Rodna ravnopravnost u sportu

Prijedlog za strateĹĄke akcije 2014. - 2020.

Prijedlog za strateške akcije 2014. — 2020.

Listopad, 2018.

Rodna ravnopravnost u sportu Prijedlog za strateške akcije 2014.-2020.

Uvod E

uropska komisija ovim je dokumentom dala prijedlog plana strateških akcija za rodnu ravnopravnost u sportu kojim želi potaknuti vladine i nevladine vodeće sportske organizacije na razvijanje i provedbu nacionalne i međunarodne strategije o ravnopravnosti u sportu uz podršku koherentnih i konkretnih mjera na razini Europske unije.

Hrvatski olimpijski odbor (Komisija za ravnopravnost spolova u sportu) već se više od 20 godina aktivno bavi promicanjem i poboljšanjem ravnopravnosti spolova u sportu putem raznih aktivnosti.

Važno je da je u dokument Hrvatskog sabora, Nacionalnu politiku za ravnopravnost spolova za razdoblje od 2011. do 2015. godine, prvi put, a na prijedlog Komisije za ravnopravnost spolova Hrvatskog olimpijskog odbora, uneseno poglavlje o unapređenju položaja žena u sportu.

Na temelju tog dokumenta s konkretnim mjerama za poboljšanje statusa žena u sportu svim članicama HOO-a, nacionalnim sportskim savezima i županijskim sportskim zajednicama upućene su preporuke za djelovanje u području poboljšanja rodne ravnopravnosti u zastupljenosti na upravljačkim i stručnim pozicijama u sportu, unapređenje postojećeg zakonodavnog okvira i praćenje statističkih podataka, osiguranje jednake dostupnosti sportske infrastrukture te dostupnosti stručnog osposobljavanja, usavršavanja i zapošljavanja u sportu kao i reguliranje područja sporta kao sigurnog mjesta za žene i djevojke oslobođenog od svih oblika nasilja, uključujući seksualno nasilje.

Budući da ovaj materijal smatramo vrlo korisnim u daljnjim koracima unapređenja ravnopravnosti spolova u sportu, želimo ga učiniti dostupnim svima, a ponajprije članicama Mreže koordinatorica za ravnopravnost spolova u sportu kao i u sportskim organizacijama koje iskazuju interes u tom radu.

Hrvatski olimpijski odbor Komisija za ravnopravnost spolova Morana Paliković Gruden, predsjednica

4

Predgovor U

natoč vrhunskim uspjesima naših sportašica, žene su u sportu još uvijek u nepovoljnijem položaju u odnosu na muškarce, kao i u svim drugim slučajevima političkog i javnog odlučivanja. Još uvijek smo suočeni s brojnim preprekama i različitim stereotipima koji sprečavaju brže postizanje rodne ravnoteže u sportu. Mnoga istraživanja i analize jasno pokazuju da su žene i djevojčice manje uključene u sportske aktivnosti, da imaju teži pristup potrebnoj infrastrukturi, da je ženski sport manje medijski vidljiv, da su nerijetko izložene različitim oblicima nasilja i seksualnog uznemiravanja uz zabrinjavajuću podzastupljenost u upravnim odborima sportskih organizacija i saveza. To je samo dio problema s kojima se susreću žene u sportu, ne samo u Hrvatskoj nego i u većini svih drugih europskih zemalja. Potrebno je bolje upoznati sve okolnosti s kojima se sportašice susreću i trajno raditi na podizanju javne svijesti o neravnopravnosti muškaraca i žena u sportu, uključujući i sva sportska tijela. Iz svih ovih razloga Ured za ravnopravnost spolova pozdravlja hrvatsko izdanje ovog važnog priručnika Europske komisije. U njemu se, polazeći od nedostatnog zakonodavnog i strateškog okvira, pozivaju sve članice Europske unije da razviju nacionalni akcijski plan o rodnoj ravnopravnosti u sportu i uključe ovo pitanje u nacionalne sportske strategije.

Unapređenje položaja žena u sportu prvi je put kao prioritetni tematski cilj, uz konkretno definirane mjere, uvršten u Nacionalnu politiku za ravnopravnost spolova 2011. godine.

Tada je zatraženo povećanje udjela žena u upravljačkim strukturama sportskih saveza i drugih sportskih organizacija, preispitivanje postojećeg zakonodavstva, unapređenje modela za praćenje statističkih podataka o položaju žena u sportu, osiguranje jednake dostupnosti sportske infrastrukture, kako u vremenu korištenja tako i u kvaliteti te jednaka dostupnost stručnog usavršavanja, osposobljavanja i zapošljavanja u sportu. U poglavlju posvećenom suzbijanju nasilja nad ženama bilo je propisano da će (odredbama zakona, pravilnika i drugih akata koji reguliraju sportsko područje) sport za žene i djevojke postati sigurniji, oslobođen od svih oblika nasilja, uključujući seksualno te da će se s tim u vezi educirati sportaši i sportašice.

Sve ovo i nadalje ostaju ozbiljni izazovi koji traže posvećenost i koordinirane akcije svih mjerodavnih tijela, na državnoj i lokalnoj razini, uz razvoj potrebnih alata i planova i medijsku vidljivost. Upravo je to najvažniji cilj ovog Prijedloga Europske komisije za strateške akcije za rodnu ravnopravnost u sportu do 2020. godine koji, uz ocjenu stanja i postignutog napretka, sadrži i konkretno razrađene smjernice za buduće postupanje Europske komisije, članica Europske unije, nacionalnih sportskih vladajućih tijela i medijskih organizacija.

Nastavljajući raniju uspješnu suradnju Ured za ravnopravnost spolova pridružit će se Komisiji za ravnopravnost spolova Hrvatskog olimpijskog odbora u promociji ovog važnog dokumenta, s uvjerenjem da će njegova javna dostupnost pridonijeti prepoznavanju važnosti osiguravanja stvarne ravnopravnosti žena i muškaraca u sportu. mr. sc. Helena Štimac Radin Ravnateljica Ureda za ravnopravnost spolova Vlade Republike Hrvtaske

5

Rodna ravnopravnost u sportu Prijedlog za strateške akcije 2014.-2020.

Sadržaj

6

1.

1.1.

1.2.

1.3.

1.4.

Rodna ravnopravnost u sportu..................................................................... 6 Uvod .............................................................................................................................................6 Izazovi rodne ravnopravnosti u sportu ......................................................................................6 Pogodnosti rodne ravnopravnosti u sportu ……………………………………………………..............7 Poziv na strateške akcije za promidžbu rodne ravnopravnosti i podršku rodnoj ravnopravnosti u sportu..............................................................................................................8

2.

2.1.

2.2.

Poziv na razvoj i primjenu nacionalnih i međunarodnih strategija......... 10 Potreba za strateškim akcijama na nacionalnoj razini............................................................ 10 Potreba za europskim pristupom............................................................................................. 12

3.

3.1.

3.2.

3.3.

3.3.1.

3.3.2.

3.3.3.

Rodna ravnoteža i ravnopravnost u odlučivanju u sportu …………………14 Izazovi na nacionalnim i međunarodnim razinama................................................................ 14 Ciljevi 2020. .............................................................................................................................. 15 Alati i mjere za provedbu ciljeva............................................................................................... 15 Rodna ravnoteža u izvršnim odborima i odborima sportskih vladajućih tijela…….............. 15 Rodna ravnoteža u upravljanju profesionalnim sportskim upravama i vladajućim tijelima.17 Strategija rodne ravnopravnosti u sportskim vladajućim tijelima......................................... 19

4.

4.1.

4.2.

4.3.

4.3.1.

4.3.2.

4.3.3.

Rodna ravnopravnost među trenerima......................................................... 20 Izazovi na nacionalnim i međunarodnim razinama................................................................ 20 Ciljevi 2020. .............................................................................................................................. 21 Alati i mjere za provedbu ciljeva............................................................................................... 22 Rodna ravnoteža u radnoj snazi trenera volontera i zaposlenih trenera............................... 22 Rodna ravnoteža ženskih i muških trenera u svim reprezentacijama.................................... 24 Znanje koje se temelji na dokazima o rodu i rodnoj ravnopravnosti uključeno je u trenersko obrazovanje........................................................................................................... 25

5.

5.1.

5.2.

5.3.

5.3.1.

5.3.2.

5.3.3.

5.3.4.

Borba protiv rodno uvjetovanog nasilja u sportu i putem sporta …..... ……26 Izazovi na nacionalnim i međunarodnim razinama................................................................ 26 Ciljevi 2020. .............................................................................................................................. 28 Alati i mjere za provedbu ciljeva............................................................................................... 28 Nacionalna strategija u svakoj zemlji članici EU-a.................................................................. 30 Preventivni alati i služba za potporu žrtvama......................................................................... 30 Strategija ljudskih resursa za volontere i profesionalce.......................................................... 31 Programi u sportu za osnaživanje djevojčica i žena protiv mogućeg uznemiravanja i zlostavljanja................................................................................................... 32

6.

6.1.

6.2.

6.3.

6.3.1.

6.3.2.

6.3.3.

Borba protiv negativnih rodnih stereotipa u sportu i uloga medija........ 34 Izazovi na nacionalnim i međunarodnim razinama................................................................ 34 Ciljevi 2020. .............................................................................................................................. 35 Alati i mjere za provedbu ciljeva............................................................................................... 35 Pravično prikazivanje žena i muškaraca u sportskim medijima............................................. 35 Rodna ravnoteža u prenošenju sporta u svim medijima......................................................... 37 Rodna ravnoteža žena i muškaraca koji rade u odjelima europskih sportskih medija.......... 40

7.

Horizontalni alati i mjere............................................................................. 42 7.1. Uvod........................................................................................................................................... 42 7.2. Izazovi na nacionalnim i međunarodnim razinama................................................................ 42 7.3. Alati i mjere za provođenje akcija............................................................................................. 43 7.3.1. Javna svijest i širenje informacija............................................................................................ 43 7.3.2. Mreže i partnerstva................................................................................................................... 44 7.3.3. Istraživanje, praćenje i vrednovanje......................................................................................... 44 7.3.4. Rodno osviještena politika....................................................................................................... 46 7.3.5. Financijska podrška.................................................................................................................. 46 Dodatak I. Glosar..................................................................................................... 46 Rod............................................................................................................................................. 46

Rodno uvjetovano nasilje.......................................................................................................... 46

Rodna ravnopravnost................................................................................................................ 46

Rodna jednakost........................................................................................................................ 46

Rodno uvjetovano uznemiravanje............................................................................................ 46

Rodni identitet.......................................................................................................................... 46

Rodne uloge............................................................................................................................... 46 Intersekcionalnost .................................................................................................................... 46

Višestruka diskriminacija......................................................................................................... 46

Seksualno zlostavljanje............................................................................................................. 47

Seksualno uznemiravanje......................................................................................................... 47 Dodatak II. Primjer smjernica za nacionalni akcijski plan o rodno uvjetovanom nasilju u sportu..... 48 Dodatak III. Popis stručnjaka.......................................................................................................... 52

7

Rodna ravnopravnost u sportu Prijedlog za strateške akcije 2014.-2020.

1. Rodna ravnopravnost u sportu 1.1. Uvod Od žena se dugo očekivalo da žive prema tradicionalnim rodnim ulogama prihvaćenim u brojnim društvima pa ih se često odvraćalo od sudjelovanja u nekim djelatnostima, uključujući i sportska natjecanja.

Od Olimpijskih igara u Parizu 1900. godine, na kojima su među 997 sportaša bile 22 žene i natjecale se u pet sportova, uključenost žena u olimpijski pokret postupno se promijenila na svim razinama. Promjene rodnih uloga kao odgovor na ekonomske, društvene i političke okolnosti utjecale su na sport, osobito kad je riječ o sudjelovanju. Ipak, na razini odlučivanja napredak nije tako impresivan: između 1896. i 1981. nije bilo žena među članovima Međunarodnog olimpijskog odbora (MOO), a 2014., od 115 članova MOO-a 24 su žene.

Prije početka Olimpijskih igara 2012. u Londonu Viviane Reding, potpredsjednica Europske komisije, i Androulla Vassiliou, europska povjerenica za sport, čestitale su predsjednicima MOO-a i Međunarodnog paraolimpijskog odbora (MPO) na prvim olimpijskim igrama na kojima se žene natječu u svakom sportu olimpijskog programa. „To je važna prekretnica u dugoj borbi za istinsku rodnu ravnotežu između muškaraca i žena u sportu. Međutim, uvjerene smo da još mnogo toga treba napraviti da bi se postigla prihvatljiva zastupljenost žena u sportu i vodećim sportskim tijelima i nastavila borba protiv diskriminacije i seksualnog zlostavljanja žena“.

8

Povjerenice su istaknule da su već poduzele prvu inicijativu, podržavajući projekte u koje su uključene europske olimpijske i paraolimpijske sportske organizacije i pozvale su predsjednike MOO-a i MPO-a na daljnju suradnju: „Vjerujemo da ove akcije trebaju biti dio zajedničkog okvira koji ćemo u budućnosti razvijati u tijesnoj suradnji s vama. Predlažemo razvoj plana rodne ravnopravnosti u sportu s inteligentnim i realnim ciljevima za vladine i nevladine organizacije koje treba postići do 2020. godine.“

1.2. Izazovi rodne ravnopravnosti

u sportu Poziv povjerenica na više akcija i daljnju suradnju temelji se na procjepu koji se nastavlja na svim razinama između žena i muškaraca u sportu i nedostatku provedbe konkretnih mjera.

Eurobarometar o sportu i tjelesnoj aktivnosti 2014. naglasio je da sudjelovanje djevojčica i žena u Europi još uvijek nije na istoj razini kao ono dječaka i muškaraca. Osim toga, istraživanje je pokazalo da je broj žena na rukovodećim položajima u sportskim vodećim tijelima u Europi još uvijek vrlo nizak (u prosjeku 10 %), uz iznimke u nekim državama članicama Europske unije (EU) i na lokalnoj razini. Usprkos nekim pozitivnim akcijama, rijetko dolazi do znatnih promjena u zakonodavstvu i strategijama, uz iznimku nordijskih zemalja, Ujedinjenog Kraljevstva i

Francuske te u savezima poput Međunarodne triatlonske unije. Zaposlene trenerice su u manjini u Europi i često mjesečno u prosjeku zarađuju do 1000 eura manje od svojih muških kolega za istu vrstu posla.

Projekt „Seksualno nasilje u sportu“ financiran sredstvima EU-a pokazao je kako sport pomaže djeci da budu jaka i samosvjesna, međutim, isto tako predstavlja područje značajne ranjivosti za seksualno i rodno uznemiravanje i zlostavljanje. To je rezultat bliskih odnosa i povjerenja koje se razvija među pojedincima kad treniraju za postizanje zajedničkog uspjeha.

Rezultati Eurobarometra 2010. o rodnoj ravnopravnosti naveli su da se Europljani brinu o seksističkim stereotipima u svijetu sporta.

To sve ne čini sport rodno uravnoteženim kao što bi trebao biti i naglašava potrebu za poboljšanjem rodne klime i ravnopravnosti u sportu putem konkretnih mjera koje podržavaju održive strategije i, kad je to potrebno, pravni okviri.

Dobar je znak da su mnoge sportske organizacije izrazile svoje opredjeljenje za rodnu ravnopravnost u sportu jer je od 1. siječnja 2014. više od 412 sportskih organizacija širom svijeta usvojilo Brajtonsku deklaraciju o ženama i sportu. Međutim, ne može se poreći da u isto vrijeme nisu provedene mjere i akcije. Čak 24 godine nakon Brajtonske deklaracije, još uvijek postoji potreba „Provesti promjenu“, što je bilo geslo VI. Svjetske konferencije Međunarodne grupe žena (IWG) u Helsinkiju 2014.

Puno je pozitivnih aktivnosti, projekata i

akcija koje za žene u sportu poduzimaju potpisnici Brajtonske deklaracije, no još je uvijek upitno u kojoj mjeri su te aktivnosti održive i koliko je glavnih sportskih organizacija uključeno. Čini se da mnoge sportske organizacije nisu u mogućnosti institucionalizirati rodno integriranje unutar sporta.

1.3. Pogodnosti rodne ravnopravnosti

u sportu Nedostatak rodne ravnopravnosti u sportu mogao bi se isto tako percipirati kao propuštena prilika za sportski sektor. Istraživanje i razvoj događaja u sportu pokazuju da vještije i obrazovanije žene i muškarci mogu dobiti zanimljive pogodnosti na osobnim, organizacijskim i društvenim razinama. Umjesto da se rodna pitanja smatraju nevažnim ili da su čak prepreka glavnim strateškim ciljevima u sportu, zainteresirane strane u sportu trebaju razviti obuhvatnije razumijevanje vrijednosti rodne ravnopravnosti kao uvjeta društvenog i ekonomskog razvoja.

Rodna ravnopravnost pogodovat će položaju žena koje dugo vremena nisu imale ista ljudska prava kao muškarci te će, u isto vrijeme, poboljšati raznolikost današnjeg sportskog sektora koji treba privući potencijalne sportske sudionike i klijente i zadržati ih kao članove ili sudionike aktivne u organizaciji, spremne za ispunjavanje aktivnosti ili funkcija.

To će pozitivno pridonijeti kvaliteti isporučenih usluga jer će žene osigurati različite 9

Rodna ravnopravnost u sportu Prijedlog za strateške akcije 2014.-2020.

uzore za djevojčice i dječake i nove, važne obrazovne pristupe koji potiču djevojke i žene na bavljenje sportom i pripremu za doživotnu sportsku karijeru. Dugoročno bi taj pristup utjecao na mušku populaciju. Uspostavio bi sigurno sportsko okruženje djevojčicama i dječacima, mladim ženama i muškarcima jer će podići svijest o temi, obrazovanju instruktora i administratora kako upravljati rizicima u tom području i spriječiti nanošenje štete sportašima.

Rodno ravnopravno usmjeravanje i treniranje mogu smanjiti visoku stopu odustajanja djevojčica i žena od bavljenja sportom, izbjeći seksističke rodne stereotipe u sportu i kreirati pozitivnu i društveno obrazovnu klimu za sve.

Za brojne žene s invalidnošću ili migrantice to je i mnogo više, to je korištenje sporta kao sredstva za osnaživanje njihovih života, da imaju posao, obitelj i da budu prihvaćene kao državljanke svoje nove zemlje i da se ne osjećaju „različitima“. Može se očekivati da će, kao rezultat pristupa rodne ravnopravnosti, sport postati atraktivniji djevojčicama i ženama, da će više uživati u sportskoj klimi, što će dovesti do povećanja sudjelovanja. To će rezultirati pozitivnim učinkom na zdravlje žena i djevojčica širom Europe.

Napokon, treba jako naglasiti da će rodna ravnopravnost u sportu biti ekonomski korisna za sve zainteresirane strane u sportu i srodnim industrijama, uključujuči medije, zbog većeg sudjelovanja i popularnosti sporta i rasta radne snage.

1.4. Poziv na strateške

akcije za promidžbu

rodne ravnopravnosti

i podršku rodnoj ravnopravnosti

u sportu Svaki poziv za obnovu političke pažnje o rodnoj ravnopravnosti u sportu na međunarodnoj razini treba sagledati u povijesnom 10

kontekstu. Već je, od 4. do 6. prosinca 1978., u Londonu održana jedna međunarodna konferencija o ženama i sportu, koju je organiziralo Središnje vijeće tjelesne rekreacije, a Povelju o pravima žena u sportu, koju je predložila organizacija UISP, sport za sve, godine 1987. usvojio je Europski parlament.

(Rezolucija o ženama i sportu dokument A 2-32/87/rev.)

Konferencija o ženama i sportu u Brightonu, Ujedinjeno Kraljevstvo, od 5. do 8. svibnja 1994., koju je organiziralo Britansko sportsko vijeće i podržao Međunarodni olimpijski odbor, Pekinška platforma za akciju, usvojena na Četvrtoj svjetskoj konferenciji UN-a o ženama 1995. i UNESCO-ove međunarodne konferencije ministara i visokih dužnosnika odgovornih za tjelesni odgoj i sport (MINEPS) 2004. i 2013. osigurale su važne strateške preporuke za žene i rodnu ravnopravnost u sportu. Pokrenuto je nekoliko inicijativa zemalja članica EU-a, sportskog pokreta, Vijeća Europe i Europskog parlamenta (2003., 2007.), svaki put pozivajući na više akcija i mjera. Međutim, te akcije ipak nisu dovele do prihvatljive razine rodne ravnopravnosti u sportu.

Na sastanku s predstavnicima mreže Europskih žena i sporta, Europske nevladine sportske organizacije (ENGSO) i Međunarodne grupe žena o rodnoj ravnopravnosti i sportu 2011., povjerenica za sport Androulla Vassiliou zaključila je da je bilo teško ostvariti ciljeve o rodnoj ravnopravnosti u sportu bez specifičnih akcija i političke i financijske podrške. Stoga treba razvijati strateške akcije, uključujući smjernice i plan akcije koji bi skicirali prioritetna područja za nacionalne i međunarodne sportske organizacije, nacionalne vlade i rad na razini EU-a.

To bi uključivalo obrazovne i trenažne programe za žene i muškarce i nove strategije ljudskih resursa na lokalnim, nacionalnim i međunarodnim razinama.

Povjerenica Vassiliou pozvala je zainteresirane strane u sportu i zemlje članice EU-a da

zajedno djeluju na razvoju koherentnog plana kojim bi se ostvarila rodna ravnopravnost u sportu do 2020. godine. Zamolila je grupu stručnjaka da pripreme prijedlog za takav plan koji se temelji na dokazima, uključujući moguće pogodnosti konkretnih mjera o kojima se raspravljalo sa zainteresiranim stranama i stručnjacima na Konferenciji EU-a o rodnoj ravnopravnosti u sportu, 3. do 4. prosinca 2013. u Vilniusu, Litva.

Ovaj dokument traženi je prijedlog plana strateških akcija o rodnoj ravnopravnosti u sportu. Cilj je prijedloga osiguravanje privlačnosti sporta svima, ali osobita pažnja posvećena je djevojčicama i ženama, bez obzira na dob ili obrazovanje, tako da mogu sudjelovati, raditi, upravljati i uživati u sportu, u sigurnoj okolini. U isto vrijeme, sport bi se trebao promicati kao sredstvo poboljšanja rodne ravnopravnosti u društvu jer ima potencijal za obrazovanje ljudi za vodstvo, doprinosi vještinama potrebnim za ulogu ili zanimanje i sprečava rodno uvjetovano nasilje. Zbog medijske pažnje koja mu je posvećena, sport je odlično sredstvo borbe protiv negativnih rodnih stereotipa i u sportu i u društvu kao cjelini.

Ovaj prijedlog za stratešku akciju potiče vladajuća sportska tijela na razvijanje i provedbu nacionalne i međunarodne strategije o rodnoj ravnopravnosti u sportu za razdoblje od 2014. do 2020., uz podršku koherentnih i konkretnih mjera na razini EU-a. Nakon prioritetnih područja europske strategije za ravnopravnost žena i muškaraca u razdoblju od 2010. do 2015. i Brajtonske deklaracije o ženama i sportu, predlažu se konkretne mjere koje uključuju jasan mehanizam praćenja i strategiju diseminacije.

Poziv za provedbu rodne ravnopravnosti u sportu upućen je nevladinim i vladinim organizacijama. Te organizacije u području sporta imaju poseban odnos jedne s drugima, koji varira od zemlje do zemlje. Poštovanje autonomije jednih i drugih (i svih oblika međuovisnosti i komplementarnih

akcija koje postoje) važno je i razlikuje se od poduzimanja inicijativa, razvoja socijalnih programa, pokretanja istraživanja, organizacije obrazovanja, financiranja (ili licencija za primanje sredstava, primjerice od lutrije), specijalnih sporazuma, partnerstva i zakonodavstva.

To znači da bi se jednake mogućnosti mogle promicati na različitim razinama i da bi ih mogle promicati različite organizacije koje imaju kompetencije za to. Ključ za uspjeh tog prijedloga postizanje je predanosti zainteresiranih strana unutar i izvan sportskog sektora kako bi se osigurala potpora za političke akcije i pomoćne mjere. Ta podrška potrebna je za daljnji napredak u provedbi strategija rodne ravnopravnosti u sportu.

Ta inicijativa važan je element za daljnji razvoj dimenzije EU-a u sportu, koji podupiru konkretne mjere i doprinos integriranju rodne ravnopravnosti u cijelom europskom sportu. Prijedlog se temelji na važnim teorijama, istraživanju i praktičnom iskustvu glede rodne ravnopravnosti u zemljama članicama i akcijama sportskih organizacija i organizacija za rodnu ravnopravnost, o čemu se raspravljalo na konferenciji EU-a o rodnoj ravnopravnosti u sportu u Vilniusu.

Postojeći instrumenti, primjerice "sidnejski semafor" za rezultate (međunarodna baza podataka o ženama na vodećim položajima u sportu), kampanje, specifično zakonodavstvo ili mreže, poput mreže Europskih žena i sporta, uzimaju se u obzir, na osnovi dodane vrijednosti koju donose.

Isto tako, uzimaju se u obzir pogodnosti rodne ravnopravnosti u sportu i dodane vrijednosti europskih inicijativa u tom području. Svrha dokumenta nije napraviti obuhvatnu akademsku reviziju predmeta. Upotreba referencija i specijalistička terminologija minimalni su, a rječnik definicija može se naći u dodacima.

11

Rodna ravnopravnost u sportu Prijedlog za strateške akcije 2014.-2020.

2. Poziv na razvoj i primjenu nacionalnih i međunarodnih strategija 2.1. Potreba za strateškim

akcijama na nacionalnoj razini

re), vladine organizacije odgovorne za sport, rod i obrazovanje trebale bi pokrenuti potrebne inicijative ili podržati akcije u tom području.

Rodna ravnopravnost u sportu ponajprije je odgovornost nacionalnih i lokalnih zaintersiranih strana i treba uložiti napore na lokalnoj razini da bi se pozabavilo ulogom žena i muškaraca u vodećim sportskim tijelima.

To uključuje pristup klubovima, poboljšan pristup trenerskim tečajevima, mijenjanje stereotipa te sigurnosne dogovore. Međutim, to ne treba samo ovisiti o privatnim lokalnim inicijativama nego postoji potreba za održivim pristupom cijelom sportskom sektoru, kao dio strategije ili zakonskog okvira.

Ne postoji jedan model koji se može preporučiti za razvoj i provedbu nacionalnog plana ili strategije o rodnoj ravnopravnosti u sportu niti se može reći koji sektor treba preuzeti vodstvo u koordiniranju tog procesa. Centralna državna odredba koju podupire zakonodavstvo drukčija je od države kao pomagača koji njeguje formalne dogovore između rodnih i sportskih tijela. Istraživanje naglašava kako su Francuska, Norveška i Ujedinjeno Kraljevstvo prilagodili svoje lokalne sustave za postizanje uspjeha u rodnom i sportskom smislu, surađujući s vladom, strateškim područjima te komercijalnim, javnim i nevladinim pružateljima usluga.

Rodna ravnopravnost prioritet je samo u organičenom broju nacionalnih sportskih organizacija i zemalja članica EU-a, dok su u drugim nacionalnim sportskim vodećim tijelima specifične strategije ograničene na određene teme poput borbe protiv rodno uvjetovanog nasilja ili uopće nema prioriteta. Po svojoj definiciji rodna ravnopravnost u sportu trebala bi uključiti angažiranost sportskog sektora, ali ne izolirano. Trebalo bi se promicati više suradnje s područjima rodne ravnopravnosti, obrazovanja i treniranja pri čemu bi svi mogli imati koristi od te suradnje. Uz preciznu konfiguraciju odgovornosti, koje variraju od jedne države članice EU-a do druge, i ovisno o strategijama i praksi država članica (uključujući pravne okvi12

Uspješna nacionalna strategija rodne ravnopravnosti u sportu slijedi uravnoteženi pristup u postavljanju realnih i ostvarivih normi. Nema mjesta za alternativne mjere i akcije, uzimajući u obzir društvene i kulturne okoline. Primjeri dobre prakse nude dodatne smjernice. Umjesto predstavljanja pojedinačnih strateških opcija, primjerice osnaživanja pojedinih žena ili postavljanja kvota, strategija treba uzeti u obzir u kojoj mjeri muškarci i žene mogu pridonijeti rodnoj ravnoteži, kako razne grupe žena trebaju dobiti posebnu pažnju i kako se treba

pozabaviti višestrukom diskriminacijom/ intersekcionalnošću. Opisivanjem tih opcija i predlaganjem specifičnih mjera, strategija treba pomoći vladinim i nevladinim sportskim organizacijama u izboru strategije i pokretanju konkretnih akcija.

Uzimajući u obzir razvoj u sportu i strategije rodne ravnopravnosti, postoje barem četiri prioritetna područja koja trebaju pažnju u nacionalnim strategijama te osobito tamo gdje je naglasak na masovnom i amaterskom sportu i specifičnim programima za mlade talentirane žene i djevojčice u sportu: •• ravnopravna zastupljenost i rodna osjetljivost u odlučivanju •• ravnopravna zastupljenost i rodna ravnopravnost u treniranju i poduci u sportu •• borba protiv rodnog nasilja u sportu i uloga sporta u sprečavanju rodnog nasilja •• borba protiv negativnih rodnih stereotipa u sportu i promidžba pozitivnih uzora i uloga medija u toj perspektivi.

Ova prioritetna područja ključna su za konkretnu provedbu rodne ravnopravnosti u sportu. Uzimaju u obzir načelo da se odlučuje izvan sportskih terena, ali prepoznaju činjenicu da se stvarna primjena rodne jednakosti u sportu zbiva na borilištima, na

kojima djeluju treneri. Četiri navedena područja ukazuju na to koliko je važna sigurna sportska okolina, koju karakteriziraju radost i zadovoljstvo, a ne negativni stereotipi koje jačaju mediji.

Temama poput razlike u plaći između žena i muškaraca u profesionalnom sportu i dostupnosti i direktne promocije sportskog sudjelovanja specifičnih grupa djevojčica i žena treba obratiti pozornost u nacionalnim strategijama ili strategijama saveza, ovisno o kontekstu zemlje ili sporta.

Da bi se provele strategije, neizbježno se traži čvrst okvir upravljačkog procesa koji transformira društvenu misiju u željenu promjenu. Kvaliteta upravljačkih procesa treba biti polazište za standarde za upravljački dizajn, prikaz raspoređenosti, provedbu, podršku i praćenje. Bez tih standarda, napori zainteresiranih strana za provođenje nacionalnog plana postaju površni.

Akcija • Svaka zemlja članica EU-a treba razviti, pratiti i revidirati nacionalni akcijski plan o rodnoj ravnopravnosti u sportu u tijesnoj suradnji s glavnim zainteresiranim stranama, koje mogu biti dio nacionalne strategije o rodnoj ravnopravnosti i nacionalne sportske strategije.

13

Rodna ravnopravnost u sportu Prijedlog za strateške akcije 2014.-2020.

2.2. Potreba za europskim pristupom Ravnopravnost žena i muškaraca temeljno je načelo Europske unije i ugrađeno je u sporazume. To je uobičajena vrijednost EU-a i potreban uvjet za ostvarenje ciljeva EU-a za rast, zapošljavanje i društvenu koheziju.

Potreba za europskim pristupom nadilazi obostranu dragocjenu razmjenu iskustava i dobre prakse i podrške razvoju nacionalnih strategija.

Duboki rodni jaz koji postoji u tijelima europskog sporta koja odlučuju, nedostatak pažnje za rodnu ravnopravnost i ključni položaji koje te organizacije mogu imati glede medijskih i sponzorskih ugovora, ključnih za medijsku eksponiranost žena u sportu, odobravaju europski pristup. Međutim, međunarodni pristup isto tako može biti koristan u temama kao što je seksualno nasilje u sportu, što može biti delikatno i osjetljivo na nacionalnoj razini i suočeno s prekograničnim izazovima.

Kad je riječ o pristupu strategiji, Europska komisija ima dualni pristup rodnoj ravnopravnosti, odnosno specifične akcije i rodno osviještenu politiku. Korištenje načela ravnopravnosti žena i muškaraca u svim aktivnostima specifična je misija za Uniju.

Ulaskom sporta u nadležnost EU-a, što je uvedeno Lisabonskim sporazumom iz 2009., sada postoji prostor za podržavanje specifičnih akcija i rodno osviještene politike u područje sporta. Zato treba razviti detaljniji koherentan plan na europskoj razini s konkretnim mjerama u vremenskom okviru, kako bi se ostvarili rodni ciljevi u sportu.

Takav plan strateških akcija, uključujući smjernice ili akcijski plan, treba kratko izložiti prioritetna područja za akciju EU-a o rodnoj ravnopravnosti u sportu od 2016. do 2020.

Taj plan strateške akcije dokazat će po14

svećenost Komisije pomicanju rodne ravnopravnosti u sportu, jačajući partnerstvo sa zemljama članicama i odgovarajućim zainteresiranim stranama.

Da bi se osigurala provedba stvarnih akcija, ključne akcije identificiraju se zajedno s drugim aktivnostima koje će pomoći u provedbi/nadopunjavanju tih akcija. U finalnom planu strateških akcija, postoji potreba za imenovanjem „lidera“ i definiranjem rokova za razvoj alata, instrumenata i treniranja da bi se procesom moglo upravljati. Unutar Europske unije, inicijativa treba biti uvrštena u pripremu novih strategija EU-a o ravnopravnosti između žena i muškaraca, što je pokrenuto 2015.

Specifične strateške akcije glede sporta trebaju biti uvrštene u dnevni red novog Radnog plana za sport Europske unije. Vladina ekspertna grupa, uključujući stručnjake sportskog pokreta, mogla bi dalje finalizirati konkretan plan strateških akcija, vodeći do odobrenja Vijeća EU-a, pozvanih zemalja članica i institucija Europske unije za poduzimanje daljnjih akcija.

Podrška za te strateške korake treba biti organizirana u okviru sportskog poglavlja programa Erasmus+ od 2014. do 2020., vodeći do provedbe konkretnih mjera u bu-

dućnosti. Ostale zainteresirane strane na međunarodnoj i nacionalnoj razini trebaju poduzeti jednake korake.

Bitni elementi za europski pristup su:

Akcije

•• Zajednički politički plan europskih sportskih organizacija i područja roda u podržavanju provedbe rodne ravnopravnosti u sportu na nacionalnoj i međunarodnoj razini.

Specifične strateške akcije glede sporta trebaju biti uvrštene u dnevni red novog Radnog plana EU-a o sportu.

•• Uvrštenje rodne ravnopravnosti u strukturirani dijalog Europske unije sa zainteresiranim stranama.

•• Praćenje i vrednovanje nacionalnih strategija i europskih akcija koje se temelje na pokazateljima i definiraju ih završni ciljevi.

•• Smjernice koje podržavaju razvoj i ažuriranje nacionalnih planova i strategija te akcija na europskoj razini.

•• Transnacionalne inicijative (studije, seminari, projekti) koji se usredotočuju na provedbu nacionalnih i međunarodnih strateških akcija o rodnoj ravnopravnosti u sportu, s naglaskom na odlučivanje u sportskim vladajućim tijelima, treniranju i borbi protiv nasilja i negativnih stereotipa u sportu.

•• Promidžba strategija ljudskih resursa koje vode računa o rodu u međunarodnim sportskim organizacijama i u okviru društvenog dijaloga između poslodavaca i zaposlenih u području sporta.

•• Osvješćivanje višestruke diskriminacije/ intersekcionalnosti za specifične grupe žena u sportu.

•• Preporučuje se da svi dostupni resursi, uključujući nadležnost Europskog instituta za rodnu ravnopravnost i suradnju s Vijećem Europe, prate ovaj proces.

••Europska grupa stručnjaka treba razvijati europski plan za ostvarenje rodnih ciljeva u sportu sa SMART mjerama. Ta grupa stručnjaka treba imati jasan mandat i zadatke da bi se pozabavila rodnim temama u sportu, vodeći do Plana EU-a o strateškim akcijama 2016. – 2020. Napredak plana treba pratiti i o tome izvijestiti zemlje članice svake tri godine.

••Europska komisija, zajedno s međunarodnim olimpijskim i paraolimpijskim sportskim vladajućim tijelima i organizacijom Europske žene i sport, treba pokrenuti „zavjetnu ploču“ za europska vladajuća sportska tijela, popraćenu snažnim sustavom praćenja. Time će se sve zainteresirane strane obavijestiti o planiranim i identificiranim aktivnostima i napretku koji je postignut u području rodne ravnopravnosti u sportu.

••Na osnovi popisa akcija i Europskog plana strateških akcija, Europska komisija, Vijeće Europe, međunarodna olimpijska i paraolimpijska sportskavodeća tijela trebaju razvijati i podržavati komplementarne incijative, s konkretnim akcijama, da bi se napredovalo u rodnoj ravnopravnosti u razdoblju od 2014. do 2020.

••O napretku inicijativa treba se raspravljati barem svake treće godine na Sportskom forumu EU-a.

15

Rodna ravnopravnost u sportu Prijedlog za strateške akcije 2014.-2020.

3. Rodna ravnoteža i ravnopravnost u odlučivanju u sportu 3.1. Izazovi na nacionalnim

i međunarodnim razinama Uz iznimku ženskih sportskih organizacija, žene čine manjinu u svim sportovima, na svim razinama i u svim zemljama kad se radi o položajima na kojima se odlučuje.

Od 52 europska sportska saveza, njih 20 (38 %) nema žena u upravnim tijelima, 46 (88 %) ima manje od 25 % žena u upravnim tijelima, a žene su predsjednice u samo dvama savezima.

Samo tri europska olimpijska odbora imaju predsjednice, dok je postotak žena u izvršnim odborima bio 14 %, a samo sedam nacionalnih olimpijskih odbora (NOO) ima glavne tajnice. Postotak žena na upravljačkim položajima varira širom Europe i u različitim sportovima: 15 % poslovodstva u njemačkim sportskim savezima bile su žene.

Ekvivalentni brojevi za Finsku, Švedsku i Norvešku su 27 %, 33 % i 37 %. U jednoj drugoj studiji, sedam (64 %) od 11 nogometnih saveza nije imalo nijednu ženu u upravnim tijelima, dok su tri sportska saveza (dva u gimnastici i jedan u vodenim sportovima) imali oko 50 % žena. Žene su podzastupljene u vladinim sportskim tijelima. Samo šest od 28 ministara sporta su žene (21 %), a 28 % nacionalnih sportskih direktora u zemljama članicama EU-a su žene.

16

Prepreke s kojima su žene suočene u preuzimanju upravljačkih položaja mogu se djelomično objasniti različitim vrijednostima, stavovima i ponašanjem žena i muškaraca.

Međutim, takvi se faktori rijetko odnose na jednaka prava, rodne uloge, rodno propisane načine života te rodni poredak u društvu općenito i mogu se smatrati kulturnim preprekama. Češći organizacijski procesi u sportskim vladajućim tijelima su prepreke jer se odnose na mehanizme poput „seksualne vrste posla“, tako da se traže određene karakteristike osobnosti i vještine koje su tradicionalno definirane kao muške, a to „klišeiziranje“ vodi do muške konotacije.

Procesi kooptiranja u sportu lako dovode do „homologne reprodukcije“ pa vođe izaberu ili imenuju nove vođe koji su slični njima. Žene su također u opasnosti jer se ne pridružuju mrežama i tako su marginalizirane. Žene i muškarci biraju se za različite vrste položaja (rodna segregacija) što dovodi do liderskih položaja s najmanjim prestižem, primjerice ne u nacionalnim ili međunarodnim sportskim organizacijama, ne predsjednice, nego kao tajnice. Čini se da je najveća prepreka to što sportskim organizacijama dominira muška kultura koja ili isključuje žene ili ne privlači velike grupe žena. Upravljačke funkcije i u sportskim udrugama zahtijevaju mnogo vremena i energije, povrh fleksibilnog radnog vremena, a sportske su

organizacije malokad organizirane tako da imaju razumijevanja za obiteljske obveze svojih čelnika.

Strukture sportskih organizacija, način na koji su ustrojene i na koji djeluju ne preispituju se često. Odbori za traženje posla ili birački odbori, koji su obično sastavljeni od muškaraca, često koriste subjektivne kriterije vrednovanja ili profila u kojima se muškarci smatraju kvalificiranijima od žena. U praksi to znači da su muškarci koristili muške mreže u traženju posla i zapošljavanja ili tijekom biračkih postupaka za administrativne položaje. Žene administratori često smatraju da se pri njihovoj procjeni koriste zahtjevniji standardi nego za muškarce.

3.2. Ciljevi 2020.

Privatni i komercijalni sektori pokazuju da je odlučivanje bolje i da se postižu bolji rezultati ako je rodna raznolikost uvrštena u više položaje na kojima se odlučuje jer razumiju potrošača (muškarce i žene) te donose različite stilove rukovodstva i razumijevanja biznisa. Sportska vladajuća tijela trebaju usvojiti isti stav s većim fokusom na rodnu ravnopravnost u sportu, tako da mogu u potpunosti iskoristiti vještine rukovođenja, mišljenja i iskustva žena i odgovarajuće odražavati potrebe žena. Žene na moćnim položajima, na kojima se odlučuje, mogu

funkcionirati kao uzori drugim ženama. Za djevojčice i mlade žene učenje vještina rukovođenja u sportu pridonijet će važnim iskustvima koja se mogu prenijeti na druga zanimanja. Stoga ukupni cilj strateških akcija treba biti postizanje punije rodne ravnoteže na položajima na kojima se odlučuje u sportskim vladajućim tijelima. Ciljevi 2020. koji mogu funkcionirati kao ciljevi za nacionalne i međunarodne planove strateških akcija i pridonijeti tom sveukupnom cilju su: •• Minimalno 40 % žena i muškaraca u izvršnim odborima i odborima nacionalnih sportskih vladajućih tijela i 30 % u međunarodnim sportskim organizacijama smještenim u Europi.

•• Minimalno 40 % žena i muškaraca u upravljanju profesionalnim sportskim upravama i vladinim sportskim tijelima.

•• Sva sportska vladajuća tijela trebaju imati strategiju rodne ravnopravnosti, uključujući akcijski plan.

3.3. Alati i mjere za

provedbu ciljeva 3.3.1. Rodna ravnoteža u izvršnim odborima i odborima sportskih vladajućih tijela 17

Rodna ravnopravnost u sportu Prijedlog za strateške akcije 2014.-2020.

Budući da bi izvršni odbori organizacija trebali odražavati raznolikost članstva tih organizacija, izvršni odbori u sportu trebaju se razvijati u rodno uravnotežene organizacije s najmanje 40 % žena i muškaraca u izvršnim odborima. To svakako treba biti slučaj ako sudjelovanje žena i muškaraca u sportu bude ravnopravno.

Dok su muški kandidati za izvršne odbore općenito na čelu, treba poduzeti više napora glede regrutiranja žena na položaje na kojima se odlučuje, osobito na nacionalnim i međunarodnim razinama. Preduvjet za veću rodnu ravnotežu u upravljanju sportom je da članovi vladajućih sportskih tijela razumiju vrijednost različitosti u izvršnim odborima, što bi trebalo rezultirati ozbiljnijim traženjem kandidatkinja za položaje na kojima se odlučuje.

Obrazovanje i mentorstvo žena i muškaraca koji su već na položajima za odlučivanje na nižim razinama potrebno je da ih se pripremi za zahtjevnije položaje. Neobično je važno da se ženama ponudi takva obuka s obzirom na cilj povećanja zastupljenosti žena u nacionalnim i međunarodnim izvršnim odborima.

Treba uspostaviti program mentorstva (neformalan prijenos znanja, uključujući učenje, dijalog i izazov) na neformalnoj osnovi ili putem formalnijeg obrazovnog pristupa, koji vodi do kvalifikacija.

Budući da su položaji na kojima se odlučuje u sportskim vodećim tijelima obično dobrovoljni i radi se u večernjim satima i vikendima, struktura i organizacija trebaju voditi više računa o obitelji. Iako žene i muškarci imaju obiteljske obveze, to je obično veći problem za žene zbog rodnog poretka društva u cjelini. U sektoru koji rijetko ima odredbe o brizi o djeci, promjene organizacijske strukture odbora, kojima bi se osigurao model koji se više brine o obitelji, povećao bi pristup rukovodećim mogućnostima za žene. Osiguranje fleksibilnosti u smislu smanjenja osobne nazočnosti na sastanku korištenjem modernih komunikacijskih alata (telekonferencija, 18

Skype itd.) mogle bi biti druge mjere koje bi te funkcije približile ženama.

Proces zapošljavanja i izbora unutar organizacija bio bi vrlo važan u postizanju bolje rodne ravnoteže u sportskim odborima pa bi se više žena trebalo uključiti u taj proces.

Propisi o rodnim kvotama unutar sportskih organizacija mogli bi dovesti do znatnih promjena, kao što pokazuju primjeri u nekim zemljama.

Norveški olimpijski i paraolimpijski odbor i konfederacija sporta uvrstio je paragraf o rodnoj raspodjeli u svoj zakon. Taj zakon usvojen 1990. navodi da se „prilikom izbora ili imenovanja delegata u opće skupštine i članove u izvršne odbore, vijeća i odbore u Norveškom olimpijskom i paraolimpijskom odboru i njegovim organizacijskim jedinicama, trebaju izabrati delegati oba spola.

Sastav treba biti proporcionalan rodnoj raspodjeli među članovima, tako da bude barem dvoje predstavnika svakog spola u izvršnim odborima, vijećima i odborima koji imaju više od tri člana. U odborima, vijećima ili odborima s dva ili tri člana, oba spola trebaju biti zastupljena. Molitelji neće biti uzeti u obzir kad se računa rodna raspodjela.“ Broj žena u izvršnim odborima nacionalnih saveza porastao je s 22 % godine 1990. na 37 % danas. To je gotovo jednako aktivnim ženama u norveškom organiziranom sportu (40 %). Zakon isto tako pokriva odbore kao što su izborni odbori, koji imenuju kandidate za izvršne odbore.

Takvi se propisi mogu institucionalizirati putem zakonodavstva i odluka izvršnog odbora organizacije. Pomoćne mjere ili zakonodavstvo nacionalnih sportskih vladajućih tijela, uključujući vlade, mogu unaprijediti taj proces, iako postoji puno otpora u nekim zemljama članicama EU-a na osnovi vodećih načela i odnosa sa sportskim pokretom.

Dok pritisak i inicijative pojedinih članova organizacija na lokalnoj i nacionalnoj razini mogu stvoriti razliku, postoje drugi meha-

Međunarodna triatlonska unija potiče izaslanstva nacionalnih saveza da budu rodno neutralna putem mehanizma koji rodno uravnoteženim izaslanstvima dopušta slanje više delegata. Svaki nacionalni savez mogu predstavljati dva delegata, no taj se broj povećava na tri ako je jedna žena ili na četiri ako su u izaslanstvu dvije žene.

Međunarodni program za razvoj liderica (Women's International Leadership Development, WILD) – koji je 2010. godine financirao EU, a u europskim zemljama provodio ENGSO – kombinirao je obrazovanje i osposobljavanje s mentorstvom. Rezultat programa bilo je povećanje samopouzdanja i kompetencija potencijalnih nacionalnih i međunarodnih liderica. nizmi u vrhovnim sportskim organizacijama, osobito na međunarodnoj razini. Članovi tih organizacija su nacionalni savezi koje uglavnom vode muškarci ili neovisni članovi, kao u MOO-u. Mnogi članovi izvršnog odbora biraju se dugoročno. Međutim, to međunarodnim sportskim organizacijama ne olakšava da imaju rodnu ravnotežu u odborima kao načelo dobrog upravljanja i moraju se poduzeti dodatni napori za izmjenu propisa i statuta kako bi se uspostavila rodna ravnoteža.

Međunarodne sportske organizacije često funkcioniraju kao „uzori“ nacionalnim savezima pa to treba biti slučaj i s rodnom ravnopravnošću. Promjene na međunarodnoj razini sigurno će trajati duže nego na nacionalnoj razini jer se međunarodni karakter procesa odlučivanja i tradicionalnih stavova u sportskom sektoru odnosio na strategije regrutiranja u svijetu biznisa. Stoga je realno da do 2020. minimalno 30 % članova izvršnih odbora budu žene, s finalnim ciljem da ih bude 40 %.

Inicijative izvršnih odbora i predsjednika međunarodnih sportskih organizacija za kooptiranje žena u izvršni odbor ili da imaju više članica izvršnog odbora dobro su došle i trebaju funkcionirati kao primjer drugim savezima. Međutim, ne smiju ostati simbolične geste jer ne predstavljaju dovoljno važnost rasta ženskog sudjelovanja u sportu. U raznim sportovima, broj članica na nacionalnoj razini raste ili se stabilizira zbog povećanog interesa djevojčica za te sportove.

Akcije Sva nacionalna, europska i međunarodna sportska vladajuća tijela trebaju razviti i provesti strateške akcije glede rodne ravnopravnosti u tijelima za odlučivanje uključujući: ••Razvoj i provedbu transparentnih i jasnih postupaka koji se brinu o rodu što se tiče identifikacije kandidata za posao, izbornih postupaka i strategija ljudskih resursa. Oni trebaju uključivati rodno uravnoteženu zastupljenost žena i muškaraca u odborima za nominaciju koji traže kandidate za položaje na kojima se odlučuje.

••Razvoj programa podizanja svijesti i potpore za projekte razvoja i održavanja obrazovnih i trenažnih programa i sustava mentorstva za buduće rukovoditeljice u formalnom i neformalnom obrazovanju.

••Izradu obrazovnih materijala za sve donositelje odluka u sportu, imajući različitu zastupljenost u izvršnim odborima.

••Lakše kombiniranje obiteljskih odgovornosti i obveza za sve one na položajima u sportu na kojima se odlučuje.

3.3.2. Rodna ravnoteža u upravljanju profesionalnim sportskim upravama i vladajućim tijelima 19

Rodna ravnopravnost u sportu Prijedlog za strateške akcije 2014.-2020.

Kao i izabrani članovi izvršnog odbora, profesionalci u sportskim vladajućim tijelima isto tako imaju važnu ulogu u odlukama o strategijama i provedbi. U mnogim je organizacijama provedba odluka odgovornost uprave.

Kao i u drugim sektorima tržišta rada, važno je da postoji rodna ravnoteža među sportskim profesionalcima na položajima na kojima se odlučuje. Stoga treba kreirati izbor koji vodi računa o rodu i transparentan je, zapošljavanje, planiranje sukcesije, postupke imenovanja i praksu kako bi se povećao broj žena koji sudjeluje na svim razinama sportske organizacije, uključujući glavno rukovodstvo.

Strategije ljudskih resursa unutar vodećih sportskih tijela mogu se provesti u planu zapošljavanja i sukcesije gdje pokazatelji kvalitete roda uključuju kriterije raznolikosti i ravnopravnosti u zapošljavanju, kontinuiranom obrazovanju i obuci i ostale mjere se uzimaju u obzir.

Nadalje, na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini treba uspostaviti registre žena u profesionalnom menadžmentu u sportu da bi kandidatkinje imale više izgleda za daljnje zapošljavanje.

Tečajevi i stupnjevi sportskog menadžmenta utvrđeni su tijekom prethodnih dekada na mnogim sveučilištima i koledžima. Sada postoji velik broj kvalificiranih kandidatkinja za profesionalne upravljačke položaje u sportu koji može biti neiskorišten resurs. Kad sportske organizacije traže kandidatkinje za položaje u profesionalnoj upravi, trebaju uzeti u obzir te žene i potaknuti ih da se prijave za takve položaje. Isto je tako bitno da upravljački poslovi u sportu budu javno objavljeni.

To bi smanjilo problem popunjavanja takvih položaja putem zatvorenih mreža kojima dominiraju muškarci.

Međunarodna biciklistička unija (MBU) prihvatila je plan zapošljavanja jednakih mogućnosti. Kao rezultat, MBU obavještava da žene čine 49 % osoblja i više od 35 % zaposlenih menadžera i direktora.

20

Akcije Sva nacionalna, europska i međunarodna sportska vladajuća tijela trebaju: ••Razviti planove zapošljavanja koji uzimaju u obzir pokazatelje kvalitete roda, uključujući kriterije raznolikosti i jednakosti u zapošljavanju, kontinuiranom obrazovanju i obuci.

••Uspostaviti registre žena u profesionalnoj upravi u sportu na lokalnim, regionalnim, nacionalnim i međunarodnim razinama.

••Zaposliti žene sa sportskim upravljačkim kvalifikacijama koje su dobile formalnim i priznatim neformalnim iskustvima u obrazovanju i dobrovoljnim funkcijama i ulogama.

••Javno oglašavati sve profesionalne upravljačke poslove u sportu.

3.3.3. Strategija rodne ravnopravnosti u sportskim vladajućim tijelima Postizanje cilja, a to je 40 % žena u izvršnim odborima i upravi profesionalnih sportskih administracija, važan je korak za rodnu ravnopravnost. Međutim, to nije jamstvo jer sami brojevi neće automatski promijeniti strategije i odluke.

Rodna ravnopravnost treba biti odgovornost svih članova odbora i upravljačkog odbora.

Stoga je potrebno da sportska vladajuća tijela imaju plan rodne ravnopravnosti, uključujući rodnu ravnotežu u tijelima koja odlučuju, ali isto tako uzimajući u obzir rodnu perspektivu drugih resora o kojima se raspravlja u odboru ili osoblje. Da bi se ostvarila rodna ravnopravnost na razinama odlučivanja, treba promicati obrazovanje i obuku žena i muškaraca u tijelima koja odlučuju kao i osoblja.

Takve inicijative treba redovito pratiti.

Akcije Upravni odbori i uprava nacionalnih i međunarodnih sportskih vladajućih tijela trebaju: ••Razvijati i održati strategiju rodne ravnopravnosti uključujući specifične akcije (gdje je potrebno) i osigurati da se rodna ravnopravnost usmjerava u opće strategije i akcije. Taj plan treba redovito pratiti.

••Unaprijediti i sudjelovati u obuci podizanja rodne svijesti i predanosti rodno osviještenoj politici za članove odbora i osoblja na vodećim položajima.

21

Rodna ravnopravnost u sportu Prijedlog za strateške akcije 2014.-2020.

4. Rodna ravnopravnost među trenerima 4.1. Izazovi na nacionalnim i međunarodnim razinama U zemljama članicama EU-a očita je podzastupljenost trenerica. Treniranje se još uvijek priznaje kao uloga u kojoj dominiraju muškarci. Na osnovi brojki u sedam zemalja članica EU-a, između 20 i 30 % svih sportskih trenera u Europi su žene. Međutim, čini se da su te brojke niže za trenerice s kvalifikacijama.

U Ujedinjenom Kraljevstvu, od milijun trenera 25 % su žene, a 17 % je kvalificiranih trenerica. U Finskoj, 30 % trenera su žene, a u Sjevernoj Irskoj više od petine. U Češkoj Republici, 72 % sportašica imalo je trenera, a samo 28 % trenericu. U Sjevernoj Irskoj studija je otkrila oko 40 % trenerica u hokeju i atletici, u kriketu nije bilo trenerica, u ragbiju samo 2 %, a u nogometu manje od 10 %.

U Danskoj su trenerice dominirale u gimnastici (73 %), ali su uvelike bile podzastupljene u rukometu (28 %), tenisu (20 %), atletici (14 %) i nogometu (7 %).

Te brojke odražavaju rodnu podjelu u različitim sportovima. Trenerice često nalazimo u sportovima u kojima više sudjeluju žene (primjerice ples, gimnastika, umjetničko klizanje i konjički sport) i uglavnom rade sa ženama, adolescenticama ili djecom koja se natječu na lokalnim i regionalnim razinama. Čini se da je broj trenerica u gotovo svim sportovima podzastupljen u odnosu na žensko članstvo.

To znači da je zastupljenost trenerica u 22

mnogim sportovima sporadičnija nego što ukupni broj može označavati te da su mnogi muškarci treneri djevojčica i žena, čak i u sportovima u kojima dominiraju žene, a vrlo malo žena trenira muškarce. Na vrhunskoj razini, broj trenerica čini se vrlo niskim i u tim slučajevima kad trenerice rade sa sportašima na višim razinama izvedbe, obično su pomoćnice trenera.

U Njemačkoj, približno 10 % od 500 nacionalnih trenera su žene, a u vrhunskom i profesionalnom sportu je 13 % žena koje su, uz neke iznimke, bile zadužene za vrhunske sportašice. U Švedskoj, 11 % od nacionalnih trenera u 34 različita sporta su žene, a u Sloveniji na juniorskoj i višoj razini 15 % trenera su žene.

Prema nekoliko studija, trenerice su suočene s više prepreka nego podrške u današnjem sportu. Preprekama na pojedinačnoj razini (primjerice slaba djelotvornost, niska percepcija samopouzdanja i kompetencije) bave se u nekim zemljama podržavajući obrazovne programe za aktivne ženske i muške članove klubova.

Zapošljavanje žena na taj način može biti uspješno samo u ograničenom broju sportova. U nekoliko zemalja članica EU-a formalniji programi za trenere definirani su na sveučilištima, u stručnom obrazovanju i trenažnim institutima, privlačeći više mladih žena, ali specifični programi za dobivanje potrebnih kvalifikacija za najvišu razinu jednostavno ne postoje.

U raznim obrazovnim i trenažnim programima za trenere malo je pozornosti posvećeno rodno specifičnim temama, a rodna su pitanja jedva uključena u nastavni program.

U Europi ne postoji struktura koja pružatelje obrazovanja za trenere i kvalifikacije u sportu obvezuje da u svoje sustave uvrste rodne elemente.

Sports Coach iz Ujedinjenog Kraljevstva napravio je šest letaka s činjenicama, istražujući različita područja koja okružuju žene u sportu, koji mogu pomoći u priopćavanju trenerskog pristupa trenutačnoj trenerskoj praksi: trenerice, sredstvo za borbu protiv mita o bavljenju treniranjem, ženska psihologija i razmatranja o praksi treniranja, ženska fiziologija i razmatranja o praksi treniranja, biti trenericom vrhunskih sportašica, društveno uključivo treniranje.

Finska je jedna od nekoliko europskih zemalja koja je počela uključivati rodnu perspektivu u obuku trenera i instruktora. Nakon specifičnog razvojnog projekta u razdoblju od 2005. do 2010. godine Finsko udruženje trenera provelo je rodnu perspektivu u sportu.

Prepreke na međuosobnoj razini (primjerice nedostatak podrške koordinatora obuke ili negativne interakcije) još su uvijek važne jer u mnogim sportovima, na nacionalnim i međunarodnim razinama, nema sustava potpora koji bi sportašice u starijim uzrastima usmjerili prema poslu trenerica. Na organizacijskoj razini, situacija je još gora jer se rodna ravnopravnost u treniranju i obrazovanju za

trenere na nacionalnoj i međunarodnoj razini često zanemaruje. Osim toga, žene koje namjeravaju raditi kao vrhunske trenerice suočene su sa sličnim problemima kao i žene koje žele upravljačke položaje, primjerice glede zapošljavanja, stereotipa o njihovim sposobnostima i rodno tipiziranje zadataka jer poslodavci i administratori još uvijek zapošljavaju na tradicionalan način, osobito za starije momčadi i vrhunske sportaše.

Trenerice su osobito doživjele prepreke na društveno-kulturnoj razini dominantnih rodnih ideologija i stereotipa u svijetu sporta i suočene su s realnošću velike ograničenosti strategija za promjenu tih stereotipa i ideologija. Stereotipi poput „žene su najbolji treneri samo za malu djecu“ ili „žene ne mogu trenirati muškarce“ prepreke su za razvoj karijere u sportu.

Vrhunske trenerice kao uzori rijetko dobivaju pozornost, a mogle bi, isto tako, služiti kao primjeri „žene mogu“ i ako se to proširi, može utjecati na druga „muška“ područja u društvu.

4.2. Ciljevi 2020. Žene trebaju imati jednake mogućnosti da bi dobile ulogu ili posao instruktora ili trenera sportske aktivnosti po vlastitom izboru.

Sportski sektor mogao bi povećati vještine i znanje žena, čime imaju veće šanse za zaposlenje u sportu i na širem tržištu rada.

Time bi sektor mogao imati više koristi od 23

Rodna ravnopravnost u sportu Prijedlog za strateške akcije 2014.-2020.

trenerica jer trenera općenito nedostaje. Više trenerica moglo bi dovesti do tjelesno aktivnijih žena u sportu. Zbog osobnih želja, kulturne tradicije ili religioznih uvjerenja, neke žene osjećaju se ugodnije s trenericama.

Obuhvatnija trenerska radna snaga može početi privlačiti žene iz podzastupljenih skupina (primjerice migranti, ljudi s invaliditetom) da sudjeluju u sportu ili da budu uključene u trenersku ulogu, ali isto tako i u razvojne/izvršne uloge. Važno je da su muški i ženski treneri osjetljivi na rod u svojoj praksi. Potreban je veći fokus na sadržaj same uloge trenera, odnosno razvoj različitih i novih stilova i prakse treniranja koji mogu privući ne samo više djevojčica i žena u sport nego i više dječaka i muškaraca.

S obzirom na trenutno stanje, sljedeći ciljevi mogu funkcionirati kao putokaz i poduprijeti provedbu konkretnih mjera vladajućih tijela u sportu, treniranju i obrazovanju: •• Minimalno 40 % žena i muškaraca kao volontera i zaposlenih trenera.

•• Minimalno 30 % žena i muškaraca kao trenera svih trenera nacionalne momčadi.

•• Znanje koje se temelji na dokazu o rodu i rodnoj ravnopravnosti treba biti uvršteno u obrazovanje trenera na svim razinama.

4.3. Alati i mjere za provedbu ciljeva Treba poduzeti specifične mjere za podržavanje žena da postanu kvalificirani treneri i da se oslobode postojećih stereotipa. Treba provesti proces koji bi osigurao rodnu osjetljivost svakog trenera u budućnosti.

4.3.1. Rodna ravnoteža u radnoj snazi trenera volontera i zaposlenih trenera Za neke zemlje postojeće zakonodavstvo o 24

ravnopravnosti može biti korisno za postizanje rodne ravnoteže u ekipama profesionalnih trenera jer ta vrsta zakonodavstva štiti ljude od manjine ili podzastupljenih u radu i društvu. U većini zemalja članica EU-a treniranjem se bave ponajprije volonteri pa zakonodavstvo na radnom mjestu ima malu ili nikakvu nadležnost. To otežava zapošljavanje i razvoj trenerica primjenom zakona ako je to željena opcija.

Budući da je aktivno bavljenje sportom najbolji put za ulazak u trenerske vode, vrhunske sportašice mogu imati važnu ulogu u povećanju zastupljenosti žena među trenerima. Njihova iskustva mogu predstavljati važno znanje u razvoju rezultata i tehničkim aspektima njihovog sporta. Njihovom uključenošću, postojeći stereotipi o trenericama mogu se prekinuti.

Djelotvorno korištenje resursa bilo bi zapošljavanje žena koje pokazuju interes za treniranje (tijekom ili kao dio njihove dvojne karijere) i prilagođavaju se ili stvaraju obrazovne putanje koje potvrđuju neformalno iskustvo učenja tih (bivših) sportašica.

Važno je također angažirati žene iz što više obrazovnih institucija specijaliziranih za treniranje i tjelesni odgoj, kao i žene koje nisu izravno uključene u sport (primjerice majke čija djeca treniraju), neaktivne članice sportskog kluba ili žene koje imaju „pomoćne“ uloge u sportskoj zajednici. Pozitivni rezultati mogu se očekivati i od projekata čiji je cilj pridobivanje različitih grupa djevojaka i žena, poput migrantica i žena s invaliditetom.

Kampanje zapošljavanja moraju pokušati zaposliti žene da bi dobile odgovarajuće trenerske kvalifikacije i isto ih tako potaknuti da se razvijaju na trenerskoj ljestvici, kako bi stekle daljnje kvalifikacije kad je potrebno. U takvim kampanjama važno je usredotočiti se na sadržaj i trenersko obrazovanje, koji mogu biti privlačniji ženama. U većini zemalja zahtjevi i uvjeti obrazovanja/obuke

Nogometna udruženja u Engleskoj, Walesu, Škotskoj i Sjevernoj Irskoj razvila su programe „Mame na lopti“ kako bi se više majki uključilo u treniranje svoje djece. Nogometna udruženja Ujedinjenog Kraljevstva financirala su više od 500 žena kako bi se kvalificirale za trenerice masovnog sporta.

U Nizozemskoj su poučili muslimanske žene da postanu instruktorice plivanja i da dobiju honorarni posao na plivalištu. Ta vrsta zaposlenja odmah je povećala broj djevojčica koje uče plivati. Sport England razvio je neke profile segmentacije tržišta koji mogu pomoći identificirati kamo usmjeriti kampanje zapošljavanja trenerica. isti su za muškarce i žene u svim sportovima i u svim kategorijama licencija. Ta formalna ravnopravnost mogućnosti ne znači nužno da žene imaju iste prilike u praksi.

Pravila prijema, koja mogu uključivati ispitivanje vještina, potraživanja i atmosfere tijekom programa i zadatke i standarde ispita, često su orijentirana prema atletskoj izvedbi muškaraca i životnim okolnostima kao i muškim normama i vrijednostima, što može žene staviti u nepovoljniji položaj.

Stoga sportska vladajuća tijela trebaju istražiti strukturu programa i okoline u kojoj je program proveden, kao i sadržaj trenerskih tečajeva i nastavnog programa, i pobrinuti se da njima ne dominiraju muški primjeri i vrijednosti.

Djeca i obiteljske obveze mogu predstavljati prepreku za mnoge trenerice. Muški treneri su očevi i imaju obitelji, ali zbog rodnog poretka u društvu, takve su prepreke obično veće za trenerice nego za trenere. Stoga vladajuća sportska tijela trebaju podržati klubove u stvaranju ili pronalaženju objekata za brigu o djeci tijekom treniranja i obrazovanja. Ženski uzori su ključni kad se radi o zapošljavanju i mladih trenerica i one moraju biti vidljivije na svim razinama i na različitim sportskim borilištima. Da bi se naglasila postignuća trenerica i osiguralo da ljudi lokalno priznaju njihove sposobnosti i napore, vladajuća tijela trebaju aktivno pozdraviti osmišljavanje nagrada za najbolju trenericu. Trenerice trebaju biti proak-

Akcije Sva nacionalna i međunarodna sportska vladajuća tijela trebaju podržavati, razvijati i provoditi strategije koje olakšavaju rad trenericama uključujući: ••Projekte i kampanje zapošljavanja za specifične grupe žena na osnovi profila segmentacije tržišta u okolini (uključujući virtualnu) gdje su kandidatkinje česte. To treba popratiti mjerama, kao što su stipendije, koje olakšavaju trenersko obrazovanje žena.

••Prilagođene obrazovne trenerske putanje za igračice prve ekipe i vrhunske sportašice koje potvrđuju neformalna iskustva učenja tih (bivših) igračica i organiziraju, gdje je moguće, samo tečajeve za trenerice kao mehanizam angažiranja, osnaživanja i povećanja stručnih vještina trenerica.

••Pronalaženje većeg broja edukatorica na svim razinama trenerskog obrazovanja.

••Program nagrada za trenerice na svim razinama i pozdravljanje nominacija trenerica u godišnje programe nagrada.

••Okoline koje podržavaju obitelj i pružaju brigu o djeci tijekom trenerskog obrazovanja, treniranja i natjecanja.

25

Rodna ravnopravnost u sportu Prijedlog za strateške akcije 2014.-2020.

tivnije nominirane u već postojeći program nagrada.

4.3.2. Rodna ravnoteža ženskih i muških trenera u svim reprezentacijama Postoji potreba za kvalifikacijom većeg broja žena za vrhunske trenerske uloge, njihovo zapošljavanje na tim položajima i zadržavanje u treniranju vrhunskih sportaša. Sportska vladajuća tijela moraju biti aktivnija u regrutiranju trenerica za preuzimanje najvišeg obrazovnog stupnja u trenerskom obrazovanju u njihovom sportu. Sportske organizacije trebaju razmotriti zapošljavanje mješovitog trenerskog osoblja za različite nacionalne ekipe u svim dobnim skupinama.

Bitno je da postoji natječaj za svaki trenerski posao, a ne da se mjesto popunjava putem zatvorenih mreža kojima dominiraju muškarci, što rezultira time da kandidatkinje koje su izvan tih mreža ne dobivaju takav posao. Međutim, to nije dovoljno; trenerice treba aktivno poticati da ostanu u takvim poslovima umjesto da „sagore“ u okolini koja nije rodno osjetljiva.

Stvaranje mreže među vrhunskim trenericama može isto tako biti važno: (virtualna) mjesta na kojima se sastaju vrhunske trenerice radi interakcije i učenja može dovesti do boljih rezultata i prijave većeg broja trenerica za poslove treniranja reprezentacije. Vrhunski treneri kažu da su opterećeni poslom te da se njihov raspored ne uklapa u „normalne“ radne tjedne.

Trenira se obično navečer, a natjecanja su vikendima, često u inozemstvu. To može učiniti posao neprivlačnim kako i za žene tako i muškarce koji se moraju ili se žele brinuti o svojim obiteljima. Sportska vladajuća tijela trebala bi se pobrinuti da se ti problemi smanje u vrhunskom sportu. U nekim sportovima, trenerske ekipe uspješne su u pokušaju smanjenja radnog opterećenja svih vrhunskih trenera.

Akcije Sva nacionalna, europska i međunarodna sportska vladajuća tijela trebala bi: ••Razmotriti zapošljavanje muških i ženskih trenera kad ima više trenera reprezentacija.

••Postaviti mjere zapošljavanja kako bi žene dobile najviše obrazovanje za treniranje u svom sportu i kako bi se vrhunskim trenericama pružila mogućnost treniranja i stjecanja iskustva u treniranju vrhunskih sportaša, tijekom i nakon obrazovanja putem naukovanja i stažiranja.

••Razviti mehanizme koji uključuju mentorske programe i mrežu vrhunskih trenerica na nacionalnoj i europskoj razini, radi osiguranja pristupa vrhunskih trenerica specijaliziranom trenerskom obrazovanju i podršci.

••Koristiti uspješne trenerice kao uzore u angažiranju trenera i obrazovnom materijalu.

„Kvinneløftet“ (što znači poticaj za žene) norveška je inicijativa za sportašice, trenerice i menadžerice. Transfer ekspertize dobrih sportaša/trenera i među sportašima/trenerima osnovna je filozofija inicijative. Uključeno je devet vrhunskih trenerica koje imaju iskustva u treniranju reprezentacija te dijele svoja iskustva i znanje u disciplinama i sportu.

Finsko udruženje trenera uspostavilo je specifično sportsko mentorstvo u Finskoj 2006. i napravilo mrežu mentora u specifičnim sportovima. Nacionalna mreža ženskih sportskih operatora u Finskoj usvojila je mentorstvo kao način unapređenja statusa žena na različitim položajima unutar sporta. U Njemačkoj su razvijeni nacionalni i regionalni sportski centri (biatlon) u kojima vrhunski sportaši, njihove obitelji i treneri i njihove obitelji žive i treniraju. To je način smanjenja broja dana putovanja koje mnogi vrhunski sportaši i treneri danas imaju.

26

4.3.3. Znanje koje se temelji na dokazima o rodu i rodnoj ravnopravnosti uključeno je u trenersko obrazovanje Svi treneri u sportu trebaju biti svjesni i poštovati rodne razlike i raznolikost sudionika, nastojeći kreirati aktivnu i izazovnu sportsku okolinu, koja je u isto vrijeme sigurna i zaštićena. Moraju naučiti da rodna ravnopravnost nije sinonim za istovjetnost niti za postavljanje muškaraca, njihovog načina života i uvjeta kao norme. Biološke razlike između muškaraca i žena ne mogu se koristiti da bi se zanijekao pristup sportašica sportu i specifičnim trenažnim režimima, što je u povijesti bio slučaj.

Treneri trebaju razumjeti da je rod kulturno-specifična definicija ženstvenosti i muškosti i stoga se razlikuje u različitim zemljama, vremenu i prostoru, rezultirajući različitim načinom života žena i muškaraca i razvijanjem različitih vrijednosti. Uvrštenje rodne ravnopravnosti u obrazovanje i trenersku obuku bitno je jer treneri trebaju razvijati i usvajati različite stilove treniranja koji će odgovarati pojedincima koje treniraju, baveći se njihovim potrebama na osobnoj razini. Muškarci i žene moraju biti svjesni razlika uzrokovanih rodom između muškaraca/dječaka i žena/djevojčica te između muškaraca i žena. To može pomoći u povećanju zadržavanja djevojčica u sportu i pozabaviti se smanjenjem broja djevojčica koje se bave sportom nakon škole.

Današnji obrazovni tečajevi za trenere većinom su mješoviti i mnoge žene se još uvijek osjećaju marginalizirane u toj okolini kojom dominiraju muškarci. Intervjui s trenericama otkrili su „manjkavo trenersko obrazovanje koje u maloj mjeri olakšava osobni i profesionalni razvoj žena“ (Norman 2008., 451).

imaju imidž da nisu dovoljno dobri ili dovoljno „teški“. Ali čini se da ženama pružaju priliku za dobivanje licencije i trenerske kvalifikacije te ih motiviraju da nastave karijeru kao trenerice.

Nastavni program i organizacija obrazovanja za trenere odgovornost je svake pojedinačne države. Na nacionalnim je tijelima i obrazovnim agencijama da uvrste moguće građanske kompetencije potrebne za određene kvalifikacije. U tom pogledu, pozornost treba dati rodnim pitanjima u sportu.

Nacionalni kvalifikacijski okviri u odnosu na europske kvalifikacijske okvire i sustave osiguranja kvalitete mogu funkcionirati kao vodstvo i jamstvo rodne ravnopravnosti za obrazovni i trenažni sustav u sportu i sektoru slobodnog vremena.

Akcije Sva nacionalna, europska i međunarodna sportska vladajuća tijela trebala bi: ••Inicirati i podržavati istraživanje koje identificira situacije koje promiču i djeluju protiv ravnopravnosti i jednakog tretmana u treniranju i obrazovanju za trenere.

To treba uključivati specifične zahtjeve roda, uvjete i karakteristike za žene i muškarce u svojstvu profesionalnih i dobrovoljnih trenera.

••Razviti module rodne ravnopravnosti i obrazovne materijale koji uzimaju u obzir specifične potrebe ili zahtjeve ženskih i muških trenera i treniranja djevojčica/ žena i dječaka/muškaraca.

••Primijeniti kodekse ponašanja ili etičke smjernice radi osiguranja trenerske okoline bez diskriminacije ili uznemiravanja.

Tečajevi samo za žene u ekipnim sportovima, koji su bili jako uspješni u Njemačkoj i Norveškoj, u drugim zemljama, primjerice, 27

Rodna ravnopravnost u sportu Prijedlog za strateške akcije 2014.-2020.

5. Borba protiv rodno uvjetovanog nasilja u sportu i putem sporta 5.1. Izazovi na nacionalnim i međunarodnim razinama Sudjelovanje u sportu može ojačati tijela i identitet djevojčica i sport kao takav može pridonijeti prevenciji nasilja na osnovi roda u društvu u cjelini. Međutim, nasilje na osnovi roda u sportu traje i sport to dugo nije prepoznao. Ipak, medijska pozornost i istraživanje postupno su promijenili stav sportskih organizacija i one su shvatile da se rodno uvjetovano nasilje u sportu više ne može poricati. Prevladavajući podaci o rodnom i seksualnom uznemiravanju u sportu variraju između 14 % i 73 % u devet europskih zemalja koje su provele empirijske studije u tom području. Čini se da do rodnog i seksualnog uznemiravanja dolazi u svim sportovima.

Iskustvo seksualnog zlostavljanja povećava se od rekreativnog do vrhunskog sporta. Čini se da je verbalno seksualno uznemiravanje najčešći oblik koji se pojavljuje u sportu.

Studija među flamanskim studenticama otkrila je da ih je više od 20 % od trenera doživjelo sljedeće: „flert s vama i drugima u momčadi“, „seksualne opaske o vama“ i „buljenje u vaše grudi, stražnjicu, genitalno područje“. Što se tiče seksualnog zlostavljanja u sportu, prevladavajući podaci variraju između 2 % i 22 %, u kojima su sportaši bili primorani ili prisiljeni na seksualnu aktivnost koju nisu željeli niti su bili dovoljno zreli da na to pristanu. U nekim su slučajevima proces pripre28

manja i prisiljavanja nekoga na seksualno zlostavljanje otkriveni. Čini se da do zlostavljanja u sportu najčešće dolazi između mlade sportašice i starijeg trenera; trener polako pridobiva povjerenje osobe prije nego što sustavno uklanja međuosobne prepreke, što na kraju završava seksualnim zlostavljanjem.

Nasilje na osnovi roda često nameću treneri djevojčicama i ženama, ali neka istraživanja pokazuju žensko uznemiravanje dječaka i muškaraca. Neke sportske okoline karakterizira homofobija i negativan stav, što lako dovede do seksualnog uznemiravanja i zlostavljanja. Nedavne su studije otkrile da su vršnjaci, odnosno drugi sportaši, češći počinitelji nego treneri. Isto tako je prijavljeno da su trenerice žrtve.

To označava nužnost gledanja na cijelu sportsku kulturu u pripremi preventivnih mjera kojima će se okončati nasilje na osnovi roda, isto tako uzimajući u obzir da su djeca i druge grupe ranjivije od drugih. Studije su, primjerice, otkrile da žene s invaliditetom, osobito slijepe i gluhe žene, doživljavaju više uznemirivanja i zlostavljanja nego zdrave žene.

U Danskoj je 2004. registrirano 160 sudskih slučajeva seksualnog zlostavljanja u sportu. Među tim slučajevima, 65 % žrtava bili su dječaci. Studija iz Ujedinjenog Kraljevstva je otkrila da je više mladih žena nego muškaraca prijavilo seksualno uznemiravanje, ali je i više dječaka nego djevojčica prijavilo seksualno zlostavljanje.

Kvalitativne studije prikupile su opis uznemiravanja i zlostavljanja te odgovore na to i posljedice. U tim studijama, faktori rizika identificirani su kao: •• Loš odnos s roditeljima tako da je počinitelj imao priliku približiti se žrtvama: osobito na turnejama, tijekom masaže i kod trenerove kuće.

•• Trenerova vožnja sportaša na trening i s treninga. On/ona mogu biti potpuno posvećeni treneru ili figuri autoriteta koja preuzima status očinske figure.

•• Nesvjesnost sportaša o njihovim pravima i nedostatak znanja onih koji rade s njima o tome kako prepoznati pokazatelje uznemiravanja i zlostavljanja ili što učiniti kad se radi o njima.

•• Ovisnost mladih sportaša za koje postoji veća vjerojatnost da su daleko od kuće o trenerima i okolini što se tiče uspjeha, odabira momčadi.

•• Organizacijska struktura bez formalnog postupka osoblja za praćenje; nema podataka o očekivanim standardima ponašanja kao što je ponašanje i etika; nedostatak zaštite poput strategija zaštite i postupaka, obrazovanja i obuke.

•• Sportska kultura u kojoj se tolerancija homofobije i rodno uznemiravanje ne kritiziraju.

•• Autokratski sustav autoriteta koji postavlja jasnu neravnotežu vlasti između sportaša i trenera i omogućava odvajanje sportaša od svojih vršnjaka u vremenu i prostoru.

Kao rezultat istraživanja i medijske pozornosti, cijeli je niz nacionalnih i međunarodnih organizacija donio preporuke i rezolucije za bavljenje problemom, kao što su europski ministri sporta u Vijeću Europe (Rezolucija br. 3/2000 o „sprečavanju seksualnog uznemiravanja i zlostavljanja žena, mladih ljudi i djece u sportu“) i Europski parlament (Rezolucija o ženama i sportu iz 2003.). Zemlje članice EU-a i sportski savezi pozvani su na usvajanje mjera za prevenciju i eliminaciju seksualnog uznemiravanja i zlostavljanja u sportu provođenjem zakonodavstva o seksualnom uznemiravanju na poslu, obavještavanjem sportaša i roditelja o riziku zlostavljanja i sredstvima zakonske akcije koja su im na raspolaganju, pružanjem specifične obuke osoblju sportskih organizacija i osiguranjem primjenjivanja prekršajne i disciplinske odredbe.

Godine 2007. Europski parlament potaknuo je zemlje članice „da se definira dobra praksa protiv seksualnog uznemiravanja i zlostavljanja u području sporta“ te da se „usvoje mjere za sprečavanje i kontrolu i organiziraju obrazovne kampanje“. Usprkos tim pozivima i naporima de se stvori sigurna sportska okolina u Europi, cijeli niz zemalja članica EU-a i sportskih organizacija još 29

Rodna ravnopravnost u sportu Prijedlog za strateške akcije 2014.-2020.

uvijek nije pripremio i usvojio nacionalnu strategiju protiv seksualnog uznemiravanja u sportu, niti djeluje sukladno preporukama ili nije istražio fenomen.

To je veliki izazov u nekoliko zemalja koje su razvile strategije i akcijske planove za provedbu materijala i instrumenata strategije unutar sportskih saveza i sportskih klubova i centara jer ponekad se čini da razrađeni materijali nisu poznati na toj razini.

5.2. Ciljevi 2020.

Utjecaj rodnog, seksualnog uznemiravanja i zlostavljanja može biti ozbiljan za sportaše i sportske organizacije. Kad je riječ o sportašima, takva iskustva, među ostalim, mogu dovesti do problema sa snom, tjeskobe, depresije i reakcije tjelesnog stresa, niskog samopoštovanja i samopouzdanja, uništenog odnosa s trenerom, osjećaja krivice i srama, odustajanja od bavljenja sportom i negativnog učinka na društvene aktivnosti. Rodno uvjetovano nasilje može imati posljedice i na sportske organizacije jer se može smanjiti broj članova. Slučajevi rodno uvjetovanog nasilja koji su jako medijski eksponirani mogu dovesti do financijskih posljedica, primjerice zbog povlačenja sponzora, što može negativno utjecati na ženski sport.

Stoga visoki prioritet treba dati prevenciji, suzbijanju rodno uvjetovanog nasilja u sportu.

Ta pozornost može dovesti do smanjenja fenomena kao što je diskriminacija i tiraniziranje, koji su često preteče seksualnog uznemiravanja i zlostavljanja, i do sportske okoline koju karakterizira više radosti i zadovoljstva. Dugoročno, može se predvidjeti pozitivan utjecaj na zapošljavanje te se može podići svijest o društvenim odnosima, osobito povećani fokus na odnose među spolovima, kako u sportu tako i u društvu općenito. Prema Eurobarometrovoj anketi o rodnoj ravnopravnosti iz 2009., 62 % Europljana misli da bi rodno uvjetovano nasilje trebalo biti prioritetna akcija u području rodne 30

neravnopravnosti, a 92 % vjeruje da postoji hitna potreba za bavljenje tim problemom.

Ukupni cilj sprečavanja rodno uvjetovanog nasilja u sportu je smanjenje njegove pojave i doprinos smanjenju rodno uvjetovanog nasilja u društvu. To treba dovesti do većeg sudjelovanja djevojčica i žena u sportu. Sljedeći ciljevi 2020. pridonose tom cilju: •• Specifična nacionalna strategija, uključujući strategiju i zakonski okvir i akcijski plan, utemeljenie na podacima koji se zasnivaju na dokazima, postoji u svim zemljama članicama EU-a.

•• Preventivni alati i pomoćne usluge za žrtve u svim zemljama članicama EU-a.

•• Strategije ljudskih resursa za volontere i profesionalce su operativne, uključujući europsku suradnju glede sustava praćenja za sve zainteresirane da postanu treneri i volonterske položaje za izbjegavanje međugraničnih aktivnosti počinitelja.

•• Programi u sportu na osnovi dokaza razvijaju se i šire kako bi se osnažili sportaši protiv mogućeg uznemiravanja i zlostavljanja u sportu i društvu.

•• Osigurati obrazovanje i obuku za trenere radi sprečavanja njihove uključenosti u rodno uvjetovano nasilje te djelovanje na ispravan način sprečavanjem nasilja između vršnjaka ili drugih.

5.3. Alati i mjere za provedbu ciljeva Sportska vladajuća tijela na svim razinama moraju razumjeti trenutačni stav glede rodno uvjetovanog nasilja i moraju biti svjesna da se to zbiva u svim sportovima i u svakoj zemlji.

Rezultati istraživanja i popis rizika u njihovim sportovima i zemlji dat će im osnovu iz koje trebaju postaviti vlastite ciljeve za postizanje gore identificiranih dugoročnih

ciljeva te izabrati i razviti strategije za postizanje tih ciljeva. Jasno je da treba poduzeti specifične mjere jer do sada u cijelom nizu zemalja nisu poduzete konkretne mjere protiv rodno uvjetovanog nasilja u sportu.

5.3.1. Nacionalna strategija u svakoj zemlji članici EU-a Postoji potreba za specifičnom nacionalnom strategijom o rodno uvjetovanom nasilju u sportu u svim zemljama članicama EU-a.

Takva bi strategija mogla biti dio općenitijeg pristupa sigurnosti u sportu ili rodnoj ravnopravnosti i trebaju je razvijati i provesti vladajuća tijela u sportu. To se treba ostvariti u tijesnoj suradnji s tijelima odgovornim za rodnu ravnopravnosti i uključiti zakonodavstvo i strateške akcije. Ova bi strategija, koja se treba temeljiti na dodatnom istraživanju, trebala rezultirati time da manje djevojčica i žena iskusi nasilje u sportu te da klima u sportu i na objektima bude sigurnija.

Sve zemlje EU-a trebaju imati zakonodavstvo koje zabranjuje rodno uvjetovano seksualno uznemiravanje i zlostavljanje u sportu. U ovom trenutku, ti slučajevi u sportu spadaju u niz različitih zakonodavnih područja, primjerice zakona o zapošljavanju, kaznenog zakona kao i protudiskriminacije i zakona o ravnopravnosti. Osim kaznenog i prekršajnog zakona, ti zakoni mogu ili ne moraju pokrivati sportske organizacije. Punoljetnost – minimalna dob kad se osoba smatra zakonski sposobnom da pristane na seksualni čin, u Europi varira od 13 do 18 godina. Europske zemlje isto tako imaju različito organizirane sportske strukture i različite nacionalne zakonske okvire.

Sportske organizacije mogu isto tako imati paragrafe u vlastitim propisima koji zabranjuju rodno uvjetovano seksualno uznemiravanje i zlostavljanje. To samo po sebi može imati preventivni učinak. Sportske organizacije mogu se pozabaviti slučajevima na različite načine, primjerice interno (npr. disciplinski odbori, sudska vijeća) ili neovisnim

tijelom. Međutim, treba istaknuti da je seksualno zlostavljanje zločin i takve slučajeve treba predati postojećim pravnim tijelima u zemlji kad za to postoje ozbiljni razlozi.

Njemačka olimpijska sportska konfederacija integrirala je sprečavanje seksualnog nasilja u svoj statut 2011. U Nizozemskoj postoji neovisan institut sportske pravde koji se bavi pritužbama (sportski sud arbitraže, doping i seksualno uznemiravanje) od 2001. Godine 2010. sve članice Njemačke olimpijske sportske konfederacije potpisale su deklaraciju kojom se obvezuju na provođenje mjera prevencije seksualnog nasilja u sportu.

Kao dio strategije, svi sportski savezi/udruženja trebaju imati strategiju, akcijski plan i procedure za sprečavanje rodno uvjetovanog seksualnog uznemiravanja i zlostavljanja. To treba biti obuhvatno i sukladno međunarodnom etičkom statutu i statutu ljudskih prava. Akcijski se plan treba redovito obnavljati i sadržavati konkretne mjere koje uključuju vremensku bazu za širenje strategije širom organizacije. U prilogu II navedeni su preporučeni elementi za takav akcijski plan.

Budući da seksualno uznemiravanje i zlostavljanje u sportu može biti osjetljiva tema, u zemljama članicama i sportskim organizacijama postoji potreba za europskom podrškom putem stručnjaka s jasnim mandatom i zadatkom podržavanja provedbe preventivnih mjera u zemljama članicama EU-a u kojima je ta potpora potrebna. To bi bilo osobito važno u zemljama u kojima ne postoji strategija, zakonodavstvo ili preventivni programi, a stručnjaci mogu koordinirati napredak u tom području. Europska komisija treba preuzeti inicijativu organizacije te podrške s imenovanim stručnjacima koji daju informacije i vodstvo u tim zemljama članicama EU-a i bore se protiv rodno uvjetovanog nasilja u sportu.

Treba biti uspostavljena službeno prihvaćena mreža u tom području koja bi mogla po31

Rodna ravnopravnost u sportu Prijedlog za strateške akcije 2014.-2020.

držati rad stručnjaka. To bi moglo djelovati kao centar za razmjenu informacija i resursa u sportu i postati dio mandata Europskog instituta za rodnu ravnopravnost, usko surađujući s promatračkim tijelom UNESCO-a o rodnoj ravnopravnosti u sportu.

Akcije ••Zemlje članice i Europska komisija trebaju podržati dodatno istraživanje o prevlasti rodno uvjetovanog nasilja, redovito pratiti rodno uvjetovano nasilje u sportu i vrednovati sve provedene mjere. To treba uključivati utjecaj preventivnih akcija na nacionalnoj i europskoj razini i iskustva sportaša.

••Svi sportski savezi/udruženja trebaju razvijati i primjenjivati obvezne postupke kad dolazi do seksualnog uznemiravanja i zlostavljanja, uključujući žalbene postupke.

••Zemlje članice trebaju uspostaviti zakonodavstvo, uključujući specifične postupke koji će podržati i zaštititi sve uključene strane, tamo gdje to ne postoji.

••Europska komisija treba organizirati podršku s imenovanim stručnjacima da vode zemlje članice EU-a u provedbi preventivnih mjera i zakonodavstva u borbi protiv nasilja u sportu na osnovi roda. Formalizirana mreža koja djeluje kao centar za razmjenu informacija i resursa u sportu treba postati dio mandata Europskog instituta za rodnu ravnopravnost, usko surađujući s promatračkim tijelom UNESCO-a o rodnoj ravnopravnosti u sportu.

5.3.2. Preventivni alati i služba za potporu žrtvama Otvorena, sigurna sportska okolina, koja sama služi kao zaštita protiv seksualnog uznemiravanja i zlostavljanja i protiv lažnih optužbi, otvara put za njegovanje klime 32

otvorene rasprave tako da se sportaši i drugi koji imaju probleme osjećaju dovoljno sigurno da se izjasne. Vrlo je važno iznijeti problem i podići svijest o tome što tvori rodno uvjetovano seksualno uznemiravanje i zlostavljanje, ali isto tako i o posljedicama koje može imati na sve one koji su mu izloženi, uključujući okolinu, klub i sportske organizacije. Ključno je da treneri i sportaši nauče svoja prava. Postupci prijavljivanja i bavljenja slučajevima moraju biti poznati i vidljivi u sportskom klubu/organizaciji.

Mora biti osigurana profesionalna povjerljivost, s obzirom na cilj rodno uvjetovanog nasilja i na optužene za takvo ponašanje kao i u vezi s mogućim sankcijama. Moraju se isto tako napraviti smjernice za promatrača i zviždača. Kao dio tog sustava, sportska organizacija treba isto tako imati sistematske disciplinske postupke za tužbe i prigovore.

I linija za pomoć može biti važan alat za pomoć uključenima u slučaj. To može voditi ili vrhunska sportska organizacija ili pojedinačno sportsko udruženje/savez. Može se isto tako voditi u suradnji s drugim tijelima poput, primjerice, Crvenog križa ili međunarodne organizacije Spasimo djecu.

Linija za pomoć u Nizozemskoj, koju je 1997. kreirao Nizozemski olimpijski odbor, osigurava dvostruku pomoć: prvo, brigu i olakšanje za žrtve, navodne počinitelje, roditelje ili promatrače i, drugo, preusmjeravanje (ako to želi korisnik usluge) na savjetnika ili drugu uslugu kao što su opće organizacije za zbrinjavanje, policija, odvjetnici ili javni tužitelji. Isto su tako razvijeni alati za olakšavanje komunikacije o seksualnom uznemiravanju i zlostavljanju, leci za ciljane grupe, dokumentarci (pričanje priče), službena stranica (www.nocnsf. nl/seksuele-intimidatie), informativni leci i vođene diskusije. U Ujedinjenom Kraljevstvu, većina trenera treba završiti radionicu o čuvanju i zaštiti djece kako bi im bilo dopušteno da treniraju djecu.

Akcije ••Zemlje članice EU-a trebaju podržati razvoj i provedbu kampanja podizanja svijesti i preventivnih alata što se temelje na istraživanju koje će upotpuniti znanje, produbiti razumijevanje i poboljšati metode prevencije i intervencije za sve uključene u sport.

••Zemlje članice i sportska vladajuća tijela trebaju podržati razvoj pomoćnih usluga za sve uključene u „moguće slučajeve“ i primijeniti ih u praksi.

Njemačka sportska mladež objavila je 2012. kvalifikacijski model za prevenciju seksualnog nasilja u sportu koji se treba primjenjivati u sportskim klubovima.

Međunarodni olimpijski odbor osmislio je obrazovne materijale za sprečavanje seksualnog uznemiravanja i zlostavljanja u sportu na osnovi roda. Različiti su edukativni materijali napravljeni za sportske saveze i udruženja te za sportaše i trenere. Interaktivni su, a različite scenarije koji predstavljaju različite oblike rodno uvjetovanog nasilja igraju profesionalni glumci.

Promocija i navođenje primjera ravnopravnog, punog poštovanja i etičkog vodstva smanjit će priliku za rodno uvjetovano nasilje. Autokratsko i hijerarhijsko upravljanje čimbenici su rizika u sportu. Prema tome, čini se da stil koji je usredotočen na sportaša, jačanje trenera i demokratsko upravljanje ima preventivni učinak na seksualno uznemiravanje i zlostavljanje u sportu. To među ostalim znači da se glasovi sportaša moraju čuti i uvrstiti u procese odlučivanja.

Ravnopravna ravnoteža muškaraca i žena u svim ulogama isto je tako važna. Obvezni sadržaji o seksualnom uznemiravanju i zlostavljanju u sportu na osnovi roda trebaju se uključiti u obuku trenera, instruktora, osoblja i roditelja.

••Zemlje članice i sportska vladajuća tijela trebaju podržati razvoj obrazovanja i trenažnih programa za različite grupe o seksualnom uznemiravanju i zlostavljanju te u obrazovanje trenera obvezno uvesti trenažne programe za sprečavanje seksualnog uznemiravanja i zlostavljanja.

••Sportska vladajuća tijela trebaju razviti i voditi kampanje za zapošljavanje više rukovodstva koje je rodno uravnoteženo, više trenera i volontera.

5.3.3. Strategija ljudskih resursa za volontere i profesionalce Svaka sportska organizacija trebala bi imati barem jednu osobu, poput socijalnog radnika, odgovornu za sprečavanje rodno uvjetovanog nasilja. Preporučuje se i otvaranje savjetovališta s ovlaštenim stručnjacima obučenim za pomoć sportašima – žrtvama nasilja kao i za savjetovanje sportskih organizacija kako se nositi s incidentima te kako pružiti pravnu pomoć optuženima.

Još jedan alat za sprečavanje ulaska počinitelja u sport je provjera kriminalnih dosjea ljudi koji rade s vrlo mladim sportašima. U Danskoj je takav zakon postao obvezan za sve osobe koje rade s djecom mlađom od 15 godina i od 2012. danske dobrovoljne organizacije moraju udovoljavati tom zakonu.

33

Rodna ravnopravnost u sportu Prijedlog za strateške akcije 2014.-2020.

Jasno je da se u više europskih zemalja prijestupnici sele ne samo unutar zemlje, nego i među zemljama. Stoga je važno da u svakoj zemlji postoji sustav prijave za seksualne prijestupnike u sportu i da se prijava podijeli međunarodnim tijelima glede propisa o zaštiti podataka.

8. Izbjegavajte dvostruke odnose. Ako je reci- pročan odnos uspostavljen, treba postaviti pitanje o toj situaciji i otvoreno je razjasniti.

Ovisno o sportu ili organizaciji, moraju se napraviti zajedničke etičke smjernice, koje se tiču svih u organizaciji, i odvojeni kodeksi ponašanja za roditelje, osoblje/dobrovoljce i sportaše. Zasad se čini da su prvi napravljeni kodeksi ponašanja za trenere kao dio preventivne strategije. Teme koje treba uvrstiti u kodeks ponašanja za trenere uključuju, među ostalim: odgovornost, privatne živote, intimne odnose, odnos između trenera i roditelja, mjesta sastajanja, jezik, dodirivanje itd.

10. Poduzmite mjere i obavijestite ako je došlo do kršenja ovih pravila.

Kodeks ponašanja Norveškog olimpijskog i paraolimpijskog odbora i konfederacije sporta

••Na osnovi propisa sportskih vladajućih tijela, sportske organizacije uključuju etički kodeks i kodeks ponašanja u minimalne zahtjeve ugovora svim zaposlenima u sportu.

1. Ponašajte se prema svakome s poštovanjem i suzdržite se od svih oblika komunikacije, akcije ili ponašanja koji se mogu doživjeti uvredljivim.

2. Izbjegavajte kontakt tijelom koji se može doživjeti neželjenim.

3. Izbjegavajte sve vrste verbalne intimnosti koja se može doživjeti seksualno nabijenom.

4. Izbjegavajte izraze, viceve i ponašanja koja se odnose na rod sportaša ili seksualnu orijentaciju na negativan način.

5. Nastojte da oba spola budu zastupljena u mreži podrške.

6. Izbjegavajte kontakt sa sportašima u priva- tnim prostorima ako nije prisutno nekoliko osoba ili u dogovoru s roditeljima/skrbnici ma ili sportskom upravom.

7. Pokažite poštovanje za privatni život spor- taša, trenera i vodstva.

34

9. Ne nudite bilo koji oblik nagrade u svrhu tra ženja ili predviđanja seksualnih usluga zau zvrat.

Akcije ••Zemlje članice EU-a i sportska vodeća tijela trebaju razviti sustav prijave seksualnih prijestupnika u sportu i podijeliti ih europskim i međunarodnim vladajućim tijelima glede propisa o zaštiti podataka.

5.3.4. Programi u sportu za osnaživanje djevojčica i žena protiv mogućeg uznemiravanja i zlostavljanja Smatra se da sport utječe na osobne i socijalne kompetencije poput samopouzdanja, samodiscipline, svijesti o tijelu, igranja po pravilima, poštenja, kontrole emocija, učenja obostranog poštovanja, pobjeđivanja, gubljenja, timskog rada i komunikacijskih vještina (pojedinačno). Sport može pomoći promicati šire rodne ciljeve, kao što su svijest o ljudskim pravima i osnaživanje uključujući obrazovanje, komunikaciju, pregovore i liderske vještine. Sport ženama omogućuje pristup javnim prostorima na kojima se mogu okupljati, razvijati nove vještine, dobiti podršku od drugih i uživati u slobodi izraza i kretanja. Sport je osobito važan za one grupe djevojčica, koje imaju

manje prilika od dječaka za socijalnu interakciju izvan kuće i obiteljskih struktura.

Napravljeni su specifični programi koji koriste sport kao alat protiv rodno uvjetovanog nasilja, putem tečajeva o samoobrani, koji se uglavnom organiziraju u okviru borilačkih sportova. Filozofija iza tih programa je da se žene osjećaju fizički i mentalno jače nego prije; imaju više samopouzdanja i vjeruju da mogu izaći iz opasne situacije.

Ključnu ulogu u programu za osnaživanje djevojčica i žena protiv mogućeg uznemiravanja i zlostavljanja ima trener.

Treneri mogu intervenirati kad dođe do rodno uvjetovanog nasilja između vršnjaka ili se sumnja na signale rodno uvjetovanog nasilja. Treneri trebaju uputiti sportaše na prave sustave potpore.

Stoga se programi za trenere koji se temelje na dokazima trebaju razvijati ne samo da bi se spriječila uključenost trenera u rodno

uvjetovano nasilje nego da bi oni djelovali na ispravan način, sprečavajući nasilje između vršnjaka ili drugih. Ti programi moraju biti obvezni u obrazovanju svih trenera.

Akcije Sportska vladajuća tijela trebaju: ••Razviti i primijeniti specifične programe u sportu radi sprečavanja rodno uvjetovanog nasilja u društvu putem sporta. To treba ponuditi specifičnim ciljanim grupama u „riskantnim“ područjima i treba uključiti kampanje regrutiranja kojima se dopire do djevojčica i žena u tim područjima.

••Razviti programe za trenere na osnovi dokaza koji moraju biti obvezni u svakom obrazovanju za trenere, kako bi djelovali i intervenirali na ispravan način, sprečavajući rodno uvjetovano nasilje među vršnjacima ili drugima.

35

Rodna ravnopravnost u sportu Prijedlog za strateške akcije 2014.-2020.

6. Borba protiv negativnih rodnih stereotipa u sportu i uloga medija 6.1. Izazovi na nacionalnim i međunarodnim razinama Rodni stereotipi u i oko sporta još uvijek su duboko ukorijenjeni u europskim društvima, u kojima je sport uglavnom podijeljen na muška i ženska područja i u kojima se sudjelovanje mješovitih ekipa dugo ne prihvaća. Tradicije – koje često ponavljaju članovi obitelji, treneri i profesori – sportske vladajuće strukture i mediji potvrđuju te stereotipe, a ne osporavaju ih. U prošloj je godini seksualizacija sportašica (kao i nekih sportaša) također dobila na važnosti. Žene se često smatraju podobnima samo za pojedinačne sportove ili sportove s estetskim elementom. Ujedno, prikazuju se različito od sportaša, što se tiče korištenih slika i jezika. Često se prezentiraju fotografijama„izvan sportskog konteksta“ i u pasivnim ili tradiconalno ženskim pozama. Još se i danas sportašice opisuju na način koji doprinosi marginalizaciji ženskog sporta zbog naglaska na ženstvenost i seksualnu privlačnost, umjesto na snagu i ljepotu sporta. Postojanje te vrste izvještavanja jasno umanjuje postignuće žene.

Usprkos znatnom povećanju sudjelovanja djevojčica i žena u sportu i rastućoj publici zainteresiranoj za ženski vrhunski sport, još uvijek postoje goleme razlike u medijskom prenošenju ženskih i muških sportova. Udio izvještavanja o ženskom sportu, u vijestima 36

i prijenosima uživo, još je uvijek jako malen.

Studija provedena u Danskoj, Njemačkoj, Islandu, Nizozemskoj, Norveškoj i Švedskoj sugerira da se, uz iznimku nekoliko natjecanja, opseg medijskog prenošenja nije promijenio od 1970-ih godina. Taj očiti nedostatak prenošenja ženskog sporta povezan je s vrlo malim brojem stručnih komentatorica na televiziji ili radiju kao i s malo stručnjakinja koje se citira u tisku.

Studije novina i TV prijenosa pokazuju pozitivnu korelaciju između broja sportskih novinarki i urednica i opsega izvještavanja o ženskom sportu. Manje je vjerojatno da će sportske reporterke izvještavati o sportašicama bez poštovanja i vjerojatnije je da će zastupati širenje izvještavanja o ženskom sportu. Priče reporterki potvrđuju se kao „one koje vidljivo osporavaju stereotipe i manje ih naglašavaju“ nego kolege novinari.

Međutim, novinarke su često maolobrojne u sportskim redakcijama i, još važnije, nema ih na položajima na kojima se odlučuje. Prosječna radna okolina u sportskim medijima osobito je teška za novinarke. Ne samo da moraju premostiti opće prepreke nego se moraju suočiti s otporom muškaraca, novinara i sportaša.

Kao rezultat tog stava, sportske novosti i medijsko prenošenje ženskog sporta ne odražavaju prave proporcije sudionika sporta po rodu i stvarnu nazočnost i važnost žena u sportu i društvu.

6.2. Ciljevi 2020.

Dajući reprezentativniju sliku ženskog i muškog sporta, kako u odnosu na njegov opseg i kvalitetu, vrijednost ženskog sporta u društvu može se povećati. To će automatski dovesti do više ženskih sportskih uzora i može imati pozitivan utjecaj na sudjelovanje žena i djevojaka u sportu. Vrijednost povećanog i boljeg medijskog prenošenja ima također razumno komercijalno opravdanje. Fondacija ženskog sporta i fitnessa (2011.) iz Ujedinjenog Kraljevstva došla je do zaključka da je ženski sport komercijalno nesređeno tržište, s dostupnim opsežnim pravima po komparativno niskom trošku.

U TV prijenosima ženskih natjecanja prevladavaju muški sportski obožavatelji; vrijedna potrošačka grupa koja je atraktivna oglašivačima i do koje je teško doprijeti. Isto je tako potvrđeno da su žene odgovorne za većinu potrošačkih odluka o kupnji pa bi veći angažman ženske populacije u sportu koristio investitorima, a sportašice stvaraju značajniju i širu marketinšku mogućnost od sportaša, koja se sviđa široj publici muškaraca i žena i većem rasponu brendova.

Nema razloga vjerovati da će se ograničeno i nepošteno prikazivanje žena u sportu promijeniti u sljedećih 20 godina ako zainteresirane strane ne odluče da je u njihovom interesu da to učine. Postoji potreba za konkretnim akcijama koje se temelje na sljedećim ciljevima:

•• Rodni stereotipi u sportskim su medijima smanjeni i postoji pošteno prikazivanje žena i muškaraca.

•• Medijsko prenošenje ženskog sporta i žena u sportu povećava se za 30 %, s tim da je dugoročan cilj 40 %.

•• Rodna ravnoteža među ljudima koji rade u odjelima europskih sportskih medija povećala se na minimalno 30 % žena.

6.3. Alati i mjere za provedbu ciljeva Da bi se ukinuli negativni stereotipi u sportu i došlo do pravičnog prikazivanja žena u sportu, potreban je dugoročan i odlučan napor svih važnih zainteresiranih strana.

6.3.1. Pravično prikazivanje žena i muškaraca u sportskim medijima Bitno je da su medijski profesionalci „rodno osviješteni“ i da u svom radu odražavaju načela etičkog novinarstva (točnost, pravičnost, neovisnost, transparentnost, raznolikost, izbjegavanje stereotipa, odgovornost). Stoga izdavačke smjernice, koje uzimaju u obzir rodnu dimenziju sportskog novinarstva, kao i programski alati i priručnici o dobroj praksi koje su napravile različite nevladine organizacije i organizacije profesionalnih medija, trebaju poslužiti medijskim profesionalcima u svakodnevnom radu.

37

Rodna ravnopravnost u sportu Prijedlog za strateške akcije 2014.-2020.

Obrazovanje i obuka jako su važni u tom pogledu. Medijske organizacije, po mogućnosti u suradnji s raznim zainteresiranim stranama (sportskim savezima, klubovima), trebaju u redovitu obuku uvrstiti aspekt „rodne osviještenosti“, s time da se osobita pažnja pridaje prenošenju sporta. Profesionalni mediji i novinarska udruženja kao i međunarodne organizacije trebaju djelovati kao tijela koja postavljaju standarde i koja olakšavaju razmjenu najbolje prakse u tom pogledu. Trebalo bi potaknuti obrazovne institucije na usmjeravanje roda u nastavne programe obrazovanja i obuke novinara, s time da se posebna pozornost posveti sportskom novinarstvu. Tečajevi i druge aktivnosti izgradnje kapaciteta za studente, novinare, menadžere, vodstvo nevladinih organizacija i druge zainteresirane strane za rodnu osjetljivost u sportskom novinarstvu trebaju se poticati i dodatno razvijati. Novinari i urednici mogli bi se motivirati da više pozornosti daju ženskom sportu te da uvrste standarde etičkog novinarstva u svoj rad pokretanjem prestižnih nagrada.

Godine 2009., uz podršku Španjolskog sportskog vijeća, Fakultet umjetnosti i komunikacija na Europskom sveučilištu u Madridu pokrenuo je stvaranje prvog studentskog radijskog kanala Radio SDF koji je potpuno posvećen ženskom sportu.

Taj praktičan trenažni projekt omogućio je studentima stjecanje dragocjenih vještina i znanja uključujući u njihove radne metode vrijednosti rodne ravnopravnosti, nediskriminacije i tolerancije.

Američka Ženska sportska fondacija godišnje dodjeljuje nagrade Billie, nazvane po teniskoj legendi Billie Jean King, u pet kategorija koje priznaju odličnost u medijskom prikazivanju sportašica i ženskog sporta: zabava, novinarstvo, otkriće i inovacija, vođa industrije i izuzetni novinar (poželjne su žene koje su se istaknule u prenošenju sporta i ostale uzor u sportskim medijima).

Pravično prikazivanje moglo bi se promo38

virati obrazovanjem vrhunskih sportašica za kontroliranje prava etičkog i prikladnog korištenja njihovih imena i slika. Sportske organizacije, njihovi agenti i u nekim slučajevima sami sportaši odgovorni su za osiguranje djelovanja reklamnih agencija na etičan način i s dobrim ukusom, kad pitaju sportaša da pozira ili bude maneken za reklame ili druge tiskane i elektroničke medije. Sva sportska vladajuća tijela trebaju osigurati smjernice i obuku o komunikaciji s medijima za vrhunske sportaše.

Akcije ••Institucije za obrazovanje i obuku s programima sportskog novinarstva trebaju uvrstiti rod u nastavni program i uvrstiti temu u druge tečajeve koji se odnose na medije, uključujući marketing.

••Sportska vladajuća tijela i sportski klubovi trebaju razviti obrazovanje i obuku za sportaše i trenere o načinu komunikacije s medijima i o tome kako kontrolirati prava etičkog i prikladnog korištenja njihovih imena i slika.

Medijske organizacije trebaju: •• Usvojiti/ažurirati smjernice o rodnoj ravnopravnosti u sportskom novinarstvu s ciljem stvaranja zanimljivih priča, socijalno i komercijalno, dok se poštuje integritet žena.

•• Kreirati ili ažurirati alate kao što su stručne baze podataka da bi se postigla rodna jednakost u stručnim raspravama, izvješćima i biltenima.

•• Razviti i njegovati vještine i kompetencije medijskih profesionalaca, koji se bave sportom, osiguranjem sistematične obuke glede rodne ravnopravnosti u sportu i poticanja novinara na korištenje postojećih programskih alata i smjernica o rodnoj ravnopravnosti i raznolikosti u medijima u njihovom svakodnevnom radu.

•• Razviti i unaprijediti sheme nagrađivanja sportskih novinarki i postignuća u ukidanju rodnih stereotipa u sportskim medijima.

6.3.2. Rodna ravnoteža u prenošenju sporta u svim medijima Važno je da mediji povećavaju svoje izvještavanje o ženama u sportskim ulogama.

To povlači za sobom povećanje prenošenja ženskih (i mješovitih) natjecanja, angažirajući žene u intervjuima i uključujući ih kao stručnjake u sportske debatne programe.

Povećanje medijskog izvještavanja o ženskom sportu treba biti viđeno u širem kontekstu. Mediji, privatni i javni, funkcioniraju u okolini natjecateljskog tržišta i njihovi poslovni modeli uglavnom se temelje na prihodu od reklama. Da bi se privukli oglašivači, medijske organizacije trebaju gledatelje, slušatelje i čitatelje.

Treba biti moguće pronaći nove priče o ženskom sportu; one koje bi izazvale uzbuđenje među ljudima i koje bi privukle novu publiku. Aktivnosti podizanja svijesti, koje se koriste čvrstim dokazima (izvješća o radu, broj gledatelja/čitatelja, ekonomske statistike itd.), ilustriraju sadašnje stanje igre te pokazuju društveni i ekonomski potencijal povećanog i poboljšanog prenošenja ženskog sporta treba podržavati i široko prenositi njihove rezultate.

Studija Velika stvar? Slučaj komercijalnog ulaganja u ženski sport, koju provodi Komisija Ujedinjenog Kraljevstva o budućnosti ženskog sporta u 2011., prikupila je dokaze o komercijalnoj privlačnosti ženskog sporta. Rezultati te studije opsežno su podijeljeni i citirani. U Danskoj, zajednička suradnja saveza, nogometnih klubova i Sportskog kanala rezultirala je uspostavom fiksnog vremena za prijenos uživo danskog ženskog nogometa, 3F Ligaen.

Ključni element za povećani medijski prijenos su ugovori i kontakti između medijskih organizacija, sportskih vladajućih tijela i sponzora. Da bi uspjele, sportske organizacije trebaju surađivati s televizijskim kućama i drugim medijima kako bi se stvorilo uzbuđenje oko ženskog sporta, a potrebna su i visokokvalitetna natjecanja koja su atraktivna medijima, kao što je bio, primjerice, Svjetski ženski nogometni kup u Njemačkoj 2011.

Kao što je već slučaj u nekim zemljama EU-a, sportska vladajuća tijela mogla bi dogovoriti specifične klauzule u ugovorima o pravima na emitiranje, koje potiču medijske organizacije da više izvještavaju o ženskim ekvivalentima glavnih muških sportova (npr. nogomet, košarka). Takve klauzule mogu od televizijskih kuća zahtijevati da, primjerice, dobiju prava na muška i ženska natjecanja, da izvještavaju o takvim natjecanjima ili da pošalju novinarke/snimateljice na njih.

Stoga bi suradnja trebala rezultirati konkretnim prilagodbama pristupa televizijskih kuća i organizacije sportskih natjecanja.

Sporazumi o rasporedu glavnih ženskih natjecanja, da bi bila atraktivna za prenošenje, ili istraživanje mogućnosti spajanja ženskih i muških natjecanja i utakmica radi smanjenja troškova prijenosa obaju natjecanja, samo su dva primjera. Stoga sportska vladajuća tijela trebaju kreirati visokokvalitetne poslovne slučajeve, razviti snažne odnose sa sponzorima i TV kućama, predstaviti natjecanja na medijski pogodan način i koristiti se društvenim medijima, što nudi alternativu tradicionalnim medijima i direktnim odnosima s navijačima koji su atraktivni biznisu.

Sportska vladajuća tijela i sportski klubovi trebaju razvijati zdrave komunikacijske planove i strategije i uključiti ih u opće strateške razvojne planove. Profesionalac (ili volonter) odgovoran za odnose s medijima treba biti sastavni dio unutarnje organizacijske strukture svake glavne sportske organizacije.

Aktivnosti odnosa s javnošću svakog sa39

Rodna ravnopravnost u sportu Prijedlog za strateške akcije 2014.-2020.

veza mogu se kretati od povećanog prostora posvećenog ženskom sportu u vlastitim promotivnim publikacijama do poboljšanja službene stranice i pronalaženja partnera za izvještavanje o ženskom sportu putem „web streaminga“ (tehnologija prijenosa slika i zvuka uživo na internet).

Sportska vladajuća tijela trebaju dati više boljih informacija o sportašicama (primjerice tiskovni paketi, digitalna foto arhiva, blogovi), proaktivno tražiti medijsko prenošenje sportskih postignuća na svim razinama; graditi dobre odnose s (lokalnim) novinarima u promicanju uspješnih lokalnih sportašica kao uzora te promicanju stručnjakinja i predstavnica vladajućih tijela u predstavljanju njihovih organizacija u medijima. Trebaju biti inovativni i upotrebljavati nove tehnologije i društvene medije u najvećoj mogućoj mjeri.

40

Francuski košarkaški savez vodi mrežnu televiziju na kojoj se mogu vidjeti i djelomično skinuti utakmice ženske košarke, kratki sažeci i drugi materijali.

U Njemačkoj, svaka domaća utakmica ženske Bundeslige prikazuje se uživo na televiziji na mrežnoj platformi Njemačkog nogometnog saveza DFB-TV. Britanska telekomunikacijska kompanija BT pokrenula je dva nova sportska kanala u kolovozu 2013. Znatno investirajući u dobivanje prava na prenošenje ženskog tenisa i nogometa, Englesko nogometno udruženje, BT TV i čitav niz sponzora stvorili su poseban komercijalni program za ženski nogomet.

BT TV postao je glavni partner nogometnog udruženja u provedbi petogodišnje strategije za razvoj ženskog nogometa. BT sportska službena stranica sadrži važan, dobro financiran dio posvećen samo ženskom sportu.

Neosporno je da društveni mediji mogu doprijeti do velikog broja publike i ako to podrže poznate sportske osobe, to može biti stvarna moć, moć koju televizijske kuće ne mogu ignorirati. Stoga je ta kvaliteta privlačan način promicanja pitanja žena u sportu i unapređenja izvještavanja.

Još većim stupnjem suradnje i uključenja sportskih vladajućih tijela, televizijske kuće (mediji) i sponzori mogu dovesti do stvaranja (novih) zajedničkih proizvoda s više publike i većim razvojnim potencijalom.

Medijske organizacije i osobito televizijske kuće treba poticati na korištenje potencijala njihove prisutnosti na mreži i povećanog spektra prenošenja (novi kanali) da bi se osiguralo više materijala i prijenos ženskog sporta te testiranje komercijalnog potencijala.

Redovito praćenje i ocjena napretka na nacionalnoj i razini EU-a još je jedan način podizanja svijesti na osnovi konkretnih dokaza.

Godišnja izvješća o provedbi strategije EU-a o rodnoj ravnopravnosti (uzimajući u obzir razinu medijskog prenošenja i prikazivanja ženskog sporta) mogu poslužiti kao osnova

takve vanjske primjene. Interno, treba potaknuti medijske organizacije na korištenje pokazatelja koji su osjetljivi na rod u medijima, što je razvio UNESCO, ili nekog drugog sličnog alata, kako bi se provela samoocjena interne strukture, strategija i primjene.

Organizacija konferencija, seminara ili foruma na kojima bi se raspravljalo o nedovoljnom i neodgovarajućem medijskom prenošenju ženskog sporta isto bi tako pomogla u podizanju svijesti među zainteresiranim stranama. Opća publika mogla bi biti uključena u inicijative kao što su peticije ili mrežne kampanje koje pokreću razne organizacije civilnog društva svraćajući pozornost na to pitanje.

Velika konferencija koju je u svibnju 2013. organizirao francuski Ženski košarkaški klub Tango Bourges, Državni staleži ekipnog ženskog sporta, okupila je razne zainteresirane strane u raspravi o cijelom nizu pitanja, uključujući medijatizaciju ženskog sporta. Peticija pod nazivom „Bez djevojaka izvan igre“, koju je pokrenula francuska nevladina organizacija Solidarne žene, svratila je pozornost na prevladavajući nesrazmjer između medijskog prenošenja ženskog i muškog sporta i zatražila proširenje popisa „natjecanja od velike važnosti“.

Treba se također pozabaviti pitanjem propisa. Medijsko zakonodavstvo uglavnom je u rukama zemalja članica, međutim puno aspekata proizlazi iz zakona EU-a, od kojih je Direktiva za usluge audiovizualnih medija najistaknutiji primjer. Da bi se povećao televizijski prijenos ženskog sporta nametanjem obvezne kvote televizijskim kućama, to u Direktivi za usluge audio-vizualnih medija može biti neprovedivo, čak i neproduktivno za rast ženskog sporta. Stoga različito prenošenje sportskih natjecanja u smislu sadržaja i roda treba uglavnom promovirati na nacionalnoj razini, na kojoj treba dodatno poticati medijsko prenošenje ženskog sporta putem mehanizma koji osigurava Direkti-

va za usluge audiovizualnih medija, tzv. popis natjecanja od velike važnosti za društvo.

Navedena natjecanja trebaju se prenositi besplatno čak i ako su TV kanali koji se plaćaju dobili ekskluzivna prava. Zemlje članice EU-a stoga mogu predvidjeti revidiranje tih popisa da bi se popravila jednakost između muških i ženskih natjecanja.

U Francuskoj, ministar za ženska prava predložio je okvirni zakon o ravnopravnosti žena i muškaraca koji sadrži odredbu o proširenju popisa natjecanja od velike važnosti za društvo za prenošenje više ženskih natjecanja (ragbi i nogomet).

Akcije ••Svako sportsko vladajuće tijelo treba uvrstiti medijski prijenos ženskog sporta kao ključni element u svoje razvojne i marketinške strategije. To treba uključivati tijesnu suradnju s medijima glede prenošenja postojećih natjecanja i inovativnih proizvoda.

Zemlje članice trebaju: •• Uključiti medijatizaciju ženskog sporta kao sastavni dio nacionalne strategije o rodnoj ravnopravnosti u sportu i provesti strateške akcije koje se temelje na zdravim dokazima i vrednovati ih na osnovi dosadašnjih postignuća.

•• Promicati razvoj sporta i medijskih akcijskih planova o tome kako povećati prenošenje ženskog sporta i žena u sportu koji uključuju realističan poslovni plan.

•• Revidirati popis natjecanja od velike važnosti za društvo, da se uključi više ženskih natjecanja.

•• Dodijeliti financijske resurse iz nacionalnih proračuna i Europskog društvenog fonda projektima (civilnog društva/ 41

Rodna ravnopravnost u sportu Prijedlog za strateške akcije 2014.-2020.

obrazovne ustanove/medija zajednice) za promidžbu povećanog medijskog prijenosa i ravnopravnog prikazivanja ženskog sporta.

Zemlje članice i Europska komisija trebaju: •• Potaknuti suradnju između medija i sportskih vladajućih tijela, putem razvoja smjernica i stvaranja radne grupe s više zainteresiranih strana ili platforme o rodnoj ravnopravnosti u sportskim medijima jer je to bitno za poboljšanje i povećanje medijskog prenošenja ženskog sporta.

•• Poduprijeti istraživanje o medijatizaciji ženskog sporta uključujući komercijalni potencijal ženskog sporta za medije i poticanje razmjene dobre prakse u tom području.

•• Europska komisija treba uzeti u obzir medijsko prenošenje ženskog sporta u vrednovanju audiovizualnih medijskih usluga.

42

6.3.3. Rodna ravnoteža žena i muškaraca koji rade u odjelima europskih sportskih medija Da bi se uspostavila bolja rodna ravnoteža u sportskim medijima, treba zaposliti ili angažirati više žena u sportskom odjelu medijskih organizacija. Može se raspravljati o različitim oblicima mjera promocije unutar medijske organizacije kao sredstva za povećanje rodne ravnoteže. Naravno, žene se također moraju prijavljivati za te vrste poslova, koji moraju biti atraktivniji za njih.

Sve medijske organizacije treba poticati na razvoj i provedbu opsežnih i dugoročnih akcijskih programa (planovi rodne ravnopravnosti, strategije različitosti i kodeksi ponašanja) s mjerljivim ciljevima radi povećanja broja ženskog osoblja u sportskim odjelima.

Kao tijela koja postavljaju standarde, profesionalni mediji i novinarske organizacije moraju odigrati važnu ulogu. Njihove preporuke, smjernice ili planovi trebaju poslužiti kao

uputa medijskim organizacijama. Medijske organizacije trebaju uvrstiti specifične rodne teme i aspekte u aktivnosti za jačanje kapaciteta i materijale posvećene svim zaposlenima u sportskom odjelu, uključujući menadžere.

Treba poticati razvoj specifičnih aktivnosti za jačanje kapaciteta i mrežne aktivnosti kao i sheme praćenja, kako bi se ženama dopustilo da steknu potrebne rukovodeće i menadžerske vještine i da se dobro orijentiraju u okolini kojom još uvijek dominiraju muškarci. To bi mogle poduprijeti nacionalne i međunarodne profesionalne medijske organizacije i udruženja.

Godine 1995. Europska unija za emitiranje, zajedno sa svojim članicama organizacijama, sastavila je Povelju jednakih mogućnosti za žene u emitiranju, kako bi pokazala posvećenost europskih javnih medija pravima žena koje rade u medijima (pravičan i ravnopravan tretman na poslu, jednake mogućnosti, jednaka plaća i pogodnosti, sloboda od uznemiravanja, podržavajući radni uvjeti i sigurna i zdrava okolina) te pravima žena na ravnopravnu zastupljenost u medijima.

Akcije ••Medijske organizacije koje su aktivne u području sporta trebaju razviti planove rodne ravnopravnosti koji uključuju specifične akcije kao što su, primjerice, mjere i kvote unapređenja, kampanje za zapošljavanje među novinarkama kako bi postale zainteresirane za prenošenje sporta i promidžba ženskog vodstva (kako na upravljačkim tako i na uredničkim položajima) putem strateških mjera, seminara o rukovodstvu, mentorskih shema i obuke.

••Profesionalni mediji i novinarska udruženja trebaju osigurati vodstvo (smjernice, vodiče najbolje prakse) i platformu za raspravu i razmjenu najbolje prakse kako bi se osigurala bolja rodna ravnoteža u odjelima sportskih medija.

••Europska komisija treba podržavati istraživačke projekte o iskustvima europskih sportskih novinarki i kvalitativnu dimenziju roda i sporta u europskom emitiranju.

43

Rodna ravnopravnost u sportu Prijedlog za strateške akcije 2014.-2020.

7. Horizontalni alati i mjere 7.1. Uvod Uz akcije sa specifičnim fokusom na odlučivanje, treniranje, rodno uvjetovano nasilje i rodne stereotipe, više horizontalnih alata i mjera treba biti uzeto u obzir za podržavanje tih akcija, njihovo povezivanje u plan strateških akcija i njihovu učinkovitost.

Preduvjet je da su članovi izvršnog odbora, viši menadžment, treneri i sportaši svjesni važnosti i korisnosti rodne ravnopravnosti za djevojčice i dječake, žene i muškarce, organizacije i društvo u cjelini. Žene i djevojčice, uključujući one s invaliditetom ili migrantice, trebaju primiti poruku da je zabavno, sigurno i zdravo baviti se nekom sportskom disciplinom i da mogu imati koristi od toga što su trenerice, dobrovoljke, profesionalke ili administratorice u području sporta.

44

7.2. Izazovi na nacionalnim i međunarodnim razinama Većina sportskih vodećih tijela uključena je u podizanje svijesti o položaju djevojčica i žena putem kampanja, konferencija i seminara. Često te aktivnosti ne dovode do znatnih promjena i konkretnih mjera. U malom broju zemalja članica EU-a rodna ravnopravnost u sportu potvrđena je kao prioritet i kao rezultat toga, provedene su pozitivne akcije i ponekad alati za rodnu osviještenost. Vijeće Europe izvještava o strategijama/alatima koji navode da šest od devet zemalja koje interveniraju spominju strategiju i alat poput rodnog proračuna.

Suočavajući se s neprekidnim rodnim nerazumijevanjem u sportu, treba pokrenuti inicijative za stvarno provođenje rodne ravnopravnosti u sportu. Stoga je potrebno „dvostruko djelovanje“ – specifične akcije za unapređenje žena u sportu plus usmjeravanje rodnih elemenata u sportske strategije i opće akcije.

U velikoj većini zemalja članica te aktivnosti i alati nisu provedeni. U mnogim sportskim organizacijama, situacija se nije previše promijenila jer specifične akcije i napori rodne osviještenosti nisu institucionalizirani.

Nedostatak razumijevanja menadžerskih vještina i procesa potrebnih za rodnu osviještenost može biti jedan od razloga neprovođenja pozitivnih namjera u konkretne mjere. Međutim, administrativno opterećenje često se koristi kao argument u davanju prigovora takvim akcijama.

Specifične akcije, kao što je opisano u prethodnim odlomcima, jedan su način popravljanja prošle diskriminacije i kompenzacije za postojeće nejednakosti u sportu. Međutim, važna je integracija rodne perspektive u svaku intervenciju i u sve faze – priprema, dizajn, provedba, praćenje i vrednovanje strategija, regulatorne mjere i programi potrošnje radi promicanja ravnopravnosti žena i muškaraca.

Čini se da sadašnji oblici mreža i organizacija u području sporta ne mogu funkcionirati kao potpuni posrednik za provođenje promjene podržavajući inovativne prakse, sustavno širenje dobre prakse ili vođenje organizacija u provedbi rodne ravnopravnosti.

Poveznice s rodnim organizacijama ili institutima slabe djelomično stoga što ženski pokret u mnogim zemljama do sada nije bio zainteresiran za sport.

U mnogim sportskim vladajućim tijelima statističke su informacije ograničene na aktivne ženske i muške sudionike. Stoga postoji potreba za provođenjem istraživanja u treniranju, suđenju i administraciji, uzimajući u obzir različite podgrupe (starije žene, invalidne žene, žene iz manjinskih etničkih grupa). Ta je informacija bitna za daljnji razvoj odgovarajućih intervencija za povećanje broja sudionica i, primjerice, trenerica i razmještanje u područja u kojima postoji potražnja za (specifičnim grupama) trenerica ili menedžerica. Inicijative kao što su "sidnejska ploča" (navodeći rodnu ravnotežu u sportskim vladajućim tijelima iz kvantitativne perspektive), koju je postavila Međunarodna radna grupa o ženama i sportu, primjeri su korisnih instrumenata praćenja, ali nisu formalizirani, ovise o dobrovoljnom unosu podataka i često su ograničeni na jednaku zastupljenost u tijelima za odlučivanje.

Pokazatelji koji se odnose na rodnu ravnopravnost u sportu nisu još uvršteni u postojeće sustave praćenja roda na nacionalnoj ili europskoj razini. Nedavno je istraživanje ispitalo elemente rodne ravnopravnosti u sportu, kao što je medijsko prenošenje, ali je istraživanje o rukovodećim položajima relativno raspršeno i ograničeno i u nekim područjima, primjerice treniranje i rodno uvjetovano nasilje, istraživanje pokriva samo manjinu zemalja članica EU-a.

7.3. Alati i mjere za provođenje akcija Da bi se razvili i održali nacionalni planovi ili strategije i Europski plan strateških akcija glede rodne ravnopravnosti u sportu, trebaju

se primijeniti mjere i alati. Oni trebaju osigurati potrebne uvjete i informacije da bi fokus na određenim aspektima glede odlučivanja, treniranja, rodno uvjetovanog nasilja i negativnih stereotipa bio uspješan u dovođenju do konkretnih akcija koje podržavaju europske žene i muškarce.

7.3.1. Javna svijest i širenje informacija Približavajući se specifičnim grupama, tražeći pozornost za određene teme iz različitih kutova i različitih organizacija na lokalnoj, nacionalnoj i europskoj razini (npr. sportska vladajuća tijela, vlade, EU) poruka će se proširiti brže i na djelotvorniji način. Međutim, svijest i širenje bit će djelotvorniji ako su dio strateškog plana s jasnim i konkretnim aktivnostima praćenja. Koordinacija između različitih partnera bit će jedan od ključnih faktora uspjeha i postojećih mreža, ali mediji definitivno mogu dati važan doprinos širenjem koncepta rodne ravnopravnosti.

Akcije na vladinoj razini, uključujući nacionalne sportske agencije, vijeća i obrazovne institucije mogu osvijestiti zainteresirane strane o važnosti rodne ravnopravnosti. Komunikacijski planovi i kampanje trebaju se usredotočiti na pogodnosti rodne ravnoteže žena i muškaraca u svim sportskim kontekstima i na uspjeh trenerica, sportašica i donositeljica odluka i njihova postignuća. To može poprimiti oblik informacije namijenjene specifičnim grupama uključujući muškarce, osobito na moćnim položajima, tiskovna priopćenja o novom razvoju situacije, oglase, postere itd. ili putem programa na specijalnim sportskim natjecanjima.

45

Rodna ravnopravnost u sportu Prijedlog za strateške akcije 2014.-2020.

U sklopu nacionalnih inicijativa Tjedan sporta i Europskog tjedna aktivno sudjelovanje žena u sportu treba biti promovirano na svim razinama u sportu, uključujući trenerske i upravljačke poslove i zadatke. Ženski uzori s olimpijskih, paraolimpijskih igara i drugih sportskih natjecanja mogu imati istaknutu ulogu u toj perspektivi.

7.3.2. Mreže i partnerstva Pripremna akcija EU-a 2009. u području sporta ilustrirala je vrijednost: međusektorske suradnje, inovativnih partnerstva i pristupa širenju dobre prakse, njegovanja učenja izvan nacionalnih granica, podizanja svijesti na nacionalnoj i međunarodnoj razini i razvoja novih ideja o izazovima u specifičnim sportovima ili zemljama članicama EU-a. Jedna ili više europskih mreža koje predstavljaju glavnu rodnu ravnopravnost kod zainteresiranih strana u sportu bila bi dobra osnova za daljnji razvoj rodne ravnopravnosti u sportskim strategijama u EUu. S obzirom na korisnu ulogu koju su već odigrale postojeće mreže, mreže aktivne u budućnosti ne smiju istisnuti postojeće mreže, već ih trebaju nadograditi.

Razmjena informacija i dobre prakse u Europskoj mreži žena i sporta osigurava koristan model dopiranja do pojedinih žena, njihove obuke i davanje mentorstva, ali za inovativne akcije i vodstvo sportskih vladajućih tijela o provedbi rodne ravnopravnosti, Europska mreža žena i sporta treba transformaciju ili se treba obratiti drugim mrežnim organizacijama.

Glavni cilj Europske mreže žena i sporta usmjeren je prema sportskoj kulturi rodne ravnopravnosti u smislu jednakih mogućnosti za djevojčice i dječake, žene i muškarce glede obrazovanja i obuke, sudjelovanja i promidžbe kao i suodlučivanja u procesima donošenja odluka u sportu. Europska mreža žena i sporta tvori kontakte čiji je cilj povećanje uključenosti žena u sport na svim razinama i svim funkcijama i ulogama.

46

Osim mreža žena i sporta kao što su Europska mreža žena i sporta i Međunarodna grupa žena, Europske nevladine sportske organizacije (ENGSO), organizacije poput Europskih olimpijskih odbora, Europskog vijeća trenera i druge organizacije sporta za sve i masovnog sporta, organizacije sportaša i trenera trebaju imati aktivniju ulogu u promicanju i provedbi rodne ravnopravnosti na različitim razinama.

Unutar sportskog sektora, komisije za žene treba pretvoriti u komisije rodne ravnopravnosti s aktivnom ulogom kako za žene tako i za muškarce.

Treba imati na umu da tema rodne ravnopravnosti u sportu nije izolirana tema kojom se opsežno mogu baviti mreže stvorene u tu svrhu. Organizacije poput Europskog udruženja sportskog menadžmenta, Europskog udruženja sportske sociologije, Europskog instituta rodne ravnopravnosti, Europskog ženskog lobija i drugih europskih organizacija u tom području mogu isto imati korisnu ulogu i partnerstva se trebaju unapređivati. Žene i muškarci iz sportskih organizacija trebaju biti uključeniji u komisije za ravnopravnost koje daju upute za provedbu planova i strategija o rodnoj ravnopravnosti na lokalnoj i nacionalnoj razini.

7.3.3. Istraživanje, praćenje i vrednovanje Treba promicati daljnje istraživanje koje pokriva najvažnija područja. To može uključivati: ulogu trenera u rodnoj ravnopravnosti i rodnu osviještenost u obrazovanju trenera; djelotvorne načine dopiranja do žena radi preuzimanja trenerskog posla i na razini strategije u sportskim organizacijama; očuvanje razvoja mladih sportaša u različitim zemljama članicama EU-a; dugoročni utjecaj preventivnih programa u borbi protiv rodno uvjetovanog nasilja u sportu i djelotvornost tih programa i ulogu medija, osobito u novim medijima poput Facebooka i Twittera.

Potrebna je osobita pozornost za istraživanje

o specifičnim grupama žena, ženama invalidima i migranticama u sportu jer postoji vrlo malo istraživanja o njima.

Istraživanja koja su dosad napravljena u zemljama članicama trebaju prikupiti i na transparentniji način koordinirati institucije kao što su Europski institut rodne ravnopravnosti i promatračko tijelo zaduženo za žene, sport i tjelesni odgoj, pod pokroviteljstvom UNESCO-a.

Trebaju se razvijati kvalitativniji sustavi praćenja, kao što je potencijalni popis preuzetih obveza (gdje se rangiraju akcijski plan aktivnosti i mjera koje poduzimaju sportska vladajuća tijela u tom području). Najvažnije je da se provedba strategijskih akcija za promidžbu rodne ravnopravnosti u sportu prati sustavno na nacionalnoj i na razini EU-a.

Finsko ministarstvo obrazovanja i kulture 2012. – 2013. objavilo je izvješće „Sport i ravnopravnost 2011., sadašnja faza i promjene rodne ravnopravnosti u Finskoj“. www.minedu.fi/export/sites/default/ OPM/Julkaisut/2012/liiteet/OKM13. pdf?lang=fi Prije svega, sportske organizacije moraju imati jače sustave praćenja koji mogu izvijestiti o broju žena i muškaraca koji sudjeluju i treneri su u sportu, ali isto tako i o broju žena koje dobivaju kvalifikacije i kontinuirano se razvijaju. Važno je da se djelotvorno prate odgovarajući ciljevi zapošljavanja, razvoja i zadržavanja ženskih i muških djelatnika i volontera u sportu. Treba osigurati smjernice koje osiguravaju da se svi klubovi i organizacije koje prikupljaju osobne podatke pridržavaju zakonodavstva za zaštitu podataka unutar vlastite zemlje. Statistika razvrstana po spolu i praćenje na nacionalnoj razini omogućit će nacionalnim vladama i vladajućim tijelima identifikaciju ciljeva i stupanj njihovog postignuća. Isto je tako važno razumjeti motivaciju žena za bavljenje sportom ili treniranje, preuzimanje volonterskih obveza ili članstva u upravnom odbo-

ru. Razumijevanjem tih ključnih pitanja vladajuća tijela imat će pravi uvid u vrijednost trenerica i menadžerica i moći će dobiti potporu unutar organizacije, što će osigurati dugoročnost i održivost usvojenih intervencija.

Da bi se osiguralo vrednovanje ciljeva, sustavno prikupljena statistika, raspodijeljena po rodu, treba se redovito objavljivati i naširoko dijeliti.

Na europskoj razini treba zatražiti od Eurostata da razmotri uvrštavanje uključenosti žena i muškaraca u sport na različitim razinama u postojećim europskim anketama, kao što su ankete o korištenju vremena.

Eurostat treba predvidjeti uvrštenje sporta u statistiku o rodu i obrnuto, rodne pokazatelje u statistici o sportu, po mogućnosti gradeći na know-how agencija EU-a, kao što su Europski institut rodne ravnopravnosti (EIGE) i Europska zaklada za poboljšanje životnih i radnih uvjeta (Eurofound). U ovom trenutku, pokazatelji koji se odnose na rodnu ravnopravnost u sportu još nisu uključeni u postojeće sustave praćenja roda na europskoj razini i to se treba razviti. Slično kao i u drugim sektorima, primjerice u području istraživanja i inovacije, Europska komisija treba redovito uzimati u obzir vrednovanje napretka o rodnoj ravnopravnosti u sportu na nacionalnim i europskim razinama.

Rezultati, koji se temelje na informacijama koje daje Eurostat ili zemlje članice, trebaju svake tri godine biti uvršteni u Izvješće o ravnopravnosti žena i muškaraca u sportu.

Europska komisija treba poslati to izvješće Vijeću EU-a i Sportskom forumu EU-a, identificirajući glavne izazove i prioritete za budućnost. Vrednovanje ciljeva bitno je za pokazivanje važnosti promicanja rodne ravnopravnosti radi postizanja ciljeva u području sporta.

7.3.4. Rodno osviještena politika Postizanje rodno osviještene politike u sportu neće se dogoditi automatski. Stoga je vrlo 47

Rodna ravnopravnost u sportu Prijedlog za strateške akcije 2014.-2020.

važno da ministri sporta u sklopu Vijeća Europe podrže preporuku o rodno osviještenoj politici u sportu, i podrže njenu provedbu, na nacionalnoj razini. Obveza rodno osviještene politike u sportu mora doći do vrha i ići prema dolje. Izvršni odbori i viši menadžment sportskih organizacija trebaju razumjeti koncept i provedbu rodno osviještene politike kao i kako pratiti rezultate. Sve vladine i nevladine sportske strategije trebaju uvrštavati rodnu perspektivu i sve izvršno i neizvršno osoblje treba biti obučeno o rodnoj ravnopravnosti.

Rodna ravnopravnost treba, primjerice, biti uvrštena u etički kodeks za menadžment, trenere i direktore momčadi.

Razvoj smjernica kako se rodna perspektiva može usmjeriti u sport može poduprijeti daljnju provedbu u području sporta. Smjernice kako se koristiti određenim alatima kao što je rodni proračun, ocjene utjecaja, osigurat će okvir za akciju i pomoć u razvoju i odabiru potrebnih alata za djelovanje.

Nacionalna i europska sportska vladajuća tijela trebaju organizirati i poduprijeti seminare koji se bave ravnopravnošću žena i muškaraca, djevojčica i dječaka u sportu i kroz sport.

Na tim se seminarima i međunacionalnoj obuci trebaju primjenjivati alati osmišljeni u tu svrhu i sukladni alati, zajedno s pomoćnim uslugama u području rodne ravnopravnosti. Interaktivna mreža za razmjenu dobre prakse na europskoj razini i razvoj priručnika mogu olakšati taj razvoj. Švedski odbor za podržavanje rodno osviještene politike napravio je opći Priručnik o rodno osviještenoj politici koji može biti koristan za sport. Finsko ministarstvo obrazovanja i kulture 2012. – 2013. objavilo je izvješće „Sport i ravnopravnost 2011., sadašnja faza i promjene rodne ravnopravnosti u Finskoj“. Sustavno pokriva rodnu perspektivu u sportu u različitim odlomcima.

48

7.3.5. Financijska podrška Teško je postići ciljeve o rodnoj ravnopravnosti u sportu bez specifičnih akcija te političke i financijske podrške. Stoga provedba nacionalnih akcija i programa i europskih inicijativa koja podržava strategije uključene u ovom prijedlogu treba podršku na nacionalnoj i europskoj razini.

Podrška međunacionalnih inicijativa (studije, seminari, projekti) koje se usredotočuju na provedbu nacionalnih i međunarodnih strateških akcija treba biti prioritet unutar okvira programa EU-a za financiranje, s naglaskom na o d l u č i va n j e u sportskim vladajućim tijelima, treniranju i borbi protiv nasilja na osnovi roda i negativnim stereotipima u sportu. Smjernice trebaju napraviti stručnjaci koji podržavaju razvoj, a ažuriranje nacionalnih planova, strategija i akcija treba isto funkcionirati kao referencija za buduću podršku putem Erasmus+ sportskog programa. Tako se može jamčiti koherentnost strateških akcija.

Državna tijela na lokalnoj, područnoj, nacionalnoj razini trebaju isto tako uzeti u obzir korištenje proaktivnog pristupa na osnovi roda prilikom raspodjele rezultata nacionalnih proračuna, nacionalne lutrije ili sustava kockanja za financiranje sporta i redovito vrednovati utjecaj financiranih projekata i programa na rod. Integracija rodne perspektive u javno financiranje sporta iz vladinih izvora i lutrije treba se podržati na europskoj razini putem razmjene nacionalnih i lokalnih inicijativa i analize dobre prakse. Nakon prvog pokretanja novog Erasmus+ sportskog programa Europska komisija treba uzeti u obzir proaktivni pristup na osnovi roda u vrednovanju budućih međunacionalnih projekata u svim aspektima sporta od 2016. nadalje.

Akcije Na nacionalnoj razini: ••Sportska vladajuća tijela trebaju uspostaviti bazu podataka ženskih i muških sudionika, volontera, trenera i menadžera u njihovom sportu, uzimajući u obzir različite podgrupe, kao osnovu za strategiju rodne ravnopravnosti i napretka praćenja.

••Sportska vladajuća tijela i rodne organizacije trebaju razviti komunikacijske planove i kampanje, uključujući medije, s naglaskom na dobrobiti rodne ravnoteže između žena i muškaraca u svim sportskim kontekstima i iskoristiti uspjeh trenerica, sportašica i donositeljica odluka i njihova postignuća.

••Zemlje članice EU-a trebaju podržavati nacionalne projekte, uključujući obuku i obrazovanje sportskih administratora u provedbi strategija rodne ravnopravnosti. To treba uključivati specifične mjere i alate u odnosu na tijela koja odlučuju, trenere, borbu protiv nasilja na osnovi roda, rodne stereotipe i ulogu medija.

••Sve zainteresirane strane trebaju o razvoju događaja (istraživanje, projekti, ocjene) u području rodne ravnopravnosti u sportu na nacionalnoj i europskoj razini izvijestiti Europski institut rodne ravnopravnosti i promatračko tijelo zaduženo za žene, sport i tjelesni odgoj, pod pokroviteljstvom UNESCO-a.

•• Promicati daljne istraživanje o rodnoj ravnopravnosti u sportu u zemljama članicama, koje pokriva ključna područja poput ravnopravne zastupljenosti trenerica i uvrštenje rodne ravnopravnosti u obrazovanje trenera, rodno uvjetovano nasilje i na specifičnim grupama siromašnih žena.

To istraživanje trebaju prikupiti i transparentnije koordinirati institucije poput Europskog instituta rodne ravnopravnosti i promatračkog tijela zaduženog za žene, sport i tjelesni odgoj, pod pokroviteljstvom UNESCO-a.

•• Olakšati uvrštenje Eurostatovih podataka o uključenosti žena i muškaraca u sport na različitim razinama u europskoj bazi podataka i statističkim anketama o rodnoj ravnopravnosti. U statistiku o sportu na nacionalnoj i europskoj razini trebaju biti uvršteni rodni pokazatelji na razinama sudjelovanja, volontiranja, rada, vodstva i treniranja.

•• Podržavati adaptaciju alata za strategiju rodne osviještenosti čineći ih prilagođenima, sukladnima i pristupačnima za sportske organizacije kako bi se ocijenile strategije, praksa i rezultati provedbe rodne ravnopravnosti u sportu. Podržavati razvoj interaktivne mreže, pravilnika dobre prakse i studija slučaja o tome kako primjenjivati specifične mjere i alate strategije rodne osviještenosti u sportu u Europi na podržanim projektima u tom području.

Europska komisija treba:

•• Promicati aktivno sudjelovanje žena u sportu na svim razinama u sklopu nacionalnih sportskih tjedana i Europskog tjedna sporta.

•• Podržavati europske aktivnosti mreža s fokusom na rodnu ravnopravnost u sportu radi podizanja svijesti, širenja dobre prakse i smjernica sportskim organizacijama. Osim toga, osigurati obuku, mentorstvo i unapređenje partnerstva s rodnim organizacijama i Vijećem Europe sukladno postojećim strategijama i smjernicama EU-a.

•• Podržavati međunacionalne inicijative (studije, seminari, projekti) koje se usredotočuju na provedbu nacionalnih i međunarodnih strateških akcija u sklopu programa EU-a za financiranje, s naglaskom na odlučivanje u sportskim vladajućim tijelima, treniranju i borbi protiv rodno uvjetovanog nasilja i negativnim stereotipima u sportu.

49

Rodna ravnopravnost u sportu Prijedlog za strateške akcije 2014.-2020.

Dodatak I. Glosar Rod označava društvene odnose između muškaraca i žena. Upućuje na odnos između muškaraca i žena, dječaka i djevojčica i kako je to društveno izgrađeno. Rodne su uloge dinamične i mijenjaju se s vremenom.

Rodno uvjetovano nasilje definira se kao nasilje usmjereno protiv osobe zbog roda te osobe (uključujući rodni identitet/rodno izražavanje) ili kao nasilje koje utječe nerazmjerno na osobe određenog roda. U ovom izvješću to uključuje seksualno nasilje (uključujući silovanje, seksualni napad, zlostavljanje i uznemiravanje).

Rodna ravnopravnost rezultat je izostanka diskriminacije na osnovi spola osobe u mogućnostima i dodjeli resursa, pogodnosti ili pristupa uslugama.

Rodna jednakost ima za posljedicu osiguranje pravičnosti i pravde u raspodjeli pogodnosti i odgovornosti među ženama i muškarcima. Koncept potvrđuje da žene i muškarci imaju različite potrebe i moć i da se te razlike trebaju identificirati i pozabaviti se njima tako da se ispravi neravnoteža među spolovima.

Rodno uvjetovano uznemiravanje označava neugodno ponašanje povezano s rodom osobe, čiji je učinak ili svrha vrijeđanje dostojanstva druge osobe.

Rodni identitet je osjećaj osobe da bude muško ili žensko, koji je rezultat kombinacije genetskog utjecaja i utjecaja okoline i koncepta osobe da je muškarac i muški ili žena i ženski ili podvojena osoba.

Rodne uloge naučena su ponašanja u danom društvu/zajednici ili drugoj posebnoj

50

grupi koje uvjetuje koje se aktivnosti, zadaci i odgovornosti poimaju kao muški ili ženski. Na rodne uloge utječe dob, klasa, rasa, etnička pripadnosti ili religija, a isto tako geografska, ekonomska i politička okolina.

Do promjena u rodnim ulogama često dolazi kao odgovor na promjenjive ekonomske, društvene ili političke okolnosti. I muškarci i žene imaju višestruke uloge u društvu.

Rodne uloge žena mogu se identificirati kao reproduktivne, produktivne i uloge upravljanja zajednicom, dok se muške kategoriziraju kao produktivne ili vođenje politike zajednice. Muškarci se mogu fokusirati na osobitu produktivnu ulogu i mogu igrati višestruke uloge jednu nakon druge. Žene, suprotno od muškaraca, moraju igrati uloge simultano i uravnotežiti konkurentno polaganje prava na vrijeme svake od njih.

Intersekcionalnost se odnosi na situaciju u kojoj djeluju različita područja i u interakciji su jedno s drugim u isto vrijeme na takav način da su nerazdvojivi. Oblik društvenog ponašanja žena i muškaraca često ide zajedno s drugim (nejednakim) odnosima moći zbog etničke pripadnosti, religije, kulture, invalidnosti, seksualne orijentacije i dobi.

Višestruku diskriminaciju u tom kontekstu treba razumjeti kao kombinaciju diskriminacije na osnovi spola, rasnog ili etničkog porijekla, religije ili vjerovanja, invalidnosti, dobi ili seksualne orijentacije.

Seksualno zlostavljanje označava prijevaru, prisilu ili primoravanje osobe na seksualnu aktivnost koju osoba ne želi ili nije dovoljno zrela da pristane.

Seksualno uznemiravanje odnosi se na ponašanje seksualne prirode koje je neželjeno, iskorištavajuće, degradirajuće, prisilno ili nasilno.

Dodatak II. Primjer smjernica za nacionalni akcijski plan o rodno uvjetovanom nasilju u sportu Strategija treba uključivati: •• Definiciju misije o pravima sportaša •• Definicije rodno uvjetovanog seksualnog uznemiravnja i zlostavljanja •• Postupke angažiranja •• Postupke podnošenja žalbi •• Disciplinske, upravne i žalbene postupke

•• Identificiranje i bavljenje mogućim zaprekama za uspješnu provedbu •• Navođenje kako se treba pratiti strategija u budućnosti, identificirajući što se može mjeriti, tko, kako i kada; kriteriji za uspjeh mjerenja i kad će se revidirati i ažurirati •• Priznavanje potreba svih uključenih i moguće zapreke s kojima se mogu suočiti i potrebe koje mogu imati (kao što je jezična komunikacija, invaliditet itd.)

•• Istraživanje pogodnosti registara i provjere kriminalnih dosjea •• Podjela informacija roditeljima, sportašima i trenerima

•• Razrješenje, suspenziju i vraćanje na radno mjesto

•• Jačanje veza s agencijama za zaštitu djece

•• Postupke prosljeđivanja i izvještavanja

•• Širenje i nagrađivanje dobre prakse

•• Definiciju misije dužnosti skrbi

•• Naručivanje istraživanja radi povećanja znanja

•• Etički kodeks i praksu •• Smjernice o bavljenju medijima

Poziv na stratešku akciju iz Vilniusa

•• Upute o samozaštiti za radnike i volontere

Stručnjaci i zainteresirane strane za rodnu ravnopravnost u sportu pozivaju na sljedeće strateške akcije:

•• Upute o normama dodira, intimnoj brizi i međuljudskim granicama

Strateške akcije u području rodne ravnopravnosti u sportu na nacionalnoj razini

•• Proračun za borbu protiv rodno uvjetovanog seksualnog uznemiravanja i zlostavljanja Treba isto uključivati planove za:

•• Nacionalna sportska vladajuća tijela u svakoj zemlji članici EU-a i povezane države u Europi napravili su i zadržali plan strateških akcija o rodnoj ravnopravnosti u sportu 2016. da bi ostvarili ciljeve 2020.

•• Identificiranje uključenih ljudi/radnih mjesta i njihovih odgovornosti

•• Plan strateških akcija svraća pozornost na specifične akcije o rodnoj ravnoteži u od-

•• Upute o navodima, objavama i povjerljivosti

51

Rodna ravnopravnost u sportu Prijedlog za strateške akcije 2014.-2020.

lučivanju, treniranju, rodno uvjetovanom nasilju, borbi protiv rodnih stereotipa u sportu (u medijima) i rodno osviještenoj politici u sportu kako bi se olakšala provedba rodne ravnopravnosti u sportu konkretnim mjerama i akcijama.

•• Uspostaviti zakonodavstvo tamo gdje ne postoji glede rodno uvjetovanog nasilja u sportu i zatražiti od svih sportskih saveza/udruženja da razviju i primjenjuju obvezne postupke kad dođe do seksualnog uznemiravnja i zlostavljanja.

•• Vijest o planu treba biti objavljena u svim sportskim promotivnim kampanjama i obrazovnim materijalima za donositelje odluka i trenere u sportu.

•• Ojačati suradnju između sportskih organizacija i medija s ciljem razvoja visokokvalitetnih ženskih natjecanja. Podržati i stvoriti radnu grupu s više zainteresiranih strana ili platformu za rodnu ravnopravnost u sportskim medijima.

•• Nacionalna sportska vladajuća tijela razvijaju nacionalne smjernice za vladine i nevladine organizacije za provedbu specifičnih akcija i rodno osviještenu politiku u sportu.

•• Sportska tijela podržavaju projekte i inicijative koji doprinose ciljevima nacionalnih planova strateških akcija i koriste ekspertizu i resurse rodnih organizacija i lokalnih tijela.

•• Nacionalna sportska vladajuća tijela trebaju promicati provedbu propisa ili mjera za postizanje 40 % zastupljenosti žena na položajima na kojima se odlučuje do 2020. godine, kao prvog koraka rodne raspodjele upravljačkih odbora koja se temelji na rodnoj raspodjeli među članovima, ali s barem dvoje predstavnika žena i muškaraca u odborima s više od tri člana.

•• Transparentni postupci skloni rodnoj ravnopravnosti da se oglašavaju mjesta na položajima na kojima se odlučuje u odborima, komisijama, menadžmentu i među trenerima, uključujući postupke izbora i strategije ljudskih resursa trebaju se koristiti do 2018. Žene i muškarci trebaju biti zastupljeni u odborima koji nominiraju kandidate za položaje na kojima se odlučuje na vladajućim i trenerskim položajima.

•• Razviti i primijeniti preventivne alate i pomoćne usluge za žrtve rodno uvjetovanog nasilja u sportu.

52

•• Potaknuti zemlje članice na dodjelu financijskih sredstava iz nacionalnih proračuna i Europskog socijalnog fonda projektima (civilnog društva/obrazovnog establišmenta/ medija zajednice) za promidžbu povećanog medijskog prijenosa i pravičnog prikazivanja ženskih sportskih projekata.

Strateške akcije u području rodne ravnopravnosti u sportu na europskoj razini •• Europska komisija, na osnovi podrške Vijeća i zemalja članica i dogovora europskih zainteresiranih strana u području rodne ravnopravnosti i sporta, razvija europski strateški plan kako bi se postigla rodna ravnopravnost u sportu, koji je na snazi od 2016. u podržavanju nacionalne i europske strateške i inovativne inicijative do 2020.

•• Plan posvećuje osobitu pažnju specifičnim akcijama o rodnoj ravnoteži u odlučivanju, treniranju, rodno uvjetovanom nasilju, borbi protiv rodnih stereotipa u sportu i rodno osviještenih politika u sportu.

•• Plan se treba temeljiti na mjerama analitičkog instrumenta SMART i uključuje praćenje napretka i izvještavanje o njemu zemalja članica i sportskih organizacija svake tri godine.

•• Pokrenuti popis preuzetih obveza za međunarodne sportske organizacije u Europi koji će obavijestiti Komisiju i europske zainteresirane strane u sportu o planiranim i identificiranim aktivnostima u području rodne ravnopravnosti u sportu. O tome se treba raspravljati barem svake treće godine na Sportskom forumu EU-a.

•• Olakšati europsku suradnju glede sigurnosne provjere za sve koji se prijavljuju za trenerske i volonterske položaje da bi se izbjegle prekogranične aktivnosti počinitelja rodno uvjetovanog nasilja u sportu.

•• Europska komisija treba razviti smjernice (konkretne akcije, dobru praksu i alate) koje bi mogle poduprijeti provedbu strateških akcija na europskoj razini i razvoj nacionalnih planova u zemljama članicama.

•• Postojeće istraživanje trebaju prikupiti i transparentnije koordinirati institucije poput Europskog instituta rodne ravnopravnosti i promatračkog tijela zaduženog za žene, sport i tjelesni odgoj, pod pokroviteljstvom UNESCO-a.

•• Dodatno se treba podržavati daljnje istraživanje o rodnoj ravnopravnosti u sportu.

•• Treba uspostaviti europske „radne grupe“ da bi se podržala i savjetovala vrhovna sportska tijela o provedbi specifičnih rodnih tema u sportu gdje je to potrebno, kao što je bavljenje seksualnim nasiljem u sportu.

•• Europska komisija i zainteresirane strane u sportu koje trebaju postati dio mandata Europskog instituta rodne ravnopravnosti trebaju podržati tu radnu grupu europske mreže za prevenciju rodno uvjetovanog seksualnog uznemiravanja i zlostavljanja u sportu.

Podržati projekte za provedbu nacionalnih i međunarodnih strateških akcija kroz sportski odlomak programa EU-a Erasmus+ s naglaskom na: -- primjenu rodne ravnopravnosti u strategijama za organizacije i administracije -- pomoćne mreže -- odlučivanje, treniranje, preventivne mjere o rodno uvjetovanom nasilju i poboljšanje medijskih prikaza i medijskog prenošenja ženskog sporta

•• Uključiti žene i muškarce u sport na različitim razinama u europskoj bazi podataka i statističkim anketama o rodnoj ravnopravnosti i statistici o sportu na nacionalnoj i europskoj razini, koja se temelji na rodnim pokazateljima o razinama sudjelovanja, volontiranja, rada, vodećih i trenerskih položaja.

•• Promicati provedbu načela dobrog upravljanja, uključujući rodnu ravnopravnost.

-- višestruku diskriminaciju i intersekcionalnost za specifične grupe žena u sportu.

53

Rodna ravnopravnost u sportu Prijedlog za strateške akcije 2014.-2020.

Dodatak III. Popis stručnjaka Ovaj prijedlog o rodnoj ravnopravnosti u sportu sastavila je ad hoc grupa stručnjaka u kojoj su sljedeće osobe: Sallie Barker, Europska nevladina sportska organizacija, Ujedinjeno Kraljevstvo Sarah Cohen, Sportski treneri, Ujedinjeno Kraljevstvo Kari Fasting, Norveška škola sportske znanosti, Norveška Karin Fehres, Njemački olimpijski sportski savez, Njemačka Evelina Georgiades, Europske žene i sport, Cipar Terhi Heinila, Međunarodna radna grupa o ženama i sportu, Finska Jana Janotova, Europska unija za emitiranje, Češka Republika Kalliopi Nedelkou, Ministarstvo kulture i sporta, Grčka Tine Rindum Teilmann, Međunarodni paraolimpijski odbor, Danska Astrid Vervaet, Flamanski odjel za kulturu mladih, Sport i mediji, Belgija Joana Žukowska-Easton, Ministarstvo turizma i sporta, Poljska Grupom stručnjaka predsjedala je sportska jedinica Ravnateljstva za obrazovanje i kulturu Europske komisije, koja je imala ulogu tajništva. Predstavnici Europske komisije ravnateljstva pravde i Vijeće Europe prisustvovali su sastancima kao promatrači.

O nacrtu prijedloga raspravljalo se sa 100 stručnjaka i zainteresiranih strana na Konferenciji EU-a o rodnoj ravnopravnosti u sportu, održanoj 3. i 4. prosinca 2013. u Vilniusu, Litva.

Logističke troškove grupe stručnjaka i konferencije u Vilniusu snosila je Europska komisija.

54

Izdavač Hrvatski olimpijski odbor (HOO) Trg Krešimira Ćosića 11 10 000 Zagreb, Hrvatska www.hoo.hr Za izdavača Josip Čop, glavni tajnik Glavna urednica izdanja Morana Paliković Gruden Uredništvo Gordana Borko Helena Štimac Radin Ljiljana Ujlaki Šubić Ratko Cvetnić Radica Jurkin Prijevod s originala Ljiljana Ujlaki Šubić (HOO) Lektura i korektura Marijana Mikašinović Jambrović Grafičko oblikovanje M 14 Zagreb, Gundulićeva 22, 10 000 Zagreb Fotografije IOC, YOG, EYOF, Freepix, NOC Belgium, arhiva HOO-a Tisak Kvadrat I krug d.o.o.

Zatišje 81, 10 000 Zagreb, Hrvatska Naklada 500 primjeraka Izvornik: Gender Equality in Sport Proposal for Strategic Actions 2014 – 2020

Copyright @ European Commission / EU Commissioner for Education, Culture, Multilingualism, Youth and Sport, Brussels 2014.

ISBN 978-92-79-38151-5. www.ec.europa.eu Prvo hrvatsko izdanje: Rodna ravnopravnost u sportu – Prijedlog za strateške akcije 2014. ‒ 2020., Hrvatski olimpijski odbor/Komisija za ravnopravnost spolova, Zagreb, listopad 2018.

Hrvatski olimpijski odbor odgovoran je isključivo za prijevod na hrvatski jezik.

ISBN 978-953-7912-06-2 CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 001009584.

www.hoo.hr