OLIMP 58 - ožujak 2016.

Broj 58 / ožujak 2016.

ISSN 1331-9523

OLIMPIJSKE NADE: Lana Zbašnik i Samuel Kolega

ZNANOST I ŠPORT Tjelesne aktivnosti starijih

OLIMPIJSKE LEGENDE: Zdravko Zovko

VIJESTI: U ritmu Rija

STIGLA JE NOVA VIRTUALNA KARTICA VISA INSPIRE!

PLAĆAJTE VIRTUALNOM VISA INSPIRE KARTICOM TEKUĆEG RAČUNA INTEGRIRANOM U VAŠ MOBILNI TELEFON. PBZ Wave2Pay, inovativna usluga PBZ grupe, uvodi novost u beskontaktno plaćanje mobilnim telefonom – prvu karticu tekućeg računa u virtualnom obliku Visa Inspire. Iskoristite prednosti novog načina plaćanja i ugovorite PBZ Wave2Pay uslugu i virtualnu karticu Visa Inspire u najbližoj PBZ poslovnici.* Plaćajte sigurno, brzo i jednostavno u zemlji i inozemstvu uz PBZ Wave2Pay uslugu.

SVIJET MOGUĆEG. wave2pay.pbz.hr * Za ugovaranje virtualne kartice Visa Inspire potrebno je prethodno imati otvoren PBZ tekući račun u kunama.

Mobilni telefon treba podržavati NFC tehnologiju i imati operativni sustav Android KitKat 4.4 ili više.

Prodajna mjesta na kojima je moguće plaćanje PBZ Wave2Pay uslugom označena su simbolima za prihvat beskontaktnog plaćanja.

Ovaj oglas je informativnog karaktera i ne predstavlja obvezujuću ponudu za Privrednu banku Zagreb.

Istra, Hrvatska

Pored mora, sunca i opuštanja u prekrasnoj prirodi 2016. godine ne propustite događanja:

Dancestar 25. – 29.5.2016.

Swatch Beach Volleyball Major Series 28.6. – 03.7.2016.

Poreč Open Air Festival 09.6. – 10.9.2016.

Porečki delfin 03.09.2016.

Porečki povijesni festival Giostra 09. – 11.09.2016.

Poreč Triatlon 16.10.2016.

www.to-porec.com

Sadržaj

Fotografija: Ronald Goršić (Cropix)

8

Europska Univerzijada Studentske igre pred vratima

29

Prilog Povijest hrvatskog športa

12

Olimpijske nade Lana Zbašnik i Samuel Kolega

42

16

Olimpijske legende Zdravko Zovko

Društvo i šport Treba li šport preseliti u Ministarstvo turizma?

20

46

Nastanak modernog športa Planinarstvo

MOO i šport Susret športa, kulture i obrazovanja

24

50

Znanost i šport Tjelesna aktivnost starijih osoba

Žene i šport Športska tijela siromašna ženama

Broj 58 / ožujak 2016.

ISSN 1331-9523

OLIMPIJSKE NADE: Lana Zbašnik i Samuel Kolega

ZNANOST I ŠPORT Tjelesne aktivnosti starijih

OLIMPIJSKE LEGENDE: Zdravko Zovko

Olimp 6

VIJESTI: U ritmu Rija

Za nakladnika:

Uredništvo:

Josip Čop Hrvatski olimpijski odbor Trg Krešimira Ćosića 11, 10 000 Zagreb

Saša Ceraj, Ante Drpić, Gordana Gaćeša, Radica Jurkin, Siniša Krajač, Jura Ozmec, Ana Popovčić, Nada Senčar

Glavni urednik:

Ante Drpić

M 14 d.o.o (Jet-set magazin) Preradovićeva 23, 10 000 Zagreb

Urednica priloga Povijest Hrvatskog športa:

Oblikovanje i prijelom:

Ana Popovčić

Marin Stojić

Produkcija:

terminologija 52 Športska Jezici u nazivima svjetskih športskih organizacija

56 Internet Hrvatski športski savez gluhih 58 Publicistika Varaždin - kolijevka rukometa u Hrvatskoj Olimpa do Olimpa 60 Od U ritmu Rija

Prijevod:

N. T. Dalma d.o.o., Medveščak 13, Zagreb Tisak:

Vjesnik d.d.

Slavonska avenija 4 10000 Zagreb Naklada:

2000 primjeraka

Olimp je časopis Hrvatskog olimpijskog odbora.

www.hoo.hr e-mail: hoo@hoo.hr

sve je manje dana preostalo do svečanog otvaranja ljetnih Olimpijskih igara u Riju.

Najveći je to športski događaj na planetu kojeg će pratiti više od dvije milijarde ljudi, dok će na športskim borilištima 10.500 športašica i športaša nastojati na najbolji način promovirati svoju zemlju, šport kojim se bave i – sebe.

Oni koji se uspiju popesti na olimpijski tron, ostat će zapisani kao športaši čija imena i prezimena nikad, baš nikad neće biti zaboravljena, naći će se na onom vječnom popisu športskih velikana.

Sredinom ožujka, naših je športaša koji su osigurali nastup na Igrama 49. Bit će ih zacijelo manje no u Londonu kada ih je nastupilo 107; u Riju je realno očekivati njih osamdesetak.

Projekt OI Rio 2016. u HOO-u je započeo s realizacijom prije četiri godine, netom nakon završetka Igara u Londonu. S ponosom možemo reći da je realizacija Projekta tekla prema planu, da su našim športašicama Glavni tajnik Hrvatskog i športašima ponuđeni zadovoljavajući uvjeti, sve kako olimpijskog odbora bi svojim znanjem i vještinama mogli konkurirati Secretary General of the športašima sa svih strana svijeta.

Croatian Olympic Committee Naravno, odgovor na to koliko smo bili uspješni (i športaši i mi), dat će broj osvojenih medalja u Riju.

Josip Čop, dipl. oec.

Nitko nam nema pravo oduzeti nadu, a nada za nas u HOO-u znači osvojiti broj odličja na razini Londona, dakle šest. No, isto tako, nitko nam ne može oduzeti veliku želju da se hrvatski športaši iz Brazila vrate barem s jednom medaljom više...

A kao svojevrsno zaigravanje za Rio, u Zagrebu i Rijeci od 12. do 25. srpnja održat će se Europske sveučilišne igre, događaj na kojem će nastupiti gotovo pet i pol tisuća studenata-športaša iz 45 europskih zemalja...

day after day, the opening ceremony of the Summer Olympics in Rio is getting closer and closer. This is the biggest sports event on the planet that will be followed by more than two billion people, while in the sports venues there will be 10,500 male and female athletes seeking to promote in the best way their country, sports they are practicing and - themselves.

Those who manage to climb on the Olympic pedestal, will be recorded as the athletes whose names and surnames will never, never be forgotten, staying on that eternal list of sports notables.

In mid-March, the number of our athletes who have qualified for the Games is 49.

There will be certainly less athletes than at the London Olympics when there were 107 athletes; concerning the Rio Olympics, it would be realistic to expect eighty of them.

The Croatian Olympic Committee began with the realization of the Project Rio Olympics 2016 four years ago, right after the end of the London Olympics. We can proudly say that the realization of the project ran according to the plan and that our athletes were offered satisfactory conditions, everything in order to enable them to use their knowledge and skills in competing with athletes from all around the world.

Of course, the question on how successful we have been (both the athletes and us) in the same will get its answer in number of medals won in Rio. No one has the right to take us away the hope, the hope that for us in the Croatian Olympic Committee means winning the number of medals equal to the number of medals won at the London Olympics - that is six. However, no one can take us away the wish to have the Croatian athletes return from Brazil with at least one more medal...

As a sort of preparation for Rio, the European Universities Games will be held in Zagreb and Rijeka from July 12 to 25, an event that will host nearly five and a half thousand students-athletes from 45 European countries...

Olimp 7

Europska Univerzijada

Sveučilišne igre Piše: ZVONIMIR MATIĆ

Na trećim Europskim sveučilišnim igrama (12.-25.srpnja) Zagreb i Rijeka okupit će preko 5 tisuća studenatanatjecatelja s oko 300 različitih sveučilišta iz 45 europskih zemalja

H

rvatska će od 12. do 25. srpnja ove godine ugostiti najveći multišportski događaj od svoje neovisnosti – Europske sveučilišne igre, poznat i pod nazivom Europska Univerzijada. Gradovi Zagreb i Rijeka će kroz više od dva tjedna okupiti preko 5 tisuća studenata-natjecatelja s oko 300 različitih sveučilišta iz 45 europskih zemalja.

Natjecanja će se održavati u 21 športu: badmintonu, bridžu, golfu, judu, karateu, košarci, košarci 3x3, nogometu, malom nogometu, odbojci, odbojci na pijesku, plivanju, ragbiju 7, rukometu, športskom penjanju, stolnom tenisu, tenisu, šahu, taekwondou, vaterpolu i veslanju, a u dva športa - plivanju i stolnom tenisu – po prvi puta u povijesti ovoga događaja, održat će se natjecanja i za studente s invaliditetom.

Sve navedene brojke ukazuju na značajan pomak u odnosu na prethodna izdanja Europskih sveučilišnih igara, što je bio i cilj Hrvatskog akademskog sportskog saveza (HASS) prilikom podnošenja kandidature. Na prvim igrama, koje su održane u Cordobi 2012. godine, nastupali su športaši sa 151 sveučilišta, dok su prije dvije godine u Rotterdam stigli športaši sa 174 sveučilišta. S obzirom na to kako su se na oba dosadašnja izdanja igara natjecanja održavala u 10 športova, evidentno je kako Zagreb i Rijeka znatno povisuju organizacijsku razinu događaja u svakom smislu.

- Europske sveučilišne igre su mladi događaj, naše Igre u Zagrebu i Rijeci bit će tek treće po redu. Povećanje broja športova, sudionika, ali i podizanje standarda organizacije, medijske prepoznatljivosti i vidljivosti, normalan su razvojni put svakog športskog događaja. Hrvatski Olimp 8

akademski sportski savez je prilikom podnošenja kandidature izrazio spremnost na organizaciju natjecanja u svim športovima koji su trenutno u programu EUSA-e (a to je 19 športova) te smo predložili uvođenje još dva – plivanje i vaterpolo, kao i dva športa za športaše s invaliditetom – stolni tenis i plivanje.

Uključivanjem svih navedenih športova u program Europskih sveučilišnih igara Zagreb-Rijeka 2016. očekujemo između 5000 i 5500 natjecatelja te će to biti najmasovnije Europske sveučilišne igre do sada, ali i najmasovnije športsko natjecanje u Hrvatskoj ikad, jer ćemo po broju športaša nadmašiti zagrebačku Univerzijadu iz 1987. kada je nastupilo oko 3800 natjecatelj - izjavio je predsjednik Organizacijskog odbora ESI Zrinko Čustonja.

- Mišljenja sam da će integracija studenata s invaliditetom u jedno ovako veliko natjecanje, doprinijeti podizanju njihova samopouzdanja, osjećaja pripadnosti društvu, te upoznavanju šireg kruga prijatelja. Na ovaj način ostvaruje se mogućnost da kroz zajedničko sudjelovanje na najjednostavniji način pokažu da su ravnopravni i vrijedni isto kao i njihove kolege športaši bez invaliditeta, te da iza njihovih rezultata također stoji puno odricanja i marljivi rad - kazala je športska direktorica ESI-ja Danira Bilić.

Zagreb je prije 29 godina bio domaćin Univerzijadi, za potrebe koje su izgrađeni i obnovljeni brojni objekti, a Europske sveučilišne igre pokazale su se izvrsnom prilikom za ponavljanje takve prakse. Pritom se u prvom redu misli na studentske smještajne kapacitete, odnosno studentska naselja “Stjepan Radić” i “Cvjetno naselje” u Zagrebu, koja su potpuno renovirana te novi studentski dom na kampusu “Trsat” u Rijeci.

pred vratima

9 Olimp

Europska Univerzijada Koliko je novaca uloženo u obnovu i izgradnju sportskih objekata i studentskih domova? U kojoj su mjeri za njihovu obnovu korištena sredstva iz EU fondova?

- Upravo ta obnova predstavlja jedno od najvećih nasljeđa Europskih sveučilišnih igara, jer dugoročno - od njih najviše profitiraju hrvatski studenti koji studiraju u Zagrebu i Rijeci.

Cjelokupna obnova sveučilišnih smještajnih kapaciteta u ova dva grada financirana je s više od 400 milijuna kuna iz EU fondova, ujedno značajno utječući na povišenje studentskoga standarda - rekao je Čustonja.

S obzirom da će se ESI održati niti mjesec dana prije OI u Rio de Janeiru, hoće li se u Zagrebu i Rijeci natjecati i športaši koji će sudjelovati na OI? - To je u ovom trenutku teško reći s obzirom na to da je prošao tek prvi rok prijava od predviđena tri, ali vjerujem da će se Igre koristiti i u svrhu priprema za OI u Riju ako pojedini nacionalni športski savezi procijene da im termin natjecanja na ESI-ju u njihovom športu odgovara - smatra Bilić.

Koliko hrvatskih športaša se očekuje

Bit će to najmasovnije športsko natjecanje u Hrvatskoj ikad, jer će po broju športaša nadmašiti zagrebačku Univerzijadu iz 1987. kada je nastupilo oko 3800 natjecatelja

Maskota Hrki i Damir Boras - rektor Sveučilišta u Zagrebu

na natjecanju i s koliko sveučilišta?

Kakve rezultate možemo očekivati od njih?

- Točan broj naših športaša znat ćemo kad se zatvore prijave, a najkasnije do 1. svibnja 2016. U svakom športu imamo pravo prijaviti športaše/

ŽELJE SE OSTVARUJU.

decathlon.hr

ekipu koji su pobjednici nacionalnog sveučilišnog prvenstva te jednu ekipu iz grada domaćina. S obzirom na sastav ekipa i veliki broj kategorija u pojedinačnim športovima, trenutačno je teško pretpostaviti kakve rezultate možemo očekivati. Vjerojatno ekipe koje su bile prve na europskom prvenstvu, kao što su Vern u malom nogometu i Sveučilište u Zagrebu u ženskoj košarci, na ESI-ju 2016. mogu ozbiljno konkurirati za medalju - rekla je Bilić.

- Europske sveučilišne igre ugostit će preko pet tisuća studenata s više od 350 sveučilišta iz 45 europskih zemalja. Od toga očekujemo oko 700 hrvatskih studenata sa svih hrvatskih sveučilišta, ali i brojnih veleučilišta i samostalnih visokih škola.

Možemo slobodno konstatirati kako će čitava europska studentska športska elita ovoga ljeta biti u Zagrebu i Rijeci. U športskom smislu, ti rezultati nisu, naravno, na razini Olimpijskih igara, jer uglavnom govorimo o studentima-sportašima, ali činjenica da ih pokreće želja za natjecanjem koja nije motivirana ničim drugim nego ljubavlju prema športu, daje ovim igrama

599

00 KN

B’TWIN DJEČJI BICIKL

139 GEOLOGIC PIKADO

00 KN

European Universiade in Zagreb and Rijeka

poseban karakter - dodao je Čustonja.

Za izvedbu tako zahtjevnog događaja, kao što su Igre, potreban je veliki broj volontera – njih oko dvije tisuće – a prijave pristižu sa svih krajeva svijeta i Hrvatske, posebice iz gradova domaćina.

- Volonteri su srce i okosnica naših Igara. Bez njih se danas ne može organizirati niti jedno veliko multišportsko natjecanje. Planiramo okupiti više od 1500 volontera iz Hrvatske, ali i iz Europe odnosno svijeta.

Trenutno imamo prijavljene volontere iz 20-ak europskih zemalja te čak iz Meksika, Argentine i Japana, a najstarija prijavljena volonterka ima 62 godine. Volontiranje ima kulturološku i socijalnu dimenziju koja u Hrvatskoj, nažalost, nije snažno izražena, pa će činjenica da ćemo imati više od 1500 volontera biti i svojevrsna ostavština Igara jer nije jednostavno okupiti i organizirati toliki broj volontera. Interes za volontiranjem na Igrama raste iz mjeseca u mjesec, a nadamo se kako ćemo na njihovu želju uspješno odgovoriti nudeći im nezaboravan provod i priliku za upoznavanjem mladih iz čitave Europe - rekao je Čustonja.

Pozitivan duh koji širi volonterizam dodatno će osnažiti i najveselije lice Igara – maskota, hrčak Hrki – koji je, kao svojevrsni nasljednik Zagija, prisutan na svim događajima povezanima s igrama.

Kakav je njegov marketinški potencijal? Je li u planu izrada suvenira

s njegovim likom koje bi natjecatelji mogli ponijeti kao uspomenu na sudjelovanje na ESI? - Hrki je svojevrstan nasljednik Zagija – simbola Zagreba i Univerzijade 1987. Na jednak način želimo postići da Hrki komunicira jednu poveznicu s poviješću, ali svakako i težnju za izvrsnošću, prema kojoj su usmjerene i naše Igre. Hrki je hrčak, životinjica koja je najpoznatija po svojemu glavnom načinu zabave – trčanju. On nije agresivan, ne žudi za pobjedom, ne trči kako bi bio najbolji, već jednostavno zato jer ga šport i vježbanje čine sretnim. A upravo je to i glavna poruka naših Igara: baviti se športom zbog športa samoga i svega pozitivnog što nam on donosi. Hrki je također i jedan od glavnih simbola Igara, a vizualno će biti i jest prisutan na svim sadržajima povezanima s Igrama, pa tako i na marketinškim proizvodima.

Zagi je 1987. bio na nizu proizvoda jer proizvodi koji su imali na ambalaži Zagija ili znak Univerzijade dio poreza nisu uplaćivali u saveznu blagajnu već izravno organizatoru Univerzijade, pa se tako financirala Univerzijada, ali je to doprinijelo i popularnosti i vidljivosti Zagija. Hrki nije bio te sreće... – govori Zrinko Čustonja.

Osim športskih događaja, na samim Igrama održavat će se, dakako, zabavni, kulturni i edukativni sadržaji, od kojih se ističe Rektorska konferencija, koja će za vrijeme Igara u Opatiji okupiti oko 100 rektora iz čitave Europe. 

From July 12 to 25 this year, Croatia will host the biggest multi-sports event since its independence - the European Universities Games, also known as the European Universiade. The cities of Zagreb and Rijeka will host, through more than two weeks, over 5000 students from 300 different universities from 45 European countries.

The competitions will be held in 21 sports: badminton, bridge, golf, judo, karate, basketball, basketball 3x3, football, indoor soccer, volleyball, beach volleyball, swimming, rugby 7, handball, rock climbing, table tennis, tennis, chess, taekwondo, water polo and rowing, and in two sports - swimming and table tennis - for the first time in the history of this event, there will be a competition for students with disabilities.

“European University Games in Zagreb and Rijeka will be the so far biggest sports competition in Croatia, because we will outnumber in terms of number of athletes - the Zagreb Universiade held in 1987, which hosted around 3800 competitors”, said the President of the Organizing Committee of European Universities Games Zrinko Čustonja.

In addition to the sports events, the Games will offer entertaining, cultural and educational events as well, in particular the Rectors’ Conference. This Conference - held in Opatija during the Games – will bring together around 100 rectors from all over Europe.

(Zvonimir Matić)

11 Olimp

Olimpijske nade: Lana Zbašnik i Samuel Kolega

Lana Zbašnik

O

boje su rođeni 1999. godine.

Ona je svijet ugledala u lipnju u Rijeci, on je rođen pet mjeseci prije u njemačkom Ulmu, ali snažne obiteljske korijene vuče iz Kalija na otoku Ugljanu. Oboje su u ranoj dobi ušli u šport koji danas ispunjava veći dio njihovih života. Ona je Lana Zbašnik, dobitnica nagrade Dražen Petrović za 2015. godinu u kategoriji najveće nade hrvatskog športa. On je Samuel Kolega, 17-godišnjak kojeg je sedam stotinki dijelilo od osvajanja medalje na Olimpijskim igrama mladih, na kojima je nastupila i Lana.

Ako ste prema dosadašnjem opisu pomislili da se radi o darovitim hrvatskim plivačima ili jedriličarima, na lošem ste tragu. Voda jest potrebna da bi se bavili svojom omiljenom aktivnošću, ali mora biti u čvrstom agregatnom stanju, pretvorena u mnoštvo bijelih pahulja po kojima se Lana i Samuel neumorno spuštaju već više od deset godina i osvajaju medalje na najvećim dječjim skijaškim utrkama.

Lanu je skijanjem zarazio tata GoOlimp 12

Dvojac za velike uspjehe Piše GORDAN GABROVEC Fotografije: IOC/YOG

Lana Zbašnik i Samuel Kolega velike su nade hrvatskog skijanja. Oboje su rođeni 1999. godine, on u siječnju, ona u lipnju, za oboje kažu da su izvanredan „materijal“...

Samuel Kolega

ran, glavni tajnik Skijaškog kluba Rijeka, u kojem je Lana jedna od najvećih uzdanica.

- Tata je trenirao, pa me on gurnuo u skijanje kad sam bila mala.

U početku je to bila samo zabava, ali brzo sam ga zavoljela i ostala u njemu.

Kad sam ušla u reprezentaciju, onda je to postalo ozbiljno. Sad ne mogu zamisliti život bez skijanja - kaže 16-godišnja učenica drugog razreda Prve riječke hrvatske gimnazije.

Da je Samuel dječačke dane provodio u mjestu svojih predaka, teško je zamisliti da bi danas, prema aktualnoj FIS ljestvici, bio najbolji veleslalomaš svijeta u svom godištu (1999.). Naime, na otoku Ugljanu najviši je vrh Šćah koji se nalazi 286 metara iznad mora. Prema podacima s Wikipedije, na Ugljanu “snijeg je vrlo rijetka pojava, a kad se i pojavi zadržava se vrlo kratko (prosječan broj dana sa snijegom je 1)”.

No, kako je Samuelove roditelje put odveo u Zagreb, a majka Sonja bila rukometašica koju je trenirao Ante

Kostelić, Sljeme je vrlo rano postalo njegovo “igralište”.

Nestvarni rezultati Janice i Ivice Kostelića povukli su mnogu djecu u skijaški šport i zaslužni su što je alpsko skijanje u Hrvatskoj prešlo iz dimenzije obiteljskog projekta u sustav koji može stvarati buduće prvake.

- Sigurno je lakše ovako kad imaš ekipu oko sebe, nego ono što su Janica i Ivica morali prolaziti. Jako sam zadovoljan ovim načinom rada i kako je sustav posložen - kaže Samuel.

Lanu muči samo jedan detalj: - Odlično funkcioniramo na treninzima kao ekipa, dobra smo škvadra.

Jedino je zeznuto kad idemo na utrke, jer ne možemo svi ići na iste pa se moramo dijeliti...

U Laninom i Samuelovom slučaju došlo je do sretnog spoja oba spomenuta modela. Tako je Samuelova zimska baza postao austrijski Innerkrems, gdje je njegova majka zarađivala kao učiteljica skijanja, a Sami mogao skupljati dragocjene mjesece skijaških treninga sa svojim prvim

trenerom Markom Bošnjakom te tako nadoknaditi hendikep koji naši skijaši imaju u odnosu na vršnjake iz zemalja u alpskom pojasu.

- Taj dio je još uvijek prisutan u njegovom razvoju i velikim dijelom zbog toga postiže ovakve rezultate.

Naime, Sami se još uvijek nije do kraja fizički razvio i taj dio me veseli.

Očekujem da će s njegovim fizičkim razvojem doći još jedan, recimo to tako, besplatni napredak - reći će njegov današnji trener Mirko Kvastek, s kojim, baš kao i Lana, surađuje već pet godina.

- S njima je lijepo raditi. Imaju neke vrline koje mi se strašno sviđaju. Jako cijenim njihove ljudske osobine. Lanina najveća snaga je tvrdoglavost koju ponekad pokazuje. Sami je upravo suprotno, vrlo smiren. U određenim trenucima svakome to donese neku prednost i to su karte na koje se može igrati. Ja se još ni blizu nisam zasitio rada s njima i pritom mi nije najvažnija njihova skijaška perspektiva - istaknuo je Kvastek.

13 Olimp

Olimpijske nade: Lana Zbašnik i Samuel Kolega

Lana je potkraj siječnja nastupila na svojoj prvoj utrci Svjetskog kupa, na veleslalomu na mariborskoj Zlatnoj lisici...

Paralelno sa skijanjem, Samuel je trenirao džudo i nogomet, a čak je u jednom trenutku razmišljao o nogometnoj karijeri.

- Dvoumio sam se, ali ne predugo!

Nogomet nije imao šanse, s obzirom na pozadinu njegove priče i nadmetanja s tri godine starijim bratom Eliasom, također odličnim skijaškim reprezentativcem, što je na najbolji način potvrdio osvajanjem slalomske bronce na juniorskom svjetskom prvenstvu početkom ožujka ove godine u Sočiju.

- Brat mi je od velike pomoći. Kako je tri godine stariji, prošao je sve to prije mene i prenosi mi svoja iskustva, kaže mi što me čeka...

Iako na treninzima po austrijskim i švicarskim ledenjacima te na natjecanjima po europskim skijalištima provedu gotovo 200 dana godišnje, ne zapostavljaju školske obveze. Knjige su “obvezatna oprema” na Zermattu ili Hintertuxu, ledenjacima koji su standardne baze hrvatskih reprezentacija.

- Prije, dok sam išao u Zagreb u školu, imao sam dosta muka; privatna gimnazija u Zadru je pun pogodak.

Puno mi je lakše. Dosta svojih obveza mogu obaviti putem interneta, što je velika pomoć, budući da sam u od Božića do kraja veljače bio svega četiri dana kod kuće - otkriva nam Samuel.

Lanina je prednost što u svojoj gimnaziji pohađa sportski razred pa profesori imaju razumijevanja za njezinu skijašku karijeru: - Zna mi se dogoditi da moram po cijele noći učiti, ali izlaze mi dosta ususret profesori s terminima ispita, a imam i dobre prijatelje koji mi pomažu - ističe Lana.

Ova je sezona prva prekretnica u njihovim karijerama. Iz dječjeg skijanja, u kojem su nizali sjajne rezultate, prešli su na skupljanje bodova po FIS utrOlimp 14

kama. Otkazivanje sljemenske utrke odgodilo je mogući debitantski nastup za oboje i u utrci Svjetskog kupa.

Lana je svoj dočekala u veleslalomu na mariborskoj Zlatnoj lisici, gdje nije uspjela završiti prvu vožnju.

- To je bilo odlično iskustvo, super što sam dobila tu priliku. Znam da nisam još dovoljno dobra za nekakav značajan rezultat u Svjetskom kupu. Ne tražim ispriku, ali i staza je bila u jako lošem stanju - rekla je Riječanka o svom mariborskom iskustvu.

Oboje žele jednog dana pobjeđivati u Svjetskom kupu, na listi želja je i olimpijsko odličje kojem je Samuel bio tako blizu na 2. Zimskim olimpijskim igrama mladih u Lillehammeru. No, četvrto mjesto u slalomu nije ostavilo gorak okus: - Bio je jako lijep doživljaj, ugođaj kao da smo bili na „velikim“ Olimpijskim igrama. Zadovoljan sam rezultatima, pogotovo u slalomu. Očekivao sam da ću u veleslalomu biti među prvom petoricom (i bio je peti - op. a.), ali nisam mislio da ću biti tako dobar u slalomu, tu sam i sebe iznenadio.

Ispalo je super.

Lana je bila malo manje zadovoljna onime što je pokazala na Igrama u Norveškoj.

- Nije bilo jako loše, ali očekivala sam više u veleslalomu. No, konkurencija je bila jaka, a i staze su bile dosta teške, dugačke, tako da sam na kraju ostala bez snage.

Njihov trener je bio zadovoljan.

Rezultati iz Lillehammera nisu mjerilo, već samo pokazatelj u kojem smjeru se razvijaju njihove karijere. Mirko Kvastek vjeruje da u svojim rukama ima odličan materijal.

- Vjerujem u njihovu skijašku budućnost, vjerujem da mogu postići velike uspjehe. 

Duo for great successes Croatian ski team Lana Zbašnik and Samuel Kolega were born in 1999, he in January and she in June. Both of them made their first ski steps already at an early age. Lana inherited the love for snow from her father Goran who enjoys skiing, and Samuel - influenced by his mother Sonja followed the footsteps of his three years older brother Elias who is also a member of the Croatian national ski team.

In children’s competition both of them have been winning the medals at major races for cadet age, and for winning the giant slalom at the Topolino Trophy 2015 Lana Zbašnik was presented the award “Dražen Petrović» in the category of the greatest hope of Croatian sports. According to the last FIS ranking, Samuel Kolega is the best giant slalom skier among the skiers born in 1999.

From February 13th - 21st 2016, Lana and Samuel represented Croatia at the 2nd Winter Youth Olympic Games in Lillehammer.

By winning the fourth place in slalom, with only seven hundredths of a second behind the third-placed skier, Samuel Kolega has achieved the best placement of Croatian athletes at the Winter Youth Olympic Games, and he was fifth in the giant slalom race.

For five years, Lana and Samuel have been training under the guidance of Mirko Kvastek who extremely appreciates not only their ski but also their human qualities and believes that he has a top “material” in his hands.

(Gordan Gabrovec)

C

M

Y

CM

MY

CY

CMY

K

Croatia Airlines - lagano do cilja!

Odaberite Croatia Airlines za svoja putovanja!

Dugogodišnji partner Hrvatskog olimpijskog odbora nudi vam modernu flotu, pažljivo sastavljen red letenja i izvrsnu uslugu na letu.

Posjetite našu web stranicu i kupite kartu!

072 500 505, +385 1 6676 555

croatiaairlines.hr Službeni prijevoznik olimpijaca

Olimpijske legende: Zdravko Zovko

K

arijera vrijedna divljenja.

U jednoj rečenici bi se mogao sažeti rukometni put Zdravka Zovka (60), zlatnog olimpijca i jednog od najtrofejnijih europskih rukometnih trenera. Kao igrač osvojio je zlatnu olimpijsku medalju na OI u Los Angelesu 1984., te srebro i broncu na svjetskim prvenstvima (1982., 1974.). Bio je trener Zagreba

čeo na vanjskoj poziciji, a na toj poziciji je i završio karijeru u talijanskom Ortigiju iz Siracuse.

- Mi krila uvijek sanjamo igrati na vanjskoj poziciji. Pa mi se san ostvario - kazao je sa smiješkom.

S Medveščakom je osvojio dva kupa bivše države, dok je u Italiji osvojio tri naslova prvaka, a u sezoni 1985/86. bio je najbolji strijelac Europe s 300

Pregršt medalja

Zdravka Zovka Piše: DENIS LUGARIĆ

Kao igrač osvojio je zlatnu olimpijsku medalju na OI u Los Angelesu 1984., te srebro i broncu na svjetskim prvenstvima (1982., 1974.). Bio je trener Zagreba u dvostrukom pohodu na krov Europe, dok je kao izbornik s Hrvatskom osvajao njene prve medalje

u dvostrukom pohodu na krov Europe, dok je kao izbornik s Hrvatskom osvajao njene prve medalje.

Bio je i izbornik ženske rukometne reprezentacije, vodio Podravku i Lokomotivu, rusku Zvezdu, te osvojio niz klupskih trofeja u Italiji, Sloveniji i Mađarskoj. Odlikovan je i državnim odličjem red Danice Hrvatske s likom Franje Bučara. Trenutačno vodi ekipu mađarskog Dunaujvarosija s kojom je ostvario veliki uspjeh plasiravši se u polufinale Kupa EHF. Rado se prisjetio svojih rukometnih početaka u Bosanskom Brodu, dolaska u Medveščak, te vremena kada je rukomet bio bliže amaterizmu nego profesionalizmu. Bio je sjajno lijevo krilo. No, zanimljivo, kao klinac je poOlimp 16

golova u 29 utakmica! Ipak, krunu igračke karijere je doživio na OI u Los Angelesu 1984. osvojivši zlato. Od hrvatskih rukometaša na tim igrama još su bili vratar Mirko Bašić i Pavle Jurina.

- Olimpijsko zlato je kruna moje igračke karijere. Bio je to spektakl na američki način. Igrao se u dvorani LA Lakersa, presvlačili smo se u njihovoj svlačionici. Upozorili su nas da se u toj svlačionici ne gubi, pa smo osvojili zlato.

Finale u kojem je Jugoslavija pobijedila Njemačku (18-17) pamti po još jednom detalju.

- Želio sam za uspomenu loptu s kojom se igralo. U posljednjim sekundama sam je uhvatio i u gužvi bacio pričuvnom vrataru Rolandu Pušniku

Utakmica Partizan (Bjelovar) - Medveščak: slijeva - Nedjeljko Prodanić, Josip Šojat, Hrvoje Horvat, Zdravko Zovko i Nino Matuš

na tribine da je sakrije. Međutim, trener Branislav Pokrajac nije dobio medalju, samo igrači. Bio je razočaran, pa sam mu poklonio tu loptu s potpisima svih igrača - otkrio je.

Trenersku karijeru je započeo u Ortigiju u Italiji, a 1992. se vratio u

Iztok Puc, Tomislav Farkaš, Zdravko Zovko i Zdenko Zorko

Hrvatsku preuzevši Zagreb s kojim je ispisao najsjajnije stranice u povijesti hrvatskog klupskog rukometa. U dvije sezone (‘92 i ‘93) Zagreb je pokorio Europu u dva nezaboravna finala protiv Teke i Wallaua.

Prvo će ostati zapisano kao je-

Krunu igračke karijere doživio je na OI u Los Angelesu 1984. osvojivši zlato. Od hrvatskih rukometaša na tim igrama još su bili vratar Mirko Bašić i Pavle Jurina

dinstveno jer zbog rata u Hrvatskoj, Zagreb niti jedan susret nije mogao igrati doma.

Zovko je u to vrijeme vodio i klub i reprezentaciju, a od 1994. je samo izbornik reprezentacije, predvodivši našu vrstu do prve tri medalje nakon proglašenja neovisnosti - zlata na Mediteranskim igrama u francuskom Languedoc-Roussillonu (1993.), bronce na EP u Portugalu (1994.) i srebra na SP na Islandu (1995).

- To su lijepi trenuci vezani uz period koji je bio težak u Hrvatskoj. Bio je rat, a mi smo putem športa pokušali promovirati Hrvatsku kao novu državu.

Bilo je i grižnje savjesti što nismo bili na ratištu...

Međutim, mislim da smo dali svoj

obol i dali ljudima neko zadovoljstvo u teškim trenucima - kaže.

Nakon Islanda je napustio reprezentaciju. No, za kormilo rukometne vrste je sjeo još jednom, na EP 2000. kojemu je Hrvatska bila domaćin. Očekivanja su bila velika, no reprezentacija je doživjela neuspjeh.

U susretu za 5. mjesto je izgubila od Slovenije i ostala bez plasmana na OI u Sydney.

- Kada gledam svoju karijeru, igračku i trenersku bio mi je to najteži poraz, ali i porazi su sastavni dio športa.“ Pohvalio je sadašnji rukometni stožer predvođen izbornikom Željkom Babićem i suradnicima Ivanom Balićem i Petrom Metličićem. Smatra i kako bi Zagreb, ako zadrži kostur sastava, uz malo nadogradnje, mogao za 17 Olimp

Olimpijske legende: Zdravko Zovko godinu-dvije biti ugodno iznenađenje, možda doći i do Final Foura Lige prvaka.

Otkrio je i tajnu uspjeha hrvatskog rukometa koji je sa čak 18 medalja osvojenih na velikim natjecanjima naš najtrofejniji sport.

- Tajna je u dobrom sustavnom radu i organizaciji HRS-a. Činjenica je da stalno proizvodimo kvalitetne igrače, što znači da se dobro radi. Iz generacije u generaciju izbacujemo kvalitetne igrače i održavamo rezultate na visokom nivou.

Nažalost, ženski rukomet nije na toj razini. Cure još uvijek čekaju prvu veliku medalju.

- Možda bi i kod žena bilo drugačije da se osvojila koja medalja. Možda bi tad kod mladih bio veći interes. Nažalost, nedostaje nam baze - smatra.

Otkrio je kako obožava tenis. Ima društvo s kojim redovito igra već 16 godina.

- Moja dva brata, pa onda Bašić, Jarak, Miljak, ima nas dosta... Malo igramo, puno pričamo.

Tko je najbolji ?

- Bašić je najbolji tenisač među rukometašima - priznaje.

Uživa i u svom masliniku na Krku koji broji 58 maslina.

- Radim ulje kada mi rode. Ove godine se nadam 1000 kg što je oko 100 litara ulja. To me odmara i opušta, čini sretnim, No, sve je teže raditi, stigle su godine, manje je kondicije, pa je sve zahtjevnije - kazao je na kraju. 

A handful of medals of Zdravko Zovko Zdravko Zovko (60) is a former golden Olympian in handball. With the Zagreb’s club Medveščak he has won two Yugoslavian Cups, and with the Italian club Ortigia he has won the title of the Italian champion three times.

With the national handball team, he has won the gold medal at the Olympic Games in Los Angeles in 1984, and silver and bronze at the World Championships (1982, 1974).

Zovko is also one of the most successful European handball coaches. Besides coaching the handball club Zagreb in a double raid to Europe (1992, 1993), he participated – as official - in winning the first Croatian medals - gold at the Mediterranean Games (1993), bronze at the European Championship (1994) and silver at the World Championships (1995). He was also the official of the women handball team, coach of the clubs Podravka, Lokomotiva and the Russian club Zvezda, and he has won a number of club trophies in Italy, Slovenia (Celje) and Hungary (Veszprem).

He was awarded the State Medal of Order of Danica Hrvatska (Croatian Daystar) with the image of Franjo Bučar. Currently he is coaching the Hungarian team Dunaújvárosi with which he has achieved a great success by reaching the semi-finals of the EHF Cup.

(Denis Lugarić)

Nastanak modernog športa: planinarstvo

Prvo Britanci, pa onda svi ostali

P

laninarstvo danas u svijesti ljudi predstavlja jednu od najplemenitijih aktivnosti, jer ga ne povezujemo samo sa fizičkom kondicijom, već i uzdizanjem duha - duhovnom kulturom. Koliko god takav stav djeluje prirodan i samorazumljiv, on je relativno novijeg datuma, star tek oko dva stoljeća...

U prošlosti su ljudi s dosta neprijateljstva gledali na planine. Visoki vrhovi percipirani su kao bezvrijedni zaleđeni kamen, potpuno neupotrebljiv za uzgoj bilo kakve kulture, a osim toga, postojao je dublji i puno ozbiljniji razlog neprijateljstva prema planinama. Europljanima su u razdoblju srednjeg vijeka visoke planine bile podsjetnik na Božju kaznu, izgon iz rajskog vrta, a nepristupačni hladni vrhovi djelovali su im kao utjelovljeni podsjetnik na iskonski grijeh i predstavljali mjesto Božje nemilosti gdje obitavaju demoni i zmajevi.

U tom razdoblju najviši vrh Europe, Mont Blanc, nosio je naziv Mont Maudit, odnosno “Prokleta planina“. Tek je s prosvjetiteljstvom, u 18. stoljeću, „Prokleta planina“ postala Mont Blanc, odnosno „Bijela planina“ te nekako u to vrijeme ljudi počinju na planine polako gledati kao na mjesta neobične prirodne ljepote i duhovnog uzdizanja.

Prije te promjene svijesti, rijetki su pojedinci ipak pohodili planine. Među najranijima, koliko je poznato, bio je uspon autora „Božanske komedije“ Dantea Alighierija, koji se 1311. popeo na Prato del Soglio, zatim renesansnog pjesnika Francesca Petrarce koji se iz estetskih pobuda 1336. uspeo na Mont Ventoux, a slavni Leonardo da Vinci bio je 1511. na vrhu Monte Bo (2556 m).

Ne samo Leonardo, već i poznati sjevernjački renesansni slikari Pieter Bruegel stariji i Albrecht Dürer tako-

đer su pohodili Alpe i na svojim su djelima davali prikaze planina koji su bili poticaj za promjenu negativnog stava prema planinama, još i prije prosvjetiteljstva.

Kao što je spomenuto, krajem 18. stoljeća postupno se mijenja negativna predodžba o planinama. Ljudi, uglavnom iz viših društvenih slojeva, čak počinju povremeno i posjećivati planine. S time da ti izleti nisu uključivali uspone, već boravak na sigurnoj distanci, u dolinama.

Pravi penjači još uvijek su bili vrlo rijetki i gotovo isključivo iz redova znanstvenika - botaničari, kartografi, geolozi i slično, a radilo se uglavnom o znanstvenicima iz alpskih zemalja.

Početak pravog suvremenog planinarstva smješta se tako u sredinu Piše: ANA POPOVČIĆ

Početak pravog suvremenog planinarstva smješta se u sredinu 19. stoljeća, a zasluge, kao i u tolikim drugim športovima, ponovno idu - Englezima

19. stoljeća, a zasluge, kao i u tolikim drugim športovima, ponovno idu Englezima. Kako je moguće da su upravo Englezi, narod iz države koja gotovo i nema nikakve planine, označili početak modernog planinarstva i kako je moguće da je prvi, najstariji planinarski klub (radi se o Alpine Clubu koji je osnovan 1857. godine) osnovan - ne u Zermattu, Chamonixu ili Innsbrucku, već 1000 km sjevernije u topografski potpuno nezanimljivom Londonu?

Odgovor na ta pitanja leži u britanskoj srednjoj klasi, točnije višoj srednjoj klasi koja je u prvoj polovici 19. stoljeća, zahvaljujući industrijskoj revoluciji, postala jaka, čak najvažnija klasa u Britanskom Carstvu. Da su britanski planinari mahom bili pripadnici više srednje klase, jasno je vidljivo iz popisa članova Alpine Cluba koji navode da su 60-ih i 70-ih godina 19. stoljeća, članovi u najvećem broju bili odvjetnici i suci, nešto manje privatni poduzetnici, pa svećenici, sveučilišni profesori, ravnatelji škola, državni službenici, časnici, doktori, zemljoposjednici, pisci, umjetnici, arhitekti.

Važno je naglasiti da je taj klub bio izrazito ekskluzivna, elitistička organizacija, kao uostalom i većina drugih britanskih klubova. Da bi se postalo članom trebalo je zadovoljiti niz strogih pravila, kao na primjer ono da član može postati samo osoba koja je već osvojila vrh minimalne visine 13.000 stopa (3962 m). Osim visinskih zahtjeva, članovi su morali zadovoljiti i one društvene, pa je članom mogao postati i netko tko je dokazao svoj interes za planine na književni, znanstveni ili umjetnički način. Ta odredba jasno je isključivala ne samo pripadnike niže klase, već i plemstvo, a služila je učvrščivanju i definiranju identiteta novonastale srednje klase.

Planinarstvo i alpinizam jednostavno su savršeno utjelovljavali sve 21 Olimp

Nastanak modernog športa: planinarstvo ono što je nova i moćna viša srednja klasa težila biti. Za početak, bila je to aktivnost gotovo isključivo rezervirana za muškarce (prve žene primljene su u Alpine Club tek 1974.), savršeno se slagala sa idejom britanskog imperijalizma (istraživanje nepoznatog i osvajanje), sljubljivala je slobodno vrijeme koje nisu svi imali, kao i financijske mogućnosti za istraživanje i osvajanje alpskih vrhova, koje također većina nije posjedovala.

Veliki poticaj popularizaciji planinarenja bilo je tiskanje velikog broja putopisa i vodiča. Takva izdanja, kao i predavanja koja su redovito organizirana, približila su planinarstvo širem sloju ljudi koji je još uvijek smatrao da je to u osnovi nešto opasno i nerazumno.

Protiv negativnih stavova, planinari su se najučinkovitije borili upotrebom znanosti. U razdoblju prije popularizacije planinarstva, rijetki su penjači zaista uglavnom dolazili iz redova znanstvenika, no kasnije je znanost zapravo korištena kako bi planinarima dala društveno prihvatljivi razlog za jednu u temelju ipak, u to vrijeme, prilično opasnu aktivnost.

Ind. zona Ciburi 52000 Pazin +385 (0) 52 846 111 +385 (0) 52 846 006 ghia@ghia.hr

www.ghia.hr

Iako se godina osnutka spomenutog Alpine Cluba (1857.) na nekim mjestima pogrešno označava (čak i obilježava i slavi) kao početak alpinizma, ona zapravo označava početak masovnog, turističkog planinarenja. To jasno ilustrira podatak da je i prije navedene godine većina najznačajnijih alpskih vrhova bila već osvojena, preostalo je samo još njih 39. U sljedećih nekoliko godina, od tih 39, većinu (čak 31) su osvojili Britanci, naravno, uz pomoć lokalnih vodiča koji su objeručke prihvatili nove neobične alpske turiste.

Sir Leslie Stephen, jedan od članova Alpine Cluba definirao je uspjeh tadašnjih penjača kao mješavinu sposobnosti i hrabrosti švicarskih vodiča i ambicije njihovih poslodavaca.

No zanimljivo je da je sve počelo s jednom klasičnom varkom za turiste.

Kada se britanski odvjetnik Alfred Willis uspeo na vrh Wetterhorn 1854. (uspon koji se uzima kao početak tzv. zlatnog doba planinarstva), njegov lokalni vodič čestitao mu je na osvajanju 3962 m visokog vrha i pritom zatajio da je isti već osvojen 10 godina ranije.

Tako je paralelno s britanskim zlatnim dobom alpinizma, započelo i švicarsko

Zanimljivo je da je Hrvatsko planinarsko društvo osnovano 1874. među najranijim planinarskim organizacijama

zlatno doba turizma. No, zlatno doba alpinizma (ne i švicarsko zlatno doba turizma) završilo je 1865., osvajanjem jedinog preostalog alpskog vrha, ali i jednom od najpoznatijih katastrofa u povijesti penjanja.

U to vrijeme ostao je još samo

SLUŽBENI PARTNER HRVATSKOG OLIMPIJSKOG ODBORA OFFICIAL PARTNER OF CROATIAN OLYMPIC COMMITTEE

STAFF PRO SPORT Sportska oprema i rekviziti

First mountaineers - the British

jedan neosvojeni prestižni alpski vrh - Matterhorn. Ta alpska stijena oštrih i gotovo okomitih bridova na švicarskotalijanskoj granici, dugo je odolijevala planinarima iz obiju država.

Mještani su konačno zaključili: “Luđak je svatko tko želi na vrh, to je samo za Engleze.” Tako je u konačnici i bilo. Englez Edward Whymper sa svojim partnerima osvojio je vrh, no pri spuštanju je puklo uže i poginula su trojica Engleza zajedno sa vodičem iz Chamonixa...

Razvoj planinarstva izvan Velike Britanije tekao je ponešto drugačijim tijekom. Nakon Britanije, ono je svoju popularizaciju očekivano steklo među alpskim narodima. Drugi po redu koji su osnovali planinarsku organizaciju bili su Austrijanci, a nakon njih Švicarci, Talijani i Nijemci. Zanimljivo je da je Hrvatsko planinarsko društvo osnovano 1874. među najranijim sličnim organizacijama.

Izvan Britanije planinarstvo nije imalo stroge ekskluzivne elitističke odrednice, pa je brojalo i puno veće članstvo. U početku su francuska i švicarska društva njegovala donekle elitistički pristup, no s vremenom se i njihova politika priklonila austrijskom i njemačkom otvorenom modelu. Njemačko i austrijsko alpsko društvo oko 1900. godine brojalo je čak 100.000 članova. Otvorenijim pristupom planinarstvo je od male elitističke sekte postalo gotovo masovni pokret, ali omasovljenjem planinarstva ono je

donekle izgubilo draž za Britance.

Osim toga, oni su nekako primarno bili usmjereni na osvajanje novih vrhova, a to u Alpama više nije bilo moguće.

Umjesto da se jednostavno popnu na neki vrh, sve više planinara, a pogotovo alpinista, počelo je tražiti teže, duže ili direktnije puteve prema vrhovima. Potkraj 19. stoljeća britanski planinari i alpinisti počeli su premještati svoj interes s Alpa na planinske lance u ostatku svijetu, kao Ande ili Himalaju, gdje su ponovno mogli proživljavati svoj imperijalistički ideal o istraživanju i osvajanju.

U ovom članku termini planinarstvo i alpinizam nisu strogo odvojeni. Razlog za to je njihova velikim dijelom zajednička ili barem isprepletena povijest. U nekim državama planinarstvo se potpuno odvaja od alpinizma, dok se u drugima alpinizam smatra vrstom planinarstva, štoviše, ono se s njime poistovjećuje.

Uostalom, dijele i zajedničku krovnu organizaciju - Međunarodni savez za alpinizam i planinarstvo (Union Internationale des Associations d’Alpinisme - UIAA) koji je osnovan 1932. u Chamonixu.  LITERAURA: AA. VV. Enciklopedija fizičke kulture, Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb, 1977.

Richard Holt, Sport and the British: A Modern History, Oxford University Press, 1992. http://www.hps.hr/planinarstvo/iz-proslosti/ http://www.summitpost.org/how-the-british-created-modern-mountaineering/713630

Today, mountaineering is considered one of the noblest activities, because it is not associated only with the physical condition, but also with the rise of the spirit - the spiritual culture. As much as this attitude seems natural and self-explanatory, it is relatively new, only about two centuries old. In fact, in the past, people were looking at the mountains with a lot of hostility.

High peaks were considered worthless frozen stone, useless for cultivation of any culture. Besides that, in the Middle Ages, the Europeans considered high mountains a reminder of God’s punishment, expulsion from the Garden of Eden, a place of God’s disgrace, inhabited by demons and dragons.

At the end of the 18th century, under the influence of the Enlightenment, the negative perception of the mountains started changing gradually. People, mostly members of the higher society, began visiting the mountains from time to time. Of course, these tours did not include rock-climbing, but stay at a safe distance, in the valleys. The real climbers were still very rare and almost exclusively from the ranks of scientists - botanists, cartographers, geologists, etc., mostly scientists from the Alpine countries.

The beginning of mountaineering as modern sports dates back to the middle of the 19th century, and credit for that, as well as in many other sports, goes back again to the British, more specifically to the members of the British upper middle class.

Mountaineering and climbing have perfectly embodied everything that the new powerful upper middle class aspired to be. Mountaineering was an activity almost exclusively reserved for men, a perfect match with the idea of ​​British imperialism (exploration and conquest of the unknown) that combined free time - available only to some people, as well as the financial opportunities to explore and conquer the Alpine peaks - not possible for most of the people.

Outside England, mountaineering had no strict exclusive elitist guidelines, and therefore it counted much more members. The Croatian Mountaineering Federation was founded in 1874 as one of the earliest mountaineering organizations in the world.

(Ana Popovčić)

23 Olimp

Znanost i šport

V

rijeme u kojemu danas živimo slobodno bismo mogli nazvati erom kompetitivnosti. Današnji gladijatori nose skupa i profinjena odijela, a arena u kojoj se bore naziva se globalnim tržištem roba i usluga. Analogno njihovoj borbi za profit, izvan poslovnog glamura i senzacionalnih naslova u tabloidima, zbivaju se i neke druge, sasvim drugačije borbe.

Akterima tih borbi osnovni životni cilj nije pomicanje granica poslovnih carstava korporacija za koje rade - oni se bore za pozitivne emocionalne doživljaje koje mogu ostvariti održavanjem osobno značajnih veza s obitelji, bore se za dragocjeno vrijeme u kojemu bi svojim najbližima prenijeli tako potrebne poruke ljubavi, pažnje i zahvalnosti. Dakako, riječ je o osobama starije životne dobi, generaciji čija je radna karijera prošla u nekim mirnijim, pomalo već zaboravljenim vremenima.

Karakterno držanje, duboki pogled, nerijetko umorna tijela koja u sebi nose iskustva šest, sedam i više desetljeća života te cjelokupna energija kojom zrači najzrelija generacija naših sugrađana – primjerice, dok stoje u redu pred poštom ili domom zdravlja - više bi se uklapala u neki tekst na temu reforme mirovinskog sustava ili privatizacije zdravstva, nego u rubriku o športu. Ipak, budući da se radi o brojnoj populaciji u Republici Hrvatskoj, šport osoba starije životne dobi itekako zaslužuje prostor u ovoj rubrici.

Iako se u Europi, pa tako i u Hrvatskoj produljio životni vijek, nerijetko si postavljamo pitanje: zašto ljudi nakon odlaska u mirovinu naglo počnu gubiti zdravlje, gube onaj sjaj u očima i želju za životom? Možda jedan dio odgovora na to pitanje leži u ciljevima koje u životu imamo, zadovoljstvu kojeg osjećamo dok stremimo prema njima, sreći koju donosi njihovo ostvarivanje, itd.

Sredine u kojima pojedinci nemaju ciljeve ili su ciljevi usmjereni isključivo prema zadovoljenju osnovnih čovjekovih potreba – pojesti, popiti, osigurati dovoljno materijalnih sredstava za sigurnu budućnost sebe i svojih potomaka - naočigled se razlikuje od društvenih sredina gdje egzistiraju i plemeniti ciljevi, dakle ciljevi koji su usmjereni prema dobrobiti drugog Olimp 24

Tjelesna aktivnost starijih osoba Piše: MIROSLAV HRŽENJAK

Osiguravanje uvjeta za adekvatnu tjelesnu aktivnost starijih osoba te njihovo uključivanje u razne segmente društvenog života, jest ne samo pokazatelj stupnja međusobnog poštovanja, zahvalnosti, tolerancije i moralnog prosperiteta, već i briga o budućnosti našeg društva čovjeka, prema stvaranju društvenih vrijednosti, društava gdje sintagma bezuvjetnog davanja i ljubavi ne živi samo u filmskim romantičnim klasicima iz 50-ih godina prošlog stoljeća, već i u srcu svakodnevnog čovjeka.

S obzirom na to da je velik broj ljudi za radnog vijeka ostvario neke osnovne životne ciljeve - riješili su stambeno pitanje, školovali djecu - ulaskom u stariju životnu dob, što se nekako poklapa s odlaskom u mirovinu, gubi se motivacija za ostvarivanje takvih ciljeva, ali i vitalnost koja je nužna za takve ciljeve. Nadalje, ulaskom u treću životnu dob smanjuje se intenzitet socijalnih interakcija, javlja se osjećaj usamljenosti, napuštenosti, nerijetko i beskorisnosti.

Naravno, ono o čemu se najviše govori kad je u pitanju tema starenja, odnosi se na normalne fiziološke procese određene biološkim čimbenicima koji su posljedica sazrijevanja ili protoka vremena - npr. menopauza, zatim patološke promjene i opadanje s godinama koje je uzrokovano vanjskim čimbenicima, uključujući bolest, i posljedice dugogodišnjih negativnih utjecaja kao što su buka, pušenje, alkohol, razna onečišćenja, dugogodišnji stres...

Stoga šport osoba starije životne dobi ili točnije rečeno - zdravstveno indicirana i adekvatna fizička aktivnost osoba treće životne dobi - već na prvi pogled pruža čitav niz socijalnih, psiholoških, zdravstvenih i brojnih drugih dobrobiti. Sudionici takvih fizičkih aktivnosti, dakle aktivnosti koja uključuje sve mehanizme adaptacije, mišićno-zglobni i koštani sustav, srčano-žilni i dišni sustav, sustav termoregulacije i lučenja hormona, te sustave za prehranu stanica i eliminaciju metabolita, duže će zadržati mišićnu snagu, čvrstoću kostura i pokretljivost zglobova, te na taj način sačuvati sposobnost brige o samima sebi, osjećaj kontrole nad svojim životom.

Istovremeno, bavljenje fizičkom aktivnošću omogućuje im susrete s poznanicima, prijateljima, stjecanje novih životnih iskustva, sagledavanje života na dublji, intuitivni način. Ako

svojim roditeljima – popularnom „baka servisu“.

Analogno logici kako je ulaganje u šport djece i mladih svojevrsno rasterećenje proračuna (s obzirom na direktnu vezu fizičke aktivnosti i smanjenja rizika od čitavog niza bolesti, odnosno smanjenja troškova liječenja na teret proračuna za zdravstvo), dolazimo i do činjenica kako je ulaganje u tjelovježbu osoba starije životne dobi istodobno rasterećenje zdravstvenih proračunskih, ali i drugih, već spomenutih izdataka, vezanih uz troškove izostanka roditelja s posla.

se radi o rehabilitaciji ili zdravstveno indiciranoj tjelesnoj aktivnosti koja se provodi, primjerice, nakon preboljenog infarkta srca ili operacije kuka, kralježnice i sl., sudionici takvih aktivnosti stječu nove prijatelje koji imaju slične probleme i koji se jednako bore kako da te probleme savladaju, prolaze slične faze oporavka, međusobno motiviraju jedni druge, pružaju si nadu, životu daju novi smisao…

U svijetu postoji velik broj stručnih i znanstvenih radova na temu utjecaja medicinski programirane tjelesne aktivnosti osoba starije životne dobi, na njihovo zdravlje, kva-

litetu i zadovoljstvo životom, socijalnu integraciju, itd. Neosporno je, dakle, bez obzira radi li se o nordijskom hodanju, korektivnoj gimnastici u bazenu, planinarenju, bicikliranju ili samo pješačenju u prirodi, da je šport osoba starije životne dobi itekako važan čimbenik društva, ne samo u smislu zdravlja te populacije, već i u širem društvenom i ekonomskom smislu.

Primjerice, roditelji s malom djecom koji imaju sreću da su im roditelji živi i zdravi, u slučaju blaže bolesti djeteta ne trebaju uzimati bolovanja, odnosno teretiti sustav zdravstvenog osiguranja, poslodavca ili vlastiti kućni budžet, već će djecu povjeriti

Ulaganje u djecu i mlade, strpljivost, brižnost i ljubav koju posvećujemo najmlađim članovima našeg društva, nešto je o čemu se na dnevnoj bazi mnogo govori, zasigurno više nego radi. Međutim, kada je riječ o osobama starije životne dobi, dakle onom dijelu populacije prema kojima bi trebali osjećati emocije zahvalnosti, nerijetko si postavimo niz pitanja, a odgovore dobivamo uglavnom onda kada je već prekasno, kad oni koji bi nam te odgovore mogli dati više nisu među nama.

Ipak, jedno od osnovnih pitanja koje se postavlja je sljedeće: koristimo li u dovoljnoj mjeri njihovu mudrost, životno iskustvo, razumijemo li poruku koju nam na suptilni način ti ljudi odašilju, poruku o tome što je u životu uistinu bitno, a što je sporedno i prolazno?

Znanje i mudrost osoba starije životne dobi ocrtava se u njihovoj svjesnosti o neminovnom slabljenju fizioloških funkcija, postepenom gubitku želja i vezanosti za neke aspekte života, odnosno njihovoj sve većoj usredotočenosti na duboke i istinske vrijednosti.

Postupnim odbacivanjem logike današnjeg suvremenog načina života, takvi ljudi možda otvaraju neka vlastita unutarnja vrata prema višim, bezvremenim istinama, istinama koje su mladim kompetitivnim ljudima, nerijetko zaslijepljenim nerealnom poslovnom ambicijom, nevidljive i nedostupne.

Stoga, da zaključimo: briga o starijim osobama koja uključuje sve navedene aspekte, od osiguravanja uvjeta za adekvatnu tjelesnu aktivnost, do njihovog uključivanja u razne segmente društvenog života, jest ne samo pokazatelj stupnja međusobnog poštovanja, zahvalnosti, tolerancije i moralnog prosperiteta, već i briga o budućnosti našeg društva.

25 Olimp

Znanost i šport Tako će, možda, nadolazeće generacije mladih ljudi, zahvaljujući porukama mudrosti i ljubavi koje su dobili od osoba starije životne dobi, vidjeti širu sliku svijeta, razumjeti ideju suvremenih tržišnih i kompetitivnih trendova današnjice, uvidjeti dublje uzroke određenih društvenih, ekonomskih ili nekih drugih problema, odnosno stvoriti neke nove smjerove razvoja društva, društva koje će uvažavati napredak, tehnologiju, suvremene trendove, ali će istovremeno biti svjesno jedne šire slike, dublje istine i mudrosti koja se nalazi daleko od strogih protokola i računalnih aplikacija.

Nju će biti moguće pronaći u srcima onih koji su kroz brojna desetljeća života, pored ostalog, shvatili kako je veliko bogatstvo u životu - punom proživljenih katarzi, dobitaka i preboljenih gubitaka, upoznavanja voljenih osoba i rastanka od njih, nalaženja željenog posla, potom njegovog gubitka, postizanja optimalne životne snage i njenog postupnog nestajanja... - dosegnuti spoznaju o tome što je na ovom svijetu uistinu bitno, a što sporedno.  LITERATURA: Andrijašević Mirna i Andrijašević Martin (2006). Sportska rekreacija – faktor kvalitete života osoba starije životne dobi. 15. Ljetna škola kineziologa Republike Hrvatske Lawrence A. Pervin, Daniel Cervone, Oliver P. John (2008). Psihologija ličnosti teorije i istraživanja. Zagreb, Školska knjiga Lepan, Ž., Leutar, Z. (2012). Važnost tjelesne aktivnosti u starijoj životnoj dobi. Studijski centar socijalnog rada Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Physical activity in older age While on one hand entering the third age is more or less connected with the gradual weakening of the body and less participation in the social life, on the other hand older people have a more expressed need for positive emotional experiences, especially with the family and close friends. Loss of life goals, which quite often happens to the elderly after the termination of employment, is followed by the loss of pleasure and energy that brings the fulfillment of the set objectives, but also the loss of happiness that inevitably comes with the fulfillment of these objectives.

Adequate physical activity, that is, an activity adapted in terms of intensity, duration and content, the elderly receive a number of positive impulses related to the health, emotional and social aspects of life.

Regardless of whether it is Nordic walking, exercises in the swimming pool, hiking or a rehabilitation program of physical exercise the heart attack or hip surgery, practicing with people similar to themselves, the participants gain new friends, mutually motivate each other, providing each other hope, giving their a new meaning.

Along with numerous scientific papers showing that physical activity of the elderly improves the quality of their life, care, sensitivity and appreciation of the entire society to the elderly in a way an indicator is an indicator of not only moral, but also of economic perspective of the society.

(Miroslav Hrženjak)

Službena agencija Hrvatskog olimpijskog odbora Pouzdan partner u svakom trenutku vašeg putovanja.

Ekskluzivni

6-dnevni i 10-dnevni paket

prodavač ulaznica za Olimpijske igre

www.atlas.hr

1

0800 9998

aranžmani za Rio 2016.

putovanja@atlas.hr

atlascroatia

GODINA 46 • BROJ 176 • OŽUJAK 2016.

Povijest hrvatskog športa

RAZVOJ SPORTA U ZADRU (Mladen Cukrov)------------------------------------------------------- str. 2 OBLJETNICE: FABJAN KALITERNA (Jurica Gizdić)---------------------------------------------- str. 6 KLIZANJE U ZAGREBU (Damir Škarpa)------------------------------------------------------------ str. 8 DESET GODINA ZAKONA O ŠPORTU (Krešimir Ivaniš)-------------------------------------------- str. 10 IN MEMORIAM: BRUNO MARCELIĆ (Jurica Gizdić)---------------------------------------------- str. 12

UDK 796/799(091) • CODEN: PHSPFG • ISSN 1330-948X

TALIJANSKA ŠPORTSKA DRUŠTVA U DALMACIJI

Flota veslačkih čamaca u Zadru 1909.

Razvoj športa u Zadru do I. svjetskog rata

C

ilj društva je da pruži mladima svojstvenu zabavu za muškarce, uvježbavajući ih u rukovanju oružjem i naročito poučavajući ih u preciznom gađanju. Član može biti svaka osoba koja uživa dobar glas i koja se obavezuje pridržavati pravila društva. Svaka osoba koja se želi učlaniti dužna je biti član najmanje godinu dana. Ako želi prestati biti član mora to najaviti, najmanje tri mjeseca ranije, upravi društva – tako je stajalo u pravilima Prima societa cittadina del tiro al bersaglio (Prvo građansko društvo za gađanje) osnovanom 1871. u Zadru.

No, početke organiziranog bavljenja športom u Zadru možemo pratiti još od 1857., kada je osnovano lovačko društvo pod punim imenom Per la Societa di cacciatori in Zara.

Osim gađanja, članovi društva su se natjecali i u vojničkim i gimnastičkim vježbama. Uz to prakticirali su i natjecanja u trčanju, mačevanju, hrvanju, plivanju, jedrenju i veslanju. Članovi su imali svoje prostorije s bogatom čitaonicom. Društvo je 1880. dobilo novo ime Societa dei Bersaglio (Streljačko društvo) i kao takvo bilo upisano u austrijski savez Lega dei bersaglieri austriaci sa sjedištem u Beču. Tamo su sudjelovali 1880. na savezničkom natjecanju

2

najboljih strijelaca, a prodefilirali su i pred carem Franjom Josipom.

Surađivali su i sa drugim društvima Dalmacije, kao i pokrajinom Venezia-Giulia. Društvo se učlanilo u Federazione Sportiva Interregionaledi Trieste (Međuregionalna sportska federacija u Trstu), a isticalo se dobrom organizacijom i radom, posebno nakon 1909. kada je izgrađen novi dom u ulici Karla Federica Bianchija (Dom sindikata).

Ostalo je zapisano da je društvo 21. srpnja 1912. organiziralo veliku svečanost povodom 40 godina postojanja. Osim društava iz Zadra, sudjelovala su i talijanska društva iz Paga, Arbanasa, Šibenika, Solina, Splita, Hvara, Starigrada na Hvaru i Dubrovnika.

U Arbanasima kraj Zadra se 1885. također osniva streljačko društvo pod imenom Societa Barsaglieri Borgo Erizzo.

Nešto ranije 1876. utemeljeno je društvo za tjelovježbu L’ Associazione Zaratina di Ginnastica, ali se već 1881. preregistriralo u društvo za tjelovježbu i mačevanje L’ Associazione Zaratina di Ginnastica e Scherma.

U svojim aktivnostima Talijanska zajednica je 1885. godine osnovala i veslačko društvo La Societa dei Canotteri Dalmazia (Veslačko društvo Dalmacija). Društvo je osim

Piše: MLADEN CUKROV

Početke organiziranog bavljenja športom u Zadru možemo pratiti od 1857., kada je osnovano lovačko društvo pod punim imenom Per la Societa di cacciatori in Zara Društvo Societa dei cannotieri Dalmazia (1885. – 1891.) imalo je svoj amblem i zastavu. veslanja imalo još sekcije jedrenja, plivanja, gimnastike, mačevanja, a od 1887. godine osniva se škola jahanja i biciklistička sekcija, koja se ubrzo odvojila i postala samostalni klub Veloce Club Zaratino.

Posebno je aktivna bila gimnastička sekcija koja je 1886. nabavila više gimnastičkih sprava. Često su se priređivala natjecanja, odnosno akademije gdje su se izvodile razne gimnastičke vježbe. Potkraj listopada u Zadar se doselio pedagog i športski djelatnik Pietro Orfei. On se odmah uključio u rad društva, te osnovao gimnastičku školu, koju su odvojeno posjećivali dječaci i djevojčice.

Nakon što su vlasti 1890. raspustile društvo La Societa dei Canottieri Dalmazia, talijanska zajednica je osnovala sportsko društvo Il Circolo Nazionale (Narodno društvo). U tom društvu su športaši bivše Dalmazie nastavili svoju športsku aktivnost kroz razne sekcije kao i u starom društvu. Međutim, ni ovo društvo se nije dugo održalo te je 1892. osnovano novo društvo Societa Unione Zaratina (Savez zadarskih društava). Ovo društvo je također imalo više sekcija, među kojima je bila i gimnastika.

U Teatru Verdi je 12. prosinca 1903. održana velika akademija u gimnastici i mačevanju, na kojoj je, kao gost, sudjelovalo društvo Societa di ginnastica e scherma iz Splita.

Prilikom proslave 40 godišnjice od osnutka društva, u srpnju 1912., kao gosti, sudjelovale su glazbe iz Splita, Šibenika, Hvara Starog Grada i Vrboske. U svečanom programu sudjelovala su i gimnastička društva Societa ginnastica iz Splita i Unione sportiva iz Dubrovnika.

Osnivanje veslačkog kluba Nakon što je 1885. prestalo sa radom gimnastičko društvo, inicijativni odbor od tri člana pokrenuo je u Zadru akciju osnivanja veslačkog kluba Societa dei cannotieri. Uz pomoć desetak imućnih građana klub je osnovan, a da nije imao niti jedan čamac. U veljači 1886. članovi uprave su pokrenuli inicijativu oko učlanjenja u Societa delle regate di Trieste (Društvo za regate u Trstu), koje je zapravo bilo savez veslačkih društava u okviru Austro–Ugarske. Tim činom se željela omogućiti nabavka čamaca, a isto tako i sudjelovanje zadarskih veslača na natjecanjima.

Program Prvog natjecanja u nogometu za prvenstvo Dalmacije koje je 1910. održan u Zadru.

Prve čamce društvo je nabavilo kod brodograditelja Pietra Grapruta u Veneciji. Čamci se nisu vadili iz mora nego su bili usidreni u zaklonjenom dijelu gradske luke. Societa dei cannotieri je svoje društvene prostorije svečano otvorilo u rujnu 1886. u prizemlju zgrade koja je pripadala obitelji Lappena. Često su organizirani izleti u obližnja mjesta poput Preka, Ošljaka, Kukljice, Bibinja, Ždrelca i dr. Bilo je izlazaka izdržljivosti prema otocima Ugljanu, Pašmanu i Ošljaku. Veslalo se uglavnom društvenim brodom tipa lancun, koji je imao 14 vesala.

Osim veslanja društvo je 1887. osnovalo biciklističku sekciju. Bilo je aktivno 17–18 biciklista koje je vodio učitelj Pietro Orfei. Vozilo se uglavnom po gradskim zidinama i Novoj obali. Oni malo bolji biciklisti su počeli voziti i na dulje relacije. Tako je ostalo zabilježeno da su Stipanović i Marušić 2. svibnja 1887. odvozili trasu Zadar – Benkovac – Zadar u dužini 75 km za 5 sati.

Pred kraj godine osnovana je i gimnastička sekcija koju je također vodio Pietro Orfei. Društvo Societa dei cannotieri Dalmazia je bilo uspješno u svom djelovanju sve do 1890. godine kada je došlo do razmirica u upravi kluba. Krajem godine, točnije 23. prosinca 1890., održana je sjednica na kojoj je odlučeno da se društvo raspusti.

Talijanska zajednica je 1900. osnovala novo veslačko društvo Circolo canottieri Diadora (Veslačko društvo Diadora). Nakon što je 1901. u Trstu raspušteno Veslačko društvo Saturnia, uprava Diadore uspjela je otkupiti dio njihove pokretne imovine. Svakako da su čamci bili najvažniji za djelovanje društva. Tako su već u svibnju Zadrani mogli vidjeti ove vrijedne športaše i njihove čamce.

Krajem svibnja u Zadar je iz Trsta stigao dvojac s kormilarom iz Nautičkog kluba Adria iz Trsta, čiji je konačan cilj bio Kotor. Njih su svečano dočekali veslači zadarskih društava Diadora i Zara. Čamac je stigao do Dubrovnika posjetivši prije toga Šibenik i Split. Svugdje je srdačno dočekan, ali se dalje do Kotora nije moglo radi lošeg i vjetrovitog vremena.

U rujnu iste godine održana je društvena regata u Preku, na kojoj su sudjelovali veslači Diadore i Zare. Svakako najzanimljivija je bila utrka dvije jole četvorke, koje su nosile

3

TALIJANSKA ŠPORTSKA DRUŠTVA U DALMACIJI ime Elsa i Diadora. Dužina staze je iznosila 1750 metara.

Od aktivnosti može se spomenuti dolazak pet riječkih veslača koji su jolom četvorkom imenom Nereo 1904. uspjeli iz Rijeke stići u Zadar. I Zadrani su se znali uputiti na duže izlete. Tako su se veslači sa jolom na šest vesala 1905. uputili prema Puli. Tamo su ih dočekali domaćini iz pulskog veslačkog društva Pietas Julia.

U rujnu 1906. veslači Diadore nastupili su u joli četvorki na međunarodnoj regati u Trstu. Čamac je za tu priliku nabavljen u brodogradilištu Gallinari iz Livorna. Na regati su još sudjelovali veslači Amiene iz Rima, Liburnie iz Rijeke, Libertasa iz Kopra, Querini i Bariona iz Venecije.

Društvo je dočekalo 18. srpnja 1908. i otvaranje novog veslačkog doma dugog 30 metara, a širokog 9 metara. Na pontonu je bio i drveni toranj kojeg su izradili poduzetnici Buttazoni i Venturini iz Sarajeva prema projektu Giorgia Mazzonija. Te iste godine jola četvorka osvaja prvo mjesto na veslačkoj regati Jadranskog kupa u Trstu.

Na godišnjoj skupštini 1909. prvi put se pokrenula inicijativa da se formira i ženska veslačka sekcija. Osim Trsta, međunarodne regate su bile održavane i u drugim gradovima popt Kopra, Firenze, Ancone i dr. U Anconi se 1910. proslavila osmerka Diadore koja je odnjela veliku pobjedu ispred favoriziranih veslača Bucintora iz Venecije.

Uprava Diadore uspjela je 1912. donacijama građana kupiti u Francuskoj glatki čamac (outrigger) kako bi veslači mogli sudjelovati na europskim međunarodnim regatama.

Prema zapisima se vidi da su 1912. i 1913. bile breme-

Zadarski tenisači početkom XX. stoljeća

4

nite sa dosta problema jer nije bilo veslačkih aktivnosti.

Ovo razdoblje Diadore završava 1914. kada je izabran novi upravni odbor, no početkom Prvog svjetskog rata športska aktivnost u društvu je zamrla...

Prva nogometna utakmica na prostoru tržnice Prvi tragove „o igri s loptom“ u Zadru datiraju iz davne 1646., kada je providur Leonardo Foscolo zabranio igranje loptom u Compo Castello, jer se igralo blizu Crkve od Gospe i očito je smetalo građanima koji su tu prolazili.

Carlo Gozzi koji je bio iz Venecije, uputio je 1743. pismo providuru Girolamu Queriniju u kome spominje novu igru s loptom u Zadru. Igranje s loptom se nastavilo tijekom 19. stoljeća po livadama i trgovima na širem prostoru grada.

Prvo organizirano igranje nogometa spominje se u zadarskom listu Il Dalmata u br. 77. od 28. rujna 1887., kada je britanska flota posjetila Zadar. U sastavu britanske flote nalazilo se nekoliko najmoćnijih brodova, u to vrijeme, na svijetu: admiralski brod Alexandra, Colossus, Dreadnought, Thunderer, Hecla, Scout, Polyphemus, Delphin i Albacara.

Na povratku iz Trsta flota se usidrilila u Zadru i 24. rujna, uz nazočnost princa od Edinburgha, sina kraljice Viktorije, odigrala svoju omiljenu igru loptom.

Na predjelu zvanom Ravnice (blizu dvorane na Jazinama) nogomet je igralo 50 časnika naizmjenično, podijeljenih u dvije momčadi. Tom prigodom svirane su himne Velike Britanije i Austro-Ugarske monarhije. Osim vojvode od Edinburgha i njegove supruge Marine (kći ruskog cara

Alfons Borelli Vranski - prvi predsjednik planinarskog društva Liburnija

Nogometno igralište na Pazaro al Merchetto u Zadru gdje je održano prvo nogometno prvenstvo za Dalmaciju 26. prosinca 1910.

Aleksandra II.) tu su se nalazili i princ Georg od Wallesa, princ Ludvig od Battenberga, markiz od Lome, zet kraljice Viktorije, te brojni časnici britanske mornarice i njihove dame. Njihov posjet Zadru trajao je 3 dana, za koje vrijeme su posjetili Carsko namjesništvo, općinu i širu okolicu grada. Priređeni su im razni koncerti i plesovi, a grad je bio svečano ukrašen i osvjetljen.

U Zadru se nogomet pojavio i u srednjim školama, a krajem 19. stoljeća uveden je u nastavni program zadarske gimnazije kao obvezan predmet.

Na igralištu u Ravnicama često su se okupljali vojnici austrougarske vojske i tu odigravali svoje nogometne utakmice. Među njima su prednjačili Česi, Slovaci i Mađari koji su već dobro poznavali nogometnu igru. Kako je ovo područje potpadalo pod Arbanase njima su se često znali pridružiti zadarski mladići i odigrati po koju utakmicu. To ih je navelo da i sami 1910. osnuju svoj klub Zmaj, koji je djelovao oko godinu dana. Kako je talijansko streljačko društvo Societe del Barasaglieri di Borgo Erizzo u Arbanasima 1911. osnovalo svoju nogometnu sekciju, nogometaši Zmaja su pristupili ovom društvu. Razlog treba tražiti u potpori koju su dobili, pogotovo u športskoj opremi od strane ovog streljačkog društva. Osim na Ravnicama, nogomet se igrao i na Novoj rivi (danas Obala kralja Petra Krešimira IV.).

Tijekom 1910. nogomet se igrao i u talijanskim gimnastičkim društvima. Te godine na glavnoj godišnjoj skupštini gimnastičkog društva Societa ginnastica u Zadru, tajnik Josip Tolja najavio je osnivanje nogometne sekcije. Osim nogometa društvo je njegovalo mačevanje, koturaljkanje (pattinaggio), atletiku, planinarstvo, plivanje i razne igre na otvorenom. Nešto kasnije iste godine osnivaju se slične nogometne sekcije u gimnastičkim društvima Forza e corraggio u Dubrovniku i Societa ginnastica e scherma u Splitu.

Prve nogometne utakmice članovi gimnastičkog društva igrali su na vojnom vježbalištu, odnosno ledini zvanoj Campo Marizio. Početkom prosinca 1910. godine društvo je obavijestilo javnost da će biti održana prva javna nogometna utakmica za prvenstvo Dalmacije. Za tu prigodu

zadarska općina je donirala prijelazni srebrni pokal nazvan Challenge, a društvo Societa ginnastica iz Zadra osiguralo medalje i diplome. Za ovo prvo prvenstvo Dalmacije u nogometu, prijavile su se zadarska i dubrovačka nogometna sekcija, a na kraju su pobijedili Zadrani. Umjesto na Campo Marizio, prva nogometna utakmica u Zadru održana je 26. prosinca 1910. na prostoru tržnice (Pazaro al Merchetto danas osnovna škola Petra Preradovića) gdje su bili bolji uvjeti, a i gledatelji su se u slučaju kiše mogli skloniti pod dugi krov tržnice.

Societa gimnastica iz Zadra bila je inicijator i Drugog regionalnog prvenstva za Dalmaciju u nogometu održanog 8 i 9. travnja 1912.

Od Zadra do Zemunika i natrag U Zadru je osnovano 1908. sportsko društvo La Societa Podistica di Zara koje je imalo atletsku i biciklističku sekciju. Društvo je prvo atletsko natjecanje organiziralo na Bokanjcu 10. listopada 1909., a trčalo se na 1000 m.

Zabilježena je i pješačka utrka 14. rujna 1913. oko grada u kojoj je pobijedio Giussepe Palisca, član La Societa Podistica di Zara, ispred Nikpalja iz arbanaškog društva Societa dei Bersaglieri Erizzo.

Gimnastičko društvo Associazione Ginnastica Zara, osnovano 19. ožujka 1909. na inicijativu zadarskih studenata. Osim gimnastike društvo je sudjelovalo u organiziranju atletskih natjecanja u trčanju i hodanju. Prvo ovakvo natjecanje organizirali su 20. lipnja te godine kada se 40-ak mladića natjecalo u hodanju na stazi od Zadra do Zemunika i natrag u dužini od 28 kilometara.

Godine 1910. učlanili su se u La Federazione Ginnastica Interprovinciale (Međuregionalno gimnastičko udruženje za gimnastiku) sa sjedištem u Trstu. Članovi ovog udruženja bila su društva iz Trsta, Gorice, Istre i Dalmacije. Sva su se ova društva pripremala za veliko međunarodno natjecanje koje se održalo u prvoj polovici svibnja 1911., u povodu pedesete obljetnice Kraljevine Italije. Na ovom natjecanju sudjelovalo je 12.000 sudionika iz Italije, Austro–Ugarske, Belgije, Francuske, Luksemburga, Monaka, Rumunjske, Tu-

5

TALIJANSKA ŠPORTSKA DRUŠTVA nisa i Švicarske. Zadarske gimnastičare predstavljala je momčad od 12 članova koji su se istakli osvojivši 158 bodova od 160 mogućih.

Sudjelovala je i momčad Societa di Ginnastica e scherma di Spalato osvojivši 157 bodova.

Društvo je bilo aktivno i sljedeće 1912. pod vodstvom Felica Veglia. Aktivne su bile sekcije bacačkih športova, skoka u vis, hrvanja i dizanja utega. Iz političkih razloga rad društva je zabranjen 10. kolovoza 1912. Uskoro je osnovano novo društvo s neznatnim promjenama u imenu Societa Ginnastica Zara.

Privatne škole mačevanja Prvo organizrano športsko mačevanje javlja se pri L’ Associazione Zaratina di Ginnastica utemeljenom 20. siječnja 1876. Osim mačevanja društvo je njegovalo gimnastiku, plivanje i veslanje. U prvo vrijeme, do 1882., društvo je svoje aktivnosti imalo u areni Manzin na Obali Franje Josipa. U početku su mačevi bili drveni, a od 1880. željezni. Od 1881. društvo mijenja ime u Societa Ginnastica e Scherma. Djelovanje društva bilo je zabranjeno 1885. od strane austrijskih vlasti zbog nacionalističkih ispada dijela uprave i dijela športaša.

Aktivnosti su se ipak nastavile tako da se od 1885. održavaju športske akademije u novom kazalištu Giuseppe Verdi. Na tim akademijama često su sudjelovali i športaši iz Venecije, Budimpešte, Rijeke i dr. Ostalo je zapisano da je 1901., između ostalih, nastupila i grofica Italia Galante iz Venecije.

U drugoj polovici XIX. stoljeća u Zadru se otvaraju i privatne škole mačevanja. Prvu privatnu školu mačevanja otvorio je 19. lipnja 1878. Donato Garimberti. Nakon njega škole su još imali Luigi Etzel (1885.), Enrico Viscardi (1893.), Antun Proti (1901.) i prof Giusseppe Galante (1910.), koji je prije toga djelovao u Rijeci.

Početkom Prvog svjetskog rata 1914. prestala su djelovati talijanska športska društva u Dalmaciji, a nakon propasti Austro–Ugarske monarhije 1918. talijanska vojska je okupirala Goricu, Trst, Istru, Rijeku i Zadar. To je početak novog doba u športskom životu primorskih gradova.

LITERATURA: Marović, D. (1990). Povijest sporta u Splitu - Od antičkih igara do prvog svjetskog rata - Knjiga I. Splitski savez sportova.

Marić, D. – Meštrović, R. (2013). Baština zadarskog sporta – Športska zajednica grada Zadra. Škorić, Č - Marić D. (1998. ) Povijest veslanja u Zadru 1885. – 1997. – Veslački klub Jadran.

Prvi zadarski veslači iz 1882.: Antonio Rolli, Giusepe Tomicich i Pietro Rolli (stoje), a u donjem redu leže Nilo Bugatto i Fortunat Rota

6

OBLJETNICE: 130 GODINA OD

Velikan splitskog športa Piše: JURICA GIZDIĆ

Ako se dr. Franjo Bučar s pravom smatra ocem hrvatskog športa, onda u Splitu, taj naslov nesumnjivo pripada diplomiranom inženjeru Fabjanu Kaliterni

O

no što je dr. Franjo Bučar općenito u športu u Hrvatskoj, to je zasigurno inž. Fabjan Kaliterna u splitskom športu. Rođen je u Splitu, 20. siječnja 1886. godine. Osnivač je mnogih klubova, utemeljitelj više športova, športski dužnosnik, jedno vrijeme i aktivan športaš.

Doista, Fabjan Kaliterna, bio je otac splitskog športa.

Diplomirani inženjer arhitekture ostavio je veliki trag i stekao ogromnu popularnost u širim masama pri osnivanju glavnih športskih klubova u Splitu. Osobitu popularnost dobio je zbog Hajduka, koji je bio i ostao simbol grada i cijele Dalmacije.

Opereta „Kraljica lopte“ Početkom prošlog stoljeća budi se nacionalna svijest mladih Splićana; 1904. godine pojavljuje se učenik Realne gimnazije Fabjan Kaliterna, koji zajedno sa svojom braćom Lukom i Antom te prijateljima iz pučkih obitelji osniva divlji klub Šator, kao preteča športa u Splitu.

ROĐENJA FABJANA KALITERNE Dio praških studenata, osnivača Hajduka. Stoji Vjekoslav Ivanišević, a sjede slijeva Ivan Šakić i Fabjan Kaliterna

Inž. Fabjan Kaliterna – otac splitskog športa

Klub je gajio nogomet, plivanje i vaterpolo.

Još uvijek student, Kaliterna 1911. godine, zajedno sa Lucijanom Stellom, Vjekoslavom Ivaniševićem, Ivanom Šakićem i Vladimirom Šorom, osniva Hrvatski športski klub Hajduk. U isto vrijeme o svom trošku Kaliterna nabavlja nogometnu loptu, kopačke i dresove koje kupuje u Pragu. Za svoj Hajduk, jednom i nastupa 1912. godine i na toj utakmici postiže i gol.

Više godina član je Upravnog odbora kluba i klupski potpredsjednik, a 1936.godine i predsjednik kluba.

Vođa puta „bijelih“ je na povijesnoj turneji 1931. godine po Južnoj Americi. Na njegov nagovor Ivo Tijardović, sklada 1926. godine operetu „Kraljica lopte“.

Kaliterna vodi odlučnu riječ i na povijesnom Hajdukovom sastanku 1941. godine, kada je čelništvo Hajduka reklo povijesno „ne“ talijanskom okupatoru. Proglašen je zaslužnim članom kluba. Uz Hajduk, Kaliterna je jedan od osnivača i veslačkog kluba Gusar, dao je veliki obol pri osnutku vaterpolsko-plivačkog kluba Jadran i jedriličarskog kluba Labud. Kaliternu nalazimo i u atletici, biciklizmu, boksu, hazeni, planinarstvu, skokovima u more i zrakoplovstvu. Član je Jugoslavenskog olimpijskog odbora od 1920., član Upravnog odbora Plivačkog saveza Jugoslavije od

1921. godine kada je osnovan, član Upravnog odbora i predsjednik plivačkog podsaveza Splita, član Upravnog odbora i predsjednik Splitskog veslačkog podsaveza, član Upravnog odbora i predsjednik Splitskog nogometnog podsaveza, savezni nogometni sudac i prvi predsjednik Zbora nogometnih sudaca Splitskog nogometnog podsaveza. Bio je i član Skupštine Hrvatske športske sloge 1939.

Fabjan Kaliterna bio je suorganizator prve vaterpolske utakmice na Balkanu odigrane u Splitu 1908. godine, i prvog plivačkog natjecanja organiziranog na splitskim Bačvicama 1913.

Prisustovao je berlinskoj Olimpijadi 1936. godine o svom trošku. U listu “Novo doba” te iste godine dao je prikaz viđenja navedenih olimpijskih igara i njene odlične organizacije. Čuvar tradicije Treba istaći da je ovaj znameniti Splićanin, bio i poznati arhitekt koji je projektirao preko 300 objekata diljem cijele Dalmacije, bio je član Društva „Marjan“, veliki domoljub kojeg čuveni arheolog i svećenik don Frane Bulić, naziva splitskim „čuvarem tradicije“.

Po riječima mnogih inž. Fabjan Kaliterna zasigurno je najveće športsko ime u povijesti grada Splita, a ubraja se među najznačajnije Splićane u povijesti, kao i njegov brat legendarni trener Luka Kaliterna.

Preminuo je u Splitu, 30. siječnja 1952. godine te je sahranjen na splitskom groblju Lovrinac. Od 2007. godine počasnik je Kuće slave splitskog športa, a najveće priznanje Splitskog saveza športova – Nagrada za životno djelo nosi naziv Trofej Fabjan Kaliterna.

7

KLIZANJE U ZAGREBU

Kako je tenis spasio klizanje Piše: DAMIR ŠKARPA

Još 1853. godine otvoreno je klizalište na Prvom maksimirskom jezeru, a 1870. Zagreb je dobio prvo „građeno“ klizalište u dvorištu isusovačkog samostana na Jezuitskom trgu

U

gurati trajnije rješenje za klizalište. Na prirodnim jezerima i potocima led je bio tanak i dolazilo je do opasnosti za klizače. Počeci organiziranog klizanja u Zagrebu poklapaju se s okupljanjima zainteresiranih građana u drugim, u to vrijeme omiljenim športovima – streljaštvu, biciklizmu, mačevanju, gimnastici, tenisu.

Godina 1874. smatra se prijelomnom za razvoj ne samo klizanja, već i drugih športskih grana u Hrvatskoj. Problem smještaja samog klizališta bio je otvoren; gradski oci nudili su dvije lokacije - prva, kod potoka Medveščak koji je tada bio otvoren (danas ulica Ribnjak), a druga, na Savskoj cesti.

Idejni začetnici prvog zagrebačkog klizališta bili su arhitekt i urbanist Milan Lenuci koji je bio zadužen za tehničko rješenje objekta i veletrgovac Ladislav Beluš koji se brinuo oko financijske podrške projektu. Obojica su htjeli da klizalište bude smješteno što bliže središtu grada te su odbacili navedene prijedloge. Odabrana je stoga lokacija na tadašnjem Sajmištu u Zapadnom perivoju, na sjevernom dijelu današnjeg Mažuranićevog trga. Atmosferu oko organiziranog klizanja podgrijavao je i dnevni tisak koji je uz zabavnu naglasio i zdravstvenu komponentu: “...tako bi poduzeće (op.a. klub) dobivalo u gradu zemlju jer zimi služi za ugodnu zabavu, a k tome kriepi zdravlje.” (Obzor, XI. 1874).

U kavani Keglević (ugao Ilice i Frankopanske) 15. studenog 1874. osnovao se Sklizački klub na čelu s predsjednikom UO kluba Belušem i dopredsjednikom Lenucijem. Uz njih osnivači su i trgovci Bothe i Froelich te poznati planinari Kontak, Pilar, Schlosser-Klekovski i drugi. Sklizački klub preko tiska poziva građane da pristupe članstvu kluba kako bi se mogao sastaviti plan klizališta i započela gradnja.

gradu Zagrebu i njegovoj široj okolici klizalo se od davnih dana. U mnogim selima i gradovima diljem kontinentalne Hrvatske sredinom 19. stoljeća narod se kliže na svim mogućim zaleđenim površinama, prirodBan Ivan Mažuranić - najvjerniji klizač nim jezerima i potocima. Okupljanje je spontano s težištem Na sam Badnjak, 24. prosinca 1874. sezona klizanja otvona zabavi, a masovnosti pridonosi i činjenica što za klizanje rena je na prvom gradskom klizalištu u Zagrebu smještenom nisu potrebna velika ulaganja. na sjevernom dijelu Zapadnog perivoja. Klizalište je veličine Još 1853. godine otvoreno je klizalište na Prvom maksi110x70 metara, jedan metar ispod razine ceste. mirskom jezeru, a 1870. Zagreb je dobio prvo Otvaranje je bilo vrlo svečano, klizalište je bilo „građeno“ klizalište u dvorištu isusovačkog osvjetljeno s oko 300 petrolejskih lampi. Neki samostana na Jezuitskom trgu. Radilo se o klizači nosili su lampion sa svijećom pridonoseći privatnom klizalištu trgovca Ladislava Beluša naposebnom ugođaju. Svirao je vojni orkestar, a mijenjenom „otmjenim krugovima i građanstvu“. klizalište je bilo prepuno znateželjnih građana.

Građani se najčešće kližu u svakodnevnoj obući, Idućeg dana, na Božić, klizalište sa pratnjom zatim na grubo izrađenim drvenim daščicama posjećuje tadašnji hrvatski ban Ivan Mažuranić koje su se prikladno vezale uz obuću te na tzv. i postaje jedan od najvjernijih klizača. Vodu za talugama, odnosno drvenoj podlozi, obično dasci klizalište prepumpavali su vatrogasci iz obližnjeg veličine 30x50 cm. Imale su oblik malih sanjki. potoka Tuškanac koji je tekao zapadnim rubom Daljnju popularizaciju klizanja u Zagrebu trezemljišta. ba pripisati vojnim časnicima, potom zagrebačPrva knjiga o kliU svome Spomen-spisu, Franjo Bučar navodi kim studentima koji su bili na studijima u sredzanju u Hrvatskoj, da pravih članova i nije bilo puno u klubu jer su njoj Europi (Beč, Budimpešta, Ljubljana, Graz) F. Bučar: „Klizanje nešto kasnije dnevne novine objavile da svaki te aristokratima koji su poput Nijemca grofa građanin može klizati za 20 novčića. Unatoč Schlippenbacha, pruskog konjičkog časnika, velikom zanimanju i popularnosti, klizanje još nije dobilo oduševljavali Zagrepčane na Prvom maksimirskom jezeru čvršću organizacijsku strukturu. Moglo se klizati za jakih svojom savršenom tehničkom izvedbom, kao i umjetničkim zima, sezona zimskih športova bila je kratka. Klizalo se za dojmom. danja svjetla, poglavito nedjeljom i blagdanima. Umnogome Porastom zanimanja, rasle su i potrebe za boljim i ozbiljje ovisilo o vremenskim (ne)prilikama. Klizanje tada još nije nijim organiziranjem klizačkih aktivnosti. Bilo je nužno osi-

8

Klizalište na današnjem Mažuranićevom trgu

bio šport, već isključivo razonoda, druženje. Klizališna sezona vrednovala se po broju „ledenih dana“, dana dovoljno studenih da se voda smrzavala i pokrivala površine maksimirskih jezera, rukavce rijeke Save, na polijevanim teniskim i ponekim nogometnim igralištem. U toj prvoj klizališnoj sezoni 1874./75. s uređenim klizalištem zabilježena je brojka od 49 „ledenih dana“.

Klizanje se još više razvilo kada je trgovac Konšeg 1877. godine donio iz Ljubljane prve željezne Halifax klizaljke koje su se tada počele općenito koristiti umjesto prvotno drvenih „holenderica“. Poslije nekoliko sezona sve su učestaliji zahtjevi za suvremenijim klizalištem, garderobom i sanitarijama te uvođenjem stalnog nadzora. Težilo se organizaciji koja neće biti improvizacija, već točno određena po dogovorenim pravilima. U tom je smislu 1877. počeo postupak osnivanja klizačkog društva, odnosno zahtjeva za njegovo potvrđivanje od službene vlasti, budući da postojeći sklizački klub nije imao službenu dozvolu.

Svjetska prvakinja u Zagrebu Glavna skupština Prvog hrvatskog sklizačkog društva održana je 17. prosinca 1877. u prostorima Casina (ugao Ilice i Frankopanske) u 5 sati poslijepodne. U prvim pravilima Društva stoji između ostalog da je „svrha Društva gajenje i promicanje sklizanja koje se za viedjenjem liepog i udobnog sklizališta uz što jeftinije uvjete postići ima.“ Nadalje se navodi da će 1. HSD nastojati promicati socijalni život priređujući društvene zabave. Prvi predsjednik bio je iznimno agilni dr. Ivan Kosirnik (1847. – 1924.). Tu dužnost obnašao je sve do 1910. godine kada ga nasljeđuje dr. Bučar.

Već 1878. uvedena je na klizalište plinska rasvjeta zahvaljujući naporima prof. Ivana Stožira. To je bila istinska senzacija tog vremena. Potom su podignute i prve drvene barake za potrebe klizača. Od 1887., uz zabave, koncerte i maskirne plesove, intenzivnije se radi na natjecateljskom karakteru klizanja. Priređuju se natjecanja u različitim disciplinama.

Utrke djece (juniori), utrke gospode (seniori), utrke djevojaka, utrke gospode s preprekama te utrke natraške.

Glavni je problem klizanja bila česta selidba, nedostajala je stalna lokacija za klizalište. U 30 godina klizalište se čak 12 puta premještalo po gradu, da bi tek koncem 1906. 1. HSD dobilo zemljište na 10-godišnje korištenje uz Mihanovićevu ulicu. Ovo klizalište egzistiralo je sve do 1925. zbog gradnje

Okružnog zavoda za osiguranje radnika. Klizalište se seli potom u Miramarsku cestu pokraj igrališta Viktorije.

Pojavom Franje Bučara i njegova Tečaja za učitelje gimnastike, natjecateljsko klizanje dobiva novu dimenziju.

Zahvaljujući prof. Bučaru tenis postaje vrlo važna djelatnost u sklopu sklizačkog društva. To je bio najvažniji razlog da aktivnost društva opstaje - tenis je u ljetnim mjesecima punio blagajnu 1. HSD-a. U vrijeme slabijih klizačkih sezona s toplijim vremenom kada klizalište nije moglo funkcionirati, zahvaljujući tenisu sezona je ipak bila sadržajna.. Bučar je vrlo vješto koristio 1. HSD za promociju novih športova, tako je 1915. uveo športsku sekciju sanjkanja. Sanjkalo se na Tuškancu, Cmroku i drugdje u Zagrebu i okolici. Iste godine u ljeto započinje organizirano igranje hokeja na travi... S ostalim športskim društvima 1. HSD dobiva 1895. godine svoje službeno glasilo – „Šport“.

Zahvaljujući povećanom članstvu, uvođenjem novih športskih sekcija, na glavnoj skupštini 1.HSD-a održanoj 14. studenog 1918. prihvaćena je promjena imena u Zagrebačko klizačko društvo. Sljedeće godine prihvaćena su i pravila, pa otad društvo nastupa pod gornjim imenom.

Kao prava športska grana umjetničko klizanje započelo je s djelovanjem 1895. godine opet na poticaj Bučara koji je donosio literaturu o klizanju (Sporen auf dem Eise – Tragovi na ledu), potom je i sam pisao tumačeći umjetničko klizanje (F. Bučar: Klizanje, 1901.). Sastavio je natjecateljske propozicije i sam sudio zajedno sa dr. Milanom Novakom. Pored 1. HSD-a, sekcije klizanja postojale su u 1. Srednjoškolskom klubu Concordia te kasnije u HAŠK-u.

Davni Bučarov san o nastupu vrhunskih svjetskih klizača (klizačica) u Hrvatskoj, ispunio se 7. veljače 1929. kada su na zagrebačkom klizalištu na Miramarskoj cesti nastupile državna prvakinja u umjetničkom klizanju, Zagrepčanka Giza Kadrnka Reichman te svjetska prvakinja Bečanka Frizi Burger. Nastup je bio senzacionalan, a prema pisanju zagrebačkih dnevnih listova pratilo ga je oko 1500 gledatelja.

LITERATURA: Obzor, dnevne novine, Zagreb 1874-1878.

F. Bučar: Spomenspis Zagrebačkog klizačkog društva 1877.-1931., Zagreb 1931.

Prostor, časopis za arhitekturu, Zagreb br 1(9) 1995.

A. Štulhofer- I Muraj, Časopis Prostor 2006 (14), Zagreb 2006.

Z. Jajčević: 225 godina športa u Hrvatskoj, Streljački savez Osječko-baranjske županije, Osijek 2010.

Povijest sporta br. 103, 1994, Zagreb 1994.

9

DESET GODINA ZAKONA O ŠPORTU

Krdo bijelih slonova Piše: KREŠIMIR IVANIŠ

Na svjetskoj sceni, značajan doprinos izgradnji neodrživih objekata („krdu bijelih slonova“) daju upravo najsiromašnije zemlje, dok europske razvijene zemlje prednjače uzornim održivim konceptima

Arena Zagreb

P

rije 10 godina donesen je Zakon o športu RH (2006.). Jednako toliko traje neispunjavanje tim istim Zakonom propisanih odredbi o Mreži športskih građevina, a Strategiju da i ne spominjemo. Stoga se nameće pitanje: čemu Zakon i njegove kasnije izmjene i dopune kada se odrednice, barem one o javnim športskim građevinama, već deset godina uporno ne primjenjuju?

Mreža objekata fizičke kulture je, kao zakonska norma, usvojena još prije 31 godine u tadašnjoj SR Hrvatskoj kao prostorni, ekonomski i športski planerski alat na osnovi tada važećeg Pravilnika o prostornim standardima i normativima te urbanističko-tehničkim uvjetima za planiranje Mreže objekata fizičke kulture (Narodne novine rujna 1985.), a prema Zakonu o objektima fizičke kulture i Zakonu o prostornom planiranju i uređivanju prostora.

MZOS-ov odgovor - šutnja!

Detaljna Metodologija planiranja mreže objekata fizičke kulture izrađena je pod okriljem Fakulteta fizičke kulture 1983. godine i ona je definirala sadržaj i formu Mreža izrađenih do 1986. godine u pet gradova u Hrvatskoj - Dubrovniku, Puli, Rijeci, Samoboru i Zagrebu.

Od 1990. do 2015. godine Mreža športskih građevina,

10

spominje se, iako samo nominalno, u svim varijetetima Zakona o športu/sportu kao konstanta, unatoč značajnih društvenih, političkih i ekonomskih promjena. Stvoreni su novi politički kontekst, titulari vlasništva, prostorna i športska regulativa, metode te ciljevi i alati prostornog planiranja, a u stalnoj je mijeni i sustav odlučivanja o prostoru i njegovoj namjeni. Jedino što je ostalo nepromijenjeno je sustavno neizvršavanje obveza Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta o izradi podzakonskih akata iz domene športskih građevina propisivanjem Pravilnika o sadržaju, formi i primjeni Mreže sportskih građevina.

Zakon o športu iz 2006. toj je važnoj dionici športa posvetio doslovce jednu jedinu rečenicu koja glasi: “Pravilnike i standarde će propisati ministar u roku od šest (6) mjeseci”.

Iako je prošlo već 20 puta po 6 mjeseci, taj odgovoran i prijeko potreban posao nije niti započet, a štete od nedostatka strateških, zakonskih i podzakonskih smjernica, kriterija, standarda i prioriteta u planiranju, projektiranju, izgradnji, u upravljanju, održavanju i korištenju sve su veće i veće. Grade se brojne neodržive, neodgovorno, proizvoljno i diletantski programirane javne športske građevine. Naša javna športska infrastruktura zaostaje rasprostranjenošću, kvalitetom, brojem, komforom, održivošću i zato su nephodne stručne smjernice prema održivoj javnoj infrastrukturi, ali i politički strateški ciljevi.

HOO-ova Komisija za šport i okoliš u suradnji s Olimpijskom solidarnosti MOO-a, Međunarodnom unijom arhiteketa, Udruženjem hrvatskih arhitekata i Društvom građevinskih inženjera Zagreba, od 2007. godine razvija projekt “Transfer znanja o športskoj infrastrukturi”.

Nastoji se sanirati stanje i nuditi MZOS-u konkretna rješenja i pomoć u izradi zakonske regulative. Nakon suradnje do 2005. godine, MZOS na sve naše daljnje pozive i zamolbe odgovara šutnjom.

Preporuke i kriteriji MOO-a Projektom “Transfer znanja o športskoj infrastrukturi” uspostavljena je suradnja s razvijenim svijetom kojemu težimo. Analizirane su ekonomske, ekološke, energetske i socijalne pretpostavke, kriteriji i smjernice zaštitnih mehanizama u planiranju, projektiranju, građenju, upravljanju i korištenju. Premisa projekta je zaštita osjetljivog, nezamjenjivog i neobnovljivog prostora. Korištene su preporuke UNDP (Razvojni program Ujedinjenih naroda), MOO-ove Komisije za šport i okoliš i drugih međunarodnih institucija.

Preporuke i kriteriji MOO-a o održivoj i ekološkoj paradigmi obaveze su svih država-potpisnica zaključaka Kongresa MOO-a u Riu de Janeiru među kojima je i Re-

publika Hrvatska. Održivost ili obzirnost su opće mjesto u zaštiti i očuvanju kvalitete života na Zemlji. Gdje su te smjernice u našem Zakonu o športu?

Za razliku od nas, civilizirani svijet kontinuirano traži i nalazi rješenja u planetarnoj zaštiti i očuvanju prostora.

MOO predlaže kompleksne mjere zaštite okoliša i športskom infrastrukturom, a ekološki, ekonomski i socijalni kriteriji glavne su okosnice holističkih standarda i normativa i u sferi športskih, osobito javnih, građevina.

I športska infrastruktura, dio urbanog, civilizacijskog, pa i kulturnog standarda, podnosi i trpi posljedice klimatskih promjena, globalnog zatopljenja te ekološke, energetske i ekonomske krize. Sve brojnijoj, sve siromašnijoj i obespravljenijoj većini svjetske populacije, nasuprot je sve bogatija manjina koja diktira pravila ponašanja. U sferi športa diktiraju ih i mediji, osobito TV koja određuje prostorne, oblikovne i funkcionalne aspekte športskih građevina, osobito elitnih. Zahtjevi se prihvaćaju razmjerno količini novca unesenog u šport, dakle bespogovorno.

Gradimo što ne trebamo, novcem koji nemamo Iako ne spadam u legalizacijske optimiste, tvrdim da bi održiva regulativa iz sfere javne športske infrastrukture unaprijedila postojeće stanje, ali i znatno smanjila broj budućih neodrživih športskih arena u RH. Građevine nastale kao posljedice uspješnih kandidatura za elitne priredbe nastale su po modelu - gradimo što ne trebamo, novcem koji nemamo, samo kako bi zadivili svijet! Svijet se baš i ne divi, ali mi plaćamo! Primjeri su brojni.

Na svjetskoj sceni, značajan doprinos „krdu bijelih slonova“ (izgradnji neodrživih objekata) daju upravo najsiromašnije zemlje, dok europske razvijene zemlje kao što su, recimo, Austrija, Irska, Nizozemska, Njemačka ili Velika Britanija, prednjače uzornim održivim konceptima. Nakon potpuno neodrživih i razmetljivih koncepata OI u Ateni 2004. i Pekingu 2008., London je za OI 2012. izgradio uzornu športsku infrastrukturu s izrazitim naglaskom na održivo postolimpijsko korištenje i gospodarenje.

Uz značajnu količinu i kvalitetu promjena, u proteklih

Spaladium Split 30 godina održivima su ostali samo naš uporni i nepromjenjivi legalizacijski optimizam u izradi i donošenju zakona, uz istovremeni nemar institucija u primjeni i provođenju tih istih zakona. Zakon o športu RH je među istaknutijim primjerima.

Uzrok zanemarivanja zakonskih normi u praksi nije samo nemar institucija, nego i nedorečenost Zakona te nepostojanje kaznenih odredbi. Lokalne samouprave i državna uprava tretiraju Mrežu športskih građevina kao nepotreban i neobavezan dokument te uzaludno trošenje znatnih proračunskih iznosa.

Stoga predlažem da zakonodavac, slijedeći upute još nepostojeće Strategije razvoja športske infrastrukture, specificira Mrežu kao praktičan planerski priručnik s ciljem i metodologijom izrade, s ekološkim i urbanističkim kriterijima, detaljnim katastrom postojećeg fonda, s održivim standardima i normativima, tehničko-športskim normama, imovinsko-pravnim statusima izgrađenih i novoplaniranih prostornih rezervata, s definiranom hijerarhijom odlučivanja te nosiocima investicija i titularima vlasništva.

Neizostavna mjera uz Mrežu športskih građevina treba biti imenovanje lokalnih, regionalnih i državnih tijela koja tim dokumentima upravljaju, planiraju, osiguravaju bespogovornu primjenu i sredstva za djelovanje, prate promjene u prostoru, dopunjavaju ih i ažuriraju.

Bez ovih pretpostavki Mreža je suvišan i nepotreban relikt prošlosti i treba je brisati iz Zakona.

Arena Poreč

11

IN MEMORIAM

BRUNO MARCELIĆ

(Zadar, 23. srpnja 1943. - Zadar, 22. siječnja 2016.)

12

Fotografija: privatna arhiva Bernarda Kotlara

J

oš jedna legenda dalmatinskog športa otišla je u vječnost – u Zadru je u 73. godini života preminuo legendarni košarkaš Zadra i reprezentativac Bruno Marcelić. Prema vlastitom priznanju, u košarku ga nije doveo nitko, već je došao sam. Svakog dana idući u školu prolazio je pored Jazina koje su tada bile otvoreno igralište, te je počeo osjećati sve jaču strast prema tom športu. Bio je to, kako je govorio, neodoljiv magnet.Tako je krenuo...

Kad je Jerko Guštin 1959. dobio zadatak da sastavi i vodi juniorsku momčad, uzeo je i Bruna. Te godine na juniorskom prvenstvu Hrvatske u Slavonskom Brodu, Marcelić je bio najbolji igrač i prvi strijelac turnira, pa je odmah priključen prvome sastavu Zadra.

Ukazanu priliku Marcelić je odmah iskoristio, vrlo brzo ustalio se u momčadi svog Zadra, čiji dres nosi do 1975. godine. U tom razdoblju bio je dio legendarne momčadi iz Jazina predvođene legendarnim i neponovljivim Krešimirom Ćosićem i Pinom Giergijom, koja je 1965., 1967., 1968., 1974. i 1975. godine osvajala naslove prvaka Jugoslavije, kao i Kup 1970.

Od brojnih utakmica u dresu Zadra, Bruno je kao najteže isticao one protiv slavnog Reala iz Madrida.

Ipak, bila je to velika generacija iz Jazina, pred kojom je padao i slavni „kraljevski klub“. Bilo je to vrijeme kada je Zadar gotovo redovito pobjeđivao sve velike momčadi.

Najveći uspjeh na europskoj sceni ostvaren je 1968. godine kada su igrali polufinale Kupa europskih prvaka. Od najvećih utakmica u karijeri, isticao je pobjedu u Zadru nad Simenthalom sa 90-66, zatim u Chietiju nad Realom koji je tada imao u momčadi čak pet Amerikanaca, ali je ipak Zadar osvojio turnir, i onu u Bilbau nad međukontinentalnim prvakom Fidesom iz Napulja, kada je Zadar također osvojio turnir. Marcelić je posebno bio ponosan na pobjedu na navedenom turniru u Chietiju, jer je uvršten u najbolju petorku turnira uz epitet - „El migliore“.

Nastupao je i za košarkašku reprezentaciju Jugoslavije. Najveći uspjeh ostvario je na Mediteranskim igrama 1963. godine, u Napulju, kada je bio dio momčadi koje je u tada velikoj konkurenciji osvojila brončanu medalju.

U svom Zadru okušao se i kao trener. Bilo je to 1985. godine kada je bio trener prve momčadi, nakon što je prije toga pet godina bio pomoćnik Pinu Giergji. Te 1985. godine, Zadar je na kraju sezone osvojio treće mjesto, a Marcelić je Vlađi Đuroviću ostavio momčad koja će sezonu kasnije u Zadar donijeti naslov prvaka Jugoslavije. Nakon toga Marcelić

je 1987. godine bio trener Šibenke.

Oni koja ga se kao igrača sjećaju, u pamćenju će im svako ostati njegov specifični precizan „dvoručni“ šut, gotovo redovito s udaljenosti od 8-9 metara, kada trica još nije bila u košarkaškim pravilima.

Od trenera rado je izdvajao sve svoje zadarske učitelje - Enza Sovittzija, Željka Troskota, Đorđa Zdrilića, Trpimira Lokina... Za svoje košarkaške uzore rado je isticao iznad svih Pina Gjergju, pa velikog Ivu Daneua, a od stranaca najviše je cijenio Realove legendu Emilia Rodrigueza.

Marcelić je znao da je igračka karijera samo prolazno razdoblje u njegovu životu, pa se okrenuo i fakultetu gdje je stekao zvanje diplomiranog ekonomista.

U dugoj igračkoj karijeri dobio je mnoge komplimente stručnjaka, a svakako je najveći koji mu je dao „realovac“ Lolo Sainz 1968. Kada su Sainza upitali koga se najviše boji u redovima Zadra, svi su očekivali da će kazati Giergie i Ćosića, no on je ispalio ime – Bruna Marcelića, obrazloživši: „Nikada nisam vidio igrača s bržim i efikasnijim protunapadom.

Naši igrači ne stignu još doći u svoj reket, a Marcelić je već sa 9-10 metara postigao koš. Nemoguće ga je zaustaviti.“ Slično je govorio i Ivo Daneu...

Sahranjen je na na Gradskom groblju u Zadru.

(Jurica Gizdić)

Brže, više, jače

uz Crodux MaxPower.

Najbolji biraju najbolje.

www.crodux-derivati.hr

Društvo i šport

Treba li šport preseliti u Ministarstvo Piše: GORAN VOJKOVIĆ

Valjalo bi barem ozbiljno razmisliti treba li šport iz ministarstva koje je opterećeno i preopterećeno složenim problemima javnog sektora (znanosti i obrazovanja), prenijeti u ministarstvo zaduženo za turizam gdje je danas po svom opsegu i društvenoj važnosti puno bliže

I

mamo u Hrvatskoj novu Vladu koja što se ustroja, dakle broja i nadležnosti ministarstava tiče, kopira prošlu – pa po uvriježenoj podjeli šport dolazi pod Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa. Već je to uobičajeno neko vrijeme, makar smo u zadnjih četvrt stoljeća imali i druge kombinacije.

Tako je primjerice treća Vlada Republike Hrvatske (1991.-1992.) imala Ministarstvo prosvjete, kulture i športa (na čelu je bio kasniji predsjednik Sabora akademik Vlatko Pavletić), dok se znanost nalazila u Ministarstvu znanosti, tehnologije i informatike.

U šestoj Vladi (1995.-2000.) imali smo Ministarstvo prosvjete i športa, dok su se znanost i tehnologija nalazile u drugome ministarstvu. No, u zadnje vrijeme, znanost i obrazovanje idu zajedno, tehnologija je negdje tu, makar se ne vidi u nazivu Ministarstva, te ostaje ono na kraju - „i športa“. Znaju ljubitelji serijala, kada se na kraju najavne špice pojavi „i“ odnosno engleski „and“, obično slijedi ime posebnog glumca, nekoga tko je važan i često popularan, ali gostuje samo tu ili pokoju epizodu; ne spada u onaj stalni, redovni sastav serijala. Tako čini nam se biva i s našim športom – što se državne uprave tiče, uvijek je nekako na kraju, reklo bi se narodski - zadnja rupa na svirali. Šport se nekako prikvači obrazovanju, prosvjeti, valjda tradicijski kao školska aktivnost, no znamo svi – šport je puno više.

Može li se tu nešto napraviti? U ova-

Olimp 42

kvom sustavu ministarstva teško. Teško je i zamisliti da na čelo Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa dođe netko iz šporskog sustava. U pravilu, ministarstvo vodi netko iz znanosti.

Opravdano ili ne, znanstvena zajednica loše reagira ako taj veliki sustav vodi netko tko nije „iz sustava“. Teško je i za očekivati da koji zaslužan športaš, pa čak i oni sa završenim fakultetom i uspješnom trenerskom karijerom nakon športske karijere, postanu ministri.

Dodatno, u ovom ustroju ministar se objektivno vrlo malo vremena bavi športom. Ne samo zato što u šport obično nije previše upućen, nego zato jer ima dva velika i složena sustava puna problema - sustav znanosti s desetak tisuća zaposlenih i sustav osnovnog i srednjeg školstva s preko 60.000 zaposlenih.

Kurikulumi, istovremeni višak i manjak učitelja i nastavnika, složeni sustav sveučilišta i fakulteta kakav malo tko ima u svijetu – ministar čak i da je i znanjem i umom i fizički najspremniji – istroši se oko ova dva sektora. Za šport, čini se ostane tek za pokoje protokolarno javljanje, dodjelu priznanja ili priopćenje koje napiše stručna služba.

Ako šport gledamo izvan uskog školskog programa, on je sve više povezan uz turizam. Velika športska događanja danas ujedno jesu i turistička događanja. Pa i organiziraju se često radi turističke i druge promidžbe – kada zemlja domaćin računa troškove, računa naravno i koristi koje će imati od športskog događanja. Nitko više novce

ne daje na lijepe riječi! Gledaju se „benefiti“, prvenstveno turistički, ali onda i poslovni i drugi. Samo dokumentarac o zemlji domaćinu koji se vrti na televizijskim ekranima prilikom otvaranja, često znači i milijunski povrat od turizma.

Dodatno, za malu zemlju poput Hrvatske – športski uspjesi i naši športaši nešto su što nas čini poznatim u svijetu. Bilo bi sigurno dobro da imamo i mi svog Zuckerberga ili Gatesa, no realno gledano – ako ste vrhunski gospodarstvenik ili znanstvenik, karijeru ćete obično graditi izvan Hrvatske. Upravo su športaši naši najbolji promotori, koje i premalo koristimo.

Danas su šport i turizam vezani i promocijom i logistički. Eto, vaš autor to može posvjedočiti i iz neposredne perspektive obližnje školsko-športske dvorane u Ivanić-Gradu. Lijep, multifunkcionalan objekt danas se koristi i za međunarodna športska natjecanja, ali počeo se koristiti u tu svrhu tek kada se na kilometar zračne linije otvorio pristojan hotel (koji također ima osnovne športske sadržaje tipa teretane i bazena).

Jasno je, želite li dobro športsko natjecanje, nećete igrače na dan natjecanja umarati sjedenjem u autobusu kako bi uopće došli do igrališta.

Tražite mjesto gdje je sve blizu, integrirano i povezano. A onda uz natjecanje, dolaze i treneri, novinari, gledatelji, pa mora uostalom i vozač autobusa koji je doveo natjecatelje iz susjedne države negdje spavati... I cijelo mjesto uz natjecanje živi, zarađuje i razvija se.

Swatch Beach Volleyball Major Series PoreÄ? 2015.

Joerg Mitter / Red Bull Content Pool

turizma?

Društvo i šport

Tomislav Moze/Red Bull Pool

mogu se naći brojne poveznice i osigurati ono što danas moderno volimo zvati sinergijom.

Rješenje vjerojatno nazirete: trebalo bi razmisliti da se šport priključi drugom ministarstvu – Ministarstvu turizma. Ministarstvo turizma jedno je od najmanjih, gledano brojem službenika i širinom nadležnosti. Samostalno je, naravno, radi iznimne važnosti turizma za Hrvatsku.

No, kada se gleda šport danas i njegova veza s turizmom (ne samo u smislu velikih športskih događanja i promocije, već i rekreativnog bavljenja športom, pa i športskim turizmom),

Dodajmo ovome još nešto: u Hrvatskoj se nesustavno radi na aktivnostima koja ne spadaju u športove, kao što je planinarenje ili pješačenje. Sustav ovisi puno više o iznimnom entuzijazmu pojedinca, klubova i saveza, a koliko bi se još moglo više napraviti da se Hrvatska kao turistička destinacija više promovira i kao planinarska zemlja, zemlja predivnih staza za rekreativno šetanje, brdski biciklizam i još puno toga.

Mi u sezoni već imamo turistički maksimum za koji uopće imamo kapacitet kreveta, ali bolja priprema i bolje organiziranje aktivnosti na otvorenom, možda bi mogle ojačati i broj turista, primjerice u jesensko doba, kada je Jadran idealan za rekreativce.

Valjalo bi barem ozbiljno razmisliti treba li šport iz ministarstva koje je opterećeno i preopterećeno složenim problemima javnog sektora (znanosti i obrazovanja) prenijeti u ministarstvo zaduženo za turizam gdje je danas po svom opsegu i društvenoj važnosti puno bliže. 

Should sports be transferred into another ministry?

In Croatia, the ministry in charge for sports is the Ministry of Science, Education and Sports, mainly from traditional reasons - when the most important sports segment was the school sports. However, this Ministry is preoccupied with complex issues of science and education, its highest officials usually come from the science system and they are generally dealing with issues related to science and education.

As modern sports has more to do with tourism - starting from organizing large sports events, over promotions, up to the sports tourism, the question is why sports shouldn’t be incorporated in the existing Ministry of Tourism. One should certainly most seriously consider this...

(Goran Vojković)

Međunarodni olimpijski pokret

Susret

športa, kulture i obrazovanja Piše: SAŠA CERAJ

Posebni cilj Olimpijskih igara mladih je povezivanje športa, kulture i obrazovanja te poticanja mladih diljem svijeta na intenzivnije bavljenje športom i usvajanje olimpijskih vrijednosti

G

otovo mjesec dana prije početka nedavnih Zimskih olimpijskih igara mladih u Lillehammeru (Norveška), predsjednik Međunarodnog olimpijskog odbora (MOO) Thomas Bach dostavio je svim nacionalnim olimpijskim odborima rezultate provedbe Olimpijske agende 2020. Mjesec prosinac 2015. godine predstavljao je dobru priliku za rekapitulaciju jednogodišnje provedbe preporuka sažetih u Olimpijskoj agendi 2020. - strateškom planu za budućnost olimpijskog pokreta.

Na temelju transparentnosti, uspješnosti, jasne vizije, nove usklaOlimp 46

đenosti i dobrog upravljanja, koje je objedinila Olimpijska agenda 2020., MOO je zakoračio u 2016. godinu s novim pogledom u budućnost, vođen strateškim ciljem preoblikovanja športa i snažnijeg jačanja uloge športa u društvu i utjecaja športa na društvo u cjelini.

Uloga olimpijskog pokreta - simbolično vezana u pet olimpijskih krugova - prepoznata na svjetskom planu, počiva na vrijednostima olimpizma poput izvrsnosti, poštovanja, prijateljstva, dijaloga, tolerancije, solidarnosti, nediskriminacije, poštivanja

raznolikosti, fair-playa, razvoja i mira, koje se na poseban način ističu i dostižu vrhunac na najvećem športskom događaju - Olimpijskim igrama.

Igre u čast Zeusa, obnovljene zalaganjem Pierrea de Coubertina, dobile su 2010. godine svoju pomlađenu izvedenicu u vidu Olimpijskih igara mladih, s posebnim ciljem povezivanja športa, kulture i obrazovanja te poticanja mladih diljem svijeta na intenzivnije bavljenje športom i usvajanje olimpijskih vrijednosti. U sklopu programa Olimpijskih igara mladih, kao vrste elitnog svjetskog športskog natjecanja, posebno je mjesto određeno za kulturno-obrazovni program koji čini jasnu distinkciju između Olimpijskih igara mladih i ostalih natjecanja, temeljeći se na pet osnovnih smjernica - olimpizmu, društvenoj odgovornosti i ponašanju, razvoju različitih vještina, blagostanju i dobrobiti te zdravom načinu života.

Svaki grad domaćin Olimpijskih igara mladih pozvan je na inovativna i kreativna rješenja u izradi kulturnoobrazovnog programa koji putem raznih zabavno-interaktivnih aktivnosti i različitih radionica i zajedničkih vježbi, donosi mladim športašima priliku za učenje i usvajanje olimpijskih vrijednosti te mogućnost upoznavanja drugih kultura i razvijanja različitih vještina potrebnih za postizanje statusa ambasadora športa. Uz mlade ambasadore-športaše, Olimpijske igre mladih donose i mogućnost uključivanja sudionika koji se ne bave športom, posebice onih u ulogama mladih novinara, te različitih ambasadora i uzora za druge, čime se postiže dodatni utjecaj na društvo i osigurava uključivanje šireg spektra sudionika.

Cilj je Olimpijskih igara mladih okupiti mlade talentirane športaše iz cijelog svijeta u dobi od 15 do 18 godina koji će se sastajati svake četiri godine na ljetnim (koje okupljaju više od 3500 športaša i traju 12 dana) i zimskim igrama (u kojima kroz 10 dana sudjeluje više od 1100 športaša). Športski se program temelji na programu olimpijskih igara sa 28 športova na ljetnim igrama i sedam na zimskim, uključujući i uzbudljive nove discipline, poput košarke „tri na tri“ ili monoboba, te uvodi mješovite sastave sastavljene od oba spola, kao i mješovite događaje sastavljene od različitih nacionalnih olimpijskih od-

Međunarodni olimpijski pokret

Uz krilaticu Go Beyond.

Create Tomorrow., organizatori su željeli povezati obrazovanje i učenje s inovativnim novim športskim događajima bora. Olimpijske igre mladih održavaju se svake četiri godine, a prve, one ljetne, održane su u Singapuru od 14. do 26. kolovoza 2010. godine gdje je nastupilo 205 nacionalnih olimpijskih odbora, dok su prve zimske održane u Innsbrucku (Austrija) od 13. do 22. siječnja 2012. godine gdje je nastupilo 69 nacionalnih olimpijskih odbora.

Druge ljetne Olimpijske igre mladih održane su u Nanjingu (Kina) od 16. do 28. kolovoza 2014., druge zimske u Lillehammeru (Norveška) od 12. do 21. veljače 2016., dok je domaćin trećih ljetnih Buenos Aires (Argentina) 2018. godine.

Gašenjem olimpijskog plamena II. Zimskih olimpijskih igara mladih u Lillehammeru 21. veljače ove godine, završen je događaj koji prema zamisli predstavlja više od športskog natje-

Olimp 48

canja, prezentirajući program koji vrlo jasno apostrofira važnost kulture i obrazovanja i njihovo povezivanje sa športom, te na poseban način dotiče zajedništvo i razmjenu iskustava putem okupljanja i zadržavanja mladih športaša u istom gradu tijekom svih dana održavanja Igara.

Uz nesebičnih i vrijednih 3000 volontera u Lillerhammeru, upravo na ovaj način osmišljen događaj predstavlja novitet u olimpijskom pokretu, uvodeći time osvježenje i jasnu distinkciju između Olimpijskih igara mladih i redovnih modernih Olimpijskih igara, stvarajući novu budućnost olimpijskog pokreta, temeljenu na olimpijskim vrijednostima i reformama koje uvode smjernice Olimpijske agende 2020.

Uz krilaticu Go Beyond. Create Tomorrow., organizatori su željeli povezati obrazovanje i učenje s inovativnim novim športskim događajima koji će zajednički stvarati novu budućnost športa i izgraditi temelje športa za budućnost, oslanjajući se u tom procesu na snagu mladih, nadolazećih generacija.  LITERATURA: www.olympic.org http://www.olympic.org/youth-olympic-games

Go Beyond. Create Tomorrow Games in honor of Zeus, renewed through the efforts of Pierre de Coubertin, received in 2010 their younger-looking version under the name of Youth Olympic Games with a specific goal - to connect sports, culture and education and to encourage young people around the world to more intense sports activities and adoption of the Olympic values.

Within the Youth Olympic Games’ program, as a kind of elite world sports event, special place was designated for cultural and educational program that makes a clear distinction between the Youth Olympic Games and other competitions, and it is based on five basic guidelines: Olympism, social responsibility and behavior, development of different skills, prosperity and wellbeing and healthy lifestyle.

By putting out the Olympic flame of the II. Winter Youth Olympic Games in Lillehammer on February 21, 2016, the event that represents - after its very design - more than just a sports event, has come to its end. With the motto Go Beyond. Create Tomorrow, the organizers wanted to connect education and learning with the innovative new sports events that will jointly create a new future of sports and build the foundations of sports in the future, relying in that process on forces of the young, upcoming generation.

(Saša Ceraj)

Žene i šport

Športska tijela

časno mjesto, u sredini između prvoga predsjednika države Tuđmana i prvoga predsjednika HOO-a Vrdoljaka. Kavaliri nisu imali težak posao jer - izuzmemo li hotelsko osoblje - „naša Sanda“ bila je jedina žena u Smaragdnoj dvorani.

Ako nas pri tome ne vara gimnazijsko sjećanje na postotni račun, to bi trebalo iznositi negdje oko 3% udjela žena u prvome sastavu skupštine nacionalnog olimpijskog odbora.

siromašna ženama

P

red nama je „godina jubileja“, kako se govorilo u vrijeme dok je još jezik agitpropa vladao našim medijima, i ne samo medijima. Naime hrvatski šport obilježit će „četvrtastu“ obljetnicu Hrvatskog olimpijskog odbora, simboličko sjećanje na 1991. godinu, godinu istodobno daleku i tako blisku, u kojoj se izdogađalo toliko toga (a najviše, rekli bismo, nerafinirane povijesti) da će povjesničari i drugi kroničari još dugo iz toga razdoblja crpsti materijal za svoje teze i antiteze.

U našem športu bio je to nastavak secesije u odnosu na jugoslavensku državu, nastavak procesa koji je formalno otvoren svibanjskim referendumom te godine, a potom i Deklaracijom o samostalnosti koju je Sabor donio 25. lipnja 1991. Tih mjeseci mnogi su športski savezi proglašavali svoju samostalnost u odnosu na savezna jugoslavenska športska tijela, a bilo je i športova bez jugoslavenske pretpovijesti koji su tek u Hrvatskoj dobili svoje krovne udruge.

Sve je dakako vodilo ključnom događaju - osnutku Hrvatskog olimpijskog odbora - činu koji je u proteklih stotinu godina nekoliko puta bio na dnevnom redu hrvatskih državotvornih fantazija, da bi svaki put bio prokockan, nekad tuđom silom, a nekad - valja Olimp 50

priznati - i vlastitim krivo odigranim kartama.

Dakle, toga rujanskoga prijepodneva u Smaragdnoj dvorani zagrebačkog hotela Esplanade među trideset i dvoje članova osnivačke skupštine - a govorimo redom o istaknutim sportskim radnicima, od kojih su mnogi veoma uspješni i u nizu izvansportskih područja - bila je i klizačica Sanda Dubravčić Šimunjak, nositeljica europskog srebra, jedina Hrvatica koja je imala čast upaliti olimpijski plamen. Izvan športa Sanda Dubravčić Šimunjak je liječnica (a i buduća finalistica Plesa sa zvijezdama). Kod poziranja Radiši Mladenoviću za povijesnu fotografiju, njoj su kolege dale poPiše: RATKO CVETNIĆ

U Skupštini HOO-a nalazi se svega 9 posto zastupnica, prilično daleko od Preporuke tog istog HOO-a izdane prije nekoliko godina, kojom se podupire lijepi cilj da u „godini jubileja“ udio podzastupljenoga spola u tijelima športskih udruga bude 40%.

U to isto vrijeme, kilometar-dva sjevernije, u gornjogradskoj sabornici, postotci nisu mnogo izdašniji: prvi saziv Hrvatskoga sabora imao je tek 3,8 % žena.

No, treba reći - bio je to prvi saziv, svud naokolo slutilo je na rat, raspad komunističkog bloka sam po sebi suspendirao je mnoga lijepa nastojanja jer su se događaji ubrzavali takvim tempom da je narastajuća neizvjesnost svuda oko sebe širila miris izvanrednog stanja.

Ali, dopustimo si danas - ohrabreni warm-up raspoloženjem koje se već pomalo zakuhava po našim športskim savezima, vodeći nas prema središnjoj proslavi koja će se održati krajem ovog olimpijskog ljeta - dopustimo si, dakle, jednu elipsu i preskočimo do aktualnih postotaka; i onih saborskih i onih vezanih za skupštinu HOO-a.

Pogledamo li odnosne podatke s mrežnih stranica HOO-a (www.hoo. hr) i Sabora (www.sabor.hr), uz nekoliko mjerodavnih zapažanja Gordane Borko (Komisija HOO-a za ravnopravnost spolova u športu), koja se već godinama bavi tom problematikom, lako možemo napraviti usporedbu. U aktualnom, šestom sazivu Hrvatskog sabora, nalazi se 25 posto zastupnica (kako se navodi na internetskoj stranici Sabora - „Za

otkrijte svoju priču na usporedbu, prošle je godine u svjetskim parlamentima bilo 19,2 posto žena, a u predstavničkim tijelima europskih zemalja 20 posto“). Istodobno u Skupštini HOO-a nalazi se svega 9 posto zastupnica, prilično daleko od Preporuke tog istog HOO-a izdane prije nekoliko godina, kojom se podupire lijepi cilj da u „godini jubileja“ udio podzastupljenoga spola u tijelima sportskih udruga bude 40%.

Podsjećamo, isti postotak bio je naveden u Zakonu o ravnopravnosti spolova prilikom određivanja ženske kvote na kandidacijskim listama za ove parlamentarne izbore, ali premda se radilo o zakonu (ne o pukoj preporuci), ta je uzvišena zamisao nestala negdje u procjepima između DORH-a, Ustavnog suda, Državnog izbornog povjerenstva i ostalih čimbenika demokratske unakrsne vatre. U ovom času sve je prebačeno na iduću parlamentarnu epizodu koja bi se - po redovnom kalendaru - trebala održati 2019. godine.

No, u određenu obranu krovnih tijela uvijek treba podsjetiti da se krovni postotci crpe iz baze. Gordana Borko u Pregledu rodne zastuplje-

hrvatska.hr

nosti u nacionalnim športskim savezima konstatira “podzastupljenost žena na svim promatranim parametrima (...) ispod je preporučenih 20% zastupljenosti žena na upravljačkim pozicijama u športu koje je preporučio MOO kao cilj do kraja još 2005. godine.“ Ukratko, ako klubovi nemaju koga delegirati u športske saveze, ni ovi neće moći skupštini HOO-a omogućiti da se postotak digne barem barem za koji bod.

Poslovicu o pravljenju pite znamo.

Saborska statistička pita sigurno ne bi bila takva da se udio žena ne povećava i u dvije najveće parlamentarne stranke.

Prema tome, to je putokaz športskoj bazi - klubovima, savezima, lokalnim športskim zajednicama - uoči novog olimpijskog ciklusa i novih skupštinskih mandata.

U međuvremenu, što se postotaka tiče, „podzastupljenom spolu“ ostaje utjeha da je 17% registriranih športašica u hrvatskom športu u ovih 25 godina - bez posebnih zakona i preporuka - ostvarilo 41% udjela u ostvarivanju vrhunskih rezultata! 

Ne ispunjavajte život danima, ispunite dane životom.

Only nine percent of women in the Assembly of the COC

photo by ivo pervan

This year, the Croatian Olympic Committee celebrates 25 years of existence. Comparative analysis of the percentage share of women in the Croatian Parliament and in the Assembly of the Croatian Olympic Committee in the past 25 years shows that both the Parliament and the Assembly of the Croatian Olympic Committee started with almost insignificant 3-4% of women within these bodies.

While the share of women in the Croatian political life has already outgrown the European average, in sports this under-representation remains very strong. So today the Assembly of the Croatian Olympic Committee counts only 9 percent of female members. However, women in Croatian sports will find consolation in the fact that 17% of registered female athletes in the Croatian sports have reached, within these past 25 years, 41% in achieving top results!

(Ratko Cvetnić)

Ice Hockey

Športska terminologija

Jezici u nazivima

svjetskih krovnih saveza

Piše: DARIJA OMRČEN

Većina naziva svjetskih krovnih saveza za pojedine športove na francuskom je jeziku. Posljedica je to činjenice da su svjetski krovni savezi često utemeljeni u Francuskoj. Primjer su, recimo, mačevanje, odbojka, biciklizam, bob i skeleton, hokej na ledu, tenis...

F

IFA, IHF, IAAF, FIBA - samo su neke od kratica koje su poznate ne samo športskim stručnjacima, nego i navijačima te ljubiteljima športa širom svijeta.

Ono što je manje poznato je da je većina kratica naziva pojedinih svjetskih športskih saveza, a slijedom njihovih punih naziva, francuska, a ne engleska.

Nakon bogate i raširene športske prošlosti u drevnim civilizacijama poput Mezopotamije, Kine, Grčke te Rimskoga Carstva, šport tijekom brojnih stoljeća razvoja ljudskoga društva zauzima vrlo nisko mjesto na ljestvici popularnih društvenih fenomena. Situacija se počinje mijenjati tek u 18. i 19. stoljeću, i to u Francuskoj i Engleskoj gdje se bilježi sve brži i raznovrsniji razvoj pojave koja će u 20. stoljeću poprimiti obilježje globalnoga poslovnoga Olimp 52

spektakla čija raširenost daleko nadmašuje raširenost brojnih drugih društvenih fenomena.

Dijakronijski gledano, posljedica ubrzanoga razvoja športa u dvije navedene zemlje tijekom ne tako davne prošlosti, rezultirala je nastajanjem u francuskome i engleskome jeziku brojnih športskih naziva koji su i danas u upotrebi u športskome rječniku u brojnim jezicima. Uslijed njegova globalnoga karaktera, u domeni športa se danas rabi veliki broj naziva podrijetlom i iz drugih jezika, među ostalima, na primjer, iz talijanskoga, španjolskoga, japanskoga, korejskoga, međutim, dokaz utjecaja koji su Francuska i Engleska imale na razvoj suvremenoga športa jasan je iz naziva svjetskih krovnih saveza pojedinih športova. Što se, dakle, naziva svjetskih

saveza pojedinih športova i službenih jezika za prikaz odabranih saveza tiče, pokazat ćemo i pokušati pojasniti tri trenda. Prvi se trend odnosi na činjenicu da je većina spomenutih naziva na francuskome jeziku, kao što je to slučaj s Union Cycliste Internationale koji je osnovan 1900. godine u Parizu, a današnje mu je sjedište u Švicarskoj. Drugi trend, a radi se o činjenici da su preostali nazivi svjetskih športskih saveza na engleskome jeziku (poput naziva International Association of Athletics Federations), isto tako ima svoje uzroke. Također ćemo navesti službene jezike za svaki svjetski krovni savez navedenih športova, što će rezultirati naznakama trećega trenda koji je pak povezan s prethodna dva.

U pojedinim slučajevima uz francuski naziv nekoga svjetskog športskog saveza, često se službeno koristi i

naziv na engleskome, kao što je to slučaj, na primjer, s Međunarodnim boksačim savezom te Međunarodnim streličarskim savezom (tablica 1).

Fédération Internationale de Tir à l’Arc, svjetski krovni savez streličarstva, utemeljen je u Ukrajini 1931., a osnivači su bile Francuska, tadašnja Čehoslovačka, Poljska, Švedska, Sjedinjene Američke Države, Mađarska i Italija. Godine 2011. savez mijenja ime u World Archery i koristi kraticu engleskoga naziva (WA), a službeni su jezici saveza francuski i engleski.

Slična je situacija i s Međunarodnim hrvačkim savezom. Godine 2014. međunarodno krovno tijelo pod čijim su se nazivom organizirala natjecanja u hrvanju slobodnim i grčko-rimskim načinom, ali i drugim načinima, i do tada poznato pod nazivom Fédération Internationale des Luttes Associées (FILA) koje dobiva na osnivačkoj sjednici održanoj 1905. u Duisburgu, mijenja ime u United World Wrestling (UWW), a službeni su jezici te organizacije danas engleski i francuski. Čak se i na službenim stranicama pojedinih svjetskih saveza, uz službenu kraticu i puni naziv na francuskome jeziku, nalazi i naziv saveza na engleskome. Primjerice, uz službenu kraticu FIE i službeni puni naziv Fédération Internationale d’Escrime (utemeljen je u Parizu, a godinom utemeljenja smatra se 1913.), stoji i službeni naziv na engleskome jeziku - International Fencing Federation.

Na službenim stranicama FIBA-e na poveznici About us (O nama) piše: „FIBA, the International Basketball Federation, is the world governing body for basketball.” Drugim riječima, nakon službene kratice koja je na francuskome jeziku, piše službeni naziv toga saveza na engleskome.

Međutim, pogrešno bi bilo misliti da se kao ekvivalent službene kratice na francuskome jeziku - FIBA, može koristiti kratica IBF kao kratica za službeni engleski naziv International Basketball Federation. Naime, na istoj poveznici piše da je 2008. godine osnovana International Basketball Foundation (Međunarodna košarkaška fondacija), čija je službena kratica IBF. Zanimljivo je da svjetski krovni savez odbojke ima francuski naziv

NAZIV SVJETSKOGA KROVNOG SAVEZA

JEZIK NA KOJEMU JE NAZIV

KRATICA

SLUŽBENI JEZIK SAVEZA

International Association of Athletics Federations

engleski

IAAF

engleski, francuski

Badminton World Federation

engleski

BWF

engleski

International Baseball Federation

engleski

IBAF

engleski, španjolski

BICIKLIZAM

Union Cycliste Internationale

francuski

UCI

engleski, francuski

BOB I SKELETON

Fédération Internationale de Bobsleigh et de Tobogganing

francuski

FIBT

Association Internationale de Boxe Amateur International Boxing Federation

francuski engleski

AIBA IBF

engleski

DIZANJE UTEGA

International Weightlifting Federation

engleski

IWF

engleski

DŽUDO

International Judo Federation

engleski

IJF

engleski, francuski, španjolski

Fédération Internationale de Gymnastique

francuski

FIG

engleski, francuski

HOKEJ NA LEDU

International Ice Hockey Federation

engleski

IIHF

engleski, francuski

HOKEJ NA TRAVI

Fédération Internationale de Hockey sur Gazon International Hockey Federation

francuski engleski

FIH -

engleski, francuski

HRVANJE

Fédération Internationale des Luttes Associées United World Wrestling

francuski engleski

FILA UWW

francuski, engleski

World Karate Federation

engleski

WKF

engleski

SPORT ATLETIKA BADMINTON BEJZBOL

BOKS

GIMNASTIKA

KARATE

engleski, francuski, njemački

KONJIČKI SPORT

Fédération Equestre Internationale

francuski

FEI

engleski, francuski

KOŠARKA

Fédération Internationale de Basketball

francuski

FIBA

engleski, francuski

Fédération Internationale d’Escrime

francuski

FIE

engleski, francuski, španjolski

NOGOMET

Fédération Internationale de Football Association

francuski

FIFA

engleski, francuski, njemački, španjolski

ODBOJKA

Fédération Internationale de Volleyball

francuski

FIVB

engleski, francuski

PLIVANJE

Fédération Internationale de Natation

francuski

FINA

engleski, francuski

RUKOMET

International Handball Federation

engleski

IHF

njemački, engleski, francuski

Fédération Internationale de Luge de Course International Luge Federation

francuski engleski

FIL ILF

engleski, francuski, njemački

Fédération Internationale de Ski

francuski

FIS

engleski, francuski, njemački

Fédération Internationale de Tir à l’Arc World Archery

francuski engleski

FITA WA

engleski, francuski

World Taekwondo Federation

engleski

WTF

engleski

International Tennis Federation

engleski

ITF

engleski

MAČEVANJE

SANJKANJE

SKIJANJE STRELIČARSTVO TAEKWONDO TENIS VESLANJE

Fédération Internationale des Sociétés d’Aviron

francuski

FISA

engleski, francuski

WUSHU (KUNG-FU)

International Wushu Federation

engleski

IWUF

kineski, engleski

Tablica 1. Nazivi svjetskih krovnih saveza pojedinih športova i službeni jezik svakog saveza 53 Olimp

Športska terminologija

U pojedinim slučajevima, uz francuski naziv nekoga svjetskog športskog saveza često se službeno koristi i naziv na engleskome, kao što je to slučaj s boksačkim ili streličarskim savezom

koji glasi Fédération Internationale de Volleyball, iako odbojka nastaje na engleskome govornom području.

Međutim, Fédération Internationale de Volleyball je 1947. utemeljen u Parizu, stoga je to i razlog francuskoga naziva.

Sastanak je vodio Francuz Paul Libaud, predsjednik tadašnjega Francuskog odbojkaškog saveza, a Libaud je postao i prvi predsjednik FIVB-a, koji je na tome položaju ostao do 1984.

International Association of Athletics Federations (IAAF) utemeljen je 1912. godine u Švedskoj, odnosno njegovo je utemeljenje dovršeno sljedeće godine u Njemačkoj. Prvobitni naziv je bio nešto drugačiji od današnjega i glasio je International Amateur

Athletics Federation - dakle, u njemu se nalazila riječ amater, kao i riječ federacija (savez) koja je bila u jednini.

Stoga je prijevod toga naziva glasio Međunarodni amaterski atletski savez.

Međutim, kako navedena krovna udruga početkom osamdesetih godina prošloga stoljeća usvaja nekoliko odredbi koje atletičarima omogućavaju dobivanje novčanih nagrada za sudjelovanje u pojedinim natjecanjima, godine 2001. se donosi odluka da se iz naziva izbaci riječ amaterski koja je označavala nedobivanje financijskih kompenzacija za sudjelovanje u natjecanjima, pa se naziv mijenja u današnji i u doslovnome prijevodu na hrvatski jezik glasi - Međunarodna asocijacija atletskih saveza. Pritom kratica za puni naziv ostaje ista. No, današnji naziv implicira da se radi o međunarodnoj udruzi koja obuhvaća više nacionalnih atletskih saveza.

Iako se još uvijek često koristi prvobitni naziv Fédération Internationale de Bobsleigh et de Tobogganing kao naziv saveza koji obuhvaća bob i sanjkanje, službeni je naziv ipak drugačiji i glasi International Bobsleig & Skeleton Federation. Predstavnici Francuske, Velike Britanije, Švicarske, Kanade i SAD-a osnivaju u Parizu 1923. savez pod francuskim nazivom Fédération Internationale de Bobsleigh et de Tobogganing. Česta upotreba sada već bivšega naziva ne čudi - naime, naziv je promijenjen 2015., stoga pogled u starije popise svjetskih krovnih saveza ne sadrži najnoviji.

Savez pod nazivom Internationaler Schlittensportsverband (ISSV) (Međunarodni sanjkaški savez) koji su 1913. u Dresdenu utemeljile Austrija, Njemačka i Švicarska (stoga i naziv saveza na njemačkome jeziku), 1935. godine ulazi u Fédération Internationale de Bobsleigh et de Tobogganing u sekciju pod nazivom Section de Luge i ostaje članicom toga saveza do druge polovice pedesetih godina prošloga stoljeća.

U Davosu (Švicarska) 1957. se godine sanjkanje izdvaja iz toga saveza i utemeljuje vlastiti pod nazivom Fédération Internationale de Luge de Course. Zanimljivo je da su službene mrežne stranice toga saveza danas na dva jezika - engleskome i njemačkome (na njemačkome iz navedenih

Olimp 54

povijesnih organizacijskih razloga), stoga su uz i dalje službeni naziv na francuskome jeziku u opticaju i nazivi na engleskome (International Luge Federation) te njemačkome (Internationaler Rennrodelverband) jeziku.

Ligue International de Hockey sur Glace (LIHG), od pedesetih godina prošloga stoljeća poznat pod engleskim nazivom International Ice Hockey Federation, je utemeljen 1908. u Parizu. U istome je gradu šesnaest godina kasnije, dakle, 1924., utemeljen Fédération Internationale de Hockey sur Gazon (International Hockey Federation) - krovna organizacija hokeja na travi, a službeni su joj jezici engleski i francuski. Što se pak tenisa tiče, godine 1913. u Parizu je utemeljen savez pod nazivom International Lawn Tennis Federation (ILTF), koji 1977. mijenja naziv u International Tennis Federation. Među odlukama donesenima na sjednici na kojoj je utemeljen ILTF, nalazila se i ona o službenome jeziku saveza - odlučeno je da to bude francuski s engleskim prijevodom. Danas je, međutim, engleski službeni jezik Međunarodnoga teniskog saveza.

Svjetski športski savezi kao krovne

organizacije športova koji nastaju u Kini, Japanu, Koreji itd. osnivaju se nešto kasnije od krovnih saveza športova nastalih u drugim dijelovima svijeta (na primjer, u Europi ili na sjevernoameričkom potkontinentu) i u pravilu nose naziv na engleskome jeziku.

World Taekwondo Federation (Svjetski taekwondo savez) utemeljen je 1973. godine. International Wushu Federation (Međunarodni wushu savez) - wushu je drugi naziv za kung-fu, ali se pod istim nazivom podrazumijevaju i sve borilačke vještine nastale u Kini - utemeljen je 1990. u Pekingu, a iste je godine utemeljen i World Karate Federation (Svjetski karate savez).

Dok je engleski službeni jezik potonjega saveza, Međunarodni wushu savez ima dva službena jezika - kineski i engleski. Jedan od najstarijih svjetskih krovnih saveza športa iz navedene skupine je International Judo Federation (Međunarodni džudo savez) koji je utemeljen 1951.

Iz tablice 1 vidljivo je da je engleski uvijek na popisu službenih jezika pojedinih svjetskih saveza, dok francuski to nije. Fédération Internationale de Football Association ima čak četiri službena jezika, i to engleski, francuski, njemački i španjolski, a u ovome je prikazu čak šest saveza (mačevanje, rukomet, bob i skeleton, sanjkanje, skijanje, džudo) koji imaju tri službena jezika.

Zanimljivo je da je jedan od tri službena jezika Međunarodnoga džudo saveza španjolski (uz engleski i francuski).

Od dva službena jezika International Wushu Federation jedan je kineski, a drugi engleski. Kineski je tradicionalni jezik te borilačke vještine, dok su globalizacijski tijekovi uvjetovali uvođenje engleskoga kao drugoga službenog jezika.

Prvi evidentan trend je, dakle, da je većina naziva svjetskih krovnih saveza za pojedine športove na francuskome jeziku. Posljedica je to činjenice da su svjetski krovni savezi često utemeljeni u Francuskoj. To je slučaj sa savezima, na primjer, mačevanja, odbojke, biciklizma, boba i skeletona, hokeja na ledu, tenisa.

Drugi trend, onaj da su preostali nazivi na engleskome jeziku, rezultat je nekoliko čimbenika od kojih je jedan taj da neki šport nastaje na engleskome

govornom području, kao što je to slučaj s badmintonom.

Sljedeći je čimbenik taj da je engleski određen kao lingua franca za pojedini sport, kao što je to slučaj s atletikom, koja je izvorno grčkoga podrijetla, s taekwondoom koji je korejski te s karateom koji je japanski.

Postoje slučajevi kada svjetski savez dobiva naziv na francuskome po uzoru na trendove koji su tada postojali u drugim športovima, a to je slučaj, na primjer, s krovnim savezom streličarstva. Što se trećega trenda tiče, a taj se odnosi na službene jezike pojedinih svjetskih športskih saveza, iako većina športova koji su članovi olimpijske skupine kao službeni jezik ima dva službena jezika olimpijskoga pokreta, a to su engleski i francuski, postoje i izuzetci od pravila. Jedan je od njih badminton, a drugi taekwondo njihov je službeni jezik samo engleski.

Osim engleskoga i francuskoga, i drugi se jezici pojavljuju kao službeni u pojedinim slučajevima. Uz engleski i francuski, treći je službeni jezik Međunarodnoga rukometnog saveza njemački, i to zbog toga što su prva pravila rukometa napisana na njemačkome jeziku, dok je treći službeni jezik, uz francuski i engleski, Međunarodnoga džudo saveza španjolski. 

Official languages of world sports federations and languages in which their names are written Names of world sports federations are dominantly in French. However, there are also cases in which official names of world sports federations are in English only.

As for official languages of world sports federations, English and French prevail. In some cases other languages, e.g. Spanish, German, Chinese, are alo included in the list of official languages.

(Darija Omrčen)

LITERATURA: Fédération Internationale d’Escrime (2014).

International Fencing Federation. S mreže skinuto 29. veljače 2016. s adrese http://fie.org/ Fédération Internationale de Luge de Course (n.d.). Highlights of sledding and FIL history. S mreže skinuto 29. veljače 2016. s adrese http:// www.fil-luge.org/en/about-fil/history Fédération Internationale de Volleyball (2011).

FIVB history. S mreže skinuto 29. veljače 2016. s adrese http://www.fivb.org/EN/FIVB/FIVB_ History.asp Fiba.com (n.d.). About us. S mreže skinuto 29. veljače 2016. s adrese: http://www.fiba.com/ International Bobsleig & Skeleton Federation (2015). IBSF history. S mreže skinuto 29. veljače 2016. s adrese http://www.ibsf.org/en/ibsfhistory International Ice Hockey Federation (n.d.). The world governing body. S mreže skinuto 29. veljače 2016. s adrese http://www.iihf.com/iihfhome/the-iihf/ International Wushu Federation (n.d.). History. S mreže skinuto 29. veljače 2016. s adrese http:// www.iwuf.org/wushu/2014/0926/179.html ITF TENNIS.com (2016). History. S mreže skinuto 29. veljače 2016. s adrese http://www.itftennis. com/about/organisation/history.aspx

Nauright, J. i Parrish, C. (2012). Sports around the world: History, culture, and practice. Santa Barbara: ABC-CLIO, LLC. Union Cycliste Internationale (2015). History. S mreže skinuto 29. veljače 2016. s adrese http:// www.uci.ch/inside-uci/about/ World Archery (2016). History of World Archery. S mreže skinuto 29. veljače 2016. s adrese http:// worldarchery.org/History-World-Archery World Public Library (2016a). World Karate Federation. S mreže skinuto 29. veljače 2016. s adrese http://www.worldlibrary.org/articles/ world_karate_federation World Public Library (2016b). International Judo Federation. S mreže skinuto 29. veljače 2016. s adrese http://www.worldlibrary.org/articles/ International_Judo_Federation

55 Olimp

Šport na internetu: hgss.hr

Interakcija na Facebooku odlična je i pomaže u usmjeravanju politike rada Saveza, omogućujući športašima da bez zadrške iznose prijedloge, kritike, komentare za unaprjeđenje rada u pojedinim segmentima športa gluhih

Galerija fotografija s 22. ljetnih olimpijskih igara u Sofiji: rukometaši su osvojili zlatnu medalju, četvrtu na četirima Igrama zaredom

Internetske stranice Hrvatskoga športskog saveza gluhih postoje od 2004. godine

Komunikacija bez diskriminacije

K

ao što se nekada običavalo reći da se nešto nije dogodilo ako nije objavljeno na televiziji ili u tisku, danas slobodno možemo dodati da se nije dogodilo ni ako nije objavljeno na internetu ili Facebooku. No, dok je internet mnogima samo dopunska medijska platforma koja im olakšava rad ili pak obveza koju moraju ispuniti prema statutu, Hrvatskom športskom savezu gluhih (HŠSG) to je glavni komunikacijski kanal.

- Internetske tehnologije i stranice uvelike olakšavaju rad Saveza, jer je pisani medij temeljni vid komunikacije s gluhim športašima i športskom javnosti. Drugi oblici komunikacije, poput telefoniranja, televizije – uz iznimku emisija koje imaju prijevod na znakovnom jeziku – ili radija nisu prihvatljivi kao oblik komunikacije za gluhe. Ujedno, stranice su se pokazale i kao dobar medij za privlačenje gluhe djece, volontera i roditelja u HŠSG i šport gluhih.

Vrlo često, one su prvi kontakt sa sustavom športa gluhih mnogim mladim gluhim osobama. Uza sve to, stranice pridonose popularizaciji športa gluhih, edukaciji trenera, budućih mladih sporOlimp 56

taša, roditelja gluhe djece - kaže Branko Kauzlarić, predsjednik Saveza.

U Hrvatskoj živi oko 12.000 gluhih osoba. Hrvatski športski savez gluhih okuplja tri nacionalna športska saveza po športovima (kuglanje, nogomet i streljaštvo), 15 udruženih gradskih (županijskih) športskih saveza gluhih te oko 60 klubova gluhih i nekoliko športskih društava gluhih. U članstvu Saveza više je od 700 gluhih športaša, a ponajbolje rezultate imaju u rukometu, nogometu, šahu, curlingu, streljaštvu, stolnom tenisu, atletici, taekwondou, nogometu, malom nogometu, skijanju, kuglanju...

Osim dobrobiti za zdravlje, šport gluhih

ima dodatnu dimenziju - unaprjeđuje komunikaciju, međusobno informiranje i druženje.

- Budući da je gluhoća ponajprije komunikacijski, a manje fizički hendikep kad je riječ o bavljenju športom, šport je jedan od oblika bolje komunikacije i interakcije, kako unutar športa gluhih, tako i sa športovima i čujućim ljudima izvan športa gluhih - dodaje Kauzlarić.

Možemo zaključiti da je šport doslovce prozor u svijet koji gluhim športašima omogućuje brzu i kvalitetnu socijalnu interakciju i komunikaciju, koja im u konačnici povećava informiranost, znanje te ravnopravnost u širem društvu kao manjini s komunikacijskim i socijalnim hendikepom. Uostalom, geslo

Piše: MARIJANA MIKAŠINOVIĆ

Dok je internet mnogima samo dopunska medijska platforma koja im olakšava rad ili pak obveza koju moraju ispuniti prema statutu, Hrvatskom športskom savezu gluhih (HŠSG) to je glavni komunikacijski kanal. Ujedno, internetske su stranice Saveza prvi kontakt sa sustavom športa gluhih mnogim mladim gluhim osobama

Iduće će se godine u turskom Samsunu održati 23. ljetne olimpijske igre gluhih: 19. ljetne olimpijske igre gluhih, održane 2001. godine u Rimu, bile su prve s pridjevom „olimpijske“. Od 1924. do tada, natjecanja su se zvala Svjetske igre gluhih. Uz ljetne, dosad je priređeno i 18 zimskih igara

The main communication channel of deaf athletes

Na portalu Sportska Hrvatska gluhi športaši nisu zanemareni

Olimpijskih igara gluhih – koje se održavaju od 1924. godine – je „Jednakost kroz šport“.

- Dimenzija komunikacije bez diskriminacije te socijalne, kulturne pa i obrazovne interakcije između ljudi kao vrednota športa i športskog pokreta – kao što je utvrđeno i Olimpijskom poveljom – za gluhe športaše ima još veće značenje nego za čujuće pa je i to jedan od razloga zašto sustav športa gluhih u svijetu kontinuirano traje još od 1924. godine - tumači predsjednik HŠSG-a.

Internetske stranice Saveza postoje od 2004. godine, a redizajnirane su i unaprijeđene 2011. u skladu s modernijim tehnologijama te interesom i zahtjevima športske javnosti. Dnevno bilježe između 30 i 50 posjeta, a godišnje oko 10.000 posjeta. Prema povratnim informacijama od uže i šire športske publike te šire javnosti, Savez je uglavnom dobivao pohvale za dizajn i sadržaj stranica, uz pokoji komentar za unaprjeđenja.

Sadržaj pripremaju sami športaši, članovi Izvršnoga odbora HŠSG-a uz pomoć tajnika i web-dizajnera Saveza Alena Gere.

- Stranice su - dodaje Kauzlarić - sve posjećenije, a tome pridonose i aktivnosti na našem Facebook profilu, na koji se aktivno uključuju športaši komentirajući vijesti, športske uspjehe te ostale sadržaje koji objavljujemo.

Mnogi koriste web i kao platformu za edukaciju, no to ipak podrazumijeva više organizacijske i financijske standarde, pa se u Savezu zasad zadržavaju na informiranju javnosti.

- Zbog nedostatka prije svega ljud-

skih i financijskih potencijala nismo razmišljali o vođenju stručnih seminara, webinara, skupova, ali koristimo medije poput video-internetskih komunikacija – Skype, WhatsApp, FaceTime, Messenger, Viber, Tango... – za brz i efikasan prijenos informacija na znakovnom jeziku prema gluhim športašima, trenerima, roditeljima - kaže predsjednik HŠSG-a.

Upravo je profil na Facebooku odličan medij za komunikaciju sa širom javnosti, ali Savez, prema vlastitom priznanju, ne koristi puni potencijal društvenih mreža ponajprije zbog nedostatka ljudskih resursa u području javnih komunikacija – glasnogovornici, marketinški i medijski stručnjaci i slično – te zbog nedostatka strategije i novca. Ipak, razvoj društvenih mreža u HŠSG-u vide kao potencijal za buduću, još bolju komunikaciju sa širom javnosti, angažiranje mladih gluhih športaša te promicanje zdravog načina života.

Domaća javnost, na žalost, nije dovoljno upoznata s postignućima gluhih športaša (spomenimo samo šest rukometnih medalja u nizu na Ljetnim olimpijskim igrama gluhih: četiri zlatne medalje te po jedna srebrna i brončana). Kako bi se to moglo promijeniti?

- Interakcija na Facebooku odlična je te pridonosi i pomaže u usmjeravanju politike rada Saveza, omogućujući športašima da bez zadrške iznose prijedloge, kritike, komentare za unaprjeđenje rada u pojedinim segmentima športa gluhih, kao što to i priliči demokratskim sustavima upravljanja te modernom društvu. U budućnosti će se - zaključuje predsjednik Saveza Branko Kauzlarić još više raditi na komunikaciji s javnosti putem društvenih mreža. 

While for many Internet represents only a complementary media platform that facilitates their work, to the Croatian Deaf Sports Association (HŠSG) it represents the main communication channel. Internet technologies and website greatly facilitate the work of the Association, since written media is the basic form of communication with deaf athletes and sports public. At the same time, the website (hssg.hr) proved to be a good media for involving deaf children, volunteers and parents in the HŠSG and sports activities of the deaf.

Very often, they are the first contact with the sports system of the deaf to many young deaf people. Besides this, the website contributes to the popularization of sports of the deaf, education of coaches, future young athletes and parents of deaf children.

In Croatia, there are about 12,000 deaf people. Croatian Deaf Sports Association brings together three national sports federations by sports (bowling, football and shooting), 15 affiliated city (county) sports associations of the deaf and around 60 clubs and several sports associations of the deaf. In terms of membership, the Association counts more than 700 deaf athletes with the best results have in handball, football, chess, curling, shooting, table tennis, athletics, taekwondo, football, indoor soccer, skiing, bowling... In addition to health benefits, the sports of the deaf has an added dimension: improving communication, mutual information sharing and friendship, says the President of the Association Branko Kauzlarić.

The visits to the website are constantly increasing, which is intensified by the activities on the Facebook profile of the Association.

The Association is using the videoInternet communication tools - Skype, WhatsApp, FaceTime, Messenger, Viber, Tango ... - for fast and efficient transfer of information in sign language to the deaf athletes, coaches and parents.

(Marijana Mikašinović)

57 Olimp

ŠPORTSKA PUBLICISTIKA VELIKI SERGEJ Autor: Vitomir Spasović Ilustracije: Matija Dražović Urednik:Vitomir Spasović Godina i mjesto izdavanja: 2013., Zagreb Stranica: 32 Format: 24,5 x 24,5 cm Uvez:tvrdi Izdavač: POKRET - aktivan i zdrav, Zagreb Oblikovanje i priprema za tisak: Boris Barna Tisak: Printera grupa d.o.o., Sveta Nedjelja Dostupnost: Knjižara Ljevak, Trg bana Josipa Jelačića 17, Zagreb, putem www.op.malisportasi.net, tel.: +385 (0)91 5421 074, e-mail: mali.sportasi@gmail.com i knjižnice diljem Republike Hrvatske Cijena kompleta od osam knjiga: 320,00 kuna

P

osljednja slikovnica serijala Olimpijske priče govori o ukrajinskom atletičaru Sergeju Bubki, no svjedoči i o vremenu u kojem svijet, zbog podjele na hladnoratovske blokove, bilježi bojkote Olimpijskih igrara koji su utjecali na mnoge športske karijere, pa i na onu Sergeja Bubke, skakača s motkom koji je u sedamnaest godina veličanstvene karijere osvojio šest uzastopnih naslova svjetskog prvaka, 35 puta obarao svjetski rekord, bio ispred svog vremena i četrdeset puta letio iznad šest metara visine, a 6,10 metara preskočio deset puta.

Priča je to o dječaku koji je prvi dodir sa športom imao igrajući nogomet na ulicama rodnoga grada, gdje je i upoznao Slavu Malahova, dječaka čiji se svijet nije okretao oko lopte već je pričao o športašima koji lete u visine i mogu preskočiti drveća i kuće. Ostali dječaci su se Slavi smijali zbog tih priča, no Sergej je upijao svaku njegovu riječ. Nije trebalo dugo i Slava je Sergeja poveo na atletski stadion i upisao ga u atletsku školu za najmlađe kod legendarnog trenera Vitalija Petrova. No, nije se dogodilo čudo, motka Sergeja nije, kako je očekivao, podigla uvis čim ju je čvrsto uhvatio rukama. Ipak, prionuo je treninzima i iz dana u dan savladavao sve tajne skoka s motkom...

Na kvalifikacijskom natjecanju za nastup na svjetskom prvenstvu u Finskoj, dvadesetogodišnji Sergej vjeruje u pobjedu, no, njegov je rezultat bio loš. Žalio se na suce, vjetar, kišu i studen, no mudri ga je trener Petrov podsjetio da su svi skakači skakali u istim uvjetima, na istom mjestu. Tog dana naučio je da poraz može biti i dobitak ako spoznaš vlastite pogreške.

Kako život piše priče, tako se dogodilo da su neki motkaši odustali od nastupa u Finskoj i Bubka je ipak otputovao. Na prvenstvu opet puše vjetar, no sada Sergej već zna da isti vjetrovi pušu svima, zadržava koncentraciju i osvaja svoje prvo svjetsko prvenstvo. Ponesen pobjedom priprema se za svoje prve Olimpijske igre. One na kojima njegova tadašnja država na kraju nije nastupila zbog bojkota.

Preostali su mu nastupi na međunarodnim atletskim mitinzima, na kojima postaje miljenik publike, draškajući joj emocije postavljanjem svog prvog svjetskog rekorda, pa ubrzo novog, pa novog, pa novog… Cijeli svijet pratio je njegove skokove i bodrio Sergeja koji je postao nepobjediv. Dokazao je to i na sljedećim olimpijskim igrama u Seoulu olimpijskim zlatom.

Na onim idućima opet mu je presudio vjetar. S tim je vjetrom završila i jedna velika karijera, Sergej je izuo sprinterice, no šport nije napustio. Motku je zamijenio promicanjem športa među mladima diljem svijeta.

Olimp 58

SLOVENCI U HRVATSKOM SPORTU - SLOVENCI V HRVAŠKEM ŠPORTU Autor: Eduard Hemar Urednica: Smiljana Jelčić Ivanošić Prijevod na slovenski: Ilinka Todorovski Godina i mjesto izdavanja: 2014., Zagreb Stranica: 410 Format: 24 x 31 cm Uvez: tvrdi Izdavač: Slovenski dom, Zagreb i Vijeće slovenske nacionalne manjine Grada Zagreba Oblikovanje i priprema za tisak: Josipa Glavaš Tisak: Intergrafika TTŽ d.o.o., Zagreb Dostupnost: Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, sveučilišne i znanstvene knjižnice u Dubrovniku, Puli, Rijeci, Osijeku, Splitu i Zadru, Knjižnice Grada Zagreba - Gradska i Knjižnica B. Adžije, Gradske knjižnice u Karlovcu i Varaždinu, Narodna knjižnica Blato Cijena: prigodno izdanje

D

vojezična knjiga Slovenci u hrvatskom sportu treća je u ediciji knjiga o zaslužnim Slovencima i pojedincima slovenskog podrijetla u Hrvatskoj, a obuhvaća razdoblje od Austro-Ugarske monarhije i Prvog svjetskog rata, Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, Kraljevine Jugoslavije, Nezavisne države Hrvatske u vrijeme Drugog svjetskog rata preko poslijeratne SFRJ do Domovinskog rata i samostalne Republike Hrvatske.

Knjiga sadrži 140 biografija športaša, trenera i športskih djelatnika koji su u rasponu od 145 godina ostavili trag u hrvatskom športu. Biografije su posložene kronološki, prema godini rođenja te obuhvaćaju karijere 24 žene i 114 muškaraca.

Autorov kriterij za uvrštavanje u knjigu bio je prije svega doprinos pojedinca hrvatskom športu te su u knjigu uvršteni športaši i treneri koji su kao članovi hrvatskih klubova bili državni reprezentativci, državni prvaci, višestruki osvajači medalja na važnim domaćim i međunarodnim prvenstvima te zaslužni športski djelatnici koji su pridonijeli razvoju nekog športa, športskog saveza ili udruženja na području RH. Zanimljivo je da je 91 predstavljena osoba rođena na području današnje Slovenije, 45 ih je rođeno na prostoru današnje Hrvatske, a samo četiri osobe nisu rođene ni u jednoj od ovih dviju država. U knjizi se nalaze i biografije športaša rođenih u Sloveniji, u Hrvatskoj ili nekoj trećoj državi ako su im jedan ili oba roditelja bili Slovenci.

Iznimka od navedenog je odbojkaš i odbojkaški trener Bojan Stranić, rođen u hrvatskoj obitelji koja se 1920., nakon što je Istra pripala Italiji, preselila na teritorij današnje Slovenije, a u knjigu je uvršten zato što se športski formirao u Sloveniji i imao je velike zasluge u povezivanju hrvatskog i slovenskog športa. Treba naglasiti da je u knjizi obrađena samo prva generacija koja je rođena u Hrvatskoj u obiteljima slovenske tradicije, a biografije su uglavnom koncipirane tako da predstavljaju cjelovit športski put neovisno o tome koliko je tog puta ostvareno u hrvatskom športu. Sve podatke obavljene u biografijama autor je provjerio u razgovorima s osobama uvrštenima u knjigu odnosno s članovima obitelji onih koji više nisu živi.

Bogato ilustrirana s 340 fotografija, knjiga će neke upoznati, a neke podsjetiti na karijere mnogih velikana športa poput dr. Josipa Fona, dr. Ivana Kosirnika, dr. Franje Bučara, Duje Bonačića, Zlatka Šimenca, Branka Oblaka, Petra Vilfana, Aleša Borčnika, Iztoka Puca, Bojana Novaka, Žarka Dolinara, Sandra Gulje, Štefice Krištof Markan, Olge Šikovec - Luncer, Barbare Jelić - Ružić…

Piše: TAJANA OBRADOVIĆ

VARAŽDIN - KOLIJEVKA RUKOMETA U HRVATSKOJ Autor: Krešimir Petanjek Godina i mjesto izdavanja: 2010., Varaždin Stranica: 711 Format: 21,5 x 30,5 cm Uvez: tvrdi Izdavač: Nakladnička kuća „Tonimir“, Varaždinske Toplice Oblikovanje i priprema za tisak: Daniel Bubnjarić/Nakladnička kuća „Tonimir“ Tisak: Nakladnička kuća „Tonimir“, Varaždinske Toplice Dostupnost: Nacionalna i sveučilišna knjižnica, Zagreb, sveučilišne i znanstvene knjižnice Dubrovnik, Osijek, Pula, Rijeka, Split i Zadar; Nakladnička kuća „Tonimir“, V. Nazora 6, Varaždinske Toplice, tel./fax: +385(0)42 633 430, +385(0)98 426 720, e-mail: info@tonimir.hr Cijena: prigodno izdanje

K

njiga Varaždin - kolijevka rukometa u Hrvatskoj sustavno i dokumentirano prati razvoj rukometa na prostoru Varaždina i okolice, od prve utakmice odigrane u Hrvatskoj, pa do početka 21. stoljeća.

Prvi prikaz i prva rukometna utakmica u Hrvatskoj i bivšoj Jugoslaviji odigrana je 29. svibnja 1930. u Varaždinu, a održana je pod vodstvom Zvonimira Suligoja, nastavnika gimnastike varaždinske gimnazije Zvon.

Suligoj je pribavio pravila rukometa i organizirao utakmicu reprezentacija petih i šestih protiv sedmih i osmih razreda gimnazije. Od tada, Varaždin je bio prvi u mnogim rukometnim zbivanjima. U njemu su rukometnu utakmicu prvi put u Jugoslaviji sudila dvojica sudaca, varaždinska rukometna reprezentacija prva je, 1964., sudjelovala na prijateljskom natjecanju iza „željezne zavjese“, u Čehoslovačkoj.

Varaždin je po prvi puta bio domaćin nekog svjetskog prvenstva na tlu SFRJ - 5. svjetskog prvenstva rukometašica 1973. Iste je godine u baroknom gradu osnovan Zbor rukometnih trenera u Hrvatskoj, a u njemu je održano i prvo Balkansko prvenstvo rukometaša 1979.

U Varaždinu je 1982., u izdanju Varaždinskog rukometnog saveza, tiskan Rukomet, prva revija u Jugoslaviji specijalizirana za ovaj šport, a tijekom Domovinskog rata održavani su turniri rukometne solidarnosti za slobodnu Hrvatsku. Šezdeset godina organiziranog rukometa u Varaždinu obilježilo je športski život grada, ali i pridonijelo razvoju i unapređenju rukometa u Hrvatskoj i bivšoj Jugoslaviji, a sve prijelomne, ali i mnoge druge događaje, ljude, utakmice, okolnosti i emocije knjiga prati od 1948., godinu za godinom, kroz četiri poglavlja.

Prvo poglavlje obuhvaća razdoblje od 1948. do 1965. i evocira sjećanje na početak razvoja organiziranog rukometa u Varaždinu. Drugo ispisuje varaždinsku rukometnu povijest od 1965. do 1974. odnosno razdoblje u kojem varaždinski rukomet još nema svoju zatvorenu scenu odnosno športsku dvoranu, no i razdoblje u kojem Varaždin bilježi iznimno intenzivan razvoj rukometa, vrijeme u kojemu on postaje jedan od dominantnih malih športova. Razdoblje od 1974. do 1992. i sve promjene koje je u varaždinski rukomet donijela športska dvorana bilježi treće poglavlje, a četvrto prati varaždinski rukomet u samostalnoj Republici Hrvatskoj odnosno razdoblje od 1992. do 2007.

Izvor podataka za knjigu su djelomično sačuvana i sređena arhiva Rukometnog saveza Varaždina, ali i članci i pregledi rezultata natjecanja u dnevnom tisku na lokalnoj i državnoj razini te osobna arhiva autora i sjećanja i dogodovštine neposrednih sudionika zbivanja koja opisuje.

Od ovog broja Olimpa u rubrici Športska publicistika predstavljat ćemo i časopise i periodične publikacije koje izlaze na području Republike Hrvatske u izdanjima športskih saveza i udruga, a kojima one promoviraju svoj rad i populariziraju šport i športske grane u svojoj nadležnosti.

U ritmu Rija... do Rija 2016.

SPORT ZA SVE Glavni urednik: prof. emeritus dr. sc. Vladimir Findak Godina i mjesto izdavanja: 1980. - 2015., Zagreb Stranica: 56 Format: 16,5 x 23,5 cm Uvez: meki Izdavač: Hrvatski savez sportske rekreacije „Sport za sve“ Oblikovanje i priprema za tisak: Stefil, Čakovec Tisak: Tiskara Letis, Nedelišće Dostupnost: Nacionalna i sveučilišna knjižnica, Zagreb, sveučilišne i znanstvene knjižnice Osijek, Pula, Rijeka, Split i Zadar; Hrvatski savez sportske rekreacije „Sport za sve“, Trg Krešimira Ćosića 11, 10000 Zagreb, tel: +385(0)1 3020 555; fax: +385 (0)1 3020 100; e-mail:hssr@zg.t-com.hr; web: www.hssr.hr Cijena: 25,00 kuna/5 €; za učenike, studente i umirovljenike cijena je 20,00 kuna; godišnja pretplata 100,00 kuna

Č

asopis “Sport za sve” u izdanju Hrvatskog saveza sportske rekreacije Sport za sve doista jest - časopis za sve. I za one koji se rekreativno bave športskim aktivnostima i za one koji prate stručna zbivanja i djelatnost Saveza.

U 2016. časopis ulazi u 34 godinu izlaženja, a nastavak je časopisa “Partizan danas” koji je izlazio od 1980. do 1989. (četrdeset brojeva) i kojeg je uređivao povjesničar športa i dugogodišnji suradnik Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža, Franjo Frntić te časopisa “Sportska rekreacija” koji je izlazio 1990., a kojeg je uređivao Bruno Amerl. Za Domovinskog rata, od 1991. do 1994., časopis nije izlazio, a od 1995. ponovo izlazi pod današnjim imenom “Sport za sve”, najprije pod uredničkom palicom prof. dr. sc. Mirka Relca, a onda prof. emeritusa dr. sc. Vladimira Findaka.

Ovaj grafički kvalitetno uređen časopis izlazi četiri puta godišnje i stručno je i informativno glasilo Hrvatskog saveza sportske rekreacije Sport za sve kojim Savez osigurava brži i cjelovitiji protok informacija između svojih članica, ali i zainteresirane javnosti, o praksi i načinu uključivanja u programske aktivnosti športske rekreacije. Besplatni primjerak časopisa dobiva svaki županijski i gradski savez športske rekreacije, kao i društva i klubovi učlanjeni u Hrvatsko društvo za sportsku rekreaciju Sport za sve.

U prosincu, 2014., povodom 20 godina kontinuiranog izlaženja, časopis je objavio sljedeće činjenice: objavljeno je 80 redovnih i dva izvanredna broja sa 1663 priloga i 3375 ilustracija na 3940 stranica. U “Sportu za sve” surađivalo je 495 autora, među kojima su i brojna ugledna imena kineziološke struka, stručnjaci športske rekreacije te športski profesionalci i volonteri iz svih dijelova Hrvatske.

Svaki broj “Sporta za sve” je i tematski, pa su u časopisu, uz iscrpne informacije o prošlim športsko-rekreativnim natjecanjima i događajima te uz najave predstojećih, i dvije stalne rubrike Iz teorije u praksu i Iz prakse u praksu odnosno Iz organizacije. Posljednja dva broja časopisa (83. i 84.) iz 2015. godine tematizirala su Nove tehnologije te daljnji razvoj sportske rekreacije u Republici Hrvatskoj i obradila sljedeće cjeline: Primjena i utjecaj novih tehnologija na kvalitetu rada u području sportske rekreacije, Primjena i utjecaj novih tehnologija na kvalitetu rada u području kineziterapije, Sportskom rekreacijom ususret zdravlju, Potpore za sport iz programa Erasmus + Sport i Zakonski temelji funkcioniranja udruga sportske rekreacije.

59 Olimp

OD OLIMPA DO OLIMPA Veslači & Jamnica

Atletičari & Porsche Croatia U suradnji s dugogodišnjim partnerom hrvatskih športaša i olimpijaca, tvrtkom Porsche Croatia, Hrvatski olimpijski odbor predstavio je 8. ožujka u sjedištu Porschea u Velikoj Gorici, atletske reprezentativce koji će nastupiti na Igrama u Riju.

Među 11 atletičara koji su evidentni putnici za Rio, nalaze se osvajačica zlatnog olimpijskog odličja u bacanju diska Sandra Perković (OI London) i srebrnog odličja u skoku u vis Blanka Vlašić (OI Peking). Olimpijskog iskustva među atletičarima imaju Ana Šimić (skok u vis) te Ivan Horvat (skok s motkom) koji su nastupili u Londonu 2012., dok su Andrea Ivančević (100m prepone), Matea Matošević i Marija Vrajić (maraton), Marin Premeru, Filip Mihaljević i Stipe Žunić (kugla) te Sara Kolak (koplje) olimpijski debitanti.

Inače od Barcelone 1992. do Londona 2012. na Igrama su nastupila ukupno 53 atletičara, a najviše ih je bilo u Sydneyu (16).

Domaćin olimpijcima i predstavnicima HOO-a tvrtka Porsche Croatia d.o.o. član je najveće europske automobilske maloprodajne obitelji Porsche Holding iz Salzburga koja posluje u dvadesetak zemalja diljem Europe, a na hrvatskom tržištu automobila drži udio od 32 posto.

„Uči i podijeli“ - ZOIM Lillehammer 2016.

Mladi i perspektivni hrvatski športaši nastupili su od 12. do 21. veljače u norveškom Lillehammeru na drugim Zimskim olimpijskim igrama mladih.

Kao i prve Igre, i ove su uz športska natjecanja donijela učenja vještina i stvaranja novih ideja potrebnih za promicanje olimpijskih načela i vrijednosti uz olimpijski plan pod motom „Uči i podijeli“ (Learn & Share).

Hrvatsku olimpijsku reprezentaciju mladih, činila su četiri športaša i tri športašice, uz stručno vodstvo sedmorice članova Misije na čijem je čelu bila koordinatorica za višesportske priredbe u HOO-u Petra Nosso.

Ulogu veleposlanice (Young Ambassador) uspješno je obavila alpska skijašica Tamara Zubčić koja je bila prezenter i koordinator kulturno-obrazovnog programa Igara mladih. Hrvatsku delegaciju u Olimpijskom selu posjetio je i veleposlanik Republike Hrvatske u Norveškoj Hrvoje Marušić, koji se susreo sa športašima i trenerima i vodstvom Misije.

U rezultatskom smislu, najuspješniji je bio 17-godišnji Samuel Kolega, član zagrebačkog SK Končar, koji je uz četvrto mjesto (sedam stotinki zaostatka za trećim) u slalomu, osvojio i peto mjesto u veleslalomu, bio 13. u alpskoj kombinaciji te imao tre-

Olimp 60

Hrvatski olimpijski odbor (HOO) i višegodišnji partner hrvatskom športu - Jamnica, ugostili su 26. veljače u Zagrebu u sjedištu ove uspješne hrvatske kompanije iz grupacije Agrokor, Hrvatsku olimpijsku veslačku reprezentaciju Rio 2016. - svjetske prvake u veslanju (Aiguebelette 2015.) Valenta Sinkovića i njegovog brata Martina Sinkovića (dvojac na pariće) te europskog prvaka u disciplini samac (Poznanj 2015.)

Damira Martina.

Njih trojica dio su srebrnog veslačkog četverca (uz Davida Šaina) iz Londona 2012. godine pod vodstvom najboljeg trenera 2015. Nikole Bralića, a u svojoj športskoj kolekciji imaju svjetsko zlato 2009. i 2010. godine u uzrastu do 23 godine, europsko srebro 2010. te svjetsko zlato 2010. i 2013. godine uz deset pobjeda i zlatnih odličja na Svjetskom kupu.

U ime domaćina, čija povijest seže od 1828. godine, hrvatske olimpijce i predstavnike HOO-a, na zagrebačkoj adresi tvrtke na Žitnjaku, dočekao je predsjednik uprave Jamnice Ivica Sertić.

Taekwondo & Atlas Članica hrvatske olimpijske marketinške obitelji i službeni distributer karata za Ol Rio 2016. tvrtka Atlas, ugostila je 16. ožujka u hotelu Westin u Zagrebu, hrvatsku olimpijsku taekwondo reprezentaciju Rio 2016. – sestre Anu i Luciju Zaninović i Filip Grgića.

Lucija Zaninović, nositeljica brončanog odličja s Igara u Londonu 2012. i njezina sestra Ana koja je također nastupila na istim Igrama, dvije su od ukupno pet taekwondoašica-olimpijki od hrvatske samostalnosti. Uz sestre Zaninović, na OI su nastupile i Sandra Šarić i Martina Zubčić (obje su osvojile će najbolje vrijeme ekipnog natjecanja u paralelnom slalomu, u kojem je u paru s Lanom Zbašnik zauzeo 9. mjesto.

Darovita 16-godišnja alpinka iz SK Rijeka Lana Zbašnik nastup u Lillehammeru najviše će pamtiti po 12. mjestima osvojenim u veleslalomu i alpskoj kombinaciji, dok u slalomu i superveleslalomu nije uspjela doći do cilja.

Nordijka Gabrijela Skender, 16-godišnja članica TSK Ravnogorac, zablistala je u sprintu klasičnim načinom u kojem je stigla do polufinala i osvojila ukupno 12. mjesto. U cross-country utrci je završila na 30. mjestu, a na 5 km slobodnim načinom završila je na 36. poziciji.

Jedini hrvatski biatlonac u Lillehammeru bio je 17-godišnji Mrkopaljac Mislav Petrović koji je u sprintu na 7,5 km osvojio 42. mjesto, a dan poslije u dohvatnoj utrci na 10 km do cilja je stigao 43.

Petrovićeva vršnjakinja, Splićanka Karla Šola nastavlja obiteljsku tradiciju pilotiranja bobom - nastupila je u monobobu te završila nastup na 15. mjestu.

Najmlađi u sedmoročlanoj hrvatskoj reprezentaciji bio je 15-godišnji zagrebački snowboarder Tino Stojak, član SSK Maksimir, koji je nastupio u disciplini slopestyle i natjecanje završio na 17. mjestu.

Njegov vršnjak, 15-godišnji nordijac iz TSK Rijeka-Čavle Jakov Hladika, u cross-country utrci imao je 47. rezultat, a na 10 km slobodnim načinom, do cilja je stigao s 46. vremenom.

Sljedeće, III. Zimske olimpijske igre mladih na programu su 2020. godine, a domaćin će biti Lausanna, čiji je gradonačelnik Daniel Brelaz na svečanom zatvaranju ZOIM u Lillehammeru Gabrijela Skender 2016. preuzeo olimpijsku zastavu.

Piše: RADICA JURKIN

broncu u Pekingu 2008.) te Nataša Vezmar u Sydneyu 2000.

Sestre Zaninović nositeljice su zlatnih svjetskih odličja, europskih odličja različitog sjaja i naslova najboljih športašica u izboru HOO-a. Filip Grgić kojem je ovo prvi nastup na Igrama, svjetski je prvak, osvajač srebrnih odličja na europskim prvenstvima i naslova najuspješnijeg hrvatskog športaša.

Domaćin taekwondo reprezentaciji OI Rio, tvrtka Atlas, jedna od vodećih turističkih agencija, članica adriatica.net grupe, ima bogato iskustvo u organizaciji putovanja na Olimpijske igre među kojima su i aktualne Igre u Riju. U Atlasu, na čijem je čelu predsjednik Uprave Tomislav Varga, pripremljena su skupna i pojedinačna putovanja u Rio i mogu se nabaviti ulaznice za svečanost otvaranja Igara koja je atrakcija sama po sebi, kao i ulaznice za športske priredbe koje su, poput atletike i vaterpola, privukle veliku pozornost i interes hrvatskih navijača. (www.atlas.hr i rio2016@atlas.hr.)

Druženja s olimpijcima i onima koji će to tek postati nastupom na Igrama u Riju, dio su kampanje „U ritmu Rija“ i promidžbe nastupa hrvatskih športaša na najvećoj svjetskoj športskoj priredbi 2016. Kampanja koju organizira HOO i ured za marketing pod vodstvom pomoćnika glavnog tajnika za marketing Ranka Ćetkovića i koordinatorice kampanje Gordane Gaćeše, pokazala su se produktivnim dijalogom HOO-a s članicama marketinške olimpijske obitelji i vodećim hrvatskim kompanijama čije je razumijevanje odgovornosti za razvoj športa i njegove uloge u društvu vrlo izražajno.

HOO i EU za dobro upravljanje u športu Pod vodstvom koordinatorice za fondove i programe EU u HOO-u Alme Papić, u Zagrebu je 22. i 23. veljače održan međunarodni susret partnera u projektu „Potpora dobrom upravljanju u europskoj športskoj zajednici kroz unapređenje kompetencija žena kako bi se omogućila uravnotežena i ravnopravna zastupljenost spolova na mjestima donošenja odluka u sportu“ (engl. skraćenica SUCCESS), a koji bi trebao pridonijeti ostvarivanju ciljeva Europske komisije u području dobrog upravljanja u športu.

Projekt SUCCESS („Strengthening good governance in the European sport community by providing women with necessary competencies in order to support gender balance and equality in decision-making in sport structures”) ima dvojaku zadaću omogućiti obrazovanje i usavršavanje kompetencija ženama za zahtjevnije položaje u športu te promovirati rodnu ravnopravnost i podići razinu svijesti o važnosti jednake zastupljenosti spolova na vodećim pozicijama u športu.

HOO-u kao nositelju projekta koji se financira sredstvima programa Erasmus+ sport i koji će trajati do 2017., partneri su nacionalni olimpijski odbori Francuske, Italije, Litve i Slovačke.

Projekt SCORE Europska i hrvatska praksa pokazuje da je iznimno mali broj žena među trenerima, još manje među izbornicima športskih

"Learn & Share" – Winter Youth Olympic Games Lillehammer 2016 Young and promising Croatian athletes performed from February 12 to 21 at the 2nd Winter Youth Olympic Games in Lillehammer. As well as the previous Olympics, these Olympics have brought, besides sports competitions, the creation of new ideas and skills necessary to promote the Olympic principles and values along ​​ the Olympic learning plan under the motto "Learn & Share".

The Croatian national Olympic team consisted of four young male athletes and three female athletes, under the expert guidance of seven staff members led by the Croatian Olympic Committee’s Coordinator of the multi-sport events Petra Nosso. The alpine skier Tamara Zubčić, who was a presenter and coordinator of cultural and educational program of Youth Olympic Games, has successfully performed the role of Ambassador (Young Ambassador). The Croatian delegation at the Olympic Village was visited by the Croatian Ambassador in Norway, Hrvoje Marušić, who met with the athletes, coaches and leadership of the Mission.

In terms of results, the most successful was the 17-year-old Samuel Kolega. Besides winning the fourth place in Slalom (seven seconds behind the third) and fifth place in Giant Slalom, Samuel finished in 13th place in Alpine Combined and he has achieved the third best time in team competition in Parallel Slalom, where he - in pairs with Lana Zbašnik - won the 9th place.

Talented 16-year-old Lana will mostly remember her performance in Lillehammer by 12th places won in Giant Slalom and the Alpine Combined, while in Slalom and Super-G she failed to reach the finish line.

In Cross-Country Skiing, the athlete Gabrijela Skender (16) shone in the classic sprint style, reached the semi-finals and won the 12th place. In Cross-Country race, she finished in 30th place and in 5 km Free she finished in 36th place.

The only Croatian biathlete in Lillehammer was the 17-year-old athlete from Mrkopalj Mislav Petrović, who finished in 7,5 km Sprint in 42nd place, and day after in 10 km Pursuit he finished in 43rd place.

Karla Šola from Split, also 16-year-old as Mislav, continues the family tradition in Bobsleigh. The performed in Bobsleigh, Women’s Monobob and finished the competition in 15th place.

The youngest in the Croatian seven-member-team was 15-year-old Zagreb’s snowboarder Tino Stojak, who performed in the Freeparken Slopestyle competition and finished in 17th place. His age-mate, Cross-Country athlete Jakov Hladika, finished the Cross-Country race in 47th place, while in 10 km Free he finished in 46th place.

The next, 3rd Winter Youth Olympic Games, are scheduled for 2020 and will be held in Lausanne (Switzerland).

The project SCORE European and Croatian practice show that there is a very small number of women among the coaches, even less among the officials of national sports teams, which – in the opinion of the European Non-Governmental Sports Organisation (ENGSO) - should be urgently changed. So on the basis of the mentioned goal, the project "Strengthening Coaching with the Objective to Raise Equality" - SCORE has been initiated. The purpose of the project is to achieve - by 2020 - the objectives of the European Union to have 40 percent female coaches and 30 percent female officials in sports, followed by an effective education system for female coaches.

Discussion on how to achieve the aforementioned and how to motivate not only women but also the national sports community to insist on achieving the same was one of the topics of the seminary “Improving gender equality in sports training" - SCORE, which was organized in Zagreb on February 26 by the Croatian Olympic Committee and the Gender Equality in Sports Commission.

The seminary was attended by the representatives of the network of female coordinators in sports, coaches, athletes and other sports officials from Croatia. In the general discussion led by the project leader Heidi Pekkola from ENGSO participated, among other, some of the active participants were the expert on gender equality Sarah Milner of the Organisation of Sports Coach UK, member of the Croatian Olympic Committee’s Council Sanda Čorak and coordinator of the project in Croatia and the Secretary of the Commission Gordana Borko.



Olimp 61

OD OLIMPA DO OLIMPA reprezentacija, što prema sudu Europskog udruženja nevladinih športskih organizacija (ENGSO) treba hitno mijenjati. S tim ciljem inicirali su projekt „Unapređenje rodne ravnopravnosti u športskom treningu“ - SCORE (Strengthening Coaching with the Objective to Raise Equality) kako bi se do 2020. godine ostvarili ciljevi Europske unije da u športu bude 40 posto trenerica i 30 posto izbornica uz učinkovit sustav obrazovanja za trenerska zvanja žena.

Kako to postići i kako motivirati žene, ali i nacionalne športske zajednice da ustraju na tome, bila je tema seminara „Unapređenje rodne ravnopravnosti u športskom treningu“ - SCORE kojeg su organizirali u Zagrebu 26. veljače HOO i Komisija za rodnu ravnopravnost.

U radu seminara sudjelovale su predstavnice mreže koordinatorica športa, trenerica, športašica i drugih športskih djelatnica iz Hrvatske. U široj raspravi pod vodstvom voditeljice projekta Heidi Pekkola iz ENGSO-a, sudjelovale su među ostalim, stručnjakinja za rodnu ravnopravnost Sarah Milner iz organizacije Sports Coach UK, članica Vijeća HOO-a Sanda Čorak te koordinatorica projekta u Hrvatskoj i tajnica Komisije Gordana Borko.

Sanda Čorak, čelnica jednog od snažnijih nacionalnih športskih saveza - Hrvatskog judo saveza - u kojem pitanje rodne ravnopravnosti ima istaknuto strateško i akcijsko mjesto, istaknula je da povećanje broja trenerica i općenito žena u športu, ovisi prvenstveno o primjeni načela obveznosti i odgovornosti za sve dionike u športu. Čorak smatra da je za vođenje ove politike potrebno imati potpune i pouzdane podatke o broju žena za svaki šport - od natjecateljske razine, sutkinja, djelatnica u administraciji, do nositeljica dužnosti predsjednica i dopredsjednica u tijelima organizacija, trajno ih ažurirati i aktivno djelovati na promociji ciljeva rodne ravnopravnosti.

Većina se složila oko stava da je neophodno planirati i odgovarajuće budžete koji bi bili namijenjeni motiviranju i zadržavanju žena u športu, njihovoj edukaciji i intenzivnijoj promociji njihovih športskih i trenerskih rezultata. Sudionicama Seminara podijeljen je i planerski alat (SCOREtoolkit) o modelu i dinamici rada na projektu a koji je dostupan je na mrežnoj adresi http://www.hoo.hr/ hr/dokumenti/3379-zene-u-sportu

HOO i HTZ za Hrvatsku kuću u Riju Hrvatski olimpijski odbor (HOO) i Hrvatska turistička zajednica potpisali su 15. veljače ugovor o izgradnji Hrvatske kuće u Riju za vrijeme Olimpijskih igara u kolovozu ove godine. „Brazilska“ Hrvatska kuća bit će smještena u hotelu „San Francisco“ zajedno s nacionalnim kućama Australije, Japana i Novog Zelanda. Imat će press centar, marketinški odjel i prateće sadržaje promocije turističkih, gospodarskih i športskih potencijala Republike Hrvatske.

Inače, prva Hrvatska kuća napravljena je za potrebe nastupa na Igrama u Ateni 2004. i pokazala je da je izvanredno mjesto za dnevne susrete s hrvatskim olimpijcima i predstavnicima medija te za poslovna dogovaranja gospodarskih subjekata.

Novi ugovor o suradnji s nacionalnom turističkom zajednicom koja objedinjuje sveukupnu turističku ponudu Republike Hrvatske, potpisali su u sjedištu HOO-a direktor glavnog ureda HTZ-a Ratomir Ivičić i glavni tajnik HOO-a Josip Čop, a u nazočnosti predsjednika Zlatka Mateše, pomoćnika glavnog tajnika za marketing HOO-a i voditelja Kuće Ranka Ćetkovića te predstavnika medija.

Potpora čelnika HOO-a časopisu Olimp Glavni urednik Olimpa Ante Drpić održao je 25. veljače redoviti godišnji sastanak sa stalnim suradnicima i glavnim autorima časopisa Olimp. Sastanku su nazočili predsjednik i glavni tajnik HOO-a Zlatko Mateša i Josip Čop koji su izrazili zahvalnost uredniku i

Olimp 62

Slijeva stoje: Saša Ceraj, Goraj Vojković, Zlatko Mateša, Ante Drpić, Josip Čop, Ratko Cvetnić, Miroslav Hrženjak Sjede: Ana Popovčić, Radica Jurkin i Tajana Obradović

glavnim autorima na svemu što su u prošlih 17 godina napravili za reprezentativni časopis HOO-a, koji izlazi četiri puta godišnje u nakladi od 2000 primjeraka, i osim u sve hrvatske osnovne i srednje škole te fakultete, odlazi i na adrese većine nacionalnih olimpijskih odbora europskih zemlja.

Glavni tajnik tom je prigodom uručio zahvalnice HOO-a autorima koji više od deset godina pišu za Olimp a to su: Darija Omrčen, Ana Popovčić, Marijana Mikašinović Jambrović, Tatjana Obradović, Radica Jurkin, Ratko Cvetnić, Saša Ceraj, Miroslav Hrženjak, Jurica Gizdić i Goran Vojković.

Predsjednik Mateša zatražio je da u idućem razdoblju časopis, čiji se glavni dijelovi prevode i na engleski jezik, bude još dostupniji većem broju posebno mlađih ljubitelja športa i to na način da je na nekoj od internetskih platformi za pretraživanje sadržaja koristeći postojeća tehnološka rješenja. Za realizaciju prijedloga zaduženi su Radica Jurkin, Ana Popovčić, Tatjana Obradović i Goran Vojković.

Ispunjeni glavni strateški ciljevi Predolimpijska 2015. godina „teška“ 117.130.630 kuna rashoda za Hrvatski olimpijski odbor bila je uspješna, a njezini glavni strateški ciljevi ispunjeni kako su i planirani. Zaključak je to Skupštine HOO-a koja je na redovnoj sjednici održanoj 29. veljače u Zagrebu, jednoglasno usvojila izvješće o programskom i financijskom izvršenju plana te ga uputila Hrvatskom saboru i nadležnom Ministarstvu na raspravu i usvajanje.

Uz prihod od 107.565.046 kuna iz državnog proračuna i uvjetima koji su otežavali dinamičnu športsku aktivnost, HOO je 2015. završio s pozitivnim financijskim rezultatom, plaćenim obvezama iz prethodne godine te izvanredna 362 odličja hrvatskih športaša na svjetskim i europskim međunarodnim natjecanjima među kojima su i odličja s prvih EI u Bakuu.

Tim je rezultatima HOO ušao u zahtjevnu olimpijsku 2016. godinu koja je četvrta, ujedno i završna godina provedbe Projekta OI Rio 2016. u koji je od donošenja 2013. uloženo 15.955.783,75 kuna ili 96,57% planiranog.

Osim međuresorne suradnje s akademskom, vojnom, zdravstvenom, športskom i inom zajednicom na obrazovanju, stručnom usavršavanju, zapošljavanju, zdravstvenoj zaštiti, priznanju i nagrađivanju športaša u Republici Hrvatskoj, HOO je 2015. donio vlastiti Strateški plan za razdoblje 2015.-2022. godine u kojem važno mjesto ima Sportska televizija kao javni servis i integrirana cjelina informiranja i komunikacije u hrvatskom športu.

Ključna mjesta u Strateškom planu imaju vrhunski šport, međunarodni utjecaj i procesi jačanja znanja u športu, dobro upravljanje, promocija razvoja športa i promicanje njegove uloge u društvu te druga područja od važnosti za olimpijski pokret u čijem je središtu - športaš.

Ivici Kosteliću Posebno priznanje HZSN-a Prigodnom svečanošću u Novinarskom domu u Zagrebu 29. veljače, Hrvatski zbor sportskih novinara (HZSN) proglasio je najbolje novinare, publiciste i medijske suradnike u svojim re-

Piše: RADICA JURKIN

dovima, dok je posebno priznanje za suradnju s medijima dobio četverostruki osvajač srebrnih olimpijskih odličja I jedan od najvećih hrvatskih olimpijaca skijaš IvicaKostelić.

Najproduktivniji hrvatski pisac knjiga sa športskom tematikom Jurica Gizdić primio je godišnje priznanje za izdavaštvo za knjigu “Hrvatski sportašice na Olimpijskim igrama” čiji je izdavač Hrvatski olimpijski odbor.

Novinar godine je Branko Stipković iz Sportskih novosti koji je godišnju nagradu zaslužio izvještavajući sa Svjetskog prvenstva nogometaša do 17 godina u Čileu.

Nagrada za životno djelo pripala je televizijskom komentatoru Mići Dušanoviću koji već desetljećima na osebujan način prati zbivanja iz tenisa, vaterpola, plivanja, odbojke, hokeja na ledu i drugih “malih“ sportova.

Priznanje za televizijsku reportažu dobio je Milan Stjelja s Nove TV, koji je na originalan način predstavio hrvatsku nogometnu koloniju u talijanskom prvoligašu Fiorentini, dok je Marko Cvijanović iz Novog lista dobitnik priznanja za novinski intervju s Ivanom Rakitićem nakon finala nogometne Lige prvaka u Berlinu.

Anton Filić iz Večernjeg lista dobio je priznanje za novinsku reportažu s Davis Cup susreta Srbija - Hrvatska u Kraljevu. Posebno priznanje HZSN uručeno je Miroslavu Tomaševiću za knjigu “Dinamo - povijest i zlatnih deset godina”, a nagrađena je i Sekcija HZSN-a Zadar za humanitarnu i društvenu ulogu u zajednici.

Priznanje za najbolji press-centar u 2015. godini otišla je organizatorima košarkaškog Dogus turnira u Zadru, a nagrađen je i tjednik Max.

Sanda Čorak, leader of one of the stronger national sports federations - the Croatian Judo Federation - in which gender equality has a highlighted position in terms of strategy and activities, pointed out that increasing the number of female coaches and generally women in sports depends primarily on the application of the principle of duty and responsibility of all stakeholders in sports. Čorak believes that for the application of this policy one must have complete and reliable data on the number of women in each sports - from the competition level, judges, employees in the administration up to the holders of duties of president and vice president in the organization bodies, update them on permanent basis and to actively participate in promoting the goals of gender equality.

The majority agreed on the view that it is essential to plan the corresponding budgets targeted at motivating and retaining women in sports, their education and more intensive promotion of their sports and coaching results.

Croatian Olympic Committee and the EU for good management in sports Under the leadership of the Croatian Olympic Committee’s Coordinator for EU funds and programs Alma Papić, an international meeting of partners in the project SUCCESS (Strengthening good governance in the European sports community by providing women with necessary competencies in order to support gender balance and equality in decisionmaking and sports structures) was held in Zagreb on February 22 and 23. This meeting should contribute to achieving the objectives of the European Commission in the field of good management in sports.

The project SUCCESS has a dual task – on one hand to provide education and training the competence of women for more demanding positions in sports and on the other to promote gender equality and to raise awareness on the importance of equal share of men and women in leading positions in sports.

In this project, which will last until 2017 and which is funded by the program Erasmus+ sports, the partners of the Croatian Olympic Committee - holder of the mentioned project - are the National Olympic Committees of France, Italy, Lithuania and Slovakia.

Ponosni ﾄ考an olimpijske obitelji Prati ritam tvoga grada i naﾅ｡ih olimpijaca www.soundset.hr

Prevencija je pola zdravlja

NEMETOVA 2

Vaša zdrava odluka Zagreb I tel. 01/46 93 111 I info@poliklinika-aviva.hr I www.poliklinika-aviva.hr