OLIMP 45

Broj 45 / prosinac 2012.

ISSN 1331-9523

HOO IZBOR: Četvrti mandat za Zlatka Matešu

OLIMPIJSKE NADE: Ivan Horvat

ŽENE I ŠPORT: Nova garda u kimonu

Veliki dan hrvatskog športa

UMJETNOST I ŠPORT: Plakati Bojana Stranića

Sadržaj

Naslovna stranica: Giovanni Cernogoraz i Sandra Perković (Foto: Tomislav Pavlek /FaH)

8

HOO Veliki dan hrvatskog športa

42

Zdravlje i šport Moć tehnološkog razvoja

18

Izborna skupština HOO Četvrti mandat za Zlatka Matešu

44

Znanost i šport Globalizacija i športska politika

22

Olimpijske nade Ivan Horvat

48

26

Društvo i šport Športaši - promicatelji Hrvatske

Športska terminologija Od nogometnoga Rembrandta do JIT principa

29

Prilog Povijest hrvatskog športa

Broj 45 / prosinac 2012.

ISSN 1331-9523

HOO IZBOR: Četvrti mandat za Zlatka Matešu

OLIMPIJSKE NADE: Ivan Horvat

ŽENE I ŠPORT: Nova garda u kimonu

VELIKI DAN HRVATSKOG ŠPORTA

Olimp 4

UMJETNOST I ŠPORT: Plakati Bojana Stranića

Za nakladnika:

Uredništvo:

Josip Čop Hrvatski olimpijski odbor Trg Krešimira Ćosića 11, 10 000 Zagreb

Saša Ceraj, Ante Drpić, Gordana Gaćeša, Radica Jurkin, Siniša Krajač, Jura Ozmec, Ana Popovčić, Nada Senčar, Ivan Škoro

Glavni urednik:

Ante Drpić

M 14 d.o.o (Jet-set magazin) Preradovićeva 23, 10 000 Zagreb

Urednica priloga Povijest Hrvatskog športa:

Oblikovanje i prijelom:

Ana Popovčić

Marin Stojić

Produkcija:

Poštovani čitatelju, U posljednje četiri godine, dakle, u olimpijskom ciklusu koji je nedavno završio, hrvatski su športaši osvojili 353 medalje na SP-ima, 292 na EP-ima te devet na Olimpijskim igrama. Tako, još jednom, možemo konstatirati da su hrvatski športaši ti koji na najbolji mogući način promoviraju našu prelijepu domovinu.

Nekoliko važnih događaja obilježilo je 2012. godinu.

Prije svega, to su za nas itekako uspješne OI u Londonu, na kojima su naši športaši ostvarili najveći uspjeh do sada: tri zlata, jedno srebro i dvije bronce.

i šport 52 Žene Nova garda u kimonu

Minula godina važna je i zbog ponovnog izbora g.

Zlatka Mateše za predsjednika HOO-a, čime će se nastaviti stabilan rad HOO-a i njegova daljnja promocija na međunarodnom planu. Ne treba zaboraviti da je Zlatko Mateša bio predsjedavajući Radne grupe koja je uspjela ostvariti svoj cilj, organiziranje Europskih igara. Tako će se 2015. godine u Bakuu održati prve Europske igre zamišljene kao kontinentalno natjecanje.

Glavni tajnik Hrvatskog olimpijskog odbora Secretary General of the Croatian Olympic Committee

54

Umjetnost i šport Plakati Bojana Stranića

58

Šport i integracije Važnost obrazovanja športaša

Prošlu smo godinu tradicionalno završili izborom najboljih športaša, trenera, športskih djelatnika i športskih udruga. Svi nagrađeni svoja su priznanja u potpunosti zaslužili.

60

Internet Sportska Hrvatska

Svim športašima, trenerima, stručnim djelatnicima u športu, a posebno svima onima koji na bilo koji način imaju zasluge za postignute rezultate naših športaša, u ime stručnih službi HOO-a želim sretnu, zdravu i športski uspješnu novu 2013. godinu.

Olimpa do Olimpa 62 Od Vijesti

Josip Čop, dipl. oec.

Dear Reader, In the eve of 2012 we can state again the fact, already so well-known to everyone, that besides the endless beauty of our Croatia (for which it is very recognizable in the world), the Croatian athletes are the ones promoting our homeland in the world in greatest extent and in the best way.

Is there a better way of promoting Croatia than the fact that the raising of our flag and our anthem are watched and listened by hundreds of millions of people on our planet?

There are new, big challenges ahead - the COC Projects - including the Mediterranean Games 2013, Winter Olympics Sochi 2014 and Rio de Janeiro Olympics 2016.

Not only athletes, but also all of us in professional services of the COC, have to be very diligent and operative if we wish to meet the high raised bar, set thanks to the great results at the Olympics in London.

Prijevod:

N. T. Dalma d.o.o., Medveščak 13, 10 000 Zagreb

Olimp je časopis Hrvatskog olimpijskog odbora.

Tisak:

Tehničar Copyservis Kranjčevićeva 25a 10 000 Zagreb Naklada:

2000 primjeraka

www.hoo.hr hoo@hoo.hr

In November 2012 the COC Assembly re-elected for Zlatko Matesa for its President, and we brought the year to the end with one pleasant obligation – the traditional event named the Great day of Croatian sports, the event of selecting our best athletes and coaches, sports professionals and institutions. Of course, it is great when the competition is strong, when only shades decide in favor of someone, because it means that there were a lot of good results.

About the Great day of Croatian sports and the re-election of Zlatko Matesa, you can read more in the foreword of this “Olimp”.

In the name of all the professional services of the COC, I wish a Happy New Year 2013 to all the athletes, coaches, professionals working in sports, and especially to all those who are, in any way, responsible for the results of our athletes.

Olimp 5

Veliki dan hrvatskog športa

Športska dostignuća

Olimp 8

obojena u

zlatno

Tekst: DENIS LUGARIĆ Fotografije: TOMISLAV PAVLEK (FaH)

Kristalna dvorana zagrebačkog hotela „Westin“ zasjala je zlatnim sjajem: slavodobitnici londonskih Igara još su jednom zavrijedili priznanja za svoje velike uspjehe. Po tko zna koji put se, eto, potvrdilo da su športaši najbolji poslanici hrvatske države 9 Olimp

Veliki dan hrvatskog športa

Sandra Perković, naše prvo žensko olimpijsko zlato

Sandra Perković hrvatska športska heroina, prva je žena koja je za našu zemlju osvojila olimpijsko zlato na ljetnim igrama. I na svečanosti proglašenja pokazala je odlučnost koja je krasi i na atletskom stadionu

Olimp 10

N

išta nas ne može toliko povezati kao šport i športska dostignuća. Hrvatska je prepoznatljiva upravo po športašima i športašicama, na nama je da tako bude i u budućnosti - poručio je predsjednik HOO-a Zlatko Mateša u svečanom ambijentu Kristalne dvorane hotela Westin u Zagrebu, u kojoj je potkraj prosinca održan “Veliki dan hrvatskog športa”, tradicionalna priredba na kojoj Hrvatski olimpijski odbor dijeli nagrade najboljim športašima, trenerima, ekipama i športskim djelatnicima.

Proglašenje najboljih športaša Kristalna dvorana bila je gotovo premala da ugosti brojne vrhunske športaše, visoke državne dužnosnike te uglednike iz hrvatskog gospodarskog i javnog života. Bila je to večer prepuna emocija na izmaku olimpijske godine koja je hrvatskom športu donijela mnogo radosti i zadovoljstva.

Većih iznenađenja nije bilo, a u

središtu pozornosti očekivano su se našli olimpijci. Najboljim športašima proglašeni su olimpijska pobjednica u bacanju diska Sandra Perković te osvajač zlatne olimpijske medalje u trapu Giovanni Cernogoraz. Za oboje je to bilo drugo veliko priznanje u posljednjih desetak dana, budući da su najboljim proglašeni i u tradicionalnom izboru dnevnika Sportskih novosti u kojem glasuju športski novinari.

Puna torba medalja Hrvatska športska heroina i prva žena koja je za našu zemlju osvojila olimpijsko zlato na ljetnim igrama, i na svečanosti proglašenja pokazala je odlučnost koja je krasi na atletskom stadionu. Bez imalo kompleksa s govornice je demantirala vijest o prekidu suradnje s trenerom Ivanom Ivančićem.

- Iza mene je sjajna godina, no nisam ostala bez motiva. Ne posustajem i idem dalje s mojim trenerom Ivanom Ivančićem, ako to nekima nije jasno. Smetaju me neistine i nije mi jasno kako netko može izmišljati vi-

Danira Nakić predaje priznanje HOO-a najboljem hrvatskom športašu Giovanniju Cernogorazu

Svi dobitnici Najuspješnija športašica - Sandra Perković Najuspješniji športaš - Giovanni Cernogoraz Najuspješnija momčad - vaterpolska reprezentacija Najuspješnija ekipa - ženska streljačka reprezentacija

(samostrel field) Najuspješniji športski par, štafeta ili posada: Četverac na pariće (Damir Martin, Valent Sinković, Martin Sinković, David Šain) Najuspješniji treneri: Ivan Ivančić (atletika), Stjepan Vučković (trap), Ratko Rudić (vaterpolo) Najuspješniji športski promicatelji Hrvatske u svijetu u 2012.: hrvatska ženska i muška olimpijska rukometna reprezentacija Trofej Međunarodnog olimpijskog odbora 2012. “Sport i okoliš”: arhitektonski ured 3LHD (projektirao dvoranu Bale u Istri) Nagrada HOO-a Matija Ljubek za 2012.: Ivo Trumbić, Aleksandar Anzur, Marijana Pasarić, Hrvatski atletski savez i Hrvatski šahovski savez Nagrada za fair play ove godine nije dodijeljena jer po mišljenju ocjenjivačkog suda HOO-a nije stiglo dovoljno kvalitetnih prijedloga koji su zaslužili nagradu

11 Olimp

Veliki dan hrvatskog športa

Vaterpolisti su se "prošetali" do zlata u Londonu (na slici izbornik Ratko Rudić i kapetan Samir Barač)

Brojni uglednici „Veliki dan hrvatskog športa“ okupio je niz visokih državnih dužnosnika, vrhunskih športaša te brojnih uglednika iz hrvatskog gospodarskog i javnog života. Svečanosti su prisustvovali i predsjednik Hrvatskog sabora Josip Leko te ministar znanosti, obrazovanja i sporta Željko Jovanović.

Program su vodili Barbara Kolar i Ivan Blažičko, a goste su zabavljali Žanamari Lalić i Giuliano.

jesti o prekidu naše suradnje. Mi smo predobar par da bi se govorilo o razlazu. Nadam se kako ćemo „Ivanča“ i ja surađivati zajedno do idućih OI u Rio de Janeiru i dalje - poručila je članica kluba Dinamo Zrinjevac.

Ova 22-godišnja Zagrepčanka iz Dubrave tijekom protekle godine je osim olimpijskog zlata osvojila i prvo mjesto na europskom prvenstvu u Helsinkiju, Dijamantnu ligu, te postavila novi hrvatski rekord od 69.11 metara.

- Zaista se ne mogu požaliti. Bila je to sjajna godina. U idućoj ću loviti medalju na svjetskom prvenstvu. Bit će teško, treba puno raditi, no vjerujem u sebe - kazala je Sandra dodavši sa smiješkom: - Sve novčane nagrade koje sam dobila ove godine morala sam potrošiti na odjeću kako bi pristojno izgledala na ovom proslavama...

Nagrada na trideseti rođendan Osmijeh nije silazio niti sa usana „zlatnog konobara“ iz Novigrada. Giovanni Cernogoraz junak je jedne od

Olimp 12

najljepših hrvatskih olimpijskih priča.

Malo je onih koji su prije Londona uopće znali za ovog skromnog mladića. Pet mjeseci nakon što se upisao u olimpijsku povijest i dalje mu zaiskri u očima na svaki spomen Londona.

- Život mi se okrenuo naglavačke, no i dalje pokušavam ostati isti kao i ranije - kazao je skromno.

Cernogoraz je nagradu HOO-a primio na svoj trideseti rođendan (27. prosinca) zasluživši ovacije prisutnih.

- Ovo mi je zaista lijep dar - dodao je Cernogoraz koji je oduševio hrvatsku javnost i nakon povratka iz Londona vrativši se brže-bolje na posao u obiteljski restoran: - Bila je sezona i trebalo je pomoći ocu.

Nakon osvojene medalje obećan mu je posao u Ministarstvu obrane no još uvijek čeka: - Obećali su mi posao do kraja godine, no još uvijek čekam - poručio je.

Savršeni vaterpolisti Nakon savršene predstave vaterpolista na OI u Londonu, previše dvojbi

Četverac je u Londonu osvojio treću olimpijsku medalju za hrvatsko veslanje (na slici David Šain, Damir Martin, Martin i Valent Sinković) nije bilo niti u izboru za najbolju momčad godine. Osam utakmica i osam pobjeda na olimpijskom turniru zadivili su svijet. Bila je to neviđena dominacija „barakuda“ i „doktorski rad“ Ratka Rudića.

- Zlato u Londonu je bilo rezultat teškog rada i zalaganja svih nas.

Imali smo veliki motiv i opravdali smo očekivanja svih građana Republike Hrvatske - kazao je sada već bivši kapetan vaterpolske reprezentacije Samir Barać.

Nakon Londona najtrofejniji riječki vaterpolist i kapetan Primorja oprostio se od nacionalne vrste, a sredinom prosinca je postao predsjednika Zajednice sportskih udruga Grada Rijeke poznatije pod nazivom Riječki sportski savez.

Najbolje na svijetu Najboljom ekipom proglašena je hrvatska ženska streljačka reprezentacija u samostrelu field u sastavu Sanja Komar, Nikolina Krivanek i Branka Pereglin koja je na svjetskom prvenstvu u Bratini osvojila zlatnu medalju.

- Ova medalja dodatno je potakla interes za naš šport - otkrila je Branka Pereglin najbolja samostrelašica svijeta uopće po rezultatima i osvojenim medaljama na najvećim natjecanjima.

Treća veslačka medalja Osvajači srebrnog olimpijskog odličja u četvercu na pariće Damir Martin, Valent Sinković, Martin Sinković i David Šain dobili su nagradu za najuspješniji športski par, štafetu ili posadu. Četverac je u Londonu osvojio treću olimpijsku medalju za hrvatsko veslanje od neovisnosti (nakon brončanog osmerca iz Sydneyja i srebrnog dvojca na pariće braće Skelin iz Atene).

- Imali smo odličnu sezonu. Dugo smo zajedno i odlično se slažemo, nadam se kako ćemo ostati zajedno i do Rio de Janeira - kazao je David Šain. Četverac je na okupu od 2009. godine i do sada je odlično funkcionirao, što potvrđuje i zlato sa svjetskog prvenstva na Novom Zelandu 2010. te trijumf u Svjetskom kupu ove godine.

- Nakon što je sezona završila radi-

Giovanni Cernogoraz junak je jedne od najljepših hrvatskih olimpijskih priča. Malo je onih koji su prije Londona uopće znali za ovog skromnog mladića...

13 Olimp

Veliki dan hrvatskog športa mo individualno i odmaramo se jedni od drugih - dodao je Šain.

U novoj godini očekuje nas 700 međunarodnih natjecanja na kojima će nastupiti naši športaši, uz ostalo i na Mediteranskim igrama. Bit će, uvjereni smo, novih uspjeha, novih odličja...

Nagrada trojici trenera Najuspješniji treneri u protekloj godini bili su Ivan Ivančić, trener zlatne Sandre Perković, Stjepan Vučković, trener olimpijskog pobjednika Giovannija Cernogoraza te Ratko Rudić, trener zlatnih vaterpolista. Tri trenera iza kojih stoje tri zlatna olimpijska odličja.

- Za jednu malu zemlju kao što je Hrvatska to je veliki uspjeh. Nadam se kako ćemo nastaviti tako uspješno - poručio je popularni „Ivanča“.

Zanimljivo, Vučković nije bio u Londonu sa Cernogorazom, no u Kristalnoj dvorani imali su priliku zajedno stajati među slavodobitnicima.

- Giovanni je na OI bio odlično pripremljen, bio je psihološki vrlo jak, što se posebno vidjelo u finalu - kazao je „Štef“ kako od milja zovu najvećeg autoriteta u hrvatskom “trapu” koji Cernogorza trenira već punih 13 godina.

HOO već tradicionalnu svake godine dodjeljuje i nagradu za osobit doprinos razvoju hrvatskoga športa, a koja nosi ime proslavljenog kanuista Matije Ljubeka. Ove godine nagradu

za životno djelo dobili su bivši vaterpolist Ivo Trumbić, bivši izbornik boćarske reprezentacije Aleksandar Anzur, košarkaški djelatnik Marijan Pasarić, Hrvatski atletski savez te Hrvatski šahovski savez.

Vrdoljaku posebno priznanje Najuspješniji športski promicatelji Hrvatske u svijetu u 2012. su hrvatske ženska i muška olimpijska rukometna reprezentacija, dok je trofej Međunarodnog olimpijskog odbora “Sport i okoliš” dobio arhitektonski ured 3LHD koji je projektirao dvoranu Bale u Istri.

HOO je posebno priznanje uručio i počasnom predsjedniku HOO-a i članu MOO-a Antunu Vrdoljaku koji je na OI u Londonu dobio orden Međunarodnog olimpijskog odbora, Pierre de Coubertin.

- Nije to moj orden, da nije bilo naših sjajnih športaša i rezultata ne bi bilo niti mene u MOO-u - poručio je Vrdoljak. Nagrada za fair play ove godine nije dodijeljena jer po mišljenju ocjenjivačkog suda HOO-a nije stiglo dovoljno kvalitetnih prijedloga koji su zaslužili nagradu.

Dobitnici nagrade za životno djelo Matija Ljubek: Stipe Orešković (atletika), Aleksandar Anzur, Marijan Pasarić, Ivo Trumbić i Josip Leko (šah)

15 Olimp

Ženska reprezentacija u samostrelu field - zlato na svjetskom prvenstvu: Branka Pereglin, Sanja Komar i Nikolina Krivanek

Veliki dan hrvatskog športa

→ Summary ←

HOO je posebno priznanje uručio i počasnom predsjedniku HOO-a i članu MOO-a Antunu Vrdoljaku koji je na OI u Londonu dobio orden Međunarodnog olimpijskog odbora, Pierre de Coubertin

700 natjecanja u 2013.

U proteklom četverogodišnjem olimpijskom ciklusu hrvatski športaši su osvojili 353 medalje na svjetskim prvenstvima, 292 na europskim uz devet na olimpijskim igrama.

- Samo u Londonu smo osvojili šest odličja - tri zlatne, jednu srebrnu i dvije brončane medalje... Na razini godine HOO skrbi o oko 420 sportaša i 75 trenera. Letvica je postavljena vrlo visoko, a nadamo se da ćemo nastaviti takav trend i na sljedećim Olimpijskim igrama - poručio je glavni tajnik HOO-a Josip Čop. Nakon „lude“ olimpijske godine stiže mirnija 2013.

Međutim, to ne znači da neće biti športskih uzbuđenja. U novoj godini očekuje nas 700 međunarodnih natjecanja na kojima će nastupiti naši športaši, uz ostalo i na Mediteranskim igrama. Bit će, uvjereni smo, novih uspjeha, novih odličja... 

Antun Vrdoljak, Josip Čop i Zlatko Mateša

Olimp 16

Nothing can connect us that much like sports and sports achievements.

Croatia is recognizable exactly by its male and female athletes, and it is up to us to keep it this way in the future as well – said the COC president Zlatko Matesa in the festive atmosphere of the Crystal ballroom of the hotel Westin where the “Great day of Croatian sports”, the traditional event during which the Croatian Olympic Committee awards the best athletes, coaches, teams and sports professionals, was held.

The best athletes in 2012 were Sandra Perkovic, Olympic champion in discus throwing and Giovanni Cernogoraz, winner of gold medal in men’s trap.

In team’s competition, the award went to the Olympic award winners - Croatian water polo team, and concerning the teams, the most successful was the Croatian crossbow field team that won the gold medal at the World championship.

COC presented the Honorary President of the COC and IOC member Antun Vrdoljak, who was also awarded at the London Olympics a Medal of the International Olympic Committee Pierre de Coubertin, with a special award.

HOO izbori

Četvrti mandat za Zlatka Matešu Tekst: ROBERT ŠALINOVIĆ Fotografije: Lana Slivar Dominić (FaH)

Izborna skupština Hrvatskog olimpijskog odbora bila je jednodušna: dosadašnji predsjednik Zlatko Mateša i sljedeće će četiri godine voditi hrvatske športaše na putu do novih uspjeha...

Z

latko Mateša dobio je, sasvim očekivano, i četvrti uzastopni mandat za predsjednika Hrvatskog olimpijskog odbora dobivši svih 113 glasova nazočnih na Skupštini održanoj 22. listopada u zagrebačkom hotelu Panorama. Neizvjesnosti oko izbora čelnog čovjeka hrvatskog športa nije bilo, a to se moglo dobro primijetiti među dobro raspoloženim i opuštenim izaslanicima Skupštine, prve nakon londonske rekordne berbe olimpijskih medalja, što je svakako pridonijelo pozitivnom ozračju u Velikoj dvorani hotela Panorama.

Nije bilo traga stresu i grozničavosti koje prate neke druge izbore, a mnogima je iskreno laknulo kada su se i osobno uvjerili u dobro zdrastveno stanje novog i starog čelnog čovjeka hrvatskog športa nakon teške operacije.

Mateša je bio jedini kandidat za

Olimp 18

predsjednika HOO-a, njegovu kandidaturu istaknuo je Hrvatski streljački savez, a podržalo ju je 35 nacionalnih športskih saveza olimpijskih sportova, 28 saveza neolimpijskih športova, 19 županijskih športskih zajednica te Hrvatski klub olimpijaca.

- Činjenica da nisam imao protukandidata govori o jedinstvu unutar našeg nacionalnog odbora, no svatko se, naravno, mogao kandidirati. Bilo

Etički odbor Darko Čuvurija (Hrvatski savez sinkroniziranog plivanja), Katica Ileš (Športska zajednica Osječko-baranjske županije), Mirna Rajle Brođanac (Hrvatski veslački savez), Željko Drakšić (Hrvatski košarkaški savez) i Renato Živković (Hrvatski vaterpolski savez) - novoizabrani su članovi Etičkog odbora HOO-a.

je dovoljno vremena za one koji misle da mogu ponuditi nešto drugo - kazao je Mateša, kojemu je 28. rujna pozlilo tijekom sastanka Izvršnog odbora Europskih olimpijskih odbora u Andori, a potom mu je u bolnici u Barceloni ugrađeno pet srčanih premosnica.

- Vjerujem da moji problemi sa srcem nisu samo završeno poglavlje, nego završena priča - osvrnuo se kratko na svoju bolest Mateša i u potpunosti se okrenuo budućnosti, strateškim ciljevima HOO-a u sljedeće četiri godine te, prema vlastitome priznanju, doslovce svakodnevnoj borbi za sredstva potrebna da bi hrvatski športaši zadržali sadašnju vrhunsku razinu.

- Naš prvi i najvažniji strateški cilj u dolazećem razdoblju jest zadržati financijsku stabilnost sustava i pobrinuti se da svi oni koji ovise o sredstvima HOO-a ta sredstva i dobiju u pravo

vrijeme. Poznato je da su vremena teška i nije lako doći do novaca koji bi pomogli našim športašima, a pritom moram pohvaliti Vladu RH koja ispunjava sve naše zahtjeve. Priznajem da je naša bolna točka upravo to svakodnevno pribavljanje sredstava da bi sustav financijski bio stabilan, brojni sastanci sa sponzorima, kojima također nije lako - kazao je Mateša, koji je uvjeren kako će hrvatski šport nastaviti s uspjesima i na sljedećim velikim natjecanjima - Mediteranskim igrama u Mersinu 2013., Zimskim olimpijskim igrama u Sočiju 2014. i Olimpijskim igrama u Riju 2016., te na ukupno deset višešportskih natjecanja za mlade športaše.

- Želimo nastaviti kontinuitet osvajanja medalja na Zimskim olimpijskim igrama u Sočiju i tu se uzdamo u našeg Ivicu Kostelića. Svakako nam je želja da na Olimpijskim igrama u Riju Hrvatska opet bude među 30

Biografija Zlatka Mateše Nakon prvog izbora za predsjednika HOO-a 2002. godine, Zlatko Mateša, doktor znanosti i bivši premijer RH, na izbornoj skupštini HOO-a 12. studenoga 2012. ponovno je izabran za predsjednika najvišeg hrvatskog športskog tijela u Hrvatskoj. Zlatko Mateša danas je prodekan i predavač strateškog managementa na Zagrebačkoj školi ekonomije I managementa.Prvi je Hrvat koji je doktorirao na Pekinškom sveučilištu branivši disertaciju na temu organizacija i management olimpijskih igara. Stoga nije čudo da su ga Europski olimpijski odbori čije je član Izvršnog odbora od 2009. zadužili za koordinaciju studije opravdanosti, a kasnije i pripreme organizacije prvih kontinentalnih igra Staroga kontinenta koje će se održati 2015. u Baku-u.

Ovim se Zlatka Matešu praktični može uvrstiti u suosnivače Igara jednog od najutjecajnijeg kontinentalnog udruženja olimpijskog pokreta.

Predsjednik HOO-a zaslužan je za pokretanje Sportske televizije 2010. godine, jedine specijalizirane televizije na svijetu čiji je osnivač nacionalni olimpijski odbor. Vrata odlučivanju športaša u hrvatskom olimpijskom pokretu širom je otvorio osnivanjem Komisije za sportaše po uzoru na MOO - uz tri olimpijca iz Hrvatskog kluba olimpijaca prostor su tako dobila još trojica vrhunskih športaša, neovisno o olimpijskom i neolimpijskom statusu.

19 Olimp

HOO izbori

Vijeće HOO-a U novi sastav Vijeća izabrani su: Boris Mesarić (rukomet), Branimir Bašić (veslanje), Boško Lozica (vaterpolo), Franjo Prot (taekwondo), Sanda Čorak (judo), Marijan Hanžeković (jedrenje), Ivo Goran Munivrana (mačevanje), Marijan Klanac (Športska zajednica Zadarske županije), Zvjezdana Tuma Pavlov (Športska zajednica Osječkobaranjske županije), Miho Glavić (skijanje) i Anto Nobilo (Zagrebački športski savez), dok bivši plivač Gordan Kožulj, predsjednik Komisije športaša HOO-a, postaje član Vijeća sukladno Olimpijskoj povelji, te Statutu HOO-a.

najuspješnijih zemalja po odličjima. U Londonu smo bili na 25. mjestu, a ja još ne mogu prežaliti nenastupanje Blanke Vlašić jer bismo bili još bolji osvrnuo se na zadnje OI čelni čovjek hrvatskog športa, inače posebno ponosan na standarde razvojnih programa HOO-a: - Razvojni programi HOO omogućavaju te silne medalje i odlične rezultate i ne mogu se sjetiti nijednoga vrhunskog športaša koji u svojim počecima nije bio u tim programima.

Sada je tim programima obuhvaćeno preko 400 športaša i 78 trenera i taj sustav funkcionira izvrsno. Moramo poboljšati i športsku infrastrukturu, a već imamo projekte za koje ćemo, nadamo se, s ulaskom Hrvatske u Europske uniju sljedeće godine, domoći se EU-sredstava iz razvojnih fondova za gradnju borilišta. Možemo se ugledati na Sloveniju koja je nakon ulaska u EU dobila velike novce s kojima su

izgradili mnogo dvorana, bazena i ostalih športskih borilišta... U sljedeće četiri godine moramo riješiti i pitanje projekta centra za pripreme športaša na Silbi.

Kako smo izgubili centar na otoku Badiji, upravo je nedopustivo da nemamo svoj morski centar za pripremu športaša - nizao je Mateša strateške ciljeve, a najavio je i prijedlog Vladi po kojemu bi sva trgovačka društva u većinskom vlasništvu države podržale nacionalne selekcije i pojedince, kao i pokretanje inicijative o zakonskoj izmjeni osnovica za obračun poreza, koja bi se umanjila za visinu ulaganja sponzora u šport.

Također, u sljedećem razdoblju, HOO će uspostaviti suradnju s Ministarstvom unutarnjih poslova po sličnom modelu kao što ga ima s Ministarstvom obrane gdje je zaposlen 21 športaš, a ustrajat će se i u borbi za naknade za izvrsnost i obrazovanje

‘Razvojni programi HOO omogućavaju te silne medalje i odlične rezultate i ne mogu se sjetiti nijednoga vrhunskog športaša koji u svojim počecima nije bio u tim programima’

Olimp 20

športaša kroz program "Karijera poslije karijere".

U borbu za ostvarenje tih ciljeva Mateša se uzda u pomoć svoja četiri dopredsjednika i novoga sastava Vijeća, koje je prema viđenju novinarskih stručnjaka - "najjače koje je HOO ikad imao".

Nadzorni odbor HOO-a Za članove Nadzornog odbora, Skupština je izabrala Ivana Jelenčića (Hrvatski streljački savez), Gorana Kovačića (Zajednica športskih udruga i saveza Zagrebačke županije), Duška Krstulovića (Hrvatski veslački savez), Stjepana Krznarića (Športska zajednica Osječko-baranjske županije) i Tomislava Paškvalina (Hrvatski vaterpolski savez i Hrvatski klub olimpijaca).

Na Matešin prijedlog potvrđena su četiri dopredsjednika - Zoran Primorac u ime Hrvatskog kluba olimpijaca (zadužen za olimpijske športove), Luciano Sušanj u ime Hrvatskog atletskog saveza (zadužen za lokalni šport), Morana Paliković Gruden iz Hrvatskog klizačkog saveza (zadužena za zimske športove) te Danko Radić iz Hrvatskog košarkaškog saveza (zadužen za neolimpijske športove).

Svi dopredsjednici i članovi Vijeća, kao i članovi Etičkog odbora, potvrđeni su aklamacijom na Skupštini, a glasovalo se jedino kod novog sastava Nadzornog odbora jer se za pet mjesta prijavilo šest kandidata.

- Ovi izbori potvrđuju monolitnost HOO-a, a ne bih rekao da se radi o jednoumlju, budući da u HOO-u ima dosta ljudi koji mogu puno napraviti za hrvatski šport - kazao je pomoćnik ministra Petar Skansi, koji je kao gost nazočio Skupštini, dok je po prvi put u svojstvu izaslanika na Skupštini HOO-a bio novi predsjednik Hrvatskoga nogometnoga saveza Davor Šuker, koji je s Matešom dogovorio projekt oko prvoga nastupa naših nogometaša na Olimpijskim igrama.

- Postigli smo dogovor oko projekta koji bi se mogao ostvariti već u Riju za četiri godine. Nogomet je jedini od svih Hrvatima omiljenih športova koji nikad nije nastupio na Igrama, a kako smo među deset najboljih reprezentacija svijeta, krajnje je vrijeme da to ispravimo - zaključio je Mateša, svjestan koliko su radosti Hrvatskoj donijeli uspjesi športaša na Igrama u Londonu.

A s nogometom u Riju 2016. to bi svakako bio spektakl... 

→ Summary ←

Zlatko Matesa won, quite predictably, the fourth consecutive mandate as president of the Croatian Olympic Committee with all 113 votes of the members present at the Electoral Assembly held on October 22nd in Zagreb.

There was no suspense about the election of head of Croatian sports, what could have been seen very clearly among the cheerful and relaxed delegates of the Assembly, the first one after the record harvest of Olympic medals in London, which certainly contributed to the positive atmosphere in the Great hall of the hotel Panorama.

“Our first and most important strategic objective in the forthcoming period is to maintain the financial stability of the system and ensure that all those who depend on the COC funds get these funds at the right time.

It is known that times are tough and it is not easy to get money to help our athletes, and here I have to commend the Government of Croatia for meeting all our requirements “- said Matesa after the election, adding that he is convinced that the Croatian sports will continue with successes also on the following major competitions - the Mediterranean Games in Mersin 2013, the Winter Olympics in Sochi 2014 and Olympic Games in Rio 2016.

21 Olimp

Olimpijske nade

London

kao početna st(r)anica Tekst: TOMISLAV POLJAK Fotografije: DAMIR SENČAR (FaH)

Pet i pol godina dugo bavljenje skokom s motkom promoviralo je mladog Slavonca Ivana Horvata u drugog juniora svijeta i najmlađeg hrvatskog olimpijca na Igrama u Londonu

K

oliko ste puta čuli “športsko-ljubavnu” priču u kojima šampioni i njihov predodređeni šport kliknu na prvi pogled? Put Ivana Horvata, jednog od najperspektivnijih hrvatskih športaša uopće, “slavonskog Sergeja Bubke”, priča je koja ima sve elemente poznate Cezarove izreke. Njegov “dođoh, vidjeh, pobijedih” dogodio se prije gotovo šest godina…

- Da, sve je krenulo na školskom natjecanju. Došao sam se natjecati u skoku u dalj, a trener Josip Gašparac me pitao želim li probati motku. Bilo je to u travnju 2007. Već sam sljedeći dan bio na treningu i od tada se ne odvajam od motke – prisjeća se 19-godišnji Horvat.

Pet i pol godina dugo bavljenje skokom s motkom promoviralo je mladog Slavonca u drugog juniora svijeta i najmlađeg hrvatskog olimpijca na Igrama u Londonu. Upravo ta dva rezultata stavlja na vrh intimne liste atletskih postignuća, a garnira ih osmim mjestom na mlađejuniorskom Svjetskom prvenstvu 2009. u Bressanoneu, kojim se predstavio domaćoj javnosti.

- Olimpijske igra bile su nešto posebno, doživljaj koji se pamti zauvijek.

Išao sam u London s idejom da skupljam autograme najboljih športaša svijeta, ali na kraju sam shvatio da su i oni samo ljudi, da mogu s njima popričati, družiti se, zagrijavati, trenirati... Zbog toga sam odustao od autograma i uživao u natjecanju. Vjerujem da će mi to iskustvo jako pomoći u daljnjoj karijeri jer sada znam što me očekuje na nekim novim Igrama.

Medalju sa juniorskog SP-a u Barceloni 2012. čuva kao najvredniji testament svojeg talenta.

- Rezultat od 5,55 metara iz Barcelone nije baš za pohvaliti se, jer s nji-

Olimp 22

me nisam nigdje na seniorskoj mapi, a to mi je krajnji cilj. No, bitno je da sam osvojio tu medalju, da je ona u kolekciji i da sam dokazao da pripadam juniorskom vrhu. Za dalje mi ne znači previše, jer moram nastaviti raditi još jače i žešće ako želim napredovati.

Taj će rad nastaviti uz trenera Gašparca i stručnjaka za fizičku pripremu Mirka Krola.

- Uz njih mogu napraviti čuda! Doista, ne bih mijenjao svoj tim ni za što na svijetu. Bezgranično im vjerujem; gospodin Krolo me fizički preporodio i više nisam, kako je to govorio trener Gašparac, mršav kao Pink Panther.

Treninzi su nam brži, žustriji i efektniji. Dva dana u tjednu treniram i dva puta dnevno, pa vjerujem da ćemo u 2013. ispuniti najveće ciljeve: doći do granice od 5,70 m, napraviti nešto na mlađeseniorskom Europskom prvenstvu u Finskoj i preskočiti normu za seniorsko Svjetsko prvenstvo u Moskvi, koja će iznositi oko 5,60 m.

Za ispunjavanje tih ciljeva, Ivan će napraviti i neke preinake u vlastitu odnosu prema treninzima i natjecanjima. Primjerice, ističe da se u 2012. prerano zadovoljio napravljenim, pa je cijele godine skakao u starim sprintericama.

- Kada sam preskočio 5,60 m, bio sam sretan i nisam razmišljao o detaljima. S novim sprintericama sada na treningu preskačem 5,60 lakoćom, bez velikih poteškoća …

Horvat se nada da će i aktualni, zimski mjeseci proći bez problema, ali onih mnogo opasnijih - zdravstvenih.

Naime, čim temperatura u Osijeku krene prema minusu, uvjeti u Gradskom vrtu postaju opasni. Ivan za sada nije imao većih problema s ozljedama, ali priznaje da ga je strah trenirati u takvim uvjetima.

23 Olimp

Olimpijske nade

“Bubka je sjajan čovjek, zrači nekom energijom koja puni sve oko njega.

Ipak, kada gledam tehnički, ni po čemu si nismo slični. Meni je zbog elegancije uvijek bio draži njegov najveći suparnik Maksim Tarasov” - Meni je Osijek sve! Tu mi je ekipa, tu se najbolje osjećam i nigdje drugdje ne bih mogao trenirati s takvim guštom i entuzijazmom. Bilo je ponuda, imamo i mogućnosti otići negdje drugdje trenirati, ali za sada ne želim ni razmišljati o tome. Međutim, za eksplozivce poput motkaša treninzi na ovakvim temperaturama su smrt!

Nadam se da se neće dogoditi ništa loše, bilo bi grozno da se ozljedim zbog takve stvari.

Za zagrijavanje u polarnim uvjetima koristi uobičajene rekvizite.

- Produljimo taj dio aktivacije tijela da smanjimo rizik od bilo kakve nez-

gode. Uvijek se zagrijavam u kapi i rukavicama, a ni trenirku ne skidam tako lako.

Ivan tvrdi kako u skoku s motkom baš ništa nije lako.

- Motka je disciplina koja kombinira više vještina: sprint, skok u dalj, gimnastiku... Doista trebate biti akrobat za uspješno svladavanje motke.

Ipak, na vrhu atletskih disciplina Osječanin ne stavlja svoje oruđe. Motku je podredio jedino atletskim kraljevima - desetobojcima.

- To nisu ljudi, to su zvijeri! Skidam im kapu jer su nevjerojatni športaši.

Nikada ne bih mogao paralelno razvijati deset disciplina i zato ih valjda toliko poštujem. Jako mi je žao što na OI u Londonu nisam imao priliku upoznati niti jednoga od najvećih desetobojaca.

Svaki onaj koji može postići više od 9000 bodova za mene je veći športaš od bilo kojeg pojedinačnog svjetskog ili olimpijskog prvaka. Ma kakav Usain Bolt, ni on se ne može uspoređivati s njima.

Kada smo kod usporedbi, Ivan već nekoliko godina ne može pobjeći od komparacija sa Sergejom Bubkom.

Izvlači se podatak da ni veliki Ukrajinac u njegovim godinama nije skakao tako dobro.

- Taj podatak ništa ne govori jer najboljih 15 skakača moje generacije skače bolje nego Bubka u toj dobi.

Gode mi te usporedbe, ali znam da za njih nema realnog uporišta. Zašto? Bubka je terijer, on jede visinu, letvicu, stazu... Upoznao sam ga još na Olimpijskim igrama mladih u Singapuru 2009., razgovarali smo sat i pol.

Sjajan je čovjek, zrači nekom energijom koja puni sve oko njega. Ipak, kada gledam tehnički, ni po čemu si nismo slični. Meni je zbog elegancije uvijek bio draži njegov najveći suparnik Maksim Tarasov.

U pet godina bavljenja ovom kompliciranom atletskom disciplinom, Osječanin je razvio osjećaj ponosa, ali i respekta prema svojem svakodnevnom oruđu. Kada mu se njegove motke, zbog organizacijskog propusta, nisu na vrijeme vratile s Olimpijskih igara u Londonu, pa je propustio važan period treninga uoči prvog nastupa na Memorijalu Borisa Hanžekovića, Ivan si je obećao da ih nikada neće ostavljati za sobom.

Olimp 24

→ Summary ← Pole vaulter Ivan Horvat is one of the most promising Croatian athletes in general. This nineteenyears-old athlete from Osijek was the youngest Croatian Olympian in London, and before going to the first Olympics he won silver medal at the World Junior Championship in Barcelona.

His personal record is 5.60 meters, and he wishes to break it in 2013 for at least ten centimeters. With this he would surely meet the standards for Senior World Championship in Moscow.

Horvat trains in his hometown with his first coach Josip Gasparac and physical preparation specialist Mirko Krolo. He is very satisfied with this cooperation, and hopes that the conditions of training in cold Osijek sports hall will be improved. He says he likes comparisons with great Sergey Bubka, but admits that in terms of style they are not at all similar.

Therefore, he learns more from the jumps of Bubka’s biggest rival Maxim Tarasov.

- Nisu mogle u zrakoplov, pa su mi ljudi iz logistike obećali da će ih poslati naknadno. S obzirom na to da je od toga prošlo desetak dana, nisam mogao trenirati kako treba. Zato više ne idem nikamo bez motki; morat ću početi i spavati s njima - kroz smijeh je zaključio Horvat. 

Društvo i šport

Športaši – promotori Hrvatske

K

rizna su vremena, to ne treba obrazlagati. Svaki državni trošak se pomno gleda, pa tako i novac kojega od Republike Hrvatske (neposredno od državnog proračuna te posredno od države - sredstva Hrvatske lutrije) dobiva Hrvatski olimpijski odbor. Po internetskim forumima se pita - tko, što, zašto i koliko. I zbog takvih se pitanja nitko ne treba ljutiti; u demokratskom društvu građani imaju pravo pitati i dobiti odgovor o svim javnim financiranjima, bila to plaća državnog liječnika ili pomoć športašu.

HOO svakako spada u organizacije koje jasno i transparentno navode zašto koriste javne izvore financiranja.

Tako je dovoljno doći na www.hoo.hr gdje ćemo naći, u doba pisanja ovog članka još uvijek aktualan „Program javnih potreba športa državne razine i proračun Hrvatskog olimpijskog odbora za 2012. godinu“, jasan dokument koji na 15-ak stranica svakom građaninu kaže - što je HOO, što radi i na što planira utrošiti sredstva koja dobiva od javnog sektora za svoje zadaće. To je pravi put i tako treba!

No, uza ove neposredne ci-

Tekst: GORAN VOJKOVIĆ

Športaši su naši jedini globalno prepoznatljivi pojedinci, a ako spominjemo turizam njega ćemo definitivno više morati vezati uz šport Olimp 26

ljeve, koje uredno čitamo u Programu, mnogi će športski djelatnik reći kako je šport bitan za prepoznatljivost Republike Hrvatske u svijetu. Čine li nas športaši poznatom zemljom?

Kao prvo, možemo postaviti sasvim legitimno pitanje – je li je uopće istina da naši športaši promiču znanje o Republici Hrvatskoj u svijetu? Realno gledano, mala smo zemlja. Imamo niti jedan promil (ne postotak, promil!) svjetskog stanovništva.

Nismo velika sila, niti svjetske okolnosti idu u tom smjeru, niti nam to treba - a kakve su nam zadnjih nekoliko stotina godina bile povijesne okolnosti, moramo biti ponosni što smo uopće opstali kao narod i još se izborili za vlastitu državu.

Izvan europskih i američkih

okvira (a ovi drugi su o Hrvatskoj više saznali samo zbog rata) bili smo potpuno nepoznati - barem do 1998. godine.

O tome će ispričati svaki pomorac koji je plovio malo dalje od glavnih svjetskih luka - često bi po nekadašnjim „nesvrstanima“ pomogla samo asocijacija tipa „president Tito country“. A zašto do 1998.?

Pa jednostavno: tada bi se svi sjetili Svjetskog nogometnog prvenstva u Francuskoj, fantastičnog trećeg mjesta (1992. smo startali s FIFA-inog 125. mjesta!), i na spomen „Croatia“, odgovor bi u pravilu bio: „O, Šuker, Šuker!“ Naš nositelj Zlatne kopačke je ime hrvatsko po planetu prenio

više nego što su mnogi diplomati i političari uspjeli! Davor Šuker je tu bio prvi, no nikako ne i jedini - pa sjetimo se samo senzacije kada je Goran Ivanišević osvojio Wimbledon, kao prvi igrač u povijesti koji je došao na turnir s pozivnicom.

Sjetimo se još i mnogih olimpijskih igara, pa i Janice Kostelić koja je pokazala da Hrvatska ima potencijala i u zimskim športovima. Generalno gledano - da, hrvatski športaši su neizostavni dio hrvatskog identiteta, oni promiču naše crveno-bijele kockice do svih mjesta na ovom planetu dokle doseže televizijski signal i gdje se šport gleda.

Uvelike zahvaljujući njima, Hrvatska nije samo nepoznata točka na karti, nije pojam koji se veže uz rat, već je mala zemlja koja na brojnim športskim natjecanjima pokazuje ono najbolje. Športaši kao promotori turizma Sasvim je drugo pitanje koristimo li dovoljno naše športaše kao naše promotore. Živimo u globalnom svijetu, u kojemu je jedna od odrednica, slagali se s time ili ne, da mjesta u medijima najviše dobivaju zvijezde, ili kako se to danas kaže – celebrity. Teško je i bolji stručni skup održati ako niste dovukli nekog poznatoga, a kamoli napraviti promidžbenu kampanju… A športaši u tom današnjem global-

nom svijetu, sami htjeli ili ne - jesu celebrity. O njima se piše, njih se pita (i stvari nevezano za šport), oni su u kolektivnom pamćenju većine građana.

I sada, pođite do nekog našeg konzulata ili veleposlanstva, predstavništva Hrvatske turističke zajednice, ili kakvog sličnog mjesta – osim službene državne ikonografije i poneke slike domaćih autora te kataloga koje prikazuju Plitvice, Dubrovnik, Split, Zadar (u boljem slučaju naći će se tu Zagreb i Đakovo), nećete naći gotovo ništa o športu. Ni Šuker ni Ivanišević, ni Kostelići – neće biti na niti jedan način povezani s Hrvatskom!

Mlada smo zemlja, većina naših športskih zvijezda živa je i zdrava, makar mnogi već u drugim poslovima i ne treba im spomenike dizati; no pokoji poster, pokoja športska publikacija s uspjesima, na zidu koja uvećana prigodna poštanska marka sa našim športašima (da, izdaju se i lijepe su!)

- sve to bi bila lijepa poveznica prema Hrvatskoj.

Nadalje, neki športaši su profesionalci, no mnogi se za svoj rad oslanjaju na pomoć države, neki su uostalom i u državnoj službi - pa zašto se ponekad ne bi pojavili naši jedriličari ili kajakaši na reklami za ljetovanje u Hrvatskoj? Ovima u državnoj službi ne bi bilo suvišno ni platiti dnevnicu i poslati ih nekoliko dana na kakav veći turistički sajam (gdje će se političari, državni i lokalni, uredno pojaviti, makar često ni jezika ne znaju!). Ukrat-

→ Summary ← Republic of Croatia is a relatively small country and the athletes are extremely important for its global recognition. Without any doubt, they are our best promoters. We need to understand this and simply use them more in terms of promoting Croatia, particularly the tourism. This will be especially important when it comes to organizing the new major European and World competitions, because we will need to motivate a large number of tourists to come and enjoy the sports and thus, at the same time, make the very event financially possible.

And regarding all this, the means invested in sports will have another clear explanation why they are invested.

ko - iskoristiti naše športske uspjehe u promociji Hrvatske i posebno našeg turizma.

Mi nekih globalnih filmskih ili književnih zvijezda nemamo. Ne zato što smo loši, već zato što govorimo malim i na velike svjetske jezike teško prevodivim jezikom. Praktično su športaši naši jedini globalno prepoznatljivi pojedinci, a kada spominjemo turizam – njega ćemo definitivno više morati vezati uz šport.

Teško da će se za velika športska natjecanja u sljedećim godinama nalaziti sredstva, ako se ta ulaganja neće vratiti (od prava televizijskog prijenosa, do turističkih posjeta). Povezanost turizma i športskih natjecanja bit će sve veća - jednostavno sve je manje država koje će utući stotine milijuna dolara ili eura bez da se pita kamo to ide. A kada govorimo o športskom turizmu, turisti primarno dolaze gledati nadmetanje i tko će bolje sve to promovirati od samih športaša?

Sveukupno gledano možemo reći: da, ulaganje države u šport, kada gledamo ovaj segment, promoviranje Republike Hrvatske i njenih potencijala - svakako ima svoje opravdanje.

No, to ne znači da treba ostati samo na općoj formulaciji, dapače, treba je koliko je god moguće oživotvoriti!  27 Olimp

GODINA 44 • BROJ 163 • PROSINAC 2012.

Povijest hrvatskog športa

Stoljeće RNK Split (Robert Kučić)-----------------------------------------------------------str. 2 PRVE REGIONALNE SOKOLSKE UDRUGE U ISTOČNOJ HRVATSKOJ (Željko Iveljić)--------str. 8 IN MEMORIAM: VLADIMIR ČONČ (Jurica Gizdić)-----------------------------------------------str. 11 IN MEMORIAM: DAVOR GRČIĆ (Jurica Gizdić)--------------------------------------------------str. 11 IN MEMORIAM: BRANKO KRALJ (Jurica Gizdić)-----------------------------------------------str. 12

UDK 796/799(091) • CODEN: PHSPFG • ISSN 1330-948X

OBLJETNICE

Stoljeće RNK Split

Tekst: ROBERT KUČIĆ

Prema povijesnoj činjenici klub je utemeljen jedne travanjske večeri 1912. u Plinarskoj ulici broj 7, a domaćin je bio Šime Rosandić, sin građevinskog poduzetnika Tome Rosandića

P

ri kraju smo stote obljetnice nogometnog kluba neobično burne i revolucionarne povijesti - RNK Split. Sve je počelo u Velom Varošu, splitskom predjelu podno samog Marjana.

Ideja o osnivanju još jednog nogometnog kluba u Splitu, gdje već postoji registrirani HŠK Hajduk, potekla je od učenika Muške zanatske škole - odjel za drvodjelce. Prema povijesnoj činjenici klub je utemeljen jedne travanjske večeri 1912. u Plinarskoj ulici broj 7, a domaćin je bio Šime Rosandić, sin građevinskog poduzetnika Tome Rosandića.

Okupljeno mlađahno društvo bili su školski prijatelji, svi iz istog razreda. To su bila djeca radničkih obitelji iz predjela Varoša, Manuša, Lučca i Dobrog. Ova klapa donijela je čvrstu odluku - osnovati klub. Svoju nakanu su i ostvarili, na osnivačkoj skupštini utvrđeno je ime kluba: zvat će se Hrvatsko radničko nogometno društvo

2

Anarh. Za prvog predsjednika izabran je Šime Rosandić, a za odbornike Rikard Kolombatović, Franjo Vlak i Aleksandar Kučić. Za tajnika je izabran Stipe Kragić, za blagajnika Franjo Vlak.

Osim već spomenutih, prvi članovi su bili i Stjepan Jaman, Vicko Kazinoti, Ivan Mišadin, Savino Raimondi (dao ime klubu), Luka Škaričić, Jere Zlendić, Ante Jakulj, Toni Tripo, Jure Katavić, Josip Ružić, Andrija Katunarić, Paško Bego, Drago Stipica, Petar Dokonal te Petar Lovrić-Štamparija. Ovaj zadnji pobrinuo se za klupski pečat, koji nisu ni koristili, budući se nisu ni uspjeli registrirati kod tadašnjih vlasti, radi naziva kluba Anarh.

Usprkos tim problemima, klub je aktivno djelovao, ali kao neregistriran, što je potrajalo sve do propasti Austro-Ugarske monarhije.

Može se zaključiti da je Anarh bio najstarije radničko športsko društvo u zemlji. Prvi igrači kluba koji su na-

stupali sve do početka prvog svjetskog rata bili su: Ivo Kovačević-Kina, Ante Pilić-Medin, Alberto Delmeštre, Josip Piteša, Ivo Matošić-Tata, Kruno Kukoć, Mijo Kurir Borovčić, Toma Vuković Sibić, Petar LovrićŠtamparija i Šime Rosandić (predsjednik, trener i igrač). U dvogodišnjem djelovanju do Prvog svjetskog rata, klub je odigrao dosta utakmica. Mladi klub često mijenja sjedište: tako je do I. svjetskog rata djelovao u kući obitelji Kučić, kod sv. Mande na Marjanu, kada je i raspušten. Igralo se i treniralo svugdje. Oprema i lopte nabavljani su u Pragu novcem prikupljenim od varoških težaka, čiji su bili ponos.

Prvi Svjetski rat je završen Prvi svjetski rat je završen, stvorena je nova država SHS, i početkom siječnja 1919. splitski listovi Novo doba i Radničke novine, upućuju «poziv radnicima bivšim igračima footballa, da dođu 15. ovog mjeseca u drvodjelsku (stolarsku) radionicu Kolombatović radi ustanovljenja jednog radničkog kluba». Ustvari, to je bio poziv za obnavljanje Anarha. Svoju novu, staru djelatnost, Anarh je počeo 16. ožujka 1919.

Zaredale su utakmice s više ili manje uspjeha. Za Uskršnji turnir na kojemu su sudjelovali mjesni klubovi Hajduk, Uskok i Anarh, za pobjednika je bio predviđen srebrni pehar. Na jednoj od utakmica došlo je do nereda te je redarstvo moralo uredovati. Redarstvo je poslije utakmice pozvalo predstavnika Anarha, ne da mu priopći potvrdu klupskih pravila koju su čekali mjesecima, već da se Anarhu zabranjuje djelovanje radi imena.

Ništa se nije promijenilo ni u novoj državi: pod pritiskom policijskih vlasti, na njihov prijedlog pristaju na promjenu imena u Jugoslavenski socijalistički nogometni klub Jug. Ovim činom nastavio se težak i trnovit put sljedbenika Anarha. Jug postaje miljenik radničke klase, uživa potporu čitavog članstva uključujući i pomoć Socijalističke partije. Osim nogometa, Jug je imao tamburašku, lakoatletsku i nešto kasnije bejzbol sekciju.

U ožujku 1920. osnovan je u Splitu nogometni podsavez te je Jug jedan od prvih članova. Prvo prvenstvo splitskog podsaveza započelo je 22. ožujka iste godine i završilo je početkom srpnja. U tom natjecanju sudjelovalo je pet splitskih klubova - Borac, Hajduk, Jug, Split i Uskok. To prvo prvenstvo osvojio je JSNK Jug pobijedivši sve protivnike.

Teška sudbina radničkog kluba nastavila se, 21. srpnja 1921.godine. Monarhistički elementi sav svoj bijes uperili su prema klubu zbog njegovog naprednog djelovanja.

Napali su prostorije Juga iza Kazališta te uništili Šime Rosandić, prvi svu imovinu kluba. Opupredsjednik “Anarha”

stošeno zgarište kluba nije predstavljalo kraj obračuna.

Sutra je pala policijska odluka: pozivom na odredbu Obznane raspušten je i Jug. Ono što te ne uništi to te ojača, važilo je za ovaj radnički klub. Raspuštanje nije obeshrabrilo njegove članove, dapače stvaraju odmah uvjete za rađanje novog kluba. U kolovozu 1921. osnovan je novi klub - JŠK Slavija. Ni ovaj put uredno podnesena pravila vlastima na odobrenje nisu prošla, uz obrazloženje da je klub proturežimske djelatnosti. U interesu reda i mira, vlasti u studenom donose odluku o ukinuću i Slavije.

Uporno članstvo tad odlučuje nastaviti djelatnost u

Momčad “Anarha”, gornji red: Kragić Stipe, Rosandić Šime, Pilić Ante, Kovačević Ivo. Srednji red: Vlak Frane, Lovrić Petar, Delmeštre Umberto i Piteša Josip.

Donji red: Matošić Ive, Kukoć-Pitraello Kruno i KurirBorovčić Mijo. već postojećem klubu JNK Split koji je imao potrebnu registraciju u splitskom nogometnom podsavezu. Kako je pristupanjem novog članstva ovaj klub poprimio obilježja radničkog, policija je počela budno motriti i pratiti rad kluba (inače, ovaj klub bio je u samom početku djelovanja isključivo učenički klub). Split je dobro igrao i redovito bio odmah iza mjesnog rivala Hajduka, no ponovo se našao u krizi, odnosno pred raspuštanjem. Jednu od zadnjih utakmica odigrao je s talijanskim klubom A.C. Hellas iz Verone. Utakmica je odigrana koncem travnja 1924. Policija obilježava djelovanje JNK Split štetnim i nepoželjnim za javni red i mir te mu zabranjuje djelovanje. Uloženi prosvjed nije imao efekta.

Borbeno članstvo tako po peti put traži novu priliku i mogućnost okupljanja. Prilika se ukazala poslije višemjesečnog upornog traganja, a pronađena je u tadašnjem JŠK Borac. Porijeklo ovog kluba imalo je također radnički predznak, osnovali su ga učenici Obrtno-trgovačke škole 20. prosinca 1919.godine.

Udarnički rad Početkom 1926. vrijedne ruke splitskih težaka i radnika motikama i mašklinima (krampovima) izgradile

3

OBLJETNICE

4

Momčad RNK Split koja je ušla prvi put u I. ligu (1957./58.)

Momčad RNK Split po drugi put u I. ligi (1960./61.)

su igralište na Bačvicama. Njih 500 i 150 težačkih kola prevozilo je zemlju. Ovo je bio prvi pravi udarnički rad.

Igralište je svečano otvoreno 1. svibnja, za Praznik rada, nalazilo se u blizini današnjeg hotela Park.

Izgradnjom ovog igrališta prionulo se marljivom i redovitom treningu. Međutim, ni u to vrijeme sudbina nije bila naklonjena radničkim klubovima. U splitskom tisku 16. studenog 1928. osvanula je kratka vijest: «Borac, kako je poznato, raspušten je odlukom vlasti, kao i svi ostali radnički klubovi u državi.»

Uz podršku starijeg brata Hajduka i Nogometnog podsaveza klub se žalio, ali opet bez uspjeha. Članstvo na kratko seli u klub Dalmacija, koji se uspijeva održati do 23. siječnja 1929. odnosno do Šestojanuarske diktature. Ni ovo nije značilo kraj uporno hrabrom članstvu i igračima već naviklim na stav režima prema radničkim klubovima. Odmah nastavljaju svoju djelatnost u Hrvatskom amaterskom športskom klubu (HAŠK) da bi se početkom 1930. na skupštini donijela jednoglasna odluku o izmjeni naziva HAŠK u JŠK Split. Vjerojatno niti jedan nogometni klub nije imao ovako trnovit put...

Na krabuljnom plesu početkom 1930., u kavani na Novoj obali, konačno su se okupili u velikom broju članovi ovog kluba. Šestojanuarska diktatura ostavila je traga, športske aktivnosti su pale, ukinut je Radnički sportski savez, a Jugoslavenski nogometni savez iz Zagreba preseljen je u Beograd. Izostankom Hajduka koji je bio na turneji po Južnoj Americi 1931. Split postiže svoj prvi veliki uspjeh osvojivši prvenstvo Splitskog nogometnog podsaveza.

Dvodnevnim turnirom 1932. Split je proslavio dvadesetogodišnjicu. Na turniru su sudjelovali Hajduk, Aurora, Dalmatinac, Orijent, Slaven (Trogir), Zmaj (Makarska) i slavljenik Split. Početkom 1933. Skupština je proširila djelatnost na biciklističku i lakoatletsku sekciju te ustrojava klupsku knjižnicu i priređuje predavanja.

Godine 1934. Splitu pristupaju neki igrači JSK Orijent.

Ovim pristupanjem došlo je nekoliko mladih i perspektivnih igrača, a razmišljalo se i o angažiranju trenera čak

iz Beča. Sljedeće godine Split sudjeluje u juniorskom prvenstvu SNP i osvaja prvo mjesto. Na sjednici Skupštine 1936. utvrđeno je da klub ima 400 članova, 84 registrirana igrača od kojih 32 u prvoj i drugoj momčadi te 52 juniora. Iz gornjih podataka dalo bi se zaključiti da je NK Split bio dobro organiziran, u tako malom gradu kakav je tada bio Split.

Godina 1937. klubu je donijela nove društveno klupske prostorije u Zoranićevoj ulici. Nove prostorije donijele su i nove sadržaje, popularne čajanke kao oblik druženja uz ples. Pridružuju se i dvije nove sekcije, stolnoteniska i šahovska. Uspjesima svih sekcija i otvaranjem nove planinarske - «Prijatelji prirode» - obilježava se i 1938. godina. Tijekom te godine osim na tjelesnom, mnogo je učinjeno i na kulturnom planu. Održavana su predavanja poučne naravi i opće naobrazbe.

Još jedan rat Nova godina 1939. započela je nesuglasicama s Jugoslavenskim nogometnim savezom u Beogradu. Nogometni podsavezi u Hrvatskoj zatražili su reorganizaciju Saveza. U travnju te godine na sastanku ligaških klubova odlučeno je istupanje iz Nacionalne lige. Sve se završilo osnivanjem triju nacionalnih saveza Hrvatske, Slovenije i Srbije. U Hrvatskoj ligi, Split je osvojio peto mjesto. Koncem godine u NK Split dolazi za trenera igrač Slavije iz Praga, Ignac Chodor. Na prvomajskom turniru kojega je organizirao Split nastupili su Nada, AŠK, Majstor s mora i Split. Pobijedio je Split. Krajem srpnja 1940. nogometni klubovi Split i Majstor s mora, donose odluku o ujedinjenju pod nazivom - Radnički športski klub Split. Majstor s mora donosi u miraz igralište, klupske prostorije, vrlo dobru mladu momčad i trenera Luku Kaliternu (Hajdukova vratara iz 1911.).

RŠK Split je tako stekao sve uvjete za napredovanje.

Sredinom mjeseca rujna čak je dobio i boksačku sekciju...

Međutim, samo nekoliko mjeseci poslije zakucao je i na naša vrata Drugi svjetski rat. Split je bombardiran, usli-

Dobitnici priznanja Zlatni grb grada Splita jedila je okupacija 1941. i RSK Split sa svim sekcijama prestao je djelovati. Talijanski okupator svoju politiku htio je primijeniti i na športska društva i klubove u Splitu, međutim nailazi na odlučan otpor te u znak odgovora na nesuradnju krajem srpnja raspušta športska društva. Športski život zamire, ali se razbuktao revolucionarni. Veliki broj športaša sudjeluje u raznim akcijama protiv okupatora, a početkom kolovoza 1941. među prvima stupaju u partizanske odrede i športaši RSK Split, koji ujedno padaju među prvim žrtvama.

Njih trinaestorica u cvijetu mladosti strijeljani su nakon zarobljavanja u borbama oko Sinja u Ruduši.

Po okončanju II. svjetskog rata i oslobođenja grada, na mjestu pogibije podignut je spomenik kojega redovito posjećuju športski djelatnici i športaši RNK Split. U rujnu 1945. RSK Split obnavlja svoju ratom prekinutu djelatnost, formiranjem FD Split.

Gradnja stadiona Prvo poslijeratno prvenstvo Splita počelo je 20. siječnja 1946, a Split je izborio sudjelovanje u Hrvatskoj ligi.

Pred kraj 1947. uslijedila je reorganizacija modela športa po uzoru na sovjetski model. To je značilo pripajanje Splita sa svim svojim sekcijama u jedinstveno Fiskulturno društvo Hajduk. Iako uz veliko protivljenje splitskih političkih i športskih djelatnika, politika je pobijedila. «Crveni» opet nemaju ime za koje su se tako zdušno borili niz godina. Ovakvo stanje ostaje do kraja 1949. kada se raspušta FD Hajduk i 7. studenog osniva se Sportsko društvo «Vicko Krstulović».

Promjeni imena nikad kraja, u siječnju 1952. nestaje ime kluba «Vicko Krstulović», a zamjenjuje ga Sportsko društvo Arsenal. Ni ovaj naziv ne ostaje dugo - već nakon godinu dana, u siječnju 1953. SD Arsenal se pretvara u Radničko sportsko društvo Split.

Prema projektu splitskog arhitekta Vuke Bombardelija 1952. godine započela je izgradnja stadiona oko već postojećeg nogometnog igrališta, sa svim pratećim objektima po tadašnjim standardima. Prva

Stvaranjem Hrvatskog nogometnog saveza i osnivanjem natjecateljskih liga, odlukom HNS-a Split je oštećen jer umjesto da kao bolje rangiran uđe u prvu ligu, umjesto Splita ulazi drugi klub. Politika je opet umiješala prste, svaka regija trebala je imati prvoligaša... faza završena je 1955. - Split je dobio pomoćni teren i klupski dom. U razdoblju od 1953. do 1957. Split je od natjecanja na lokalnoj razini došao do prve savezne lige. Iako su koncem 1954. počeli igrati podno Turske kule na svom igralištu, zbog loših uvjeta, još niz godina u prvenstvenim utakmicama koriste staro Hajdukovo igralište.

Godine 1953. prvaci su splitskog nogometnog podsaveza, što im donosi plasman u Hrvatsko-slovensku ligu. Sezona 1954./55. donosi ulazak u drugu nogometnu ligu. Osvajanjem prvog mjesta u sezoni 1956./57. stječu pravo nastupa po prvi put u prvoj saveznoj ligi u sezoni 1957/58. Imena igrača koji su igrali u to vrijeme velikim slovima upisana su u klupsku knjigu: Mrduljaš, Granić, Pletikosić, Duplančić, B. Krstulović, Alfirević, Alujević, Mladinić, Ninčević, Ivić i Dumanić. Još su igrali: Franulović, Vidović, Viđak, Grubić, Berković, Benčić, Sisgoreo, Baranović, Borović, Meštrović, Čelan, Poklepović, Gulin, Banić. Ovu momčad trenirao je legendarni barba Luka Kaliterna, počasnik Kuće slave splitskog športa, a na čelu kluba bio je predsjednik Jordan Prkušić.

Još jednom je Split zaigrao u prvoj saveznoj ligi, bilo je to u sezoni 1960/61. Ovu momčad «crvenih» činili su Vukasović, Sisgoreo, Boban, Duplančić, Pletikosić, Ivić, Dadić, S. Krstulović, Gulin, Kraljević, Županov.

A još su igrali: Franulović, Poklepović, B. Krstulović, Čelan, Bubić, Ferić, Pleško. Trener ove momčadi bio je još jedan legendarni Hajdukov igrač, nositelj olimpijske srebrne medalje iz Londona 1948. Frane Matošić, također počasnik Kuće slave splitskog športa. Predsjednik kluba bio je Paško Mijan.

Klub razvija i izdavačku djelatnost: 1959.počeo je izlaziti klupski list «Split», tiskano je ukupno 45 brojeva, a posljednji je tiskan 1988. Sezona 1962./63. nije bila naklonjena klubu gotovo nestvarne prošlosti - ispali su i vratili se u niži rang natjecanja. U drugoj ligi igraju još dvije sezone te se vraćaju u dalmatinsku zonu. U društvo drugoligaša vraćaju se već godine 1967./68.

5

OBLJETNICE

Malo se klubova može podičiti takvom poviješću ispunjenom padovima i usponima, a koji je cijelo to vrijeme uspio zadržati dostojanstvo koje imponira kada sljedećih šest sezona igraju u statusu drugoligaša.

Ni natjecateljska sezona 1972./73. nije bila sklona nogometašima Splita – ispadaju i igraju u trećem rangu nogometnog natjecanja. U sljedećih sedam natjecateljskih godina-sezona igrali su osrednje, a 1980./81. ispadaju u dalmatinsku ligu, što znači u četvrti rang natjecanja.

Ipak, već druge godine uspijevaju se vratiti u viši rang, u Hrvatsku ligu.

Velikom upornošću 1983./84. izborili su drugu saveznu ligu. Bili su dugo vremena u borbi za prvo mjesto tako da su ih prozvali Mali Nottingham po slavnom klubu iz Engleske Nottingham Forestu. Posustajanjem na samom kraju izgubili su, kako se tada govorilo, šansu generacije.

Split igra u drugoj ligi još dvije sezone, a taj status je izgubljen 1986./87. Preoblikovanjem sustava natjecanja, Split se zatekao u tadašnjoj Međurepubličkoj ligi-zapad.

I Domovinski rat je završen Iz te lige ispadaju u sezoni 1990./91., ali raspada se i bivša država i njen ligaški sustav. U novostvorenim uvjetima samostalnosti Republike Hrvatske stečenim u Domovinskom ratu, NK Split postaje hrvatski drugoligaš. Međutim ne prestaju nepravde koje ovaj klub trpi od samog početka. Stvaranjem Hrvatskog nogometnog saveza i osnivanjem natjecateljskih liga, odlukom HNS-a

Na završetku svečanosti počasni predsjednik Žarko Mihaljević u ime nagrađenih obratio se nazočnima prigodnim govorom a završio je riječima Milorada Bibića-Mosora: “Idemo naprid!”

6

Split je oštećen jer umjesto da kao bolje rangiran uđe u prvu ligu, umjesto Splita ulazi drugi klub. Politika je opet umiješala prste, svaka regija trebala je imati prvoligaša.

Druga liga - to mu je sudbina.

NK Split naviknut na tegobe ne posustaje, makar nekoliko sljedećih godina nema zapaženijih rezultata. Nova šansa za ulazak u elitnu prvu ligu ukazala se 1997./98., ali nisu imali sreće. Veliki problemi i prijetnja stečaja nadvila se nad klub 2000. godine. NK Split napušta drugu ligu, a zatim i treću. Nakon dvadeset godina, 2003. ponovo izlazi klupski list u režiji Društva prijatelja Splita (do sada je izašlo sedam brojeva). RNK Split, vjerojatno je jedini klub u Hrvatskoj koji je prošao pakao stečaja i izašao iz njega u ožujku 2009. Oporavak i uzlazna putanja kluba započela je 2008., dolaskom na čelo kluba braće Slavena i Joze Žužula. «Crveni» kako od milja znaju nazivati klub njegovi vjerni navijači, kao feniks koji stalno ustaje iz pepela, uvijek iznova stvara priliku za natjecanje u višem rangu. Sezonu 2007./08. završavaju osvajanjem prvog mjesta u četvrtoj ligi-jug, i prelaze u treću HNL-jug. U slijedećoj godini osvajaju ponovo prvo mjesto i postižu plasman za drugu HNL. To ponavljaju i slijedeće 2009./10. (usput, u rujnu 2009. «Crveni đavoli» izdaju svoj navijački list koji se bavi aktualnim problemima kluba i njegovom povijesti), te od natjecateljske sezone 2010./11. igraju u prvoj HNL. Tu sezonu završavaju na trećem mjestu i postižu prvi povijesni nastup igrajući u drugom pretkolu Europske nogometne lige.

A momčad koja je svom klubu donijela ovaj veliki dar u pripremi za proslavu njegove stote obljetnice igrala je u sastavu: Vuković, Budiša, Vidić, Šimić, Vitaić, Baraban, Milović, Erceg, Marčić, Golubović i Križanac. Još su igrali: Rašić, Čop i Rebić. Trener Splita je Ivan Katalinić, a predsjednik Slaven Žužul.

RNK Split kroz proteklo vrijeme vodila su poznata igračka i trenerska imena od kojih treba naglasiti sljede-

ća: Nikola Gazdić, Leo Lemešić (počasnik Kuće slave splitskog športa), Luka Kaliterna (počasnik Kuće slave splitskog športa), Franjo Glaser, Jozo Matošić, Frane Matošić (počasnik Kuće slave splitskog športa), Tomislav Ivić (počasnik Kuće slave splitskog športa), Ljubo Kokeza, Stanko Poklepović, Zlatko Papec, Vladimir Beara (počasnik Kuće slave splitskog športa), Branko Kraljević, Ivan Katalinić.

U ovom kratkom vremeplovu jednog zaista neobičnog kluba, burne i turbulentne prošlosti bilo bi nekorektno ne prisjetiti se predsjednika RNK Split sa najdužim stažem - profesora Milivoja Lalina, moralne vertikale.

Prošao je logore u Italiji, Dachauu i Buchenwaldu u Njemačkoj. Vodio je Split od 1965. do 1975. godine.

RNK Split imao je i ima svoje počasne predsjednike ljude koji su kroz dugu i bremenitu povijest svojim radom posebno zadužili a to su: Vicko Krstulović, Ante Zorislav Roso i Žarko Mihaljević.

RNK Split ima i dvije vrlo sadržajno objavljene knjige.

«Crveni Split», autora Marija Garbera i «Split je prva liga», autora Milorada Bibića-Mosora jednog od najvećih, najvatrenijih i najvjernijih navijača.

Danas je RNK Split suvremeno ustrojen, čvrste organizacijske i stručne strukture, velikim dijelom oslonjen na vlastitu nogometnu školu, a prva momčad povjerena je Zoranu Vuliću. RNK Split njeguje slavnu borbenu radničku tradiciju i zato je omiljen u gradu čije ime s ponosom nosi.

Velika fešta I došao je taj trenutak! Službeni početak svečanosti proslave stotog rođendana RNK Split započeo je u travnju, otvaranjem izložbe fotografija, temom «Sto fotografija za sto godina Splita». Izložbu je otvorio Tonći Baranović, najstariji živi igrač RNK Split. Stogodišnjaku je stigla i čestitka predsjednika Republike Hrvatske Ive Josipovića. Najvatreniji navijači izvjesili su veliku crvenu zastavu s klupskim obilježjima na zvonik patrona Splita, Sv. Duje.

Odigrana je i prvenstvena utakmica Split - Rijeka, od koje je sav prihod namijenjen u humanitarne svrhe.

Položeni su vijenci na Lovrincu za sve one koji su svo-

jim djelovanjem zadužili klub kroz njegovu povijest.

Grad Split na svojoj sjednici od 27. ožujka 2012. donio je odluku o skupnoj nagradi RNK Split. Središnja svečanost 15. travnja, održana je u HNK Split, svečanom akademijom prepunom emocija.

Malo se klubova može podičiti takvom poviješću ispunjenom padovima i usponima, a koji je cijelo to vrijeme uspio zadržati dostojanstvo koje imponira.

Uspjeli su svojim prkosom i hrabrošću pokazati svima kako se voli svoj klub kroz niz generacija.

Dvorana je bila pretijesna za sve one koji su željeli sudjelovati u svečanom činu. Veliki broj uglednika uveličao je feštu. Tu su bili bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić, bivši predsjednik Sabora Luka Bebić, ministar uprave Arsen Bauk, glavni tajnik HNS-a Zorislav Srebrić. Izveden je glazbeni program u kojem su sudjelovali zbor «Brodosplit» kojim je ravnao maestro Vladimir Sunko, a pjevali su Valentina Fjačko, Zorica Kondža, klape Filip Dević i Cambi, sudjelovao je i Joško Banov. Za odlično osmišljen program zaslužni su producent Jerko Trogrlić i režiser Goran Golovko. Grad Split bio je pokrovitelj jubileja kluba koji s ponosom nosi njegovo ime.

Kako priliči u ovako velikim obljetnicama odana su priznanja najzaslužnijim od kojih pet postumno. Zlatnim grbom grada Splita postumno su nagrađeni Šime Rosandić - osnivač, prvi predsjednik i igrač, Mladen Hrstić - tajnik i tehniko, Tomislav Ivić - igrač i trener, Milorad Bibić-Mosor - veliki prijatelj, navijač, autor brojnih tekstova o voljenom klubu (pripremao je i monografiju za ovaj trenutak koji nije nažalost dočekao) i Andrija Križević - igrač i trener.

Nagrađeni su i Stanko Poklepović, igrač 20 godina (10 godina i kapetan momčadi) i trener, Milan Viđak, igrač i trener, Milivoj Lalin, predsjednik od 1965. do 1975. (u trenutku pisanja ovog teksta ni on nije više nažalost među nama), Žarko Mihaljević, igrač, trener, rukovoditelj i predsjednik.

Na završetku svečanosti počasni predsjednik Žarko Mihaljević u ime nagrađenih obratio se nazočnima prigodnim govorom a završio je riječima Milorada Bibića-Mosora: «Idemo naprid!»!

LITERATURA: Andrija Križević-Drina, Sportaši Splita u revoluciji, Logos Split, 1982.

Duško Marović, Povijest sporta u Splitu knjiga prva Od antičkih igara do prvog svjetskog rata, Savez za fizičku kulturu općine Split i Samoupravna interesna zajednica fizičke kulture općine Split, Split, 1990.

Duško Marović-Mihovil Radja, Povijest športa u Splitu knjiga druga 1918.1941., Splitski savez športova Komisija za povijest športa Split, 2006.

7

SOKOLSKE UDRUGE

PRVE REGIONALNE SOKOLSKE UDRUGE U ISTOČNOJ HRVATSKOJ Tekst: ŽELJKO IVELJIĆ

svakog društva koje pripada župi bila je izabrati svoje predstavnike za skupštinu župe, sudjelovati kod javnih vježbi župe i priređivati svake godine barem jednu javnu vježbu, slati prednjake na obučavanje na župske prednjačke tečajeve, slati središnjem odboru izvještaj o svojem godišnjem djelovanju i plaćanje godišnje članarine.

Organizaciju župe vodila je glavna skupština župe, uz središnji odbor. Glavnoj skupštini pripadalo je rješavanje izvještaja prednjačkog zbora i revizora, određivanje godišnje članarine, izbor Središnjeg odbora, revizora računa, te donošenje pravila i tumačenje istih. Župske poslove vodio je središnji odbor u koji ulaze starješinstva župe te starješine, tajnici i vođe župskih društava i njihovi zamjenici. Starješinstvo župe bilo je aglim razvojem Hrvatskog sokolskog saveza izvršni organ župe i sastojalo se od starješine, tajnika, krajem 1906. godine i velikim brojem drublagajnika, vođe i njihovih zamjenika. štava, došlo je do nove reorganizacije. SkupTehničku stranu vodio je Župski prednjački zbor i ština Saveza donijela je zaključak po kojem Predsjedništvo.

Prednjački zbor se sastojao od župskog su se sva sokolska društva trebala udružiti u sokolske vođe, njegovih zamjenika i svih članova prednjačkih župe. Promijenjena su savezna pravila i uređena pravila zborova društava udruženih u župu. Zbor je odlučivao župa, koja su se trebala formirati u većim mjestima o načinu i opsegu javnih vježbi župe i župskih natjecagdje su bila najrazvijenija sokolska društva. Sva društva nja, vježbama župskih i prednjačkih zborova, župskim su razdijeljena u župe, koje su nazvane po povijesnim prednjačkim tečajevima, te birao predsjedništvo zbora i imenima. odlučivao o drugim pitanjima tehničke naravi.

PredsjedU Pravilima se navodi: «Svrha je župe gojiti i promicaništvo se sastojalo od župskog vođe, njegovih zamjenika ti tjelovježbu, da se time podigne tjelesna i moralna snai četvorice izabranih članova. Vodilo je brigu o arhiga hrvatskog naroda i da se zbliže i uzajamno podupiru vu, prednjačkim tečajevima, sokolska društva, koja su u predlagalo način i opseg župskih Župu spojena.» javnih nastupa, te vodilo druge Prema pravilima Saveza, poslove iz područja prednjačkog rad u župama svodio se na zbora. njegovanje i širenje tjelesnih Prema starosnoj dobi članovi vježbi, priređivanje sastanaHrvatskog sokola dijelili su se na ka, predavanja i javnih vježbi, pomladak (do 14 godina), muški unapređivanje uzajamne veze i ženski naraštaj (od 15 do 18 društava udruženih u župu, godina) i članove i članice. pomoć društvima preko Sredinom 1907. godine prednjaka i nadzornika, osnovane su tri župe u istočnoj Ante Pinterović iz Miroslav Strižić, pomoć slabijim društvima, Hrvatskoj Jelačićeva, PreradoOsijeka, starješina iz starješina župe Preraosnivanje novih društava vićeva i Strossmayerova - koje župe Strossmayerove dovićeveiz Bjelovara i ostale poslove. Dužnost

Prvi župski slet s natjecanjem održan je 19. i 20. rujna u Osijeku. Na njemu su sudjelovali Hrvatski sokoli iz Babine Grede, Dalja, Donjeg Miholjca, Đakova, Harkanovaca, gornjeg i donjeg Osijeka, Valpova, Vinkovaca i Vukovara

N

8

Sokolski pomladak (Valpovo 1908. g.)

Hrvatski sokoli (Vinkovci 1907. g.)

Hrvatski seljački sokoli u Babinoj Gredi

Vukovarske vježbačice

su najprije provele svoju unutarnju organizaciju, te pod jedinstvenom upravom i tehničkim vodstvom promicale interese društava udruženih u župe.

ssmayerove održana je 28. srpnja 1907. u Osijeku gdje su bila prisutna društva iz gornjeg i donjeg Osijeka, Vukovara, Vinkovaca, Đakova i Harkanovaca. Nova krovna organizacija nazvana je Hrvatska sokolska župa Strossmayerova. Prvi starješina župe je Ante Pinterović iz Osijeka, zamjenik starješine Levin Plemić iz Vinkovaca, vođa Ivan Krsto Dončević iz Osijeka te blagajnik Vrbljančević. U revizorski odbor izabrani su: Stjepan Fabijančević iz Vukovara, Aurel Deszathy iz Valpova, Lujo Šimat iz Đakova, Antun Hržić iz donjeg Osijeka te Müller iz Harkanovaca. Sva primljena društva bila su dužna u župsku blagajnu uplaćivati dva puta godišnje po 10 filira.

Nedugo nakon konstituiranja Hrvatske sokolske župe Strossmayerove, stupaju u ovu župu i druga osnovana društva. Ubrzo je, 18. kolovoza, u Donjem Miholjcu održana javna vježba, na kojoj su nastupila društva Hrvatskog sokola iz Harkanovaca, Valpova i Osijeka I. i II. Vježbale su se skupne vježbe, praške proste vježbe i sa štapovima te vježbe na preči. Tjedan dana nakon predstavljanja vježbača osnovano je i društvo Hrvatski sokol, čiji je prvi starješina postao Labovsky.

Hrvatska sokolska župa Preradovićeva Osnivanjem Hrvatske sokolske župe (HSŽ) Preradovićeve 19. lipnja 1907. sa sjedištem u Bjelovaru, dolazi do sve veće koncentracije i povezivanja društava unutar ove župe. O tome nam govori i svrha osnivanja: gojenje i promicanje tjelovježbe, zbliženje i uzajamno podupiranje sokolskih društava koje su u župu spojena te posredovanje između pojedinih društava i saveza.

U ovu župu bila su udružena društva iz Bjelovara, Daruvara, Đurđevca, Koprivnice, Križevaca, Pitomače, Sv. Ivana Žabno, Virovitice i Vrbovca. Za starješinu župe izabran je Miroslav Stržić, podstarješinu Javand, prvi tajnik postao je Gjipulo, blagajnik Kolesarić, a vođa Janko Janković, da bi ga naslijedio Ervin pl. Koroskenyi, te Vilko Mohorić.

Hrvatska sokolska župa Strossmayerova Osnivanjem društava Hrvatskog sokola u sjeveroistočnoj Hrvatskoj stvoreni su uvjeti i potreba za osnivanjem krovne organizacije koja bi u ovom dijelu Hrvatske obavljala zajedničke poslove i predstavljanje u saveznom Hrvatskom sokolu.

Osnivačka skupština Hrvatske sokolske župe Stro-

Hrvatska sokolska župa Jelačićeva Razvojem većeg broja društava u Srijemu došlo je do pokretanja župe. Hrvatska sokolska župa Jelačićeva

9

SOKOLSKE UDRUGE Premda su razgovori o osnivanju župe započeti 1907. godine, nova Hrvatska sokolska župa „Ibrišimovićeva“ utemeljena je tek 29. prosinca 1907. u Požegi. Počinje djelovati 1908. godine, a pravila su odobrena 23. srpnja.

Od osnutka u župu se udružuju sokolska društva iz Broda, Pakraca, Požege, Sibinja te kasnije društva iz Košutarice, Pleternice i Nove Gradiške. U župi se od početka djelovanja pojavljuju mnogi problemi. Uslijed zastoja u radu župe iz nje je istupilo društvo iz Broda i pristupilo Strossmayerovoj župi.

Vježbačka trojka Hrvatskog sokola Đakovo

Sredinom 1907. godine osnovane su tri župe u istočnoj Hrvatskoj Jelačićeva, Preradovićeva i Strossmayerova, koje su najprije provele svoju unutarnju organizaciju, te pod jedinstvenom upravom i tehničkim vodstvom promicale interese društava udruženih u župe osnovana je 22. rujna 1907. u Mitrovici radi gojenja i promicanja tjelovježbe, zbliženja i uzajamnog podupiranja sokolskih društava koja su u župu spojena. Za starješinu župe bio je izabran Nikola Gamiršek, podstarješinu Josip Fuchs, tajnika Rudolf Gasparides blagajnika Julio Pajer, te vođu Franjo Čeliković i zamjenika vođe Vilim Vanek. Za sjedište župe izabrana je Mitrovica.

Isti dan poslije podne je održana javna vježba na kojoj su nastupile mitrovačke sokolice u prostim vježbama i sa zastavicama. Nakon njih nastupili su odjeli rumskog i mitrovačkog društva na preči i ručama te u prostim vježbama. Župa je obuhvaćala okružje donjega Srijema. U župu su od početka bila uključena društva iz Mitrovice, Rume i Iloka, te naknadno društvo iz Petrovaradina i Zemuna.

Hrvatska sokolska župa Ibrišimovićeva U Požegi je društvo Hrvatski sokol priređivalo javne vježbe u Grabiku. Svojim radom, zalaganjem i postignutim uspjesima potakli su i druga mjesta u okruženju da po uzoru na njih osnivaju sokolska društva.

Svojom kvalitetom isticao se i Hrvatski sokol u Novoj Gradiški, koji je 2. kolovoza održao svoju javnu vježbu, na vježbalištu uz staru pivaru. Izvođene su proste vježbe III. praškog svesokolskog sleta, vježbe na preči, ručama, kozliću, a završna vježba bila je vježba skupine na ljestvama, u izvođenju svih vježbača.

10

I. slet župe Strossmayer u Osijeku Hrvatska sokolska župa Strossmayer brojila je u siječnju devet društava: 59 utemeljitelja, 495 izvršnih i 847 podupirućih članova, što znači ukupno 1401 član. Župski porez za ovu godinu bio je određen godišnje 50 filira za svakog člana, a ne kao u prošloj godini kad je iznosio 20 filira za svakog izvršnog člana.

Prvi „Hrvatski seljački sokol“ u Babinoj Gredi osnovan je 19. travnja, a 14. lipnja osnovan je „Hrvatski sokol“ u Dalju. Oba su, uz Srpski soko iz Osijeka, primljena u župu.

Prvi župski slet s natjecanjem održan je 19. i 20. rujna u Osijeku. Na njemu su sudjelovali Hrvatski sokoli iz Babine Grede, Dalja, Donjeg Miholjca, Đakova, Harkanovaca, gornjeg i donjeg Osijeka, Valpova, Vinkovaca i Vukovara.

Cijeli je grad bio ovjenčan trobojnicama, izlozi urešeni slikama Strossmayera i sokolskim znamenjem. Znajući da su sokoli čestiti i pošteni rodoljubi, pozdravilo ih je osječko građanstvo kao pionire predstavnike hrvatskog naroda. Sazvana prijateljska večer prvog dana, razvila se u sokolski komers (svečana zabava).

Natjecanje se održavalo u odjelima i pojedinačno u odjelima (natjecatelj pojedinac). Natjecalo se u višem i nižem razdjelu (razredu): na preči, ručama, konju u šir s hvataljkama, konju u duž bez hvataljki, skoku u vis, prostim vježbama i ponašanju. Odvijalo se i natjecanje slobodnog razdjela u skoku u vis i daljinu, bijegu, prostim vježbama, bacanju kocke, dizanju utega i ponašanju.

Drugoga dana održavale su se sletske vježbe i natjecanja.

U nižem razdjelu natjecalo se 7 odjela i 54 pojedinca, dok se u slobodnom razdjelu natjecalo 9 odjela. Proste vježbe izvodilo je oko 170 vježbača. Poslije prostih vježbi vježbalo je 20 odjela na spravama. Istakli su se i ženski odjeli iz Osijeka i Vukovara u vježbama s vrlo tankim obručima i čunjevima. Tribina za gledatelje je bila jednostavna, ukrašena zelenilom i zastavama.

Literatura: Hrvatski sokol glasilo Hrvatskog sokolskog saveza, Zagreb, 1907. i 1908 Hrvatski Sokolski Kolendar za god. 1911., Savez Hrvatskih sokolskih društava, Zagreb, 1907.

Prof. mr. Živko Radan, Zbirka pravila gimnastičkih i sportskih organizacija od 1861 do 1914. u Arhivu Hrvatske, Povijest sporta 16/1973. Željko Iveljić, Sto godina gimnastike u Vinkovcima, Vinkovci, 2007. Željko Iveljić, Tjelovježbene udruge istočne Hrvatske do 1929. godine, Vinkovci 1912.

Izvještaj o radu Hrvatske sokolske župe Strossmayer 1907.-1908., Osijek, 1909.

IN MEMORIAM

VLADIMIR ČONČ

(Zagreb, 13. siječnja 1928. - Zagreb, 15. listopada 2012.)

V

ladimir Čonč rođen je u Zagrebu, 13. siječnja 1928. godine, a nogomet je počeo igrati u juniorima Građanskog 1942. Evo kako je počela njegova nogometna karijera... Kada bi na igralištu kraj Nove ceste na Trešnjevci dječaci igrali nogomet, poznati nogometni trener Martin Bukovy odabirao bi povremeno pionire u selekciju koja je mogla igrati u Građanskom. Čonča je zaobišao, pa su tada dečki iz njegove škole došli tražiti da ga provjeri. Bukovy im je tvrdio da ga je „isprobao“, ali mali Čona nije se dao: „Niste me probali“ - uporno je govorio velikom treneru. Trenerski mag Bukovy je popustio, pozvao ga na probu i Čonč je i formalno ušao u svijet nogometa...

Poslije Drugog svjetskog rata Čonč je nastupao za zagrebačke klubove i to od 1945. do 1946. za momčad Poštara, od 1947. do 1952. za Lokomotivu, a jedno kratko vrijeme nastupao je za Mornar iz Splita i Naša krila iz Zemuna.

U Dinamo je došao 1953. godine i igrao do 1961. U tom je razdoblju osvojio prvenstvo Jugoslavije u sezonama 1953/54 i 1957/58, te nogometni kup u sezoni 1959/60. Nakon odlaska iz Dinama, Čonč je igrao u SR Njemačkoj - najprije je od 1961. do 1962. godine bio nogometaš «Kickers Offenbacha», a potom od 1962. do 1963. Eintracht Bad Kreuznacha, kada je prestao sa aktivnim igranjem.

Za reprezentaciju Jugoslavije odigrao je jednu utakmicu.

Nastupio je 29. studenog 1956. godine u Londonu u prijateljskoj utakmici u kojoj je Engleska pobijedila Jugoslaviju sa 3-0.

Vladimir Čonč nastupio je na Olimpijskim igrama 1952. godine u Helsinkiju i nositelj je srebrne olimpijske medalje.

Mnogo puta bio je rezerva Rajku Mitiću, recimo baš na OI. Ovaj vrsni nogometaš bio je odličan dribler, izvrsna pregleda igre i velikog smisla za organizaciju igre. Bio je graditelj igre i pravodobni dodavač. Najčešće je nastupao na poziciji desne spojke u tandemu sa Željkom Čajkovskim i Željkom Matušom.

Za Dinamo je Čonč odigrao 413 utakmica i postigao 119 zgoditaka.

U jednom razgovoru neposredno pred smrt, pokojni Dražan Jerković, posebno je istakao Čonu, kako su ga prijatelji zvali, kao nogometaša koji je s loptom mogao sve. Njegove su lopte imale oči, bio je besprijekoran tehničar, pogađao je suigrače tako preciznim dodavanjima da su jednostavno morali postići gol, istakao je tad Draža.

Vladimir Čonč bio je veoma skroman čovjek. Takav je bio i kao igrač. Govorio je da njemu nikada nije bilo važno tko će postići zgoditak, on ili netko drugi...

Malo je poznato kako je Čonč postao nogometaš Dinama. Bio je 1952. godine s Dinamom kao pojačanje na jednoj turneji u Montevideu, gdje su ga nagovorili da se preseli u Maksimir, Vladimir Čonč, prije Olimpijskih igara 1952. godine, nastupao je i za splitski Mornar i Naša krila iz Zemuna. Naime, morao je u vojsku pa je služio u mornarici u Splitu, te su ga registrirali za Mornar, klub Jugoslavenske ratne mornarice.

Igrali su dobro pa su se plasirali u Prvu ligu. Međutim stigla je naredba s vrha da tri vojna kluba ne mogu igrati u prvoj ligi. Tako su ostali Partizan i zemunska Naša krila za koje je igrao drugu godinu vojnog staža...

Na ulicama Zagreba, na Trešnjevci, Čonč je krenuo u svijet nogometa, a tu je počeo igrati i godinu dana od njega stariji Bernard Vukas. Čonč se sjećao kako je Bajdo imao kožne hlače jer mu je otac bio lovac, a on nije imao ništa jer mu je otac (koji je bio stolar) umro kada mu je bilo tek 10 godina. Sam se borio kroz život u nogometu i izborio svoj veliki status. Nositelj je olimpijske medalje, igrao je u reprezentaciji, osvajao prvenstva i kupove… Čona nogometni znalac i legenda, preminuo je u Zagrebu, 15. listopada 2012. godine i sahranjen je na groblju Mirogoj.

Jurica Gizdić

DAVOR GRČIĆ (Split, 1. svibnja 1930.

- Split, 12. rujna 2012.)

J

oš je jedan Hajdukov velikan otišao u povijest.

Davor Grčić rođen je u Splitu 1. svibnja 1930. godine. Igračku karijeru započeo je u splitskom Hajduku, gdje je debitirao za prvu momčad, 27. travnja 1952. godine (Hajduk – Sarajevo 4:0).

Od tada pa do odlaska iz Hajduka i zadnje utakmice u bijelom dresu, 2. listopada 1960. (Crvena Zvezda – Hajduk 2:1), Davor Grčić za Hajduk je odigrao 354 utakmice i postigao 2 zgoditka.

Bio je dio momčadi Hajduka koja je u 1952. godine i u sezoni 1954/55, osvojila naslov prvaka Jugoslavije u nogometu.

- Bio sam i ostao jedan od onih koji nisu podnosili poraze.

Kada bismo izgubili, bio bi sav izvan sebe, nisam mogao spavati cijelu noć. Bilo je slučajeva da sam u svlačionici hvatao pojedine igrače za vrat, bio sam se spreman i potući kada bih uočio da se netko od suigrača ne zalaže - govorio je pokojni Davor Grčić ili Gaga kako su ga zvali Hajdukovi navijači.



11

IN MEMORIAM Davor Grčić, posebno je rado isticao Hajdukovu generaciju iz sezone 1954./55., kada su “bijeli” postali superiorni prvaci Jugoslavije.

Bile je to doista velika momčad: Beara, Kokeza, Broketa, L. Grčić, D. Grčić, Luštica, Rebac, Vukas, F. Matošić, Vidošević, Šenauer.

Gaga je u momčadi Hajduka igrao na mjestu centarhalfa, a u početku karijere i braniča. Zajedno s njim, u momčadi Hajduka jedno vrijeme je igrao i njegov stariji brat Lenko, pa su braća Grčić uz Lušticu tvorili Hajdukovu half liniju.

Davor Grčić je poslije Hajduka igrao još u Austriji za Sturm, u Njemačkoj za Wolfsburg i Radenthal, a spremao se i za odlazak u Južnu Afriku, ali nije dobio dozvolu.

Potom je otvorio kafić, bar Balun iz Lože na splitskoj Pjaci, koji je godinama bio kultno mjesto sastanaka i beskrajnih ćakula o balunu, ali i drugim splitskim dogodovštinama.

Posebno je volio i hvalio Hajdukove legende Bearu, Franu Matošića i Vukasa.

Za legendarnog vratara je tvrdio kako je bio bolji od slavnog Rusa Jašina ili Gianluigija Buffona, a da je Vukas bio u rangu Maradone i Messija. Od trenera posebno je cijenio Luku Kaliternu...

Kao legendarni kapetan momčadi, dobitnik je Zlatne Hajdukove kapetanske trake, jednog od najvećih klupskih priznanja. Ove, 2012. godine dobio je Osobnu nagradu Grada Splita.

Davor Grčić, preminuo je u Splitu, 12. rujna 2012. godine i sahranjen je na splitskom groblju Lovrinac. (jg)

12

BRANKO KRALJ

(Zagreb, 10.. ožujka 1924. - Zagreb, 18. prosinca 2012.)

U

Zagrebu, je 18. prosinca 2012. umro proslavljeni vratar Dinama i reprezentacije Jugoslavije, Branko Kralj. Bio je vrhunski vratar, koji zbog pojave velikog Vladimira Beare nikada nije dobio pravu šansu na golu državne reprezentacije.

Rođen je u Zagrebu, 10. ožujka 1924. godine. S nogometnom loptom se družio od dječačkih dana. Za njom je jurio po poljanama Trešnjevke, zajedno sa svojim vršnjacima, kada god su imali slobodnog vremena. Kasnije, u srednjoj školi, postao je rukometni vratar. Na jednoj od učeničkih utakmica zapazio ga je Bogdan Cuvaj, poznati nogometni trener i član uprave Concordije i pozvao ga da pristupi juniorskoj selekciji ove momčadi. On je prihvatio poziv i 1937. godine postao njihov član.

Prvi trener u Concordiji bila mu je Zdenka Kunšten, tada istaknuta igračica hazene. Kao rukometni vratar branio je Kralj u Građanskom, a zatim i u Concordiji gdje je istovremeno bio rezerva Zvonimiru Monsideru. Samo povremeno i rijetko je branio za seniorsku momčad Concordije.

Rukomet je sasvim napustio 1950. godine i potpuno se posvetio nogometu. Prije nego je otišao iz rukometa, bio je i rukometni reprezentativac Jugoslavije... Ona veća, nogometna vrata, isprva je branio u zagrebačkim klubovima Amater i Milicioner. Kada je došlo do spajanja Amatera, Slobode i Tekstilca, nastao je novi klub pod imenom Borac. Kralj je uspješno nastupao za Borac koji je 1950. godine postao drugoligaš. Uskoro Borac postaje prvoligaš, a Branko Kralj siguran je čuvar mreže. Borac kasnije mijenja ime u Zagreb.

U ljeto 1952. godine Branko Kralj pristupa Dinamu. U to vrijeme Dinamo je imao već tri odlična vratara: Branka Stinčića, Vladimira Majerovića i Slavka Arnerija. Dolaskom Kralja u Dinamo, Arneri napušta plave, pa su u konkurenciji za dres s brojem jedan ostali Majerović, Stinčić i Kralj, koji se u sezoni 1952./53 često mijenjaju na golu.

U prvenstvenoj sezoni 1953./54., Branko Kralj preuzima primat, postaje prvi vratar i brani u vrhunskoj formi, a Dinamo po drugi put osvaja naslov prvaka Jugoslavije. Od 1954. do 1955. godine Branko Kralj tri puta nastupa za reprezentaciju Jugoslavije. Debitirao je u prijateljskoj utakmici protiv reprezentacije Turske u Sarajevu, 17. listopada 1954. godine kada je Jugoslavija pobijedila sa 5:1., a Kralj je u 66. minuti na golu zamijenio Bearu. Posljednji put dres reprezentacije nosio je također u prijateljskoj utakmici, ovog puta u Dublinu, 19. listopada 1955. protiv domaćina Republike Irske u utakmici u kojoj je Jugoslavija pobijedila domaćina sa 4:1 (tad je umjesto Beare, ušao u igru u 85. minuti). Vrijedno je spomena da je i u drugoj od ukupno tri utakmice koliko je Branko Kralj branio za reprezentaciju Jugoslavije na golu zamijenio Bearu.

Dakle, tri nastupa za reprezentaciju, tri ulaska u igru umjesto Beare.

Sudionik je Svjetskog nogometnog prvenstva 1954. godine u Švicarskoj.

Branko Kralj je u tandemu sa Bearom bio standardan član reprezentacije. Beara je tad bio zasigurno jedan od najboljih vratara svijeta, pa je Kralj bio vječita rezerva. Ostat će zapamćeno da je Kralj bio rezerva Beari čak 33 puta!

Kada je imao svoj dan i bio u punoj formi, popularni King (kako su ga zvali) bio je gotovo nesavladiv. Zbog jedne teže ozljede, nakon 165 utakmica za Dinamo povukao se s nogometnog terena 1957. godine i prepustio gol Dinama tada mladom Gordanu Iroviću, koji je nastavio tradiciju odličnih čuvara mreže Dinamova gola.

Kralj se potom posvetio poslu u privredi, jer je po struci bio diplomirani ekonomist. Istovremeno, nastavio je i s nogometnim aktivnostima i u Dinamu je obnašao razne dužnosti.

Bavio se i športskim novinarstvom i publicistikom te objavio knjige: „Vratari koji se pamte“ i „Sa Dinamom na četiri kontinenta“.

Mnogi ljubitelji nogometa ne znaju da je Kralj bio veliki ljubitelj glazbe. Bavio se jazzom svirajući na usnoj harmonici. Imao je i svoj orkestar u kojem je maestralno svirao. Snimio je preko deset ploča, kao i CD s poznatim zagrebačkim solistima. Snimao je i glazbu za razne igrane i crtane filmove. Uz to, gajio je i ljubav prema tehničkoj kulturi. Bio je organizator i član Narodne tehnike Hrvatske preko 60 godina. Kao inovator, proglašen je počasnim predsjednikom Hrvatske zajednice tehničke kulture. Dobio je i naziv viteza Belgijskog kraljevstva za inovacije.

Branko Kralj, sahranjen je na zagrebačkom groblju Mirogoj. (jg)

Zdravlje i šport

P

rošlo je nešto više od sto godina kad je bilo automobila koliko danas ima konja. Tko je tada mogao zamisliti granice dosezanja športskih rezultata?

Napokon, pothvat što ga je izveo Felix Baumgartner skokom, kako slikovito mediji prikazuju, s ruba svemira (oko 39.000 metara) da bi se nakon slobodnog pada i probijanja zvučnog zida, uz golemu tehničku logistiku prizemljio padobranom, traži odgovor na pitanje: je li to i športski pothvat? Mislim da je! Ako ni zbog čega drugog, onda zbog činjenice da je padobran, inače izum našeg zemljaka Fausta Vrnačića (1551. Zadar - 1617. Venecija), športski rekvizit koji je od tada puno puta tehnički usavršavan i dotjerivan gotovo do letjelice kojom čovjek upravlja vlastitim sposobnostima.

Od početka druge polovice XX. stoljeća ili od vremena kad sam studirao (u to vrijeme na jedinoj visokoškolskoj ustanovi za šport), puno toga što sam učio valjalo je zaboraviti već nakon desetak godina. Danas bih rekao: „Znanost je nepouzdana, a znanje je krhko“.

Nažalost, većini ljudi diploma postaje zadnji akt školovanja kojim je sankcioniran stručni status do mirovine. Samim tim, u mnogim djelatnostima, diplomirani stručnjaci praksi prkose umjesto da joj pridonose spoznajom.

Riječ je o činjenici da je tehnološki razvoj ili brzina tehnoloških izazova u zadnjih pedesetak godina mnoge, doskora na znanosti utemeljene stručne misli i modalitete, doslovce pretvorila u - znanstveno smeće. Što može čovjek? Koje granice visine i dubine može dosegnuti nije pitanje samo športa, već i svih izazova u kojima se javljaju pothvati ekstremnih zahtjeva što ih kreiraju osobe kojima, nakon izvedbe, nije cilj pobjeda nego - ostati živ! Dovoljno je, u tom smislu, pogledati špice Eurosporta i uvjeriti se da su, primjerice, jahanje valova, vratolomije na biciklima ili općenito „daskarenje“ u svim agregatnim stanjima (u vodi, na zraku, na tlu) individualno stvaralaštvo u kojem je trening izvan okvira pedagoško-stručnog procesa.

Zato svojim osvrtima pokušavam ući u prostor što demistificira pojam „stručne misli“, odnosno, usmjeriti razmišljanja u pravcu genetičkih činjenica koje svjedoče da športovi ne čine ljude, nego da ljudi, ovisno o

Olimp 42

svojim sposobnostima, ne samo da biraju športove kojima će se baviti, nego kreiraju športove u kojima mogu izraziti stvaralaštvo. Drugim riječima, čovjek je jednako nepoznat u svojoj biološkoj naravi, kao i svemir u svojoj beskonačnosti.

Ovim tekstom zaokružio bih svoje dvogodišnje sudjelovanje prilozima u časopisu „Olimp“ koji prkose pojmovima što se u životu, a samim tim i u športu, krivo interpretiraju. Naime,

Moć

U prošlogodišnjim sam prilozima (četiri priloga iz 2011.) dao osvrt na trenersku ulogu proglasivši trenere umjetnicima posla kojim se bave i pokušao dati do znanja da struka traži sustav, a trenerski posao improvizaciju prilagođenu trenucima koji su izmjenjivi poput dana i noći, boljih ili lošijih godina, toplijih ili hladnijih dana.

Ne podcjenjujući trenersku ulogu i liderske sposobnosti, uvijek će ostati brojni upitnici o kojima ovise uspjesi

tehnološkog razvoja Tekst: ŽELJKO MATAJA

Od početka druge polovice XX. stoljeća ili od vremena kad sam studirao, u to vrijeme na jedinoj visokoškolskoj ustanovi za šport, puno toga što sam učio valjalo je zaboraviti već nakon desetak godina.

Danas bih rekao: „Znanost je nepouzdana, a znanje je krhko“

poimanje športa još nije prevladalo ni „antički sindrom“ o skladnosti tijela kojem svjedoči Mironov «Diskobol» (Bacač diska), a Juvenalova sintagma „Zdrav duh u zdravom tijelu“ ne daje prednost ni tijelu, niti duhu jer im je utjecaj najvjerojatnije uzajaman.

Dakle, želim reći da se praksa teško odvaja od još do jučer usvojenih poimanja športa ili naputaka javnih aspekata zdravstva kojima se šport nudi kao „lijek“ za zdravlje. Šport, međutim, valja gledati u svjetlu činjenica kojima je nužno odreći se obrazaca, recepata, shema i naputaka koje praksa demantira, baš kao i poimanje njegove svrsishodnosti kroz prohujala stoljeća.

pojedinaca ili momčadi. Jedino će ostati neupitna ostvarenja koja su uvijek stvaralački domet.

U ovogodišnjim pak prilozima u „Olimpu“ (prva tri broja 2012.), prvi sam prilog posvetio pojmu zdravlja.

Ono doista ne korespondira s javnim aspektima zdravstva iz jednostavnog razloga što su istine poput konzervi kojima je istekao rok trajanja. Još uvijek se, naravno krivo, misli da bavljenje športom automatski pridonosi zdravlju.

Dakle, da bi se netko bavio bilo kojim športom ili tjelesnim aktivnostima mora raspolagati zdravljem za stanoviti šport ili za aktivnosti kojima se bavi.

Sve ostalo je zdravlju u inat!

Prilog u drugom broju odnosio se na primjenu stimulirajućih sredstava

→ Summary ←

Since the very beginning of the second half of the twentieth century or since the time when I was studying at the one and only educational sports institution, a lot of what I learned was to be forgotten already after ten years. Today I would say: „Science is unreliable, and knowledge is fragile.”

The fact that in the last fifty years the technological development or speed of technological challenges turned many, almost science-based expert thoughts and modalities literally into - scientific garbage. All this considerably reflects on the sports.

The limits of humans are even today difficult to fathom; the coaches must first “read” their proteges, discover their capacities and then try to draw the maximum out of them.

Of course, provided that they followi the galloping technological progress that, in different ways, significantly helps on the way to success.

ili farmacijske proteze kojom se postiže odgađanje umora, otupljivanje bola i stimuliranje bioloških resursa s osvrtom na moralne dileme u kojima je odlučujući športaš koji je dužan sam odlučiti: je li uspjeh u životu vredniji od života? Riječ je o činjenici da je pojam stimulirajućih sredstava, ma kako ih zvali, neizbježna pojava kojoj ljudi pribjegavaju, radi zdravlja, uspjeha, opstanka ili, što je najtragičnije, zbog osobnog zadovoljstva.

Treći je prilog bio posvećen pojmu darovitosti kao posljedici jednakoj pojmu zdravlja. Naime, u genima je „zapisano“ naše zdravlje, ali i sposobnosti kojima raspolažemo. Drugim riječima zdravlje, kao i darovitost, nisu

nikakvi socijalni ciljevi. To su jednostavno čovjekova od prirode ili od Boga raspoloživa sredstva za ostvarivanje različitih socijalnih ili osobnih ciljeva, ako postoje uvjeti u kojim se oni mogu ostvariti.

Sudeći po dometima što ih ostvaruju športaši, a osobito pojedinci iz tzv. ekstremnih športova, oni s pravom upućuju na zaključak da je suvremeni trening postao vrst artističkih zahtjeva za one koji ih mogu ispuniti, da bi ih ta sigurnost i silno samopouzdanje doveli do stupnja izvedbe artista na trapezu, hodača na žici ili žonglera različitim predmetima.

Drugim riječima, dosezanje tehničkog savršenstva iliti ekonomiziranja energijom, manje je u trenerovim

zamislima ili usmjeravanjima, a više je u individualnim izazovima i mogućnostima koji, od športa do športa, traže različite sposobnosti. Trening postaje proces u kojem je smisao pedagoških principa u nekom smislu zamijenjen trenerovom ulogom koja športaša odgoneta kao zagonetku u kojoj se ne krije ono što trener traži, nego se otkriva ono čime športaš zapravo raspolaže.

Mislim da je pojam treninga nešto što visoko korespondira s uvjetima života u kojem tehnologija postaje brža od onih koji ju teorijski mogu pratiti. U svakom slučaju, tko želi uspjeti u onome čime se bavi mora biti sposoban na svojem „radnom mjestu“ biti duže od svojih konkurenata...  43 Olimp

Znanost i šport

h ozitivni p lu s i m us ih dništvo e j a z h životn enu svijest ŽENJAK i R o n H v a o m h LAV i u S j O h IR društv ijeta, n izma i v u Tekst: M s m i ln t g a p o b o v , lo a ova z čit na g ortaša i i, ispravnih stav slu djelovanja p š t s o st mi Brojn vrijedno mnu snagu u s h i n e v t gro druš ja čini o n e lj e j d opre

a j i c a z i l a Glob a k i t i l o p a k s t r o i šp

G

otovo da je nemoguće povesti raspravu o znanosti, ekonomiji, športu, politici, ekologiji ili komunikaciji, a da se pritom ne spomene riječ globalizacija. Postepeno ukidanje ograničenja protoka roba, usluga, ljudi i ideja među različitim državama i dijelovima svijeta ubrzalo je razvoj znanosti, tehnologije, tržišta, između ostalog i onog športskog, ali je na određen način i uzrokovalo nerede i prosvjede protiv politike djelovanja institucija koje vode globalizaciju. Neredi izazvani nametnutim i strogim programima štednje sve češća su pojava čak i u razvijenim zapadnim zemljama.

Kao i ona športska medalja koja ima dvije strane, tako i globalizaciju možemo promatrati kroz različite perspektive. S jedne strane nalazi se ideja konkurencije i razvoja kroz stvaranje jedinstvenog svjetskog tržišta, a s druge strane visoka stopa nezaposlenosti, siromaštva, te nesigurna egzistencija. Mjesto donošenja odluka postepeno se seli s državne razine na razinu međunarodnih institucija, što utječe na bržu implementaciju međunarodnih iskustva, ali i smanjuje mogućnost ljudi da direktnim izborima predstavnika vlasti utječu na vlastiti razvoj.

Slično je i kod kulturne globalizacije. Neki smatraju utjecaj nove kulture

pozitivnim razvojem koji obogaćuje postojeću kulturu, dok drugi u novoj kulturi vide prijetnju utvrđenim vrijednostima, pravilima i identitetu. Razvoj globalnog športskog tržišta šport je pretvorio u - big business. Kupovina kvalitetnih igrača iz inozemstva s ciljem osvajanja plasmana u jakim međunarodnim klupskim natjecanjima i ostvarivanja zarade na međunarodnom športskom tržištu omogućila je atraktivnost športskih izvedba, nekima i zaradu, ali mnogi klubovi ostali su bez svoje publike. Suvremeni globalni trendovi športskog tržišta odrazili su se na svaki aspekt športa - od izgradnje i održavanja športskih objekata, do politike poticanja mladih da se uključe u šport.

U kojoj je mjeri globalizacija dobra, a u kojoj nije, teško je reći, ali, ljepota je ionako u očima onog koji promatra.

Od Orwelove „1984.“ i Huxleyevog „Vrlog novog svijeta“, pa sve do Davida Ickea i njegovih zanimljivih predviđanja o stvaranju globalnog društva s globalnom policijom i valutom te mikročipiranim stanovništvom, povijest i sadašnjost puna je onih koji ne vjeruju da globalizacija donosi nešto dobro.

Međutim, upravo je globalizacija, prvenstveno u komunikaciji i znanosti utjecala na razvoj globalne društvene svijesti, otklanjanje rasnih, kulturnih, vjerskih, nacionalnih i drugih predrasuda. Zahvaljujući, primjerice, internetu i društvenim mrežama, mnoštvo

ljudi iz čitavog svijeta uključilo se u različite diskusije, rekonstruirani su neki kolektivni identiteti, a brojne teorije i različiti pogrešni i kruti stavovi postali su predmet kritike ljudi iz cijeloga svijeta. Zahvaljujući tome, rasvijetljene su brojne tajne i otklonjene brojne iluzije, a otvorio se prostor za razvoj pozitivne društvene svijesti.

Nadalje, globalizacija je umanjila značaj i moć odlučivanja nekih državnih institucija. Međutim, upravo iz tog razloga, ljudi i institucije civilnog društva svoje zahtjeve i kritike upućuju na one razine koje smatraju odgovornima, a to su one globalne.

Takav direktan utjecaj daje veliku mogućnost u brzom provođenju kvalitetnih i društveno korisnih ideja.

Upravo na tom tragu krije se gotovo nevjerojatna mogućnost s kojom šport raspolaže, mogućnost radi koje se šport našao u čitavoj ovoj diskusiji.

Globalizacija je na određen način pogodovala interesima raznih rasnih, nacionalnih i drugih identiteta, uspjela je locirati, ocijeniti i usmjeriti razne političke ideologije, založiti se za ravnopravnost spolova ili za prava raznih udruga. Za razliku od poklonika različitih ideologija koji su međusobno ekipirani kroz neku građansku udrugu, šport prvenstveno raspolaže ogromnim ljudskim potencijalom, velikim brojem športaša, športskih rekreativaca i ljubitelja športa. Pozitivna svijest i sustav vrijednosti, kao i mnoge

45 Olimp

Znanost i šport

→ Summary ←

druge vrline koje su zajedničke, barem većem broju športaša čitavog svijeta, ne ostavlja puno mogućnosti za kritike na račun športa, a od strane globalnih institucija.

Ideje olimpizma, športskog fair playa, tolerancije u športu i druge športu svojstvene ideje, mogle bi i trebale postati globalne ideje, a samim time i mijenjati globalnu svijest.

Hrabrost, nesebičnost, samoinicijativnost, športska kreativnost i nekonformizam bliski su športašima, a najviše onima koji su najviše postigli za vrijeme športske karijere, ali i nakon nje.

Promoviranjem tih ideja, prvenstveno kroz vlastiti primjer, ali i kroz ciljano djelovanje prema globalnim institucijama preko zajedničkih inicijativa, vladinih i nevladinih čportskih udruga i sl., moglo bi se značajno utjecati na korekciju globalnih društvenih trendova, ali i trendova u ekonomiji, politici, zaštiti okoliša, kulturi itd.

Globalizacija je ušla u svaku poru suvremenog čovjeka i uvelike utječe na njegov svakodnevni život. Postojeći trendovi u suvremenom globalnom svijetu možda su posljedica činjenice da su na razvoj globalne svijesti u velikoj mjeri utjecale multinacionalne korporacije koje za osnovni cilj imaju monopolizaciju tržišta. Međutim, barem ako govorimo o onom segmentu globalizacije koji bi mogli nazvati globalna društvena svijest, matematički gledano, takvu svijest možemo zamisliti kao vektorski zbroj svih svijesti ljudi na ovom planetu.

Sve vidljivija šteta koju su na globalnom polju napravile institucije koje su bile prve u utrci na kojoj su, športOlimp 46

skim rječnikom, same sebi štopale vrijeme i upisivale rezultat, najviše se očituje kroz samog čovjeka, njegovu zabrinutost i mutan pogled prema neizvjesnoj budućnosti. Međutim, naučena bespomoćnost nije svojstvena športašima, kao ni sebičnost, pohlepa i potreba za kontrolom drugih ljudi.

Ako je mjerilo uspjeha u športu športska medalja, tada je šport u Hrvatskoj, gledano kroz naočale ekonomije, jedna od najplodonosnijih djelatnosti. U odnosu na uložena financijska sredstva, izgrađenost športske infrastrukture i društveni standard, Hrvatska se nalazi na samom vrhu europskih zemalja po broju osvojenih medalja na velikim međunarodnim natjecanjima. Jednako tako, potencijal športa kao djelatnosti od iznimne snage za promoviranje društvenih i etičkih vrijednosti, mogao bi i mora djelovati prema globalnim institucijama. Ako športaši i institucije športa u sebi prepoznaju snagu putem koje mogu mijenjati i formirati globalne trendove, zahvaljujući fenomenu globalizacije moguće je predvidjeti globalnu evoluciju svijesti.

Takva „športska politika“ u suradnji s institucijama obrazovanja, zdravstva i građanskim udrugama mogla bi doista učiniti mnogo.

O nama ovisi hoćemo li znati iskoristiti tu priliku.  Literatura: Castells, M. (2000). Uspon umreženog društva.

Zagreb, Golden Marketing Gellner, E. (2000). Postmodernizam, razum i religija. Zagreb, Jesenski i Turk Huxley, A. (1998). Vrli novi svijet. Zagreb, Izvori Stigliz, J. (2004). Globalizacija i dvojbe koje izaziva.

Zagreb, Algoritam

Globalization, as one of the phenomena of the modern world we live in today, has shaped to a large extent the economics, science, culture, sports, way of communication, media, etc. The rapid development of science, gradual elimination of the flow of goods, services, people and ideas, having more sensitivity towards various racial, national, cultural and other identities, are some of the advantages of globalization. However, the monopolization of the market by multinational corporations or strict saving measures imposed by global institutions could be counted into the bad sides of globalization. Thanks to the global communication some collective identities have been reconstructed, numerous inhumane ideologies have been criticized, and collective consciousness has been created.

The number of athletes from around the world, their collectiveness in terms of positive social values, right attitudes, optimism and human life commitments represents a huge strength in terms of impact on global social consciousness.

The problems that today’s world abounds in speak in favor of the fact that the policy that impacts today most strongly the creation of a global collective identity is not the policy of sports fair play and positive social principles. It is obvious that head advantage in the battle for impact on global institutions and media belongs to some other institutions and interests. However, it is not too late for the sports to recognize its actual strength and to give its contribution to the formation of a different and better collective social consciousness.

Športska terminologija

Od nogometnoga

Rembrandta do JIT principa Tekst: DARIJA OMRČEN

U novinskim športskim tekstovima često se susreću stilske figure - od poredba do metafora - koje doprinose slikovitome izričaju i koje tekst čine dojmljivim. S druge strane, nerijetko se prečesto rabe riječi iz stranoga jezika, obično iz engleskoga...

N

ovinarsko-publicistički stil (Silić, 2006:75) jedan je od nekoliko funkcionalnih stilova. Taj stil ima svoja obilježja koja ga razlikuju od npr. znanstvenoga stila. On, s jedne strane, nastoji biti precizan, a s druge ga strane obilježavaju, među inim, figurativnost i ekspresivnost. Silić za njega kaže da je to najsloženiji funkcionalni stil. U novinskim tekstovima koji se bave temama vezanima za šport često se susreću stilske figure – na primjer, poredbe, metafore itd. (Silić, 1997), koje doprinose slikovitome izričaju i koje tekst čine dojmljivim.

Tako npr. Predrag Jurišić citira trenera Tomislava Bašića koji je za Luku Modrića rekao da je «nogometni Rembrandt», aludirajući time na usporedbu njegova nogometnog umijeća koje uspoređuje s

Olimp 48

Rembrandtovom slikarskom genijalnošću. Igračko majstorstvo Luke Modrića predmetom je brojnih napisa, pa tako Dražen Krušelj (2012a:37) kaže da se “s Modrićem očekuje gradnja nove nogometne dinastije”. Metaforom nogometna dinastija impliciraju se ili kraljevska loza ili oni koji nasljeđuju ili prenose svoje privilegije (Anić, 1991:107).

U oba se slučaja radi o moćnim osobama, bilo po statusu, bilo po materijalnim dobrima ili oboje.

Vladimir Zrinjski (2012a) argentinskoga nogometaša Ezequiela Lavezzija naziva jednim od Napolijeva «tri tenora» (druga su dvojica Edison Cavani i Marek Hamsik).

Naime, njihova je igra vrhunski usklađena, poput glasova trojice svjetski poznatih opernih tenora Plácida Dominga, José Carrerasa i Luciana Pavarottija. Izrazom se tri tenora aludira na visoku igračku razinu trojice nogometaša, ali i na njihovu međusobnu uigranost.

Tekst koji u Juranjem listu od 1. prosinca 2012. potpisuje isti novinar (Zrinjski, 2012b:76) nosi naslov 100 veličanstvenih. Naslov nastaje zamjenom broja sedam iz naziva jednoga od najpoznatijih klasičnih vesterna, Sedmorica/Sedam veličanstvenih, u režiji Johna Sturgesa (remake filma Sedam samuraja Akira Kurosawe) iz 1960. brojem 100.

Osim u tekstovima o nogometu zanimljivi se primjeri mogu pronaći i u tekstovima vezanima za teme iz drugih športova. U atletici nije rijetkost da se npr. Marie-José Perec naziva ženski Michael Johnson - ona je, naime, poput Michaela Johnsona u muškoj konkurenciji, osvojila

olimpijsko zlato u trčanju na 200 i 400 metara.

Za razumijevanje stilske figure uvijek je potrebno poznavanje sadržaja na koji se ona odnosi. Na primjer, kada se govori o klubu 30 tisuća (Novi član "kluba 30 tisuća" predvodi ligu s 28,0 poena, ali Lakersi su na 1-7 omjeru kada zabije barem 30. – OKLAHOMA – LAKERS: Mogu li Lakersi iznenaditi Durantulu i društvo iz OKC-a?, 2012), misli se na 30 tisuća (i više) postignutih koševa u košarkaškoj karijeri. Jedan od košarkaša koji su ušli u taj «klub» je Kobe Bryant - on je i najmlađi košarkaš kojemu je to uspjelo, a preostala imena u «klubu 30 tisuća», a do sada ih je ukupno pet, su AbdulJabbar, Karl Malone, Michael Jordan i Wilt Chamberlain (Kobe Bryant postao najmlađi igrač koji je zabio više od 30.000 koševa, 2012).

Tekstovi športskih novinara su često odraz subjektivnoga stava njihovih autora, a subjektivnost je jedno od obilježja novinarstva, pa tako Dražen Krušelj (2012b) ne štedeći Igora Štimca u prvim mjesecima njegova vođenja, u ulozi izbornika, hrvatske nogometne reprezentacije piše, rabeći poredbu kao stilsko sredstvo: «Trenerski CV Igora Štimca knjižica je tanka poput zbirke talijanskih vojnih pobjeda.»

Jezičnu virtuoznost u kontekstu stilskih figura pokazao je Tom Novak iz američke konzultantske tvrtke X Sports Worldwide koji je mogućnost dovođenja Lea Messija na utakmicu u Hrvatsku, što smatra marketinškim i PR potezom od izuzetne važnosti,

Luka Modrić

Športska terminologija procijenio na sljedeći način: «U svijetu marketinga kažu da je Bog na prvom mjestu, potom ide Leo Messi, a tek onda Lady Gaga» (Lesički, 2012). Često se u novinskim tekstovima koji se bave športskom tematikom koriste i izrazi koji nisu dijelom standardnoga hrvatskog jezika, ali pripadaju književnom hrvatskom.

Komentirajući transfer Luke Modrića iz Tottenhama u Real Madrid u ljeto 2012. Tomislav Poljak (2012a:63) je napisao: “Zato se čini da će 'penezi' biti jedina valuta kojom će se moći otkupiti Modrićeve usluge”. Riječ penezi znači novac, a podrijetlom je iz staronjemačkoga. Rabe je govornici hrvatskoga jezika u sjevernome dijelu Hrvatske.

Riječi posuđene iz drugih jezika nisu rijetke. Lov na scudetto je sintag-

servis. S obzirom na to da se smatra da je biti na servisu prednost (jer igrači dobrom izvedbom početnoga udarca kojega protivnik nije u stanju vratiti imaju priliku osvojiti bod), doći do prilike osvojiti igru na protivnikov servis smatra se prijelomnom točkom.

Nije rijetko vidjeti u tekstovima i glagol breaknuti, koji se, dakle, odnosi na prethodno opisanu situaciju.

Osim navedenih primjera, postoje i drugi koji ukazuju na činjenicu da u športsko novinarstvo u hrvatskome jeziku ulaze i neki drugi elementi koji nisu specifični za hrvatski.

Tako, na primjer, Tomislav Poljak (2012b:66-67) piše: “U velikom finalu Wimbledona sastaju se dva svijeta, Roger sve-što-dotaknempretvaram-u-zlato Federer protiv Andyja dajte-mi-više-taj-Grand-Slam Murraya.” Takav način predmodifikacije imenice – sve-štodotaknem-pretvaramu-zlato Federer i dajte-mi-više-tajGrand-Slam Murray, tipičan je za engleski jezik.

Ponekad se, međutim, riječi iz drugih jezika, obično iz engleskoga, ipak previše često rabe.

U već spomenutom tekstu Krušelj (2012a:37) kaže: “zaigrale su mu slike Roger Federer & Andy Murray celebrity deathmatcha pred očima”.

Za razumijevanje nekih izraza U jednoj su rečenici potrebno je dobro poznavanje upotrijebljene čak situacija i događanja u nekome športu... tri engleske riječi – celebrity, death i match, te se s pravom može postaviti pitanje ma koju se može pročitati na športkoliko je takva rečenica razumljiva skim stranicama u raznim novinama i prosječnome čitatelju. časopisima. Scudetto je riječ podrijeDok je značenje riječi out, npr. u tlom iz talijanskoga jezika i označava rečenici: “Od ranije 'out' je /ime osobe, talijansko nogometno prvenstvo, odop.a./ .” (VALLADOLID - REAL MADRID: nosno naslov nogometnoga prvaka u Može li Luka Modrić opet izrežirati talijanskoj Serie A. pobjedu «kraljeva»?, 2012) jasno (ta Sljedeći primjer dolazi iz tenisa. osoba više nije u igri), i to zbog toga Break (također se naziva i break što ta riječ ulazi u hrvatski jezik i u point) je riječ podrijetlom iz njemu se zadržava kao anglizam (aut), engleskoga jezika (eng. break = upitno je razumijevanje sintagme JIT slomiti; point = točka) koja u tenisu princip. Tek će mali broj čitatelja znati označava situaciju u kojoj igrač ima da je JIT kratica za just in time (točno priliku osvojiti igru na protivnikov na vrijeme).

Olimp 50

→ Summary ←

The language in sports journalism has its characteristics that differentiate it from e.g. the type of discourse used in science. Figures of speech belong to this set of features. To be able to understand a figure of speech used by a sports reporter one has to understand how the message in this figure of speech is coded.

Opisani su primjeri tek manji dio vrlo bogatoga rječnika koji se rabi u športskome novinarstvu. Za razumijevanje nekih izraza potrebno je dobro poznavanje situacija i događanja u nekome športu...  Izvori i literatura: Anić, V. (1991). Rječnik hrvatskoga jezika. Zagreb: Lovi Liber.

Jurišić, P. (2012). Sad će CR7 vidjeti što su prave asistencije. Večernji list, 27. kolovoza 2012., str.

52.

Kobe Bryant postao najmlađi igrač koji je zabio više od 30.000 koševa. (2012). Večernji list, http://www.vecernji.hr/sport/kosarka/kobebryant-postao-najmladi-igrac-koji-je-zabio-vise30-000-koseva-clanak-483694; 6.12.2012.

Krušelj, D. (2012a). Pomozimo Luki Modriću da izabere: Madrid ili Pariz, katarski novac ili slava u Realu? Jutarnji list, 13. srpnja 2012.

Krušelj, D. (2012b). Štimac će obuzdati i navijače i bunt senatora, ali smije li izostaviti Sammira s popisa? Sportske novosti, http://sportske.jutarnji. hr/stimac-ce-obuzdati-i-navijace-i-bunt-senatoraali-smije-li-izostaviti-sammira-s-popisa-/1039754; 7. srpnja 2012.

Lesički, A. (2012). POVIJESNI SPEKTAKL U MAKSIMIRU: 'Messi dolazi u Hrvatsku uveličati naš ulazak u EU'. Jutarnji list, http://www.jutarnji.hr/hns-dovodi-argentinu-sukeru-pozuri-messi-bi-rado-dosao-u-hrvatsku-ali-to-se-treba-i-platiti-/1070012; 3.12.2012.

OKLAHOMA – LAKERS: Mogu li Lakersi iznenaditi Durantulu i društvo iz OKC-a?, Sportske novosti, http://sportske.jutarnji.hr/oklahoma-lakers-mogu-li-lakersi-iznenaditi-durantulu-i-drustvo-izokc-a-/1070918; 7.12.2012.

Poljak, T. (2012a). Nedjeljni jutarnji. 8. srpnja 2012.

Poljak, T. (2012b). Sampras: Dugo gledam kako mi Roger Federer redom uzima rekorde. Nedjeljni jutarnji, 8. srpnja 2012.

Silić, J. (1997). Novinarski stil hrvatskoga standardnog jezika. Kolo, 3, 495-513.

Silić, J. (2006). Funkcionalni stilovi hrvatskoga jezika. Zagreb: Disput.

VALLADOLID - REAL MADRID: Može li Luka Modrić opet izrežirati pobjedu 'kraljeva'? Sportske novosti, http://sportske.jutarnji.hr/valladolid-real-madridmoze-li-luka-modric-opet-izrezirati-pobjedu-kraljeva-/1071193; 8.1.2012.

Zrinjski, V. (2012a). Morattijevi izazovi. Jutarnji list, http://www.jutarnji.hr/template/article/articleprint.jsp?id=1049713; 25.8.2012.

Zrinjski, V. (2012b). 100 veličanstvenih. Jutarnji list, 1. prosinca 2012.

Žene i šport

N

agli porast popularnosti istočnjačkih borilačkih vještina kod nas se nekako preklapa s vremenom razvoja „potrošačkoga socijalizma“, dakle s razdobljem na prijelazu šezdesetih u sedamdesete godine, kada se u našem športu pojavljuju i prve me-

dijske zvijezde u današnjem smislu.

Nesumnjivo, velik zamah toj borilačkoj epidemiji daje globalna popularnost Brucea Leeja, vjerojatno najveće borilačke ikone sedme umjetnosti, čiji filmovi tih godina pune periferijske kino-dvorane diljem Hrvatske i čitave tadašnje Jugoslavije.

Ubrzo stižu i prve domaće zvijezde - poput karataša Vjekoslava Šafranića, judaša Gorana Žuvele - koji u domaći športski panteon staju rame uz rame s predstavnicima tradicionalnih borilačkih športova poput boksača Prebega i Parlova ili hrvača Čorka. Boksački trener Ivan Sertić ima zanimljivo - i po

Nova garda

u kimonu Tekst: RATKO CVETNIĆ

Karatašica Ana-Marija Čelan jedna je od djevojaka iz nove garde u kimonu. Kao sugovornica zahvalan je izbor jer pokriva nekoliko perspektiva koje ova tema uključuje: reprezentativka je i kapetanica reprezentacije, trenerica u Zagrebačkom karate savezu, poznaje i dvoranu i kancelariju

Lucija i Ana Zaninović

Martina Zubčić

Olimp 52

Ana-Marija Čelan

svoj prilici točno - objašnjenje za najednom otkrivenu privlačnost prema športovima u kimonu: naime karate, judo, kasnije taekwondo, i druge srodne vještine kino-gledateljima s periferije djeluju kao da će ih naučiti šori, a da u tom školovanju neće dobiti batina. Zgodna podvala, ali zar to nije jedna od tajni marketinga?

Utoliko je uočljiviji fenomen da se današnja športska i medijska linija fronte tih istih športova sastoji gotovo isključivo od djevojaka. Pogledajmo: taekwondo, s već serijom olimpijki i olimpijskih medalja, judo s europskom doprvakinjom Barbarom Matić, karatašice koje s još vrućim ekipnim srebrom sa Svjetskog prvenstva u Parizu nastavljaju impresivan niz svjetskih rezultata... U vrijeme dok su naslovnice bile rezervirane za turopoljskog fajtera Šafranića, ženama je bilo dopušteno tek da se ogledaju u katama, ali danas nema spora oko toga da su Martina Zubčić ili sestre Zaninović, da Lanu Banely i ne spominjemo, kao česte gošće

Lana Banely

Barbara Matić

naslovnih stranica u javnoj percepciji svoga športa puno vidljivije od muških kolega.

Karatašica Ana-Marija Čelan jedna je od djevojaka iz nove garde u kimonu. Kao sugovornica zahvalan je izbor jer pokriva nekoliko perspektiva koje ova tema uključuje: reprezentativka je i kapetanica nacionalne vrste, trenerica u Zagrebačkom karate savezu, poznaje i dvoranu i kancelariju.

Obiteljska anamneza lako objašnjava Ana-Marijinu pojavu u ovom športu otac, i prvi trener, Stjepan, pripadnik je slavnoga naraštaja iz sedamdesetih, danas obnašatelj visokih dužnosti u domaćim i međunarodnim forumima karatea. Njegova kći - s blizu četiri stotine odličja što ih je poosvajala od prvih natjecateljskih koraka u Velikoj Gorici, preko medalja s najvećih svjetskih i europskih natjecanja, pa do naslova trostruke osvajačice Top Tena - u natjecateljskom smislu nesumnjivo je već ostvarila mnoge osobne i obiteljske planove. U toj priči reprezentacija je ipak najsvježija tema.

- Stalna ženska ekipa formirana je 2010. godine. Te godine na Svjetskom prvenstvu u Beogradu nakon dugog vremena izborila je medalju - treće mjesto - i od tada samo rastemo u kvaliteti. U svibnju ove godine, naša ekipa koju vodi izbornik Dragutin Galin, a u kojoj su još Azra Saleš, Maša Martinović te Ivona Tubić, plasirala se u seniorsko finale Europskog prvenstva na Tenerifama što predstavlja najbolji plasman u povijesti hrvatskog karatea. Isti plasman smo postigle i na netom završenom Svjetskom prvenstvu u Parizu. Mlada smo ekipa i dat ćemo sve od sebe da pokažemo kako je ovo tek početak.

Razlika u percepciji ženskoga sudjelovanja u ovom športu očito je pretrpjela dosta promjena u odnosu na vrijeme dok je Bruce Lee spašavao krhke i lomne hongkonške starlete iz dubine zmajevih gnijezda. Ana-Marija to potvrđuje: - U karateu ne postoji nikakva razlika između žena i muškaraca. Žene u karateu su i sutkinje na natjecanjima i trenerice u klubovima te imaju podjednaka prava kao i muškarci. U životu nikad nisam osjetila nikakvu diskriminaciju kao žena; odnos dolazi kroz rezultate, a ne prema spolu.

Spavamo u istim hotelima, dobivamo jednake dnevnice kao muškarci... A

→ Summary ←

Karate and other related martial arts owe their sudden popularity from the beginning of the seventies of past century primarily to men. In the meantime, women obtained the right to compete in these sports as well, and today in Croatia female athletes in kimono are usually more popular than their male colleagues.

The reason for this lies in the results, but also in the fundamental change of attitude towards women in martial arts.

sitne prepreke neće spriječiti onoga tko ima stvarnu želju doći do vrha.

Ono što još uvijek stoji pred današnjim športašicama - ne samo u borilačkim sportovima - jest izboriti si mjesto u managementu športskih sustava. Zajedničkom akcijom s muškim kolegama iz međunarodne karataške administracije, žene bi nesumnjivo mogle pomoći da sustav što prije dođe do odgovora na staro pitanje: kad će karate postati olimpijski šport?

- Da, to se svi mi pitamo. Kao športašica nisam upućena u političku pozadinu priče, ali znam da su sljedeće godine izbori i nadam se da ćemo napokon proći. Karate je u svjetskim razmjerima masovan šport, što se vidjelo i na ovom Svjetskom prvenstvu u Parizu na kojem je nastupilo 1200 natjecatelja iz 116 zemalja. Dvorana u Bercyju bila je ispunjena svih dana trajanja natjecanja, a posebno u finalu koje je popratilo više od 12.000 gledatelja. U karijeri nikad nisam doživjela sličnu atmosferu i takvu popularnost karatea kao što je to slučaj u Francuskoj. Zato se nadam da će 2013. karateu biti sretna godina...  53 Olimp

Šport i umjetnost

Plakati & crteži Bojana Stranića

I

nteres za šport i sklonost likovnom izražavanju Bojan Stranić je iskazivao još u ranoj mladosti, kada je počeo crtati i baviti se atletikom. Kasnije je postao vrhunski športaš (sa AOK Mladost tri puta prvak Jugoslavije), odbojkaški reprezentativac (u više navrata bio je izbornik odbojkaške reprezentacije Jugoslavije) i izniman trener (s Mladosti je bio 10 puta prvak Jugoslavije, a 1964. drugi u Kupu europskih prvaka).

Usporedo sa športskom karijerom, nakon završenog studija slikarstva u klasi profesora Marina Tartaglie 1948. godine, Stranić se bavi slikarstvom i crtežom i prihvaća različite poslove vezane uz grafički dizajn. Početkom pedesetih godina započinju njegovi angažmani u oblikovanju športskih plakata.

Već ti prvi plakati iz pedesetih godina djeluju nevjerojatno moderno i suvremeno. Karakterizira ih uspravni format i stilizirani likovni prikaz koji dominira kadrom, često dinamiziran kretanjem prikazanim u simultanim sekvencama i znalačkim korištenjem optičkih efekata koji ukazuju na analogiju sa suvremenim tendencijama u umjetnosti.

No, osim što prati svjetske umjetničke tokove, Stranića karakterizira i dubinsko razumijevanje, čak - osjećanje športa. Na njegovim djelima šport je početak i kraj. On nije metafora, on nije polazišna točka za nešto drugo, inspiracija ili medij kroz koji bi umjetnik možda odao počast ljudskom tijelu ili duhu - Stranić sve posvećuje športu samom. Igra, susret, mikrokozmos jednog športskog događaja je sve ono što njega kao umjetnika interesira.

Takav pristup vjerojatno ne bi bio moguć bez Stranićevog športskog backgrounda. Iako je na plakatima iz pedesetih konvencionalniji u likovnom pristu-

Tekst: ANA POPOVČIĆ

U Kabinetu grafike HAZU u studenom je održana izložba “Umjetnost i sport” kustosice Vesne Kedmenc Križić, koja prikazuje presjek likovnog stvaralaštva poznatog odbojkaša, atletičara, odbojkaškog trenera, športskog djelatnika, ali i akademskog slikara Bojana Stranića (Medvode, 1921. - Zagreb, 1993.)

55 Olimp

Šport i umjetnost

Bojan Stranić bio je i vrhunski sportaš i veliki umjetnik. Bio je pravi renesansni čovjek koji je u svoje crteže, slike, plakate i športska odličja utkao vlastita načela bavljenja športom - snagu, radost i ritam

pu nego u kasnijim plakatnim ostvarenjima, jak kolorizam, stilizirana forma i jednostavan tekst, odlike su koje će Stranić, uz morfološke modifikacije, razvijati dalje na svom likovnom putu.

Na jednom od plakata iz tog razdoblja, snažno upada u oči i duh vremena u kojem je umjetnik stvarao.

Plakat iz 1955. koji je naručen povodom 10 godina športa u Hrvatskoj (tako se i zove), govori zaista više od tisuću riječi. Naravno da je šport u Hrvatskoj imao 1955. već puno dužu povijest od 10 godina, ali kao što znamo, 1945. su ukinuti svi postojeći klubovi i odmah osnovani novi.

Nitko to nije bolje znao od Stranića koji se športom počeo baviti 1930. u Sokolu, 1939. je bio drugi na prvenstvu Jugoslavije u atletskom petoboju za omladince, a od 1941. do 1944. član HŠK Concordia iz Zagreba, a u prosincu 1946. Stranić je jedan od osnivača Akademskog odbojkaškog kluba Mladost.

Plakati nastali šezdesetih godina nekoliko sljedećih desetljeća spadaju u sam vrh Stranićeva stvaralaštva.

Cijeli niz radova iz ovog plodnog perioda obuhvaća važne domaće športske manifestacije i međunarodna natjecanja. Njihovi su naručioci različiti športski savezi koji angažiraju Stranića kao kvalitetnog dizajnera i dobrog poznavaoca tematike koji će, uz plakat natjecanja, često oblikovati i športska odličja.

Na ovoj izložbi je tako predstavljeno i nekoliko najzanimljivijih odličja koja je umjetnik oblikovao, ali i niz crteža likovnih zapisa sa športskih terena ili Olimp 56

polemičkih ostvarenja na temu suvremenog športa.

Crteži su posebna „snaga“ izložbe, budući da su dio bogate autorove ostavštine u privatnom vlasništvu umjetnikove supruge, gospođe Lidije Kašpar Stranić, te nisu inače dostupni javnosti. Promatrajući te crteže na kojima je direktan trag umjetnikove ruke i trenutno zabilježena impresija s nekog športskog događaja, veličina talenta dolazi do izražaja na sasvim jedan novi način.

U zbirci Kabineta grafike čuva se Stranićev cjelovit plakatni opus, koji ga ističe kao jednog od rijetkih grafičkih dizajnera posvećenog isključivo temi športa. Uistinu, kada se govori o hrvatskom športskom plakatu, ime Bojana Stranića je ono koje prvo pada na pamet. Kada je 2004. godine, također u Kabinetu grafike HAZU, postavljena izložba Hrvatski sportski plakat, Stranićevo stvaralaštvo zauzelo je značajan dio, a njegov plakat izabran je - ne slučajno - i za naslovnicu kataloga izložbe. Na spomenutoj izložbi bila su i djela drugih velikih umjetnika kao što su Menci Clement Crnčić, Ljubo Babić, Boris Bućan i Boris Ljubičić.

No, stvaralaštvo Bojana Stranića postalo je sinonim za hrvatski športski plakat, i to je sasvim prirodno. Stranić je umjetnik koji dolazi iz športa, ili možda športaš koji je „ušao“ u umjetnost. Kod jedne takve osobnosti kod koje su i šport i umjetnost bili njegova vokacija, teško je odrediti što je (ako je nešto) bilo primarno. Činjenica je, Bojan Stranić je iznimna ličnost po toj

svojoj dvojnosti.

Danas, u naše suvremeno vrijeme specijalizacije, ne postoji mogućnost da se netko formira kao vrhunski športaš i, paralelno sa tim, kao vrhunski profesionalac u bilo kojem drugom području. To je jednostavno duh vremena, duh športa danas ne samo u Hrvatskoj već u cijelom svijetu. U prošlosti to nije bio slučaj (sjetimo se splitskog zlatnog olimpijskog četverca iz 1952. koji su sačinjavali građevinski inženjer, veterinar, inženjer brodogradnje i profesor, i svi su oni, osim u svom športu, bili uspješni i cijenjeni i u svojim profesijama).

No, čak i u prošlosti je kombinacija športaš i umjetnik bila iznimka. Kao da ta dva područja ljudskog djelovanja nekako posebno nisu kompatibilna, što naravno nije istina. Ipak, činjenica da je Bojan Stranić uistinu bio i vrhunski sportaš i veliki umjetnik, čini ga zaista posebnim. Mogli bismo reći, bio je pravi renesansni čovjek koji je u svoje crteže, slike, plakate i športska odličja utkao vlastita načela bavljenja športom - snagu, radost i ritam. To su uostalom i riječi koje je sam Stranić zabilježio na rubu lista jednog svojeg crteža...  LITERATURA: AA. VV. Enciklopecija fizičke kulture, Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb, 1977.

Bojan Stranić: Umjetnost i sport, katalog izložbe (Uvod Vesna Kedmenc Križić), Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti Kabinet grafike, 2004.

Hrvatski sportski plakat, katalog izložbe (Uvod Vesna Kedmenc Križić), Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti Kabinet grafike, 2004.

→ Summary ←

In November the Cabinet of Graphics of the HAZU (Croatian Academy of Sciences and Arts) hosted the exhibition Art and Sports, which presented the section of artistic creativity of volleyball players, athletes, volleyball coach, sports professional, but also the academic artist – Bojan Stranic (Medvode, 1921 - Zagreb, 1993).

Stranic showed interest in sports and artistic expression already in his early youth, when he began drawing and engaging in athletics. Later on he became a top athlete, member of the national volleyball team and an outstanding coach (in 1964 second in the European Champions Cup).

In 1948 he finished the Faculty of arts and in early fifties began his involvement in making the sports posters. The posters created in the sixties and over the next few decades are at the very top of Stranic’s creation. The whole series of works (drawings, paintings, posters, medals) from this fertile period includes the important domestic and international sports competitions. The collection of in the Cabinet of Graphics keeps Stranic’s full output in terms of posters, distinguishing him as one of the few graphic designers dedicated exclusively to the sports topic.

Stranic was obviously both a top athlete and a great artist, the true renaissance man who inwoved into his works his own principles of engaging in sports – strenght, joy and rhythm.

57 Olimp

Šport i međunarodne integracije

Važnost

obrazovanja športaša

S

lijedom Durbanske inicijative (7. Svjetska konferencija o športu, obrazovanju i kulturi - Durban, Južna Afrika 2010.) koja je na poseban način naglasila potrebu uključivanja mladih u programsku djelatnost olimpijskog pokreta, Međunarodni olimpijski odbor organizirao je 8. Svjetsku konferenciju o športu, obrazovanju i kulturi s glavnom temom Olympism powered by YOUth and Education. Konferencija je održana od 25. do 27. studenoga 2012. godine u Amsterdamu u suradnji s Ujedinjenim narodima, Unescom, Nizozemskim olimpijskim odborom i gradom Amsterdamom, a prisustvovalo je preko 500 delegata iz 110 zemalja uključujući i Hrvatsku koju su zastupali predstavnik Olimp 58

Hrvatskog olimpijskog odbora i Hrvatske olimpijske akademije.

Uz Zimske olimpijske igre mladih u Innsbrucku, UN-ovu konferenciji o održivom razvoju te XXX. olimpijske igre održane u Londonu, 8. Svjetska konferencija o športu, obrazovanju i kulturi predstavlja završetak vrlo dinamične olimpijske godine. Konferenciju je otvorio predsjednik MOO-a, dr. Jacques Rogge posebno naglasivši vrijednosti športa koji predstavlja puno više od športske aktivnosti, a što je posebno vidljivo u olimpijskom obrazovanju.

U tom smislu, Međunarodni olimpijski odbor posebno se zalaže za provedbu obrazovanja te je potpisao sporazume s 18 od ukupno 22 agencije

Tekst: SAŠA CERAJ

MOO potiče uvođenje i unaprjeđenje obrazovnih programa za športaše kako bi po završetku športske karijere mogli nastaviti raditi. Pritom posebno apelira na cijeli olimpijski pokret, UN i institucije civilnog društva na suradnju s državnim vlastima kako bi osigurale zaštitu športaša UNESCO-a čime je otvorena mogućnost suradnje s državama članicama i vladama, posebice na području znanosti i obrazovanja. Također, kao strateška odrednica za dodatno uključivanje mladih na polju športa, obrazovanja i kulture, MOO je razvio obrazovni program o olimpijskim vrijednostima pod nazivom The Olympic Values Education Programme - OVEP, putem kojeg potiče mlade na sudjelovanje u športu i promicanje olimpijskih vrijednosti.

Navedeni program potrebno je promatrati u sinergiji s ostalim inicijativama, posebice olimpijskim obrazovanjem te programima koje provodi

Međunarodna olimpijska akademija i 144 nacionalne olimpijske akademije diljem svijeta.

Poveznicu s obrazovanjem čine i programi koji su posebno naglašeni na Konferenciji, a tiču se inicijative obrazovanja športaša odnosno paralelnog stvaranja dvostruke karijere po završetku one športske. Iz tog razloga posebno je istaknut značaj športaševe pratnje koja mora razumjeti i promicati olimpijske vrijednosti te podržati športaša u njegovoj želji da uz športsku karijeru paralelno stječe i obrazovanje.

U skladu s tim, MOO ulaže dodatne napore kako bi svi oni koji čine pratnju športaša i povezani su sa športom shvatili da je šport puno više od društveno-zabavnog događaja te da predstavlja obrazovno-odgojni sadržaj putem kojeg je moguće utjecati na mlade. Iz navedenog razloga posebno je naglašena uloga provoditelja olimpijskog obrazovanja, a Međunarodni olimpijski odbor potiče uvođenje i unaprjeđenje obrazovnih programa za športaše kako bi po završetku športske karijere mogli nastaviti raditi. Pritom posebno apelira na cijeli olimpijski pokret, UN i institucije civilnog društva na suradnju s državnim vlastima kako bi osigurale zaštitu športaša putem navedenih akcija.

U tu svrhu određen je i proračun Europske unije koji će u sljedećih šest godina športskim programima donijeti 35 milijuna eura što predstavlja jedan od elemenata razvoja Europe temeljene na obrazovanju i inovativnim rješenjima, ali i aktualizira nove pristupe provođenja životnog obrazovanja, vrijednosti koje šport prenosi u društvu - s posebnim naglaskom na obitelj, multikulturalnost, identitet te sociološko-ekonomske vrijednosti športa.

Temeljem zaključaka Unescove međunarodne konferencije MINEPS IV (International Confernce of Minister and senior officailas resposible for physical education and sport) održanog u Ateni 2004. godine i Amsterdamska je konferencija uputila sugestije MINEPS-u V (koji će se održati u Berlinu u mjesecu svibnju 2013. godine) posebno apelirajući na vlade zemalja članica u rješavanju problema koji opterećuju šport, poput nešportskog ponašanja, dopinga i ilegalnog klađenja.

Međutim, uz suzbijanje negativnosti traži se i pružanje podrške vrijednostima športa, posebice olimpijskog obra-

zovanja kao doprinosa razvoja civilnog društva te se iz tog razloga predlaže vladama zemalja članica uvođenje olimpijskog obrazovanja u nacionalne školske programe. Slijedom navedenih preporuka i provođenja Milenijskih razvojnih ciljeva (Millennium Development Goals), vidljiva je sve snažnija prisutnost Međunarodnog olimpijskog odbora na međunarodnom planu - o čemu govori i status promatrača u Ujedinjenim narodima, ali i partnerska suradnja s Unescom - što je od velikog značaja za šport koji predstavlja sredstvo poštivanja temeljnih ljudskih prava i uključivanja marginaliziranih skupina u društvu, poput osoba s invaliditetom te osiguranja ravnopravnosti među spolovima.

Kako olimpijski pokret zahvaća gotovo sva društvena gibanja, naglašena je uloga medija i posebno društvenih mreža, koje uz pružanje povezivanja i interakcije, trebaju biti korištene na način da ne podržavaju sjedilački način života i time dovode do povećanja pretilosti te manjka razvoja i komunikacije među mladima. Socijalni mediji trebaju se koristiti kao pozitivni alat koji potiče mlade na bavljenje športom te promiče olimpijske vrijednosti, obrazovanje i zdrav način života kako je to MOO u svojim odrednicama za mlade i naglasio.

U skladu s tim, predsjednik Rogge je istaknuo kako je dužnost Međunarodnog olimpijskog odbora tražiti nove i bolje načine za promoviranje olimpijskih vrijednosti kod mladih i na jeziku mladih - onom materijalnom, ali i onom virtualnom - putem društvenih mreža, medija i novih tehnologija.

Amsterdamska deklaracija donijela je niz preporuka koje se odnose na široki raspon tema, uključujući važnu ulogu obrazovanja športaša i provođenja olimpijskog obrazovanja što se može tumačiti kao jačanje temeljnih odrednica olimpijskog pokreta i filozofije njezina modernog začetnika Pierra de Coubertina, čija će se 150. godišnjica rođenja obilježiti 2013. godine. Uz intenzivnu aktivnost Međunarodnog odbora Pierre de Coubertin, i Francuska je odlučila obilježiti navedenu obljetnicu putem izrade novčića od dva eura s likom de Coubertina čime će i Europska unija odati počast ocu modernih olimpijskih igara.

Kuriozitet Konferencije u Amsterdamu predstavlja pronalazak tobolca s

→ Summary ←

The International Olympic Committee organized the eighth World Conference on Sports, Education and Culture, with the Conference motto “Olympism powered by Youth and Education”, held on 25th-27th November 2012 in Amsterdam in collaboration with the United Nations, UNESCO, the Dutch Olympic Committee and the city of Amsterdam, which was attended by over 500 delegates from 110 countries, including Croatia.

The Conference was opened by the IOC President Dr. Jacques Rogge, emphasizing the values ​​of sports that represents much more than a mere sporting activity, which is especially evident in the Olympic education. The link to education is also made through the programs on education of athletes during their careers.

It was concluded that the media should be used as a positive tool that encourages young people to engage in sports and promote the Olympic values​​ , education and a healthy lifestyle as the IOC emphasized in its guidelines for young people.

The Amsterdam Declaration adopted a number of recommendations relating to the broad range of topics, with emphasis on the important role of education of athletes which can be interpreted as an advancement of main guidelines of the Olympic Movement and its modern pioneer Pierre de Coubertin, whose 150th birth anniversary will be celebrated in 2013.

papirima i ispisanom porukom koja je prilikom Olimpijskih igara u Amsterdamu 1928. godine zazidana u zid tornja i prekrivena kamenom spomen-pločom.

Kako se poruka ne bi oštetila, daljnje otvaranje povjereno je restauratorima koji će na siguran način otvoriti ovaj povijesni dokument i predstaviti ga javnosti. Hoće li pronađeni spisi predstavljati dodatnu podršku kandidaturi grada Amsterdama za ponovno dobivanje organizacije olimpijskih igara 2028. godine i koje će poruke uputiti današnjem modernom društvu, ostaje nam vidjeti...  Literatura: Olympism powered by YOUth & Education, Nederland Olympisch Comité, Amsterdam, 2012.

The Amsterdam Declaration (http://www.olympic. org/amsterdam2012)

59 Olimp

Šport na internetu

Sportskoj Hrvatskoj Tekst: MARIJANA MIKAŠINOVIĆ

Nacionalni olimpijski servis vijesti članstva HOO-a, Sportska Hrvatska, omogućuje da svaki savez, njegove članice, svaka športska udruga, ima zajedničku platformu za objavu vijesti koje, budimo iskreni, na današnjoj medijskoj sceni imaju jako malo mjesta. Ako nije afera, šteta je prostora…

I

nternet otvara olimpijski pokret svijetu… To je najbrže rastući medij, idealan za pokrivanje športskih događaja, dakle i za pronošenje olimpijskog duha - rekao je prije 15 godina tadašnji predsjednik Međunarodnog olimpijskog odbora Juan Antonio Samaranch, predstavljajući obnovljene web-stranice MOO-a.

Hrvatski je olimpijski odbor tada već dvije godine imao svoje internetske stranice, među prvima u međunarodnoj olimpijskoj obitelji.

U travnju 2011., kao prvi nacionalni odbor, pokrenuo je Sportsku televiziju (SPTV). U veljači 2012., vijesti članstva prerasle su u novi projekt - Sportska Hrvatska, nacionalni olimpijski servis članstva HOO-a u kojem mjesto treba naći svih 80 nacionalnih športskih saveza, 20 županijskih športskih zajednica uz Grad Zagreb te devet udruga.

Ideja je jednostavna i na tragu preporuka XIII. olimpijskog kongresa održanog u listopadu 2009. u Kopen-

Olimp 60

hagenu, koji je kao posebnu temu obradio digitalnu revoluciju - ujedinjavanjem internetskih izvora članica u servisu Sportska Hrvatska stvoren je informativni prostor bez uređivačkih filtara, a oblik i brojnost informacija ovisi samo o aktivnostima članica HOO-a na vlastitim internetskim izvorima. S nekoliko klikova mogla bi se obići cijela športska Hrvatska i dobiti uvid u ono što radi. Što to znači za šport? Znači da svaki savez i njegove članice, svaka športska zajednica, od županijskih naniže, ima platformu za objavu vijesti koje, budimo iskreni, na današnjoj medijskoj sceni imaju jako malo mjesta. Ako nije afera, šteta je prostora…

Idejni začetnik Sportske Hrvatske je Željko Erceg, dipl. inž. i marketinški stručnjak iz Splita, programer i urednik nacionalnog servisa vijesti lokalne samouprave, Lokalna Hrvatska.

O tome kako je nadošao na ideju o Sportskoj Hrvatskoj Erceg kaže:

- James Webb rekao je da ideja nije ništa totalno novo, nego novi spoj poznatih elemenata. Godine 2009. pokrenuo sam izradu micro feed servisa koji bi, koristeći RSS kanale weba, grupirao, pojednostavio, ubrzao prijem i povećao broj informacija iz određenog područja. Isprobali smo to na projektu Lokalna Hrvatska, zatim Sport Dalmacija koji nije dobio potporu u lokalnim okvirima, no važno je bilo pokušati. Srećom, potencijal projekta uočila je Radica Jurkin, voditeljica Odjela za informiranje i izdavaštvo HOO-a i autorica koncepta Vijesti članstva na portalu HOO-a.

Tada smo dogovorili da se servis prilagodi HOO-u.

- Sportska Hrvatska mnogim je savezima dragocjeno, ako ne i jedino medijsko mjesto koje će sigurno prenijeti informaciju. Ono što pišu, najavljuju i o čemu izvješćuju na svojim web-stranicama, a preuzima Sportska Hrvatska, znak je spremnosti i HOO-a i

palac gore! dijela njegovih članica da odgovorno i javno komuniciraju sa športskom, ali i širom javnošću - tumači Radica Jurkin.

Na HOO-u je pak da im u tome pomogne investirajući u zajedničku platformu koju je pokrenuo na svojim stranicama kao vijesti članstva 2010. godine, ubrzo nakon spomenutog XIII. olimpijskog kongresa. Današnje globalno društvo, rečeno je tada u Kopenhagenu, društvo je trenutačne komunikacije, pa olimpijski pokret i njegovi članovi moraju biti svjesni utjecaja tog razvoja na sve aktivnosti, planirajući strategije i pristupe novim mogućnostima i promjenama koje je donijela digitalna revolucija.

Kako se nove tehnologije usvajaju različitom brzinom, kao dio obveze da se dopre do što više ljudi, važno je pozabaviti se tim pitanjem da bi svi imali pristup olimpijskim igrama i olimpizmu na zakonit i jednak način.

Sportska Hrvatska, upravo slijedeći načela olimpizma, daje jednaku priliku svim članicama HOO-a da svoj rad 24 sata dnevno prezentiraju na jednom mjestu. Aplikaciju na svom webu zasad preuzimaju SPTV, Hrvatski zbor sportskih novinara, Hrvatski savez sinkroniziranog plivanja i Športska zajednica krapinsko-zagorske županije, a u planu su još neki savezi i udruge.

Sve što savezi, zajednice, institucije i/ili ustanove ili športaši u ovom sustavu trebaju je vlastiti, ali ažurni internetski izvor, web ili blog, s kanalom RSS. Preuzimanje i obrada su stvar aplikacije i minimalnog nadzora. Zbog unikatnosti i niskih troškova održavanja, Erceg vjeruje da ovaj sustav može biti realiziran bilo gdje unutar međunarodne športske zajednice. Izvoz tog proizvoda, zaključuje, bio bi još jedan doprinos Hrvatske razvoju međunarodne športske obitelji.

Kakva su iskustva Športske zajednice krapinsko-zagorske županije, koja se prva priključila projektu? Prema riječima tajnika Branka Piljeka,

njihov je motiv bio jednostavan: kvalitetnije informiranje udruga i športaša članova Zajednice.

- Od priključenja projektu znatno se povećao broj posjetitelja naše internetske stranice, koji se sad kreće oko 3500 mjesečno. Naše udruge još nisu, međutim, u dovoljnoj mjeri prepoznale mogućnost objava informacija o svojim aktivnostima - priznaje Piljek. „Sportskoj Hrvatskoj palac gore!“, komentar je Jure Ozmeca, od 2005. predsjednika Komisije za informiranje i izdavaštvo HOO-a, ujedno predsjednika Hrvatskog zbora sportskih novinara te glavnog urednika SPTVa. Ercegovu ideju - mrežni medij koji bi okupljao sve športske udruge u Hrvatskoj, da jedni druge na jednom mjestu obavještavaju o svim bitnim događajima - odmah je ocijenio odličnom, jer i Komisija i HZSN godinama pokušavaju objediniti športske informacije tako da budu dostupne športašima, športskim djelatnicima, lokalnim športskim djelatnicima, medijima, a u konačnici i sponzorima. Šport u Hrvatskoj, smatra Ozmec, umire u svojem sadašnjem izgledu i koncepciji (pre)mnogih klubova: - Lokalne bitke za proračune donijele su, zahvaljujući katastrofalnom Zakonu o udrugama, naglu ekspanziju klubova, a time i dijeljenje kvalitete u stručnome radu i – novca.

Umreženost koju nudi Sportska Hrvatska brzo bi HOO-u, ali i gradskim i županijskim savezima, samo uključivanjem kompjutera, mogla dati prvi uvid u stanje «na terenu». Naime, tjednim čitanjem postaje jasno koji su savez ili zajednica spremni ući u novo razdoblje praćenja hrvatskoga športa i novi sustav njegova financiranja. Pomnijom analizom samo aktivnosti, rezultata i vijesti s mreže lakše možete doznati što se u hrvatskome športu zaista događa - kaže Ozmec.

Zato, Sportskoj Hrvatskoj palac gore! 

→ Summary ←

Croatian Olympic Committee introduced in February 2012 the internet National Olympic Service of HOO members - Sports Croatia, where in the future 80 national sports federations, 20 county sports communities along with the City of Zagreb and nine associations will find place.

The idea, following the recommendations from the XIII Olympic Congress in 2009 in Copenhagen, is very simple: by unifying the Internet resources of the members of Sports Croatia Service, an information space without editorial filters is created, and the form and quantity of information depends only on the activities of the COC members in terms of their own Internet resources.

This means that federations, communities, institutions and/ or authorities and athletes have a common platform for publishing news, accessible in one place both to them, media and sponsors.

All this system needs is an own, updated internet resource, web or blog, with RSS channel.

In accordance with the principles of Olympism, guaranteeing the equality of all the participants Croatian sports, this project is valuable to many federations, if not even the only media place that will send the information and a sign of readiness of the COC and part of its members to communicate responsibly and openly with the sports, but also general public.

61 Olimp

Od Olimpa do Olimpa Biserka Vrbek u IO Europskog fair play pokreta

Hrvatski top kandidati za OI Rio 2016.

HOO i Ured za olimpijski program startao je u predolimpijsku 2013. godinu s preciznim ciljevima nastupa i kriterijima razvrstavanja olimpijskih kandidata za Igre XXXI. Olimpijade koje će se održati u Riju od 5. do 21. kolovoza 2016.

Od četiri kategorije kandidata (top, evidentni, potencijalni A i B), razvidni su oni top kandidati. To su osvajači olimpijskih odličja sa OI u Pekingu 2008. koji su imali kvalifikacijsku normu za Igre u Londonu 2012. te uz njih, osvajači olimpijskih odličja iz Londona.

Tako su na listi srebrni iz Pekinga 2008. Blanka Vlašić (skok u vis) i Filip Ude (konj s hvataljkama) te brončana Snježana Pejčić (streljaštvo) koji su imali i kvalifikacijske uvjete za Igre u Londonu, te nositelji odličja iz Londona Sandra Perković (disk), Giovanni Cernogoraz (leteće mete), Lucija Zaninović (taekwondo, do 49kg), kao i David Šain, Martin Sinković, Damir Martin i Valent Sinković (četverac na pariće).

Momčadski top kandidati su muška vaterpolska i rukometna reprezentacija.

Biserka Vrbek, olimpijka (OI Los Angeles 1984.) i športska dužnosnica, od 2007. pomoćnica glavnog tajnika Hrvatskog olimpijskog odbora, izabrana je 27. listopada 2012. na Izbornoj skupštini EFPM-a u Veroni za članicu izvršnog odbora Europskog fair play pokreta (EFPM).

Tim je izborom potvrđen njezin osobni ugled u međunarodnim fair play krugovima, ali i utjecaj HOO-a u promišljanju razvoja fair play pokreta u Europi čiji je suosnivač bio 1994. godine.

Biserka Vrbek, ugledna je članica i koordinatorica Hrvatskog fair play odbora od 2006. godine, a 2012. bila je vodeća suorganizatorica Fair play kongresa čiji je domaćin bio HFPO i grad Poreč. Od 2009. godine, Vrbek je i članica Izvršnog odbora Europske streljačke federacije (ESC).

Deset stipendija solidarnosti za Soči 2014.

Olimpijska solidarnost Međunarodnog olimpijskog odbora (MOO) dodijelila je stipendije desetorici hrvatskih kandidata za XXII. zimske olimpijske igre u Sočiju 2014.

Stipendisti su: Jurica Veverac (biatlon), Darija Obratov (sanjkanje), Andreja Komšić, Saša Tršinski, Istok Rodeš, Sofija Novoselić i Filip Zubčić (alpsko skijanje), Edi Dadić i Andrej Burić (skijaško trčanje) te Anja Štefan (snowboard).

Stipendije u iznosu od 1500 USD mjesečno dobivat će od studenoga 2012. do veljače 2014. godine.

HOO prvi put bez redovnih prihoda DP Hrvatski olimpijski odbor 2013. godine poslovat će bez kune redovnih sredstava Državnog proračuna. I to je prvi put u 21 godini njegove opstojnosti! Manje za 11.352.649 kn prihoda imat će također od igara na sreću, iako se računa na dodatnih otprilike 6 milijuna kao višak prihoda od igara. U predolimpijskoj godini, ključnoj za temeljnu pripremu nastupa hrvatske olimpijske delegacije u Sočiju na 22. zimskim olimpijskim igrama, za program javnih potreba športa koji je obvezan provesti u 2013., HOO će raspolagati sa 123.664.354 kn što je za 9.767.575 kn manje nego 2012.

Unatoč tomu, rashodi od 61.475.852 kn za programe nacionalnih športskih saveza (kojih je 80 u članstvu HOOa), za 1.649.393 kn su veći no prethodne godine. O proračunu HOO-a 2013. konačnu odluku donijela je Skupština HOO-a u novom sazivu (2012.- 2016.) na drugoj redovnoj sjednici 27. prosinca 2012., kada je i održana svečana proslava Velikog dana hrvatskog športa.

Olimp 62

Saša Tršinski

Međunarodni transfer znanja o športskoj infrastrukturi Seminarom „Održive javne sportske građevine na otvorenom“ održanome uz financijsku potporu Olimpijske solidarnosti Međunarodnog olimpijskog odbora, 8. prosinca u sjedištu Udruženja hrvatskih arhitekata u Zagrebu, završena je serija međunarodnih seminara na temu - Transfer znanja o sportskoj infrastrukturi u tranzicijskim zemljama.

Prethodili su mu seminari „Održiva plivališta i klizališta“ 2007. te „Održivi stadioni i sportske dvorane“ 2009. također održani u Hrvatskoj u nadležnosti Hrvatskog olimpijskog odbora.

Tekst: RADICA JURKIN

Domaćin, Hrvatski olimpijski odbor s Komisijom za športsko graditeljstvo i okoliš, a pod vodstvom predsjednika Komisije, arhitekte Krešimira Ivaniša, ugostio je i ovaj put brojne međunarodne i domaće eksperte s dugogodišnjim iskustvom i rezultatima u području kompleksnosti pitanja građenja športske infrastrukture. Među njima je bio Geraint John, koji je govorio o održivom konceptu Igara XXX. olimpijade i post-olimpijskom nasljeđu, te Bill Stonor o planiranju na primjeru Olimpijskog Centra Lea Valley u Londonu 2012.

Nove stare članice HOO-a Nakon odluke Međunarodnog olimpijskog odbora na 121. zasjedanju o uvrštenju ragbija i golfa u program Olimpijskih igara 2016. i 2020. godine, nacionalni športski savezi tog športa stekli su status nacionalnog športskog saveza olimpijskog športa.

Aplicirajući ove promjene u olimpijskoj obitelji, Skupština Hrvatskog olimpijskog odbora 27. prosinca redefinirala je status članstva Hrvatskog ragbi saveza koji je sad punopravni član HOO-a (iz skupine neolimpijskih svrstan je u skupinu olimpijskih športova), a Hrvatska golf udruga je dobila status saveza olimpijskog športa, ali je ostala pridruženi član HOO-a dok se ne riješi spor o statusu Hrvatskog golf saveza koji je 2010. isključen iz članstva HOO-a, no punopravni je član Europskog golf saveza (EUROPEAN GOLF ASSOCIATION- EGA).

Inače golf i ragbi su već bili na programu Igara - golf 1900., 1908., 1920. i 1924., a ragbi 1900. i 1904.

Hrvatski baseball savez i Hrvatski softball savez čiji su športovi bili na programu Igara do Pekinga 2008. izgubili su status saveza olimpijskih športova te su uvršteni u skupinu saveza punopravnih članova HOO-a neolimpijskih športova. Baseball, uz prekid od 20-ak godina, bio je na programu Igara gotovo kontinuirano od 1936., dok je softball doživio tek četiri izdanja od 1996. kada je uveden prvi put, pa do posljednjeg olimpijskog natjecanja u Pekingu 2008.

Hrvatska odbojkaška udruga koja je nastala nakon stečaja Hrvatskog odbojkaškog saveza, nakon statusa pridruženog člana HOO-a 2010. stekla je uvjete za punopravno članstvo saveza olimpijskih športova. Inače, Hrvatski odbojkaški savez brisan je iz Registra udruga RH u travnju 2012. godine.

Veliko DA Europskim igrama!

Europa je konačno dobila svoje Europske igre, veliku multišportsku kontinentalnu priredbu utemeljenu po uzoru na ostale kontinentalne kao što su Panameričke, Igre Oceanije i Australije, Azijske i Afričke igre. Utemeljila ih je Opća skupština Europskih olimpijskih odbora (www.eurolympic.org)

Athletes' Commission for future generations Upon accepting the IOC's recommendations on the role of top athletes in Olympic movement and society, the Croatian Olympic Committee founded on July 9th, 2012 the Athletes’ Commission as a separate COC body.

With three votes in the Assembly the Athletes’ Commission represents, besides the Croatian Olympians Club which also has three representatives and three votes, a strong message that the athletes can and should be, in many ways, bearers of the Olympic standard for future generations. Among other things, the Commission would deal with athletes’ education issues during their active career but also after retirement, ethical issues concerning competitions, judging decisions, fair play relations, discrimination and violence in sports, doping and numerous other interdisciplinary activities and impacts of the COC in the Croatian society.

At the constituent meeting held on October 11th in Zagreb the swimmer Gordan Kozulj, four-times Croatian Olympian (Beijing Olympics 2008, Athens Olympics 2004, Sydney Olympics 2000 and Atlanta Olympics 1996) and member of the European Athletes’ Commission, was elected for its president.

The Athletes’ Commission has 11 members, of which, besides the President Kozulj, six athletes are representatives for summer Olympic sports - Sandra Mandir (basketball), Mirjana Miskovic (judo), Snjezana Pejcic (archery), Marin Cilic (tennis), Zlatko Horvat (handball) and Josip Pavic (water polo; two for winter Olympic sports - Natko Zrncic Dim (skiing) and Andrijana Stipanicic Mrvelj (biathlon), and two representatives for non-Olympic sports - Ana Maria Celan (karate) and Istvan Varga (dance sport).

Besides Kozulj, by function member of the Assembly and the COC Council, the Assembly members are Andrijana Stipanicic Mrvelj and Istvan Varga.

TEN SOLIDARITY SCHOLARSHIPS FOR SOCHI 2014 IOC’s Olympic Solidarity awarded scholarships to ten Croatian candidates for the XXII Olympic Winter Games in Sochi 2012.

Scholarship recipients are: Jurica Veverac (biathlon), Darija Obratov (sledding), Andreja Komic, Sasa Trsinski, Istok Rodes, Sofija Novoselic and Filip Zubcic (alpine skiing), Edi Dadic and Andrej Buric (crosscountry skiing) and Anja Stefan (snowboard).

Scholarships in the amount of 1500 USD per month will be provided from November 2012 until February 2014.

BISERKA VRBEK IN EXECUTIVE BOARD OF THE EUROPEAN FAIR PLAY MOVEMENT The Olympian Biserka Vrbek (Los Angeles Olympics 1984) and sports official, since 2007 Assistant to the Secretary General of the Croatian Olympic Committee, was elected member of the Executive Board of the European Fair Play Movement (EFPM) on EFPM's Electoral Assembly held on October 27th 2012 in Verona. By this election her personal reputation in international fair play circles was confirmed, as well as the impact of COC in planning the development of fair play movement in Europe, whose co-founder in 1994 is exactly the COC. Biserka Vrbek is a respected member and coordinator of the Croatian Fair Play Committee since 2006, and in 2012 she was the leading coorganizer of the Fair Play Congress hosted by the HFPO (Croatian Fair Play Committee) and the City of Porec. Since 2009 Biserka Vrbek is also a member of the Executive Board of the European Shooting Federation (ESC).

Olimp 63

Od Olimpa do Olimpa pod predsjedavanjem predsjednika EOC-a Patricka Hickeya na sjednici u Rimu, 8. prosinca 2012., a nakon pomne analize uvjeta i mogućih benefita koje bi mogle polučiti.

Po ocjeni najvišeg tijela EOC-a, Igre će pozitivno utjecati na razvoj športa na Starom kontintentu, prihodovati za zajedničke projekte, ali i nacionalne olimpijske odbore, njih 49, koji pripadaju europskoj olimpijskoj obitelji EOC-a.

Europske igre održavale bi se svake četvrte godine u predolimpijskoj godini i za vjerovati je da će imati udjela u izboru kandidata za Olimpijske igre. Prve EI sa oko osam tisuća športaša u petnaestak olimpijskih ( i možda dva neolimpijska športa) održat će se 2015. u Bakuu (Azerbajdžan).

Komisija športaša za buduće generacije

Gordan Kožulj

Josip Pavić

Prihvativši preporuke MOO-a o ulozi vrhunskih športaša u olimpijskom pokretu i društvu, HOO je utemeljio 9. srpnja 2012. Komisiju športaša kao zasebno tijelo HOO-a.

Komisija športaša s tri glasa u Skupštini, uz Hrvatski klub olimpijaca (koji također ima tri predstavnika i tri glasa), snažna je poruka da športaši mogu i trebaju biti, u mnogočemu, nositelji olimpijskog standarda za buduće generacije. Među ostalim, Komisija športaša bavila bi se pitanjima obrazovanja športaša (tijekom, ali i nakon aktivnog bavljenja športom), etičkim pitanjima natjecanja, suđenja, treniranja, fair play odnosima, diskriminacije i nasilja u športu, antidopinga i brojnim drugim interdisciplinarnim aktivnostima i utjecajima HOO-a u hrvatskome društvu.

Na konstituirajućoj sjednici 11. listopada u Zagrebu, za predsjednika je izrabran četverostruki hrvatski olimpijac, plivač Gordan Kožulj (OI Peking 2008, OI Atena 2004., OI Sydney 2000. te OI Atlanta 1996.), a koji je ujedno i član Europske komisije športaša.

Komisija športaša broji 11 članova od kojih je, uz predsjednika Kožulja, šest športaša predstavnika ljetnih olimpijskih športova - Sandra Mandir (košarka), Mirjana Mišković (judo), Snježana Pejčić (streljaštvo), Marin Čilić (tenis), Zlatko Horvat (rukomet), Josip Pavić (vaterpolo); dva predstavnika zimskih olimpijskih športova - Natko Zrnčić Dim (skijanje) i Andrijana Stipaničić Mrvelj (biatlon) te dva predstavnika neolimpijskih športova - Ana Marija Čelan (karate) i Ištvan Varga (športski ples).

Uz Kožulja koji je po funkciji član Skupštine i Vijeća HOO-a, u Skupštini su još Andrijana Stipaničić Mrvelj i Ištvan Varga.

Olimp 64

Baku

Big YES to the European Games!

Europe has finally received its European Games, a big multi-sports continental event based on the model of other continental games, such as Pan American Games, Australia and Oceania Games, Asian and African Games. The European Games were founded by the General Assembly of the European Olympic Committees (www.eurolympic. org) under the chairmanship of the EOC President Patrick Hickey at the meeting in Rome, held on December 8th 2012, after a careful analysis of conditions and possible benefits that could achieve.

In the opinion of the highest EOC body, the Games will have a positive impact on the development of sports on the Old continent, contribute to the joint projects but also to the National Olympic Committees, 49 of them that belong to the EOC’s European Olympic family.

European Games would be held every four years in preOlympic year and it is to believe that the Games would take part in the selection of candidates for the Olympic Games.

The first EG with about eight thousand athletes in fifteen Olympic (and maybe two non-Olympic sports) will be held in 2015 in Baku (Azerbaijan).

International transfer of knowledge on sports infrastructure The Seminar on "Sustainable Outdoor Sports Facilities", held with the financial support of the Olympic Solidarity of the International Olympic Committee on December 8th in the headquarters of the Croatian Architect’s Association in Zagreb, represented the last one in the series of international seminars on the topic - Transfer of knowledge on sports infrastructure in transition countries. Preceded by the Seminars on "Sustainable Public Swimming Pools and Ice Rinks" held in 2007 and "Sustainable Sports Halls and Stadiums" held in 2009, also held in Croatia in the competence of the Croatian Olympic Committee.

The host, Croatian Olympic Committee and Croatian Association of Sport and Leisure Infrastructure Management (CASLIM), under the guidance of the President of the Commission, the architect Kresimir Ivanis, hosted again a number of international and local experts with years of experience and results in the issues concerning complexity of building sports infrastructure.

Among them was John Geraint, who spoke about the sustainable concept of XXX Olympics and post-Olympics legacy) and Bill Stonor (who spoke about planning on the example of the Olympic Centre Lea Valley in London)