Olimp 55 - 2015 by Hrvatski olimpijski odbor

Broj 55 / lipanj 2015. ISSN 1331-9523

BAKU 2015: Prve Europske Igre

OLIMPIJSKE NADE: Martin Marković

OLIMPIJSKE LEGENDE: Damir Šolman

Baku 2015. 11 naših medalja na prvim Europskim igrama

NASTANAK MODERNOG ŠPORTA: Rukomet

Brže, više, jače

uz Crodux MaxPower. Najbolji biraju najbolje.

www.crodux-derivati.hr

Ana Lenard, Maša Martinović i Jelena Kovačević Fotograﬁja: Denis Lugarić

Sadržaj

Prve Europske igre 11 naših medalja

Prilog Povijest hrvatskog športa

Olimpijske legende Damir Šolman

Nastanak modernog športa Rukomet

MOO Stoljeće olimpijske metropole

Znanost i šport Šport športašima?

Olimpijske nade Martin Marković

Društvo i šport Ma kakva vojska, mladima treba športa!

n i ort Dizačica utega iz umjetničkog svijeta

Broj 55 / lipanj 2015. ISSN 1331-9523

BAKU 2015: Prve Europske Igre

OLIMPIJSKE NADE: Martin Marković

OLIMPIJSKE LEGENDE: Damir Šolman

Baku 2015. 11 naših medalja na prvim Europskim igrama

Olimp 4

NASTANAK MODERNOG ŠPORTA: Rukomet

Za nakladnika:

Uredništvo:

Josip Čop Hrvatski olimpijski odbor Trg Krešimira Ćosića 11, 10 000 Zagreb

Saša Ceraj, Ante Drpić, Gordana Gaćeša, Radica Jurkin, Siniša Krajač, Jura Ozmec, Ana Popovčić, Nada Senčar

Glavni urednik:

Ante Drpić

M 14 d.o.o (Jet-set magazin) Preradovićeva 23, 10 000 Zagreb

Urednica priloga Povijest Hrvatskog športa:

Oblikovanje i prijelom:

Ana Popovčić

Marin Stojić

Produkcija:

Poštovani čitatelju,

terminologija 52 Športska Snaga i šport

56 Internet Portal svih naših reprezentacija publicistika 58 Športska “Povijest delničkog sporta” Olimpa do Olimpa 60 Od Obljetnice (1995. - 2015.)

bio sam nazočan ceremoniji otvaranja prvih kontinentalnih, Europskih igara u Bakuu. Sve, baš sve bilo je na organizacijskoj razini Olimpijskih igara. Međunarodni olimpijski odbor, ali prije svega, Europski olimpijski odbori i organizator, Azerbejdžan i grad Baku, mogu biti istinski ponosni na sve urađeno. Smještaj športaša, objekti, prijevoz, sve je bilo besprijekorno napravljeno, tako da će organizator sljedećih Igara imati problem dostići takvu uistinu visoku razinu organizacije. Siguran sam da će Igre u budućnosti biti prihvaćene kao najvažnije kontinentalno natjecanje europskih športaša i da će međunarodni športski savezi ubuduće modelirati svoje sustave natjecanja na način da Europske igre budu ili kriterij ili jedan od kriterija za odlazak na nadolazeće Olimpijske igre. U tom bi slučaju ovo natjecanje bilo pravo stjecište svih najboljih i najkvalitetnijih športaša koje Europa ima. Sa osvojenih 11 medalja naši su športaši, po ne znam koji put, pokazali da šport za našu zemlju ima golemi Glavni tajnik Hrvatskog promotivni karakter, dok se s druge strane pokazuje da olimpijskog odbora rezultati hrvatskih športaša nažalost nisu adekvatno ni Secretary General of the financijski niti medijski valorizirani. I da nije bilo Sportske Croatian Olympic Committee televizije, naša javnost gotovo da ne bi ni znala da se „tamo negdje“ održavaju prve kontinentalne igre. I dok se Josip Čop, dipl. oec. ljudi fokusiraju na prošlost, hrvatski športaši (ponovo) pišu lijepe stranice hrvatske športske budućnosti. Naši mladi športaši pripremaju se za odlazak na Europski festival športske mladeži koji se potkraj srpnja održava u Tbilisiju (Gruzija). Želimo im sretan put i očekujemo da će ta priredba, osim svog športskog, natjecateljskog karaktera, imati i onaj edukativni. Svim športašima i ljubiteljima športa želim toplo ljeto i zasluženi odmor, a jesen će ponovo biti i te kako zanimljiva i puna novih športskih događanja u kojima će naši predstavnici, siguran sam, osvajati nova odličja širom svijeta.

Dear Reader,

Prijevod:

N. T. Dalma d.o.o., Medveščak 13, Zagreb Tisak:

Denona d.o.o. Marina Getaldića 1 10 000 Zagreb Naklada:

2000 primjeraka

Olimp je časopis Hrvatskog olimpijskog odbora.

www.hoo.hr e-mail: hoo@hoo.hr

I was present at the opening ceremony of the first continental, European Games in Baku. Everything, really everything was at the organizational level of the Olympic Games. The International Olympic Committee and - above all - the European Olympic Committees and the organizer, Azerbaijan and the city of Baku, can be truly proud of everything that was done. Accommodation of athletes, facilities, transportation, everything was perfect, so that the organizer of the following Games will have great difficulties to achieve such a high level of organization. I am sure that in the future the Games will be accepted as the most important continental competition of European athletes and that the international sports federations will shape – from now on - their systems of competition in such a way that makes the European games either a criterion or one of the criteria for participation at the upcoming Olympic Games. In that case, this competition would be a true, central junction of all the best and highest quality athletes from Europe. With 11 won medals our athletes have shown, for I do not know which time now, largely promotes our country, showing – on the other hand - that the results of Croatian athletes are, unfortunately, not adequately appreciated, neither financially nor by the media. And if there were no Sportska televizija (Sports television), our public would not even know that the first continental games are being held "out there". And while people focus on the past, Croatian athletes are writing, once again, the beautiful pages of the Croatian sports future. Our young athletes are preparing for participation at the European Youth Olympic Festival that will be held at the end of July in Tbilisi (Georgia). We wish them a safe journey and we expect that this event, in addition to the sports, competitive character, will also be of the educational one. All athletes and sports fans want a warm summer and a well-deserved vacation, and the fall will again be and how interesting and full of new sports events in which our representatives, we are sure to win new awards worldwide.

Olimp 5

Lagano do željenog odredišta!

Neka Croatia Airlines bude vaša početna adresa za putovanja. Na web stranicama Croatia Airlinesa www.croatiaairlines.hr u bilo koje doba dana možete kupiti svoju zrakoplovnu kartu. Iskoristite pogodnost jednostavne i povoljne kupnje, samo odaberite svoju destinaciju i otputujte!

072 500 505, +385 1 6676 555

croatiaairlines.hr

Prevencija je pola zdravlja

NEMETOVA 2

Vaša zdrava odluka Zagreb I tel. 01/46 93 111 I info@poliklinika-aviva.hr I www.poliklinika-aviva.hr

I. Europske igre

Iva Radoš i Vedran Golec (taekwondo)

Sve je bilo sjajno u Bakuu

Ana Lenard (karate)

Dominik Etlinger (hrvanje)

Ma a Martinović karat

i oto ra

Grad vjetra u zemlji vatre pokazao je svijetu ne samo gospodarsku oć n o i vo europski identitet, ali i sposobnost organizacije velike multišportske priredbe. Naši športaši sa 11 medalja ispunili o kivan a

na ova

vić karat

rva

tran

remda je izbor Bakua za organizatora Europskih igara izazvao mnoge sumnje, avni ra r a ana io a an o aćin rvo i an a kontin nta ni igara. Bez ikakvih dvojbi, organizacija natjecanja, smještaj športaša i športski objekti bili su na vrhunskoj razini. Grad vjetra u zemlji vatre pokazao je tako vi t n a o o o ar k oć n o i vo ro ki i ntit t a i i o o nost organizacije velike multišportske priredbe. o aćin o io ni o va a a or ani a i nat an a a ta i a ort k o kt orta i tr n ri no ni i i novinari vi i i it kako a ovo ni to i i ni no ra o r v ć o ina a vo i ova ro kt na a io r nik rvat ko olimpijskog odbora Zlatko Mateša. ak ana n i ik novo ai a v iko ra i i ta a a i io n t ri ti k ar it kton k ro kt ako r a an r t no i an ka i it ka a ri tko o vi ti n ko no i a ani ivo ri i titi ro n k n a to o i n r toran tik na avni i i a n r ki i na a ini kako o at tvo na vako korak M ti na ri ri i ra a vi ivo i r o i ak o vi k ori o ta i a ko ni ti k r iro a tvo i ov t ko ao tav tino rko gomili petrodolara, gotovo 40% stanovništva i dalje je siromašno.

9 Olimp

Petar Gorša (streljaštvo)

Josip Bepo Filipi (boks)

I. Europske igre

Mateša zadovoljan “Zadovoljan sam rezultatima naših športaša posebice u karateu, taekwondou, boksu, streljaštvu i plivanju. Za mene su ipak najugodni i n na n na i a i iva i Osvojili su jednu medalju i ostvari i ni a a ni r tata o a i na nova n ra i a iva a ko a ostvaruje vrijedne rezultate što je ohrabrenje za OI u Tokiju“, kazao je Mateša.

o nat o aćin

Nakon što se Nizozemska povukla o ni o nato i o aćina r gih Europskih igara 2019. godine. a o i o r ovor r i kan i ati a t ra ova oi prvo izdanje, a sada smo dobili i dva nova kan i ata ćno t ni ro na na a io rvi ov k Europskih olimpijskih odbora (EOC) Patrick Hickey. Multipower HOO oglas dim.205x145mm.ai 1 24.6.2015. 17:59:05

Olimp 10

Premda službene brojke nisu objavljene, nagađa se kako je proračun EI bio veći od četiri milijarde dolara. Samo na izgradnju športskih objekata i drugu infrastrukturu potrošeno je više od milijardu dolara. Na EI je sudjelovalo oko 6000 športaša iz 50 zemalja koji su se natjecali u 24 športa. Za devet športova (stolni tenis, streljaštvo, taekwondo, triatlon, biciklizam, odbojka na pijesku, odbojka, judo, streličarstvo) bile su to i kvalifikacije za Olimpijske igre u Rio de Janeiru 2016. godine. U stolnom tenisu, triatlonu i streljaštvu pobjednici su direktno vadili kvote za Rio, dok su u ostalih šest športova plasmani na EI donosili određeni broj bodova za ljestvice. U plivanju, vaterpolu, skokovima u vodu i sinkroniziranom plivanju nastupili su športaši mlađi od 18 godina, dok su u atletici održati ekipna natjecanja. Koliko su Europske igre bile jako natjecanje, možda najbolje oslikava podatak kako je u Bakuu nastupilo 150 osvajača olimpijskih odličja, te gotovo 200 svjetskih prvaka u svojim disciplinama. Hrvatske boje na igrama branilo 106 je športaša u 18 športova.

n r a ir ić r ki biciklizam) i Tan Ruiwu (stolni tenis)

Stjegonoša na svečanosti otvaranja bila je Snježana Pejčić, osvajačica brončane medalje na Olimpijskim igrama u Pekingu 2008. u streljaštvu, dok je ta čast na zatvaranju EI pripala boksaču Josipu Bepu Filipiju, osvajaču bronce u kategoriji do 91 kg. EI su obilježili ruski športaši koji su osvojili čak 164 medalje pri čemu 79 zlata. Rusi su osvojili više zlata nego iduće četiri zemlje na ljestvici zajedno (Azerbajdžan, Velika Britanija, Njemačka, Francuska)! Hrvatska se smjestila u sredinu osvajača odličja s jednim zlatom, četiri srebra i šest bronci. Zani-

Najuspješnija hrvatska športašica bila je karatistica Maša Martinović koja je osvojila zlato u kategoriji iznad 68 kilograma. Na putu do zlata bila je impresivna i u pet borbi je ostvarila pet sigurnih pobjeda mljivo, od naših 11 medalja čak devet je osvojeno u borilačkim športovima (taekwondo – 4, karate – 3, boks - 1, hrvanje - 1) te po jedna u streljaštvu i plivanju. Najuspješnija hrvatska športašica bila je karatistica Maša Martinović koja je osvojila zlato u kategoriji iznad 68 kilograma. Martinović je na putu do zlata bila impresivna i u pet borbi je ostvarila pet sigurnih pobjeda. Maša je u ožujku debitirala na europskom prvenstvu u pojedinačnoj konkutrenciji i odmah stigla do zlata; sada je, eto, debitirala i na Europskim igrama i ponovo slavila... - Super sam debitantica! Puno i naporno sam se pripremala za EI i sve se isplatilo - kazala je ova zaposlena magistra farmacije, što iziskuje dosta odricanja. Slobodnog vremena gotovo da i nema: - Drugi ljudi u karateu su profesionalci, dok ja imam posao... Njezina kolegica Jelena Kovačević osvojila je srebro u kategoriji do 55 kilograma upisavši se u povijest kao

na i

i a aninović ta k on o

prva hrvatska osvajačica odličja na premijernim europskim igrama. - Na Europskim igrama u Bakuu osvojila sam prvu medalju za Hrvatsku, a posljednju u svojoj karijeri. Ovo je bilo zadnje natjecanje na kojem sam nastupila. Imam 30 godina i ovo je lijep kraj moje karijere - kazala je Kovačević. Srebro je osvojila i taekwondašica Ana Zaninović u kategoriji do 57 kilograma. Ana je ove godine osvojila i broncu na svjetskom prvenstvu u ruskom Čeljabinsku. U Bakuu je stigla do svoje već sedme medalje s velikih natjecanja. U Bakuu je do uspjeha karijere stigao strijelac Petar Gorša koji je osvojio srebro u disciplini trostav. Nažalost, Petru drugo mjesto nije bilo dovoljno za osvajanje kvote za olimpijske igre u Riju... Drugo mjesto osvojio je i mladi plivač Nikola Obrovac na 50 m prsno. Njegovo je to drugo veliko odličje nakon zlatne medalje osvojene prošle godine na Olimpijskim igrama mladih u kineskom Nanjingu. - Umalo nisam došao na EI. Prije mjesec dana dobio sam vodene kozice. Gotovo sam odustao od nastupa, no ipak sam došao i osvojio srebro sa gotovo svojim najboljim rezultatom - kazao je Nikola koji je 18. lipnja proslavio 17. rođendan. Brončane medalje osvojili su Ana Lenard (karate, -61 kg), Lucija Zaninović (taekwondo, -49kg), Iva Radoš (taekwondo, +67kg), Dominik Etlinger (hrvanje, 71kg), Vedran Golec (taekwondo, +80kg) i Josip Bepo Filipi (boks, -91 kg). Zanimljivo, hrvatski sportaši su osvojili i čak šest „drvenih medalja’“, kako se često znaju nazivati četvrta mjesta... 

High rankings for the first European Games As a final conclusion, we can say that the first European Games held in June in Baku can truly get a high ranking. Without any doubt, the organization of competitions, accommodation of athletes and sports facilities were at the highest level. What a strong event were the European Games in terms of sports is perhaps best illustrated by the fact that in Baku there were 150 Olympic medal winners and nearly 200 world champions in their disciplines. Croatia was represented by 106 athletes in 18 sports. We have won 11 medals, one gold, four silver and six bronzequite satisfying. Even nine medals were won in martial arts (taekwondo - 4, karate - 3, boxing - 1, wrestling - 1) besides those in shooting and swimming. It is interesting that Croatian athletes have won even six fourth places! The only golden medal was won by the karateist Maša Martinović in the category women's +68kg kumite. On the path towards gold she was really impressive, achieving five firm victories in five fights. (Denis Lugarić)

Nikola Obrovac (plivanje)

11 Olimp

Olimp 12

Olimpijske legende: Damir Šolman

Gospodin ispod koševa i

Rođeni Zagrepčanin već je kao osamnaestogodišnjak stigao iz “Mladosti” u “Jugoplastiku”. Ubrzo je postao reprezentativac osvojivši u karijeri čak sedam velikih odličja (dva olimpijska, dva svjetska i tri europska)

amir Šolman osvajač je olimpijskih medalja i svjetski prvak, a nadasve je bio - gospodin ispod koševa. Rekorder je po broju koševa Jugoplastike, današnjeg KK Splita sa 5783 koša, ponajbolja europska “trojka” sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Bio je najbolji krilni igrač “žutih” sa Gripa, sve do pojave Tonija Kukoča. Damir Šolman danas živi u Splitu i bavi se privatnim biznisom; daleko je od središta košarkaških zbivanja. - O košarci tek pomalo razgovaram s prijateljima na jutarnjoj kavi i to je sve. Daleko iza mene su ostala ta prošla lijepa vremena... - iskreno je na startu našeg razgovora rekao Šolman. Prijelomni trenutak njegove karijere zbio se 1966. godine prelaskom iz Zagreba u Split. “Košarkaški Vukas”, kako su ga nazivali iz zagrebačke je Mladosti sa 18 godina stigao na Gripe. Odšteta? Nekoliko lopti. Tako se radilo sredinom šezdesetih... Veliki talent brzo je sazrio u pravog igrača, reprezentativca dapače. Sa nepunih 20 već je imao olimpijsko srebro! - U Meksiku 1968. stigli smo do finala u kojem su bili bolji Amerikanci. Iako nisu igrali sa profesionalcima, u momčadi su imali igrače koji su predstavljali najveću perspektivu NBA košarke. Na Olimpijske igre su u to doba redovito dovodili momčad formiranu od košarkaša koji su već imali potpisane predugovore sa NBA momčadima. Nitko se stoga na OI nije ni izbliza mogao su-

prostaviti SAD-u. Za Amerikance Olimpijske igre bile su posebno, jako važno natjecanje. Drukčije i bitnije od svega ostalog. Recimo, na svjetska prvenstva ipak su slali slabiju momčad... - ispričao je Šolman prisjećajući se kraja 60-ih, dodajući usput kako mu se čini kao da su se te Igre jučer dogodile. Dvije godine nakon Meksika stigao je sa reprezentacijom Jugoslavije do svjetskog zlata. U Ljubljani se 1970. okitio naslovom svjetskog prvaka. Bila je to generacija Ćosića, Tvrdića, Plećaša... - Nismo bili pod imperativom osvajanja prvog mjesta, ali s druge strane, gdje ćeš napraviti taj veliki rezultat ako ne na svom parketu, pred svojim navijačima. Zlato iz Ljubljane promijenilo je ukupni odnos prema košarci u cijeloj državi. Košarka je ušla u sve domove, dobila status nacionalnog športa, a subotnji termin izravnog TV prijenosa u 17,00 sati postao je sinonim za košarku. Svjetsko zlato iz Ljubljane ovjekovječeno je ove godine i na filmskom platnu. Ali, Damir Šolman nije pogledao film. Pitamo ga kako to? - Pozivan sam na obje premijere, beogradsku i zagrebačku, ali tad jednostavno nisam bio u mogućnosti doći na te prve projekcije. Kada se film “Bit ćemo prvaci svijeta” pojavio u splitskim kinima, ponovno nisam otišao. Eh, tu je razlog malo drukčiji: nekako sam strahovao da ne budem sam u kinu, da spoznam da to ljude više uopće ne zanima... Ali, rečeno je da se snima serija, da će u toj seriji sami košarkaši

Sedam velikih o i a a ir o an ro n r na 1949. u Zagrebu. Bio je dugogodišnji reprezentativac Jugoslavije, igrao je na krilnoj poziciji. va a vi r rni a lja sa Olimpijskih igara - 1968. u M k ik i Montr a Ima i zlatnu medalju sa SP ani i r rn a ortorik a ro skih prvenstava ima dva zlata i t no r ro (1969.). Ukupno sedam velikih r r ntativni o i a a v ći io k k kari r nastupao je za Jugoplastiku (današnji KK Split), s kojom je osvojio dva nacionalna prventva tiri k a t a ivo a oraća a o lji je strijelac u povijesti splitko k a a ko va U karijeri je osim u Jugoplastici igrao i u talijanskom Vigevanu o n tri sezone ponovno je nastupao za o a tik a k io aktivno i ran biti više zastupljeni. Uglavnom, siguran sam da će biti prilike da pogledam i film i seriju. U kratkom pregledu karijere, od zlatnog SP-a u Ljubljani 1970. i srebrnog SP-a u Portoriku 1974., smjestilo se još jedno srebrno odličje s Olimpijskih igara. U Montrealu 1976. dogodila se slična priča kao i u Meksiku. - Opet srebro, opet Amerikanci! Treba li ponoviti da su bili bili kudikamo najbolji, najjači. Ali mi smo se mogli pohvaliti da smo prvi poslije Amerikanaca. Znači najbolji na Igrama ostatka svijeta... Dva srebra sa Olimpijskih igara, zlato i srebro sa Svjetskog prvenstva - ono 13 Olimp

Olimpijske legende: Damir Šolman

“Zlato iz Ljubljane promijenilo je ukupni odnos prema košarci u cijeloj državi. Košarka je ušla u sve domove, dobila status nacionalnog športa”

je najblistavije u Šolmanovoj kolekciji medalja. I to nije bilo sve, jer trofeje je uzimao i na europskim prvenstvima - dva zlata 1973. i 1975., uz srebro 1969. U klupskoj košarci nanizao je Kup Radivoja Koraća, prvenstvo i Kup, sve u istoj sezoni! Bilo je to 1977. godine... - Godinu ranije oprostio sam se od reprezentacije, makar mi je bilo tek 27 godina. Računao sam da je 10 godina bilo dosta, da je došao trenutak kada mlađi trebaju dobiti priliku. Nakon te blistave sezone i trostruke krune sa “Jugoplastikom”, otišao sam u inozemstvo, tri godine sam igrao u Italiji. Prvi sam dobio priliku sa 28 otići van; u to je vrijeme dobna granica bila 30 godina, ali napravili su iznimku. Desetak godina kasnije u ulozi člana Stručne komisije ispisivao je najljepše stranice klupske povijesti sa tri uzastopna naslova prvaka Europe. - Dolazili smo na jutarnju kavu u klub na Gripe, živjeli smo od jutra do mraka gorljivo za naš klub. Klupsku stručnu politiku vodili su negdašnji igrači, a ne treneri koji imaju svoje ugovore i koji su prolaznici u klubu. Nažalost, ta vremena su prošlost. Danas u klub dolaze ljudi koji ne poznaju klupsku povijest, a kamo li nešto više od toga. Splitski velikan doživio je golemi rezultatski pad, može se reći i pravi sunovrat: od trostrukog prvaka Europe iz

Olimp 14

90-ih, spustio se do razine igranja kvalifikacija za ostanak u domaćoj prvoj ligi. - Istina je da nijedan trofejni klub u Hrvatskoj, pa možda i na prostoru bivše države, nije doživio takav strmoglavi pad. Rješenje za ljepšu budućnost je samo jedno - privatizacija kluba. Klubu treba vlasnik-ulagač koji će prepoznati da je splitsko i dalmatinsko podneblje stvoreno za rađanje košarkaša. Ali, potreban je vlasnik koji će razmišljati na duge staze. Jer, zaista je tužno gledati kako ne možemo zadržati mlade talente poput braće Bender i Žižića na Gripama... Momčad se mora temeljiti na domaćim igračima, a uz njih onda mogu doći klase sa strane, poput recimo Ivanovića u doba kada smo osvajali naslove europskog prvaka. Za kraj i pitanje o Hrvatskoj na predstojećem Eurobasketu. Jedan smo od domaćina-organizatora, pruža li nam to veću šansu za uspjeh? - Treba iskoristiti domaći parket. Jasno je da reprezentaciji ozbiljno nedostaje play, imamo krila, imamo centre, ali nedostatak “jedinice” stvara pritisak Perasoviću. Ali, da ne idem u tehničke analize, nadam se da ćemo u Zagrebu uhvatiti zalet za dalje. Puno je jakih reprezentacija - od prvog favorita Španjolske, preko Francuske, Litve, Grčke, Srbije, Slovenije... Bit će teško ponoviti polufinale sa prošlog EP, ali nije nemoguće. Tad smo se, na EP u Sloveniji, ponadali da je krenuo povratak naše košarke na veliku scenu, pa smo lani potonuli na svjetskom prvenstvu... Imamo sigurno dobru momčad i ako se sve posloži možda napokon opet dođemo do nekog odličja. 

Seven great medals Damir Šolman was born on September 7, 1949 in Zagreb. He was a wing player in Yugoslav National Basketball Team. He has won two silver medals at the Olympic Games in 1968 in Mexico and in 1976 in Montreal. He is also the winner of a gold medal at the World Championships in Ljubljana in 1970 and a silver one at the World Championships in 1974 in Puerto Rico. At the European Championships, he has won two gold (1973 and 1975) and one silver (1969) medal. A total of seven great representative medals. He has spent the longest period of his club career as member of the Jugoplastika basketball team (today KK Split), with whom he has won two national Championships (1971, 1977), four Cups (1972, 1974, 1977) and the Radivoj Korać Cup (1977). With 5783 points, he is the all-time best scorer in the history of the Split club. In addition to Jugoplastika, he has also played in Italian Vigevano (1977-1980). Then he returned to Jugoplastika and played there for three more seasons, retiring in 1983. (Jurica Radić)

Ponosni sponzor Hrvatskog olimpijskog odbora Pouzdan partner

u svakom trenutku vašeg poslovnog putovanja.

Sigurni u svakom

Broj 1 u

dijelu svijeta. Globalna podrška u više od 150 zemalja.

Ekskluzivni nositelj franšize

American Express Travel servisa

www.atlas.hr

0800 9998

putovanja@atlas.hr

atlascroatia

Atlas d.d., Vukovarska 19, HR-20000 Dubrovnik • OIB: 02041978827 • ID: HR-AB-20-060000638

Hrvatskoj za prodaju avio karata.

Međunarodni olimpijski odbor

olimpijske metropole

Olimp 16

eđunarodni olimpijski odbor 10. travnja 2015. svečano je obilježio 100 godina od izbora Lausanne kao glavnog olimpijskog grada. Naime, navedenog datuma prije sto godina, barun Pierre de Coubertin odlučio je da glavno sjedište MOO-a bude upravo ovaj grad na obalama ženevskog jezera, podno Alpa. Obilježavajući stoljeće od ovog događaja, predsjednik MOO-a Thomas Bach, u nazočnosti visokih dužnosnika, istaknuo je značaj donošenja odluke o izboru Lausanne za sjedište MOO-a, odavši počast Coubertinu rekavši kako je ta odluka bila ispravna

prije sto godina, a ispravna je i danas, stoljeće kasnije, kada MOO planira daljnju suradnju s ovim gradom. Uz navedenu svečanost, MOO je organizirao i specijalnu izložbu fotografija (koja će biti otvorena do 15. listopada ove godine), zatim utrku povodom Olimpijskog dana 26. lipnja i razne druge prigodne programe u Olimpijskom muzeju. S druge strane, grad Lausanne donio je odluku da će povodom ove važne obljetnice preimenovati stanicu podzemne željeznice iz imena Ouchy u novo ime Ouchy-Olympique kako bi i na taj simboličan način obilježio dugogodišnju povezanost s MOO-om.

Na svečanosti su se mogle čuti pohvalne riječi, a švicarski ministar športa Maurer istaknuo je kako Coubertin nije samo doveo MOO u Švicarsku, već je grad obogatio i olimpijskim vrijednostima, stvorivši “srce za međunarodni šport”. U svjetlu nastavka suradnje s Lausannom, MOO je u postupku izgradnje i obnove novog sjedišta, čime će okupiti sve svoje zaposlenike, njih 500 (odnosno s planom povećanja i do 600 osoba, preko 44 nacionalnosti) pod zajedničkim krovom, te na taj način osigurati ekonomičnije poslovanje.

Piše: SAŠA CERAJ oto ra

U travnju ove godine navršilo se cijelo stoljeće otkako je barun Pierre de Coubertin odlučio da Lausanna bude glavno sjedište MOO-a. A bit će to i sljedećih sto godina...

Olympic Unity House

Još jedan projekt vodi se pod nazivom Olympic Unity House u predjelu Vidy, na prostoru od 24.000 kvadrata za što MOO planira izdvojiti 200 milijuna švicarskih franaka. MOO će u buduće na ovaj način koristi dvije lokacije u Lausanni - jednu u predjelu Ouchy, u blizini Olimpijskog muzeja gdje može ugostiti širu javnost, te drugu u predjelu Vidy za administrativno osoblje i članove MOO-a, ali također i kao mjesto susreta cijelog olimpijskog pokreta. Doista, suradnja i, gotovo bi se moglo reći, partnerski odnos MOO-a i Lausanne, vidljiv je na više područja, a jedan od značajnih doprinosa MOOa gradu Lausanni, svakako je poticaj brojnim međunarodnim športskim federacijama - njih 50-ak - koje su također, sljedeći primjer MOO-a, odabrali Lausannu za svoje sjedište. Sagledavajući ekonomsku stranu navedenih odluka, MOO i međunarodne športske federacije sa sjedištem u Švicarskoj, osigurale su zapošljavanje više od 2150 osoba, zatim indirektnim putem - na godišnjoj razini - utjecale na novih 32.000 noćenja stranih gostiju uz prinos švicarskom gospodarstvu od 1,07 milijardi švicarskih franaka, kantonu Vaud 550 milijuna, a Lausanni 250 milijuna švicarskih franaka. MOO i međunarodne športske federacije - prema izjavi Thomasa Bacha potroše tri milijuna švicarskih franaka dnevno, što konkretno znači da svaki franak kojeg MOO i športske federacije potroše, indirektno utječe na lokalnu, regionalnu i nacionalnu ekonomiju i gospodarstvo Švicarske, stvarajući 1,55 švicarskih franaka. Švicarska i Lausanne odobrili su MOO-u određene povlastice, poput oslobođenja od plaćanja standardnih 20 posto poreza na dohodak u Švicarskoj, a u skladu s određenjem MOO-a kao nevladine i neprofitne međunarodne organizacije priznate od švicarske vlade. Međunarodnim športskim savezima odobren je isti povlašteni status iz razloga što Švicarska vrednuje šport i pozitivne vrijednosti športa utemeljenog na duhu olimpizma i fair-playa uz čvrsto protivljenje svim oblicima diskriminacije. Većina međunarodnih športskih federacija, raznih udruga i tvrtki koje se bave športskim marketingom, sjedište su pronašle u unikatnom međunarodnom kompleksu Maison du Sport 17 Olimp

Međunarodni olimpijski odbor

Švicarski ministar športa Maurer istaknuo je kako Coubertin nije samo doveo MOO u Švicarsku, već je grad obogatio i olimpijskim vrijednostima, stvorivši “srce za međunarodni šport”

International (MSI), koji je dovršen 2006. godine, a tajna popularnosti MSI kompleksa prepoznaje se u ponuđenim atraktivnim uvjetima, poput besplatnog najma za prve dvije godine poslovanja, čime je Švicarska uz društvene vrijednosti športa, željela športu ponuditi i ekonomske olakšice kako bi dodatno privukla ulaganja u grad. Uz razne organizacije koje djeluju na području športa, potrebno je istaknuti i važne urede športskih organizacija koje također u Lausanni imaju svoja predstavništva, kao što su Europski ured Svjetske antidoping agencije (World Anti-Doping Agency - WADA) ili Udruga međunarodnih saveza ljetnih olimpijskih športova (Association of Summer International Olympic Sports Federations - ASOIF). Lausanne je i domaćin Arbitražnom sudu za šport (Court of Arbitration for Sport - CAS) koji ima istu ulogu u olimpijskom svijetu poput Međunarodnog suda pravde u Haagu s ciljem postizanja sporazuma između zemalja, Međunarodnom vijeću za športsku arbitražu (International Council of Arbitration for Sport - ICAS), Udruzi nacionalnih olimpijskih odbora (Association of National Olympic Committees - ANOC), Udruzi međunaOlimp 18

rodnih federacija zimskih olimpijskih športova (Association of International Olympic Winter Sports Federations - AIOWF), Švicarskom laboratoriju za doping analize (Swiss Laboratory for Doping Analyses - LAD), Centru za sport i zdravlje (Centre for Sport and Health - CSS) - da spomenemo samo neke od važnijih. Uz pružanje domaćinstva, Lausanne posjeduje mogućnosti za održavanje raznih domaćih i međunarodnih športskih priredbi i natjecanja, te je vrlo dobro opremljen športskim objektima, uključujući Olimpijski stadion i stadion “Juan Antonio Samaranch”, bazene i klizališta koji su dostupni klubovima i široj javnosti s mogućnošću provođenja 71 različite športske discipline. Blizina Alpa zimi jamči uživanje u zimskim športovima, dok ljeti pruža pogodnost za planinarenje i alpinizam. U skladu s pozitivnim trendovima, izvrsnom suradnjom i širokim spektrom ekonomskih olakšica, MOO je donio odluku, a grad Lausanne MOO-u odobrio najam za novih sto godina, točnije do 2115., čime je ovaj prelijepi grad izabran kao prijestolnica olimpizma za još jedno stoljeće...  LITERATURA: www.olympic.org

Lausanne - the “Olympic Capital” On April 10, 2015, the International Olympic Committee has officially celebrated its centennial ties to the “Olympic Capital”, Lausanne. On April 10, 1915, Baron Pierre de Coubertin, the founder of the modern Olympic Movement, decided - in agreement with the City - to establish the headquarters of the IOC in Lausanne. Celebrating a century of Olympism, IOC President Thomas Bach, in the presence of senior officials, stressed the importance of choosing Lausanne for the IOC headquarters, paying tribute to de Coubertin by saying that that decision was the right one both hundred years ago and today, a century later, when the IOC is planning further cooperation with the City of Lausanne. IOC organized a special photo exhibition that will be open until October 15 this year, the race on the occasion of Olympic Day on June 26 and various other occasional programs in the Olympic Museum. Moreover, the city of Lausanne decided to rename its lakeside metro terminus Ouchy to “OuchyOlympique”, to commemorate the IOC’s long-standing links to the city. Swiss Sports Minister Maurer pointed out that de Coubertin had brought to Switzerland not only the IOC but Olympic values and “created here a heart for international sports”. In line with the positive trends, excellent cooperation and wide range of economic incentives, the IOC and Lausanne agreed to make this Swiss city the capital of Olympism for another century, until 2115. (Saša Ceraj)

Olimpijske nade: Martin Marković

Disk

ispod snijega Tekst: GORDAN GABROVEC

ni koji vjeruju u sudbinu kažu da se u životu ništa ne događa slučajno. Vrlo je lako povjerovati da nije slučajno što su na nekoliko koraka od “Bacača diska”, skulpture Vanje Radauša na terenima zagrebačkog športskog parka Svetice, odgojeni neki od najboljih hrvatskih bacača, bilo da se radi o disku, kugli, kladivu ili koplju. To je mjesto na kojem je pokojni Ivan Ivančić, legendarni “Trendža” tesao svoje prvake, slao ih stazom uspjeha kojom kroči i 19-godišnji Martin Marković.

U srpnju prošle godine, na svjetskom juniorskom prvenstvu u američkom Eugeneu, njegov je disk poletio do 66,94 metara, što mu je donijelo zlatnu medalju, čime je postao tek drugi hrvatski atletičar s naslovom svjetskog prvaka. Prije njega to je uspjelo još samo Edisu Elkaseviću 2002. godine u bacanju kugle. Samo mjesec dana poslije, nakon što je doživio najveću sreću, uslijedio je šok. Umro je Ivan Ivančić. - Pokojni Trendža je bio legenda i

vano Ma ić i vo Marković vi ko o jednim od najboljih hrvatskih srednjeprugaša Olimp 20

nior k r

nta i

uvijek će biti. On je osoba koja nadahnjuje. Budi u čovjeku ono najbolje i najgore, a na natjecanju se to sve ukomponira i bude vrhunski. Bilo je teško, svi smo plakali, ostala je tuga, žal, ali morali smo nastaviti dalje zbog njega, ne baciti u vodu sve što smo napravili. Najlakše je bilo spakirati kofere i otići u Ameriku - prisjetio se događaja s kraja kolovoza prošle godine. Martin nijednog trenutka nije pomislio odustati od zacrtanih ciljeva. Znao je kome se treba javiti - svom prvom treneru Anti Pavkoviću. - Nas dvojica smo uvijek imali dobru suradnju. Znao sam s kim idem i za čime idem, tako da se nisam ni trenutka dvoumio. Anti Pavkoviću nije bilo lako. Dobro je znao kolika je praznina koju treba popuniti. - Danima nisam spavao. Tražio sam sheme, informacije, prikupljao sve podatke o treningu i od samih športaša, prisjećao se kako je to izgledalo dok je Ivanča bio živ. Prikupljao sam podatke od Švedske do Grčke, od onih koji su još bolje poznavali metodologiju Ivančina rada. Da sam došao i nametnuo nekakav svoj način rada, to vrlo vjerojatno ne bi dalo ovakve rezultate - kaže Ante Pavković koji se iznenada našao pod velikim pritiskom. - Nije isto trenirati nekog kadeta hoće li biti prvak države ili sada na globalnoj razini, hoće li biti svjetski ili europski prvak, hoće li biti medalja ili će taj dečko propasti. To za sobom nosi određene sudbine, životne probleme... Nije se uplašio izazova. Prihvatio se posla i rezultati su vidljivi. Martin Marković je u ožujku na mitingu u Splitu seniorski disk (2 kg) bacio do 62,43 m, što je sjajan rezultat za jednog juniora koji prije toga nije imao puno iskustva na seniorskim natjecanjima. U svibnju je na mitingu u Zagrebu njegov juniorski disk (1,75 kg) dvaput letio preko 67 m, a najdalje do 67,47, novog osobnog rekorda, najboljeg juniorskog svjetskog rezultata u 2015. i drugog najboljeg svih vremena. Na Pavkoviću je sada odgovornost brušenja bacačkog talenta, kojeg je prvi prepoznao u 10-godišnjem sprinteru Martinu Markoviću. - Nema puno situacija kad čovjek nešto vidi na prvu. Sjećam se Martinovog prvog treninga. Pokazao sam mu otprilike kako se baca kugla, a on ju je uzeo i napravio sve identično. Sve je iskopirao. U prvom bacanju je zadovo-

a an ko

v t ko

nior ko

rv n tv

ljio sve principe koji se traže od nekoga tko mjesecima trenira. Tada sam mu postavio oznaku dva metra dalje od onoga što je bacio i rekao mu da će dobiti klupsku trenirku kad baci do te oznake. Pitao me kad će on to baciti, a ja sam mu rekao: “Vrlo brzo”. Nije prošlo ni dva mjeseca, on je već bacio ta dva metra dalje. Za dva mjeseca treninga on je bacio rezultat koji je bio najbolji u Hrvatskoj za njegovo godište. Sjećam se koliko je bio sretan kad sam mu dao tu trenirku... Ta trenirka nije predstavljala materijalnu vrijednost, prisjeća se Martin, i objašnjava: - Ona je bila simbol. Ona mi je pokazala da je čovjeku stalo do mene, da ću uz njegovu pomoć možda uspjeti napraviti nešto, postići ovo što sam sad napravio. Atletiku je izabrao sam. - Roditelji su me pustili da sam odlučujem o tome kojim ću se športom baviti, ako se uopće želim baviti športom. Ni na što me nisu tjerali. Izabrao sam odmah atletiku i ostao u njoj. Počeo je sa sprintom i bio dobar u

Marković

o vo io na

svom uzrastu za hrvatske prilike. Ipak, pravu je ljubav pronašao u bacačkim disciplinama, ali će uvijek istaknuti i sprint kao važnu komponentu u svom razvoju. - Sprinterska baza mi danas jako puno pomaže. Ne može se daleko bacati, ako nemate razvijenu vrhunsku brzinu, uz snagu i tehniku. Genetski sam brz, a snagu i tehniku mogu zahvaliti pokojnom Ivanu Ivančiću i Anti Pavkoviću. Svoj će uobičajeni radni dan Martin vrlo lako opisati: - Probudim se u osam, doručkujem, odem na trening, dođem doma, jedem, zaspem, odem na trening, vratim se doma, jedem, zaspem. I tako svaki dan. No, nađe se vremena i za druženje s curom, prijateljima. Kad se dobro organiziraš, sve se stigne. U vrijeme najtežih treninga, kao što su bili udarni tjedni priprema za nastup na europskom juniorskom prvenstvu u švedskoj Eskilstuni, njegovi će mišići prebaciti 15 do 17 tona tereta u dva i pol sata. I sam će priznati da mu ponekad nedostaje elana za trening, ali nikada nije pomislio odustati.

a ni

o i

- Lakše mi je na natjecanju nego na treningu. Volim se natjecati, volim taj adrenalin. Iskreno, ne podnosim teretanu. Mrzim svaki put kad moram ući pod uteg. Kad moram staviti na leđa i dizati 200 kila. To je muka. No, kad se dođe na natjecanje, kad proradi adrenalin, kad su tamo suparnici, to je užitak. Obožavam to, i za to treniram. Svaki bih se dan natjecao, nešto bih bacao, ali, što ću, moramo malo i trenirati. Ponekad je teško ustati kad znaš da te čeka šest sati teškog rada. No, to mnogi ljudi rade. Razlika je u tome što ja radim nešto što volim, a mnogi to rade zato što moraju. Za ovu godinu su u njegovom kalendaru debelo podcrtani dani od 16. do 19. srpnja kad će Eksilstuna biti domaćin juniorskog EP-a, gdje će se Marković natjecati u kugli i disku. Kad se nađe u krugu na nekom velikom natjecanju, dodatnu snagu crpi iz načina na koji je došao do svjetskog vrha. - Vani ljudi bacaju u dvoranama koje su doista dvorane od sto metara, a ne nekakve male sobice u kojima se baca u mrežu. Kod nas ne postoji takav inte-

21 Olimp

Olimpijske nade: Martin Marković kriveni dio za treninge sprintera, bacača, pa i dugoprugaša. Najveći problem je rad zimi kod bacača te srednje i dugoprugaša. Skakači mogu nešto raditi u dvorani kod Boćarskog doma, ali ni to nije rješenje - ističe Ante Pavković i opisuje kako izgleda trening zimi:

i rko trović na o i na ra ra n trović a na o mladog športaša

res za atletiku da bi netko uložio dosta velik novac i pokrenuo sve to. S druge strane, nema mi ništa slađe nego doći na natjecanje i onda se prisjetiti svega što sam prošao te godine, treninge i smrzavanje po snijegu, dok su se drugi pripremali u idealnim uvjetima. To mi olakšava psihičku pripremu za natjecanja. Atletičari kod nas ne traže mnogo: - Svetice bi u potpunosti mogle zadovoljiti potrebe atletičara. Ima dovoljno prostora za napraviti i tribinu i nat-

Ind. zona Ciburi 52000 Pazin +385 (0) 52 846 111 +385 (0) 52 846 006 ghia@ghia.hr

www.ghia.hr

- Nama padne deset centimetara snijega i kad je temperatura na nuli mi bacamo vani. Pa nerijetko disk tražimo ispod snijega. Čudesno je kakve rezultate imamo u našoj atletici, s obzirom na to u kakvim uvjetima radimo. Očvrsnuli smo, ali ne bi htjeli još i više... Iako Martina Markovića financijski prate Hrvatski olimpijski odbor, Hrvatski atletski savez, Zagrebački sportski savez i klub Dinamo-Zrinjevac, za vrhunska ostvarenja sredstava uvijek nedostaje. - Volio bih da imamo još nekog sponzora, da možemo ući u stvarno ozbiljan rad za naredna natjecanja. Neću govoriti o Olimpijskim igrama u Riju, ali ni to nije nemoguće. Pod hitno nam treba jedan sponzor da nas barem malo prati - rekao je Martinov trener ističući da je nepostojanje sustava jedini hendikep hrvatskih atletičara u odnosu na konkurente. 

I always want to beat myself Martin Marković, 19-year-old discus thrower and shot putter from Zagreb, is the latest gem from the workshop of the late coach Ivan Ivančić who managed to see his protégé win the title of the Junior World Champion in discus throwing, last July in Eugene in the USA. A month later, the legendary “Trendža” died, and Martin continued his path towards the world top, with his first coach Ante Pavković - the one who has discovered his throwing talent - by his side. They both believe that the everyday efforts and work will bring the expected results in senior competition as well, wishing to say goodbye to the junior status with another excellent performance at the European Championships that will take place in Sweden in July. At the Championships Martin will try, as always, to beat - above all - himself, and - if he manages to throw a personal best in shot put and discus throwing – at least one gold medal is smiling at him. This would not be surprising at all, given the fact that at the meeting in Zagreb in May he has thrown discus to 67.47 m, which is the second junior result of all time. (Gordan Gabrovec)

SLUŽBENI PARTNER HRVATSKOG OLIMPIJSKOG ODBORA OFFICIAL PARTNER OF CROATIAN OLYMPIC COMMITTEE

STAFF PRO SPORT Sportska oprema i rekviziti

Olimp 24

Društvo i šport

Ma kakva vojska, mladima treba

orta

Piše:

Ako mislite da su mladi lijeni, nezainteresirani ili bez radnih navika - športa, športa im dajte! Zainteresirajte ih za šport i vidjet ćete kako se stvari mijenjaju

rije nekoliko mjeseci u Hrvatskoj se razvila rasprava o mogućem ponovnom uvođenju obveznog vojnog roka. Odmah da kažemo – u pitanju je bila obična sezonska politička igra, jer Sabor je jednoglasno krajem prošle godine donio Dugoročni plan razvoja oružanih snaga u kojemu o tome nema ni slova. Vojska ostaje profesionalna, danas drugo ni financijski ni tehnološki u hrvatskim uvjetima nema smisla – tek nekoliko mjeseci izvježban ročnik u suvremenom vojnom sukobu stradao bi od letećeg drona bez i da vidi neprijatelja. Međutim, puno je bilo po forumima, ispod članaka, na Fejsu i drugdje komentara kako bi, eto, obvezna vojska bila dobra da se mladi malo “nauče redu”, steknu radne navike i tome slično. Pa svima koji tako misle (a čini se da ih je dosta) možemo poručiti – potrudite se oko športskog organiziranja mladih! Potrudite se oko športa, drugih vanjskih aktivnosti (npr. skautskih) i postići ćete sve brojne ciljeve o kojima se priča. Činjenica je da se društvena stvarnost prelila i na mlade – preko šest godina recesije osjete sve kategorije u društvu. Ne mislite valjda da mladi ne vide stvarnost oko sebe i da društveni uspjeh u Hrvatskoj često nije u

radu, zalaganju i poštenju, već u nekim sasvim drugim kategorijama koje često i prečesto vidimo oko sebe. Istina je naravno da mladi nemaju ni radne navike, a često ni minimum discipline potreban za obavljanje obveza, prečesto se događa da na ispit dođu s idejom kako će prepisati, da se poslovi odrađuju tek “reda radi” i koliko se mora, da žive kod roditelja i dulje nego što je to egzistencijalno potrebno. Nitko naravno ne može riješiti sve negativnosti društva, ali se u jednom segmentu mnogo primljene negativne društvene energije može korisno isprazniti – u športu! Jeste li uopće razmišljali u čemu se mladi športaš razlikuje od neke druge prosječne mlade osobe koja se ne bavi ni športom niti nekom drugom aktivnošću (u ovoj priči uz šport ravnopravno možemo staviti i aktivnosti tipa skautske ili planinarske)? Reći ćemo prvo: zdraviji je! Makar vrhunsko bavljenje športom često znači i više ozljeda, pa čak i problema u kasnijem životu, šport, ako se ne pretjera, blagotvorno djeluje na razvoj mlade osobe. Ali odmaknimo se od onog očitog, fizičkog. Šport, čak i pojedinačni, znači složeni timski rad. Znači usklađivanje s cijelim nizom drugih ljudi da bi se ostvario vidni rezultat. Za razliku od

nekog školskog ispita, gdje se uz dozu bezobzirnosti i sreće može prepisati zadaća, ako u grupi športaša ili grupi oko športaša (ako je disciplina pojedinačna) jedan jedini zašteka – nema rezultata. Jedno jedino zabušavanje jednog jedinog kotačića znači propast na natjecanju. Često i cijelog sastava. Ili čak nacionalne reprezentacije. Športaš će dakle imati saznanje o važnosti timskog rada i da se ne može “šlepati” za onim uspješnim. Ne možete veslajući u osmercu “prepisivati” od onoga ispred sebe! Ne možete ni naučiti korake u košarci napamet! Pa čak ni trčanje na 100 metara, kao jedna disciplina baš individualista, bez tima oko vas neće biti baš uspješno... Većina ljudi bolje funkcionira kada ima nekoliko obveza, nego kada ima jednu ili nijednu. Bavljenje športom u mladih ljudi, koji uz to imaju školske i kasnije fakultetske obveze, uči planiranju i dobrom iskorištavanju dana. Jednostavno – ako želite bilo kakav uspjeh, a obično želite, treba uskladiti u 24 sata i školske obveze i treninge i druženja, treba se pripremati za natjecanja i poneki vikend na putu. Treba svoj život posložiti na bitno drugačiji način od onoga tko nema takvih dodatnih obveza. Uz školske nastavnike i roditelje, kao vodič u napredovanju mlade osobe pojavljuje se i njegov trener. 25 Olimp

Društvo i šport Trener, posebno u Hrvatskoj gdje je školski sustav uništen sustavom reprodukcije činjenica i “štrebanjem”, postaje često i vodič i savjetnik mladoj osobi. Trener je obično mladom športašu autoritet, ali ne onaj nametnuti, kakav su često nastavnici, već autoritet stečen kroz znanje, rad i životno i drugo iskustvo. Često će oko nekog problema mladi prije pitati trenera nego drugu osobu. Bavljenje športom znači i putovanja – znači dakle i planiranje i navikavanje na život izvan roditeljske zaštite. Znači to i snalaženje u drugim okružjima, od drugih gradova do drugih država. Znači i odgovornost, od samih tehničkih priprema, pa do pokazivanja rezultata na športskom natjecanju. Putovanje na športsko natjecanje u konačnici znači i upoznavanje novih osoba, novih kultura i stjecanje novih prijatelja! Teško je zato među športašima naći šoviniste i druge ekstremiste – to su ljudi navikli na druženja s drugima, s ljudima drugog naglaska, jezika ili boje kože. Mladi u Hrvatskoj premalo putuju, a putovati radi športskog natjecanja

jedan je od najljepših razloga putovanja, posebno za mlade ljude. A tek s putovanja donijeti medalju – pokazati kako se i zna i može! Tako se uči cijeniti rad, cijeniti zalaganje, osjetiti i nagradu za puno uloženog vremena i znoja. Da mladi u Hrvatskoj imaju problema u smislu da se brojni društveni odnosi i crnilo naše svakodnevnice prenose na njih – imaju. Nema tu puno priče. Društvo gdje vrlina, rad i poštenje nisu vrhunski prioriteti, daje mladima poruku da uspijevaju oni sasvim drugi, oni iz područja muvanja i kriminala. No, bavljenje športom kod mladih gradi upravo one vrijednosti koje mladima trebaju da se razviju u zdrave, duhovno i tjelesno zrele pojedince, sutra vrijedne članove svoje zajednice koji će razvijati i sebe i svoju obitelj i cijelu državu. Zato ako mislite da su mladi lijeni, nezainteresirani ili bez radnih navika – športa, športa im dajte! Zainteresirajte ih za šport i vidjeti ćete kako se stvari mijenjaju. Nećemo riješiti time sve probleme, ali ćemo dati sljedećoj generaciji vrlinu i snagu da ih rješavaju, kada već mi sami nismo znali. 

Croatian youth needs more sports After six years of recession, Croatian everyday life shows a negative impact on young people. Many young people have no work habits, and often they do not even have the minimum discipline required for fulfilling the obligations. Some have therefore suggested (in technical and financial sense) the meaningless reintroduction of compulsory military service in Croatia. However, Croatian youth should be more involved in sports – because sports builds work habits, quality relationships with other people, respect for diversity and it shows how work and dedication pays off. (Goran Vojković)

PoreÄ? Istra, Istra,Hrvatska Hrvatska Istra, Hrvatska

GODINA 45 • BROJ 173 • LIPANJ 2015.

Povijest hrvatskog športa

HRVATSKA UMJETNOST NA OI (Damir Škarpa) ---------------------------------------- str. 2 IVANA TOMLJENOVIĆ (Damir Škarpa) --------------------------------------------------- str. 5 DUPINI S VISA (Mladen Cukrov) ---------------------------------------------------------- str. 8 IN MEMORIAM: MATE TORJANOVIĆ, ZDRAVKO ĆIRO KOVAČIĆ (Jurica Gizdić) ----- str. 11

uDK 796/799(091) • CODeN: PHSPFG • ISSN 1330-948X

UMJETNOST NA OI

Hrvatski umjetnici na Olimpijskim igrama Olimpijac Juraj Škarpa u svom ateljeu 1932

snivač modernih OI-a barun Pierre de Coubertain želio je da Igre budu odraz ne samo fizičkih već i duhovnih sposobnosti čovjeka. Zato je nastojao da se uz športska natjecanja održavaju i natjecanja umjetnika s djelima koja su povezana sa športom. “Ova natjecanja trebaju biti u duhu ljudskih težnji za Piše: DAMIR ŠKARPA

Unatoč Coubertainovoj plemenitoj ideji, natjecanja umjetnika nisu uspjela u mjeri i opsegu kao natjecanja športaša. Vjerojatni uzrok tome je taj što se najpoznatiji svjetski umjetnici nisu u svojim djelima dovoljno koristili temom športa... 2

dobro čovječanstva, za mir i jedinstvo cijelog svijeta” - stoji u statutu za provođenje Igara koji je prihvaćen 1894. godine na sjednici u Parizu, na inicijativu de Coubertaina. Cota i Škarpa na OI u Parizu Svojim djelima vezanim uz šport i tjelovježbu, umjetnici su trebali debitirati na OI 1908. koje su se trebale održati u Rimu. Međutim, talijanski organizatori odustali su od organizacije početkom 1907. uslijed velikih financijskih teškoća. MOO je morao brzo reagirati i samo godinu dana prije održavanja Igara, dodijelio ih je Londonu. Britanski olimpijski odbor odbio je uvesti natjecanja u umjetnosti pravdajući se vremenskim tjesnacem. Smatrali su da deset mjeseci nije dovoljno za pripremu takvog natjecanja... Tako je natjecanje u umjetničkim izražavanjima prolongirano za sljedeće Olimpijske igre koje su 1912. godine održane u Stockholmu. Natjecanja su se održavala u pet kategorija - književnosti, slikarstvu, kiparstvu, glazbi i arhitekturi, a nastupilo je svega 35 umjetnika iz

cijeloga svijeta. Usporedbe radi, već na trećem takvom natjecanju u Parizu 1924. godine nastupilo je rekordnih 193 natjecatelja! U Parizu su nastupila i dvojica hrvatskih umjetnika, kipar i arhitekt Frane Cota (Knin 1898.- Zagreb 1951.) te kipar Juraj Škarpa (Stari Grad na Hvaru 1881. Zagreb 1952.). Bilo je to prvi puta da netko od Hrvata nastupa na Igrama. Praksa MOO je bila da na OI poziva umjetnike koji svojim radovima vezanim uz šport i tjelovježbu zaslužuju nastup zbog svoje kvalitete. Cota i Škarpa bili su, eto, prvi koji su probili led... Dvojac hrvatski kiparskih velikana sudjelovao je u kategoriji tzv. mješovitog kiparstva s ukupno tri rada.Cota je predstavio dva djela izrađenih iz mramora - “Trkač” i “Bacanje kamena”, a Škarpa se natjecao s radom “Hrvač”. Cota i Škarpa, kolege s Umjetničke akademije u Zagrebu, predstavili su “urbi et orbi” svoja viđenja i filozofije športskog izražavanja. Premda nisu ušli u uži izbor za medalje i plakete, od športske javnosti, europskih i svjetskih kulturnih kritičara pobrali su mnoštvo komplimenata i lijepih recenzija u značajnijim športskim i kulturnim novinama i časopisima.

Značaj Vladimira Turine u svjetskoj športskoj arhitekturi

obitnik nekoliko nagrada i dviju medalja na Olimpijskim igrama u umjetnosti, plijenio je svojim stilom i avangardnim idejama u svojim projektima. Jednom zgodom, neposredno nakon što mu je uručena diploma MOO za doprinos športskoj arhitekturi u Helsinkiju, Turina je izjavio: “Poetske vizije ‘dobrog’ ne mogu se lako sprovoditi. Ona traže izvanredna zalaganja, mnogo puta ‘donkihotske’ ambicije. Ipak je iza svega toga suština stvari – čovjek. On i njegova ambicija, on i njegova emocija mjerilo su vrijednosti svakog prostora.” Olimpijca Turinu cijenili su mnogi velikani svjetske arhitekture popur Le Corbusiera, Oscara Niemeyera i Jakoba Bakeme. U svojoj posveti na knjizi “Le Modulor” slavni otac moderne arhitekture Le Corbusier napisao je: “ Moj dragi prijatelju Vladimire Turina, Vi ste pred svima malo napredniji u idejama.” Turina je bio svoj, nije se dao predomisliti niti je podilazio ikome. Maksimirski stadion zamislio je manjeg oblika pejzažnog tipa, međutim politika tadašnje socijalističko-komunističke države tražila je megalomaniju. U jednom trenutku veliki arhitekt htio se odreći projekta stadiona u Maksimiru, projekta kojeg je tako iscrpno radio u etapama punih 17 godina. Zahvaljujući upornosti kolega odustao je od namjere odricanja i završio projekt 1963. godine.

Turina, Neidhardt i Boltar Frane Cota iznimna je pojava u hrvatskoj modernoj umjetnosti. Bio je samozatajan i povučen, radio je skromno, ali s mnogo uspjeha. U početku je pod utjecajem bečke secesije i Ivana Meštrovića, ali se potom preobražava u modernista priklonjenog realizmu. I u njegovim tzv. olimpijskim radovima naznaka je utjecaja secesije i posebno radova Meštrovićevih radova. Juraj Škarpa pripada pak među rijetke hrvatske kipare sklonih ekspresionizmu. Bio je predstavnik međuratnog modernizma, i taj njegov pristup umjetnosti ogleda se u njegovom olimpijskom radu – “Hrvaču”. Natjecanja umjetnika protkana temom športa održana su u Velikoj palači na Elizejskim poljanama u Parizu između 4. svibnja i 27. srpnja 1924. kada su i proglašeni najbolji umjetnički radovi. U kategoriji u kojoj su se natjecali hrvatski predstavnici, pobijedio je Grk Kostas Dimitriadis s radom “Finski bacač diska”. Primjetno je da su suci i stručni žiri bitno favorizirali neke umjetnike, ponajprije iz Grčke, Danske, Francuske, Belgije i Luksemburga. Poslije ovog pionirskog nastupa dvojice dalmatinskih kipara, dugi niz godina hrvatski umjetnici nisu pridavali veliku pozornost športu u svojim djelima. Tek 24 godine potom, na OI u Londonu 1948. godine sudjeluje troje iznimnih arhitekata. Bili su to Vladimir Turina (Banja Luka 1913.- Zagreb 1968.), Franjo Neidhardt (Zagreb 1907. Zagreb 1984.) te Dragan Boltar (Trst 1913. – Zagreb 1988.). Na Olimpijskoj izložbi Turina, Neidhardt,Erlich: Stadion u Maksimiru

UMJETNOST NA OI

Cota je predstavio dva djela izrađenih iz mramora - “Trkač” i “Bacanje kamena”, a Škarpa se natjecao s radom “Hrvač”

Žena koja čita (Frane Cota, 1936.) sudjeluju u kategoriji mješovite arhitekture - arhitektura i dizajn s natječajnim radom za stadion na Banjici u Beogradu kapaciteta 80.000 gledatelja. U tom radu prvi put razvijena je originalna grafičko-matematička metoda određivanja gledališta. Projekt maksimirskog stadiona Spomenuti projekt dirnuo je ocjenjivački sud XIV. Olimpijade nagradivši ga s brončanom spomen medaljom i diplomom XIV. OI u Londonu. Hrvatska športska arhitektura dobila je jedno od najvećih priznanja dotad. U obrazloženju ocjenjivačkog suda MOO-a između ostalog stoji: “Projekti arhitekta Turine nadahnuti su i svježi nadasve inovativni. Apsolutna anticipacija novih pogleda na arhitekturu. Kolege Neidhardt i Boltar vjerno slijede ovu izražajnu liniju unoseći dodatnu svježinu originalnom projektu.” Za drugi rad, projekt maksimirskog stadiona u Zagrebu, arhitekti Turina i Neidhardt te konstruktor Eugen Erlich (1913. – 2003.) bivaju nagrađeni počasnom diplomom i olimpijskom medaljom. Na idućim OI-a u Helsinkiju 1952. Vladimir Turina prima nagradu

MOO-a – diplomu za športsku arhitekturu. Poslije Igara u Londonu 1948. i značajnog uspjeha koji su hrvatski arhitekti tamo ostvarili osvojivši nekoliko nagrada, “estetičar betona” arhitekt Turina, inače samozatajan i nesklon velikoj medijskoj pažnji, kazao je “sedmoj sli”: “Lijepo je bilo družiti se i natje- Portret (Frane Cota) cati s drugim umjetnicima iz cijelog svijeta. Nagradi se osobno nisam nadao, kolege (op.a. Neidhardt i Boltar) su je više priželjkivali. Mislim da oni imaju nekako više natjecateljskog duha... Projekt maksimirskog stadiona odnio nam je previše vremena i strpljenja, ali kad vas netko za taj trud nagradi, onda imate neku satisfakciju.” Unatoč Coubertainovoj plemenitoj ideji, ova natjecanja umjetnika nisu uspjela u mjeri i opsegu kao natjecanja športaša. Vjerojatni uzrok tome je taj što se najpoznatiji svjetski umjetnici nisu u svojim djelima dovoljno koristili temom športa i tjelovježbe općenito. Od svih, najviše uspjeha imali su arhitekti, što je i razumljivo, budući da im športske građevine daju neslućene mogućnosti izražaja i razvijanja imaginacije. Već nakon Amsterdama 1928. nazirao se skori kraj umjetničkog olimpizma, umjetnicima je naime bilo dopušteno da svoja djela prodaju na koncu izložbe, što je potkopavalo olimpijski duh. U Helsinkiju 1952. održana je samo izložba u tijeku Igara, a 1954. donesena je konačna odluka da se u budućnosti na Olimpijskim igrama održavaju samo izložbe bez ikakvog umjetničkog natjecanja. LIteRAtuRA: A. Štulhofer: Sportska arhitektura u Zagrebu, Naklada Jurčić i Arhitektonski fakultet u Zagrebu, Zagreb 2005. Izložba Juraj Škarpa, Gliptoteka JAZU i Strossmayerova galerija starih majstora, 21.4.-21.5. 1988. M. Ivanko: Arhitekt i kipae Frane Cota, Čovjek i prostor, časopis za arhitekturu Zagreb 1982. 348/349, str.34-35. F. Cota- retrospektivna izložba 1995., Gliptoteka HAZU, Zagreb 1995. Prostor – znanstveni časopis za arhitekturu i urbanizam, Zagreb 2002. Izložba Iskorak V. Turine, Muzej grada Zagreba, Zagreb ožujak – svibanj 2006. Novi list, dnevne novine, rujan 2010., Rijeka Rukopisi Vladimira Turine, Društvo arhitekata Zagreba, UPI 2M Plus, Zagreb 2008.

IVANA TOMLJENOVIĆ

Amazonka I sa zelene potkove Piše: DAMIR ŠKARPA

Kao nagrada za mnogobrojne uspjehe u hazeni i atletici, proglašena je te 1928. za najbolju športašicu Kraljevine Jugoslavije

vana Tomljenović rođena je 2. rujna 1906. godine u Zagrebu, djetinjstvo je provela na Strossmayerovom trgu, a zbog svog osebujnog stila i Ivana Tomljenović Meller, zadivljujuće ljepote umjetnica i športašica kasnije je dobila nadimak “Amazonka sa zelene potkove”. Otac joj je bio posljednji hrvatski ban Tomislav Tomljenović, a brat Juraj je bio prvi organizator turnira u bridžu na području Hrvatske. Uživala je u blagodatima visokog građanskog položaja koji joj je omogućio slobodan pristup športu. Već kao djevojčica aktivna je u Hrvatskom sokolu, a posebno se ističe u lakoatletskim disciplinama. U obitelji nije omiljena zbog svojih osebujnih stavova, otac je teško prihvaćao njezino “avangardno” ponašanje koje je bilo u suprotnosti s njegovim nazorima. Kao pripadnica “zlatne hrvatske mladeži” 1920-ih godina bila je svojevrsni pokretač novih trendova u društvenim odnosima, posebno prema ženama. U to vrijeme nije bio naime običaj da se žene bave studio

Ivana Tomljenović (HAŠK), s loptom u ruci, na prvenstvenoj utakmici zagrebačkog podsaveza u rujnu 1924. godine

IVANA TOMLJENOVIĆ

III. Ženske svjetske igre u Pragu U Prag je otputovalo 15 članova delegacije, a zanimljivo je da u toj postavi nije bilo iznimno omiljene, tada najbolje športašice u Hrvatskoj i Jugoslaviji, Ivane Tomljenović Hazena sekcija HŠK Concordije po povratku sa turneje u ČSSRu 1931. Slijeva: Vera Kremzir, Nada Bobinski, Zdenka Radović Kunštek, Ema Gršetić, učitelj i referent Bogdan Cuvaj, Ivka Tonković, Zlata Tonković i Melita Lovrenčić

ržavna hazena reprezentacija bila je vrlo popularna športska ekipa u tadašnjoj Kraljevini Jugoslaviji. Nakon niza više-manje uspješnih prijateljskih ogleda uglavnom s Čehoslovakinjama tijekom 1920-ih, uslijedio je poziv Svjetske ženske športske federacije jugoslavenskoj hazena reprezentaciji za sudjelovanjem na III. Ženskim svjetskim igrama u Pragu 1930. godine. Nakon klasičnih financijskih poteškoća, državna hazena vrsta ipak je otputovala u čehoslovačku prijestolnicu. Najviše zaslugom milodara članova zagrebačke Concordije koji su ustvari bili financijeri puta. Vodstvo puta sačinjavali su Nada Vidali i Bogdan Cuvaj, koji je bio trener i tehnički referent saveza. U Prag je otputovalo 15 članova delegacije, a zanimljivo je da u toj postavi nije bilo iznimno omiljene, najbolje tadašnje športašice u Hrvatskoj i Jugoslaviji, Ivane Tomljenović. U mnogim publikacijama, osvrtima krivo se navodi podatak o njezinim nastupima, ponajviše na svjetskom prvenstvu 1930. i dijelom 1934. godine. Ovim tekstom želimo

Odluku o zadržavanju u tadašnjoj Jugoslaviji donijela je i zbog političkih mijena u državi uzrokovanih atentatom i ubojstvom prijestolonasljednika Karađorđevića godinu ranije, pa je Ivani bilo ipak nešto lakše živjeti i baviti se športom. Popularna “Koka” igra hazenu do 1938. kada odlazi u igračku mirovinu. U svojoj karijeri između ostalih ima i naslov europske prvakinje s njemačkim SC Charlottenburgom 1931. godine. Igrajući za reprezentaciju u dva vremenska razdoblja postigla je 17 pogodaka u pet nastupa, što ju je svrstalo na drugo mjesto najboljih skrenuti pozornost na ovu opsjenu. strijelaca državne hazena vrste u Tomljenović je do ljeta 1928. nastupovijesti, odmah do Nade Bobinski s pala za državnu hazena reprezenta20 pogodaka. ciju u četiri od pet prijateljskih Evo i imena reprezentativki koje utakmica. su nastupale na III. Svjetskim ženOdlaskom na studij likovne umjetnosti u Beč ujesen 1928., a potom skim igrama u Pragu 1930., na stadionu Letni: Ema Gršetić (Concordia), i u Berlin, te Pariz i Prag, više nije Pipsi Brodar (Atena Ljubljana), bila na “radaru” treneru Cuvaju i Vera Kremzir (Concordia), Nada vodstvu hazena saveza. Osim toga Kremzir (Concordia), Nada BobinTomljenović je kao osvjedočena ski (Concordia), Emilija Jovanović ljevičarka, pa i komunistica, bila (Jugoslavija Beograd), Ivka Tonković politička prijetnja te nepoželjna u (Concordia). Rezerve su bile Marica zemlji Šestosiječanjske diktature. U takvim okolnostima nije bilo govora Cimperman (Murska Sobota) i Zlata Tonković (Concordia). o njezinim nastupima za reprezenIz ovoga je vidljivo da su osnovicu taciju. Povratkom iz inozemstva u domo- reprezentacije činile igračice zagrebačke Concordije, pojačane s Jovavinu 1935. godine, tada 29-godišnja nović na poziciji centra, Brodar na Ivana Tomljenović Meller odlazi braniču te Cimperman na vratima. svojoj majci koja je živjela u Beo“Ženski Arsenal”, kako su prozvane gradu te nastupa za tamošnji BSK i hazena reprezentativke, pobijedio je ponovno se stavlja na raspolaganje državnoj reprezentaciji. Odigrava još Poljsku s 9-2, ali je u finalu izgubio samo jednu utakmicu za reprezenta- od moćne čehoslovačke vrste s 8-5 u dvoboju odigranom po jakom vjetru ciju (u rujnu 1935. u Varšavi protiv Poljske, sudjelujući u 4-3 pobjedi po- i kiši. Četiri godine poslije u Londonu stigavši jedan zgoditak). Reprezentacija nakon toga više nije odigrala niti osvojile su zlato u nešto izmijenjenom sastavu, ali opet bez Ivane jednu utakmicu uslijed nedostatka Tomljenović... zanimanja djevojaka za ovaj šport...

Trenutak s finalne utakmice državnog prvenstva 1931. HŠK Concordia - Jugoslavija Beograd 21-1. Nada Bobinski (lijevo u bijelom dresu) postiže pogodak znije nekim športom. A Ivana Tomljenović taj je odnos promijenila. Dolaskom u HAŠK ona jednostavno cvjeta u punoj športskoj snazi. Bila je all-round športašica, osim u hazeni izvrsne rezultate ostvaruje u atletici u kojoj osvaja naslove državne prvakinje i obara dva državna rekorda - u disku i skoku u vis. Igrala je i košarku, pa je tako bila i sudionica prve košarkaške utakmice u Hrvatskoj u siječnju 1929. u Zagrebu. Vozila je kajak, a također se bavila i skijanjem. Do 1928. odigrala je sve utakmice za državnu reprezentaciju u hazeni, postaje jedina sutkinja u hazeni u tadašnjoj državi. Kao nagrada za nabrojene uspjehe u hazeni i atletici, proglašena je te 1928. za najbolju športašicu Kraljevine Jugoslavije. U Zagrebu studira na Akademiji likovnih umjetnosti u klasi profesora Ljube Babića, a daljnji put vodi je na studij u Beč, a potom u Bauhaus – školu za arhitekturu i umjetnički obrt. U Beču nastupa za hazena klub Sportverein Wien i ubrzo postaje najučinkovitija napadačica kluba. Uda-

jom za Adolfa Mellera, stručnjaka za elektroniku, njezin životni elan biva još upečatljiviji. Preseljenjem u Berlin prelazi na igranje velikog rukometa te sa svojim klubom SC Charlottenburg postaje klupska prvakinja Europe. Odlaskom u Prag vraća se hazeni nastupajući za Sokol Vynohradi te Slaviju. Završetkom igračke karijere postaje redovna profesorica povijesti umjetnosti i likovne kulture u zagrebačkoj realnoj gimnaziji (1938.-1962.). Ostaje i dalje uz šport kao dužnosnica u rukometnom savezu Hrvatske (potpredsjednica) te članica skupštine Atletskog saveza Hrvatske. Također je i članica upravnih odbora FD Slavija i FD Dinamo iz Zagreba. Svoj pravdaški stil sa športskih terena prenijela je na sjednice dotičnih saveza, u kojima je nerijetko znala zagalamiti: “Dosta je bilo masnih trbuha i pljesnivih mozgova.” Od umjetničkih radova ističu se Ivanine fotografije i slike u tehnici tempere. Najpoznatije joj je djelo, fotomontaža, “Diktatura kralja Aleksandra” , vrhunski umjetnički rad tzv. Nove vizualnosti s Bauhausa. Umrla je u Zagrebu 1988. godine.

Od Splićana u momčadi su bili Vojko Pavičić, Nenad Vukadin, Dane Matošić, Martin ŠPORT U II. SVJETSKOM RATU Gabričević i Gojko Marović. Oni su prije rata bili članovi splitskog „Jadrana“. Od Dubrovčana, uglavnom kao članovi „Juga“, sudjelovali su Mato Dinković, Augustin Montagne, Darko Grabušić i Vojislav Ucović, a Dinko Rizzi bio je s Korčule.

Dupini s Visa U

U Napulju su se naši sreli s igračima „Hajduka“ koji su bili na turneji po Italiji i odigravali prijateljske utakmice sa savezničkim momčadima. Druženje je potrajalo cijelu noć. Piše: MLADeN CuKROV kolovozu prošle godine navršilo se sedamdeSutradan ujutro momčad Bariju. Povratak na Vis bio je legendarnim set godinajeodprodužila prvog nastupaprema jedne športske novostvorene u ranjenike i izbjeglice prema Italiji. brodom „Bakar“ kojireprezentacije je cijelo vrijeme rataJugoslavije prevozio U kolovozu 1944., u vrijeme dok je inozemstvu. Naime, 18. kolovoza 1944. godine, u Rimu je održano natjecanje u plivanju i vaterpolu Svi između sudionici ovog prvog športskog natjecanja predstavnika savezničkih armija SAD-a, Velike vratili su se u svoje jedinice, a neki i na Britanije, Francuske i Jugoslavije. To je vrijeme kada je prve crte bojišta. Njihovo sudjelovanje nije bila samo promocija nove države i partizanskog u Europi još uvijek bijesnio Drugi svjetski rat. Športašporta, nego na jedan način i promocija ideje o budućim natjecanjima zemalja ši-partizani stigliindirektan su izravno s bojišta u Italiju odlučni s boljebile pripremljenim protivnicima. Tada Mediterana.nadmetati Potvrdase toga su Mediteranske igre jeu Splitu održane 1979. godine... po prvi put svirana himna nove Jugoslavije, a na stijeg je podignuta jugoslavenska zastava.

Literatura:

u Europi još uvijek bijesnio Drugi svjetski rat, športaši-partizani stigli su izravno s bojišta u Italiju, odlučni nadmetati se s bolje pripremljenim protivnicima

Sedamnaest naših sudionika

gledao na športaše-partizane i nazvao ih “Titovi dupini”.

tjecanju izvještavao je Peter Wilson, novinar britanskog vojnog časopisa Union Jack. On je sa puno simpatija

no je, u slobodno vrijeme, igrala vaterpolo tijekom ljeta 1944. Lopte su se nabavljale u talijanskim gradovima

Natjecanje je održano naDelfini Stadio Nacionale a sudjeloSPORT (Beograd), maršala Tita, od 11. dosu28. kolovoza 1977. (ukupno 16 Dok se u domovini vodile ogorčene borbe, Misija vali su: Oskar Danon, Slavko Mićo Blažina, Nenad VuNOVJ u Rimu obavijestila je Vrhovni štab o namjeri sačlanaka). kadin, Martin Gabričević, Vojko Pavičić, Dane Matošić, veznika da organiziraju natjecanje u plivanju i vaterpolu. Gojko Marović, Dinko Rizzi, Mato Dinković, Augustin Nedjeljna Dalmacija, Titovi delfini prije svih,Svim 6. travnja str. 18. - Split jedinicama1980. na području Dalmacije poslan je dopis Montagne, Darko Grabušić, Vojislav Ucović, Rudi Glai uskoro se na Visu okupio veći broj športaša Slobodna Dalmacija, Titovi delfini za sva vremaena, 20. kolovoza 1984. Str. XXVI. 11. icher, Vjekoslav Despot, Petar Korepš, Franta Dvoržak i divizije i jedinica Ratne mornarice. Split Branko Žižek, njih 17 ukupno. O ovom zanimljivom naGrupa mornara iz Četvrtog pomorskog sektora redov-

-‐ -‐ -‐

Partizani – Partizani športaši koji su prvi Nove Jugoslavije na savezničkom natjecanju – športaši kojibili su bili prvi emisari emisari Nove Jugoslavije na savezničkom natjecanju u plivanju i vaterpoluuu Rimu 1944. u Rimu 1944. Prvi put se na jarbolu zavijorila zastava s petokrakom plivanju i vaterpolu zvijezdom, a francuska vojna glazba je po prvi put otsvirala himnu Hej Slaveni. 8

čije su luke redovno posječivali naši mornari. Golove za vaterpolo izradila je tehnička radionica brodogradilišta u Visu. Često su se odigravale utakmice s mornarima savezničkih brodova. Naši vaterpolisti su bili bolji i s osjetnom razlikom pobjeđivali savezičke momčadi. Organizaciji športskog života i treniranju mornara posebno se posvetio Đuro Bjedov, otac kasnije proslavljene plivačice Đurđice Bjedov. Dvije pobjede i jedan poraz U viškoj luci, u predjelu zvanom Kut, u sklopu priprema održana su 14. kolovoza prva natjecanja u plivanju i vaterpolu na oslobođenom teritoriju. Plivalište je bilo pravih dimenzija, improvizirano od pet splavi, a plivalo se u šest pruga. Oko uređenja plivališta posebno se zauzeo Gojko Marović, predratni istaknuti vaterpolist splitskog “Jadrana”. Kratke pripreme na Visu time su bile završene. Odabrani športaši su sutradan brodom “Morava” otplovili prema Italiji. Brodom je upravljao kapetan Kuzma Dragojević koji je bio već iskusan morski vuk. U Bari su stigli 16. kolovoza 1944., odjenuli nove uniforme, podšišali se i primjereno uredili. Avionom DC-3 s partizanskim oznakama odletjeli su prema Rimu... Radi problema na putovanju naša momčad zakasnila je jedan dan na ovo natjecanje, što je stvorilo problem sudjelovanja. Svojim autoritetom i dostojanstvenim ponašanjem u pregovorima sa saveznicima pogotovo se iskazao Oskar Danon. Bio je fakultetski obrazovan i govorio je nekoliko jezika. U ovim pregovorima sudjelovao je britanski general H. M. Wilson, zapovjednik savezničkih snaga na Mediteranu. On je formirao komisiju za športska natjecanja od nekoliko savezničkih časnika na čelu koje je bio američki vice-admiral H. K. Hewitt. Tako su već početkom 1944. počela natjecanja saveznika u boksu, nogometu, košarci, atletici i tenisu, a nešto kasnije u plivanju i vaterpolu. Naši vaterpolisti bili su smješteni u Rest kampu, koji je bio vojno odmaralište američkih vojnika Pete armije. Svi su dobili propusnice potpisane od admirala H.K. Hewitta. U Rest kampu bilo je dosta zabave u večernjim satima. U dvorani od 1500 mjesta priređivane su priredbe i plesovi; svirao je američki jazz orkestar od 80 članova. Na vaterpolskom turniru 18., 19. i 20. kolovoza 1944. sudjelovale su momčadi Francuske, Velike Britanije, zatim kombinirana momčad britanskih i francuskih vojnika i naša partizanska momčad. Favoriti su bili Francuzi jer su poslali svoju najbolju momčad nazvanu “Nort afriken distrikt”. U toj momčadi igrala su i četvorica vaterpolista koji su sudjelovali na OI 1936. u Berlinu. Bili

Propusnica kojom su se naši športaši mogli slobodno kretati od Rest kampa za odmor do plivališta Stadio Nacionale u Rimu

Fotografija snimljena 18. kolovoza 1944. na Stadio Nacionale u Rimu. Gornji red slijeva : Vojko Pavičić, Branko Žižek, Augustin Montagne, Vojislav Ucović, Rudi Glajher, Franta Dvoržak, Mate Dinković, Darko Grabušić, Dinko Rizzi. Donji red slijeva : Vjekoslav Despot, Petar Korepš, Oskar Danon, Dane Matošić, Slavko Mićo Blažina. Na fotografiji nedostaju Martin Gabričević, Gojko Marović i Nenad Vukadin. su izraziti favoriti za zlatne satove koje je trebao uručiti pokrovitelj turnira general H. M. Wilson. Momčad vaterpolista-partizana u sastavu Ucović (vratar), Montagne, Marović, Dinković, Grabušić, Žižek, Rizzi, Pavičić, Gabričević i Gleicher, borila se hrabro i na kraju izgubila od Francuske 5-7. Drugoga dana, mladići su odigrali puno bolje i pobijedili kombiniranu britansko-francusku vojnu momčad sa 3-2. Sva tri pogotka dao je Vojko Pavičić, predratni vaterpolista splitskog “Jadrana” i sudionik Igara u Berlinu. U trećem susretu, naši su zaigrali još bolje i pobijedili Veliku Britaniju sa 6-2.

ŠPORT U II. SVJETSKOM RATU nopoliju, gdje se oporavljao od rana zadobivenih u Lici. Nije poznato kako se priključio partizanskom pokretu, a isto tako, nakon rata mu se izgubio svaki trag.... U plivanju se istakao Zagrepčanin Franta Dvoržak. On se, kao izbjeglica, sklonio u Rim gdje je bio učitelj plivanja. Kako bi bili što bolji u plivanju, Darko Grabušić i Vojislav Ucović dali su se u potragu ne bi li u Rimu pronašli Slovenca Branka Žižeka, višestrukog prvaka države u plivanju. On se nalazio u gradu i trebalo ga je pronaći. Tako se i on, kao šesti, pridružio maloj plivačkoj grupi...

Američke novine “The Stars and Stripes” koje su pisale o partizanima-športašima, njihovim uspjesima i rezultatima na natjecanjima saveznika u Rimu 1944. U plivačkim natjecanjima nastupili su Franta Dvoržak, Dane Matošić, Vjekoslav Despot i Petar Korepš. Kao plivači i vaterpolisti nastupili su Vojko Pavičić, Branko Žižek i Rudi Glaicher. Nenad Vukadin je bio tehniko i nije se natjecao. U plivačkim natjecanjima Branko Žižek je osvojio prvo mjesto na 100 m slobodno rezultatom 1:05,3, Dane Matošić je bio treći na 100 m prsno s rezultatom 1:24,0, a štafeta 3x100 metara mješovito (u sastavu Dane Matošić, Franta Dvoržak i Branko Žižek) također je bila uspješna i osvojila drugo mjesto rezultatom 3:56,8. Odličan plivač Franta Dvoržak Partizani-športaši dočekani su u Rimu od saveznika s dosta skepse i suzdržanosti. To se ubrzo sve promijenilo i sklopljena su velika prijateljstva. Posebno su naši športaši uživali simpatije Filipinaca u američkoj vojsci i Kanađana. Bilo je druženja uz pjesmu i piće, a i domaći Talijani su sa simpatijama prihvatili naše športaše. Bilo je i žena, kao pratećeg osoblja, koje su se zainteresirale za naše mladiće... U nekim situacijama trebala je snalažljivost i improvizacija. Tako je Oskar Danon kao vrsni glazbenik tijekom jedne noći uspio napisati partituru za državnu himnu Hej Slaveni, koju je izvela francuska vojna glazba. Nakon rata Danon je postao dirigent svjetskog glasa. Između ostalog bio je ravnatelj Beogradske opere i Ljubljanske filharmonije. Vođa i trener jugoslavenskih športaša bio je Slavko Mićo Blažina iz Rijeke. Prije rata radio je u “Jadranskoj plovidbi”. Bio je i jedan od osnivača sušačke Viktorije. Za vrijeme rata bio je intendant partizanskih bolnica u Italiji. Kao priznati športski djelatnik i poznavatelj prilika u tek oslobođenoj Italiji, priključio se našoj odabranoj momčadi. Jedan od iskusnijih bio je Dubrovčanin Darko Grabušić, predratni vaterpolist “Juga”. Zanimljiva je i priča o Čehu Petru Korepšu. On je prije rata bio poznati plivač u svojoj zemlji, a naši športaši su ga pokupili iz baze u Mo-

Susret s “hajdukovcima” Od Splićana u momčadi su bili Vojko Pavičić, Nenad Vukadin, Dane Matošić, Martin Gabričević i Gojko Marović. Oni su prije rata bili članovi splitskog “Jadrana”. Od Dubrovčana, uglavnom kao članovi “Juga”, sudjelovali su Mato Dinković, Augustin Montagne, Darko Grabušić i Vojislav Ucović, a Dinko Rizzi bio je s Korčule. U Napulju su se naši sreli s igračima “Hajduka” koji su bili na turneji po Italiji i odigravali prijateljske utakmice sa savezničkim momčadima. Druženje je potrajalo cijelu noć. Sutradan ujutro momčad je produžila prema Bariju. Povratak na Vis bio je legendarnim brodom “Bakar” koji je cijelo vrijeme rata prevozio ranjenike i izbjeglice prema Italiji. Svi sudionici ovog prvog športskog natjecanja vratili su se u svoje jedinice, a neki i na prve crte bojišta. Njihovo sudjelovanje nije bila samo promocija nove države i partizanskog športa, nego na jedan indirektan način i promocija ideje o budućim natjecanjima zemalja Mediterana. Potvrda toga bile su Mediteranske igre u Splitu održane 1979. godine... LIteRAtuRA: SPORT (Beograd), Delfini maršala Tita, od 11. do 28. kolovoza 1977. (ukupno 16 članaka) Nedjeljna Dalmacija, Titovi delfini prije svih, 6. travnja 1980. str. 18. - Split Slobodna Dalmacija, Titovi delfini za sva vremaena, 20. kolovoza 1984. Str. 11. - Split

Nakon 40 godina partizani-športaši ponovno su se našli na okupu 1984. u Splitu. Tom prigodom uručene su im zlatne značke SFKJ.

IN MEMORIAM

MATE TROJANOVIĆ (Metković, 20. svibnja 1930. - Maribor, 26. ožujka 2015.)

oš jedan član zlatnog četverca” Gusara” iz 1952. godine, napustio je ovaj svijet: u Mariboru je 26. ožujka u 85. godini preminuo Mate Trojanović. Reprezentativac Jugoslavije bio je od 1950. do 1952. godine. Rođen je u Metkoviću, 20. svibnja 1930. Veslanje je počeo trenirati 1945., kao učenik Realne gimnazije u Splitu. Ujedno se i glazbeno školovao. Prvo je studirao biologiju, ali položivši sve ispite na tom fakultetu namjerno nije diplomirao kako se ne bi odmah morao zaposliti već je, budući da je za vrijeme studija zavolio veterinu, prešao na taj fakultet koji je također u roku apsolvirao i s odličnim diplomirao. Od zlatnog “Gusarovog” četverca u kojem je Mate veslao, očekivalo se još mnogo nakon osvajanja zlatne olimpijske medalje u Helsinkiju 1952. Stoga je Narodni odbor grada Splita već u kolovozu 1952. godine donio odluku da im dodijeli četverogodišnje stipendije. Nažalost, ovaj prvi zlatni hrvatski četverac još je godinu dana aktivno vježbao, a potom su se momci potpuno okrenuli studiju nakon kojega su otišli na tri različite strane. Treba reći da je “Gusarov” četverac iz Helsinkija proglašen najboljim športskim kolektivom Hrvatske i Jugoslavije 1952. godine. Po završetku fakulteta Trojanović se oženio i nastanio u Mariboru, gdje je živio do svoje smrti. Radio je kao savezni carinski veterinarski inspektor. Za spomenicu HVK Gusar autorice Herci Ganza Čaljkušić, izišlu 2004. godine, napisao je sjećanje na svoju karijeru iz kojeg izdvajamo: “Čeprkam po uspomenama, vraćam se u dane kada sam navršio 15 godina. To je bilo u Splitu 1945. Nisam znao za koji ću se šport odlučiti. Razmišljao sam o nogometu, atletici... Međutim, odlučim se za plivanje. Plivanje? Da, to je ono pravo! Prsno, leđno, kraul – to će biti moj šport. To sam rekao roditeljima. Začuđeno su me pogledali, a ja sam skočio kroz vrata i uputio se u tajništvo “Jadrana”. Putem sam sreo Slavka Perića, kolegu iz razreda. Na pitanje kuda idem, sve sam mu ispričao, a on mi je rekao da je veslanje puno bolje. Molio me i nagovarao da dođem veslačima gdje je on već bio. Odgovorio sam mu da ne dolazi u obzir, da veslaju samo cukuni. Skoro smo se posvađali, a ja sam mu rekao da u Splitu govore da je majka imala tri sina, dvojica su bili pametni, a treći je bio veslač. Pozdravio sam ga i produžio prema “Jadranu”. Tamo su mi rekli da danas nije tu čovjek koji će mi ispuniti pristupnicu te da dođem ponovno sutra. Sutra se sve ponovilo. A Slavko Perić me ponovno nagovarao. Ja ponovno u” Jadrana”, oni mi kažu - dođi idući tjedan. Tada mi je prekipilo, okrenuo sam se, tresnuo vratima za sobom i otišao zauvijek. Kuda sada? Došao sam slabe volje na Rivu, polako, s

noge na nogu došetao sam na Matejušku i naslonio se na ogradu iza žičane mreže veslačkog kluba “Gusar”. Onako ispod oka sam gledao veslače kako nose čamac. Bio je osmerac. Gledao sam kako su odveslali, a doveslao je četverac... - Mali, dođi unutra, bolje ćeš vidjeti! - rekao je gospodin s druge strane žice. ‘Neću, ne bih se upisao’, promrmljao sam, na što mi je gospodin rekao da tko priča o upisu, da će mi samo pokazati čamce i klub, a poslije mogu ići kući. Međutim, pobijedila je znatiželja. Gospodin se predstavio - Dalibor Parać, tajnik “Gusara”. Vodio me od čamca do čamca, pokazao sve od skifa do osmerca. Na koncu smo došli do “žabe”, sjeo sam, učvrstio stopala, počeo vježbati, pogledao dr. Paraća i nasmijan rekoh: - Znate što, ja bi se upisao! Dotrčao sam kući, uletio u stan. Mama i pape su sjedili u tinelu, a ja sam zavriskao: ‘Ja sam gusar! Upisao sam se među veslače! Mama, treba mi bijela majica i bijele kratke hlačice, molim te da mi ih sašiješ, jer je to dres i boja Gusara. Od danas sam veslač!’ Roditelji su se pogledali, majci nije bilo baš drago, međutim pape je odgovorio: “Još nitko nije umro na veslu, pa neće ni on. Ovo mu je prva pametna ideja i želja otkada se rodio”. A dalje, zna se - prvo olimpijsko zlato na našim prostorima. Kao član zlatnog četverca “Gusara” u Helsinkiju 1952. godine, od 2007. godine počasnik je Kuće slave splitskog športa. Sahranjen je na groblju u Mariboru. (Jurica Gizdić)

IN MEMORIAM

ZDRAVKO ĆIRO KOVAČIĆ (Šibenik, 5. srpnja 1925. - Rijeka, 1. travnja 2015.)

Rijeci je 1. travnja 2015. u 90. godini života preminuo dvostruki srebrni olimpijski medaljonoša Zdravko Ćiro Kovačić, vratar iz Kuće slavnih. Rođen je u Šibeniku 5. srpnja 1925. godine. Jedan je iz plejade hrvatskih športaša s jedinstvenim pedigreom. Već 1926. s roditeljima se seli na Sušak. Igrao je od 1939. godine vaterpolo za Victoriju sa Sušaka i za riječko Primorje. Ćiro, kako su ga prijatelji zvali, dugi niz godina bio je jedini živi vaterpolist iz generacije koja je nastupila na Olimpijskim igrama 1948. godine u Londonu, gdje je reprezentacija Jugoslavije nakon uvjerljive pobjede nad Australijom od 12-3 i neodlučenog 4-4 s olimpijskim pobjednicima Talijanima, doživjela samo jedan poraz protiv Mađara (1-3) i ostala bez medalje. Zdravko Ćiro Kovačić je pedesetih godina prošlog stoljeća bio najbolji vaterpolski vratar svijeta i bio je itekako zaslužan što je reprezentacija Jugoslavije na Olimpijskim igrama u Helsinkiju 1952. i Melbourneu 1956. osvojila srebrne medalje. Oba puta zlata su otišla u Mađarsku. Tako je Ćiro dvostruki olimpijski medaljonoša. Uz to, bio je i u izabranoj reprezentativnoj momčadi koja je osvojila prvo europsko odličje – broncu na europskom prvenstvu u Beču 1950. godine. U svojoj kolekciji imao je i srebrnu kolajnu s EP u Torinu četiri godine kasnije. Zdravko Kovačić sudjelovao je na trima Olimpijskim igrama. Prve su bile u Londonu 1948. godine, a o njima je govorio: “To su bile prve Igre nakon Drugog svjetskog rata, a natjecanju nisu imali pristupa Nijemci i Japanci, iako je to bilo zapravo smiješno, jer što su športaši krivi. Za nas je to bio veliki događaj jer smo došli iz zemlje koja je tada bila potpuno izolirana. Igre su u odnosu na ove današnje bile mnogo skromnije. Stanovali smo pedesetak kilometara od Londona, u kampu podoficira britanskih vojnih zračnih snaga. Sam grad je imao velike znakove neposredno završenog rata.” Nakon što naši vaterpolisti s Kovačićem na vratima nisu u Londonu uspjeli osvojiti medalju, uspjelo im je to na dvije naredne Olimpijade zaredom - 1952. u Helsinkiju i 1956. u Melbourneu. I to oba puta srebro. O tome Kovačić je govorio: “Dobili smo samopouzdanje već kada smo osvojili brončanu medalju na europskom prvenstvu 1950., budući da smo svladali olimpijske pobjednike Talijane. Stoga smo u Helsinkiju i očekivali uspjeh, jednu od medalja. Trener nam je bio Božo Grkinić i prolazili smo jako dobro. Istina, izgubili smo prvu utakmicu s Nizozemskom, ali uz jako loše suđenje. Žalili smo se i klima je bila takva da se činilo da će naša žalba biti odbijena. Nakon što su saslušani i Nizozemci, naša je žalba prihvaćena, a utakmica ponovljena. Taj smo put pobijedili i tako si trasirali put prema medalji. U Helsinkiju je uistinu bilo jako lijepo. Meni su to bile

najljepše Igre. Četiri godine kasnije u Melbourneu već je rutinerski osvojeno srebro.” Zdravko Ćiro Kovačić je usporedno s igračkom karijerom koju je završio 1957. godine, gradio i profesionalnu kao diplomirani ekonomist. Od 1972. do 1990. bio je jedan od direktora u uspješnoj brodskoj kompaniji Jugolinija. U športskom društvu “Primorje” iz Rijeke Ćiro je obnašao razne dužnosti. Posebno je bio ponosan što je nakon toliko godina njegova Rijeka dobila reprezentativni kompleks bazena na Kantridi. “Mi smo trenirali u moru, ma kakvo god bilo vrijeme… Veseli me što su nove generacije napokon dobile prave uvjete za rad i napredak”, govorio je Ćiro. Na pitanje koji mu je događaj iz duge vaterpolske karijere ostao u sjećanju, odgovarao je: “Ma ni jedan konkretan događaj niti neka utakmica, nego uspomena na brojna prijateljstva i divne ljude s kojima se i danas čujem, a često i družim. I to ne samo s vaterpolistima iz Hrvatske i bivše države nego i iz Italije, Rusije, Mađarske. Eto, to mi je najveće zadovoljstvo.” Stanovnik je Kuće slavnih vodenih športova u američkom Fort Lauderdaleu, u koju je ušao u travnju 1984. godine kada je povelju o tom svečanom činu potpisao predsjednik SAD-a Ronald Reagan. Godine 1997. dobio je Držanu nagradu za životno djelo za zasluge u sportu Franjo Bučar. Legendarni Zdravko Ćiro Kovačić, sahranjen je na riječkom groblju na Trsatu. (Jurica Gizdić)

Nastanak modernog športa: rukomet

nogim ekipnim igrama loptom, korijeni sežu daleko u prošlost, pa tako i rukometu. Još u razdoblju antike igrane su različite igre koje strukturom i pravilima nalikuju ovom olimpijskom športu. Tako je, na primjer, Homer u svojem djelu “Odiseja” opisao igru koja se po ideji i obliku može smatrati davnom pretečom rukometa. Poznata antička igra rimski harpastum ili grčki harpaston smatra se za preteču mnogih ekipnih igara s loptom, pa tako i rukometa. Istaknuti rimski liječnik i filozof Galen pisao je o toj igri u svom djelu “Vježbe s malom loptom”, u kojoj preporučuje loptanje kao najsavršeniju tjelesnu vježbu. U srednjem vijeku, lirski pjesnik Walther von der Vogelweide opjevao je “Igre hvatanja lopte” (Fangballspiele). Također u razdoblju srednjeg vijeka postoje tragovi o igrama sličnim rukometu koje su igrane u Francuskoj, ali i među Inuitima na Grenlandu. Nekoliko igara vrlo sličnih današnjem modernom rukometu pojavilo se gotovo istovremeno krajem 19. i početkom 20. stoljeća u više europskih zemalja, uglavnom na sjeveru Europe (u Danskoj, Švedskoj, Norveškoj i Njemačkoj) te u Češkoj i Ukrajini. Iz različitih igara nastale su kasnije dvije vrste rukometa: dvoranski i veliki rukomet. Dvoranski rukomet igra je koju danas svi podrazumijevamo pod rukomet, dok je veliki rukomet bila inačica te igre na otvorenom – igrala se na travnatom terenu većih dimenzija i sa više igrača (10 igrača u polju i vratar). Iako je u početku veliki rukomet bio

Olimp 42

Šport

"stvoren za Hrvate„ k t

Rukomet ima davne korijene, još je Homer u “Odiseji” opisao igru koja se po ideji i obliku može smatrati davnom pretečom ovoga športa koji je Hrvatskoj donio pregršt velikih uspjeha rašireniji i popularniji od dvoranskog, dvoranska varijanta je čak nešto starija. Prva zabilježena utakmica odigrana je u Nyborgu u Danskoj, 1897. godine, prema ideji profesora tjelesnog odgoja Rasmusa Nicolaja Ernsta. U Danskoj je 1898. godine učitelj gimnastike Holger Nielsen uvrstio u svoj nastavni program haandbold, igru sličnu današnjem dvoranskom rukometu, a 1906. godine objavio je i priručnik “Vodič za rukomet” (Vejledning i håndbold), koji se danas smatra prvim pisanim pravilima rukometa. Nielsen je inače bio svestrani športaš, u prvom redu mače-

valac i strijelac. Osvojio je tri medalje na prvim modernim olimpijskim igrama u Ateni 1896. godine – broncu u mačevanju (u disciplini sablja) te srebro i broncu u pucanju pištoljem, a zanimljiv je svakako podatak da se na istim Igrama natjecao i u bacanju diska. U Češkoj se 1892. godine pojavljuje hazena, pretežno ženska športska igra loptom vrlo slična današnjem rukometu. Začetnik hazene bio je češki učitelj tjelesnog odgoja na Malostranskoj realki Anton Krištof, a pravila igre usavršio je Václav Karas i objavio ih 1905. godine u časopisu Výchova tělesná. Između dva svjetska rata hazena je bila vrlo raširena i razvijena u Hrvatskoj, no uvođenjem malog rukometa u Jugoslaviji (1949./50.), ekipe hazene prilagodile su se novim pravilima, pa je 1951. godine rasformiran Hazena savez Hrvatske, a njegove ekipe su zatim registrirane kod Rukometnog saveza Hrvatske. U Rusiji se hazena pod nazivom handbol igrala od 1909. godine u gimnazijama ukrajinskih gradova, gdje je stekla veliku popularnost naročito pod sovjetskom vlašću. U Švedskoj je 1912. godine objavljen priručnik pravila “Igre u prirodi” u kojem se, pored ostalih, nalazio i

iki r ko

t na

r in

opis igre slične modernom rukometu. Dvoranski rukomet igra se u Švedskoj od 1919. godine. Za vrijeme Prvog svjetskog rata, 1915. godine, u Njemačkoj se pojavljuje Torball, igra loptom koju treba ubaciti u vrata, vrlo slična današnjem dvoranskom rukometu (njemačka riječ za vrata je Tor). Prva pravila rukometa u današnjem obliku sastavili su Njemci Max Heiser, Karl Schelenz i Erich Königh, a tiskana su 29. listopada 1917. godine. Nakon 1919., Schelenz je unaprijedio ta pravila koja su kasnije prihvaćena i kao međunarodna pravila velikog rukometa. Prva međunarodna rukometna utakmica u Europi odigrana je 13. rujna 1925. godine u mjestu Halle (Saale) u Njemačkoj, između Austrije i Njemačke, a završila je rezultatom 6-3. Iste godine održan je i susret reprezentacija radničkih gimnastičkih i športskih saveza Njemačke i Belgije (12-2). Do 1930. godine održavani su susreti samo u velikom rukometu između muških sastava, a prvi međunarodni susret žena održan je 7. rujna 1930. u Pragu između Austrije i Njemačke (5-4). Na međunarodnoj razini o rukometu se ozbiljnije raspravljalo tek 1926. godine, prilikom VIII. kongresa Među-

narodne amaterske atletske federacije (IAAF) u Haagu. Na tom kongresu izabrana je posebna komisija za rukometne športove (veliki i dvoranski rukomet, košarka, odbojka, hazena, Faustball i Courtball), koju su činili predsjednik F. P. Lang (Njemačka), tajnik O. A. Schaer i članovi A. Karlsson (Švedska), J. B. Maccabe (Velika Britanija), W. P. Elhase (Australija), P. Méricamp (Francuska), S. O’Hanion (Irska) i H. Wraschtil (Austrija). Za vrijeme OI u Amsterdamu 1928., održan je osnivački kongres Međunarodnog amaterskog rukometnog saveza. Prijedlog da se rukomet uvrsti u program OI nije isprva prihvaćen, no omogućeno je da se na OI u Amsterdamu 1928. godine prikaže utakmica velikog rukometa. Međunarodni olimpijski odbor napokon je 1931. godine uvrstio rukomet na program Igara, no on svejedno nije bio na programu prvih sljedećih OI 1932. u Los Angelesu, već tek 1936. u Berlinu. Tom prilikom organiziran je prvi olimpijski rukometni turnir (ponajprije zaslugom istaknutog njemačkog športskog djelatnika Carla Diema), na kojem je sudjelovalo šest nacionalnih reprezentacija. Budući da se igrao veliki rukomet, to je do danas jednini

turnir u velikom rukometu u povijesti Olimpijskih igara. Kao što je spomenuto, u početku je veliki rukomet bio nešto rašireniji i šire prihvaćen od dvoranskog, no to se s vremenom promijenilo. Prvi međunarodni susret u dvoranskom rukometu održan je 8. ožujka 1935. u Kopenhagenu između Švedske i Danske (18-12). Prvo prvenstvo svijeta u dvoranskom rukometu održano je 5. i 6. veljače 1938. u Berlinu uz sudjelovanje četiri reprezentacije, dok je prvo svjetsko prvenstvo u velikom rukometu organizirano od 7. do 10. srpnja 1938., također u Njemačkoj, a nastupilo je 10 reprezentacija. Nakon Drugog svjetskog rata, od 10. do 13. srpnja 1946., održan je u Kopenhagenu osnivački kongres Međunarodnog rukometnog saveza (International Handball Federation, IHF). Na tom kongresu bili su prisutni delegati osam nacionalnih rukometnih saveza (Danska, Finska, Francuska, Nizozemska, Norveška, Poljska, Švedska i Švicarska), a odlukom tog kongresa prestalo je postojanje starijeg Međunarodnog amaterskog rukometnog saveza. Budući da na Olimpijskim igrama nakon Drugog svjetskog rata rukomet ponovno nije bio na programu, od

43 Olimp

Nastanak modernog športa: rukomet 1952. godine predstavnici IHF čine stalne napore da taj šport vrate u obavezan program. Za vrijeme održavanja 63. zasjedanja Međunarodnog olimpijskog odbora, od 4. do 8. listopada 1965. u Madridu, organiziran je međunarodni turnir u dvoranskom rukometu. Nakon toga, dvoranski rukomet za muške uključen je u program OI od 1972. godine, a od 1976. u olimpijskom rukometnom turniru sudjeluju i rukometašice... Dvoranski rukomet s vremenom je potpuno istisnuo veliki rukomet. To je vjerojatno bilo zato što je kao šport puno brži i dinamičniji, pa samim tim i daleko atraktivniji publici. Posljednje prvenstvo svijeta u velikom rukometu za žene održano je 1960. u Nizozemskoj, a za muškarce 1966. u Austriji. Rukomet je šport kao “izmišljen za Hrvate”, tako bar govore veliki uspjesi koje su postizali i naši klubovi i reprezentacija…  LITERATURA: AA.VV., Enciklopedija fizičke kulture, Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb, 1977. http://www.rkhd.hr/o-rukometu/povijestrukometa/97-poceci-rukometa-u-svijetu-i-hrvatskoj

OPREMI SE ZA LJETO!

decathlon.hr

The origins of handball The roots of numerous team sports with the ball are buried deep in the ancient times and handball is no exception. Already in the Antiquity, people were playing various games similar – in terms of structure and rules – to this Olympic sports. Several games very similar to today's modern handball appeared almost simultaneously in the late 19th and early 20th century in several Holger Nielsen European countries, mainly in northern Europe (Denmark, Sweden, Norway and Germany) as well as in the Czech Republic and Ukraine. Different games served as foundations for the appearance of two types of handball: indoor handball and field handball. Today, for indoor handball we use only the expression handball, while field handball represented the outdoor version of handball, while a version of the game in the open – played on a grass field of larger dimensions and with more players (10 players in the field and goalkeeper). Handball was first played at the Olympics in Berlin in 1936, when there were six national teams participating in this game. Since it was played as outdoor, it is – up to this day – the only field basketball tournament in the history of the Olympic Games. In time, field football was completely superseded by indoor handball... The sport's international governing body was first formed in 1928 as the Federation Internationale Handball Amateur, and took its current name at the founding congress in Copenhagen, Denmark in 1946 as the International Handball Federation (IHF). After World War II handball was no longer on the program of the Olympic Games. Therefore, since 1952 the IHF representatives were giving their best to bring handball back in the compulsory program. Handball re-emerged onto the world stage as men’s team handball, played at the Summer Olympics in Munich in 1972 as indoors, while the women's team handball was added in 1976. (Ana Popovčić)

Ponosni ﾄ考an olimpijske obitelji Prati ritam tvoga grada i naﾅ｡ih olimpijaca www.soundset.hr

Znanost i šport

Šport U

smjerimo li pozornost na trenutačno stanje u društvu, primijetit ćemo čitav niz vrlo dinamičnih aktivnosti, mnoštvo interesa, karakterističnih tipova ljudi. Međutim, gledajući kroz prizmu duljeg vremenskog razdoblja, primjerice dvadesetak ili više godina, ta nas dinamika podsjeća na kazališnu predstavu koja se svakih nekoliko godina ponavlja s istim scenarijem, ali s različitim glumcima. U glavnoj ulozi su ljudi od akcije, dakle oni koji ukazuju na tuđe propuste, nude nova i kvalitetnija rješenja, oni s vizijom napretka. Također, u glavnoj ulozi su i oni koji su se našli na udaru tih kritika, dakle oni koji kroz identitet žrtve nastoje ojačati svoj poljuljani status. U sporednoj ulozi je javnost koja sva ta događanja prati trošeći enormnu količinu vremena i emocionalne energije da shvati što

Trebaju li negdašnji športaši rukovoditi sustavom športa? Mnoštvo je različitih diskusija na tu temu, a mišljenja su podijeljena... Olimp 46

športašima?

se zapravo događa. Emocije publike se rasplamsaju, potom opet splasnu, glumci se povuku s pozornice, a život, onako jednostavan i običan, nastavi teći svojim tokom... Mnoštvo takvih predstava vezano je za temu športa. Od onih je li ispravno sport ili šport, do onih vezanih za strategije športa, zakone o športu, kategorizacije športova, športaša i sl. Svakako, jedna od zanimljivijih tema glasi: Trebaju li športaši rukovoditi sustavom športa? Mnoštvo je različitih diskusija na tu temu. Jedni smatraju da sustavom športa mogu rukovoditi jedino športaši, iz razloga što oni šport razumiju, prošli su sve faze kao športaši, neki čak i kao treneri. Drugi smatraju da bavljenje športom i upravljanje športskim sustavom nema previše dodirnih točaka, povlačeći analogiju vrhunskog športaša s pilotom putničkog zrakoplova, primjerice Boeinga 747. Tom bi pilotu, unatoč vještini preciznog polijetanja, upravljanja ili slijetanja, malo tko dopustio da radi složene zahvate na motoru ili elektroničkim sklopovima tog istog zrakoplova. Naravno, zagovornici jedne i druge tvrdnje ističu kako postoje izuzetci. Oni koji tvrde da športom mogu rukovoditi jedino športaši, slažu se s tim da postoje brojni slučajevi u kojima se vrhunski športaši nisu dokazali kao vrhunski treneri, a još manje kao športski dužnosnici. Zagovornici druge teorije smatraju pak da vrhunski piloti mogu biti i dobri aviomehaničari nakon što završe adekvatnu školu i steknu potrebnu razinu stručne kvalifikacije... Koja su to specifična znanja i vještine kojima trebaju vladati oni koji upravljaju športskim sustavima i koje su osobine ličnosti koje ti ljudi moraju imati kako bi “preživjeli” u izrazito kompetitivnom i - izvan športa - rijetko viđenom okruženju? Tema je itekako zanimljiva za da-

našnje športaše koji žele svoju karijeru nastaviti kao dužnosnici u športu, ali i za one koji možda nisu športaši, ali žele raditi u športskim administracijama i putem športa utjecati na zdravstvene, kulturne, obrazovne, moralne i druge aspekte društva. Za početak, zanimljivo bi bilo usporediti specifični vanjski i unutarnji milje u kojem boravi športaš, odnosno rukovoditelj športskim sustavom. Uspješnom športašu koji osvaja medalje na velikim natjecanjima, u fokusu pažnje nije, primjerice, kako će se osjećati njegov protivnik ili protivnička momčad nakon što izgubi. On je usmjeren prema pobjedi i ne troši nepotrebno energiju na razmišljanje o tome je li njegov protivnik prihvatio poraz. Zvuči vrlo logično. Međutim, uspješni rukovoditelji športskim sustavom itekako moraju prilikom donošenja odluka voditi brigu o osjećajima onih koji se ne slažu s tom odlukom. Prozivanje i napad na športsku administraciju od bivših športskih zvijezda, danas predstavnika saveza ili klubova, čija očekivanja, nerijetko sasvim nerealna, nisu do kraja ispunjena, jedna je od omiljenih poslastica za medije. Nadalje, kad je već riječ o psihološkom profilu jednih i drugih, oni koji rukovode športskim sustavom, da bi bili uspješni moraju se boriti za proračunska, sponzorska i druga sredstva, u cilju osiguravanja pristojnog standarda športaša. S druge strane, športaš se ne treba boriti za financijsku likvidnost drugih, već mora vlastite snage usmjeriti kako bi sebi osigurao potrebna financijska sredstva. Borba za športski rezultat i borba u polju športske administracije razlikuju se po mnogo čemu, kao i “umijeće ratovanja” u športu, odnosno u športskoj administraciji. Transformacija nekih modela ponašanja, promjena načina razmišljanja i skretanje točke oslonca s vlastitog ja na potrebe drugih, osnovne su

Poznati britanski at ti ar a tian o od vrhunskog športaša do uspješnog športskog 47 Olimp no nika

Znanost i šport

Za uspješnog rukovoditelja športskim sustavima ključno je dobro poznavanje Zakona o športu, Zakona o udrugama, Zakona o proračunu...

avor k r n koć avni na a a danas predsjednik HNS-a

stvari koje športaš treba napraviti kako bi po završetku svoje športske karijere nastavio karijeru kao športski dužnosnik. Nadalje, postoji i čitav niz zakona, uredbi i protokola koje treba poznavati uspješni rukovoditelj športskim sustavom. Poznavanje tehnologije športa, postupak periodizacije treninga, tempiranje forme ili vještina izvođenja neke tehnike u određenom športu, ključna su znanja za uspješnog športaša ili športskog trenera. Za uspješnog rukovoditelja športskim sustavima ključno je dobro poznavanje Zakona o športu, Zakona o udrugama, Zakona o proračunu, Zakona o sprečavanju sukoba interesa, Uredbe o kriterijima, mjerilima i postupcima financiranja i ugovaranja programa i projekata od interesa za opće dobro koje provode udruge, kreativnost u osmišljavanju novih ideja, pisanju projekata, elaborata, itd. Izrada strategije edukacije kadrova u športu, planiranje izgradnje i održavanja športske infrastrukture, itd., također su osnovna područja interesa onih koji žele uspješno upravljati športskim sustavima. Pokušajmo ipak zaključiti kako su športaši potencijalno najkvalitetniji kadrovi za upravljanje športskim sustavima. Razlog tome jest pretpostavka da oni najbolje razumiju i vole šport, da ga žele dalje razvijati i unaprjeđivati kako bi budućim generaOlimp 48

cijama osigurali barem jednaku dozu zadovoljstva kojeg su i sami kao športaši dobili. Međutim, ključno je pitanje odgajamo li današnje športaše na način da se pored brige o sebi nauče brinuti i o drugima, športaše koji razvijaju strategiju rješavanja konﬂikta kroz prihvaćanje i sagledavanje činjenica, a ne kroz agresiju prema uzroku neugodne situacije, športaše koji su uz športski rezultat usmjereni i na cjelovit osobni razvoj, svoje obrazovanje, društveni život, karijeru nakon športske karijere. Čini se da svaki novi zakon o športu sve veću pozornost posvećuje trgovačkim društvima u športu, financiranju športa, a sve manju pažnju posvećuje najosnovnijem subjektu, a to je sam športaš. Stoga i ne čudi da se športaši nerijetko u javnosti pojavljuju u svojstvu sudionika neke športske drame, nečijeg tuđeg interesa ili sukoba, na način koji športu ne donosi ništa dobro. S druge strane, kulturno, pristojno i disciplinirano ponašanje športaša u javnosti, športu i društvu u cjelini donosi višestruke koristi. Različite inicijative koje polaze od činjenice da šport treba promatrati kao integralni dio većeg sustava koji uključuje i zdravstvene, obrazovne, kulturne, ekonomske i druge aspekte čovjeka, te inicijative Sveučilišta u Zagrebu i sustava športa o pokretanju programa edukacije stručnog osposobljavanja kadrova za potrebe upravljanja športskim sustavima, ulijeva nadu da će se bivšim športašima, ali i drugima koji u športu žele izgraditi karijeru kao dužnosnici, osigurati sva potrebna znanja za rukovođenje sustavima športa. Takvi kadrovi moći će razvijati strategiju športa, istovremeno uvažavajući cjelokupni život športaša, njegovu socijalnu sredinu, ekonomske i druge prilike. Do tada, rasprava o tome treba li šport predati športašima, podsjećat će na one dnevne zabavne teme poput, primjerice, treba li upravljanje tvornicama prepustiti radnicima ili, recimo, upravljanje zdravstvenih ustanova pacijentima…  LITERATURA: Mataja, Ž. (2003). Život za sport i od sporta, Nakladni zavod Matice Hrvatske Priručnik za postupanje u primjeni Uredbe o kriterijima, mjerilima i postupcima financiranja i ugovaranja programa i projekata od interesa za opće dobro koje provode udruge (2015). Vlada Republike Hrvatske

Sports to the athletes? In a variety of different discussions on the topic of sports, we often tackle the issue of whether the system of sports should be governed exclusively by the athletes or could it be governed equally successfully, or maybe even better, by those who were not recognized as athletes, those who wish to influence - through sports - the creation of a healthier, in terms of work more efficient and generally better society? There are advocates of both claims, as well as a multitude of different arguments in favor of both. In order to create successful staff, we often need the transformation of athletes’ model behavior into a form of a successful sports systems manager. However, the key question is not whether the athletes should manage sports system, but whether the existing sports system raises the athletes who can solve the conflict by accepting the facts and not through aggression aimed at the source of discomfort - the athletes who - besides their sports result - take care of their health, cultural and educational status, as well as of their career after an active sports career. The importance of this extremely complex and responsible job - sports system management - has been recognized by the University of Zagreb, which initiated the launching of the staff-training program for the purposes of sports system management. By gaining professional and quality staff, we could solve a multitude of key issues in both sports and business activity itself, enable higher reputation and the importance of sports in the society. (Miroslav Hrženjak)

Žene i šport

i a i a t i

tni ko

edeseta obljetnica novozagrebačkog naselja Trnsko obilježena prije nekoliko godina u Muzeju grada Zagreba, podsjetila je na jednu – gotovo bismo rekli dobrodošlu – skučenost u ponudi koja je označila razdoblje odrastanja prekosavskih klinaca rođenih pedesetih i šezdesetih godina. Slobodne aktivnosti, vezane uz mjesnu osnovnu školu, bile su podijeljene na šport i kulturu. U to herojsko doba koje su obilježili legendarni nastavnik tjelesnoga Viktor Hršak, glazbeni pedagog Oskar Rijetković i drugi nastavnici, iz Trnskog su prema športskim arenama tadašnje Jugoslavije, ali i onim međunarodnima i olimpijskim, krenule buduće zvijezde poput Marka Mlinarića, Mihovila Nakića, Kamenke Živčić, Željka Grabušića… Medvešeki su pak pripadali onoj

Olimp 50

vi ta

drugoj stranici naseljskog ljetopisa koja je svoje mjesto tražila pod svjetlima pozornice, a ni tu – kako će izložba pokazati – neće manjkati strasti ni uspjeha, pogotovo krajem sedamdesetih kad se ZET-ovom linijom 43 prema zagrebačkom downtownu slila beskompromisna energija Novog vala. Što bi, dakle, promatrač očekivao od brojne obitelji Medvešek, koja već pola stoljeća odrasta u ozračju Talije, Melpomene i ostalih sestara s mitskog Helikona, te se već sama pretvorila u svojevrsnu instituciju nacionalnog kulturnoga, u prvome redu teatarskoga života? Pa svakako ne da imaju prvakinju Zagreba u dizanju utega! Ali baš o tome je riječ na ovim stranicama, posvećenim Hani Medvešek, studentici iz Trnskog i dizačici zagrebačkoga Metalca. Na naše teme i

Piše: oto ra

Hana Medvešek, kći vrhunskog hrvatskog glumca i redatelja Renea, umjesto kazališnog života odlučila se za dizanje utega pitanja uzvratila je pravim malim esejima koji zaslužuju mnogo više prostora od onoga kojim raspolaže ova rubrika: - Tata i brat su veslali u svojim formativnim godinama, tako da je bilo i obiteljskog utjecaja jer su se razgovori o športu i neuspješni pokušaji da me potaknu na bavljenje športom najče-

šće držali upravo teme samorazvoja. U međuvremenu sam stekla krug prijatelja športaša i njihov način života - koji je uključivao i redovite izlaske i redovite treninge - svakako je utjecao na moje poimanje športa. I prije nego sam otkrila dizanje utega, povremeno sam trčkarala i odlazila u teretanu, a prijatelji su mi stalno naglašavali razliku - treningom zovemo ono što ima plan i cilj, sve ostalo je rekreacija. Taj “trening” postao mi je zanimljiv, iskustvo koje sam htjela doživjeti. Suprotno mojim uvriježenim razmišljanjima, prijatelji su bili u pravu – treniranje nije ni pitanje dobi, ni talenta, već samo odluke. A za nju nikad nije kasno... Kao dijete je, kaže, isprobala razne športove, ali se ni u čemu nije pronašla. Pred kraj gimnazije krenula je u teretanu motivirana izgledom... - Neko sam se vrijeme mučila s tom nestabilnom motivacijom. Nisam nikad bila redoviti trkač, ali ostalo je mi je u sjećanju kako me svaki odlazak na savski nasip psihički obnovio. Nakon jedne pauze počela sam uočavati vezu između fizičke neaktivnosti i malodušja i odlučila ponovno pokušati, ovoga puta motivirana potragom za boljim osjećajem u vlastitom tijelu. Krenula sam na zahtjevnije grupne programe, kombinaciju funkcionalnog treninga i izdržljivosti i to me nadahnulo. Svidio mi se osjećaj upale mišića, potpune iscrpljenosti, za mene je to bio novi osjećaj bivanja u vlastitom tijelu. Neke od vježbi koje sam isprobala bile su elementi dizanja utega i tek sam tada prvi puta uopće čula za taj šport i za klub Metalac. Privuklo me je to što je šport individualan i tehnički zahtjevan. Ali početak nije bio jednostavan i bila je na rubu da odustane: - Mislim da su dvije stvari u tom trenutku bile presudne za ostanak: dizanje nije masovan šport i kao početnik nisam se našla u okružju natjecatelja čiji bi me rezultati demotivirali, kao što se događalo dok sam kao dijete isprobavala razne druge športove. Uz to, ekipa u klubu, a posebno obitelj Zemunik, imala je puno razumijevanja i podrške i stvorila mi ugodnu atmosferu za istraživanje vlastitih granica. Ubrzo, s prvim rekordima, koji su dio svake početne faze učenja ovog sporta, počela sam povezivati dosad ne-

poznate osjećaje uspjeha u tjelesnim sposobnostima, s disciplinom i trudom uloženima u njih. Iako sam trening kao proces samodiscipline i tjelesnog razvoja upoznala razmjerno kasno, nikad nije kasno za bitnu promjenu perspektive. Nepotrebno je naglašavati kako su promjene na mom tijelu bile vidljive. No, suprotno predrasudama, ovaj šport sam po sebi ne stvara “bildera”, pa mnogi teško povezuju moj izgled sa športom kojim se bavim – kaže i odmah nastavlja: - Tijelo koje mi je oduvijek predstavljalo neku prepreku, “objekt” za promatranje po kriterijima izgleda, kroz šport mi je postalo velikim neotkrivenim područjem upoznavanja same sebe. I da sutra prestanem trenirati dizanje, ne bih mogla zamisliti ostatak života bez redovite tjelovježbe. “Šport kao način života” za mene uključuje razvijanje dijaloga s vlastitim tijelom, osluškivanja njegovih potreba i razvijanja sposobnosti. Ne treba zanemariti ni disciplinu ni posvećenost rezultatu, ni suočavanje sa strahovima putem kojih šport testira i oblikuje karakter, te nam pokazuje na što smo spremni kad se približimo vlastitim granicama. Također to uključuje shvaćanje tijela kao instrumenta kojeg je potrebno održavati, ali koji služi i za igru. Šport me potaknuo da krenem istraživati kako odnos prema tijelu, držanje i senzibilnost za pokret utječu na sve ostale aspekte mog života. U svojem se diplomskom radu na Filozofskom fakultetu pokušavam baviti tjelesnim idealima u smislu društvenih ideala koji utječu na naš doživljaj vlastitog tijela, na našu “sliku tijela”. Iako ne bih rekla da je fenomen uspoređivanja s idealima - i popratni osjećaj nezadovoljstva - rezerviran za žene (u suvremenom društvu svi smo ciljana publika industrije ljepote), sigurno je da su povijest športa i društveno oblikovani načini shvaćanja ženskosti imali svog utjecaja, i da stoga takve “bitke” još uvijek vodi više žena nego muškaraca. Športsko iskustvo svakako je bilo presudno za odluku da na kraju studija istražim nešto vrlo osobno. Smatram da je kombinacija športa i humanističkog obrazovanja utrla put takvom istraživanju i da ono, zapravo, nema kraja...

The combination of sports and humanistic education Hana Medvešek is one of the best Zagreb’s female weightlifter. Originating from the famous theatrical family, she has proven how one can - by gradually building the relationship towards sports – also change the attitude towards his or her own body. Today she sees her professional perspective in lifelong combination of sports and humanistic education. (Ratko Cvetnić)

Hana Medvešek tvrdi kako je svjesna nužnosti da se odredi cilj kako bi se u športu postigao uspjeh: - Iznimno cijenim športski uspjeh svake vrste. Svoj, u kontekstu dizanja utega nevelik, ali meni važan uspjeh, doživljavam kao važno i prelijepo iskustvo, iako ne uvijek ugodno. Mislim da je potrebno reći i da športska disciplina ima svoje naličje, ona nas može gurati u krajnosti, otupiti osjećaje za to što naše tijelo zapravo traži i želi i poticati um da tijelo podvrgava sebi u svrhu postizanja ciljeva. To je vrlo osjetljiva točka na kojoj nastaju i zlatne medalje i ozljede. Ne želim određivati što je ispravan put u bilo kojem smislu, to je individualni izbor i svatko na svoj način nailazi na vlastite granice koje ga izazivaju na napredak. Blagom koje nam šport dariva kada mu se posvetimo (disciplinom, mentalnom ustrajnošću, tjelesnim sposobnostima...) moguće je postići čuda. Stoga mislim da je važno povremeno preispitati vlastite ciljeve, jesi li oni uistinu naši ili pokušavamo slijediti ideje nekoga drugoga, osjećamo li duboko u sebi da se dajemo aktivnosti koja nas ispunjava, čak i kad je bolna...  51 Olimp

Olimp 52

Športska terminologija

izička se snaga od davnina povezuje sa športom i športskim nadmetanjima. Koncept se čovjekove snage u kontekstu športa pojavljuje u raznim mitovima u kojima se pripovijedaju legende o iznimno snažnim junacima. Jedan je od najpoznatijih mitova onaj o mezopotamskome junaku Gilgamešu koji se u hrvačkome ringu borio s Enkiduom, vrlo snažnim protivnikom koji mu je kasnije postao najbolji prijatelj. U grčkoj se mitologiji pripovijeda o Heraklu koji je bio arhetip nepobjedivoga hrvača, kao i o Ahilu koji je bio i neuobičajeno snažan i neuobičajeno brz. Prema Cosca i Navazio (2007.), trčanje se smatra prototipskim športom

sin Lugha, boga sunca, bio simbol čiste snage. Na sjeveru je Europe Tor, germanski bog groma u nordijskoj mitologiji, također bio lik čije je obilježje bila velika snaga. U hinduskoj je mitologiji Balarama, zajedno sa svojim bratom Krišnom, pobijedio protivnike u hrvačkome ringu (Cotterell i Storm, 2004.). U davno su se doba ljudske civilizacije prakticirale brojne športske aktivnosti, među kojima je bio veliki broj onih koje su zahtijevale fizičku snagu natjecatelja. Muškarci boksači su se borili u dvobojima u Sumeru. Fizička snaga se u sumerskome nazivala usu, ù-su, dok su géšpu, gešba označavali borbu odnosno hrvački meč (Foxvog,

u kojima se nalaze i dokazi o trkačkim utrkama u Sumeru (Lamont, 1995.). U Sumeru se, navodno, igrao i jedan oblik današnje igre poznate pod nazivom polo. U toj su igri muškarci sjedili postranično na ramenima drugih muškaraca (Nemet-Nejat, 1998.), a ne na konjima kao što je to danas u toj športskoj aktivnosti. Riječ u značenju hrvač postojala je i u hititskome jeziku (Gütterbrock i Hoﬀner, 1997: 81, 83) I u drugih su drevnih naroda bili, među ostalima, vrlo popularni športovi u kojima je snaga imala ključnu ulogu. Asirci su prakticirali mačevanje, borbe kopljima i noževima, lov, ali i borbu šakama i hrvanje (Simonić, 2000: 49).

Snaga i šport i

Snaga, šport i natjecanje međusobno su isprepleteni od najdavnijih vremena ljudske civilizacije, a i danas predstavljaju temeljne koncepte u športu, ali i šire – poput znanosti koja u svome žarištu ima analizu ljudskoga kretanja u kojemu je izdržljivost (a izdržljivost je jedna od manifestacija jakosti), dominantna motorička sposobnost. Grčka mitologija govori i o Hermesu, zaštitniku športaša (natjecatelja), kojega su, među ostalim, nazivali i Hermes agōnios (αγώυας) – agon je grčka riječ koja označava borbu ili nadmetanje. Luk i strijela su simboli snage – kako mentalne, tako i tjelesne – u brojnim mitologijama. Artemidu, božicu lova, smatraju arhetipskim strijelcem i trkačicom, a za trčanje su potrebni izdržljivost (dakle, kako je već rečeno, jedna od manifestacija jakosti), i brzina. Poput Artemide, po svome velikom luku poznat je i Heraklo, a prema jednoj od legendi, on je i utemeljitelj Olimpijskih igara koje je organizirao u čast svoga oca Zeusa (Olympic.org – Oﬃcial Website of the Olympic Movement, 2015.). Na pojedinim je mrežnim stranicama moguće pronaći podatak da se Apolonovo ime može povezati s indoeuropskom riječju *apelo koja znači snaga. U irskoj je mitologiji Cuchulainn,

2009). Lirum je bio naziv za tjelesnu snagu, ali i za šport, dok je lú-lirum bio naziv za športaša, ali i za hrvača (Foxvog, 2009). Sumerani su također imali riječ za pojam snažan odnosno moćan – ona je glasila sepsu (Hámori, ?). Hrvačka su natjecanja bila među prvim (športskim) nadmetanjima u različitim dijelovima svijeta (Sumeru, Grčkoj, Asiriji, Egiptu, Mezopotamiji, Indiji), a natjecatelji su bili muškarci iznimne snage. Åke W. Sjöberg, jedan od vodećih asirologa i stručnjaka za sumerski, preveo je nekoliko sumerskih dokumenata u kojima je kombinaciju klinastih znakova gespu-ba-lirum preveo kao sportaši (Lamont, 1995.). U svojemu kasnijem prijevodu jednoga asirskoga teksta Sjöberg (Lamont, 1995.) kaže kako to doslovno znači oni koji su snažni. Prema Crowtheru (2007: 16), šport i nadmetanja u snazi vjerojatno su bili svakodnevne aktivnosti koje su se održavale u sklopu svečanosti u hramovima. K tomu, postoje dva teksta, i to iz 2030. pr.Kr., pisana klinastim pismom

Prema Fry i Newton (2002: 1), drevni su se stanovnici Irske natjecali u bacanju teških predmeta prije više od 3800 godina. U drevnome su se Egiptu organizirale hrvačke škole, a muškarci su se natjecali, među ostalim, i u dizanju utega, lovu i boksu (Simonić, 2000: 68). Na istoku u drevnoj Kini među omiljenim športskim aktivnostima bile su čak 32 vrste boksa (Simonić, 2000: 191) te hrvanje, mačevanje i dizanje utega (Crowther, 2007: 3), dok su se u drevnome Japanu sumo borbe – a sumo je vrsta hrvanja – održavale već 23. pr.Kr. (Crowther, 2007: 9). U Koreji se prije dvije tisuće godina prakticirao šport pod nazivoma ssirum koji je također bio vrsta hrvanja (Crowther, 2007: 13). Jedan od najpoznatijih starogrčkih športaša bio je Teagen iz Tasosa – dva je desetljeća bio neporažen u boksačkim borbama (Andrews, 2013.). Pitagora je, navodno, bio boksač koji je u 48. olimpijadi trenirao boks na način koji se danas smatra i naziva

53 Olimp

since 1978

gum a odn riši! r i r p mi a j o k

Zig Zag

Jungle Boogie

Soul Sisters

preko print 15 novih eva!

Red Panther

Pepita Potraži svoj par startasica u Borovo dućanima ili na

www.borovo-shop.com

Pink Panther

Prirodna trava za nogomet Umjetna trava Izgradnja i opremanje sportskih objekata Sportska oprema i rekviziti Hortikultura Navodnjavanje Dječji parkovi i outdoor fitness Niskogradnja i drenažni sustavi

Maxmar grupa d.o.o. Repulčeva 6, Klinča Sela, 10450 Jastrebarsko, Hrvatska T: + 385 1 62 88 392, F: + 385 1 62 88 393 / e‐mail: info@maxmar‐sport.hr /www.maxmar‐sport.hr

Športska terminologija znanstvenim (Eratosten, u Favorinovoj osmoj knjizi njegove Univerzalne povijesti – Lahanas, 2006.). Hipokrat je bio vrlo zainteresiran za idealnu tjelesnu strukturu gladijatora (Ambrožić, 1999.). Zanimljivo je da je engleska riječ battle koja znači bitka ili borba izvedena od kasnolatinske riječi battuālia koja je značila gladijatorske vježbe (Random House Webster’s Unabridged Dictionary, 1999). Platon je bio hrvač. Izvori kažu da mu je pravo ime bilo Aristoklo (Aristocles), a da je Platon, u stvari, bio njegov nadimak koji je dobio zbog svoje atletske građe (Mark, 2008.). Naime, Platon je imao široka ramena, a za ime po kojemu je poznat se smatra da je izvedeno od grčke riječi platýs u značenju širok i ravan. Prema Diogenu Lerciju (Mark, 2008.), Platon je kao hrvač sudjelovao na istmijskim igrama. Grčki liječnik Erasistratus poznavao je razne funkcije mišićnoga sustava, a Galen je vjerojatno bio prvi koji je govorio o učincima treninga snage, prvi koji je promovirao uporabu utega te prvi koji je opisao neke vježbe snage, a gladijatorima je pomagao razviti mišićnu snagu (Fry i Newton, 2002: 2). Danas snaga pripada skupu ključnih motoričkih sposobnosti u znanosti o ljudskome kretanju. Fizikalno se snaga – ono što se u engleskome jeziku naziva power – razumije kao rad obavljen u jedinici vremena ili kao umnožak sile i brzine. Zanimljivo je da riječ koja se u engleskome jeziku rabi za označavanje sile, a to je riječ force koja u engleskome jeziku ulazi u uporabu oko 1300. godine (Random House Webster’s Unabridged Dictionary, 1999.), nastaje od latinske riječi fortis koja je značila jak, odnosno snažan. Međutim, osim značenja riječi snaga u smislu onoga što se u engleskome jeziku označava riječju power, u tome se jeziku rabi

U grčkoj se mitologiji pripovijeda o Heraklu koji je bio arhetip nepobjedivoga hrvača, kao i o Ahilu koji je bio i neuobičajeno snažan i neuobičajeno brz

još jedna riječ, a to je riječ strength, koja se u hrvatski jezik u kontekstu znanosti o ljudskome kretanju prevodi kao jakost (u starijim se izvorima jakost nazivalo snagom), odnosno kao mišićna sila i ne označava fizikalno isti koncept kao onaj koji je u engleskome jeziku označen riječju power. Riječ strength u engleskome jeziku ulazi u uporabu prije 900. godine i njezino se postojanje može dokazati već u staroengleskome (Random House Webster’s Unabridged Dictionary, 1999) koji je bio u uporabi od godine 450. do 1150., a riječ je imala, kao i danas, značenje koje je označavalo koncept biti snažan/jak. Početak uporabe riječi power, čije je podrijetlo u latinskome jeziku, i to u glagolu potere, posse, što je moći, u engleskome je jeziku novijega datuma, odnosno datira iz oko 1300. (Harper, 2015.). Što se slavenskih jezika tiče, riječ sila nastaje u praslavenskome (Gluhak, 1993: 547), jeziku koji je bio u uporabi u 6. i 7. stoljeću, kao što je to slučaj i s riječju snaga. U njemačkome jeziku riječ Kraft, koja je prijevodni ekvivalent engleske riječi force (→ Muskelkraft = hrv. mišićna sila, jakost, engl. strength; → Schnellkraft = hrv. snaga, engl. power) u svojemu prvobitnom značenju kontrakcija (mišića) datira iz starovisokonjemačkoga, odnosno iz 11. stoljeća (Duden Deutsches Universalwörterbuch, 2003: 954). Što se njemačkoga jezika tiče, krajem 19. stoljeća se u njemu rabila i riječ Stärke u značenju tjelesna snaga (Šulek, 1874-1875/1990: 451). Stoga se može reći da su snaga, šport i natjecanje međusobno isprepleteni od najdavnijih vremena ljudske civilizacije, te da danas predstavljaju temeljne koncepte u športu, ali i šire – u znanosti koja u svome žarištu ima analizu ljudskoga kretanja. 

Strenght and Sport The concept of strength, i.e. of physical strength, has been connected with sports and sporting competitions since antiquity. Many researchers have found evidence in ancient languages of the existence of words denoting strength, power or might. Nowadays, strength belongs to the set of key concepts of the science of human movement and is the subject matter of continuous scientific inquiry. (Darija Omrčen)

Duden Deutsches Universalwörterbuch. (2003). 5. izdanje,.Mannheim: Dudenverlag. Foxvog, D.A. (2009). Elementary Sumerian Glossary. Prema M. Civilu, 1967.; raspoloživo na adresi: http://www.homecast.net/~foxvog/Glossary.pdf; s mreže skinuto: 17.03.2010 Fry, A.C. i Newton, R.U. (2002). A brief history of strength training and basic principles and contests. (str. 1-19). U W.J.Kraemer i K. Häkkinen (ur.) Strength training for sport. Oxford: Blackwell Science. Gluhak, A. (1993). Hrvatski etimološki rječnik. Zagreb: August Cesarec. Gütterbrock, H.G. i Hoﬀner, H.A. (1997). The Hittite dictionary of the Oriental Institute of the University of Chicago. Volume P.; raspoloživo na adresi: www.google.hr/search?hl=hr&q=hittites+dictionar y&meta=&aq=4&aqi=g6&aql=&oq=Hittit; s mreže skinuto: 17.03.2010 Hámori, F. (?) Some Sumerian words and their English translations. Raspoloživo na adresi: www. scribd.com/doc/22800102/Sumerian-Words; s mreže skinuto: 18.01.2010 Harper, D. (2015). Online etymology dictionary. http://www.etymonline.com; s mreže skinuto 17.06.2015. Lahanas, M. (2006). The athletic ancient Greek scientists and philosophers. Raspoloživo na adresi: www.mlahanas.de/Greeks/AthleticScientists.htm; s mreže skinuto: 14.01.2010 Lamont, D.A. (1995). Running phenomena in ancient Sumer. Journal of Sport History, 22(3), 201-215. Mark, J. (2008). Plato’s real name. Raspoloživo na adresi: http://greek-history.suite101.com/ article.cfm/platos_real_name; s mreže skinuto: 14.01.2010

LITERATURA:

Nemet-Nejat, K.R. (1998). Daily life in ancient Mesopotamia. Chapter 8 – Recreation. Green Wood Press, Daily life through history series. Westport, Connecticut, London; raspoloživo na adresi: www.GatewaysToBabylon.com; s mreže skinuto: 14.01.2010

Ambrožić, F. (1999). Modeli linearnih i nelinearnih korelacija morfoloških varijabli. Kinesiology, 31(1), 70-77.

Olympic.org – Oﬃcial Website of the Olympic Movement. (2015). http://www.olympic.org/ancientolympic-games?tab=mythology

Andrews, E. (2013). 7 ancient sports stars. Raspoloživo na adresi: History, http://www.history. com/news/history-lists/7-ancient-sports-stars; s mreže skinuto 17.6.2015.

Random House Webster’s unabridged dictionary. (1999.), V2.2 for 16bit WindowsTM systems, V3.0 for 32bit WindowsTM systems, Random House, Inc. Collexion Reference Software, 1998, Lemout & HousepieTM.

Cosca, D.D. i Navazio, F. (2007). Common problems in endurance athletes. American Family Physician, 76(2), 237-244. Cotterell, A. i Storm, R. (2004). The encyclopedia of world mythology. London: Lorenz Books. Crowther, N.B. (2007). Sport in ancient times. Westport: Praeger Publishers.

Simonić, A. (2000). Civilizacijske razmeđe znanja: misterije kulture tijekom povijesti. Knjiga I. Rijeka: Vitagraf. Šulek, B. (1874-1875/1990). Hrvatsko-njemačkotalijanski rječnik znanstvenog nazivlja A-N. Zagreb: Globus.

55 Olimp

Šport na internetu: www.hrvatskareprezentacija.hr

Portal

svih naših reprezentacija

http://www.hrvatskareprezentacija.hr/ a va ni vi ti i vi ta orta o ać

Nacionalni športski internetski portal, prvi i jedini takve vrste u nas, posvećen je svim hrvatskim reprezentacijama i reprezentativcima, otišao je i korak dalje, otvarajući prostor mladim nadama, paraolimpijcima i “malim” športovima

eslućene mogućnosti koje nam nudi internet ponekad se pretvaraju u pravu moru klikanja, zatvaranja stranica, otvaranja novih, poveznica, reklama… Tko je god brzo htio doći do informacija o, na primjer, rezultatima više hrvatskih reprezentacija zna to vrlo dobro. S portalom Hrvatska reprezentacija to se polako mijenja. Portal na adresi hrvatskareprezentacija.hr pokrenula je u siječnju prošle godine Udruga Hrvatska reprezentacija, osnovana 2013., čija je misija promicanje hrvatskog športa. Vizija osnivača te udruge – športskih entuzijasta iz Rijeke, iskusnih športskih djelatnika, športskih psihologa, pedagoga i liječnika – je

https://www.facebook.com/reprezentacija Više od 15.000 ljudi informira se na Facebook ro rvat k r r nta i

“Hrvatska u kojoj su sva djeca i mladi uključeni u športske aktivnosti. Udruga u velikoj mjeri djeluje putem portala”, kaže Zoran Miličković, suautor projekta.

Nacionalni športski internetski portal, prvi i jedini takve vrste u nas, posvećen je svim hrvatskim reprezentacijama i reprezentativcima, ali je otišao i korak dalje, otvarajući prostor mladim nadama, paraolimpijcima i “malim” športovima. - Posjećenost portala u stalnom je porastu, a do polovice svibnja na stranicama su bili čitatelji iz 154 zemlje i 4042 grada u svijetu. Osim standardnog praćenja onih najgledanijih reprezentacija, poput nogometne, rukometne i košarkaške, zanimljivo je da se dosta prate uspjesi tzv. malih športova i športaša, kojima se ne pridaje zaslužena pozornost u ostalim medijima. Vijesti iz rubrike Mlade HR nade koje objavljujemo, preuzima nacionalni športski servis Sportska Hrvatska i ta je suradnja dokaz da smo na pravom putu - kaže http://www.hrvatskareprezentacija.hr/teme/paraolimpijci/ Miličković. Nisu zaboravljeni ni paraolimpijci Usporedno s portaOlimp 56

i trano

lom, razvijaju se i profili na Facebooku i Twitteru da bi se doprlo do što više ljudi. - Danas je teško razvijati ikakav projekt bez društvenih mreža, pa imamo profile na Facebooku i Twitteru. Na Facebooku se, među ostalim, promovira i naš program “I Ti to možeš!” za uključivanje djece i mladih u šport, a posebno djece i mladih s invaliditetom. Na istoimenom Facebook profilu svaki dan dobivamo sve veću podršku djece, mladih, roditelja, poznatih i manje poznatih športaša, klubova te osoba iz javnog života. Na društvenim je mrežama lakše prezentirati projekte široj javnosti, kao što je – govoreći iz iskustva – široj javnosti i pojedincima lakše doći do nas i uspostaviti suradnju na programu, na obostrano zadovoljstvo - dodaje suautor projekta. Na pokretanje programa “I Ti to možeš!”, čiju su vrijednost prepoznali i Hrvatski olimpijski odbor, Hrvatska televizija, mnogi županijski i gradski športski savezi osoba s invaliditetom, a dobio je i potporu hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, članove Udruge potaknule su i alarmantne brojke. Naime, prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, koji je od 2005. do 2009. kontinuirano pratio uhranjenost djece u dobi od se-

Internet portal Croatian national team

https://www.facebook.com/I.Ti.to. mozes?fref=ts a ook ro o v ć n ro ra i to o

http://www.hrvatskareprezentacija.hr/ teme/mlade-hr-nade/ I mlade hrvatske nade imaju svoje mjesto na stranici

dam do 14 godina, među pregledanom školskom djecom u Hrvatskoj čak je 26,4 posto imalo prekomjernu tjelesnu masu, od čega je 15,2 posto bilo preuhranjeno (s povećanom tjelesnom masom), a 11,2 posto pretilo. - Razlog tomu su ponajprije loša i nepravilna prehrana, dugotrajno sjedenje uz računalo te premalo kretanja. Tjelesne aktivnosti kritična su dimenzija kvalitete života svih ljudi, kako odraslih, tako i djece i mladih. Međutim, djeca i mladi s invaliditetom ograničeni su u sudjelovanju, usto imaju niže razine kondicije, a više razine pretilosti u odnosu na vršnjake bez invaliditeta. Njihov je društveni život najčešće ograničen na obitelj i uzak krug djece i mladih s invaliditetom. U sličnoj su situaciji i djeca i mladi s kroničnim bolestima, poput dijabetesa i respiratornih oboljenja. Pretila djeca i mladi također su ograničeni u sudjelovanju u tjelesnim aktivnostima tumači suautor ovog projekta. Opći društveni cilj programa “I Ti to možeš!” je podići razinu svijesti o važnosti športa za djecu i mlade u Hrvatskoj te podići razinu motivacije među djecom i mladima za bavljenje športom, posebno među pretilom, djecom s kroničnim bolestima i djecom i mladima s invaliditetom.

Pomoć medija i te kako bi dobro došla u promociji programa, ali u većini je medija sve manje mjesta za sve što nije spektakl i vrhunski šport. Naravno, internet pomaže Udruzi u postizanju ciljeva i olakšava rad. Jačanje aktivnosti na internetu ovisi isključivo o budžetu s kojim bi se mogle odraditi kampanje putem društvenih mreža i uključivanju profesionalaca u tom poslu. Kvalitetnih ljudi za rad na portalu i u Udruzi ima, a svakodnevno se javljaju i novi koji bi se rado priključili u različitim segmentima rada Udruge i portala. Kad je riječ o novim sadržajima, kvalitetnih ideja za portal i projekte ima, ali bez partnerskih odnosa s medijima, institucijama i uključivanja društveno odgovornih tvrtki teško će se realizirati svi zadani planovi i ciljevi. - Tužno je - slaže se Miličković - da većina medija na svakom koraku prati samo velike športove, koji ionako imaju pozornost sponzora i oglašivača, a zaboravlja “male” športove i športaše koji vrijedno treniraju u svojim klubovima i postižu zapažene rezultate daleko od očiju javnosti. Kada gledamo vijesti na portalima, prevladavaju više-manje senzacionalističke, sve da bi se privuklo potencijalne čitatelje, a onda i sponzore. No, naša Udruga želi afirmativno i edukativno obavještavati javnost te promicati mlade športaše, bez žutila i vrijeđanja koji bi možda donijeli koji klik više. Svjesni da je to duži i teži put, vjeruju da je jedini ispravan i da će ga prepoznati sve više ljudi, posjećujući portal i sudjelujući u programima koji se provode i koji su u planu. Posebno se to odnosi na program “I Ti to možeš!”, koji Udruga ne može provesti sama. 

Valuable Internet portal made by the enthusiasts from Rijeka In January last year, the association Hrvatska reprezentacija (Croatian national team), founded in 2013, launched the portal hrvatskareprezentacija.hr, whose mission is the promotion of Croatian sports and Croatia, where all the children and young people are involved in sports activities. The association, founded by sports enthusiasts from Rijeka, experienced sports professionals, sports psychologists, educators and doctors, largely operates through the portal. National sports Internet portal, the first and only of its kind in Croatia, is dedicated to all the Croatian national teams and team players, but it also went a step further, opening up the space for young stars, Paralympic athletes and “small” sports. Along with the portal, Facebook and Twitter profiles are being developed in order to reach out to more people. Facebook is promoting the program of the Association “I Ti to možeš!” (You can do it too!”), which aims to raise the awareness on the importance of sports for children and young people in Croatia and to increase the level of motivation among children and youth to practice sports, especially among the obese children, children with chronic diseases and children and youth with disabilities. Croatian Olympic Committee, Croatian television, many county and city sports associations of persons with disabilities recognized the importance and value of this program, which is also supported by the Croatian President Kolinda Grabar-Kitarović. (Marijana Mikašinović)

twitter.com/HReprezentacija i i tvito

57 Olimp

ŠPORTSKA PUBLICISTIKA VATERPOLO Autor: Ivo Trumbić, prof. Urednik: Milan Kolman, prof. Godina i mjesto izdavanja: 2010., Zagreb Stranica: 228 Format: 15,5 x 23 cm Uvez: meki Izdavač: Hrvatska olimpijska akademija (HOA), Zagreb Tehnički urednik: Damir Gluščić Priprema i tisak: EDOK d.o.o., Samobor Dostupnost: Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, znanstvene i sveučilišne knjižnice u Dubrovniku, Osijeku, Puli, Rijeci, Splitu i Zadru; knjižnicama u Valpovu i Lepoglavi te knjižnici Kineziološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Cijena: prigodno izdanje

vo Trumbić, legendarni hrvatski vaterpolist i trener, čovjek koji je vaterpolu posvetio gotovo četrdeset godina svog života, krajem 2014. primljen je u Kuću slavnih vodenih športova. Svečanost ulaska sedmog hrvatskog vaterpolista u Kuću slavnih održana je od 19. do 21. lipnja ove godine, a mi u ovom broju Olimpa donosimo prikaz njegove knjige “Vaterpolo” iz 2010. godine. Radi se o priručniku namijenjenom vaterpolskim trenerima, studentima kineziologije, ali i svima onima koji žele znati više o ovoj igri. “Vaterpolo” sublimira Trumbićevo znanje i iskustvo skupljeno kroz četrdesetak godina aktivnog, što igračkog, što trenerskog djelovanja. Velik dio ove stručne knjige posvećen je opisu metodike, tehnike i taktike vaterpola kojima Trumbić rasvjetljava sve aspekte pripreme kako igrača, tako i momčadi. Knjiga je podijeljena u šest cjelina. Prva - Razlika između vaterpola i plivačkog športa - govori i o faktorima vaterpolo igre te donosi podjelu podučavanja vaterpola po dobnim skupinama. Drugo poglavlje, naslovljeno s Trening, govori o principima treninga, planiranju forme i značaju utakmica. U trećem dijelu autor govori o planovima i programima rada, kriterijima za određivanje ciklusa, razdobljima ciklusa i njihovom utjecanju na plan aktivnosti. Četvrto poglavlje posvećeno je fizičkoj pripremi vaterpolista i razmatra energetske sustave vaterpolo igre, uspješnu fizičku pripremu, faktore fizičke pripreme, treninge na suhome i u vodi, dok peto poglavlje obrađuje tehnike i tehničku pripremu - tehničke elemente kretanja bez lopte, tehniku s loptom, tehniku i taktiku udaraca na gol te pripremu vratara. Šesto poglavlje usmjereno je na taktiku vaterpola odnosno opću metodiku, sadržaj vaterpolo igre, taktičku pripremu, sisteme i taktike igre u napadu i obrani, sisteme i taktiku u napadu s napadačem više i obrane s igračem manje te sisteme u skupnom kontranapadu s napadačem više i sisteme obrane u skupnom kontranapadu s igračem manje. Knjiga je bogato ilustrirana fotografijom tehnika i prikazima svih spomenutih sistema igre.

Olimp 58

POVIJEST DELNIČKOG ŠPORTA Autor: Željko Laloš Autor naslovne stranice: Srećko Sertić Godina i mjesto izdavanja: 2013., Delnice Stranica: 563 Format: 21,5 x 30,5 cm Uvez: tvrdi Izdavač: Grad Delnice Oblikovanje i priprema za tisak: Srećko Sertić Tisak: Grafički zavod Hrvatske, Zagreb Dostupnost: Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, znanstvene i sveučilišne knjižnice u Osijeku, Puli, Rijeci, Splitu i Zadru; gradske knjižnice u Metkoviću, Opuzenu i Rijeci. Informacije: Grad Delnice, Trg 138. brigade HV 4, 51300 Delnice, tel.: +385 (0)51 812 131, fax.: +385 (0)51 812 037 Cijena: prigodno izdanje

rojne fotografije, dokumenti, novinski isječci, činjenice i emocije protežu se na 563 stranice opsežne monografije koja progovara o povijesti delničkog športa, o okolnostima njegova razvoja za burnih godina 20. stoljeća koje bilježi i atentat na visokog vladinog dužnosnika, dva svjetska i Domovinski rat, jednu svjetsku rekorderku…, te podsjeća na činjenicu da su Delnice koljevka skijaškog športa u Hrvatskoj. Povijest delničkog športa započinje Danima drva, manifestacijom prvi puta zabilježenom daleke 1820. koja okuplja delničku mladost u igri s drvima odnosno trupcima stabala. Pedeset i osam godina kasnije povjerenik Hrvatskog planinarskog društva ing. Josip Fink, u Delnicama započinje s aktivnostima okupljanja zaljubljenika u planinarenje, što u lipnju 1898. rezultira osnivanjem podružnice Hrvatskog planinarskog društva koja broji 11 članova, a djeluje u okviru Kulturno-športskog društva Sokol Delnice. Sokol je imao tri sekcije: sekcija za tjelovježbu, sekcija za planinarenje i sekcija prijatelja prirode. Vrijeme djelovanja Društva (1898. - 1913.) po mnogočemu je značajno za povijest delničkog športa. Vrijeme je to početaka skijanja i razvoja skijaških skokova u Delnicama. Danas jedva da se zna da je još 1904. na Podlučičkom vrhu napravljena 20 metarska skakonica, ili da se Delnice mogu podičiti svjetskom rekorderkom, doduše neslužbenom, u skijaškim skokovima iz 1958. - riječ je o Katarini Šporer Tošić. Prvo skijaško natjecanje, ono u skijaškom trčanju, održano je 1910., a počeci proizvodnje skija u Hrvatskoj datiraju iz 1957. Već krajem 1958. iz hala delničke “Jele” izašla je probna serija skija koje se potom desetljeće i pol izvoze na sjevernoameričko tržište, a započinje i proizvodnja saonica. No, povijest delničkog športa nije obilježena samo zimskim športovima, već i bogatom nogometnom poviješću, košarkom, kuglanjem te živom športskom aktivnošću nakon osamostaljenja Hrvatske. Delnička športska kronika bilježi i Snježanu Kramar, svjetsku kuglačku prvakinju iz 2012. Ipak, tu noviju povijest delničkog športa autor nam je tek naznačio, ostavljajući joj prostora u nekim budućim monografijama.

Piše:

GOSPOĐICA HOPPLA Autorica: Milka Babović Ilustracije: Matija Dražović Urednik: Vitomir Spasović Godina i mjesto izdavanja: 2013., Zagreb Stranica: 28 Format: 24,5 x 24,5 cm Uvez: tvrdi Izdavač: POKRET - aktivan i zdrav, Zagreb Oblikovanje i priprema za tisak: Boris Barna Tisak: Printera grupa d.o.o., Sveta Nedjelja Dostupnost: Knjižara Ljevak, Trg bana Josipa Jelačića 17, Zagreb, putem www.op.malisportasi.net, tel.: +385 (0)91 5421 074, e-mail: mali.sportasi@gmail.com i knjižnice diljem Republike Hrvatske Cijena kompleta od osam knjiga: 320,00 kuna

eta slikovnica serijala Olimpijske priče, koji donosi istinite priče o poznatim i izvanserijskim športašima današnjeg i prošlog vremena, upoznaje nas sa životom i karijerom norveške klizačice Sonje Henie, rođene 1912. Sonja je odrastala u športskoj obitelji i već kao beba bila je s obitelji na skijanju u sanjkama-kolicima koje je vukao haski, a u vrtiću je bila u plesnoj skupini. Ipak, Sonjinu budućnost odredio je Djed Mraz ostavivši joj pod borom klizaljke. Tu noć šestogodišnja Sonja spavala je s klizaljkama u naručju, a narednih godina marljivo je vježbala, pa s nepunih deset godina postala klizačka prvakinja Norveške. U pratnji majke počela je putovati po natjecanjima privlačeći pažnju svojim stilom klizanja ispunjenim ritmom i skokovima zbog kojeg je i dobila nadimak - Loptica Hopsica. Na prve Olimpijske igre otišla je kao dvanaestogodišnjakinja, 1924. Nije bila prva, pala je već pri prvom skoku, uzviknula Hoppla!, pa ustala i krenula ispočetka dočekavši kraj natjecanja na posljednjem mjestu. Ipak, već tada je počela ispisivati povijest. Do 24. rođendana osvojila je mnogo nagrada, pa i zlatnu olimpijsku medalju s Igara 1928. Deset je godina osvajala svjetsko amatersko prvenstvo za žene, a uz zlato iz 1928., do 1936. osvojila je još dvije zlatne olimpijske medalje (1932. i 1936. godine). Bila je prva klizačica koja je uvela principe baleta u klizanje, prva žena koja je izvodila okrete i skokove. Bila je i najbolja klizačica svijeta, ali i djevojka koja je u klizanje uvela kratku suknju, bijele čizmice i plesnu koreografiju. Njezin doprinos klizanju nesporan je, jer kombinirala je sve elemente koji su i danas važni u ovom športu - damski, atletski, zvjezdani. Po prekidu natjecateljske karijere postaje filmska zvijezda. Putem živih spektakala na ledu i serije filmova, Sonja je popularizirala klizanje, približila ga milijunima ljudi pretvorivši ga u uzbudljivu zabavu. Zahvaljujući klizačkim revijama Sonja je dobro zarađivala i pomagala izgradnju domova za djecu bez roditelja te stare i nemoćne. U blizini Osla, u gradiću Heovikoeddenu, danas je smješten Dom umjetnosti Henie-Onstad, muzej u kome se nalazi zbirka Sonjinih nagrada, priznanja i pohvala.

NK OMLADINAC - 100 GODINA BALUNA U VRANJICU Autor: Jurica Gizdić Urednik: Hrvoje Kujundžić Godina i mjesto izdavanja: 2014., Vranjic Stranica: 404 Format: 24 x 31 cm Uvez: tvrdi Izdavač: Nogometni klub Omladinac, Vranjic Oblikovanje i priprema za tisak: Marko Grgić i Marino Jurić Tisak: Grafički zavod Hrvatske, Zagreb Dostupnost: Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, znanstvene i sveučilišne knjižnice u Dubrovniku, Osijeku, Puli, Rijeci, Splitu i Zadru; gradska knjižnica Solin, Nogometni klub Omladinac, Pri sela 1, 21211 Vranjic Cijena: prigodno izdanje

K Omladinac - 100 godina baluna u Vranjicu zbir je nogometne povijesti Vranjica te svečarska monografija kluba duge i bogate tradicije, tradicije započete u osvit prvog svjetskog rada, u vrijeme kada su vranjički mladići, po uzoru na tri godine stariji splitski Hajduk, osnovali nogometni klub imena Uskok. Uskok, odnosno današnji Omladinac najstariji je športski kolektiv na području grada Solina. Kroz povijest, klub je mijenjao ime, ali nikada nije mijenjao smisao svoga postojanja i djelovanja - okupljanje i druženje mladeži tog dijela solinske doline. Stranice monografije vode nas, tekstom, slikom, bogatstvom statističkih podataka, ali i emocijom sjećanja i životnih priča klupskih veterana, sudionika nekih minulih vremena kluba, od početaka nogometa u Hrvatskoj i Dalmaciji, preko osnivanja kluba i njegovog puta do završetka Prvog svjetskog rata, pa kroz međuratno razdoblje i sudbinu kluba u Drugom svjetskom ratu i poraću te kroz bogatu i uspješnu povijest sve do sadašnjeg trenutka. Autor nudi pregled povijesti kluba kroz športska i povijesna razdoblja podijeljena u cjeline od osnutka kluba do 1919. godine, od 1919. do 1927., od 1927. do 1937., od 1937. do 1941. od 1941. do 1946., od 1947. do 1950., od 1951. do 1960., a od 1960. svaka cjelina predstavlja desetljeće djelovanja kluba do 2010. i završava razdobljem od 2010. do objave monografije 2014. godine. U monografiji su zabilježena i statistički obrađena prvenstvena natjecanja od 1934. do 2014., Kup natjecanja, Memorijalni turniri Slaven Jurić (turnir je nazvan po športskoj legendi solinskog kraja, dobitniku posebnog priznanja Međunarodnog olimpijskog odbora i FIFA-e za promociju nogometa, međunarodnog prijateljstva i ljudske solidarnosti). Zabilježene su i crtice iz života kluba, njegovi igrači, oni sadašnji i oni negdašnji, klupski veterani te rukovodstva kluba kroz povijest. Zabilježeni su i svi oni kojih više nema, koji su poginuli u minulim ratovima, a kako i priliči stogodišnjem slavljeniku nisu zaboravljeni ni navijači - Plave murine, a ni klupska obilježja niti nagrade i priznanja koja su riznicu Omladinca punila proteklog stoljeća.

59 Olimp

OBLJETNICE (1995.-2015.) Antun Vrdoljak an M a

Prije točno 20 godina (u lipnju 1995.) Antun Vrdoljak, prvi predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora (1991.- 2000.) te počasni predsjednik HOO-a od 2003., imenovan je za člana MOO-a. Dogodilo se to na 104. sjednici Međunarodnog olimpijskog odbora (MOO) u Budimpešti kada je Vrdoljak postao prvi član MOO-a u samostalnoj i suverenoj Hrvatskoj. Inače, Antun Vrdoljak je treći Hrvat koji je izabran u ovo najviše športsko tijelo - nakon Franje Bučara (1920.-1946.) i Borisa Bakraća (1960.-1987.) - a tu časnu dužnost (nakon koje je proglašen počasnim članom MOO-a) obnašao je do 2011. godine. Povodom 20. obljetnice ovoga datuma, Antunu Vrdoljaku upućene su brojne čestitke i zahvale za veliki doprinos svjetskom olimpijskom pokretu i izgradnji hrvatskog športa.

Zvone Mornar prvi Hrvat s diplomom časti MFPO-a Jedan od najistaknutijih hrvatskih športskih novinara i dugogodišnji glavni urednik, kroničar, analitičar, komentator te direktor “Sportskih novosti” Zvone Mornar, prvi je Hrvat koji je primio diplomu časti Međunarodnog fair play odbora. Diploma časti MOO-a uručena je Zvoni Mornaru 29. siječnja 1995. godine na prigodnoj svečanosti u Stuttgartu. Zvone Mornar (1920-2008.) pratio je osim nogometa i mnoge druge športove te izvještavao sa šest olimOlimp 60

pijskih igara (1960., 1964., 1968., 1972., 1976. i 1980.), sa svjetskih prvenstava u nogometu (1954., 1966., 1974. i 1982.), gimnastici i stolnom tenisu te sa europskih prvenstava u plivanju i vaterpolu. Tijekom svoje duge novinarske karijere Mornar je napisao gotovo 9000 kolumni, a i autor ili koautor brojnih publikacija i knjiga koje su izvanredna baština hrvatske športske povijesti.

Umro Krešimir Ćosić Prije dvadeset godina, točnije 25. svibnja 1995., u 47. godini umro je od neizlječive bolesti jedan od najboljih svjetskih i europskih košarkaša, hrvatski velikan i športski uzor. Krešimir Ćosić, čije ime od 2005. godine nosi trg kod Doma športova u Zagrebu, a od 2008. dvorana na Višnjiku u Zadru u kojem se rodio, nositelj je zlatnog olimpijskog odličja (Moskva 1980.) i dva srebrna (Ciudad de Mexico 1968. i Montreal 1976.) te prvi neamerički košarkaš na NBA draftu. Igrao je za američko Sveučilište Brigham Young u Utahu nakon čega se vratio u Europu i za njenu reprezentaciju igrao šest puta. Naj-

boljim igračem europskih prvenstva proglašen je dva put (1971. i 1975.) Do kraja života obnašao je dužnost zamjenika hrvatskog veleposlanika u SAD-u. U svibnju 2006. ovaj je virtuoz, intelektualac i prijatelj američke kulture i košarke, uvršten u Kuću slavnih u Spingfieldu (Massachusetts). Športski Zadar odužio se velikanu organizacijom košarkaškoga turnira za najmlađe na zadarskom Forumu kao i izložbom fotografija pod nazivom “Nedostaješ nam već 20 godina” o vremenima njegove pune košarkaške i športske dominacije. U turističkom naselju Punta Skala u Petrčanima, u nazočnosti brojnih uglednika hrvatskog športa i društva, održana je svečana večera u čast čovjeku koji je zadužio europsku košarku, šport i olimpijski pokret.

Spomenik u Lausanni Draženu Petroviću Povodom 20. obljetnice postavljanja spomenika velikanu hrvatske i europske košarke Draženu Petroviću u parku Olimpijskog muzeja u Lausanni, HOO je obilježio taj važan događaj za međunarodnu i hrvatsku olimpijsku obitelj otvaranjem izložbe u Muzejsko-memorijalnom centru “Dražen Petrović” u Zagrebu te posjetom izaslanstva HOO-a Lausanni. U Muzejsko-memorijalnom centru “Dražen Petrović”, pod naslovom “Legenda u bijelom mramoru” izloženo je 15 plakata - podsjetnika na postavljenje spomenika u parku Olimpijskog muzeja u kojem su samo još spomenici utemeljitelja modernog olimpijskog pokreta barona Pierrea de Coubertina, finskog atletičara Paava Nurmija i češkog dugoprugaša Emila Zatopeka. Prikazan je i prigodni film Antuna Vrdoljaka u kojem su vidljive sve faze nastajanja spomenika do njegovoga postavljanja 1995. godine. Otvaranju izložbe u Zagrebu, uz majku Biserku nazočili su predsjednik HOO-a Zlatko Mateša, ministar znanosti obrazovanja i sporta Vedran Mornar, njegov pomoćnik za šport Tomislav Paškvalin, gradonačelnik grada Zagreba Milan Bandić, olimpijci Danira Nakić Bilić, Nika Fleiss i Gordan Kožulj te mnogi drugi

Piše: RADICA JURKIN

ANNIVERSARIES (1995 – 2015) Antun Vrdoljak member of the IOC

Exactly 20 years ago (in June 1995) Antun Vrdoljak, the first President of the Croatian Olympic Committee (1991 - 2000) and honorary President of the Croatian Olympic Committee since 2003, was appointed a member of the IOC. His appointment took place at the 104th session of the International Olympic Committee (IOC) in Budapest, when Vrdoljak became the first IOC member in the independent and sovereign Croatia. Besides the aforementioned, Antun Vrdoljak is the third Croat who was elected to this highest sports body - after Franjo Bučar (1920 - 1946) and Boris Bakrač (1960 1987) – and he held this honorable duty (after which he was appointed the honorary member of the IOC) until 2011. On the occasion of the 20th anniversary of that event, Antun Vrdoljak has received numerous congratulations and expressions of appreciation for the great contribution to the World’s Olympic movement and development of Croatian sports.

poštovatelji Dražena Petrovića. Spomenik velikanu hrvatske košarke otkrio je prije dvadeset godina, 29. travnja 1995., u nazočnosti visokog izaslanstva MOO-a na čelu s predsjednikom Juanom Antoniom Samaranch, članova Vijeća HOO-a pod vodstvom predsjednika Antuna Vrdoljaka, te brojnih uzvanika iz športskog, političkog, kulturnog i gospodarskog života Republike Hrvatske, prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman. U spomen na velikana hrvatske i svjetske košarke kojeg je tragična i prerana smrt otrgla svjetskom športu, izaslanstvo HOO-a (predsjednik Zlatko Mateša, dopredsjednica Hrvatskog kluba olimpijaca i predstavnica športaša Danira Bilić te majka Biserka Petrović) zajedno sa svojim domaćinima, izaslanicom predsjednika MOO-a Thomasa Bacha, Pamelom Vipond, zamjenicom direktora Olimpijske solidarnosti i direktorom Olimpijskog muzeja Francisom Gabetom, položili su cvijeće ispred spomenika u parku Olimpijskog muzeja.

Zvonimir Mornar, the first Croat with CIFP Diploma of Honor

One of the most prominent Croatian sports journalist and long-time chief editor, columnist, analyst, commentator and director of the magazine “Sportske novosti” Zvonimir Mornar, is the first Croat who was presented the Diploma of Honor of the International Fair Play Committee. Diploma of Honour of the IOC was presented to Zvone Mornar on January 29, 1995 at the ceremony in Stuttgart. Besides football, Zvonimir Mornar (1920 - 2008.) was attending many other sports events and reporting from six Olympic Games (in 1960, 1964, 1968, 1972, 1976 and 1980), World Championships in football (in 1954, 1966, 1974 and 1982), gymnastics, table tennis and European Championships in swimming and water polo. During his long journalistic career, Mornar has written nearly 9000 columns, and he was the author or co-author of numerous publications and books that represent an outstanding heritage of the Croatian sports history.

Krešimir Ćosić died

Twenty years ago, on May 25, 1995, Krešimir Ćosić, one of the best world and European basketball players, Croatian notable and sports role model, died from an incurable disease. Near the Dom Sportova in Zagreb, there is a square that bears his name since 2005. In Zadar, his hometown, Višnik hall, the home arena of the KK (basketball club) Zadar was named after him as well (since 2008). Krešimir Ćosić, golden Olympian (Moscow 1980) and holder of two silver Olympic medals (Mexico City in 1968. and Montreal in 1976) is also the first non-American basketball player who was picked at the NBA draft. He played for the U.S. Brigham Young University in Utah before returning to Europe where he played six times for his national team. At the European Championships, he was declared the best player – not once, but twice (in 1971 and in 1975) Until the end of his life, he was working as Deputy Ambassador of Croatia in Washington, D.C. In May 2006,

this virtuoso, intellectual and friend of the American culture and basketball, was elected to the world’s Basketball Hall of Fame in Springfield, Massachusetts, the birthplace of basketball. Sports Zadar expressed its gratitude to this notable by organizing a basketball tournament for kids at the Zadar Forum, as well as by organizing a photo exhibition entitled “We miss you for already 20 years”, on the times of his full basketball and sports domination. In the tourist resort Punta Skala in Petrčane, in the presence of many notables of Croatians sport and society, a gala dinner was held in honor of the man who has indebted European basketball, sports and the Olympic movement.

Monument of Dražen Petrović in Lausanne

Twenty years ago, the sculpture made in honor of Dražen Petrović, the great Croatian and European basketball, was erected in the park of the Olympic Museum in Lausanne. On the occasion of the twentieth anniversary of erecting the sculpture, Croatian Olympic Committee has marked this event, important for both the international and the Croatian Olympic family, by opening the exhibition in the Museum-Memorial Center Dražen Petrović in Zagreb and by sending its delegations to Lausanne. In the Museum-Memorial Center Dražen Petrović, there were 15 posters exhibited under the name “Legend in white marble” - reminders of monument erection in the park of the Olympic Museum. Besides Dražen, this park hosts only the monuments of the founder of modern Olympic movement Baron Pierre de Coubertin, Finnish athlete Paavo Nurmi and Czech long-distance runner Emil Zatopek. The visitors of the Center could also see a special movie made by Antun Vrdoljak, on all the phases in creation of the monument up to its erection in 1995. Besides Dražen’s mother Biserka, the opening of the exhibition in Zagreb was attended by the President of the Croatian Olympic Committee Zlatko Mateša, Minister of Science, Education and Sports Vedran Mornar, his Assistant for Sports Tomislav Paškvalin, the Mayor of Zagreb, Milan Bandić, Olympians Danira Nakić Bilić, Nika Fleiss and Gordan Kožulj and many other admirers of Dražen Petrović. Twenty years ago, on April 29, 1995, the first Croatian President Franjo Tuđman unveiled the monument made in honor of this notable of Croatian basketball, in the presence of high-ranked delegation of the IOC and its president Juan Antonio Samaranch, members of the Council of the Croatian Olympic Committee and its President Antun Vrdoljak, as well as numerous guests from the sports, political, cultural and economic life of the Republic of Croatia. In memory of this great Croatian and world basketball player, whom the world sports has lost due to a tragic and untimely death, the delegation of the Croatian Olympic Committee (President Zlatko Mateša, Vice-President of the Croatian Olympians Club, athletes’ representative Danira Bilić and Dražen’s mother Biserka Petrović) along with their hosts, the Representative of the IOC’s President Thomas Bach, Pamela Vipond, Assistant Director of Olympic Solidarity and Director of the Olympic Museum Francis Gabet, laid flowers before the monument in the park of the Olympic Museum.

Olimp 61

OD OLIMPA DO OLIMPA Ugovor HOO-a s “Borovom”

Hrvatski olimpijski odbor i najpoznatiji hrvatski proizvođač kožne, gumene i gumeno-platnene obuće tvrtka Borovo d.d., potpisali su u utorak 2. lipnja u Zagrebu, ugovor o gospodarskoj, promidžbenoj i športskoj suradnji koja će trajati do završetka Olimpijskih igara u Riju 2016. - Vrhunski hrvatski športaši spadaju u sam vrh svjetskih vrijednosti, stoga je svaka sinergija športa i hrvatskog gospodarstva iznimno važna. Naša je društvena obveza promocija hrvatskih proizvoda poput ovih iz Borova - naglasio je predsjednik HOO-a Zlatko Mateša pozdravljajući odluku ove renomirane tvrtke. Tvrtka Borovo čije su tenisice Startas blisko povezane s velikim športskim događajima poput Univerzijade 1987. u Zagrebu, osigurala je više od 200 pari najboljih modela za kandidate za Rio 2016. i sudionike EI u Bakuu. Startas obuća izrađuje se istom ručnom tehnikom kao i davne 1976. od prirodnih materijala, platna i prirodne gume, što je prema riječima predsjednika uprave Gordana Kolundžića, prednost u kvaliteti ovog domaćeg proizvoda koji se izvozi u Francusku, Nizozemsku, Koreju i druge zemlje. Ugovor su u nazočnosti Zlatka Mateše, predstavnika medija te vrhunskih hrvatskih športaša (europskog prvaka u gimnastici Marija Možnika, srebrnog olimpijca, te europskog i svjetskog prvaka u veslanju Damira Martina, brončane olimpijke u taekwondou Martine Zubčić, odbojkašica Mie Jerkov, Maje Poljak i Ane Grbac te evidentnog kandidata za Rio boksača Filipa Hrgovića, potpisali predsjednik Uprave Borova d.d. Gordan Kolundžić i glavni tajnik HOO-a Josip Čop. Potpisivanju ugovora nazočili su, uz ostale, promotor Borova i nositelj zlatne i srebrne olimpijske medalje vaterpolist Dubravko Šimenc, pomoćnik glavnog tajnika HOO-a za marketing Ranko Ćetković te voditeljica marketinga tvrtke Borovo Jasmina Matiša.

Porsche Croatia u Hrvatskoj olimpijskoj obitelji U nazočnosti športaša putnika za prve Europske igre u Bakuu kojima je 8. lipnja u hotelu Panorama u Zagrebu priređen ispraćaj te predstavnika medija, na press konferenciji organiziranoj tim povodom, predsjednik HOO-a Zlatko Mateša sa suradnicima i članovi Uprave Porsche Croatije Ivo Ivančević i Franz Lohninger potpisali su četverogodišnji sponzorski ugovor kojim tvrtka Porsche Croatia i marke koje zastupa Volkswagen, Audi, SEAT, ŠKODA, VW gospodarska vozila, Das WeltAuto - postaje službeni sponzor HOO-a. Porsche Croatia vodeća tvrtka u svojoj industriji koja

Olimp 62

na hrvatskom tržištu automobila drži trećinu udjela ukupnog tržišta, podržavat će hrvatske športaše na tri velika natjecanja – prvim Europskim igrama u Bakuu 2015., Olimpijskim igrama u Riju 2016. i Zimskim olimpijskim igrama u Pjongčangu 2018. - Znamo što za Hrvatsku predstavlja šport i nacionalni športski uspjesi i zato nastavljamo s našom dugogodišnjom potporom hrvatskom športu - rekao je prilikom potpisivanja ugovora Ivo Ivančević čestitajući hrvatskim športašima na izvanrednim uspjesima koje postižu iz godine u godinu. Predsjednik HOO-a Zlatko Mateša pozdravio je povratak Porsche Croatije u hrvatsku olimpijsku obitelj, naglašavajući njihov doprinos uspjesima hrvatskih športaša na Zimskim olimpijskim igrama u Torinu 2006. te Olimpijskim igrama u Pekingu 2008. i Londonu 2012.

Međunarodni olimpijski dan 2015. Pokreni se, uči i otkrij! Pod ovim je motivacijskim sloganom, Hrvatska olimpijska akademija provela čitav niz akcija čija je zadaća mobilizirati hrvatsku zajednicu u proslavi Izložba “Sportska fotograﬁja” - 1. mjesto Kristijan Jalšić - OŠ Popovača (ŠSD Moslavac), Međunarodnoga olimpijskog dana utemeljenog od MOO-a s ciljem boljeg razumijevanja uloge športa i olimpizma u društvu. Središnja proslava Olimpijskog dana održana je u organizaciji Hrvatske olimpijske akademije HOO-a i Hrvatskog školskog športskog saveza u Zagrebu 29. svibnja na Športsko-rekreacijskom centru Mladost, a okupila je više od 850 učenika osnovnih škola u pratnji 150 voditelja i nastavnika. Proslavi su se priključila i brojna ugledna imena hrvatskog športa među kojima olimpijci i vrhunski športaši Josip Pavić, Valent i Martin Sinković, Damir Škaro, Dubravko Šimenc, Zoran Primorac, Antonija Mišura, Gordan Kožulj i Danira Nakić Bilić, ujedno koordinatorica projekta Međunarodnog olimpijskog dana u Hrvatskoj. Nacionalna proslava Olimpijskog dana trajala je više tjedana i u različitim športskim sredinama, prvenstveno potičući mlade članove hrvatskog društva na bavljenje nekom od športskih aktivnosti uz učenje fair playa, solidarnosti te međusobnog uvažavanja i boljem razumijevanju razlika. Tako je u Poreču od 26. travnja do 5. svibnja tijekom završnice prvenstava školskih športskih društava Hrvatske održana izložba na temu “Sportska fotografija” čiji je natječaj proveden tijekom školske godine u osnovnim i srednjim školama. Rezultati natječaja „Sportska fotografija“ Osnovne škole: 1. Kristijan Jalšić - OŠ Popovača (ŠSD Moslavac), 2. Petra Ivančić - OŠ „Braća Bobetko“ (ŠSD Bobetko, Sisak), 3. Matej Horvat - OŠ Jurja Kaštelana (ŠSD Nove Kruge, Zagreb) Srednje škole: 1. Nirvana Sesvečan - SŠ Vrbovec (ŠSD Sokol), 2. Tea Franjić - Gimnazija Josipa Slavenskog (ŠSD Gimnazijalac, Čakovec), 3. Sonja Erceg - Gimnazija Antuna Gustava Matoša, Đakovo (ŠSD Mladost ‘96) Na otoku Braču 29. i 30. travnja. održana je akcija čišćenja

Piše: RADICA JURKIN

bračkog podmorja “Sub Eco BOL 2015.” kao izraz opredjeljenja športa i olimpijskog pokreta u zaštiti okoliša, sukladno Etičkom kodeksu Međunarodnog olimpijskog odbora (MOO). Pokrovitelji akcije bili su Hrvatski i Slovenski ronilački savezi, a uz 300-tinjak ronilaca u akciju su tradicionalno uključena i djeca iz osnovne i srednje škole. U Zagrebu je u dvorani Sutinska vrela, 24. svibnja. u suradnji s Uredom za programe lokalnog športa HOO-a, organizirana proslava Olimpijskog dana za više od 350 djece predškolskog uzrasta. Akademija je u suradnji s Hrvatskim društvom olimpijske filatelije i memorabilije (HDOFM) priredila filatelističku izložbu “Olimpizam putem filatelije” u Vinkovcima te obrazovne radionice u Hrvatskom športskom muzeju namijenjenu mladim športašima na temu olimpizma. S motivacijskim sloganom Pokreni se, uči i otkrij, HOA je pripremila i prigodni žig Olimpijskog dana koji je bio u uporabi na dan proslave Olimpijskog dana 23. lipnja 2015. u poslovnici Hrvatske pošte u Jurišićevoj u Zagrebu. Hrvatski primjer proslave Olimpijskog dana, uz Njemački i Moldovski, kao i primjer Mozambika i Tajlanda, istaknut je na internetskom portalu Međunarodnog olimpijskog odbora http://www.olympic.org/content/olympism-in-action/olympicday/case-studies/case-study-n5/ kao primjer dobre prakse proslave ovog važnog datuma svjetskog olimpijskog pokreta.

Novo privremeno članstvo HOO-a Odlukom skupštine HOO-a od 4. svibnja 2015. u privremeno članstvo ove vrhovne športske institucije u Hrvatskoj, primljena su tri nacionalna saveza - Hrvatski savez američkog nogometa, Hrvatski savez za obaranje ruke i Hrvatski powerlifting savez. Hrvatski savez američkog nogometa osnovan je u Zagrebu 2008. i član je Međunarodnog saveza američkog nogometa – International Federation of American Football (IFAF). Osam klubova sa ukupno 280 natjecatelja, njeguju dvije grane ovoga športa - američki nogomet koji se igra s kontaktom i rušenjem (Tackle Football) ili tzv. nogomet sa zastavicama koji se igra bez kontakta (Flag Football). Predsjednik je Dejan Crtetić, a član skupštine HOO-a Tomislav Skelin. Hrvatski savez za obaranje ruke sa sjedištem u Zagrebu osnovan je u kolovozu 2009. Ima deset klubova i član je Svjetskog saveza za obaranje ruke - World Armwrestling Federation (WFA) koji u svojem sastavu ima 70 zemalja. Predsjednik je Aleksandar Jakovac koji je ujedno i član Skupštine HOO-a u mandatu do 2016. Hrvatski powerlifting savez sa sjedištem u Virovitici osnovan je u lipnju 2012. godine i ima 17 klubova. Privremeni je član Međunarodnog powerlifting saveza (IPF). Natjecatelji u powerliftingu nastupaju u tri sportske discipline - čučanj (squat), potisak s klube (bench press) i “mrtvo” dizanje (deadlift) . Predsjednik je Danijel Škopec, ujedno član Skupštine HOO-a do 2016.

7. seminar koordinatorica u športu Šport treba biti potpuno sigurno mjesto za djevojke i žene, a svaki oblik uznemiravanja i zlostavljanja mora se preventivno

Croatian Olympic Committee closed contract with “Borovo” Croatian Olympic Committee and the best known Croatian manufacturer of leather, rubber and rubber-canvas shoes, the company Borovo d.d., signed in Zagreb on Tuesday, June 2, an agreement on economic, promotional and sports cooperation that will last until the end of the Olympic Games in Rio in 2016. Top Croatian athletes belong at the very top of the world values, making thus every synergy of sports and Croatian economy extremely important. It is our social obligation to promote Croatian products like these from Borovo - said the President of the Croatian Olympic Committee Zlatko Mateša, welcoming the decision of this renowned company. The company Borovo, whose tennis shoes Startas were closely associated with major sports events such as Zagreb Universiade in 1987, has provided more than 200 pairs of the best models for the candidates for Rio 2016 and participants of the European Games in Baku. Startas shoes are made by using the same hand-crafted technique as in 1976, from natural materials, canvas and natural rubber, which, according to words of the CEO Gordan Kolundžić, represents an advantage in the quality of this domestic product exported to France, the Netherlands, Korea and other countries. CEO of Borovo d.d. Gordan Kolundžić and Secretary General of the Croatian Olympic Committee Josip Čop signed the contract in the presence of Zlatko Mateša, representatives of the media and top Croatian athletes (European champion in gymnastics Mario Možnik, silver Olympian, European and World champion in rowing Damir Martin, bronze Olympian in taekwondo Martina Zubčić, volleyball player Mia Jerkov, Maja Poljak and Ana Grbac and an evident candidate for Rio, the boxer Filip Hrgović). The signing ceremony was attended, among others, by the promoter of Borovo and holder of gold and silver Olympic medal, water polo player Dubravko Šimenc, Assistant to the Secretary General of the Croatian Olympic Committee for Marketing Ranko Ćetković and Borovo’s Head of Marketing Jasmina Matiša.

Porsche Croatia in the Croatian Olympic family In the presence of the athletes-participants at the first European Games in Baku - for whom a special farewell ceremony was organized on June 6 in Hotel Panorama in Zagreb - and media representatives, at a press conference organized on this occasion, the president of the Croatian Olympic Committee Zlatko Mateša and his associates and members of the Porsche Croatia’s Board of Directors, Ivo Ivančević and Franz Lohninger signed a four-year sponsorship agreement on the basis of which the company Porsche Croatia and the brands it represents - Volkswagen, Audi, SEAT, ŠKODA, VW commercial vehicles, Das WeltAuto – has become the official sponsor of the Croatian Olympic Committee. Porsche Croatia, the leading company within its industry that holds – at the Croatian automotive market - one third of the total market share, will support the Croatian athletes at three major competitions - the first European Games in Baku in 2015, Olympic Games in Rio in 2016 and Winter Olympics in PyeongChang in 2018. We know how much Croatia appreciates sports and national sports successes and therefore we continue with our long-term support of Croatian sports, said Ivo Ivančević during the signing of the contract, congratulating the Croatian athletes for extraordinary successes they are achieving year after year. The President of the Croatian Olympic Committee Zlatko Mateša welcomed 

63 Olimp

Ljudi nam vjeruju jer i mi smo skinuli dioptriju Oftalmolozi klinike Svjetlost.

Zagreb | Heinzelova 39 Tel. +385 1 777 5656

10 liječnika i 7 medicinskih sestara klinike Svjetlost skinuli su svoju dioptriju laserskom operacijom na istim uređajima koje koriste za ispravljanje vida svojim pacijentima. Laserskim skidanjem dioptrije svoj je vid u klinici Svjetlost do danas ispravilo preko 10 000 ljudi.

Split | Borisa Papandopula 8b Tel. +385 21 783 050

www.svjetlost.hr www.facebook.com/Klinika Svjetlost

OD OLIMPA DO OLIMPA isključiti - poručile su sudionice 7. seminara za koordinatorice u športu, održanoga u Bjelovaru 9. lipnja pod vodstvom predsjednice Komisije za žene u športu i dopredsjednice HOO-a Morane Paliković Gruden. Na seminaru kojeg su suorganizirali HOO i Sportska zajednica Bjelovarsko-bilogorske županije i grad Bjelovar, a nazočilo više od pedeset članica Mreže koordinatorica za žene u športu i predstavnica županijskih tijela, govorilo se o primjeni mjera za poboljšanje statusa žena u športu, rodnoj ravnopravnosti u pravnim i iskustvenim okvirima europskih i svjetskih organizacija, kao i domaćim iskustvima te o problemu uznemiravanja i zlostavljanja u športu i mjerama za njihovo sprječavanje. Morana Paliković Gruden posebno je naznačila prikrivene oblike nasilja, ekonomsko i strukturno, kao dugoročne procese koji imaju ozbiljne negativne posljedice na tkivo društva. Ravnateljica Ureda za ravnopravnost spolova Vlade RH Helena Štimac Radin u svom je izlaganju govorila o više ili manje učinkovitim mjerama za poboljšanje statusa žena u športu iz Nacionalne politike za ravnopravnost spolova koju će trebati donijeti za sljedeće četverogodišnje razdoblje. Članica Vijeća HOO-a i Komisije za žene u sportu Sanda Čorak dala je uvid u rezultate istraživanja njenoga tima o stavovima žena, o poticajima i preprekama njihova sudjelovanja u športu, provedenog u nacionalnim športskim savezima. Rad seminara pozdravili su glavni tajnik HOO-a Josip Čop, predsjednica Povjerenstva za ravnopravnost spolova Bjelovarsko–bilogorske županije Ivana Pirin, predsjednica Sportske zajednice Grada Bjelovara Ana Vrhovnik te Tatjana Grđan, predsjednica Odbora za ravnopravnost spolova Grada Bjelovara. Na seminaru su sudjelovale Ljiljana Ujlaki Šubić, voditeljica Odjela za međunarodnu suradnju HOO-a, Gordana Borko, tajnica Komisije za žene u športu, Dubravka Kiđemet, koordinatorica za žene u športu Športske zajednice Bjelovarsko-bilogorske županije te Đurđica Ištef Benšić, zamjenica župana Bjelovarsko-bilogorske županije.

Uvjet je Nacionalni program športa Više od dvjesto predstavnika nacionalnih športskih saveza, županijskih športskih zajednica, olimpijaca i vrhunskih hrvatskih športaša te športskih institucija, ustanova i hrvatske akademske zajednice, okupljeni na Saboru hrvatskog športa 26. svibnja u Zagrebu na KIF-u, jednoglasno su se izjasnili o štetnosti donošenja bilo kakvog novoga Zakona o športu bez Nacionalnog programa športa. Sabor hrvatskog športa u organizaciji Hrvatskog olimpijskog odbora i Kineziološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, na temu novog prijedloga Zakona, u višesatnoj je raspravi jednoglasno zaključio da prije donošenja bilo kakve odluke o promjeni postojećeg ili donošenja novoga Zakona o športu, Republika Hrvatska mora donijeti Nacionalni program športa kao temeljni strateški dokument. Zakon bi trebao biti, istaknuto je, garancija autonomije športa i športskih organizacija, njegove depolitizacije te bez pokušaja ostvarivanja bilo čijih političkih interesa i prikupljanja političkih poena.

Piše: RADICA JURKIN

the return of Porsche Croatia to the Croatian Olympic family, highlighting their contribution to the success of Croatian athletes at Winter Olympics in Turin in 2006 and Beijing Olympics in 2008 and London Olympics in 2012. International Olympic Day 2015 Move, learn and discover! Under this motivational slogan, Croatian Olympic Academy has conducted a series of actions whose task is to mobilize the Croatian community in the celebration of the International Olympic Day founded by the IOC, aimed at further understanding of the role of sports and Olympism in the society. The central celebration of Olympic Day was organized by the Croatian Olympic Academy, Croatian Olympic Committee and Croatian School Sports Federation in Zagreb on May 29 at the Sports and Recreation Center Mladost, gathering more than 850 elementary school pupils, accompanied by 150 leaders and teachers. The celebration was attended by many prominent names of Croatian sports, including the Olympians and top athletes Josip Pavić, Valent and Martin Izložba “Sportska fotograﬁja” - 1. mjesto Sinković, Damir Škaro, Nirvana Sesvečan - SŠ Vrbovec (ŠSD Sokol) Dubravko Šimenc, Zoran Primorac, Antonija Mišura, Gordan Kožulj and Danira Nakić Bilić, also the Coordinator of the International Olympic Day in Croatia. National celebration of the Olympic Day lasted several weeks and in various sports environments, encouraging, above all, the young members of the Croatian society to engage in any sports activity along with learning about fair play, solidarity, mutual respect and better understanding of the differences. So, from April 26 to May 5, during the finals of Croatian school sports associations’ championships, Poreč was hosting an art exhibition on the topic “Sports photo”, for which the competition was carried out in elementary and high schools during the school year. On the island of Brač, on April 29 and 90, an underwater cleaning action was performed - the “Sub Eco BOL 2015” - as an act of sports and Olympic movement in environmental protection, in accordance with the Code of Ethics of the International Olympic Committee (IOC). The sponsors of the action were the Croatian and Slovenian Diving Federations. Besides 300 divers, the action traditionally included children from elementary and high schools. On May 24, more than 350 children of preschool age attended the celebration of the Olympic Day, organized in the Zagreb hall Sutinska Vrela in cooperation with the Local Sports Program Office of the Croatian Olympic Committee. The Academy, in cooperation with the Croatian Society of Olympic Philately and Memorabilia (HDOFM) organized a philatelic exhibition “Olympism through philately” in Vinkovci and educational workshops in the Croatian Sports Museum, dedicated to young athletes on the topic of Olympism. Along with the motivational slogan “Move, learn and discover”, Croatian Olympic Academy has also prepared a commemorative stamp of the Olympic Day, in use on the day of its celebration - June 23, 2015 - in the office of the Croatian Post in Jurišićeva Street 13 in Zagreb. The Croatian example of the celebration of Olympic Day, besides the German and Moldovan one, as well as the example of Mozambique and Thailand, is highlighted on the website of the International Olympic Committee on the following link http://www.olympic.org/content/olympismin-action/olympic-day/case- studies/case-study-n5/, as an example of good practice in celebration of this important date of he World’s Olympic Movement.

65 Olimp