusaru, a svojim radom i ljubavlju prema klubu postao je jedan od najvećih simbola Mornara. Najprije je bio respektiran i omiljen kao kormilar u Mornarevim posadama, a zatim se proslavio kao trener stvarajući poznatu Mornarevu školu veslanja.

Bio je jedan od posljednjih svjedoka onog slavnog Mornareva doba kada su vladali sasvim drugi parametri, a o tome je govorio: „Jedna od najvažnijih stvari bila mi je odgojiti mladog čovjeka. To danas zvuči možda malo karikaturalno, a ponekad nikoga nije ni briga.

Dogodi se u trenažnom procesu da neki momci budu za sport nespremni ili čak nedovoljno talentirani, ali ih do određenog stupnja nastojimo uključiti u redovan rad, ispraviti greške, nadoknaditi neke nedostatke te omogućiti im da veslaju u posadi koja ostvari čak i neki rezultat. Možete misliti kako su ti momci sretni kada mogu, kao i njihovi prijatelji iz ulice, prebaciti ruksak preko ramena i doć’ s njima u Poljud na trening…“ Jedno kratko vrijeme Nikola nije bio u klubu, ali naravno to nije dugo trajalo, pa je o tome rekao: „Nisam mogao bez Mornara i naravno da sam se uvijek vraćao u veslaonu. Tako smo 1976. imali jednu jaku posadu s kojom smo na svjetskom prvenstvu u Klagenfurtu bili deveti u konkurenciji 18 osmeraca. Toliko smo dobro

DOBITNIK JE BROJNIH SPORTSKIH PRIZNANJA POPUT TROFEJA FABJANA KALITERNE (2019.), KOJI DODJELJUJE SPLITSKI SAVEZ ŠPORTOVA KAO NAGRADU ZA ŽIVOTNO DJELO veslali da su nam pristupili vrlo jaki Španjolci i raspitivali se odakle nama ta škola veslanja. A sve je to bio nastavak rada legendarnog splitskog veslačkog trenera Luke Marasovića. To su one trajne vrijednosti kluba koje se nikad ne smiju ignorirati. Ti Španjolci došli su se raspitivati jer su prepoznali način rada koji je za njih bio tajna; oni su to odmah uočili na našim veslačima.

Kvalitetan rad može i mora biti konstanta. Mi smo u Poljudu bili veslačka Sorbona.“

OLIMP / POVIJEST HRVATSKOG SPORTA

Nikola Stipaničev i u hrvatskoj se državi vraćao Mornaru. Radio je od 1992. i stvarao nove generacije, pa je tako Mornar imao jedan dvojac na pariće koji je pobjeđivao najprije u kadetima, a onda i u mlađim juniorima odnoseći naslove prvaka države. Dvaput su bili prvaci Hrvatske do 15 godina, dvaput prvaci i za mlađe juniore.

LEGENDARNI PIĆO BIO JE TRENER STVARATELJ, ČOVJEK KOJEMU JE NAJVAŽNIJE BILO STVORITI ČOVJEKA, PA TEK ONDA SPORTAŠA Imao je Mornar i prvaka u samcu i jedan fantastičan osmerac koji je po fizičkim kvalitetama obećavao mnogo, a tehnički je bio toliko nadmoćan u svojoj kategoriji da su momci drugoplasiranog ne jednom pobijedili s razlikom od preko tri dužine čamca...

Stipaničev je dobitnik brojnih sportskih priznanja od kojih izdvajamo Trofej Fabjan Kaliterna (2019.), koji dodjeljuje Splitski savez športova kao nagradu za životno djelo.

Legendarni Pićo bio je trener stvaratelj, čovjek kojemu je, kao što je i sam isticao, najvažnije bilo stvoriti čovjeka, pa tek onda sportaša. Bio je vrlo ugodna, skromna i nenametljiva osoba, uvijek spremna drugome pomoći, kako u sportu, tako i u privatnom životu.

Odlaskom Stipaničeva odlazi jedan od posljednjih izdanaka legendarne veslačke škole splitskog Mornara izniknule iz ruku velikog Luke Marasovića.

Nikola Stipaničev ispraćen je u krugu obitelji u rodnom Tribunju.

Jurica Gizdić

IN MEMORIAM

IVAN MECANOVIĆ (Osijek, 14. lipnja 1934. – Zagreb, 21. lipnja 2022.)

Ugledni

profesor

na čelu Jugoslavenskog olimpijskog odbora Dovoljno je reći da je Ivan Mecanović bio među samo četvoricom predsjednika Jugoslavenskog olimpijskog odbora koji su bili iz Hrvatske

R

ođen je 1934. godine u Osijeku u kojem je završio osnovnu i srednju školu. Diplomirao je 1957. na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a 1961. godine i na Ekonomskom fakultetu istog sveučilišta.

Doktorat ekonomskih znanosti stekao je 1976., a doktorat pravnih znanosti 1991. godine.

Profesor Mecanović dugi niz godina radio je na rukovodećim mjestima u gospodarstvu grada Osijeka (do 1976. godine), a od tada do umirovljenja 2004. obnašao je brojne dužnosti.

Izvanredni je profesor od 1976. i redoviti profesor Ustavnog prava od 1982., redoviti profesor Informatike od 1988., predstojnik Katedre za ustavno pravo i Katedre metodološko- informacijskih znanosti, predstojnik Centra za odnose s udruženim radom (Centra za gospodarstvo), voditelj poslijediplomskih studija i dekan Pravnog fakulteta u Osijeku.

informatike i marketinga.

Među objavljenim znanstvenim knjigama i monografijama posebno se ističu Ekonomika društvenih djelatnosti, Ustrojstvo i djelovanje javnog sektora I. i II., Jugoslavenski ustavi, Uvod u pravo informacija i Državne (regulotorne) i javne agencije.

Bio je nositelj više znanstvenih projekata, mentor sedam doktorskih disertacija i više od desetak magisterija znanosti. Uz rad na osječkom Pravnom fakultetu predavao je na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu, Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu i Fakultetu organizacije i informatike u Varaždinu, te na brojnim poslijediplomskim studijima u zemlji i inozemstvu. Kao gost profesor predavao je u Gdanjsku, Münchenu, Padovi i Pečuhu.

Odlukom Senata od 22. studenoga 2004. godine dodijeljeno mu je počasno znanstvenoBIO JE NOSITELJ VIŠE ZNANSTVENIH PROJEKATA, nastavno zvanje professor emeritus.

MENTOR SEDAM DOKTORSKIH DISERTACIJA I VIŠE OD DESETAK MAGISTERIJA ZNANOSTI. UZ RAD NA OSJEČKOM PRAVNOM FAKULTETU PREDAVAO JE NA EKONOMSKOM FAKULTETU U SARAJEVU, FAKULTETU POLITIČKIH ZNANOSTI U ZAGREBU I FAKULTETU ORGANIZACIJE I INFORMATIKE U VARAŽDINU...

Od 1978. do 1982. godine profesor Mecanović predsjednik je Izvršnog vijeća Sabora SR Hrvatske, a od 1982. do 1990. na čelu je Savjeta za društvene djelatnosti SR Hrvatske. Obavljao je i dužnost potpredsjednika Stalne međunarodne konferencije o informatici SPIN konferencije (Malaga – Havana) i predsjednika Savjeta za informatiku SFRJ i SRH. U bogatom znanstveno-nastavnom radu na fakultetu je uvodio nove predmete – Informatiku, Pravo informacija i Ustrojstvo i djelovanje javnog sektora. Objavio je preko 280 znanstvenih i stručnih radova, više od 20 knjiga (uz još desetak u koautorstvu) iz područja ustavnog prava, ekonomike i organizacije društvenih djelatnosti,

Pored grandiozne stručne i znanstvene biografije, treba istaknuti da je profesor Mecanović ostavio veliki trag i u sportu rodnog Osijeka, SR Hrvatske i Jugoslavije.

Bio je član brojnih sportskih tijela, SIZova. Između ostalih bio je i predsjednik Saveza za fizičku kulturu Općine Osijek, član predsjedništva SFK Hrvatske i Jugoslavije, a kruna njegova višegodišnjeg sportskog rada došla je 1986., kada je kao tek četvrti Hrvat (uz njega, bili su to još Franjo Bučar, Stevan Hadži i Boris Bakrač) izabran za predsjednika Jugoslavenskog olimpijskog odbora (dužnost je obnašao do 1989. godine).

Dobitnik je brojnih društvenih priznanja, lokalnih, republičkih i državnih.

Prof. dr. Ivan Mecanović pokopan je na zagrebačkom groblju Mirogoj.

Jurica Gizdić

NASTANAK MODERNOG SPORTA: ZRAKOPLOVSTVO

Od Pegaza do braće

Wright

Snovi za letenjem postoje u ljudima od pamtivijeka. Oni se u različitim oblicima pojavljuju u mitovima i prikazima u mnogim kulturama

S

Piše: ANA POPOVČIĆ

portsko zrakoplovstvo objedinjuje sve vrste letenja bezmotornim i motornim letjelicama kojima se nastoji postići izvršenje nekog sportskog zadatka. To ovako rečeno zvuči prilično suhoparno, ali u stvarnosti je daleko od toga...

Snovi za letenjem postoje u ljudima od pamtivijeka. Oni se u mnogim oblicima pojavljuju u mitovima i prikazima još od daleke prošlosti i u najrazličitijim kulturama.

Nama je nekako najbliža civilizacija starih Grka, pa da spomenemo dva najpoznatija mita. Božanskog krilatog konja Pegaza pripitomio je junak Belerofont i letio na njemu u nekoliko slavnih bitaka. Uz pomoć Pegaza Belerofont je ubio čudovišnu troglavu Himeru, borio se protiv ratobornih Solima, suprotstavio Amazonkama te ubio najhrabrije likijske borce. Nakon pobjede, Pegaz je odletio na Olimp gdje je Zeusu nosio munje, a na kraju je pretvoren u zviježđe čija pojava na noćnom nebu označuje dolazak proljeća.

Još je poznatiji mit o Dedalu i Ikaru.

Dedal je bio graditelj kojeg je kralj Minos, zajedno s njegovim sinom Ikarom, zatočio u labirintu. Pametni Dedal pronašao je način kako će pobjeći – izradio je krila od perja i pokazao Ikaru kako se koriste. Sam Dedal uspješno je preletio od Krete do Napulja, no Ikar je bio nepromišljen (a ponijelo ga je i uzbuđenje zbog

46

OLIMP

letenja) te je jednostavno zaboravio očeve upute i poletio previsoko. Sve dok toplina sunca nije rastopila vosak koji je držao perje, te se Ikar strovalio u more...

Kinezi su još u 4. st. pr. Kr. razvili prve zmajeve, a onda i rakete, balone na topli zrak, te kao igračke i prve preteče helikoptera. Preteča helikoptera veže se i uz Leonarda da Vincija, koji je u 15. st. predstavio svoju ideju „zračnog vijka“ (čijom se vrtnjom stvara uzgon), a koja je u biti ideja helikoptera.

Još je poznatiji njegov ornitoper kojim se u teoriji leti poput ptice koristeći mehanička krila, no oba ta izuma bila su praktično neupotrebljiva jer su zahtijevala enormu ljudsku snagu. Inače, Da Vincijeva knjiga o letenju sadrži tisuće bilježaka i stotine skica o prirodi leta i aerodinamičkih principa (između ostalog i nacrt pravog funkcionalnog padobrana) koji su postavili velik dio ranih temelja za razvoj zrakoplovstva.

POČETAK SPORTSKE ZRAKOPLOVNE AKTIVNOSTI U tom razvoju dva su glavna problema koje je trebalo savladati. Prvi: kako se zadržati iznad zemlje, odnosno u zraku, drugi: kako upravljati kretanjem, odnosno kako imati kontrolu nad objektom letenja. Prva konkretna rješenja u tom smislu javljaju se u 18. st. kada, pojavom balonstva i paralelno s njime padobranstva, započinje sportska zrakoplovna aktivnost. Letovi Otta Lilienthala krajem 19. st. (1891.) koji je prvi uspio slobodno jedriti zrakom na ponovljiv i dobro dokumentiran način - označavaju početak jedriličarstva. Kao i mnogi pioniri letenja, Lilienthal je umro nakon što je zadobio smrtonosne ozljede prilikom pada njegove jedrilice, a prije smrti, u zalog razvoju zrakoplovstva, izgovorio je: „Male žrtve se moraju činiti“.

Početak motornog letenja datira gotovo u isto vrijeme (1890.). Tad je francuski inženjer Clément Adler svojim motornim jednokrilcem „Eole“ izveo, doduše ne let već samo skok, jer letjelicom još nije bilo moguće upravljati. Nijemac Karlo Jatho izveo je u srpnju 1903. skok od 18 m, a u studenome iste godine i skok od 60 metara, ali isto bez mogućnosti

Najbrža istina.

19 GODINA

NASTANAK MODERNOG SPORTA: ZRAKOPLOVSTVO

upravljanja letjelicom. Tako napokon dolazimo do braće Wright. Amerikanci Wilbur i Orville Wright inspirirani letovima Otta Lilienthala, započeli su u Ohiu pokuse s letjelicama bez motora i zatim sagradili dvokrilac s motorom i mogućnošću kontroliranja leta. Orville Wright prvi je u svijetu 17. prosinca 1903. ostvario motorni let od 12 sekundi i prelet od 40 metra iznad pustinje Kitty Hawk u Sjevernoj Karolini (SAD). Istog dana postigao je trajanje leta od 59 sekundi i prelet od 284 metra i to je prvi službeno priznati motorni let u svijetu.

ruski vojnik koji je 1909. došao u kontakt sa zrakoplovstvom kad je postavljen za promatrača u pukovniju koja je koristila balone.

Godine 1911. sam je napravio svoju prvu jedrilicu i naučio njome upravljati, nakon čega je prošao i službenu obuku i položio ispit za vojnog pilota.

Nestjerov je, suprotno tadašnjem mišljenju, vjerovao da zrakoplov može napraviti petlju, što je i dokazao 9. rujna 1913., i postao prvi pilot koji je napravio luping - u blizini Kijeva, pred brojnim promatračima. Zbog svoje egzibicije disciplinski je kažnjen s deset dana pritvora, “zbog riskiranja državne imovine”.

No, njegovo postignuće preko noći ga je učinilo slavnim, a kada je pothvat službeno ponovio slavni francuski pilot Adolphe Pégoud, Nestjerovu je kazna poništena, dapače - promaknut je u stožernog kapetana i kasnije odlikovan.

LETAČKI AS ROLAND GARROS

Spomenut ćemo još i francuskog pilota koji je prvi izveo neprekinuti let preko Mediterana. Bio je to Roland Garros po kojem je kasnije imenovan slavni teniski turnir utemeljen 1920. Garros je inače poginuo u zračnoj bitci PRVI LUPING 1918., mjesec dana prije kraja Prvog svjetskog rata, a negdje se spominje i kao prvi borbeni pilot u povijesti Nepune dvije godine nakon prvih motornih letova, 1905. u koji je ponio titulu letačkog asa, no to nije točno budući Parizu osnovan je Međunarodni zrakoplovni savez (FAI), da se asovima nazivaju piloti koji su oborili pet ili više a prva zrakoplovna izložba održana je 1908. također suparničkih aviona. Garros je oborio „samo četiri“, a prvi u Parizu, zajedno sa salonom automobila (Salon pilot koji je uistinu zaradio ovaj naslov je već spomenuti l‘Automobile et de l‘Aéronautique), da bi sljedeće godine Adolphe Pégoud koji je u Prvom svjetskom ratu oborio šest letjelica.

Primjena avijacije u Prvom svjetskom ratu silno je KINEZI SU JOŠ U 4. ST. PR. KR. RAZVILI PRVE ZMAJEVE, A ONDA I RAKETE, BALONE ubrzala razvoj zrakoplovne tehnike što je pridonijelo i naglom poslijeratnom razvoju sportske avijacije.

NA TOPLI ZRAK, TE KAO IGRAČKE I PRVE Razdoblje između dva svjetska rata obilježeno je brojnim PRETEČE HELIKOPTERA. tehničkim inovacijama, rekordima i novim natjecanjima, a istaknuta mjesta među tim pilotima zauzimaju i poneke bila održana prva samostalna zrakoplovna izložba. žene. U tom razdoblju održan je i veliki miting u povodu Prva brzinska utakmica aviona, za pokal Gordon Benett, Olimpijskih igara 1936. u Berlinu na kojem je u letu održana je u kolovozu 1909. u Reimsu. Sudjelovalo je sudjelovalo 390 aviona. više od 30 aviona, a discipline su bile brzina, visina i Kao što je donekle vidljivo i iz ovog teksta, u počecima prelet. Prvi veliki aeromiting - Grande Semaine d’Aviation i prvim godinama zrakoplovstva nije postojala stroga de la Champagne - održan je iste godine i u istom gradu. distinkcija i sportski pristup bio je prisutan u svim oblicima Na toj priredbi Francuz Hubert Latham postigao je prvi zrakoplovstva. Nakon Drugog svjetskog rata, daljnjim svjetski rekord u visini (155 m) i rekord u preletu razvojem i specijalizacijom, sportsko zrakoplovstvo sve (154,62 km). se više odvaja od ostalih grana i razvija u zasebnom Godine 1911. u većim europskim zemljama aero-klubovi prostoru. Danas sportsko zrakoplovstvo obuhvaća raspolažu sa znatnim brojem aviona u koje su uključeni sljedeće grane: balonstvo, jedriličarstvo, motorno letenje, i privatni vlasnici. Tako su u Francuskoj te godine modelarstvo, padobranstvo, paraglajding, zmajarstvo, zabilježena 432 sportska aviona, u Njemačkoj 250, a u astronautiku, amatersku gradnju letjelica, zrakolovno Velikoj Britaniji 124. obrazovanje i promidžbu.

Među brojnim imenima koja se ističu u ranim danima zrakoplovstva spomenut ćemo P. M. Nestjerova koji Literatura: AA. VV. Enciklopedija fizičke kulture, Jugoslavenski je prvi izveo petlju, odnosno luping. Nestjerov je bio leksikografski zavod, Zagreb, 1977.

48

OLIMP

BUDUĆNOST HRVATSKOG SPORTA

Konferencija „Hrvatski sport 2030.“ u organizaciji Večernjeg lista i HOO-a bila je posvećena aktualnom stanju te perspektivama i strategiji razvoja našeg sporta do kraja ovog desetljeća, a donedavni ministar financija obećao je nastavak ulaganja u sport Piše: VINKO KNEŽEVIĆ Fotografije: JOZO ČABRAJA / HOO

E

ntuzijazam više nije dovoljan, hrvatskom sportu u nadolazećem vremenu potrebna su sustavna rješenja s dobrom strategijom razvoja - jedinstveni je zaključak konferencije “Hrvatski sport 2030.”, koju su u Kristalnoj dvorani Hotela Westin u Zagrebu priredili Večernji list i Hrvatski olimpijski odbor.

Konferencija, posvećena aktualnom stanju te perspektivama i strategiji razvoja našeg sporta do kraja ovog desetljeća, okupila je impresivan skup od tridesetak sudionika, među kojima i brojne istaknute dužnosnike iz sustava hrvatskog sporta, ali i znanstvenike, stručnjake za EU fondove i odnose s javnošću, lobiste, novinare…

- Cilj je ove konferencije da naše sportaše učinimo još prepoznatljivijima, da im osiguramo financije, odnosno uvjete za razvoj. U odnosu na 2015. godinu proračun za sport veći je za 500 milijuna kuna, to je dokaz da je državi jako stalo do sporta. I zato vjerujem da će hrvatski sport i u idućih 30 godina biti ono što je bio dosad, jedan od najvećih hrvatskih brendova - poručio je na početku konferencije glavni urednik Večernjeg lista Dražen Klarić.

Predsjednik HOO-a Zlatko Mateša je izrazio želju da ove konferencija rezultira jasnom strategijom kamo će ići naš sport do 2030. godine.

Tad aktualni dopredsjednik hrvatske Vlade i ministar financija Zdravko Marić, još jednom je pokazao da razumije potrebe hrvatskog sporta: - Sviđa mi se poruka “Entuzijazam nije dovoljan”.

Itekako sam svjestan da moramo povećavati ulaganja države u sport, povećavamo ih iz godine u godinu.

Povećavat ćemo ih i dalje, ne samo za vrhunski, već i za rekreativni sport. Naravno, trebamo ulagati i u trenere, sportske znanstvenike, sve sportske djelatnike. U najnovijem rebalansu, sportu smo dali dodatnih 60 milijuna kuna. Drago mi je da se jedan od panela odnosi na povezanost EU fondova i sporta jer tu je jako puno prostora za napredak. Treba nam sustavno rješenje za financiranje sporta, poreznim olakšicama planiramo dati poticaj firmama koje će ulagati u sport. To je najbolji put.

NOVE METODE RAZVOJA SPOSOBNOSTI SPORTAŠA Uslijedilo je pet zanimljivih panela, a u prvom, na temu „Hrvatski sport danas i sutra“, sudjelovali su državni tajnik

Hrvatski

sport 2030.

sportašima dati dodatni motiv, a uz genetiku kakvu za sport Tomislav Družak, predsjednik HOO-a Zlatko imamo sigurno ćemo biti uspješni.“ (Vedriš) Mateša, predsjednik RK PPD Zagreb Mladen Vedriš, „Nakon turizma, Hrvatska je globalno najpoznatija predsjednik HNS-a Marijan Kustić i profesor s Fakulteta po sportu. Drago mi je da je sport sada spojen s političkih znanosti Božo Skoko. Za izdvojiti su sljedeće ministarstvom turizma, to je jako dobar put.“ (Skoko) poruke: U drugom panelu, na temu „Nacionalni sportski savezi „Naša je situacija takva da sport možemo gledati kao - izazovi“, sudjelovali su: Sanda Čorak (dopredsjednica industriju ili društvenu djelatnost. Industrija sporta HOO-a i čelnica Hrvatskog judo saveza), Tomislav iznosi više od 2,2 posto BDP-a Europske unije, a kod Grahovac (predsjednik Hrvatskog rukometnog saveza), nas je to 1,6 posto. Društvena djelatnost sporta pak Ante Baković (predsjednik Hrvatskog odbojkaškog počinje od vrtićke dobi. No, suočeni smo s vrlo lošom saveza), Perica Bukić (Hrvatski vaterpolski savez), demografskom situacijom. Financije se mogu lakše Neven Šavora (direktor Ureda nacionalnih sportskih riješiti nego povećati broj stanovnika.“ (Mateša) „Hrvatska ima dosta pretile djece, čak 38 posto dječaka i 34 posto djevojčica.

PRIJE SP-A 1998. ZA HRVATSKU JE U SVIJETU ČULO Vodimo razgovore o povećanju broja sati SVEGA TRI POSTO SVJETSKOG STANOVNIŠTVA, A tjelesnog odgoja u školama, dotad taj NAKON BRONCE U FRANCUSKOJ ČAK 70 POSTO. nedostatak pokušavamo kompenzirati kroz razvoj školskog sporta.“ (Družak) NJEMAČKI BILD JE 2018. HRVATSKU PROGLASIO „HNS je već dugo uređen savez, a djeca NAJSPORTSKIJOM DRŽAVOM NA SVIJETU (B. SKOKO) u Hrvatskoj jako su vezana za nogomet.

Imamo 120 000 registriranih igrača i više saveza i razvojnih programa HOO-a) i Dražen Brajdić od 1300 klubova. No, imamo i dobre skaute koji nam (novinar Večernjeg lista). dovode igrače iz dijaspore. Možda bi tim putem trebali Financiranje NSS-a apostrofirano je kao glavni problem, krenuti i ostali savezi.“ (Kustić) a kao jedno od rješenja (za svoj sport) Ante Baković je „Kao cilj treba postaviti povećanje zarade od predložio „puno malih sponzora, po uzoru na Italiju“, marketinga, ulaznica, ali i omogućiti model koji će a Sanda Čorak - veću participaciju lokalnih i gradskih razne firme motivirati na ulaganje u sport. Zasad sportskih zajednica u financiranju sporta. Novinar Brajdić imamo sustav u kojem ronimo na dah, a trebamo je inicirao ideju o punom financiranju samo određenog stvoriti sustav u kojem ćemo roniti s bocama. Moramo

OLIMP

51

HRVATSKI SPORT DANAS I SUTRA panel-diskusiji potom su sudjelovali glavni tajnik HOO-a Siniša Krajač, direktorica Hrvatskog odbojkaškog saveza Valentina Bifflin, direktorica tvrtke PJR (Projekt jednako razvoj) Ana Fresl i dugogodišnji lobist pri EU Željko Ivančević.

Nakon što je glavni tajnik HOO-a ustvrdio da nam Slovenija u ovom području može biti uzor, konstatirano je da je pred Hrvatskom dvostruko više sredstava nego što je po primitku u EU imala Slovenija. Posebno je apostrofiran program Erasmus +, koji nudi ogromne mogućnosti uz jasnu viziju i dugoročno definirane ciljeve. Željko Ivančević kazao je kako Hrvatska ima puno prostora za napredak te da bi trebala ciljati na iznose koji su barem četiri puta veći u odnosu na novac koji je uspjela povući PREMA ANALIZI UREDA ZA NACIONALNE SPORTSKE Slovenija.

SAVEZE I RAZVOJNE PROGRAME HOO-A, U RAZDOBLJU Na temu „Sport i mediji“ u panelu 2017. - 2021. ČAK JE 11,08 % MANJE REGISTRIRANIH su sudjelovali direktorica Ureda SPORTAŠA U RH ILI BROJKOM 31 346. TO ZAPRAVO ZNAČI za međunarodnu suradnju i korporativne komunikacije u HOO-u 30 000 DJECE MANJE U SPORTU (N. ŠAVORA) Mia Baćić, stručnjakinja za odnose s javnošću Ankica Mamić, novinar Večernjeg lista Tomislav Dasović, urednik sportske rubrike predpubertetskoj dobi jer su tada najsposobniji da Tportala Vlado Radičević i Dejan Gluvačević, pročelnik prime podražaje, a oni će nas predstavljati u svijetu Odjela za komunikacije visoke škole Edward Bernays.

2030. - ustvrdio je Rudić, dok je Kuterovac kazao kako Ankica Mamić je istaknula da se sport uspio izboriti trenerima treba znanstvena podrška koja će ponuditi za poziciju u medijima, ali da sportaši nisu iskoristili nove metode razvoja sposobnosti sportaša ili pak priliku postati u puno većoj mjeri dionikom opće učinkovitije metode njihova oporavka. Profesor Primorac komunikacijske sfere. U činjenici da preko društvenih je ukazao na medicinske iskorake na području genetike mreža (koje su postale najpoželjniji komunikacijski alat) koja pruža uvide u mogućnosti sportaša od najranije sami mogu kreirati poruke javnosti, krije se i odgovor o dobi. nepovjerenju sportaša (ponajviše nogometaša) prema medijima, a uslijed čega trpe upravo mediji.

NEPOVJERENJE SPORTAŠA PREMA MEDIJIMA broja sportova u Hrvatskoj, a ponudio je i popis najuspješnijih na OI. Uvodnu riječ u tematski panel “Znanost i sport” imao je prof. Igor Jukić, ravnatelj novoutemeljenog centra izvrsnosti (CIRSP), koji je kazao kako treba težiti da se 20 posto dostupnog znanja pretvori u 80 posto uspjeha. Sudjelovali su još i profesor s KIF-a Damir Knjaz te genetičar svjetskog glasa Dragan Primorac, kondicijski trener Pero Kuterovac te najtrofejniji vaterpolski trener Ratko Rudić.

- Od početka trenerske karijere surađivao sam s institutima i ekspertima. Smatram da bi se ovaj centar izvrsnosti trebao baviti i razvojem sportaša u

Uoči panela na temu “Fondovi Europske unije” gosti iz Slovenske olimpijske akademije Aleš Šolar i Matic Švab prezentirali su zavidnu uspješnost naših susjeda u povlačenju novca iz europskih fondova. Osim Šolara, u

52

OLIMP

KRAJAČ: „HRVATSKI SPORT I SPORTAŠI NIKAD NE GUBE“ U završnoj riječi glavni tajnik HOO-a Siniša Krajač zahvalio je suorganizatoru Večernjem listu i svim sudionicima konferencije „koja je pokazala svu širinu, ali i sve izazove hrvatskog sporta“.

Dodao je da sport nije samo natjecanje nego i emocija te da je na svima nama zadaća da tu emociju zadržimo u narodu, a sportašima omogućimo što bolje uvjete za rad.

- Hrvatski sport i hrvatski sportaši nikada ne gube - optimistično je zaključio Krajač.

Duuuuuuuuuuu uuuuuuuuuuuu uuuuuuuuuuuu uuuuuuuuuuuža vožnja.

Nova generacija visokokvalitetnih goriva Q Max s tehnologijom Dual action jamči duuuužu vožnju i čišći rad motora Vašeg automobila.

www.petrol.hr

Do viiiiiiiiiiše

SAVJETI O ZDRAVLJU MIMI VURDELJU MNOGI SPORTAŠI NAZIVAJU SVOJOM “DRUGOM MAMOM”, STOGA ĆE NAM POZNATA NUTRICIONISTICA I VODITELJICA ZDRAVSTVENE SKRBI O SPORTAŠIMA U HOO-U U SVOJIM KOLUMNAMA PISATI O PREHRANI KAO JEDNOM OD NAJVAŽNIJIH FAKTORA ZDRAVOG ORGANIZMA I UČINKOVITOSTI SPORTAŠA NA SPORTSKIM TERENIMA.

Zdrava crijeva - najveći adut SNAŽNOG

imuniteta

narušiti ravnotežu dobrih (85 %) u odnosu na loše (15 %) bakterije. Poremećaj crijevnog mikrobioma i loš bakterijski sastav može biti uzrokom probavnih tegoba (proljeva, grčeva, nadutosti, zatvora).

Poremećaj crijevne flore dovodi do nepotpunog iskorištavanja nutrijenata iz hrane, a zatim i do stvaranja otrova koji proizvode loše bakterije. Sve to može dovesti do propusnosti crijeva (malabsorpcije) što znači da su nepotpuno razgrađene “Uzalud sva skrb o molekule hrane kroz stijenke crijeva apsorbiraju u krvotok i uzrokuju pravilnoj prehrani i imunološki odgovor tijela, što poželjnim dodacima dovodi do autoimunih bolesti. prehrani ukoliko Prekomjeran unos ugljikohidrata, šećera i škroba s neuravnoteženim probavni sustav bakterijskim miljeom crijeva, sportaša nije zdrav“ dovodi do vrenja šećera, stvaranja alkoholnih para koje krvotokom riječi su uglednog dospijevaju u mozak i oštećuju ga. hrvatskog liječnika Uloga i značenje crijevne mikroflore na nedavno održanoj je mnogostruka, jer svaki aspekt našeg zdravlja i fiziologije umnogome Konferenciji sportske ovisi o zdravlju mikroorganizama medicine u organizaciji koji postoje u nama. Oni ne samo da pridonose našoj normalnoj fiziologiji Zdravstvenog studija metabolizmu, neurološkim i Sveučilišta u Zagrebu. (probavi, imunološkim funkcijama...) već utječu Ja bih na to još dodala i na našu predispoziciju za različite nanstveno je i medicinski potvrđeno da su zdrava “... a osmijeh blistav i bolesti. Interakcija između nas i mikrobioma umnogome ovisi o crijeva zajedno s odgovarajućom zdrav” jer usna šupljina našeg čimbenicima iz okoliša: probavom presudni za snagu • loša prehrana i zagađena voda utječu predstavlja vrata imuniteta i dobro zdravlje. Naime, na mikrobiom probavnog sustava crijeva su čovjekov najveći probavnog trakta • kronični stres + nedovoljno sna imunosni organ (pored limfe i i odmora mogu oštetiti mikrobiom ostalih stanica) te važan čimbenik probavnog sustava tzv. stečenog imuniteta. U crijevima se nalazi oko 100 • zagađeni zrak utječe na mikrobiom dišnog sustava bilijuna živih bakterija u uravnoteženom odnosu u korist • izloženost štetnim tvarima (loši higijenski i kozmetički onih dobrih ili poželjnih bakterija koje sudjeluju u sintezi proizvodi) kao i prevelika izloženost UV zračenju utječu vitamina K i nekih vitamina B skupine, pomažu probavi na mikrobiom kože te iskorištavanju potrebnih hranjivih tvari, podupiru snagu imuniteta i štite od bolesti.

UTJECAJ TJELOVJEŽBE NA ZDRAVLJE CRIJEVA Pored loše prehrane, mnogi čimbenici negativno utječu na naš bakterijski milje crijeva (mikrobiom), a tu je prije Redovito bavljenje tjelovježbom blagotvorno djeluje svega, zbog užurbanog načina života, stres koji u djeliću na naš imunosni sustav, kao i na otpornost organizma sekunde može promijeniti bakterijski milje crijeva i

54

OLIMP

Foto: Shutterstock, CROPIX arhiva

Z

uz pretpostavku da opseg, intenzitet i trajanje fizičke aktivnosti nije pretjerano, jer u tom slučaju povećani psihički i fizički stres dovode do bakterijskog disbalansa crijeva i znatno povećane podložnosti infekcijama. Sve osobe s visokim stupnjem tjelesnog opterećenja (posebice sportaši) trebale bi dopunski konzumirati probiotičke dodatke prehrani kako bi održali zdrav i kvalitetan mikrobiom crijeva.

POZITIVNA ULOGA PROBIOTIKA Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) preporuča povećan unos probiotičkih bakterija za mikrobnu interferentnu terapiju, a prema Europskoj legistativi probiotički pripravci kategorizirani su kao funkcionalni dodaci hrani, što znači da ne podliježu strogoj kontroli kao lijekovi, na sve bezbrojne dokaze njihova terapijskog učinka i ljekovitu djelotvornost. Sigurno je da probiotici danas, temeljem stvarnih stanja i potreba organizma te utvrđenih manjkavosti bakterijskog miljea crijeva, imaju svoju opravdanu terapijsku primjenu, a kao funkcionalna hrana trebali bi biti svima dostupni.

Prema načinu primjene probiotici se mogu podijeliti na bioterapeutike i nutraceutike (funkcionalne dodatke hrani). Bioterapeutici su probiotički sojevi namijenjeni terapiji ili prevenciji, pa ih svrstavamo u kategoriju tzv. živih lijekova. Nutraceutici kao dodaci hrani pozitivno utječu na ravnotežu crijevne flore. Istraživanja pokazuju da, unosimo li tijekom duljeg razdoblja dovoljno visok broj živih bakterija putem probiotika, to može povoljno utjecati na zdravlje. Djelotvornost PROBIOTIKA je mnogostruka: 1) potiču obrambeni odgovor organizma povećavanjem broja antitijela u organizmu i djelovanjem specifičnih obrambenih stanica, primjerice T-limfocita 2) sudjeluju u detoksikaciji organizma 3) zaustavljaju rast patogenih organizama čime značajno skraćuju vrijeme trajanja disbioze 4) sudjeluju u proizvodnji kratkolančanih masnih kiselina koje služe kao hrana stanicama sluznice crijeva, pa osiguravaju cjelovitost sluznice 5) utječu na sniženje loših masti i održavanje ravnoteže lošeg i dobrog kolesterola 6) sudjeluju u sintezi vitamina (vitamina K, B12…) i raspoređivanju esencijalnih aminokiselina u organizmu 7) poboljšavaju iskoristivost kalcija i utječu na njegov optimalni metabolizam, zdravlje kostiju, prevenciju osteoporoze i zdravlje srca 8) unos odgovarajućih probiotika (čime bi se promijenila crijevna mikroflora) mogli bi pomoći u prevenciji pretilosti potvrđuju mnogobrojna klinička istraživanja.

MI SPORTAŠI UVIJEK U PUTNOJ TORBI IMAMO PROBIOTIK, DANAS NEOPHODAN DODATAK PREHRANI. VOLIM UZIMATI PROBIOTIKE, POSEBICE PRIJE ODLASKA NA NATJECANJA U ZEMLJE SPECIFIČNE PREHRANE I OKOLIŠA. JOSIP GLASNOVIĆ

SVE VEĆI BROJ STRUČNJAKA SMATRA DA BAKTERIJSKI NEURAVNOTEŽEN MIKROBIOM CRIJEVA MOŽE BITI UZROKOM PSIHOLOŠKE NESTABILNOSTI. SASTAV CRIJEVNE FLORE TAKOĐER NARUŠAVA STRESAN NAČIN ŽIVOTA TE ČESTA UPORABA ANTIBIOTIKA I HORMONALNIH KONTRACEPCIJSKIH SREDSTAVA. Kako je svatko od nas jedinstven po bakterijskom miljeu crijeva i metabolizmu, sve one s potrebom konzumiranja probiotika pošaljem da naprave analizu svoje stolice kako bi dobiveni nalaz dao jasnu sliku što treba “popraviti” te što će od silnih probiotika na tržištu imati najbolji učinak na crijeva, probavni sustav i unapređenje zdravlja te osobe.

Sportašima i svima koji putuju na egzotične destinacije sugeriram da nekoliko mjeseci prije puta konzumiraju odgovarajući probiotik za osnaženje i uravnoteženje bakterijskog miljea crijeva te da probiotik ponesu i na put. Često im upravo taj probiotik i dobra hidracija organizma mogu biti presudni u očuvanju zdravlja.

VAŽNOST ZDRAVLJA USNE ŠUPLJINE Probava zapravo počinje već u usnoj šupljini gdje postoji više od 700 bakterija, gljivica i virusa. Riječ je o oralnom mikrobiomu. Kao što crijevni mikrobiom štiti od patogenih bakterija, čuva imunosni sustav i održava integritet sluznice, sličnu zadaću ima i oralni mikrobiom. Za zdravlje usne šupljine i zuba ključni su vitamnini. Za prevenciju pojave karijesa važan je unos mikronutrijenata, posebice kalcija koji je tijelu potreban za niz procesa uključujući i kontrakcije i rad mišića. Kada tijelo nema dovoljno minerala, pa i kalcija, crpi ga iz zuba i kostiju, što znači da ga ne može iskoristiti za jačanje bijelih sjekutića. Od vitamina ključni su vitamin A, D, K2 i E. Kada organizmu nedostaje vitamina, žlijezde slinovnice ne mogu proizvoditi dovoljno sline koja se u ustima obračunava sa štetnim bakterijama.

Znamo da je vitamin D kralj snažnih kostiju i zuba, ali možda niste znali da u zubima postoji mali imunosni sustav koji se zove odonoblast, a da bi se on aktivirao potreban mu je vitamin D. Bez vitamina K2 uzimanje kalcija je beskorisno jer ga ovaj vitamin upućuje tamo gdje mora ići, a to je izgradnja zubi. Bez dovoljno vitamina K2 kalcij se odlaže u bubrezima, a ne izgrađuje zube. Vitamin E snažan je antioksidans koji drži pod kontrolom razinu bakterija u usnoj šupljini.

I imajte na umu da je ono što jedete, jednako važno kao i ono što izbjegavate jesti! Industrijski procesuirana biljna ulja loš su odabir za oralno, ali i zdravlje u cjelini.

Primjerice, krvarenje zubnog mesa tijekom četkanja zubi znak je upalnih promjena pa u prehranu treba odmah uključiti konzumiranje poželjnih dugolančanih masnih kiselina (Omega 3 iz mora). Treba konzumirati više ribe, maslinovog ulja, svinjske masti i špeka, a izbjegavati nepoželjne masti poput suncokretova ulja i transmasnih kiselina u rafiniranim prehrambenim proizvodima (poput margarina).

OLIMP

55

HRVATSKI ŠPORTSKI MUZEJ

Zvjezdani sportski

rekviziti

Brojni predmeti iz karijere legendarnih sportaša kao što su Mate Parlov i Branko Zorko, ali i aktualnih sportskih zvijezda poput Barbare Matić, vaterpolista i drugih, donirani su Hrvatskom športskom muzeju kao dio stalnog postava koji će privući pažnju mnogih ljubitelja sporta Piše: LUKA MARIN VUCO

H

rvatski športski muzej (HŠM) posjeduje bogati fundus predmeta od velikog značaja za nacionalnu povijest športa, a muzejske zbirke redovito se popunjavaju novim vrijednim akvizicijama. Ravnateljica HŠM-a Danira Bilić posebno je ponosna na nedavno dogovorene donacije. Ona je s Matkom Parlovom, sinom legendarnog Mate Parlova, dogovorila donaciju njegovih

Boksačke sparing rukavice Mate Parlova s priprema za meč za obranu WBC titule protiv Johna Conteha

Tenisice u kojima je Mate Parlov osvojio WBC-ov svjetski naslov u poluteškoj kategoriji u dvoboju protiv Miguela Angela Cuella u dvorani Palasport di San Siro u Milanu 7. siječnja 1978.

Boksačke hlačice koje je Mate Parlov nosio u neodlučenom meču za WBC-ovu svjetsku titulu u lakoteškoj kategoriji protiv Marvina Camela na Gripama u Splitu 8. prosinca 1979. godine

56

OLIMP

boksačkih hlačica, tenisica, boksačkih rukavica za sparing, te boksačkog ogrtača koji je nosio na meču na stadionu Marakana u Beogradu 17. lipnja 1978. obranivši titulu.

REKVIZITI SA STATUSOM ZVIJEZDA Kako bismo shvatili zašto će spomenuti rekviziti dosegnuti status “zvijezda” HŠM-a, podsjetimo se samo na neke od uspjeha Mate Parlova, najvećeg imena hrvatskog boksa sa statusom svjetske zvijezde.

Nastupao je u srednjoj, a od 1971. u poluteškoj kategoriji.

Na Europskom prvenstvu 1969. osvojio je srebrnu medalju, zatim i zlatne medalje na Olimpijskim igrama (1972.), europskim prvenstvima (1971. i 1973.) te na Svjetskom prvenstvu 1974. Prestižnu nagradu „Zlatna rukavica“ stekao je 1967. i 1969. Od 1975. karijeru je nastavio kao profesionalac, europski prvak postao je 1976., a svjetski prvak po WBC-u 1978. godine. U anketi Sportskih novosti 1971., 1972. i 1974. bio je proglašen najboljim sportašem Jugoslavije.

Uz njegovu opremu, tu su i rekviziti ostalih sjajnih sportaša poput atletičara Branka Zorka, još uvijek aktualnog državnog rekordera na utrkama na 1500 i 3000 metara, jednog od najboljih hrvatskih trkača u povijesti, osobito značajnog za razdoblje nakon hrvatskog osamostaljenja. Naime, ovaj križevački srednjoprugaš osvojio je četiri medalje na utrkama na 1500 metara na najvažnijim međunarodnim natjecanjima - broncu na Europskom dvoranskom prvenstvu u Genovi 1992. s vremenom 3:42,85, svjetsku dvoransku broncu u Torontu 1993. (3:45,39), europsko dvoransko srebro u Parizu 1994. s vremenom 3:44,64 te broncu iste godine na Europskom prvenstvu na otvorenom u Helsinkiju (3:36,88). Zorko je Hrvatskom športskom muzeju donirao najznačajnije odličje od njih – broncu iz Genove, koja će ostati uklesana u povijest

BRANKO ZORKO JE HRVATSKOM ŠPORTSKOM MUZEJU DONIRAO – BRONCU IZ GENOVE, PRVU MEĐUNARODNU ATLETSKU MEDALJU OSVOJENU ZA NEOVISNU REPUBLIKU HRVATSKU

kao prva međunarodna atletska medalja za neovisnu Republiku Hrvatsku.

Džudašica Barbara Matić također je zaslužila posebno mjesto u hrvatskoj povijesti sporta. Ona je, naime, na SP u Budimpešti 2021. u finalnoj borbi kategorije do 70 kg svladala Japanku Yoko Ono i osvojila prvo seniorsko džudaško zlato za Hrvatsku. Naša mlada olimpijka je donirala HŠM-u kimono koji je nosila tijekom borbi na budimpeštanskom tatamiju.

Kimono koji je naša olimpijka, džudašica Barbara Matić nosila tijekom SP-a u Budimpešti 2021. gdje je osvojila zlato

Naposljetku, u sklopu Svjetskog prvenstva u vaterpolu koje će se održati ovog ljeta u Splitu, HŠM će održati izložbu o trofejnoj povijesti hrvatskog vaterpola u Spaladium areni, a prije tih događanja HVS je muzeju donirao brojne vrijedne predmete, od kojih se posebno ističu osobni predmeti iz ostavštine pokojnog Ive Trumbića, zlatnog olimpijca s Olimpijskih igara u Ciudad de Mexicu 1968. godine.

Vaterpolska reprezentacija Jugoslavije s tih Igara dobila je prestižni pokal Sportskih novosti za najbolju momčad Jugoslavije 1968., koji je također doniran HŠM-u.

Ovo su samo neke od vrijednih prinova koje su nedavno obogatile fond Hrvatskog športskog muzeja, a njegovo daljnje proširenje jedan je od HŠM-ovih prioriteta.

Umjetnost mirisa, okusa i boja Pokal Sportskih novosti vaterpolistima za najbolju momčad Jugoslavije 1968. godine

Croatia | Australia | Austria | Brazil | Belgium | Bosnia and Herzegovina | Canada Czech Republic | England France | Germany | Hungary | Montenegro | Netherlands Poland | Russia | Serbia | Singapore | Slovenia | Sweden | USA Krauthaker d.o.o., Ivana Jambrovića 6, Kutjevo, Croatia +385 (0)34 31 50 00, www.krauthaker.hr

PROJEKTI

Novo poglavlje

Fotografija: Grad Bjelovar

Bjelovarska bogata kupališna povijest otvorit će svoje novo poglavlje izgradnjom budućih Termi Bjelovar, ambicioznog projekta vrijednog preko 250 milijuna kuna

Piše: MILJENKO MANJKAS

M

vodenih sportova u Bjelovaru

„Mladost“, kao pravni sljednik prijašnjih klubova, za dvije godine obilježit će 90. godišnjicu postojanja.

I idućih godina bjelovarski plivači nastavljaju s uspjesima, među kojima je i polufinalno natjecanje za ulazak u II. saveznu ligu koje je pred 1200 gledatelja održano u Bjelovaru, a “Mladost” je pobijedila i u plivanju i u vaterpolu.

Solidni rezultati nastavljaju se do 1968. kada trenerom postaje Vlado Turković, poznat po entuzijazmu i napornim treninzima u nemogućim uvjetima.

Okupio je oko 80-ak plivača koji su ljeti plivali, a zimi trenirali u dvorani.

Unatoč tome, postizali su iznimne rezultate u kategorijama od pionira do seniora. Posebno su se isticale Jasna i Dubravka Momčilović, koje su četiri puta proglašavane najboljim sportašicama Bjelovara, Vesna i Jasna Malčić, Iva i Ela Majhen, Gordana Bajić, te još niz drugih plivačica. U muškoj konkurenciji treba izdvojiti sljedeća imena: Davor Malčić, Nedjeljko Šukurma, Dinko Ljubetić, Davor Bubanj, Zlatan Vrkljan, Boris Vičević, Slobodan Dragišić te braća Kirin.

nogima, pa i rođenim Bjelovarčanima potpuno je nepoznato da je prvo javno kupalište u Hrvatskoj otvoreno upravo u Bjelovaru, premda je to grad bez ijedne rijeke. Bilo je dugačko 32, a široko NA STAROM BAZENU, KAKO SU U BJELOVARU ZVALI ONAJ 12 metara. Ta bogata kupališna KOJI JE BIO U FUNKCIJI PUNIH POLA STOLJEĆA, DO 1982. povijest trebala bi otvoriti svoje novo poglavlje izgradnjom budućih Termi GODINE, VATERPOLO KLUB „MLADOST“ DOGURAO JE DO Bjelovar, najambicioznijeg projekta DRUGE JUGOSLAVENSKE VATERPOLSKE LIGE. gradonačelnika Daria Hrebaka, Uspjeh vaterpolista “Mladosti” iz Druge jugoslavenske vrijednog preko 250 milijuna kuna. Projekt koji sadrži i vaterpolske lige postigli su i njihovi nasljednici na novom natkriveni olimpijski bazen svesrdno su stoga poduprli i bazenu sagrađenom 1984. godine. Nažalost, sredinom hrvatski olimpijci i paraolimpijci. devedesetih vaterpolo je u Bjelovaru prestala igrati posljednja uspješna generacija. A onda je, početkom SLAVNA PROŠLOST novog tisućljeća, potpuno devastirani klub odjednom prestao djelovati, njegov rad je stavljen u mirovanje, a To i ne čudi jer je i prvi olimpijski bazen u Hrvatskoj imovina razgrabljena... sagrađen upravo u Bjelovaru prije kojeg je, čak i u čitavoj Ideja o oživljavanju kluba rodila tadašnjoj Jugoslaviji, jedino Ljubljana imala olimpijski se nakon što se doznalo kako bazen. Zagrepčani su, recimo, svoj dobili tek sedam će se u Bjelovaru graditi godina kasnije. Bjelovar stoga ima iznimnu tradiciju toplice s olimpijskim plivačkih sportova; na prste jedne ruke mogu se nabrojati bazenom, jedinim na stariji hrvatski plivačko-vaterpolski klubovi. potezu od Zagreba do Bjelovarski plivači po osnivanju kluba (koji se tada Osijeka. Glavni i jedini zvao Bjelovarski plivački klub), 1934., natjecali su se u cilj je promocija vodenih Banovini, a neki od članova kluba 1942. godine bili su i sportova, poglavito reprezentativci. vaterpola, stvaranje uvjeta Komunistička Jugoslavija donijela je svoja pravila, pa da neki novi klinci uživaju, su sportovi grupirani u sportsko društvo „Braća Bakić“. budu zdravi i sretni. A onda No, već 1951. društvo je promijenilo naziv u „Mladost“, će doći i sportski uspjesi. ime koji nosi do danas. Današnji bjelovarski klub PVK

58

OLIMP

Imate zdravstvenih problema?

Obratite nam se s povjerenjem!

• SVE USLUGE NA JEDNOM MJESTU • MULTIDISCIPLINARNI PRISTUP • PERSONALIZIRANA MEDICINA • 18 CENTARA IZVRSNOSTI • 65 VRHUNSKIH LIJEČNIKA • PREKO 40.000 ZADOVOLJNIH PACIJENATA GODIŠNJE

SV. KATARINA SPECIJALNA BOLNICA - ZAGREB Branimirova 71 E, 10000 Zagreb Tel. +385 1 2867 400 Fax +385 1 286 74 99

DENTAL CENTAR - ZAGREB Branimirova 71 E 10000 Zagreb Tel.: +385 1 2867 474

www.svkatarina.hr

info@svkatarina.hr

preporuka

SPORTSKA PUBLICISTIKA

NOGOMET: ILUSTRIRANA POVIJEST NAJVAŽNIJE SPOREDNE STVARI NA SVIJETU Autor: Tomislav Zagoda Ilustrator: Dario Kukić Nakladnik: „Opus gradna“ (Zagreb) Dostupnost: knjižnice diljem Hrvatske Info: www.opusknjige.hr Cijena: 99,00 kuna

U

zrečica „nogomet je najvažnija sporedna stvar na svijetu“ danas pobuđuje sjećanje na neko minulo doba.

U suvremenosti, nogomet je mnogo više od sporta (kakvim ga razumijevamo u njegovoj suštini), a iznimno je daleko od svake sporednosti. Važna je gospodarska djelatnost – posao koji donosi goleme prihode i mobilizira velik broj proizvodnouslužnih, komunikacijskih, turističkih i inih subjekata koji su dio pratećeg nogometnog „folklora“.

Ipak, ova knjiga svog mladog čitatelja upoznaje s dječjem svijetu razumljivijom i zanimljivijom stranom nogometa - njegovom poviješću.

Nastojeći proniknuti u tajnu planetarne popularnosti nogometa, čitatelja vodi u Englesku 19. stoljeća, upoznaje ga s Ebenezerom Cobbom Morleyjem, kao inicijatorom i „Masonskom gostionicom“ kao „rodilištem“ nogometa. Uranja ga u vrijeme prvih utakmica i natjecanja, prvih plaća i širenja nogometa do statusa najbrojnije svjetske organizacije. Zanimljivo, zabavno i toplo poučava o prvom svjetskom prvenstvu, prvom pogotku na njemu i razvoju tog natjecanja kroz desetljeća, o najvećim nogometnim klubovima i igračima svih vremena.

60

OLIMP

UVOD U PARA TAEKWONDO

Autorica: Martina Peranović Nakladnik: Hrvatski para taekwondo savez Dostupnost: Nacionalna te sveučilišne i znanstvene knjižnice u Zagrebu, Dubrovniku, Osijeku, Rijeci, Puli, Splitu i Zadru, Gradska knjižnica u Zagreb; Info: Hrvatski para taekwondo savez, Strojarska cesta 10, Zagreb

S

vaka osoba, pa tako i osoba s razvojnim teškoćama ili invaliditetom ima pravo na dostajan život i uvjete u kojima će se razvijati u skladu sa svojim mogućnostima.

Nastala „kao rezultat promišljanja i uočavanja manjkavosti i nedostupnosti literature i stručne građe vezane uz para taekwondo, ali i para sport u globalu“, knjiga polazi s prethodno spomenutog stajališta i čitatelju na nevelikom formatu, pregledno i sistematično, pruža uvid u najvažnije značajke i probleme para sporta i para taekwondoa.

U početnim poglavljima autorica donosi kratki pregled povijesti taekwondoa, para sporta općenito i para taekwondoa te otvara problem i nudi najvažnija znanja za razumijevanje teškoća para sportaša.

U poglavljima koja slijede nudi pregled klasifikacije sportskih klasa, WTF sustava, odnosno pravila natjecanja – borbi para taekwondoa, ali i psihologijskih, društvenih i terapijskih komponenta (stilova učenja, integracije i inkluzije) te utjecaja para taekwondoa na pojedinca i zajednicu, upoznajući čitatelja s prilagođenim taekwondo programom uključivanja sportaša s invaliditetom u svijet taekwondoa.

Piše: TAJANA OBRADOVIĆ

GIMNASTIKA 1944.-1962.

Autor: Željko Iveljić Nakladnik: Gimnastički klub Hrvatski sokol (Vinkovci) Dostupnost i info: Gimnastički klub Hrvatski sokol (Vinkovci) Cijena: 200,00 kuna

M

onografija „Gimnastika 1944.1962.“ dolazi u prepoznatljivom dizajnu serije knjiga o povijesti gimnastike i Hrvatskog sokola koju je autor najavio i dijelom već ostvario.

Nova knjiga serijala čitatelju nudi uvid u povijest svjetske i hrvatske gimnastike, pregled hrvatske gimnastike na izmaku 2. svjetskog rata i u poraću, okolnosti osnivanja Gimnastičkog saveza Hrvatske te pregled rezultata hrvatskih gimnastičarki i gimnastičara do 1962. Posebno poglavlje posvećeno je osvajanju prve hrvatske medalje s velikih međunarodnih natjecanja brončanog odličja Ivana Čakleca na EP-u u Parizu 1957. godine.

Autor građu, sustavno i pregledno, raspoređuje u pet cjelina, za opis vremena i povijesnih događaja služi se jezikom i terminologijom u duhu vremena koje obrađuje te ga popraćuje nizom arhivskih, crnobijelih fotografija i preslika autentičnih dokumenta.

Zahvaljujući obrađenoj arhivskoj građi, knjiga je vrijedan izvor podataka znanstvenicima i drugim istraživačima te dobrodošla dopuna znanja iz područja povijesti sporta.

VIJESTI

HOA promovirala 65 trenera

Promocija trenera

H

rvatska olimpijska akademija (HOA) priredila je u Zagrebu i Rijeci dvije velike promocije trenera s uručenjem uvjerenja o stručnoj osposobljenosti.

U Zagrebu su ih primila 44 trenera iz triju sportova - kajaka (20), biciklizma (15) te hokeja na travi (9), a u Rijeci 21 trener boćanja. Riječ je o polaznicima koji su uspješno svladali HOA-in Zlatko Mateša, Asim Ugljen višemjesečni edukacijski i Saša Ceraj program i završnom provjerom znanja stekli status trenera, itekako potrebnih i vrijednih za sustav hrvatskog sporta.

Nakon pozdravnih riječi ravnatelja HOA-e Saše Ceraja, a potom i predsjednika Hrvatskog olimpijskog odbora (HOO) Zlatka Mateše, na zagrebačkoj su svečanosti zaslužena uvjerenja i prigodne darove najprije dobili predstavnici biciklizma, iz drugog HOA-ina naraštaja trenera sporta na dva kotača.

Iz HOA-ine suradnje s Hrvatskim kajakaškim savezom, posebno s profesorima Vinkom Mijočevićem i Aleksandrom Kneževićem, proizašla je i najbrojnija skupina osposobljenih trenera, a u njoj je bio i poznati glumac Asim Ugljen. Nakon uručenja „diplome“, slavodobitno je uskliknuo kako sada može i prestati glumiti...

Stručni kadar hokeja na travi pojačat će osam novih trenera i jedna trenerica, a nakon uručenja uvjerenja o osposobljenosti, posebna zahvala upućena je profesoru Nikoli Hanžeku koji je svoja stručna znanja nesebično podijelio s polaznicima.

Ubrzo nakon zagrebačke promocije, HOA je održala u Rijeci svečanu promociju 21 trenera boćanja (od čega sedam žena), čime je Primorsko-goranska županija (PGŽ) bogatija za stručni kadar u ovom sportu u kojem i inače prednjači u Hrvatskoj. Partneri na HOA-inu programu osposobljavanja bili su Boćarski savez Primorsko-goranske županije, Sportska zajednica Primorsko-goranske županije, Rijeka sport i Poslovna akademija Rijeka Par. Među brojnim sportskim uglednicima, predstavnicima Grada Rijeke i PGŽ-a, bila je i voditeljica HOO-ova Karijernog centra za sportaše Snježana Pejčić, ujedno i izaslanica HOO-a.

HOA je tako u istom tjednu promovirala ukupno 65 trenera iz četiri sporta - biciklizma, boćanja, hokeja na travi i kajakaštva. (hoo/vk)

VIJESTI

G

rad Zadar i Republika Hrvatska od 29. lipnja do 2. srpnja ugostili su sudionike međunarodnog stručnog skupa “Kineziologija u Europi - izazovi promjena”, u sklopu jubilarnog 30. izdanja Ljetne škole kineziologa.

U pet sekcija sudjelovalo je više od 400 znanstvenika, nastavnika tjelesne i zdravstvene kulture, trenera, odgojitelja, kineziterapeuta i učitelja primarnog zdravstvenog obrazovanja.

Ljetna škola kineziologa imala je i međunarodni predznak: na događaju u zadarskom hotelu Kolovare i SC Višnjik gostovali su ugledni predavači iz Slovačke, Poljske i Sjeverne Makedonije. Listu uglednih imena koja

I brojni drugi strani i domaći uglednici na ovom prijeko potrebnom skupu donijeli su razmišljanja koja otvaraju put boljoj i zdravijoj budućnosti naše djece i svih nas.

Uz zanimljiva predavanja održane su i brojne radionice, poput nogometne i plesne, te različiti drugi sportski sadržaji. Stručni skup Kineziologija u Europi održan je u suorganizaciji Kineziološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatskog kineziološkog saveza, Međunarodne federacije tjelesne edukacije i sporta (FIEPS) te Međunarodne asocijacije sporta. Pokrovitelji skupa bili su Ministarstvo znanosti i obrazovanja RH, Ministarstvo turizma i sporta RH, Hrvatski olimpijski odbor, Akademija odgojno-obrazovnih znanosti Hrvatske te Međunarodna federacija tjelesne edukacije i sporta (FIEPS).

Alarm za povećanje broja sati

tjelesnog odgoja u školama

kreiraju novi pogled na potrebu kineziologije u svijetu profesionalnog sporta, rekreacije i obrazovanja, predvodio je predsjednik Međunarodne federacije tjelesne edukacije i sporta (FIEPS Europe), Dario Novak, koji je izložio jednu od najaktualnijih tema - „Quo vadis, tjelesna i zdravstvena kultura?“ Njome je aktualizirano i vječito pitanje veće potrebe satova tjelesne aktivnosti u školama i njihova nedostatnog provođenja. Biljana Popeska s makedonskog Sveučilišta Goce Delčev govorila je o suradnji kineziologa i učitelja razredne nastave u osnovnim školama u Sj. Makedoniji, a Branislav Antala, sa Sveučilišta tjelesne edukacije i sporta u Slovačkoj, govorio je o razvoju edukacije tjelesnog odgoja u školama u Slovačkoj nakon pandemije koronavirusa.

Ravnatelj Uprave za sport Ministarstva turizma i sporta Krešimir Šamija predstavio je sustav sporta u nas, njegove izazove te potrebne promjene. U radu ovog skupa sudjelovao je i glavni tajnik HOO-a Siniša Krajač.

Posebnu pozornost privukla je aktualna tema Andrijane Đulman Cetin o učenicima s teškoćama u razvoju u našem sustavu obrazovanja te kineziološka tribina Mirele Šunde „Nastava tjelesne i zdravstvene kulture nakon COVID-19 pandemije i pogled u budućnost“.

„Kada analiziramo sve novije dostupne informacije o pretilosti osmogodišnjih učenika u RH, o neaktivnosti srednjoškolske populacije te usporedimo fond sati nastave Tjelesno-zdravstvene kulture u RH s nekim zemljama Europe, možemo zaključiti da je povećanje broja sati nastave TZK-a u školskom programu nužan i urgentan.

Stoga podržavamo nastojanja ministrice turizma i sporta Nikoline Brnjac u inicijativi kojom od Ministarstva znanosti i obrazovanja traži povećanje fonda sati nastave tjelesnog i zdravstvenog odgoja u školama“, kazao je predsjednik Hrvatskog kineziološkog saveza Goran Leko te sumirao i glavne zaključke skupa: „Naši se zaključci kreću u dva smjera: u procesu edukacije teži se povećanju fonda sati nastave tjelesne i zdravstvene kulture u osnovnim i srednjim školama, dok se u području sporta teži boljem usklađivanju obveza sportaša u procesu sportskog treninga i školskih obveza u srednjim školama i na fakultetima.“

OLIMP

63

VIJESTI

Četiri zaslužna pojedinca i jedna udruga iz lokalnog sporta primili Nagradu Milan Neralić 2022.

U

Kristalnoj dvorani hotela Westin u Zagrebu Hrvatski olimpijski odbor (HOO) četvrti put je dodijelio Nagradu Milan Neralić, namijenjenu pojedincima i udrugama zaslužnima za razvoj i unaprjeđenje sporta na lokalnoj razini.

Nagrada utemeljena odlukom Vijeća HOO-a 2019. godine dobila je ime po Milanu Neraliću, prvom Hrvatu osvajaču olimpijske medalje na OI-ju 1900. godine u Parizu gdje je osvojio brončanu medalju u mačevanju.

Nakon što su hrvatsku himnu odsvirali potpuno gluha osoba Đurđica Šakić, učenik s autizmom Marin Bilić i najmlađa među njima - Nikolina Tutek, predsjednik HOO-a Zlatko Mateša u pozdravnom je govoru apostrofirao važnost lokalnog sporta, kao razinu s koje sve počinje: Hrvatska olimpijska akademija (HOA) u suradnji s Hrvatskim - Lokalni sport je kičma hrvatskog sporta, školskim sportskim savezom (HŠSS) provodi već jedanaestu najzaslužniji je za sve ovo što imamo, iznjedrio godinu natječaj pod nazivom Školski sport i olimpijski pokret. je najveći dio talenata našeg sporta. A oslanja se Tema ovogodišnjeg natječaja bila je Olimpijski krugovi. uglavnom na volontere koji žrtvuju svoje vrijeme da bi pridonijeli napretku hrvatskog sporta. Zato Ocjenjivački sud, u sastavu: dr. sc. Ana Popovčić (HOA), Goran zaslužuju ovakvu prestižnu nagradu, za čije Jukić, prof. kineziologije (HŠŠS) i Darko Gregec, prof. likovne kulture utemeljenje je iznimno zaslužan naš glavni tajnik izrazio je zadovoljstvo količinom i kvalitetom pristiglih radova učenika, Siniša Krajač, koji je na terenu prepoznao te te je na sjednici održanoj 26. travnja u prostorijama HOA-e, odlučio o zasluge i inicirao njezino pokretanje… pobjednicima natječaja.

Gošća ovog skupa, gradonačelnica Slunja U KATEGORIJI OSNOVNIH ŠKOLA Mirjana Puškarić, kazala je da su Slunjani • 1. mjesto - Sara Kljaić, OŠ Viktorovac, Sisak vrlo ponosni na svog slavnog sugrađanina.

• 2. mjesto - Laura Osjak, OŠ Marije Jurić Zagorke, Vrbovec Dodala je da će spomen-ploča na njegovoj • 3. mjesto - Agata Maria Belščak, OŠ Kneginec Gornji, Gornji rodnoj kući i spomenik u Slunju iz veljače ove Kneginec godine podići slunjski sport na višu razinu, a i U KATEGORIJI SREDNJIH ŠKOLA obogatiti turističku ponudu. HOO-ovu Nagradu • 1. mjesto - Ema Blaić, X. gimnazija „Ivan Supek“, Zagreb Milan Neralić za 2022. godinu kao priznanje • 2. mjesto - Amea Valentin, Škola primijenjene umjetnosti i dizajna za životno djelo dobila su dvojica iznimno Osijek, Osijek vrijednih košarkaških djelatnika - Goran Kovačić • 3. mjesto - Martina Pastva, Šumarska i drvodjeljska škole Karlovac, (predsjednik Zajednice športskih udruga grada Karlovac Velike Gorice) i Josip Milaković (OKK Dražen Nagrađenim učenicima i sportskim društvima dodijeljene su vrijedne Petrović / Zajednica sportova grada Šibenika), nagrade. Prvoplasirana školska sportska društva u svakoj kategoriji zatim neumorni pobornik sportske rekreacije dobila su paket sportske opreme i rekvizita u vrijednosti od 6000 kn, Branko Piljek (glavni tajnik Športske zajednice drugoplasirana školska sportska društva u vrijednosti od 5000 kn, a Krapinsko-zagorske županije), odbojkaška trećeplasirana u vrijednosti od 4000 kn. Učenici autori nagrađenih „ikona“ Tonko Sabljić (glavni tajnik Zajednice radova dobili su sportsku opremu i rekvizite u vrijednosti od 1200 kn športskih udruga grada Vukovara) i kao jedina za prvo mjesto, 1000 kn za drugo i 800 kn za treće mjesto. udruga - Riječki sportski savez, koji u skrbi za sport na svim razinama, sa svojih 200 sportskih udruga i brojnim aktivnostima tijekom cijele Pobjednički godine, mnogima može poslužiti kao uzor. U ime rad učenice Riječkog sportskog saveza nagradu je primila predsjednica Sare Kljajić, 8.A (OŠ Dorotea Pešić Bukovac.

Viktorovac, Svi nagrađeni istaknuli su veliku čast biti laureatima ovog Sisak) HOO-ova priznanja, a Vukovarac Tonko Sabljić dodao je i da će znati uživati u njoj jer su mu u njoj sažeta četiri desetljeća konstantnog rada i vrlo trnovitog puta u sportu. Ocjenjivačko povjerenstvo Nagrade Milan Neralić i ove godine je djelovalo u sastavu: Mladen Pavićević (predsjednik), Darko Ivošević, Mario Meštrović, Zvjezdana Tuma-Pavlov, Ante Tanfara, Sanda Čorak i Hrvoje Balen (članovi). (hoo/vk)

Pobjednici natječaja HOA-e i HŠSS-a

na temu olimpijski krugovi

64

OLIMP

“ 5 UREDNIČKI ODABIR

motivacijskih

izjava osvajača medalja S MEDITERANSKIH IGARA

Izdvojili smo izjave petero naših sportaša koji su osvojili medalje na nedavno održanim Mediteranskim igrama u alžirskom Oranu. Rekli su nam što ih je učinilo jačim, bržim i uspješnijim na putu do odličja...

3

MATEO ŽUGEC, gimnastika

Kad uživaš u samom procesu, u treninzima, u tom načinu života rezultat neće izostati!

PALMA ČARGO, jedrenje

4

1

ANTONIO KAMENJAŠEVIĆ, hrvanje

Da je do sreće trenirao bih je ;-) No, kad znam da sam uložio maksimum u trening i pripremu, onda zaslužujem vjerovati u sebe i otići po tu medalju.

2

“

CILJEVE UVIJEK POSTAVLJAM VISOKO, PA ŠTO BUDE. AKO IH NEKAD NE ISPUNITE I TO JE U REDU DOK GOD DAJETE SVE OD SEBE. MARIJA TOLJ, atletika

5

Iznimno je motivirajuće kad u momčadi nema podjele na mlade i stare, zaštićene, zvijezde... Svi su cijenjeni na isti način što je velika zasluga izbornika.

Ivan Mihalj, odbojka

MOŽEŠ POSTATI BOLJI OD NAJBOLJEG, JAČI OD NAJJAČEG. OVISI KOLIKO TO ŽELIŠ I KOLIKO SI SPREMAN ULOŽITI U TO.

66

OLIMP

PHOTO: DOMAGOJ BLAŽEVIĆ

Istraži ruralnu Hrvatsku!

Istraži više

Allianz pogodnosti za sportaše Kada te netko bodri, motivacija raste. Zato smo pripremili posebnu ponudu za sve sportaše – profesionalce, rekreativce i amatere. → Provjeri više na www.allianz.hr/sport