Rije~ urednika SADR`AJ
Dragi ~itatelji
Rije~ urednika ..................................... 1
I ove godine o blagdanu Uzvi{enja Svetog Kri`a izlazimo kao dvobroj. Svakako, sredi{nji doga|aj proteklog razdoblja je prvo sve}eni~ko re|enje u Sisa~koj katedrali. Toga dana trojica |akona, Mato Malekinu{i}, Ivan Grbe{i} i Robert Jonji} primili su red prezbiterata polaganjem ruku sisa~kog biskupa mons. Vlade Ko{i}a. U bogatoj rubrici „@ivost `upe“ na}i }ete i nekoliko op{irnijih tekstova o pojedinim doga|ajima. Tako na{i mladi javljaju o susretu hrvatske katoli~ke mlade`i u Zadru, te o ljetnoj {koli za `upne animatore u Malom Lo{inju. Pratimo i glazbene doga|aje u Katedrali kao i predstavljanje knjige „Santo subito“ o Ivanu Pavlu II. poznatog novinara Hrvatskog katoli~kog radija Domagoja Peji}a. U ovom dvobroju vra}amo se u XVI. stolje}e i govorimo o slavnoj Bitki kod Siska i nekim zanimljivostima vezanim uz nju. Fra Darko Tepert pi{e o apostolu Jakovu Zebedejevu, bratu apostola i evan|elista Ivana. Vjerujem da }e mnogi sa zanimanjem i rado{}u pro~itati razgovor s dugogodi{njim `upnikom ove Župe pre~. Alojzijem Petranovi}em koji je u mirovini, te s ~asnom sestrom Vjekoslavom, jedinom pripadnicom reda Sestara misionarki ljubavi iz na{e Biskupije, poznatijima kao sestre bla`ene Majke Terezije. I ove godine najmla|i pjeva~i na{e Župe sudjelovali su na Zlatnoj harfi, ali i na jo{ nekim smotrama dje~jih zborova o ~emu tako|er mo`ete ~itati. Nadamo se da }e svatko prona}i ne{to zanimljivo za sebe.
Rije~ `upnika ...................................... 2 Živost `upe ......................................... 3 Crkva se ne treba bojati ni za svoju budu}nost ni za budu}nost vremena koje dolazi .........................................12 Nebo je bilo blagonaklono prema 30.000 mladih ....................................14 Sve~ano obilježen blagdan sv. Antuna, u MO Galdovo Kaptolsko ....................16 Kreativno i duhovno zajedni{tvo mladih Sisa~ke biskupije .....................18 Dravogradski most, put u Bleiburg ......20 Zvona Sisa~ke katedrale - predzi|e kr{}anstva ..........................................22 Ivan Pavao II - sje}anja .......................23 ...dotaknuli nas svojom slatko}om pjevnosti ............................................24 Tebi uvijek kli~u - o Bistri~ka Mati.......26 ^estitka starijima ................................27 ^estitka kr{tenima/vjen~anima ...........30 Prvopri~esnici/krizmanici ...................33 Intervju s. Vjekoslava .........................34 Iz `ivota Biskupije ..............................40 Hod sa Svetim Ocem ..........................42 Iz povijesti .........................................46 Intervju ..............................................51 @ivot u Duhu......................................56 Skandinavka.......................................64
Kri` ljubavi – list `upe Uzvi{enja svetog Kri`a • Sisak, Trg bana J. Jela~i}a 1 Tel 044/523-196 fax. 044/521-311 • www.svetikrizsisak.hr • E-mail: sveti.kriz@hi.t-com.hr Glavni i odgovorni urednik: Antun Sente, ml., `upnik • Glavni urednik: Zoran Crljenica • Grafi~ki urednik: Alem Bio~i} Ure|iva~ki kolegij: Alojzije Petranovi}, Lojzo Buturac, Anica Potkonjak, Ivanka Palac, Mato Malekinu{i}, Spomenka Juri}, Nikolina Mesi}, Marko Mihali} • Lektor Bo{ko Zeli} • Fotografije: Miroslav Ki{ – Mimi, Bla`enka Sunte{i}, @eljko Rakari}, Stjepan Vego • Tekstove i fotografije ne vra}amo. • Naklada: 1000 primjeraka
1
Rije~ `upnika Dragi moji Si{~ani! Mladi pred vratima Katedrale U ono vrijeme ljudi su za Isusa zadivljeni govorili: „Gluhima daje ~uti, a nijemima govoriti!“ (Mk 7, 37)
foto: M. Ki{
O
2
prostite dragi ljudi, {to }u vam opet pisati o mladima koje susre}em pored na{e Katedrale. I ova zgoda iz Isusova `ivota nuka me da o njima razmi{ljam. Siguran sam da ih i vi u svojim okolinama primje}ujete. Izazov su mi kao sve}eniku i kao ~ovjeku, zapravo kao kr{}aninu. Osje}am odgovornost za njih. Znam, dobro znam da su odraz obitelji iz kojih proizlaze, da na njihovo pona{anje utje~u svakakve poruke medija, sve ja to dobro znam, ali isto tako znam da sam se ovih ljetnih dana redovito s njima susretao. Sjede nam na stubama `upnog doma, koje nakon njih ~esto ~istimo. Slu{aju}i njihove razgovore u kojemu ~esto zna biti i te{kih psovki, slu{aju}i o njima razna izvje{}a, saznajem da su sasvim razli~iti od umiljate i dobrohotne djece i mlade`i, ka`em djece jer mnogi su tek sedmi razred osnovne {kole. Ima tu podosta alkohola, na|e se u njih svakakvih cigareta, ne odnose se ba{ pristojno prema prolaznicima ako ih pogledaju kako im ne odgovara, u trenucima divlja{tva i razbijanja tu|ih stvari slo`no ustaju u obranu jedan drugoga pred ~uvarima javnog reda i mira. Znaju}i sve to, siguran sam da su i oni, ti na{i mladi, itekako potrebni Kristovog otvaranja u{i. Jer dijete ili mlada osoba ~ini ono {to vidi u starijih, ono {to je u njoj odgojeno. Da, siguran sam da Krist ba{ njima treba otvoriti u{i i o~i kako bi slu{ali i vidjeli suprotno od onoga {to pokazuju. Kako bi u njih u{la Ljubav. Ujedno se pitam za{to Isus i njima ne otvara o~i i u{i kao {to je to radio prije dvije tisu}e godina? ^itaju}i ponovno taj isti odlomaka Markova evan|elja uo~io sam va`nu re~enicu. „Donesu mu nekog gluhog mucavca“ Dakle, nije Isus sam do{ao do njega, oni – ljudi su mu ga donijeli i stavili pred njega. Jer su shvatili da mu je potrebna pomo} i da to Krist mo`e izlije~iti. Vi{e puta se i sam pitam vjerujem li ja kao oni. Zar je va`no kakve je vrste za~epljenje kanala, da li onog tjelesnog {to prije~i glasu doprijeti do mo`danog sredi{ta ili onog duhovnog koji prije~i poruku ljubavi. Evan|elist Marko dalje izvje{tava, On Krist, ga uzme nasamo … i ka`e mu Effata – otvori se … i stane govoriti razgovijetno.“ Razumjeli su ga. Zar nije jednostavno?, ako ne razumijemo ~ovjeka pored sebe ma kakvu god nam poruku oda{iljao - ili sebe ili njega trebamo donijeti do Isusa. Mogu}e je, vidjeh to. Va{ `upnik Antun
@ivost `upe U srijedu 31. o`ujka Caritas katedralne `upe Uzvi{enja Sv. Kri`a i suradnici katedralne `upe u Sisku organizirali su tradicionalni Uskr{nJi ru~ak za siroma{nije `upljane u Velikoj dvorani Pastoralnog centra. Podjeli 200-tinjak porcija ukusnog gula{a, koje su pomogli skuhati djelatnici Hotela Panonija pridru`io se i sisa~ki biskup Vlado Ko{i} s katedralnim `upnikom mr. Antunom Senteom.
Na Veliki ~etvrtak, 1. travnja, prvi put u obnovljenoj Sisa~koj biskupiji u katedrali Uzvi{enja sv. Kri`a u Sisku slavljena je Misa posvete ulja na kojoj je pedesetak sve}enika pred svojim biskupom Vladom Ko{i}em obnovilo sve}eni~ka obe}anja. Na dan ustanove sve}eni~kog poziva, biskup Ko{i} u propovijedi je pozvao svoje sve}enike da se sjete svojega re|enja, mlade mise i obnove obe}anja koja su dali Bogu. Istog dana misu ve~ere Gospodnje predvodio je biskup obnovljene Sisa~ke biskupije mons. dr. Vlado Ko{i} prvi put u sisa~koj katedrali Uzvi{enja Sv. Kri`a. U prigodnoj
foto: S. Vego
foto: M. Ki{
foto: M. Zaloker
U subotu 27. o`ujka uo~i Cvjetnice mons. dr. Vlado Ko{i}, sisa~ki biskup predvodio je kri`ni put s mladima Sisa~kog dekanata. Mladi su ~itali razmatranja i pjevali prigodne pjesme a molio lijepi jr broj mladih vjernika zajedno s biskupom i{ao od postaje do postaje oko sisa~ke katedrale Uzvi{enja Svetog Kri`a. Posebnost ovog kri`nog puta je u tome {to se moli na prostoru gdje subotom nave~er stotine mladih provode svoje no}ne izlaske, ~esto pod problemati~nim okolnostima.
3
@ivost `upe
foto: S. Vego
U subotu 3. travnja na vazmeno bdijenje u sisa~koj katedrali Uzvi{enja Svetog Kri`a biskup sisa~ki mons. dr. Vlado ko{i} predslavio je liturgiju i krstio 5 odraslih osoba, te podjelio sedmorici ve} kr{tenih osoba sakrament svete potvrde. U prigodnoj homiliji po sebno se obra}aju}i novokr{tenicima biskup Vlado im je naglasio: „Znajte da od danas postadoste novi ljudi, i da je i vama upu}ena ova rije~ sv. Pavla: „hodimo u novosti `ivota!“
Na svetkovinu Uskrsa 4. travnja u sisa~koj katedrali Uzvi{enja Svetog Kri`a mons. Vlado Ko{i} predslavio je euharistijsko
4
slavlje u koncelebraciji s mr. Antunom Senteom, katedralnim `upnikom i pre~. Alojzijem Petranovi}em, umirovljenim sve}enikom te s brojnim vjernim pukom grada Siska i Sisa~ke biskupije. U prigodnoj homiliji biskup Vlado je istaknuo kako je Uskrs stvar vjere, to jest povijesna ~injenica, ali nju razumije samo onaj koji vjeruje. Mo`da je zato i toliko te{ko mnogima prihvatiti danas Kristovo uskrsnu}e jer se za to tra`i vjera. Na Uskrsni ponedjeljak 5. travnja, odr`an je u katedrali Uzvi{enja Svetog Kri`a u Sisku VI. Susret `upnih zborova Sisa~kog dekanata. Susretu je prethodilo misno slavlje koje je predslavio vl~. Mladen Vuk, `upni vikar katedralne `upe u koncelebraciji s mr. Antunom Senteom, katedralnim `upnikom i vl~. Alojzijem Petranovi}em, umirovljenim sve}enikom. Nakon misnog slavlja predstavilo se 5 zborova Sisa~kog dekanata.
foto: S. Vego
foto: M. Zaloker
propovijedi sisa~ki biskup je istaknuo kako je ovo poseban dan, dan ustanove Ljubavi. Ljubav Bo`ja koja se objavila u Isusu Kristu doista se pokazala u svoj punini upravo na dan koji danas slavimo, upravo u otajstvu koje ve~eras obilje`avamo.
Na Bijelu nedjelju, 11. travnja zbor vara`dinske katedrale Chorus angelicus pod ravnanjem dirigenta An|elka Igreca animirao je pjevanje u sisa~koj katedrali Uzvi{enja svetog Kri`a u tijeku misnog slavlja koje je predvodio pre~. Bla` Horvat, rektor vara`dinske katedrale. Nakon misnog slavlja uprili~en je koncert na kojem su uz zbor nastupili i solisti Jelena Horvat – sopran solo, Lovorka Begovi} – harfa, Bo`ica Tu|an – orgulje, Borna [ercar – udaraljke, Zvonimir
@ivost `upe
foto: A. Sente
Lazar i Mario Maga{ – trublje te Jelena [kvorc i Ivan Magdaleni} – tromboni. U subotu 17. travnja mons. dr. Vlado Ko{i}, sisa~ki biskup, nazo~io je sredi{njoj godi{njoj sve~anosti Marijine legije Acies Sisa~ke kurije u sisa~koj katedrali. U svom obra}anju ~lanovima Marijine legije biskup Vlado uputio je zahvale za stalnu molitvu, te i dalje preporu~io u molitve sve ~lanove Sisa~ke crkve kako i {irenje Bo`je rije~i na podru~ju Sisa~ke biskupije.
foto: S. Vego
Istog dana mons dr. Vlado Ko{i}, biskup sisa~ki susreo se s krizmanicima Sisa~kog dekanata u Domu Kulture Kristalna kocka vedrine. Za tu prigodu pripremljen je prigodni program kojeg su izvodili sami krizmanici i mladi Sisa~kog dekanata u organizaciji vl~. Branka Koreti}a, povjerenika za pastoral mladih Sisa~ke biskupije.
U nedjelju 18. travnja u prostorima Velikog kaptola u Sisku otvorena je izlo`ba Tomislava Buntaka u organizaciji Galerije Kranj~ar u suradnji sa Sisa~kom biskupijom. Uz Bunatakove slike iz Pasionske ba{tine izlo`ene su po dvije slike Josipa Tiri}a i Sebastijnana Dra~i}a. O likovnosti izloženih djela govorio je Vanja Babi}, povjesni~ar umjetnosti. U ponedjeljak 19. travnja u Biskupijskom ordinarijatu u Sisku mons. dr. Vlado Ko{i}, sisa~ki biskup, u ime Sisa~ke biskupije potpisao je ugovor o projektiranju zgrade Velikog kaptola s gospo|om Zorom Salopek Baleti}, direktoricom projektnog ureda Matrica – arhitektura d.o.o iz Zagreba. Nakon pozivnog natje~aja u kojem su sudjelovala tri projektna ureda Povjerenstvo za prosudbu pristiglih ponuda ocijenilo je da je ponuda Projektnog ureda Matrica, najpovoljnija i najjeftinija. Istog dana u Pastoralnom centru Katedralne `upe u Sisku, svoju je prvu sjednicu pod predsjedanjem dr. sc. Darka Teperta, OFM, odr`ao Odbor za organizaciju simpozija o Sisa~koj biskupiji, kojega je osnovao mons. dr. Vlado Ko{i}. ^lanovi Odbora uz predsjednika dr. Teperta, doc. dr. sc. Slavko Sli{kovi}, OP, mr. sc. Antun Sente, ml., i Spomenka Juri}, dipl. arheolog izradili su okvirni plan Simpozija te u dogovoru s biskupom Vladom zaklju~ili da }e se Simpoziji odr`ati o prvoj godi{njici ponovne uspostave Sisa~ke biskupije 3. i 4. prosinca ove godine. U subotu 24. travnja Povjerenstvo za pastoral duhovnih zvanja Sisa~ke biskupije organiziralo je u Pastoralnom centru katedralne `upe Uzvi{enja Svetog Kri`a susret ministranata biskupije. Vrhunac susreta bilo je euharistijsko slavlje koje je predslavio mons. dr. Vlado Ko{i}, sisa~ki biskup u sisa~koj katedrali u koncelebraciji s Markom Cvitku{i}em, kancelarom, Mihilom Gojanijem, povjerenikom za pastoral duhovna zvanja, mr. Antunom Senteom, katedralnim
5
@ivost `upe
foto: S. Vego
`upnikom, Mladenom Vukom, `upnim vikarom i pre~. Alojzijem Petranovi}em, umirovljenim sve}enikom.
foto: M. Ki{
U nedjelju 25. travnja odr`an je 2. susret Odbora za organizaciju Zlatne harfe u Sisa~koj biskupiji u Pastoralnom centru Katedralne `upe. Tom prigodom dogovoreno je da }e se Zlatna harfa Sisa~ke biskupije odr`ati 6. lipnja u prostoru Starog grada i Pastoralnog centra Katedralne `upe. Na Zlatnoj harfi sudjelovat }e 6 `upnih dje~jih zborova: Kri` ljubavi, Marijani mali{ani, Plamen Svetog Lovre, Lojzekovi mali{ani, Župni dje~ji mali{ani iz Sela kod Siska i Stepin~evi mali{ani iz Zagreba. U srijedu 28. travnja mr. Antun Sente, ml., katedralni `upnik slavio je misu za zatvorenike Sisa~kog zatvora u prostorima zatvora. Uz dvadesetak zatvorenika misnom slavlju bile su nazo~ne i ~lanice Marijine Legije prezidija Ru`a otajstvena. Tom prigo-
6
dom zatvorenicima je podijeljeno nekoliko brojeva Glasa koncila kao i drugog duhovnog {tiva. U ~etvrtak 6. svibnja odr`an je Sve}eni~ki dan Sisa~ke biskupije. Na susretu sisa~kog biskupa Vlade Ko{i}a sa sve}enicima i |akonima svoje biskupije uvodno predavanje odr`ao je prof. dr. sc. @eljko Tanji} na temu: „Poslanje sve}enika danas”. Dr. Tanji} je upozorio na pote{ko}u u razumijevanju sve}enika danas jer sve}enik ne ulazi u sliku dana{njeg svijeta. U ~etvrtak 13. svibnja u sisa~koj katedrali Uzvi{enja Svetog Kri`a poznati novinar i radio voditelj Hrvatskog katoli~kog radija Domagoj Peji} predstavio je svoju knjigu “Santo Subito sje}anje na Ivana Pavla II.”. U nedjelju 16. svibnja u katedrali Uzvi{enja Svetog Kri`a u Sisku, osamdeset jedno dijete primilo je prvu svetu pri~est. U nedjelju 16. svibnja mu{ki komorni zbor, “Scherzo piano” pod vodstvom dirigenta Roberta Jakice, mag.mus. i orguljske pratnje Jelene Bla{kovi}, dipl. crkvene glazbenice, animirao je u sisa~koj katedrali Uzvi{enja Svetog Kri`a nedjeljno ve~ernje misno slavlje kojeg je predvodio vl~. Mladen Vuk. Nakon {to su nam uprili~ili misno slavlje, odr`ali su i kratak, ali zaista lijep koncert. U ponedjeljak 17. svibnja prire|eno je tradicionalno godi{nje jednodnevno hodo~asni~ko putovanje djelatnika, suradnika i volontera Caritasa Vara`dinske biskupije u Sisa~ku biskupiju. Hodo~a{}u se pridru`io i vara`dinski biskup mons. Josip Mrzljak, predsjednik Hrvatskoga Caritasa, koji je u sisa~koj katedrali Uzvi{enja Svetoga Kri`a predvodio svetu misu u zajedni{tvu s biskupom doma}inom mons. Vladom Ko{i}em i drugim sve}enicima. U subotu 22. svibnja Katedralni dje~ji zbor “Kri` ljubavi” sudjelovao je na smotri
@ivost `upe
Na duhove 23. svibnja biskup sisa~ki Vlado Ko{i} podijelio je u sisa~koj katedrali sakrament Svete potvrde 110-orici osma{a. „Ne bojte se! Duh vam Kristov, kojega danas primate u punini, daje me|u ostalim darovima i dar jakosti, da se ne bojite i da hrabro
svladavate sve protiv{tine i pote{ko}e u `ivotu“, rekao je tom prigodom biskup. Na duhovski ponedjeljak 25. svibnja na{u katedralu posjetilo je 50 hodo~asnika iz Njema~ke iz okolice grada Heidenheima predvo|eni vl~. Vilimom Koreti}em. U ~etvrtak 3. lipnja na svetkovinu Tijelova biskup sisa~ki Vlado Ko{i}, predslavio je misu i procesiju. „Mi `elimo pokr{}aniti ~itav svijet prolaze}i kroz trgove, ulice i parkove na{ih gradova i sela, nose}i u procesiji Krista u Pokaznici. @elimo svima doviknuti: mi smo s Kristom do{li i vama donijeti blagoslov! I vama `elimo re}i da ste i vi izabrani, blagoslovljeni, da ste i razlomljeni, ali darovani jedni drugima“, istaknuo je biskup u prigodnoj propovijedi. U petak 4. lipnja sve~ano je proslavljen blagdan za{titnika Sisa~ke biskupije Svetog Kvirina u istoimenoj crkvi u Sisku. Obzirom da se ove godine prvi put Sveti Kvirin slavi kao za{titnik obnovljene Sisa~ke biskupije u misnom slavlju koje je predslavio kardinal Josip Bozani}, metropolit i nadbiskup zagreba~ki uz mons.dr. Vladu Ko{i}a, sisa~kog biskupa, sudjelovalo je jo{ devet biskupa Zagreba~ke metropolije i susjednih biskupija, 70-ak sve}enika, te velik broj vjernika, pripadnika vatrogasnih i lova~kih dru{tava, udruga branitelja, ~lanova KUD-ova te ostalih udruga, vojske, policije, ali i velik broj mladih Sisa~ke biskupije.
foto: M. Ki{
foto: M. Ki{
`upnih dje~jih zborova Zlatna harfa u Sesvetama.
7
@ivost `upe
foto: M. Ki{
U nedjelju 6. lipnja u sisa~kom Starom gradu odr`ana je 26. Zlatna harfa ~iji je doma}in bila katedralna `upa Uzvi{enja Svetog Kri`a, a to je bila ujedno i prva Zlatna harfa u Sisa~koj biskupiji. Odazvalo se pet dje~jih zborova. Bilo je tu mali{ana (Lojzekovi mali{ani iz `upe Bla`enog Alojzija Stepinca u Buda{evu, Marijini mali{ani iz `upe Pohoda Bla`ene Djevice Marije u Sisku i kao gosti, Stepin~evi mali{ani iz `upe Bla`enog Alojzija Stepinca u Zagrebu), plami~aka (Plamen Svetog Lovre iz `upe Svetoga Lovre u Petrinji), a sve nadahnuto i pro`eto ljubavlju (Kri` ljubavi Katedralne `upe Uzvi{enja Svetog Kri`a u Sisku).
foto: A. Sente
U srijedu 9. lipnja pod predsjedanjem mons. dr. Vlade Ko{i}a odr`ana je prva konstituiraju}a sjednica Prezbiterskog vije}a Sisa~ke biskupije u prostorijama Katedralne `upe u Sisku. Na po~etku sjednice biskup Vlado uputio je pozdrav svim ~lanovima te
8
im zahvalio {to su prihvatili imenovanje u Prezbitersko vije}e Sisa~ke biskupije. Na prvoj sjednici se raspravljalo o novom ustroju Sisa~ke biskupije. U ~etvrtak 10. lipnja u prostorijama Ordinarijata Sisa~ke biskupije pod predsjedanjem mons. dr. Vlade Ko{i}a odr`ana je prva konstituiraju}a sjednica Ekonomskog vije}a Sisa~ke biskupije. Na po~etku sjednice biskup Vlado uputio je pozdrav svim ~lanovima te im zahvalio {to su prihvatili biti ~lanovi Ekonomskog vije}a Sisa~ke biskupije, nakon ~ega je prikazao du`nosti i obveze ~lanova kako ih odre|uje Zakonik kanonskog prava. U subotu 12. lipnja u Mjesnom odboru Galdovo Kaptolsko na sve~ani je na~in obilje`en blagdan Sv. Antuna Padovanskog. Svetu Misu je predslavio vl~. Mladen Vuk, a nadahnutu propovijed odr`ao je vl~. `upnik Antun Sente, uspore|uju}i `ivot i djelo Sv. Antuna sa svima stradalima, nestalima i poginulima u Domovinskom ratu, te na{u obvezu, posebno nas vjernika, da cjenimo te `rtve i doprinosimo boljitku me|u svim ljudima, a posebno onima koji su u duhovnoj pa i materijalnoj potrebi. U nedjelju 13. lipnja, dje~ji zbor Kri` ljubavi sudjelovao je na 8. Zlatnoj liri u `upi Bl. Alojzija Stepinca u Brestovju Novaki Rakitje.
@ivost `upe bitci napravile izvanrednu predstavu u kojoj su vjerujem, svi u`ivali.
foto: A. Sente
foto: A. Sente
U srijedu 16. lipnja u prostorijama Sisa~ke biskupije odr`an je {esti me|ureligijski susret visokih predstavnika vjerskih zajednica u Hrvatskoj. Susretom, razgovorom i dru`enjem prvenstveno `elimo vjernicima na{ih zajednica i cjelokupnoj javnosti posvjedo~iti na{u blizinu i na{e zajedni{tvo u ljudskoj i vjerni~koj dimenziji, te promicati kulturu me|ureligijskog dijaloga i suradnje poru~ili su sudionici susreta.
U ~etvrtak 17. lipnja pod predsjedanjem sisa~kog biskupa mons. dr. Vlade Ko{i}a odr`ana je u Biskupijskom ordinarijatu u Sisku prva, konstituiraju}a sjednica Zbora savjetnika Sisa~ke biskupije. ^lanovi tog biskupijskog tijela su: mons. Josip ]ori}, pre~. Marko Cvitku{i}, pre~. Zdravko Novak, pre~. Milan Begi}, vl~. Dragutin Papi} i fra Svetislav Krnjak. U petak 18. lipnja odr`an je Dan zahvale. Malo je re}i da je dan zahvale pro{ao odli~no. Zapo~eo je zahvalnim misnim slavljem, koje je predslavio vele~asni Mladen, a nadahnuto propovijedao na{ `upnik Toni, dok je u koncelebraciji bio pre~asni Alojzije, na kojem su sudjelovali svi djelatnici `upnih zajednica. Pravo iznena|enje pojavilo se odmah na samom po~etku predstavom mladih Sisa~ke biskupije pod vodstvom Spomenke Juri} i Nikoline Mesi}, koje su iz pri~e o Sisa~koj
U nedjelju, 20. lipnja biskup sisa~ki, mons. dr. Vlado Ko{i}, susreo se s vjerou~iteljima ponovno uspostavljene Sisa~ke biskupije. Susret je zapo~eo euharistijskim slavljem u sisa~koj katedrali Uzvi{enja Svetoga Kri`a kojem je nazo~ilo {ezdeset vjerou~iteljica i vjerou~itelja, ~lanova Vije}a vjerou~itelja Sisa~ko moslava~ke `upanije. U subotu 26. lipnja mons. dr. Vlado Ko{i}, sisa~ki biskup, u sisa~koj katedrali Uzvi{enja Svetog Kri`a predvodio je euharistijsko slavlje tijekom kojeg je zaredio za sve}enike Ivana Grbe{i}a, Roberta Jonji}a i Matu Malekinu{i}a. Bilo je to prvo re|enje sve}enika u sisa~koj katedrali otkako je ponovno o`ivljena Sisa~ka biskupija u kojemu je sudjelovalo sedamdesetak sve}enika me|u kojima su mons. dr. Stjepan Baloban, rektor Bogoslovnog sjemeni{ta u Zagrebu te don Dario Gervasi, vicerektor i don Mauro Cozzoli, duhovnik Papinskog rimskog bogoslovnog sjemeni{ta na Lateranu. U srijedu 30. lipnja mons. dr. Vlado Ko{i}, sisa~ki biskup, predslavio je u sisa~koj katedrali Uzvi{enja Svetog Kri`a misno slavlje povodom 25. obljetnice re|enja u zajedni{tvu sa svojim prijateljima srebrenomisnicima, te svojim profesorom akademikom Ivanom Golubom.
9
@ivost `upe U petak 16. srpnja `upljani katedralne `upe Uzvi{enja svetoga Kri`a u Sisku, predvo|eni svojim `upnikom Antunom, na sam dan Gospe od Karmela, hodo~astili su u samostan redovnica Bosonogih Karmeli}anki u Klo{tar – Ivani}u te posjetili samostan [kolskih sestara franjevki i `upnu crkvu Uznesenja BDM. U srijedu 4. kolovoza mr. Antun Sente, ml., katedralni `upnik slavio je misu za zatvorenike sisa~kog zatvora u prostorima zatvora. U subotu 7. kolovoza na{u katedralu i `upu posjetili su `upljani `upe Svetog \ur|a Ludbre{kog predvo|eni svojim `upnikom vl~. Vladom Borakom U subotu 21. kolovoza mons. dr. Vlado Ko{i}, biskup sisa~ki, predvodio je prvo hodo~a{}e Sisa~ke biskupije u Hrvatsko nacionalno sveti{te Mariju Bistricu. Sa sisa~kim biskupom Vladom Majci Bo`joj Bistri~koj hodo~astilo je preko tri tisu}e vjernika Sisa~ke biskupije predvo|enih svojim sve}enicima.
foto: M. Ki{
U ~etvrtak 1. srpnja u prostorima Biskupskog ordinarijata u Sisku, predsjednik Uprave [kolske knjige iz Zagreba Ante @u`ul i glavni koordinator projekta otvaranja Fakulteta medicinskog osoblja u Sisku Mariano Passerini, potpisali su Ugovor o davanju na kori{tenje zgrade biv{e tiskare u La|arskoj ulici ~iji je vlasnik [kolska knjiga, a u kojem }e, najkasnije idu}e godine za`ivjeti nova visoko{kolska ustanova. Potpisivanju je bio nazo~an i mons. Vlado Ko{i} sisa~ki biskup, te pater Aleandro Paritanti, provincijalni poglavar Dru`be sinova Bezgrje{ne. U petak 9. srpnja mons. dr. Vlado Ko{i}, sisa~ki biskup, pokrenuo je internetske stranice Sisa~ke biskupije na adresi www.biskupija-sisak.hr u prostorima ordinarijata Sisa~ke biskupije. U nedjelju 11. srpnja u katedrali Uzvi{enja Svetog Kri`a u Sisku, mons dr. Vlado Ko{i} krstio je Karlu Golombo{ 6. dijete u obitelji Vladimira i Aleksandre r. Bajramovi}. Obitelji Golombo{ biskup Vlado darovao je ilustriranu bibliju te 3000 kuna.
10
@ivost `upe sjemeni{tarac, te poslije mature na Katoli~ki bogoslovni fakultet kao sve}eni~ki kandidat tada{nje Zagreba~ke nadbiskupije. Diplomirao je 2009. godine i te iste godine, 4. travnja, zare|en je za |akona u Krapini. Svoj pastoralni praktikum kao |akon vr{io je u `upi Navje{tenja BDM u Velikoj Gorici i u `upi Sv. Bla`a u Zagrebu. Za sve}enika je zare|en 26. lipnja 2010. godine kao sve}enik ponovno uspostavljene Sisa~ke biskupije. Mladu misu proslavio je 11. srpnja 2010. u Popova~i U nedjelju 5. rujna na{a je Župa sudjelovala u slavlju sredi{nje proslave 600. obljetnice posebnoga {tovanja Krvi Kri-
Zagrebu. Djetinjstvo je proveo u Popova~i, gdje je poha|ao i osnovnu {kolu. Nakon zavr{ene osnovne {kole upisao se u Nadbiskupsku klasi~nu gimnaziju na [alati kao
stove u Ludbregu. Prvo je to na{e hodo~a{}e kao katedralne `upe Sisa~ke biskupije. Hodo~a{}e je organizirano ususret 600-toj godi{njici sveti{ta Predragocjene Krvi Kristove. U nedjelju 5. rujna u katedrali Svetoga kri`a sisa~ki je biskup mons. Vlado Ko{i} predvodio sve~ano liturgijsko slavlje tijekom kojega je uru~io trajne kanonske mandate vjerou~iteljima sisa~ke biskupije za pou~avanje katoli~kog vjeronauka u osnovnim i srednjim {kolama. Potom je uslijedio susret vjerou~itelja s biskupom Ko{i}em u prostorima katedralne `upe. U svojoj homiliji biskup je naglasio osobitosti i va`nost vjerou~iteljskog poziva u na{im {kolama.
foto: M. Pokas
foto: M. Ki{
U nedjelju 22. kolovoza oprostili smo se od vl~. Mladena Vuka, dosada{njeg `upnog vikara Katedralne `upe. Odlukom biskupa Ko{i}a vl~. Mladen preuzeo je du`nost upravitelja novoosnovane `upe Sv. Antuna Padovanskog u Odri Sisa~koj. U subotu 28. kolovoza sve~ano je obilje`eno obla~enje fra Domagoja Polon{}aka u habit dominikanskog reda u crkvi Svetog Dominika u Dubroniku. U nedjelju 29. kolovoza tijekom misnih slavlja predstavio nam se novi `upni vikar vl~. Mato Malekinu{i}. Vl~. Mato Malekinu{i} 2010., ro|en je 31. sije~nja 1985. godine u
11
@ivost `upe CRKVA SE NE TREBA BOJATI NI ZA SVOJU BUDU]NOST NI ZA BUDU]NOST VREMENA KOJE DOLAZI Susret biskupa i krizmanika
D
rani, lijeni, bezobrazni i neodgojeni ljudi odraz nas samih, na{ega vremena i na{ega svijeta – svijeta odraslih? U jednom sam kratkom razdoblju ovoga prolje}a imala priliku upoznati posve druga~ije mlade ljude od onih koje sam spomenula u uvodnom ulomku. Bili su to mladi koji su sudjelovali u programu Susreta biskupa i krizmanika Sisa~kog dekanata. Za tu se prigodu ponovo okupio Zbor mladih
foto: S. Vego
anas se ~esto u svakodnevnoj komunikaciji mogu ~uti kritike na ra~un mladih ljudi. Govori se o njima da su tromi, nezainteresirani, lijeni; da su bezobrazni i neodgojeni. No pitamo li se u kratkim pauzama koje, nadam se, uzimamo od kritiziranja tko odgaja te mlade ljude, tko ih usmjerava i tko im usa|uje, ili im propu{ta usaditi, vrijednosti na kojima bi trebali izgraditi svoj `ivot? Nisu li zapravo ti mladi tromi, nezainteresi-
12
@ivost `upe I ti su mladi ljudi u subotu, 17. travnja 2010., ponosno i hrabro, s malom koli~inom pozitivne treme stali pred svog biskupa, svoje sve}enike i svoje prijatelje, simboli~no prikazali silazak darova Duha Svetoga i odigrali kratki ske~ koji je govorio o tome {to sve ~ovjeka mo`e udaljiti od Boga i kako Bog nikada ne odustaje od ~ovjeka nego se svim snagama trudi vratiti ga nazad, u svoj zagrljaj, u svoju sigurnost. Mislim da je tu va`no istaknuti da ni u publici nisu sjedili problemati~ni krizmanici. Svi oni su pratili su program, smijali se kada se trebalo smijati, bili tiho i promi{ljali onda kada je to trebalo. Ako zaista stoji izjava da su mladi slika svijeta odraslih, onda se iz toga mo`e izvu}i i analogija da su mladi slika Crkve. A s ovakvim, kreativnim, radosnim i iskrenim mladim ljudima mladi u svojim redovima Crkva se ne treba bojati ni za svoju budu}nost ni za budu}nost vremena koje dolazi.
Nikolina Mesi}
foto: S. Vego
Sisa~kog dekanata. Jedne sam ve~eri u{la u katedralu na njihovu probu i ~ula kako pjevaju ve} svima, pa tako i meni, jako poznatu pjesmu „Rijeke `ive vode“. Me|utim, svi ti glasovi koji su se trudili pjevati {to bolje, kvalitetnije i ljep{e, sva ta poznata lica koja su se stopila u jedno lice – lice zajedni{tva, sama ta slika mladosti, vjere, truda i ljepote utjecala je na to da se meni u~inilo kao da tu, nebrojeno puta odslu{anu i otpjevanu pjesmu ~ujem i do`ivljavam prvi puta u `ivoti s trncima iskrene radosti u srcu. U programu je sudjelovalo i dvadesetak krizmanika. Njih se, vrlo ~esto, ozna~ava kao najproblemati~niju skupinu u pastoralu. A opet, ja nisam uop}e imala iskustva s tim, problemati~nim krizmanicima. Naprotiv, susrela sam se s krizmanicima koji su redovito dolazili na probe, na probama su sami davali prijedloge i tako osmi{ljavali ve} donekle zaokru`en program; susrela sam se s krizmanicima koji su se radovali, kojima ni{ta nije bilo te{ko, ni{ta glupo, ni na {to nisu frnjili nosevima, a bili su tu`ni jedino kada sami nisu bili zadovoljni na~inom na koji su ne{to izveli.
13
@ivost `upe NEBO JE BILO BLAGONAKLONO PREMA 30 000 MLADIH Nacionalni susret hrvatske katoli~ke mlade`i u Zadru 2010. godine.
U
subotu 8. svibnja 2010. godine rano ujutro mladi iz cijele Hrvatske i Bosne i Hercegovine krenuli su na dugo o~ekivani, ali i dugo pripremani Susret hrvatske katoli~ke mlade`i u Zadru. Iz Sisa~ke biskupije pristiglo je preko 1 000 mladih. Iako se u jednom trenutku govorilo i o otkazivanju Susreta zbog smrti zadarskog nadbiskupa Ivana Pren|e, radost je nadvladala smrt, a himna susreta: „Da radost bude potpuna.“ posve}ena je upravo pokojnom Nadbiskupu. Mladi iz Sisa~ke biskupije stigli su u Zadar oko 11 sati gdje ih je, sli~no kao i za
14
proslavu uspostave Biskupije u Sisku, do~ekalo vla`no i hladno vrijeme. Ali ni ki{a nije isprala osmijeh s lica ljubaznih doma}ina, mladih volontera iz Zadarske nadbiskupije. Volonteri su usmjeravali mlade prema Poluotoku, preko stare gradske jezgre do Rive. Oko 14 sati krenula je procesija sa zadarske Rive prema Stadionu Vi{njik s kri`em Godine mladih, zastavom Susreta i zastavama na{ih Sisa~kih dekanata na ~elu. U 16 sati po~ela je molitva krunice predvo|ena mladima iz na{ih metropolija, uslijedila je pozdravna rije~ mons. @elimira Pulji}a, zadarskog nadbiskupa i dr. Zvonimira Vran-
@ivost `upe
~i}a, zadarskog gradona~elnika. Na samom po~etku je {ibenski biskup, mons. Ante Ivas, predsjednik Vije}a HBK za mlade, okupljene pozdravio toplim rije~ima: „Ja nemam rije~i utjehe, vi ste na{a utjeha!“ Nebo je bilo blagonaklono prema 30 000 mladih koji su se okupili na Stadionu pa je i ki{a prestala padati prije sv. mise koju je predvodio mons. @elimir Pulji}, zadarski nadbiskup. Samo misno slavlje animirao je Zbor mladih Zadarske nadbiskupije „Sv. Kr{evan“. Po zavr{etku misnog slavlja svi su se uputili prema Zadru ili okolici gdje su uz pomo} svojih animatora bili smje{teni u obitelji koje su ih velikodu{no primile i pogostile. Nin: Drugoga dana susret je nastavljen u ne{to druga~ijem obliku, nasuprot velikom broju
mladih okupljenom na jednom mjestu, drugi dan su mladi bili u manjim sredinama, `upnim zajednicama i obiteljima te tamo osjetili kakav je `ivot upravo u toj u`oj sredini. Mladi iz Siska bili su smje{teni u Ninu, gradi}u drevne povijesti udaljenom 15 kilometara od Zadra. Ujutro je sv. misa slu`ena u `upnoj crkvi u Ninu, a predvodio ju je mjesni `upnik, don [ime Kevri}. S doma}inima je nakon mise svatko prema volji obi{ao grad ili druge znamenitosti. Kasnije su se svi uputili svojim doma}inima na obiteljski ru~ak prije nego krenu prema svojim domovima. Ljubazni doma}ini su se potrudili i napravili ukusna jela za svoje goste koje su prihvatili kao svoje kako bi upravo na{a radost bila potpuna. Patrik Kova~i}
15
@ivost `upe SVE^ANO OBILJE@EN BLAGDAN SV. ANTUNA, U MO GALDOVO KAPTOLSKO ana 12. lipnja ove godine u Mjesnom odboru Galdovo Kaptolsko na sve~ani na~in je obilje`en blagdan Sv. Antuna Padovanskog. Sveti Antun je voljen i {tovan svetac. U Galdovu Kaptolskom postoji ve} preko 80 godina mala kapelica posve}ena upravo tom svecu. Sagra|ena je kao zahvala mje{tana za sva dobro~instva primljena od Boga. Dugi niz godina, od izgradnje pa do 50-tih godina pro{log stolje}a, redovito su se jednom godi{nje odr`avale ve~ernje molitve, tzv. ve~ernjice, kao znak zahvale Bo`jeg blagoslova za sva dobra u `ivotu i radu. Skup je obi~no zavr{avao pu~kim slavljem. Unazad tri godine, uz zalaganje katedralnog `upnika mr. sc. Antuna Sente ml. (tada `upnika župe Uzvi{enja svetog Kri`a Sisak), kapelica je ure|ena i u njoj kona~no postavljen kip toliko nam dragog sveca Sv. Antuna Padovanskog. Obnovljenu kapelicu tada je blagoslovio monsinjor V. Stankovi}. Od tada svake godine redovno se slu`e sv. mise na blagdan Sv. Antuna, i prire|uje pu~ko slavlje kao nekad. Prigodom obnove kapelice, Sv. Antun je progla{en i za{titnikom Galdova Kaptolskog. Za ovo slavlje i ~a{}enje Boga i Sv. Ante, posebno su vezani stariji mje{tani, koji `ele da se ta tradicija i nastavi s mla|im nara{tajem. Ove godine, u organizaciji MO Galdovo Kaptolsko, Udruge ratnih veterana 2. gardijske brigade „Gromovi“ te Sportske udruge „Tom~ev put i prijatelji“, cjelodnevnim programom obilje`en je blagdan Sv. Antuna. Veliki broj mje{tana ovog gradskog naselja, aktivno je sudjelovao u Domovinskom ratu. Mnogi su na`alost stradali i poginuli i da bi sa~uvali spomen na njih ovaj Mjesni odbor, na
16
foto: A. Sente
D
dan svog mjesnog za{titnika odu`io im se postavljanjem spomen obilje`ja. Nakon odr`anog Memorijalnog turnira „Dubravko Puk{ec“u nogometu, u poslijepodnevnim satima zapo~eo je drugi dio proslave, otkrivanje spomen obilje`ja poginulim braniteljima i civilnim `rtvama, te sudionicima Domovinskog rata s ovog podru~ja. Sve~anost je otvorio predsjednik Mjesnog odbora Zdenko Slavni}. Himnu „Lijepa na{a“ otpjevala je @enska pjeva~ka skupina „Goranke“, Sekcija FA „Ivan Goran Kova~i}“, a uz nazo~nost predstavnika dru{tvenog, politi~kog, vojnog i crkvenog `ivota u na{em gradu, kao i brojne mje{tane, spomen obilje`je je otkrio Mario Velja~a, brat poginulog hrvatskog branitelja. Uz paljenje svije}a, na spomen obilje`je polo`eni su vijenci Grada Siska, Koordinacije udruga proiza{lih iz Domovinskog rata grada
@ivost `upe Siska, MO Galdova Kaptolskog, Udruge 57. samb, Udruge Operativne grupe za Sisak i Baniju, te Udruge ratnih veterana 2. gardijske brigade „Gromovi“. Blagoslov postavljenog spomen obilje`ja, uz prigodne rije~i, uprili~io je `upnik katedralne `upe Uzvi{enja Svetog Kri`a Sisak, Antun Sente ml. uz asistenciju vl~. Mladena Vuka. Po tom je krenula procesija do mjesne kapelice kako bi se slavila sveta misa u ~ast i zahvalu sv. Antunu Padovanskom. Misnom slavlju unato} vrlo sparnom vremenu, nazo~io je velik broj vjernika, {tovatelja sv. Antuna kako bi dostojno proslavili njegov dan. Misu je predslavio vl~. Mladen, a nadahnutu rije~ Bo`ju odr`ao je vl~. `upnik Toni, uspore|uju}i `ivot i djelo sv. Antuna sa svima stradalima, nestalima i poginulima u Domovinskom ratu, te na{u obvezu, posebno nas vjernika, da cjenimo te `rtve i doprinosimo boljitku svih ljudi,
a posebno onih koji su u duhovnoj pa i materijalnoj potrebi. Euharistijsko slavlje animirao je Zbor @upe Uzvi{enja svetog Kri`a Sisak „Sveta Cecilija“, pod ravnanjem prof. Jelene Bla{kovi}. Po zavr{etku mise, za sve nazo~ne pripremljeno je pu~ko slavlje - domjenak ispred kapelice. Veselje su uveli~ali svojom svirkom doma}i de~ki, tambura{ki sastav „Slo`na bra}a“. Na kraju, hvala svima koji su pridonijeli tome da ve} tre}u godinu zaredom, u maloj ali u na{im o~ima i srcima velikoj kapelici, slavimo blagdan Sv. Antuna Padovanskog. Posebna hvala vl~. `upniku Toniju, vl~. kapelanu Mladenu, ~asnoj sestri Mirjani, ministrantima, „Gorankama“, „Svetoj Ceciliji“, „Slo`noj bra}i“ kao i Zdenku Slavni}u i Ibrahimu Novljakovi}u na svesrdnoj pomo}i i brizi oko organiziranja ove proslave. Uz Bo`ju pomo}, preporu~amo se i slavlju dogodine. Antun Gregec
DAN ZAHVALE, 18.LIPNJA 2010.
M
alo je re}i da je dan zahvale odr`an u petak 18. lipnja 2010. godine pro{ao odli~no. Zapo~eo je zahvalnim misnim slavljem koje je predslavio vele~asni Mladen, a nadahnuto propovijedao na{ `upnik Toni, dok je u koncelebraciji bio pre~asni Alojzije na kojem su sudjelovali svi djelatnici `upnih zajednica. Pravo iznena|enje pojavilo se odmah na samom po~etku predstavom mladih Sisa~ke biskupije pod vodstvom Spomenke Juri} i Nikoline Mesi} koje su iz pri~e o Sisa~koj bitci napravile izvanrednu predstavu u kojoj su vjerujem, svi u`ivali. Predstavu je zapo~eo Patrik Kova~i} koji je kle~ao i molio. Najfascinantniji su svakako bili kostimi koje su glumci nosili, od odijela Hasana pa{e, arhitekta Starog grada, sve~enika, biskupa i Tome Baka~a Erdodyja. Posebno je potresno bilo Velimirovo ~itanje pisma dvojice sisa~kih {panova zagreba~kim kanovima. Naime, Velimir je to jako dobro napravio tako da je publika ostala i nakon ~itanja u ti{ini. Najupadljiviji lik je bio svakako
talijanski arhitekt zbog svog posebnog govora (klasi~na gluma izmije{anog talijanskog i hrvatskog jezika) i Hasana pa{e Predojevi}a koji je imao poseban turski naglasak. Mladi koji su glumili bili su: Patrik Kova~i} (biskup), Velimir Beni} (Hasan pa{a Predojevi}, sisa~ki {pan Andrija Kova~i}), Kristijan Ken|eli} (biskup \ulo Vuk, Toma Baka~ Erdody), Mateo Pokas (Pietro de Milano, sve~enik biskupa Vuka). Publika je na kraju bila o~arana predstavom, te su glumce pozdravili pljeskom i smijehom. Kasnije ljudi su se zabavljali uz mno{tvo fine hrane (catering hotela Panonija) i pi}a. Jedina zamjerka je bila {to gledatelji nisu mogli vidjeti prezentaciju zbog prejakog danjeg svjetla. Dan je pro{ao odli~no, bilo je i mnogo ljudi, koje je svojim dolaskom obradovao na{ biskup Vlado. No, cijeli program je bio prekratak, kao {to obi~no on bude cijeli dan ove godine zbog recesije i manjka novca on je trajao samo kroz ve~er. Juraj Jug
17
@ivost `upe KREATIVNO I DUHOVNO ZAJEDNI[TVO MLADIH SISA^KE BISKUPIJE d 12. do 19. srpnja 2010. mladi Sisa~ke biskupije boravili su na Malom Lo{inju u Domu sv. Martina u sklopu Animatorskog ljeta. U tjedan dana dvadesetero mladih iz sedamnaest `upa Biskupije prolazilo je kroz kateheze i radionice koje su se odvijale pod geslom: Gospodine, daj mi da progledam (Mk 10,51). Duhovni voditelj mladima bio je vl~. Branko Koreti}, povjerenik za pastoral mladih Sisa~ke biskupije, a na dva dana pridru`io mu se i vl~. Antun Sente, katedralni `upnik, i s. Patricija Ma|er. Mladi su bili podijeljeni u tri grupe koje su vodile Anamarija Maly, Anita Cota i Nikolina Mesi}. Kateheze kroz koje se tih tjedan dana prolazilo bile su usmjerene na „progledavanje“, stoga je program i zapo~eo tuma~enjem evan|eoskog ulomka o izlje~enju jerihonskog slijepca Bartimeja. Kako bi mladi, barem na trenutak osvijestili {to to zna~i biti slijep, osmi{ljena je igra s preprekama u kojoj su jednoj skupini stavljeni povezi preko o~iju, dok su ih oni drugi, bez poveza, vodili. Mladi su kroz analizu igre istaknuli kako im se ~ini da smo svi mi ~esto u `ivotu slijepci koji ne mogu i}i kroz `ivot sami i kojima je potrebno vodstvo drugih, prvenstveno vodstvo Boga. Promi{ljali su i o svojem hodu vjere, trenutcima svojih duhovnih sljepo}a i, prate}i liniju svoga `ivota, do{li do zaklju~ka da se `ivot uistinu sastoji od uspona i padova, ali da svaki pad ozna~ava onu to~ku koja pru`a
18
foto: A. Sente
O
~ovjeku mogu}nost za novi rast, za novi napredak u vjeri. Kroz katehezu o ozdravljenju uzetoga i ~etvorici koji su ga donijeli Kristu, mlade se `eljelo podsjetiti na va`nost solidarnosti i osvijestiti im koliku odgovornost ima svaki vjernik koji u svakom trenutku svoga `ivota, zahvaljuju}i svojim postupcima, mo`e postati jedan od ~etvorice – onaj koji }e dovesti ljude Kristu. Kroz zanimljivu igru omatanja stolica u paru te kroz prikaz kratkog filma pod nazivom Ravnote`a, mladi su vidjeli i kolika je va`nost zajednice i kako je u zajednici uvijek va`no, koliko god to bilo te{ko, prihva}ati drugoga. Osmislili su i deset zapovijedi zajedni{tva koje su prikazali kroz tri zanimljiva ske~a. Neo~ekivan i iznimno zanimljiv bio je Dan {utnje. Nakon {to je vl~. Branko Koreti} upoznao mlade sa `ivotom sv. Maksimilijana Kolbe
@ivost `upe i `rtvom koju je taj svetac podnio, zadatak mladih bio je da od 10 do 16 sati provedu u {utnji, da promi{ljaju o `ivotu sv. Maksimilijana, da razmatraju nad biblijskim tekstom u kojem Isus govori o ljubavi prema neprijateljima i da pola sata provedu pred izlo`enim Presvetim. Taj dan ostavio je veliki dojam na mlade, jer su se neki od njih tada prvi puta suo~ili s takvim tipom ti{ine, izolirali se od svih izvanjiskih smetnji i zavirili duboko u sebe. Daljnje radionice bile su usmjerene na potragu za osobnim talentima, a sve je, naravno, krenulo od Biblije i od tuma~enja Kristove prispodobe o talentima. Nakon tuma~enja mladi su trebali tra`iti sakrivene papiri}e s ispisanim talentima, ~ime im se `eljelo pokazati kako je te{ko prona}i talente i kako u toj potrazi, kao i u igri, ~ovjek treba biti motiviran, ulo`iti napor i trud, otvoriti o~i, ponekad i mijenjati strategiju jer mo`da svoje talente tra`i na krivom mjestu. Nakon potrage, mladi su trebali ispisati svoje talente na papir, doslovno se suo~iti s njima, osvijestiti ono {to je dobro, kvalitetno i vrijedno u njihovim `ivotima, ono {to mo`e izgraditi i njih i zajednicu kojoj pripadaju, a nakon toga, na temelju tih talenata, osmisliti oglas koji bi trebao potaknuti nekoga da ih pozove na razgovor na posao. Kao kulminaciju cijele pri~e s talentima, svaka je grupa trebala „osnovati“ firmu i to na temelju talenata prisutnih u grupi, dati joj ime, odrediti njezinu djelatnost, ~lanove tima i njihove funkcije te svim sudionicima prezentirati svoj rad. Na kraju su se mladi podijelili u ~etiri skupine (literarna, fotografska, glazbena i dramska) i svaka je od njih na svoj na~in dala sintezu tjedna provedenog na Lo{inju. U nedjelju je organiziran izlet na Ilovik gdje su mladi jo{ vi{e produbljivali svoje poznanstvo i ja~ali svoje zajedni{tvo.
Na Malom Lo{inju je kroz tjedan dana svaki dan zapo~injao molitvom. Molilo se prije i nakon svakog obroka. Svaki dan se slavila sveta misa, a u ~etvrtak je nakon sv. mise bilo klanjanje. I nitko se nije po`alio da mu je to previ{e duhovnosti za opu{tene ljetne dane. Naprotiv, mnogi su mladi u ve~ernjim satima, prije nego bi oti{li na spavanje, provodili vrijeme u kapelici u razgovoru s Kristom. Svaki trenutak svakoga dana bio je ispunjen i osmi{ljen. Bilo je vremena za duhovna promi{ljanja, za razli~ite igre koje su svojim sadr`ajem pratile kateheze, za kupanje i sun~anje, za ti{inu i glasan smijeh. I bilo je divno u tih tjedan dana gledati kako su se mladi po radionicama otvarali jedni drugima, dijelili s onima koje poznaju samo nekoliko dana neke od svojih najintimnijih iskustava. Time su pokazali koliko vjeruju jedni drugima. Bilo je divno gledati i kako `rtvuju svoje slobodno vrijeme za kupanje kako bi {to kvalitetnije osmislili zadatak koji je bio pred njima. Time su pokazali svoju odgovornost, predanost i upornost. Bilo je divno slu{ati kako izbjegavaju podjele na one iz Siska, one iz Kutine, one iz Ilove… Time su pokazali koliko cijene i razumiju zajedni{tvo. Kao vrhunac svega, bilo je divno gledati kako pristupaju sakramentima i kako svaki dan raste broj onih koji su bili na ispovijedi i koji su se pri~estili na sv. misi. Time su pokazali da su iznimno ~vrst temelj na kojemu se mo`e graditi sna`na, vedra i mladena~ka budu}nost Sisa~ke biskupije. Naposljetku, bilo je divno promatrati kako su progledali, i kako smo i mi, ne{to stariji, ponovno progledali uz njih…
Nikolina Mesi}
19
@ivost `upe DRAVOGRADSKI MOST, PUT U BLEIBURG
D
U dobrom dru{tvu vo`nja autobusom bila je ugodna. Brzo smo stigli do granice sa Slovenijom. Ulaskom u Sloveniju osjetio sam prve znake uzbu|enja i tjeskobe. Nakon nekog vremena pojavila se oznaka da ulazimo u grad Dravograd. Ugledav{i most na rijeci Dravi, rje~i su mi presahle, grlo se stislo, spontani pogled sa sestrom i tihi zajedni~ki {apat „da, to je taj most“. Za{to nam je to mjesto toliko va`no? Zato jer otuda dolazi posljednja informacija koju je na{a majka dobila o svom mu`u, na{em ocu. Ovdje je posljednji put vi|en `iv, a nakon toga nikakvih informacija vi{e nema. Jednostavno su joj govorili da se zvani~no vodi kao „nestali“.Te rije~i nam je majka bezbroj puta znala kazivati, opisuju}i svoj opro{taj s mu`em u Zagrebu i odlazak njegove postrojbe prema Sloveniji, te svoj progon iz Zagreba i „pje{a~enje“ do Siska vode}i za
foto: M. Ki{
o{ao je i taj dan. Dan sumoran, ki{ovit, pun zebnje a ipak toliko is~ekivan. Da, to je bio dan 15. svibnja kojega sam se pomalo bojao, a ipak pri`eljkivao. Znao sam da }e jednom do}i i da }u zajedno sa sestrom svjedo~iti jednoj tu`noj ali ponosnoj stranici svoga i obiteljskog `ivota. Vi{e nismo mogli odga|ati odlazak na to za nas „stra{no“ mjesto, jer „naredba“ je bila da Katedralni zbor ide zajedno sa svojim sisa~kim biskupom na misno slavlje u Bleiburg. Tako smo sestra i ja, ve} u {estom desetlje}u `ivota kona~no prevladali tu neku bojazan i nelagodu, i vi{e nismo imali opravdanja, isprika i izgovora da }emo tamo oti}i nekom drugom prigodom. Te{ko je u nekoliko re~enica opisati osje}aje koji su se toga dana smjenjivali, jer uzbu|enje je bilo veliko.
20
@ivost `upe ruku malu djevoj~icu, a mene nose}i u svojoj utrobi.. Uga{en je brutalno njegov mladi `ivot, imao je samo 27 godina, a ja jo{ tada nero|en, a sestrica od ~etiri godine ostadosmo bez oca, majka bez mu`a i hranitelja obitelji. Da, vjerojatno na{ otac le`i na bleibur{kom polju ili u nekoj od groznih jama i {uma Slovenije. Stvarno je te{ko kada se ocu niti za grob ne zna. Uvjerenja smo da je Bleiburg grob na{ega oca i mjesto gdje se treba pokloniti, moliti pa i zaplakati. I ki{a je toga dana oplakivala to polje, ali nije omela te silne hodo~asnike i domoljube koji su i ispod ki{obrana bili ponosni i zahvalni Bogu {to mogu posjetiti to mjesto i pokloniti se znanim i neznanim `rtvama. Okupljeno mno{tvo upijalo je svaku izgovorenu rije~ predstavnika pokrovitelja ovog doga|aja te s posebnim odobravanjem slu{alo rije~ bo`ju izgovorenu od strane na{eg biskupa Vlade. Rije~i govornika do`ivio sam iskreno, nadahnuto i vratile su me mislima u 1946. godinu, u moje odrastanje bez oca, borbu majke da nas prehrani i stvori od nas dobre i po{tene ljude. U tih nekoliko minuta „odvrtilo“ se moje djetinjstvo i mladost, nelagode i poneki podsmjeh koji smo znali do`ivljavati jer smo djeca „neprijatelja naroda“, borba za samostalan `ivot, sje}anje na majku uz posebnu zahvalnost {to nas je odgojila u vjeri i svoj `ivot `rtvovala za nas. Nakon misnog slavlja obi{li smo spomenik svim nevinim `rtvama partizanskog masakra na bleibur{kom polju, uputili Bogu molbe za njihove du{e, a ja posebno za svog oca Josipa. Tada sam osjetio smirenje i opu{tenost i zahvalu dragom Bogu za taj dan. Dok smo ~ekali autobus za povratak ku}i, pogled mi je lutao po toj bleibur{koj dolini
kao da je tra`io susret s nikad vi|enim ocem. Tada sam odlu~io da }u za svoga `ivota jo{ barem jednom posjetiti ovo mjesto jer to je sve {to mogu u~initi za njega. Ako ga i tada nesretnem, vjerujem da }emo se na}i u nebeskom `ivotu. Ulaskom u autobus, svi smo osje}ali neko zadovoljstvo, olak{anje du{e i tijela. Po~ela je i pjesma. Ali, evo nas opet u Dravogradu, evo nas opet kraj mosta. I opet susret o~ima sa sestrom Nadom, suza u oku i rije~i „da, to je to mjesto, taj most“. Gledam sestru a ona prebire po torbi i vadi tri po`utjele fotografije i pokazuje prijateljima uz rije~i „ovo je na{ tata“. Mene opet stislo u grlu, suza kliznu niz obraz i okrenuh glavu prema prozoru, kao da ne{to promatram. Ustvari ne zamje}ujem ni{ta, misli mi se vra}aju u Bleiburg, s pitanjem za{to je tako moralo biti, za{to je ubijen cvijet hrvatske mladosti kojoj se ni grobovi neznaju, za{to barem sada{nja na{a vlast ne u~ini vi{e da se tolike `rtve dostojno pokopaju, za{to se nastoji zanemariti taj dio hrvatske povijesti, za{to .....? Iz takvih razmi{ljanja vrati me zvuk Ivi~ine gitare i skladna pjesma Jelene, Verice, Vesne, Ksenije, [tefice, \uke, Jo`e i ostalih dragih ~lanova Katedralnog zbora. Stigosmo u Sisak. S olak{anjem konstatiramo da je uspje{no zavr{io dan posjeta Bleiburgu. Posebno sestra i ja osje}ali smo se ponosni, ispunjeni zadovoljstvom i olak{anjem jer smo barem djelomi~no i{li putem na{eg oca. Svojoj djeci i unu~adi sa zanosom smo pri~ali o Bleiburgu, o njihovom djedu i pradjedu, s nadom da se takav zlo~in vi{e nikada i nikomu ne dogodi. A Tebi draga majko hvala, {to si mi `ivot podarila! Antun Gregec
21
@ivost `upe ZVONA SISA^KE KATEDRALE – PREDZI\E KR[]ANSTVA isa~ka katedrala Uzvi{enja svetoga Kri`a od 22. lipnja ove godine svakoga }e dana u 14 sati zvonom podsje}ati na slavnu pobjedu kod Siska kr{}anske vojske nad Osmanlijama, tada{njim osvaja~ima. Razloge za svakodnevno zvono u 14 sati sa zvonika sisa~ke katedrale novinarima je u Sisku predstavio sisa~ki biskup Vlado Ko{i} na prigodnoj konferenciji za novinstvo organiziranoj za tu prigodu povodom 417. obljetnice te povijesne bitke. Biskup Vlado je istaknuo kako od 1593. godine, slavnu sisa~ku pobjedu obilje`avaju zvona mnogih europskih katedrala, me|u kojima je i zagreba~ka koja jo{ i danas malim zvonom svaki dan to~no u 14 sati obilje`ava tu slavnu sisa~ku pobjedu. Vijest o pobjedi kr{}anske vojske nad tada{njim osvaja~ima brzo se pro{irila, ali i obradovala ~itavu Europu. Nakon 417 godina otkako se ta bitka dogodila u Sisku, Sisak je dobio svoju katedralu, o`ivljavanjem slavne Sisa~ke biskupije. Sada prvi puta i Sisak mo`e komemorirati tu povijest i navedenu znamenitu pobjedu koja je donijela ~itavoj Hrvatskoj naslov „predzi|e kr{}anstva“, jer je upravo tu obranjena Europa i kr{}anstvo, te na taj na~in zagarantiran opstanak kr{}ana i Hrvata na ovom prostoru istaknuo je sisa~ki biskup Vlado Ko{i}. O povijesnom zna~enju pobjede kod Siska, na spomenutoj konferenciji za novinstvo, govorila je Spomenka Juri}, voditeljica Ureda za kulturu Sisa~ke biskupije, te istaknula kako je 16. stolje}e jedno od najte`ih vremena u hrvatskoj povijesti, a sisa~ka slavna pobjeda 22. lipnja 1593. godine zna~ila je kona~nu prekretnicu na bolje. To je zna~ilo zaustavljanje turskog prodiranja dalje u Europu a imala je i osobiti psiholo{ki utjecaj jer je njome prvi puta nakon Krbavske bitke uspostavljena ravnote`a na hrva-
22
foto: S. Vego
S
tsko-turskoj granici. Ta bitka je imala velikog odjeka {irom Europe. Sam papa Klement VIII je zahvalio vojskovo|ama na obrani kr{}anstva, a njema~ki car Rudolf II. i {panjolski kralj Filip II. zaslu`nim su vojnicima podijelili ordene i priznanja. Nadalje, sve tada{nje novine u Europi pisale su o tome, tiskali su se leci, i sa~uvan je veliki broj grafika i slika koje pokazuju tu slavnu pobjedu kod Siska izvojevanu pod vodstvom Tome Baka~a Erdödyja koji je tada uskliknuo: „U Bogu pobijedih, In Deo vici“, o ~emu svjedo~i veliki broj i grafika iz tog vremena objasnila je voditeljica Ureda za kulturu Sisa~ke biskupije Spomenka Juri}. Antun Sente
@ivost `upe IVAN PAVAO II. - SJE]ANJA e{ko nam je u srcu kada izgubimo dragu osobu, osobu koja je odisala dobrotom, osobu koja je svuda oko sebe {irila mir i ljubav, ljubav Kristovu, onu duboku istinsku ljubav koju je Bog oblikovao u svome sinu Isusu, ljubav koju je Krist pokazao podnose}i patnje, poni`enje i smrt za spas na{ih du{a. Tu i takvu ljubav {irio je ovozemaljski Bo`ji namjesnik papa Ivan Pavao II. [irio ju je nesebi~no - na sve ljude svijeta bez obzira na boju ko`e, materijalni status i vjeroispovijest. Uvla~io se on svojom veli~inom u svako srce obilaze}i svijet i {ire}i Rije~ Bo`ju, ali ne samo rije~ima, ve} djelima ljubavi koja su bila njegov `ivot. Bio je to neumorni putnik, a sva njegova osobna „prtljaga“ bila je ljubav, ljubav koju je nosio u svom srcu i dobrota sama dobrota i ljubav. Bio je i ostao veliki ~ovjek koji je otvarao svako srce, razgalio svaku du{u. U predve~erje blagdana Bo`anskog milosr|a kojeg je sam Sveti Otac ustanovio 2. travnja 2005. godine, oti{ao je na{ Papa u dom nebeskog Oca, a svijet je plakao. Plakao je za ~ovjekom koji je bio oli~enje Bo`anskog milosr|a, koji je upu}ivao ljude na mir, na toleranciju, na su`ivot sa svim ljudima, na zajedni{tvo, ne samo unutar Crkve, ve} svuda gdje `ivi i djeluje ~ovjek. Oprostio je na{ Papa i ~ovjeku koji ga je 13.05.1981. godine htio ubiti ispaliv{i u njega ~etiri metka, ali kako je kazao sam Papa, Bla`ena Djevica Marija ga je sa~uvala usli{avaju}i tako tisu}e molitava koje smo upu}ivali za spas i zdravlje dragoga nam Svetog Oca. Tu ve~er kada je javljeno da je umro Sveti Otac Ivan Pavao II. sve crkve su otvorile {irom
foto: A. Sente
T
vrata primiv{i u svoje okrilje mno{tvo koje je kroz pla~ molilo za du{u Svetog Oca, a na Trgu svetog Petra ~uli su se uzvici: Santo subito! (Svetac odmah!), {to je i naslov knjige Domagoja Peji}a koju je 13.5.2010. godine u organizaciji @upe i Hrvatskog katoli~kog dru{tva prosvjetnih djelatnika u na{oj katedrali Uzvi{enja svetog Kri`a predstavio sam autor i tako jo{ jednom probudio sje}anja i bolne ali divne uspomene na Svetoga Oca. Oti{ao je Ivan Pavao II. s ovoga svijeta, ali je ostao u na{im srcima, jer Papa je to koji je posebno volio Hrvatsku, koji nas je posje}ivao u danima nemilosrdnog rata ~ime je ugro`avao i svoj `ivot. Ali ljubav je sve to nadvladala i kako je sam Papa kazao: „Hvala tebi pu~e hrvatski, koji si me do~ekivao {iroke ruke i otvorena srca…Zemljo Hrvatska, Bog te blagoslovio“. Bila je to ve~er sje}anja, ve~er tuge za blagopokojnim Papom, ali i ve~er sre}e i zahvale Gospodinu {to nam je darovao takvog ~ovjeka - sveca, jer kako Sol`enjicin ka`e: „Karol Woytila bio je dar Bo`ji svijetu“. Hvala Ti Gospodine na tom daru uz molitvu za milost po zagovoru sluge Bo`jega pape Ivana Pavla II.
23
@ivost `upe O Sveto Trojstvo, zahvaljujemo Ti {to si nam darovao papu Ivana Pavla II. te je u njemu zasjala nje`nost Tvoga o~instva, slava kri`a Kristova i sjaj Duha Ljubavi. Pouzdaju}i se sasvim u Tvoje beskrajno milosr|e i u Marijin maj~inski zagovor on nam je pru`io `ivu sliku Isusa Dobrog Pastira i pokazao da je svetost, kao najvi{i oblik
kr{}anskog `ivota, put kojim mo`emo posti}i i vje~no zajedni{tvo s Tobom. Daj nama, njegovim zagovorom, po Tvojoj volji, milost koju molimo u nadi da }e on uskoro biti ubrojen me|u Svete Tvoje. Amen. Anica Potkonjak
… dotaknuli nas svojom slatko}om pjevnosti … Osvrt na koncert
M
u{ki komorni zbor, “Scherzo piano” pod vodstvom dirigenta Roberta Jakice, mag.mus. i orguljske pratnje, Jelene Bla{kovi}, dipl. crkvene glazbenice, animirao je nedjeljno ve~ernje misno slavlje kojeg je predvodio vl~. Mladen Vuk, 16.svibnja u sisa~koj katedrali Uzvi{enja Svetog Kri`a. Nakon {to su nam uprili~ili misno slavlje, odr`ali su i kratak, ali zaista lijep koncert. Pozdravom na{oj Bogorodici, “Ave Maria, gratia plena” mu{ki komorni sastav uveo nas je u onu ~arobnost glazbe opjevanu kroz djelo velikog renesansnog glazbenika, Jacoba Arcadelta, “Ave Maria”. Sna`an utisak na svim slu{ateljima ostavila je uz a cappella izvo|enje i savr{eno iznijansirana dinamika koja nije ni malo lo{ije izvedena ni u meditativnoj skladbi skladatelja duhovne glazbe Albe Vidakovi}a, “Magnificat”. Uistinu se nije bilo te{ko u`ivjeti u veli~anstveni biblijski hvalospjev kada se na tako profinjen i skladan na~in u Bo`jem domu izvodi. Na licima slu{atelja mogla se razabrati sabranost i toplina
24
osmijeha, a u srcima sviju iskreni poklik: “Veli~a du{a moja Gospodina”. To i jest svrha glazbe – prenijeti na sve nas onaj nje`ni, ali juna~ki duh koji strpljivo i ustrajno na notnom zapisu ~eka na pravog izvo|a~a – na “Scherzo piano” ! Duhovne skladbe, romanti~arskoga skladatelja Vatroslava Lisinskoga, O~e na{ te “Adoro te devote” (Klanjam ti se smjerno) djelo ne tako poznatog skladatelja Matije Iv{i}a dostigle su vrhunsku mo} sakralnog zvuka sna`nim prodiranjem duboko u svijest slu{atelja. Kao {to je na pravu ljubav te{ko ostati ravnodu{an, tako je i na ovu izvedbu te{ko bilo odoljeti svim osje}ajima koji su nas izravno ili neizravno “napadali” i pro`imali. Ona blagost koja se u zvucima glasova naslu}ivala prodrijela je pomalo enigmatski u srce publike ostaviv{i nas zapanjene i odu{evljene jedinstvom koje smo osje}ali. “Da svi budu jedno” Kristova je `elja koja je ba{ te ve~eri na misnom slavlju u ulomku evan|elja bila izre~ena i opisana – Isusova
@ivost `upe
Jedan od brojnih izvo|a~a u Sisa~koj katedrali zbor Vara`dinske katedrale
velikosve}eni~ka molitva, a to zajedni{tvo nam je pobli`e bilo prikazano ba{ kroz pjesmu ovih mladih an|eoskih glasova. Iako ih je podosta u sastavu zbora, zvu~ali su kao jedno kako u polofonom tako i u homofonom slogu. Glazba je u~iteljica `ivota, jer kroz nju u~imo kako u zajedni{tvu stvarati, a ba{ tu lekciju smo imali prilike nau~iti te, ne samo ki{ne nego i glazbom okupane ve~eri. Bonaventura Duda, za kojeg mnogi ve} govore da je `ivu}i svetac me|u nama, iskusio se u mnogim `ivotnim podru~jima. On je franjevac, poliglot, profesor, prevoditelj, bibli~ar, pisac, pjesnik, a ~ini se i vrlo dobrim glazbenikom. Na programu imali smo prilike ~uti njegovo djelo, “Nebeskih dvora radosti”. Radost, radost, radost...To nije samo kratkotrajan prolazan osje}aj. Radost je vje~na, ta ona `ivi u nama, ali ponekad ju trebamo samo dotaknuti kako bi nas sve ispunila svojim blje{tavilom. Zvuci “Nebeskih dvora radosti” ne samo da su nas dotaknuli svojom slatko}om pjevnosti, oni su nas vrlo milim zagrljajem obgrlili u Radosti! Izvedbom djela “Pismo” jednog vrlo umnog i vrijednog crkvenog glazbenika, [ime Marovi}a, pokazali su svoju profesionalnost i u pogledu klapskog pjevanja. O~ito je da im
je jednako lako bilo izvoditi jednog renesansnog Arcadelta, jednog romanti~ara Lisinskog kako i suvremene hrvatske glazbenike me|u kojima je i [ime Marovi}. De~ki su prona{li onu nit koja ~ini glazbu tako delikatnom. S razlogom se ka`e da su mladi snaga dru{tva! To je bilo najuo~ljivije u posljednjem djelu Krste Odaka, “Hvali du{e moja”kada su mladi}i svojim gromkim i sna`nim glasom ispunili sisa~ku katedralu hvalom Bogu.(CON TUTTA LA FORZA). Naravno, sve ovo ne bi bilo tako dobro da zborom ne ravna izvrstan dirigent. Sve te ~estitke usmjerene su najodgovornijem, dirigentu Robertu Jakici, mag.mus. te izvanrednoj orgulja{ici Jeleni Bla{kovi}, dipl. crkvenoj glazbenici, ina~e voditeljici katedralnog zbora Uzvi{enja Svetog Kri`a. No moramo priznati, s tako dobrim glasovima uistinu se isplati raditi! Ne bih se slo`ila da je “Scherzo piano” na {aljiv na~in prikazao svoje umije}e, kako im samo ime govori. Ozbiljnost i odgovornost je prevladavala tijekom svakog izvo|enog djela, a tek na kraju pokazali su nam i svoje drugo ne tako ozbiljno, ali ozareno i pomalo zaigrano lice mladena~kog sjaja. Svu energi~nost usmjerili su u svaki izdr`ani ton(TENUTO), plemenito satkan dobrim vokalnim izri~ajem i kontroliranom dinamikom izvo|enja. Publika se ne divi doktoratima nego muziciranju, {to svojim gromoglasnim aplauzom od svojih izvo|a~a na kraju koncerta nije skrivala. I nakon {to ~ovjek odslu{a takav koncert uz saznanje {to on predstavlja, ne mo`e se oteti dojmu da bi svatko od nas mogao uglazbiti svoj `ivot - jer on to i jest: zanosan, uzbu|en, veseo, odlu~an, ali ujedno i smiren, ozbiljan, spor,... Monika Pranji}
25
@ivost `upe TEBI UVIJEK KLI^U - O BISTRI^KA MATI
Prvo hodo~a{}e vjernika Sisa~ke biskupije na Mariju Bistricu predvo|eni mons. Vladom Ko{i}em, 21. kolovoza 2010.
V
ru}i, moglo bi se re}i ljetni dan, a mi pa`ljivo slu{amo glas sve}enika koji slavi sv. misu. Slavi Mariju, veli~a njenog Sina Isusa Krista, njegovu ljubav, njegovu `rtvu, njegovu smrt i uskrsnu}e. Sveti Antun, redovnik veliki u~itelj i {iritelj Bo`je rije~i, ~ovjek koji je za `ivota bio dostojan svetosti a ista mu je poslije smrti i potvr|ena. U te{ko}ama, u trenutcima tjeskobe i ovozemaljskih briga, molimo zagovor svetoga Antuna, tra`imo spas u srcu Isusovu i Marijinu, jer to su dva tijela a jedno veliko srce, srce ljubavi, pra{tanja i blagosti. Izmjenjuju se pjesma i molitva, slijedi bolesni~ko pomazanje i opet molitva. Tiho {u{kanje i blagi naoko nered, prate ovaj dio svete mise, ali molitva je tu, na usnama, u du{i, srcu i mislima. Ne smeta nam vru}ina, jer va`no je da smo u hladu tako da sunce ne „udara“ izravno u glavu. Radost srca koja se sjaji u o~ima ja~a je od vru}ine, ona nas uz blagi povjetarac razgaljuje,
26
smiruje, ja~a i daje snage za daljnji `ivot, za nove tegobe, za nove `ivotne izazove. Misno slavlje je zavr{eno. Blagoslovljeni i svi nekako razdragani odlazimo na okrjepu tra`e}i samo hladovinu. Kri`ni put oko crkve, klanjanje Presvetom i opet molitva. Molimo, zahvaljujemo i opet molimo. Kane i pokoja suza, pomije{a se sa znojem, a srce se ste`e od nekog ganu}a. Gospo, Crna Gospo, hvala Ti, molimo Te, brini o nama, molimo, a na{e srce puno ljubavi lagano kre}e put srca Isusova i Marijina, srdaca koja su uvijek otvorena za nas, ~ekaju nas, a mi bijedni na to ~esto zaboravljamo. Bio je to, ukratko opisan, hodo~asni~ki dan vjernika na{e @upe koji su 12. lipnja 2010. godine hodo~astili u Mariju Bistricu i posjetili na{u Crnu Gospu i kako molitva ka`e: Oko Tvog oltara rijeka ljudi ide. Ruke k Tebi di`u, pjesmom molbe ni`u srca uzbu|ena. Suze roni svaki. Tebi uvijek kli~u - O Bistri~ka Mati. Anica Potkonjak
^estitka starijima Dragi na{i, pritisnuti teretom godina, `upljani Ima li {to radosnije od trenutka kada ti starija osoba, pogrbljena od tereta godina, umornih nogu i ruku, ali bistra i vesela pogleda otvori vrata i ne krije svoju radost {to ih se eto, hvala dragom Bogu, sjetio i `upnik i poslao im kako je jedna gospo|a rekla, ~estitare. To je radost, ~esto usamljenih osoba, osoba kojima takav posjet mnogo zna~i i koje svima, a posebno `upniku mg. A. Sente upu}uju jedno veliko Hvala. 5. lipnja: Poljina Mahno, Katica Pavlak 6. lipnja: Janja Mr{i} 7. lipnja: Mira Havran, Magda Nemeth, Jagica Posavec 8. lipnja: Franjo Jerkovi}, Zdenka Miter, Ana Dumi} 9. lipnja: Mara Vuleti} 11. lipnja: Blanka Toma{ko-Krakar, Antun Dilber, Stipan Leroti} 13. lipnja: Antonija Kava{-Kova~evi}, Jadranka [ilobad 14. lipnja: Ljerka Linde 15. lipnja: Barbara Mesnjak 16. lipnja: Marija Mihajlovi} 18. lipnja: Alojzije Petranovi}, Karolina Jeli}, Magdalena [tavli} 19. lipnja: Jana @irovi}, Saveta Poljak 20. lipnja: Jelena Filipovi}, Julijana Koreni}, Ana [imi~i} 21. lipnja: Du{anka Pirc, Ljubica Kockar 22. lipnja: Petar [imunovi} 23. lipnja: Ana Herceg 24. lipnja: Ivana Red`i}, Marija Nemeth, Zlatica [u~evi} 26. lipnja: Barica [imec 27. lipnja: Slavica Butkovi}-[timac, Stana Verovi} 29. lipnja: Ivka ^ukelj, [tefanija Ro`i} 1. srpnja: Mandica Ore{~anin, Ernestina Kova~ek 2. srpnja: Ana Pupi} 4. srpnja: Ema Leroti}, Dragutin Butkovi}[timac, Anka Bali}, Melita Cigler
5. srpnja: Stjepan Dermi{ek 6. srpnja: Jelica Ruklja~, Borislav PodgorskiPinoti}, Ljerka Novosel 7. srpnja: Zdenka Misaljevi} 9. srpnja: Mijo Ku{an 11. srpnja: Zora Persoglia 12. srpnja: An|a Gali}, Zrinka Uzelac 13. srpnja: Vi{nja Godler 14. srpnja: Danica O`egovi}, Ivan Sever, Josip Neki} 15. srpnja: Ljuba Vuleti}, Josip Galini}, Marija Turkalj: 16. srpnja: Marija [ipu{, Drago Matacin 18. srpnja: Olga Cetin 20. srpnja: Zrinka Febo 21. srpnja: Kristina Slijep~evi} 22. srpnja: Ela [ari}, Ljubica Lovrekovi} 23. srpnja: Ankica Bo{kovi}, Bara Orli} 24. srpnja: Slava Su{ek, Ana Papi{ta, Milka \ai}, Neda Jelaska, Ana Boro{i}-Pejnovi} 25. srpnja: Mirko Leskovar, Branka i Slavko Po`gaj, Ankica Rup~i} 26. srpnja: Josip Silaj 27. srpnja: Vesna Mrk{a 29. srpnja: Kata Koljatahu, Nada Mari} 1. kolovoza: Ivan Andres, Marica Poljak, Vjekoslav Majstorovi} 3. kolovoza: Marija Pezelj, Katarina Gobac, Rozalija [trkalj 5. kolovoza: Marijana Mistri}, Ante Bobetko, Ru`ica Jedli~ka 6. kolovoza: Olga Grabarevi}
27
7. kolovoza: Marija Kramar, Klara Bako{ 8. kolovoza: Ana Havran 11. kolovoza: Ljubica Ore{kovi}, Marija Fabijan 13. kolovoza: Dragutin Len~i} 15. kolovoza: Milka Deker, Ivan [u{meg, Kata Pr{i}, Ru`ica Ore{kovi}, Mijo [imunovi} 16. kolovoza: Bara Tom{i} 17. kolovoza: Vi{nja Nogi} 18. kolovoza: Nevenka Luki} 19. kolovoza: Marija Ferderbar, Dragica Buleta, Augustin Domini} 20. kolovoza: Marija Ni{evi}, Ana Kova~evi}, Vladimira [imunovi}, Mara Bartolin, Katarina @agar 23. kolovoza: Ivan ^ubeli}, Nikola Spehnjak, Dubravko Novak 24. kolovoza: Katica Lju{tina 25. kolovoza: Ljerka [venda Ivka Milovanovi}, Slavica [u{meg, Ana Leti} 26. kolovoza: Rudolf Ga{i 28. kolovoza: Vjekoslav Andri}, Ru`a Lip{anski, Mirko Dujmenovi} 30. kolovoza: Ana Bla`evi} 1. rujna: Ana Butorac, Barbara Dumbovi} 2. rujna: Andrija @estoki 4. rujna: Stjepan Vuksan 5. rujna: Vera [ipu{ 6. rujna: Adela Cicak, Zlata [tengl, Vladimir Bori} 7. rujna: Petar Nik{i}, Vuk Red`i}, Ivan Formanjuk, Marija Klari} 8. rujna: An|elko Gali}, Ljubica Putri}, Marica Pi{kor 9. rujna: Alma Cetinski, Veronika Svili}, Franc Slokar, Stanislav Pokorni, Slavo Striegel, Marija Juri~i}, Marija Palko 10. rujna: Katica Knez 11. rujna: Mira Perkovi}, Marija Podkraj{ek 12. rujna: Sre}ko Tur~i} 13. rujna: Marijanka Hrvojevi}, Milica Vitkovi} 14. rujna: Mijo Vaistina, Stjepan Malba{i}, Mira Basta 16. rujan: Jagica Bezi
28
foto: M. Ki{
^estitka starijima
17. rujan: Ankica Jandri} 18. rujan: Marija Pavlovi}, Mila Leroti}, Barica Antol~i} 19. rujan: Vlado Ruklja~, Ivan Konjeti} 20. rujan: Ivan Lafter, Marica Radoti}, Mirko Va{ara, Nada Mesi}, Katica Uzelac 22. rujan: Ljubica Ovanin 23. rujan: Vera Su{nik, Anka Savi}, Mandica Trtanj 24. rujan: [tefanija Ostrun 25. rujan: Zvonimir Jandri} 26. rujan: Ana Ko`i} 27. rujan: Ivanka Andres, Franjo Rozmari} 28. rujan: Ankica Galini}, Milka Pejakovi} 30. rujan: Ivica Mari}, Zlata Konjeti} 1. listopada: Ana Klau{ek, Sre}ko Leroti}, Milka Sever, Ankica Majstorovi}, Ana Valenti} 2. listopada: Ru`a Terzi}, Mladen [ilobad, Zlata Pi{kor 3. listopada: Marija Kapetani}, Slavica Vegh, Kre{imir Hrgarek 4. listopada: Nevenka Klasi}, Marija [imek, Terezija Perkovi}
^estitka starijima 7. listopada: Barica Silaj, Olga Hero, Nikola [imi~i}, Kata Rajkovi} 8. listopada: Marija Flajsig 9. listopada: Luka Miokovi}, An|ela \uri} 12. listopada: Slavko Conjar, 13. listopada: Vladimir Perli}, Marija Ruklja~ 14. listopada: Zora \irli} 15. listopada: Ivan Pifar, Ivica Vrkljan 16. listopada: Petar [ar~evi}, Vinko Rau`an 17. listopada: Emilija Pavlovi}, Marko Ivankovi} 18. listopada: Ivica Dobrini}, Ivan Gregurec 19. listopada: Petar Perli} 20. listopada: Drago Iskri}, Ljerko Tomljanovi}, Nevenka Zori}, Anica Kne`i} 21. listopada: Ana Perli} 23. listopada: ~asna s. Regina Belavi} 25. listopada: Ana Ivnik, Mladen [imundija, Marija Pifar 26. listopada: Marija Lazi}, Mara Radi} 27. listopada: Stanislava [tilinovi} 29. listopada: Stjepan Miter, Ivica Kne`i} 30. listopada: Ljerka Juri} 31. listopada: [ta`ija Mari}, Ivo [ar~evi} 1. studenoga: Katarina Ha~i}, \uro ^erenko, Janjca Bori}, Cvetko Grguri} 2. studenoga: Aleksandar Mari}, Davorin Kozjak 3. studenoga: Marijan Dubravac, Katarina Ne`i}, Josip ^ihor 4. studenoga: Milan Marinovi}, Ana Delvechio, Slavko Jandri}, Dragica Hati} 5. studenoga: Katarina [imundija, Stjepan Vugi} 6. studenoga: ~asna s. Silva Pokos 7. studenoga: Josip Pejakovi}, Andrija Sinjeri 8. studenoga: Ljubica Cicak, Branko Curi} 9. studenoga: Dubravko Zadrovi}, Bo`ena Greguri}, Nikola Deklman 10. studenoga: Katarina [imunovi}, Vjera Len~i} 11. studenoga: Katarina Koro{ec, Ana Deklman
12. studenoga: Ana Fabijani} 13. studenoga: Franjo Sunte{i}, Marija Miller, Nada Margi}, Veronika Poto~ki 14. studenoga: Ana Stani{i} 15. studenoga: Nada Bo`i}, Kata Cestari}, Vjekoslav Ro`i} 16. studenoga: Katica Dunger, Kre{imir Belovi} 17. studenoga: Danica Keser, Marija ^arapar 19. studenoga: Josip Pezelj, Vladimir Mo~ilarBern{i}, Zdenka Pavi~i} 20. studenoga: Dragutin Pavi~i} 21. studenoga: Zlatko Kova~ek 22. studenoga: Vladimir Matasi}, Zlatko Poli} 24. studenoga: Stjepan Radi} 25. studenoga: Danica Slokar 26. studenoga: Marija Galini}, Marija Zgombi} 27. studenoga: Mila Rimay, Katica Baleta, Luka Gavrilovi} 28. studenoga: Bosiljka Jeleni} 1. prosinca: Eva Krivo{i}, Ana Koli}, Nikola Uzelac 2. prosinca: Stjepan Baljak, Ru`a Terzi} 3. prosinca: Zdravko Planinc, Tomo [a{ek 5. prosinca: Barbara Petrovi} 6. prosinca: Nikola Ba{i} 7. prosinca: Nikola Stipi}-Vasiljevi} 08. prosinca: Marijan Vujani}, Mira Antoli} 11. prosinca: Mira Mihal~i}, Ivana Klju~ec 12. prosinca: Stjepan Medur, Anka Perli}, Emilija Cvetni}, Bo`ena Zadrovi}, Ana Dr`aj 13. prosinca: Andrija Kotenko, Ana Karda{, Ana Furlan 15. prosinca: Katarina Varadin 21. prosinca: Jaga Nem~i} 22. prosinca: Stjepan Novotny 23. prosinca: Sta`a Kuljanac 24. prosinca: Biljana Vidovi}
29
^estitka kr{tenima/vjen~anima Kr{teni 1. Marko \ai}, sin Mi{ela i Josipe r. Bili}, r. 1.6.2009., kr. 11.4.2010. 2. Bartol Borna \everlija, sin @eljka i Vedrane r. Kladnik, r. 9.11.2009., kr. 11.4.2010. 3. Toni Kova~evi}, sin Hrvoja i Marije r. Kirin, r. 1.9.2009., kr. 11.4.2010. 4. Dora Fabris, k}i Jo{ka i Matee r. Butkovi}, r. 19.9.2009., kr. 24.4.2010. 5. Antonio Kastmiler, sin Maria i Marije r. Prelo{}an, r. 5.8.2009., kr. 25.4.2010. 6. Gabrijela An|ela [usti}, k}i Marka i Lidije r. Ron~evi}, r. 25.10.2009., kr. 25.4.2010. 7. Marko \ur|evi}, sin Tomislava i Suzane r. Talavani}, r. 24.1.2010., kr. 2.5.2010. 8. Toni Perkovi}, sin Marka i Sandre r. Solomun, r. 19.1.2010., kr. 2.5.2010.
30
9. [imun [timac, sin Viktora i Kristine r. Bunjevac, r. 12.2.2010., kr. 9.5.2010. 10. Margita Reli}, k}i Borisa i Sandre r. Mali}, r. 12.11.2009., kr. 9.5.2010. 11. Tea Vidovi}, k}i Zvonimira i Sare r. Vogrinc, r. 19.11.2009., kr. 18.4.2010. 12. Terezija Vesna Gaji} Me`nari}, k}i Milana i Milijane r. Matkovi}, r. 8.1.1996., kr. 15.5.2010. 13. Ivana Juri}, k}i Ante i Munire r. Gani}, r. 18.8.1993., kr. 22.5.2010. 14. Karlo Luka Jela~i}, sin Hrvoja i Lane r. Kopjar, r. 16.2.2010., kr. 16.5.2010. 15. Dorian Antun Kraker, sin Davora i Andreje r. Stojakovi}, r. 27.1.2010., kr. 30.5.2010. 16. Fran Juraj Mihanovi}, sin Daria i Marte r. Perovi}, r. 6.2.2010., kr. 30.5.2010.
^estitka kr{tenima/vjen~anima 17. Klara Rogi}, k}i Donata i Ivane r. Marjanovi}, r. 17.3.2010., kr. 30.5.2010. 18. Ante Preu~il, sin Josipa i Ivane r. Brstilo, r. 7.2.2010., kr. 5.6.2010. 19. Tamara Mati}, k}i Viktora i Tee r. Antoli}, r. 31.3.2010., kr. 6.6.2010. 20. Katja Batno`i}, k}i Marka i Tihane r. Vidovi}, r. 23.3.2010., kr. 13.6.2010. 21. Natko Bartolovi}, sin Zvonimira i Irene r. Osvald, r. 16.3.2010., kr. 20.6.2010. 22. Ivano Lipovac, sin Kre{imira i Maje r. Sesar, r. 2.4.2010., kr. 3.7.2010. 23. Dea Marija Begi}, k}i Sini{e i Matee r. Savi}, r. 6.7.2009., kr. 4.7.2010. 24. Marta Tkal~i}, k}i Tomislava i Sun~ice r. Hele{i, r. 3.10.2009., kr. 4.7.2010. 25. Mateo Antonio Veli}, sin Dine i Antonije r. Biland`ija, r. 16.2.2010., kr. 4.7.2010. 26. Jakov Vukovi}, sin Vladimira i Silvije r. Bionda, r. 20.12.2009., kr. 4.7.2010.
27. Karla Golombo{, k}i Vladimira i Aleksandre r. Bajramovi}, r. 20.5.2010., kr. 11.7.2010. 28. Lara Apari, k}i Darka i Kristine r. [ebalj, r. 1.3.2010., kr. 25.7.2010. 29. Mihael Hobor, sin Mi{e i Tanje r. Feren~ak, r. 8.7.2010., kr. 25.7.2010 30. Leon [imi~i}, sin Ivana i Mateje r. [imi~i}, r. 26.2.2010., kr. 25.7.2010. 31. Lara Novosel, k}i Mi{e i Martine r. [piljar, r. 30.5.2010., kr. 14.8.2010. 32. Oliver Cash Arnautovi}, sin Elmira i Doreen Helge r. Kiesswetter, r. 31.7.2008., kr. 22.8.2010. 33. Antonio Ivan Trep{a, sin Leonarda i Gabrijele r. Perhat, r. 11.3.2010., kr. 5.9.2010. 34. Linda Leona Kova~i}, k}i Matije i \ulijane r. Tahiri, r. 20.7.2010., kr. 5.9.2010. 35. Dunja Mati}, k}i Davora i Marte r. Luka~i}, r. 16.7.2010., kr. 5.9.2010.
31
^estitka kr{tenima/vjen~anima Vjen~ani 1. Marko Krznari} i Mira Pavkovi}, vjen~ani 16. sije~nja 2010. 2. Zoran Stani} i Andrea Tro{elj, vjen~ani 10. travnja 2010. 3. Boris Grubi} i Andreja ^evizovi}, vjen~ani 10. travnja 2010. 4. Zvonimir Kova~evi} i Lana Lovri}, vjen~ani 24. travnja 2010. 5. @eljko Ceci} i Maja Logomer, vjen~ani 1. svibnja 2010. 6. Ivan Klasni} i Ana Novosel, vjen~ani 8. svibnja 2010. 7. Boris Kozari} i Marija Ros, vjen~ani 15. svibnja 2010. 8. Domagoj Mari} i Ivana Leroti}, vjen~ani 15. svibnja 2010. 9. Mario Ribi} i Ivana Butina, vjen~ani 15. svibnja 2010. 10. Darijan Kruhan i Kristina Potrka~, vjen~ani 22. svibnja 2010. 11. Igor Dev~i} i Ines Gruica, vjen~ani 5. lipnja 2010.
32
12. Tomislav Andri} i Ana Grahovac, vjen~ani 10. srpnja 2010. 13. Marko Bla`evi} i Mirjana Gligorovski, vjen~ani 10. srpnja 2010. 14. Domagoj Butkovi} i Andrea Zaplati}, vjen~ani 20. kolovoza 2010. 15. Marko Rami} i Ana Turkalj, vjen~ani 20. kolovoza 2010. 16. Sebastijan ^ati} i Sonja Luli}, vjen~ani 21. kolovoza 2010. 17. Igor Zukan i Ivanka Kova~i}, vjen~ani 25. kolovoza 2010. 18. Milan Zraki} i Iva Stani}, vjen~ani 28. kolovoza 2010. 19. Vjekoslav Pupi}-Jovanovi} i Marija Cel~i}, vjen~ani 4. rujna 2010. 20. Milan Kraja~i} i Nikolina Babi}, vjen~ani 4. rujna 2010. Ivan i Marija [ipu{ 50 godina bra~nih zavjeta obnovili 4. rujna 2010.
foto: M. Ki{
foto: M. Ki{
foto: M. Ki{
Prvopri~esnici/krizmanici
33
Intervju - s. Vjekoslava RADIKALNOST EVAN\ELJA
O
vih dana u svome rodnom kraju boravi s. Vjekoslava @ugaj jedina ~lanica Dru`be misionarki ljubavi iz Sisa~ke biskupije. Ivanka @ugaj ro|ena je 1954. godine u [atornji `upa Svetog Franje u Vidu{evcu. Uz osnovno obrazovanje zavr{ila je srednju {kolu za medicinske sestre u kojem je pozivu i radila jedno vrijeme. U dvadeset i ~etvrtoj godini svoga `ivota u{la je u Dru`bu misionarki ljubavi koju je osnovala bla`ena Majka Terezija, te dobila redovni~ko ima s. Vjekoslava. Njezin boravak u rodnom kraju, te susret s mons. Vladom Ko{i}em, sisa~kim biskupom kao i stota obljetnica ro|enja bl. Majke Terezije bio nam je povod za razgovor. Kri` ljubavi: Kako ste znali, osjetili, da ste pozvani u Dru`bu misionarki ljubavi? S. Vjekoslava: Prvi mi je susret s radom Majke Terezije bio preko knjige „Majka odba~enih“ p. Jurja Gusi}a, isusovca. ^itaju}i tu knjigu osjetila sam ono {to sam tra`ila. Radikalnost. Kri` ljubavi: [to ste osjetili ~itaju}i tu knjigu? S. Vjekoslava: Osjetila sam jednostavno jedan `ar, da me Bog zove na taj put. Osjetila sam da je to ono {to sam ja tra`ila, na neki na~in neodoljivu privla~nost prema tom stilu `ivota i, kako da ka`em, moj hrvatski nije toliko dobar. Kri` ljubavi: Imala je taj problem i Majka Terezija, ona je isto govorila hrvatski, ali je ipak sve engleski komunicirala. S. Vjekoslava: Je, jer na{ slu`beni je engleski, a sad je talijanski, u koju god zemlju idemo, moramo nau~iti taj jezik, tako da se sad sve vi{e mije{a talijanski s engleskim. Kri` ljubavi: I nakon {to ste pro~itali tu knjigu, onda ste i{li tra`iti te sestre?
34
S. Vjekoslava: Ne, onda sam do{la ba{ tu, u Sisak, jer sam radila kao medicinska sestra u Petrinji u Bolnici. Kri` ljubavi: Zna~i, zavr{ili ste za medicinsku sestru? S. Vjekoslava: Je, bila sam ve} medicinska sestra, do{la sam potra`iti tu u Sisku vl~. Petranovi}a kojega sam ve} poznavala kao sve}enika, a nai{la sam na vl~. Marijana Franj~i}a koji mi je postao duhovnik na neko vrijeme. S njim sam se posavjetovala da pri~ekam jedno vrijeme dok se ne javim Majci Tereziji. Nakon nekoliko mjeseci on mi je odobrio da napi{em pismo Majci Tereziji, s molbom da stupim u dru`bu. Roditeljima nisam jo{ ni{ta rekla. Kri` ljubavi: Tad ste imali koliko godina? S. Vjekoslava: Dvadeset tri, dvadeset ~etiri. Kri` ljubavi: I onda? Poslali pismo Majci Terezi‌ S. Vjekoslava: Poslala sam pismo i dobila sam odgovor prije nego {to sam o~ekivala i to na hrvatskom. Napisala mi je - Do|i odmah. I poslala mi je londonsku adresu gdje se mogu
Intervju - s. Vjekoslava 15. rujna, iza svetkovine Uzvi{enja Svetoga Kri`a otputovala sam u London, a misa opro{taja slavljena je ba{ u crkvi Uzvi{enja Svetog Kri`a u Sisku s tada{njim sisa~kim kapelanom vl~. Marijanom Franj~i}em.
Kri` ljubavi: Kada ste do{li u London, jeste li do tada ve} nau~ili i jezik? S. Vjekoslava: Ne, kad sam do{la tek sam po~ela u~iti engleski. Kri` ljubavi: Kako ste na{li adresu u Londonu? S. Vjekoslava: Poslali su mi telegram, tad se jo{ s telefonom nije toliko komuniciralo, a nismo niti mi znali govoriti toliko engleski. Moja sestri~na, koja me ~ekala, ona je nastavnica, znala je jako dobro engleski, pa me je ve} malo pou~avala. Sestre su me ~ekale na aerodromu.
foto: A. Sente
javiti sestrama, ali naravno na engleskom, kojeg nisam poznavala, jer sam ja u~ila njema~ki. Odgovorila sam da ne mogu odmah ostaviti posao, to je bilo negdje u lipnju, mogla sam negdje u mjesecu rujnu, na {to je ona odgovorila - Kad mo`ete, do|ite, tako da sam na 15. rujna, iza svetkovine Uzvi{enja Svetoga Kri`a otputovala u London, a misa opro{taja slavljena je ba{ u crkvi Uzvi{enja Svetog Kri`a sa vl~. Marijanom. Kri` ljubavi: Sada{njoj katedrali. S. Vjekoslava: S vl~. Franj~i}em, koji me je odvezao na aerodrom zajedno s mojim bratom. Kri` ljubavi: Je li to bilo onako javno pred zajednicom vjernika, na samoj misi, da li je to vl~. obznanio ili? S. Vjekoslava: Je, obznanio je. Kri` ljubavi: Sje}ate li se tog doga|aja? S. Vjekoslava: Da, kako ne, bila je ve~ernja misa.
35
Intervju - s. Vjekoslava Kri` ljubavi: Prepoznali ste ih. Po odje}i… S. Vjekoslava: Ja sam njih prepoznala, tada sam ih prvi puta vidjela u`ivo. Kri` ljubavi: Do tada ih uop}e niste vidjeli u`ivo? S. Vjekoslava: Nisam ih nikada prije vidjela. Kri` ljubavi: Tada ih jo{ nije bilo u Zagrebu? S. Vjekoslava: Ne, ja sam ve} bila druga godina novicijata kada su otvorile ku}u u Zagrebu. Kri` ljubavi: I koliko ste dugo bili u Londonu? S. Vjekoslava: U Londonu jako kratko, samo tri mjeseca, zbog savladavanja jezika. I postulantura je bila jako kratka. Iako sam htjela ostati jo{ {est mjeseci jer nisam dobro govorila engleski, sestre su mi rekle - „Hajde ti u Rim, tamo }e{ dalje nau~iti“. [est mjeseci sam bila postulantica u Rimu iza toga dvije godine novakinja i polo`ila sam prve zavjete. Srela sam Majku Tereziju kada sam stigla u London, naime, dan iza mene je ona stigla. Kad smo bile nasamo, kada nismo bile sa zajednicom, onda mi je govorila hrvatski, mogla sam s njom razgovarati. Kri` ljubavi: Jer su nju odgajali isusovci Hrvati. Kakav je taj prvi susret bio? Mo`ete se malo prisjetiti prvog susreta s Majkom Terezijom? S. Vjekoslava: O, bio je jako, jako jednostavan, ali jako dirljiv. I svaki susret je bio takav, toliko jednostavno, toliko otvoreno, kao da sam s njom cijeli `ivot bila, a prvi puta smo se srele. I mogla sam joj sve otvoreno re}i i ono ~ega sam se pla{ila, ono {to me je privla~ilo, jednostavno kao ro|enoj majci. Kri` ljubavi: Jeste li tada u~vrstili jo{ vi{e svoju `elju da postanete redovnica iz njezine dru`be? S. Vjekoslava: Rekla sam joj da }e sve i}i, samo da engleski ja nikada ne}u nau~iti. Onda
36
mi je Majka Terezija rekla da si svaki dan napi{em pet novih rije~i i kada ne{to trebam raditi da ih ponavljam, i na kraju dana }u ih znati. Rekla mi je: „Niti ja nisam znala engleski i na taj na~in sam ga nau~ila jako brzo, ne treba se oslanjati samo na one satove u~enja“. Tako sam i u~inila, i to mi je toliko pomoglo da, kada sam bila u Rimu, ve} smo pripremali malu recitaciju da je do~ekamo, mi novakinje, ne{to iz Biblije, ja sam ve} mogla govoriti bez ~itanja. Ona je rekla „Vidi{, nau~ila si ve} toliko“. Kri` ljubavi: ^uo sam, da je u zadnje dane svog boravka ovdje na zemlji Majka Terezija rado govorila na hrvatskom jeziku? S. Vjekoslava: Je, je, bilo joj je drago. Kada smo s. Dobrila i ja bile u Rimu ~esto su nam sestre govorile: „Govorite s Majkom hrvatski, jer joj je to toliko drago“.
Rad s njima nije lagan, to su ve}inom djevojke koje su tro{ile drogu i bile u prostituciji. Bili su to slomljeni `ivoti, a s druge strane je bilo toliko lijepo raditi s njima. One su najvi{e napredovale u duhovnom `ivotu i bile su otvorene Kristovoj ljubavi koju su zapravo prvi puta osobno osjetile.
Kri` ljubavi: Nakon tri mjeseca oti{li ste u Rim. U Rimu ste bili koliko? S. Vjekoslava: Dvije i pol godine. Novicijat i postulatura. Iza prvih zavjeta sam ostala isto par mjeseci u Rimu jer je bila novootvorena ku}a za majke s djecom, a po{to sam ja medicinska sestra, bila sam jako potrebna za brigu za djecu. Kri` ljubavi: Iz Rima? S. Vjekoslava: Iz Rima sam i{la u Beirut. Kad se Majka Terezija vratila iz Libanona, to je poznato, iz bombardirane bolnice je dovela u na{u ku}u hendikepiranu djecu, njih tride-
Intervju - s. Vjekoslava setero. Hitno im je bila potrebna medicinska pomo}. Ja sam bila jedina medicinska sestra u okolici. Nakon {to sam izvadila vizu Majka Terezija me poslala u Libanon. Prvi kontakt s djecom bio je za mene zapravo malo neobi~an, jer ta djeca su bila bez hrane, s malo vode. Kada smo ih doveli u na{u ku}u, u po~etku smo im obukli ko{uljice, tamo je naime jako vru}e, a oni su znali pojesti pola ko{uljice, dok se polako, polako nisu privikli normalnoj hrani. Ve} kroz nekoliko mjeseci stanje se normaliziralo. Ina~e su svi imali visoke temperature tako da smo im davali infuzije i lije~ili antibioticima. Kri` ljubavi: Koliko ste bili Libanonu? S. Vjekoslava: ^etiri godine, do vje~nih zavjeta. Kri` ljubavi: I kakva iskustva imate od tamo? S. Vjekoslava: A, iz Libanona? Najljep{a. Moje uspomene od tamo su jako lijepe, imali smo tamo mnogo suradnika i materijalne pomo}i i duhovne pomo}i da nismo trebale ni{ta izvan Libanona Kri` ljubavi: Za{to? S. Vjekoslava: Jer su nas tamo ljudi toliko lijepo prihvatili usprkos ratu, usprkos stradanjima, jednostavno osjetili smo toliko pomo}i sa svih strana, materijalne, moralne i duhovne pomo}i isto. I za sve smo imali svetu misu. Kri` ljubavi: Je li koja sestra stradala? S. Vjekoslava: Ne, nije ranjena niti jedna. Ali jako puno smo bile u doticaju s eksplozijama. Kri` ljubavi: Nakon Libanona? S. Vjekoslava: Nakon Libanona sam ponovo do{la u Rim, na vje~ne zavjete, trebala sam zapravo i}i u Kalkutu, ali nije na vrijeme stigla viza i meni je Majka Terezija rekla - Ostani u Rimu i pripremi se za vje~ne zavjete. Tako da sam polo`ila vje~ne zavjete. Nakon vje~nih zavjeta, poslali su me u Ljubljanu, a nakon godinu dana sam bila
premje{tena u na{u ku}u ovdje u Zagrebu, gdje sam bila isto godinu samo, nakon ~ega su me premjestili u Skopje gdje sam bila pet godina. Kri` ljubavi: Iz Skopja, nakon pet godina? S. Vjekoslava: Iz Skopja sam i{la u Skadar, u Albaniju, gdje sam boravila jednu godinu, od kuda su me ponovo pozvali u Rim jer je bila novootvorena ku}a za SIDU (AIDS). Trebali su medicinsku sestru s iskustvom. U Rimu sam ostala pet godina. Najvi{e sam radila u ku}i za djevojke oboljele od SIDE. Moj posao s njima je bio medicinski i duhovni. To su u po~etku bile mlade djevojke, od 20-30 godina, sada se dobna granica pomaknula i do 40 godina. Rad s njima nije lagan, to su ve}inom djevojke koje su tro{ile drogu i bile u prostituciji. Bili su to slomljeni `ivoti, a s druge strane je bilo toliko lijepo raditi s njima. One su najvi{e napredovale u duhovnom `ivotu i bile su otvorene Kristovoj ljubavi koju su zapravo prvi puta osobno osjetile. Mo`e se re}i da smo s golim rukama mogle dota}i to Bo`je milosr|e koje je pretvorilo te `ivote izgorjele u cvijetu mladosti, u osobe s velikim pouzdanjem u Bo`ju ljubav. Pre{le
37
Intervju - s. Vjekoslava su s ovog svijeta u vje~nost jednom sveta~kom smr}u. Zapravo, to je cilj na{ega rada s njima, dati im onu pa`ljivu nje`nu ljubav koju mo`da nisu niti osjetile u obitelji, zbog ~ega i jesu zavr{ile na ulici, u drogi. Kri` ljubavi: Kako izgleda pribli`avanje tih mladih osoba svr{etku ovozemnog `ivota? S. Vjekoslava: To je bilo trpljenje, bol i svjesnost da idu u sigurnu smrt, u po~etku smo imale sprovod svaki mjesec. To su bile mlade djevojke, to je bio njihov gigantski hod, jer su se u nekoliko mjeseci pribli`ile Isusu i Majci Bo`joj, s velikim pouzdanjem u milosr|e Bo`je, da im je sve opro{teno, da njihov `ivot i trpljenje dobiva jedan novi smisao u kri`u Kristovu. S rado{}u su prihva}ale takvu na{u pouku. S druge strane, droga ih je i dalje privla~ila, no ipak, i kad nisu bile u stanju dobro niti hodati ipak su dolazile na svetu pri~est s tolikom pobo`no{}u da smo i mi sestre bile duboko dirnute. Kri` ljubavi: Nakon Rima? S. Vjekoslava: Premje{tena sam u Napulj, jer mi ne ostajemo predugo u jednoj ku}i, u Napulju sam bila ponovno pet godina. Imali smo veliku ambulantu, preko pedeset bolesnica. Kri` ljubavi: I onda iz Napulja? S. Vjekoslava: Iz Napulja sam i{la u Njema~ku, u Essen. Tu se nikako nisam mogla prilagoditi, niti klimi, niti hrani. Morali su me vratiti nakon pet mjeseci u Italiju u Rim gdje sam ponovo bila u ku}i koja se brine za oboljele od SIDE. Tu sam bila pet godina, dok se nisam na kraju razboljela. Tako sam ba{ pred ovaj zadnji Bo`i} morala na operaciju. Nakon koje sam na bolovanju. Kri` ljubavi: Osim materijalnog zbrinjavanja najsiroma{nijih vi i katehizirate? S. Vjekoslava: Da. Najprije tra`imo najsiroma{nije koji su najpotrebniji i u~inimo ono {to mo`emo. Preko te na{e materijalne pomo}i uvijek se prenosi ona Bo`ja ljubav i
38
kad je mogu}e rije~ima ih pribli`imo i Gospodinu i vjeri. Kri` ljubavi: Koliko na dan moli jedna ~lanica Dru`be misionarki ljubavi? S. Vjekoslava: Sestre misionarke ljubavi, molimo sve zajedno ~etiri i pol sata. Majka Terezija je uvijek nagla{avala: „Nikada zamijeniti molitvu s radom“. To je nagla{avala. Ako `elimo dati Isusa, ako `elimo dati ne{to duhovno, onda moramo to i primiti. Ako ne primamo svaki dan, onda nemamo {to dati. „Bilo kako je rad obilan ili potreban“, ona je govorila - „Mora se zaustaviti, jer mi nismo socijalni radnici nego - misionari“. To je ~esto Majka Terezija nagla{avala, to zna~i - `ivimo karizmu „@e|am“, „@edan sam“, to je srce poziva Majke Terezije. U na{im kapelicama pored raspela uvijek su napisane te rije~i. Gospodin koji je `edan u svakome ~ovjeku, posebno u onome koji najvi{e trpi zbog siroma{tva, zbog bolesti i zbog odba~enosti, osamljenosti, i ne nalazi smisla
Intervju - s. Vjekoslava u `ivotu. Takve vrste siroma{tva je pun svijet, ne samo u onim zemljama koje su siroma{ne, nego i u onim koje su bogate, u Njema~koj, npr., imamo vi{e od sedam ku}a. Kri` ljubavi: Svetu misu imate svaki dan? S. Vjekoslava: Svetu misu svaki dan i klanjanje svaki dan. I osobnu molitvu svaki dan. Po~injemo u pet sati po svim na{im ku}ama po svijetu. Jutarnja molitva iz ^asoslova, iza toga razmatranje pola sata, to je osobna molitva prije mise, sat vremena ujutro. Prva stvar je molitva. Kri` ljubavi: 100 je godina od ro|enja bla`ene Majke Terezije, slavite taj veliki jubilej u va{oj Dru`bi? S. Vjekoslava: Da, ali i u cijelom svijetu, pa i ondje gdje nemamo svoje ku}e. Proslavljamo na jedan izvanjski na~in. Me|utim, mi smo u Dru`bi u dogovoru s na{om poglavaricom s. Premom, odlu~ili na duhovni na~in dati jedan poklon Majci Tereziji. @elimo {to vi{e raditi na svom duhovnom `ivotu i to posebno u poniznosti i blagosti jedna prema drugoj u zajednici, ali i prema ljudima koje susre}emo, s kojima radimo, sa siromasima i sa suradnicima. Kri` ljubavi: Posla imate dovoljno, dobro bi vam do{la pomo}, mislim da bi dobar dar za stotu obljetnicu ro|enja bl. Majke Terezije bio i novo zvanje iz na{e Biskupije. S. Vjekoslava: Je, ja to molim, sigurna sam da Isus i zove, ne mnoge, ali neke i zove da odlu~no odgovore tom pozivu. Kri` ljubavi: Ako neka mlada djevojka ~ita ovaj na{ razgovor, kome treba pisati kao {to ste vi pisali Majci Tereziji? S. Vjekoslava: Mo`e i meni pisati, ja }u predati ve} dalje. Ima nas lijepi broj iz Hrvatske, gotovo kao iz Italije, nismo ba{ bez zvanja. Kri` ljubavi: [to }e dobiti u Va{oj zajednici? S. Vjekoslava: Dobiti }e - kri` i radost. Negdje sam ~itala da jedina ru`a koja cvate,
jedino na kri`u je ru`a radosti. Koja cvate samo na kri`u, te`ak `ivot, ali radostan i zadovoljan. Kri` ljubavi: Kako prepoznati Kristov poziv? S. Vjekoslava: Mora osjetiti stvarno jednu duboku ljubav prema Kristu, prema Evan|elju i `elju staviti se potpuno u slu`bu Evan|elja, u slu`bu drugih, u slu`bu Bo`ju, prenositi Bo`ju ljubav svima. Kri` ljubavi: Koliko sad imate ku}a u Hrvatskoj? S. Vjekoslava: U Hrvatskoj je samo jedna ku}a, na`alost. U Zagrebu i nadamo se skoro u Sisku ako nas pozovete. Kri` ljubavi: Htjeli ste se susresti sa sisa~kim biskupom, kako vi gledate na ~injenicu ponovnog o`ivljavanja Sisa~ke biskupije? S. Vjekoslava: E, sa velikim ponosom. I rado{}u. Kri` ljubavi: Va{a poruka vjernicima sisa~kog kraja? Osobito mladim djevojkama? S. Vjekoslava: Neka se redovita moli krunica u obitelji, ali i osobno. [to ~e{}e na svetu misu i molitvu. U obitelji ~itati Sveto pismo. Mladi ljudi vi{e ne znaju, ne samo kod nas nego i po svijetu moliti krunicu. Moja mama nije dana provela bez krunice, premda je bila obi~na `ena na selu, bavila se sa stokom i s poljoprivredom. I mene je nau~ila moliti krunicu. Nikada ne bi propustila nedjeljnu misu. Iako je zavr{ila samo ~etiri razreda {kole ~itala je Glas Koncila, rekla bi kako moram znati {to se u Crkvi doga|a. Kad je izdana Biblija mladih, bila je me|u prvima koja ju je kupila, i to se kod ku}e ~italo. Mislim da je to osnovno - osobna molitva, molitva u obitelji i sakramenti. Bez toga nema vjere. Kri` ljubavi: Hvala Vam lijepa na ovom kratkom razgovoru.
A.S i A.T.
39
Iz `ivota Biskupije „@IVOT JE ZNANJE….“ – FAKULTET MEDICINSKOG OSOBLJA U SISKU DOBIO ZGRADU isak – ponovnom uspostavom drevne Sisa~ke biskupije grad Sisak, njegova {ira okolica a time i njegovi `itelji po~eli su `ivjeti jednu novu, dugo i{~ekivanu i prijeko potrebnu dimenziju `ivljenja. Jedan od vidljivih znakova te novosti `ivota u Sisku svakako je inicijativa ,koja do sada polako prerasta u ostvareno djelo, za otvaranje Fakulteta medicinskog osoblja. Iznimna je to namjera koja je u Sisku ubrzo postala u pravom smislu izraza „ top-tema“ i doista malo tko o njoj nije barem jednom razmi{ljao ili razgovarao ovih mjeseci i dana. Upravo doga|aj od 1. srpnja 2010. svjedo~i u prilog re~enom. Naime, u prostorima Biskupskog ordinarijata u Sisku predsjednik Uprave [kolske knjige Ante @u`ul i glavni koordinator projekta otvaranja Fakulteta medicinskog osoblja u Sisku o. Mariano Passerini potpisali su Ugovor o davanju na kori{tenje zgrade biv{e tiskare u La|arskoj ulici, ~iji je vlasnik [kolska knjiga, a u kojem }e najkasnije idu}e godine za`ivjeti nova visoko{kolska ustanova. Potpisivanju ugovora nazo~ili su i sisa~ki biskup Vlado Ko{i} te provincijalni poglavar Dru`be sinova Bezgre{ne o. Aleandro Paritanti. U prostorijama darovane zgrade Dru`ba sinova Bezgre{ne otvorit }e Fakultet medicinskog osoblja kakav ve} postoji i uspje{no djeluje u Rimu. @elja je da fakultet zapo~ne
40
foto: Ž. Rakari}
S
s radom ve} ove godine, no izglednije je da }e nastava po~eti idu}e akademske godine. Studij zdravstvenog smjera zapo~eo bi studijem sestrinstva, odnosno fakultetom zdravstvenih profesija koji bi uklju~ivao: studij sestrinstva, fizioterapiju, radiologiju te laboratorijski smjer. Svako bi usmjerenje obuhvatilo izme|u 40 i 50 studenata na studiju u trajanju od tri godine, s mogu}no{}u specijalizacije od dodatne dvije godine. Sisak je izabran za prvo sjedi{te toga poznatog talijanskog studija u Hrvatskoj, a mladima bi, osim kvalifikacija, pru`io mogu}nost zaposlenja u europskim zemljama jer se ste~ena diploma priznaje u zemljama EU. Recimo ovdje stoga pone{to vi{e o samom fra Bonifaciju Pavleti}u, vrlom sinu hrvatskog naroda. Brat Ivan Pavleti} je ro|en 25. lipnja 1864. u selu Zbjegova~i, uz rijeku Ilovu blizu Kutine u Hrvatskoj. Sa 23 godine do{ao je 1887. u Rim i u{ao u Dru`bu Sinova Bezgre{-
foto: A. Sente
foto: A. Sente
Iz `ivota Biskupije
nog Za~e}a, koju je osnovao bla`eni Luigi Maria Monti u bolnici Santo Spirito in Sassia. Ta Dru`ba vodi i danas pastoralnu brigu za bolesnike u toj rimskoj bolnici, te upravlja povijesnim Institutom Bezgre{ene za ko`ne bolesti (Istituto Dermopatico Immacolata – I.D.I.).U{av{i u dru`bu kao redovni~ki brat Ivan je dobio ime Bonifacije. Rade}i u samostanu kao postolar, Bonifacije Pavleti} je preuzeo rad s bolesnicima. Od prvoga dana svog ulaska u Dru`bu bio je posebno cijenjen zbog njegove iznimne raspolo`ivosti i velikodu{nosti u slu`enju bolesnima, njegovog odnosa prema subra}i i zbog velikog zalaganja u du`nostima kr{}anskog i posve}enog `ivota. Obavljao je slu`bu odgajatelja napu{tene djece u Saronnu blizu Milana, te magistra novaka u Rimu. Umro je u dobi od samo 33. godine 4. studenoga 1897. u Rimu. U tijeku je otvaranje kanonskog postupka za njegovo progla{enje bla`enim. Njegova subra}a danas djeluju na pet kontinenata te Dru`ba tako `eli vratiti dug domovini iz koje je potekao. U Kutini je Dru`ba ve} otvorila svoju ku}u, odnosno samostan, koji je u utorak 29. lipnja nakon sve~ane mise u `upnoj
crkvi Svete Marije Snje`ne blagoslovio biskup Ko{i}. “@ivot je znanje, a na{a je `elja da se u Sisku doga|a `ivot. Ovo }e u~ili{te biti veliki prilog obrazovnom, ali i kulturnom `ivotu, ne samo Siska, ve} i Hrvatske. Zato smo odlu~ili zgradu tiskare, odnosno nekada{nju austrijsku vojarnu od 1500 ~etvornih metara s okolnom povr{inom od oko 2000 ~etvornih metara darovati Dru`bi za potrebe fakulteta na razdoblje od 20 godina bez naknade. Knjiga je svjetlo, a u ovoj su se tiskari nekad proizvodile knjige, dakle palile su se svije}e znanja. Drago nam je {to }e prostor ponovno za`ivjeti i {to }e se u njemu stjecati nova znanja�, rekao je @u`ul, po ~ijem }e ocu Josipu, u znak zahvale za darivanje prostora, budu}a institucija dobiti ime. Zbog iznimnog interesa javnosti u cjelokupnoj biskupiji kao i jednakog interesa pojedinih osoba za otvaranje fakulteta za vi{e informacija mo`ete se obratiti glavnom koordinatoru projekta otvaranja Fakulteta medicinskog osoblja u Sisku o. Marianu Passeriniju na adresu: maripass87@gmail.com Marko Mihali}
41
Iz `ivota Crkve HOD SA SVETIM OCEM
T
ijekom 2010. godine dva su pastoralna pohoda Svetog Oca Benedikta XVI. posebno plijenila pa`nju svjetskih medija a isto tako i mnogih vjerskih zajednica. To su Papini posjeti dvama otocima i dvama narodima koji su stoljetno i duboko ukorijenjeni u kr{}ansku tradiciju – Malti i Cipru. Oba su posjeta nestrpljivo i{~ekivana, detaljno popra}ena u medijima i oba su pastoralna pohoda polu~ila veliki uspjeh. Posebno su se pri tom istakli doma}ini koji su papu do~ekali izrazito srda~no {to je pak bio temelj mnogim plodonosnim razgovorima. Reci koji slijede oslikati }e ukratko ova zbivanja….
Stopama “apostola naroda”: osvrt na pastoralni pohod Malti u rije~i svetoga oca Benedikta XVI. Posjet pape Benedikta XVI. otoku Malti koji se odvijao 17. i 18. travnja ove godine mediji diljem svijeta ocijenili su kao vrlo uspje{an. Bilo je to i prvo putovanje u ovoj godini, a Benedikt XVI. je otok posjetio u povodu 1950. godi{njice brodoloma svetoga Pavla. Prema Papinu mi{ljenju Malta je kr{}anski otok koji od samog po~etka Crkve brani evan|eoske vrednote i promi~e ih u Europi i svijetu, zahvaljuju}i izvanrednom misionarskom `aru naslije|enom od svetoga Pavla. U to se Sveti Otac mogao uvjeriti za svoga pastirskoga pohoda. Djela apostolska koja pripovijedaju o sretnom i providnosnom brodolomu svetoga Pavla na Malti, {ezdesete godine nakon Kristova ro|enja, tako|er govore o “osobitoj ljudskosti” s kojom su
42
oto~ani u ono vrijeme primili apostola i njegove drugove. To je u~inio i Sveti Otac, nazivaju}i “zaista izvanrednim” srda~ni prihvat koji su mu priredili Malte`ani, zborno o~itovan na nedjeljnoj misi na @itnome trgu u Floriani. Malta mo`e puno ponuditi u raznim podru~jima, poput sno{ljivosti, uzajamnosti, useljeni{tva i drugih klju~nih pitanja za budu}nost Staroga kontinenta – istaknuo je Sveti Otac u govoru sve~anosti dobrodo{lice u malte{koj zra~noj luci. Va{ bi narod trebao ustrajati u obrani nerazrje{ivosti braka kao naravne i sakramentalne ustanove, istinske naravi obitelji, kao {to ve} ~ini u obrani svetosti ljudskoga `ivota od za~e}a do prirodne smrti, te istinskoga po{tovanja vjerske slobode za cjeloviti razvoj osoba i dru{tva. Malta je usko povezana s Bliskim istokom, ne samo {to se ti~e kulture i vjere, nego i jezi~no. Dopustite mi da vas ohrabrim da taj skup vje{tine i snage bolje koristite slu`e}i kao most u razumijevanju izme|u naroda, kultura i religija prisutnih u Sredozemlju. Jo{ puno treba u~initi u izgradnji odnosa iskrena
Iz `ivota Crkve povjerenja i plodna dijaloga, a Malta se nalazi na dobroj poziciji da pru`i ruku prijateljstva svojim susjedima na sjeveru i jugu, istoku i zapadu. Malte{ki narod, prosvijetljen gotovo dvotisu}nim poukama evan|elja i neprestano sna`en vlastitim kr{}anskim korijenima, s pravom je ponosan nezamjenljivom ulogom koju je katoli~ka vjera odigrala u razvoju vlastite nacije – istaknuo je Benedikt XVI. Veoma sam radostan {to sam me|u vama ovdje na Malti. Dolazim kao hodo~asnik {tovati Gospodina i zahvaliti mu za divna djela koja je u~inio ovdje. Dolazim i kao Petrov nasljednik da vas potvrdim u vjeri, te da se s vama ujedinim u molitvi jednome, `ivom i istinitom Bogu, u op}instvu svih sveti, uklju~uju}i velikoga apostola Malte, svetoga Pavla. Iako }e moj posjet biti kratak, molim se da bude plodonosan – rekao je Benedikt XVI. Odgovaraju}i na dobrodo{licu malte{kog predsjednika, Papa je zahvalio na pozivu i na ulo`enom trudu, njegovu i malte{ke vlade, u pripremu apostolskoga putovanja na Maltu. Nakon {to je pozdravio prvoga ministra, civilne i vojne vlasti, te Diplomatski zbor, posebno je pozdravio malte{kog nadbiskupa Paula Cremonu, te biskupa Marija Grecha, kao i pomo}noga biskupa Annetta Depasqualea. Pozdravljaju}i vas, `elim izraziti svoju ljubav sve}enicima, |akonim, redovnicima i redovnicama te svim vjernicima laicima, koji su povjereni va{oj pastoralnoj skrbi – kazao je Sveti Otac, potom podsjetio na prigodu posjeta Malti: 1950. obljetnicu brodoloma svetoga Pavla na obalama otoka Malte. Govore}i o povijesti Malte, rekao je da je ona bila raskri`je brojnih velikih doga|aja i kulturnih razmjena u europskoj i sredozem-
noj povijesti, a to je i danas – ustvrdio je Benedikt XVI. osvr}u}i se na strate{ki polo`aj Malte. Ovi su otoci odigrali klju~nu ulogu u politi~kome, vjerskom i kulturnom razvoju Europe, Bliskoga istoka i sjeverne Afrike. Na ove su obale, prema tajanstvenim Bo`jim planovima, Sveti Pavao i prvi Kristovi sljedbenici donijeli evan|elje. Njihov je misionarski rad tijekom stolje}a donio obilne plodove, pridonose}i na brojne na~ine oblikovanju bogate i plemenite malte{ke kulture – istaknuo je Benedikt XVI. Govore}i o ulozi katoli~ke vjere u razvoju malte{ke nacije, rekao je kako je ljepota vjere na Malti izra`ena na brojne na~ine, tako|er i u `ivotima svetaca koji su poticali Malte`ane na sebedarje za dobro drugih. “Njima moramo pribrojiti svetoga Jurja Precu, kojeg sam prije tri godine proglasio svetim. Poti~em vas da se utje~ete njegovu zagovoru da ovaj moj posjet urodi brojnim duhovnim plodovima. O~ekujem da }u tijekom svoga boravaka na Malti moliti s vama, a to i `elim, kao otac i brat, jam~e}i vam svoju ljubav i `elju da s vama u molitvi i prijateljstvu dijelim ovo vrijeme. Sve vas povjeravam za{titi na{e Gospe i va{ega oca po vjeri, velikoga apostola Pavla.” Bog blagoslovio narod Malte i otoka Goza – zaklju~io je tako svoj posjet papa Benedikt XVI. ovom lijepom otoku. Marko Mihali}
43
Iz `ivota Crkve Sveti Otac se susreo s Cipranima
U
nedjelju, 6. lipnja 2010., ne{to poslije 20 sati, papa Benedikt XVI. se, nakon trodnevnoga apostolskog pohoda Cipru, vratio u Rim. Rije~i koje je izrekao na opro{taju, u ciparskoj zra~noj luci Larnaca, bile su pune zahvale ciparskim vlastima i svim gra|anima, kao i ohrabrenja da se i dalje zala`u za pomirenje. Prije odlaska s tog otoka, u poslijepodnevnim satima, Papa se susreo s maronitskom zajednicom i njihovim nadbiskupom, mons. Soueifom, kojoj je po`elio da raste u svetosti, vjernosti Evan|elju, i u jedinstvu sa svojim pastirima i rimskim biskupom. Susret s maronitskom zajednicom bio je vrlo srda~an, a odr`an je u katedrali posve}enoj Na{oj Gospi od Milosti. U spomenutu crkvu mo`e stati oko 300 osoba, a nalazi se nedaleko od latinske crkve Svetoga Kri`a, koju je tako|er Sveti Otac posjetio u nedjelju, 6. lipnja. Obje se nalaze na prostoru koji je pod nadzorom vojske Organizacije ujedinjenih naroda. Zajedno s kr{}anima raspr{enima po svijetu, dio smo velikoga hrama, a to je otajstveno Kristovo Tijelo – rekao je Sveti Otac okupljenim vjernicima. Na{a duhovna pobo`nost, na brojnim jezicima, na razli~itim mjestima i u lijepoj raznolikosti liturgija – dodao je Papa – izraz je jednoga glasa Bo`jega naroda, u stalnome zajedni{tvu jednih s drugima. To nas zajedni{tvo navodi da Radosnu vijest nosimo cijelome ~ovje~anstvu. To je obveza koju danas dijelim s vama – rekao je Sveti Otac. Poslije susreta s maronitskom zajednicom, Sveti je Otac po{ao u zra~nu luku Larnaca. Nakon rije~i predsjednika Republike Christofiasa, Papa se u svojemu govoru osvrnuo na trenutke pro`ivljene na Cipru, kao i na stanje
44
na tom otoku. To podru~je ~ini bogati mozaik narodâ, kao i njihova srda~nost i ljudskost, ali njegovome isto~nom dijelu nisu nepoznati sukobi i krvoproli}a, kao {to se moglo vidjeti i posljednjih dana. Udvostru~imo stoga na{e napore – rekao je Papa – kako bismo izgradili stvaran i trajan mir za sve narode toga podru~ja. Cipar mo`e imati posebnu ulogu u promicanju dijaloga i suradnje – istaknuo je nadalje Sveti Otac. Put kojim idete jedan je od onih na koje me|unarodna zajednica gleda s velikim zanimanjem i nadom, te sa zadovoljstvom primje}ujem sve ulo`ene napore u podupiranju mira za va{ narod i za cijeli otok Cipar. Sveti je Otac tako|er izrazio `elju da kr{}ani i muslimani zajedno postanu kvasac mira na tom otoku. Spominju}i potom susrete s kr{}anskim predstavnicima, a posebno s ciparskim pravoslavnim nadbiskupom Chrisostomosom II., izrazio je nadu da }e oni biti jo{ jedan korak u hodu koji je zapo~eo zagrljajem u Jeruzalemu, izme|u tada{njega patrijarha Atenagore i pape Pavla VI.. Imamo bo`anski poziv da budemo bra}a, da jedni uz druge hodamo u vjeri – rekao je Sveti Otac te na koncu izrazio osobno svjedo~anstvo. Budu}i da sam posljednjih dana no}io u apostolskoj nuncijaturi, koja se nalazi na za{ti}enome podru~ju pod nadzorom Uje-
Iz `ivota Crkve
dinjenih naroda, mogao sam osobno vidjeti ne{to od `alosne podjele otoka, kao i gubitka va`noga dijela kulturnoga naslije|a koje pri-
pada cijelome ~ovje~anstvu. Mogao sam tako|er ~uti ljude iz sjevernoga dijela Cipra koji bi se htjeli u miru vratiti u svoje domove i na svoja bogo{tovna mjesta – rekao je Papa. Istina, pomirenje i uzajamno po{tovanje, za Papu su naj~vr{}i temelj u ponovnome pronala`enju jedinstva i mira na ovome otoku. Posljednje su rije~i, dakle, rije~i ohrabrenja Predsjedniku i svim gra|anima Cipra, da strpljivo i ustrajno rade zajedno sa susjedima kako bi izgradili bolju budu}nost – naglasio je Sveti Otac prije odlaska s Cipra. Marko Mihali}
SISA^KA KATEDRLA UZVI[ENJA SVETOG KRI@A PROSLAVA ZA[TITNIKA 11. - 14. rujna 2010. Trodnevna duhovna priprava: 1. dan - subota 11. rujna 2010. 19.00 - svetu misu predslavi don Ivan Filipovi}, voditelj zajednice Canacolo u RH 21.00 – „Iz tame u svijetlost“ spektakl koji izvode {ti}enici zajednice Cenacolo pred zgradom Velikog Kaptola (na Roki~u). 2. dan - nedjelja 12. rujna 2010. 11.30 - Zaziv Duha Svetoga za po~etka vjeronau~ne i {kolske godine. Upis kandidata za sakramente svete potvrde i prve svete pri~esti. 18.00 – mladi predvode pobo`nost kri`nog puta oko Sisa~ke katedrale 19.00 - svetu misu predslavit mons. Josip ]ori}, generalni vikar Sisa~ke biskupije 20.00 – otvaranje izlo`be svetih sli~ica u Gradskoj knji`nici pored Gradske Vije}nice 3. dan - ponedjeljak 13. rujna 2010. 19.00 - svetu misu predslaviti pre~. Marko Cvitku{i}, kancelar Sisa~ke biskupije slijedi procesija sa svije}ama i mo}ima Isusova kri`a oko katedrale. Svetkovina Uzvi{enja Svetog Kri`a 14. rujna 2010. 8.00 – svetu misu predslavi vl~. Mato Malekinu{i}, `upnik vikar 10.00 – svetu misu predslavi mr. sc. Antun Sente, ml., katedralni `upnik 19.00 – svetu misu predslavi mons. Josip Mrzljak, vara`dinski biskup u zajedni{tvu s mons. dr. Vladom Ko{i}em, sisa~kim biskupom te sve}enicima Sisa~ke biskupije.
45
Iz povijesti ^UDESNA POBJEDA KR[]ANSKE VOJSKE U SISKU
T
ijekom 16. stolje}a Hrvatska je vodila stogodi{nji rat s Osmanlijama, od bitke na Krbavskom polju 1493., u kojoj smo pora`eni, do slavne pobjede nad neprijateljem 1593. u Sisku. Pojedine pobjede neznatnije hrvatske vojske nad znatno nadmo}nijim neprijateljem, pripisivale su se ~udu Bo`jem. Tako je na ~udesan na~in, na zagovor Majke Bo`je, izvojevana pobjeda 1654. u Boki Kotorskoj, 1715. u Sinju i 1716. kod Petrovaradina. Na uspomenu tih doga|aja izgra|ene su Gospi u ~ast zavjetne crkve: Gospa od [krpjela, Gospa Sinjska i Gospa od Tekije. Jednako se pripisuje ~udu Bo`jem i slavna pobjeda 1593. kod Siska, kad je manja kr{}anska vojska pobijedila veliku tursku silu na sam blagdan svetog Akacija i 10.000 vojnika mu~enika, 22. lipnja 1593., pa je u ~ast tim svetim mu~enicima u Gredi kod Siska izgra|ena zavjetna kapela. Zagreba~ki kaptol, ~ija je gospo{tija ili vlastelinstvo bilo na podru~ju Siska, bilo je du`no brinuti se i o obrani od neprijatelja. Nakon {to su Turci 1536. zauzeli Po`egu i ve}i dio Slavonije, a 1538. zauzeli Dubicu i Jasenovac, Kaptol je u Sisku, na u{}u Kupe u Savu, po~eo izgradnju ka{tela (castrum) za obranu od neprijatelja. Izgradnja je zapo~eta 1544. godine, 1549. je ka{tel bio pod krovom, a 1552. potpuno dovr{en. Turska sila se sve vi{e pribli`avala Sisku, pa su u turske ruke padale utvrde: 1556. Kostajnica, 1577. Zrin, 1578. Gvozdansko i 1591. Hrastovica i Gore. Prvi topni~ki napad na sisa~ki ka{tel je bio 6. do 8. kolovoza 1591. godine. Obranom ka{tela, uz manju posadu, rukovodili su kanonici Nikola Mikac, rodom iz Ti{ine i Stje-
46
pan Kova~i} (Fabricius). Ka{tel je neznatno o{te}en od topovskih hitaca, ali nije zauzet. Drugi ve}i napad na ka{tel je bio 1592. godine. Turskom vojskom je rukovodio Hasan pa{a Predojevi}. U prolje}e te godine Hasan pa{a je izgradio tvr|avu na u{}u Petrinj~ice u Kupu, na podru~ju dana{nje Petrinje i most na Kupi kod Bresta. Hasan pa{a je s 5.000 vojnika 19. srpnja pre{ao mostom na lijevu obalu Kupe i krenuo prema sisa~kom ka{telu. Usput je zauzeo manje utvrde u Brestu i Dren~ini i porazio manju vojnu jedinicu bana Tome Baka~a Erdรถdyja. Sedam dana, od 22. do 29. srpnja, tukao je bezuspje{no topovima po ka{telu, znatno ga je o{tetio, ali ga je juna~ka obrana branila i hrabro obranila na ~elu s kanonicima Nikolom Mikcem, Bla`om \urakom i Matijom Finti}em. Tom prilikom
Iz povijesti je bijesan Hasan pa{a uni{tio do temelja sva naselja u okolici Siska. Tre}i i najve}i napad na Sisak, odnosno sisa~ki ka{tel, bio je 1593. godine. Tada je Hasan pa{a do{ao s oko 30.000 ratnika. Polovinu ih je ostavio na petrinjskom podru~ju, koji }e topovima tu}i ka{tel s desne obale Kupe, a oko 15.000 ratnika su pre{li na lijevu obalu Kupe, koji }e, nakon {to ka{tel topovi razru{e, na juri{ ga zauzeti. Ka{tel su branili kanonici Matija Finti} i Bla` \urak s posadom od samo 300 branitelja. Topni~ki napad je zapo~eo 14. lipnja, pa je pri prvim napadima ranjen kanonik Bla` \urak i poginuo Matija Finti}. U pomo} su do{li u ka{tel jo{ dva kanonika Ga{par Gran|a i Andrija Kova~i}. Kanonici su iz ka{tela pisali o~ajni~ka pisma i tra`ili pomo}, koja nije stizala. Onda su se obratili Nebu, i Majci Bo`joj i svetom Kvirinu sisa~kom biskupu i mu~eniku i naro~ito svetom Akaciju i 10.000 vojnika mu~enika, od kuda su o~ekivali pomo}. Ti vojnici mu~enici su pred neku odlu~uju}u bitku svi pre{li na kr{}anstvo, nakon ~ega ih je car Hadrijan dao sve pogubiti. Posljednji apel su kanonici poslali u jutro 22. lipnja: “Ne do|e li pomo} jo{ danas, past }e Sisak�. I dogodilo se ~udo! Oko podne toga dana 22. lipnja, na sam blagdan sv. Akacija i 10.000 vojnika mu~enika, kad se Hasan pa{a upravo spremao da izvr{i juri{ na poru{eni ka{tel, stigla je od Zagreba u Sisak kr{}anska vojska s oko 5.000 ratnika pod vodstvom bana Tome Baka~a i drugih hrabrih ~asnika. Me|u kr{}anskom vojskom bilo je najmanje polovina Hrvata. Kr{}anska vojska, iako je neprijatelj bio gotovo trostruko brojniji, tako je hrabro nastupila i na neki na~in iznenadila neprijatelja, tako da je on uzmicao prema Kupi i na koncu vi{e od polovine turske vojske se utopilo u Kupi, me|u njima i sam Hasan pa{a. Ova sjajna, a u svakom pogledu ~udesna, pobjeda, odjeknula je ne samo Hrvatskom nego i Europom, jer Turci od tada nisu
imali vi{e snage za napredovanje prema Zapadu. Ovdje treba spomenuti imena posebno zaslu`nih zagreba~kih kanonika, koji su `rtvovali zdravlje i `ivot za spas Siska. Nikola Mikac, najhrabriji me|u njima, zbog bolesti nije mogao biti nazo~an u ka{telu 1593. Te godine je ranjen kanonik Bla` \urak, a smrto stradao od topovske kugle Matija Finti}. Ga{par Gran|a je poginuo u borbi s ma~em u ruci, a Andrija Kova~i} odveden u ropstvo i navodno ba~en u more. Budu}i da se ovdje radilo o o~itom ~udu, gdje je kr{}anska vojska stigla u posljedni ~as, 22. lipnja, na blagdan svetih mu~enika Akacija i 10.00 vojnika i u sat vremena pobijedila gotovo tri puta brojnijeg neprijatelja, to se je pobjeda pripisivala o~itoj pomo}i tih svetih mu~enika. Zbog toga su kanonici, iz zahvalnosti, u selu Greda, nedaleko Siska, sagradili zavjetnu kapelu u ~ast tih mu~enika. Adam Kr~eli}, `upnik u Selima kod Siska, zapisao je u `upnu spomenicu da je oltar ovim svetim mu~enicima podignut i u zagreba~koj katedrali (in cathedrali Zagrebiensi ara his sanctis facto) i da se u njoj svake godine pjeva Te Deum (in cathedrali quotannis solemne Te Deum laudamus habetur). Sada, nakon obnove Sisa~ke biskupije, postoji mogu}nost da se u sisa~koj katedrali obnovi sje}anje na slavnu ~udotvornu pobjedu iz 1593. godine. Postojanje zavjetne kapele sv. Akacija i 10.000 vojnika mu~enika u Gredi pratimo kroz kanonske vizitacije. Bila je izgra|ena od drva, imala je kor i drveni ravni strop, oslikan. Ispred kapele je bio atrij (predvorje) pa je jedan oltar bio u kapeli i jedan u atriju. Kapela je imala i toranj i u njemu blagoslovljeno zvono. Oko kapele je bilo groblje. Kasnije, vjerojatno 1898., na mjestu drvene izgra|ena je zidana kapela, vjerojatno manja od drvene. U kapeli se od uvijek pa i danas na blagdan svetih mu~enika, 22. lipnja, okuplja narod na slavljenje zahvalne mise. Lojzo Buturac.
47
Iz povijesti SVETI JAKOV ZEBEDEJEV, OD NASLJEDOVANJA U SLAVI DO NASLJEDOVANJA U MUCI
U
z blagdan sv. Jakova Zebedejeva, apostola, koji se obilje`ava 25. srpnja, u ovoj godini koja je njegova jubilarna godina, dobro je zaustaviti se malo kod toga sveca i saznati ne{to vi{e o njemu. On je bio jedan od trojice u~enika koji su ~inili naju`i krug Isusovih svjedoka. Jakov, sin Zebedejev i brat Ivanov, zajedno je s Petrom i svojim bratom Ivanom pratio Isusa na brdo Preobra`enja (usp. Mk 9,2), a bio je s njima prisutan prilikom uskri{enja Jairove k}eri (usp. Mk 5,37), te u Getsemanskom vrtu za Isusove smrtne borbe (usp. Mk 14,33). ^ini se da je njegova i Ivanova majka bila Saloma. Naime, u izvje{taju o Isusovoj muci evan|elist Matej ka`e da »bijahu ondje i izdaleka promatrahu mnoge `ene {to su iz Galileje i{le za Isusom poslu`uju}i mu; me|u njima Marija Magdalena i Marija, Jakovljeva i Josipova majka, i majka sinova Zebedejevih« (Mt 27,55-56). Evan|elist Marko pak ka`e da su te `ene bile: »Marija Magdalena i Marija, majka Jakova Mla|ega i Josipa, i Saloma« (Mk 15,40). Usporedimo li dva teksta, lako }emo zaklju~iti da je ime majke Zebedejevih sinova, Jakova i Ivana, bilo Saloma. Usto, vidi se ovdje da je me|u Isusovim u~enicima bio jo{ jedan Jakov, nazvan i Jakov Alfejev ili, kao u ovom Markovu tekstu, Jakov Mla|i. Poznat je tako|er i Jakov koji je nazivan »bratom Gospodinovim« (usp. Mt 13,55), pa je nu`no ovoga na{ega Jakova od njih razlikovati tako da ga se obi~no naziva Jakovom Zebedejevim ili Jakovom Starijim.
48
I Jakov je, kao i Ivan, bio ribar, te je zajedno s ocem krpao mre`e kad ga je Isus pozvao (usp. Mt 4,21-22). Pritom i Matej, Marko i Luka kao prvoga imenuju Jakova, a tek potom Ivana. U Ivanovu evan|elju, Jakov se imenom i ne spominje kod poziva prvih u~enika (usp. Iv 1,35-51). Kod razli~itih popisa apostola, Jakov je uvijek naveden me|u prvima. Tako je kod Marka na drugom mjestu, odmah nakon Petra (Mk 3,16-17), kod Mateja i Luke na tre}em mjestu, nakon Petra i Andrije (Mt 10,2; Lk 6,14). U Djelima apostolskim, koja imaju istoga pisca kao i Lukino evan|elje, ali su nastala kasnije, vidimo ve} promjenu: Jakov je nabrojen na
Iz povijesti tre}em mjestu, ali nakon Petra i Ivana (Dj 1,13). Luka, ipak, ve} u svome evan|elju ~esto nastoji istaknuti ulogu Ivanovu i postaviti ga odmah iza Petra, pa je o~ito da je u to doba Jakov izgubio ulogu koju je imao na po~etku. Usto, u doba kad je Luka pisao, Ivan je jo{ bio `iv, a Jakov je ve} bio podnio muku. Bez obzira na njegovu, o~ito, istaknutu ulogu me|u prvim u~enicima, malo je vijesti u evan|eljima o Jakovu Starijem. Spominje ga se zajedno s Ivanom kad ova dvojica bra}e `ele zazvati oganj na negostoljubive Samarijance (usp. Lk 9,54) ili kad tra`e za sebe prva mjesta u Kristovoj slavi (usp. Mk 10,37). U Ivanovu evan|elju uop}e se ne spominje. Tek u posljednjem poglavlju, koje se obi~no smatra naknadnim dodatkom, spominju se »Zebedejevi« (Iv 21,2) me|u svjedocima ukazanja uskrsloga Krista na Tiberijadskome moru. Djela apostolska pru`aju nam jo{ jedan podatak o Jakovu. Nakon {to se Crkva pro{irila sve do Antiohije na Orontu, u tada{njoj Siriji, a danas u jugoisto~noj Turskoj, pisac Djela apostolskih ka`e: »U to vrijeme uze Herod zlostavljati neke od Crkve. Ma~em pogubi Jakova, brata Ivanova« (Dj 12,1-2). Na taj na~in Jakov Stariji prvi me|u apostolima podnosi mu~eni~ku smrt. Herod koji se ovdje spominje ne}ak je Heroda Antipe, poznat kao Herod Agripa I. Herod Antipa spominje se u Isusovoj muci, a ovog njegova ne}aka car Kaligula postavio je 37. godine za kralja. Stvarno je bio kralju u Judeji i Samariji 41. godine, a umro je 44. godine. Stoga i Jakovljevo mu~eni{tvo valja smjestiti izme|u 41. i 44. godine. Izvanbiblijska predaja, koju poznaje i crkveni nau~itelj Izidor Seviljski (oko 560.635.), govori u Jakovljevu misionarskom djelovanju na Pirenejskom poluotoku, u Galiciji koju su tada nastavali Kelti. Prema jednoj mjesnoj legendi, dok je bio ondje, Jakov nije
imao velikog uspjeha u navje{}ivanju evan|elja, sve dok mu se 2. sije~anja 40. godine uz rijeku Iber, nedaleko dana{nje Zaragoze, na jednome stupu nije ukazala Bla`ena Djevica Marija. Stoga se u Zaragozi ona i {tuje kao Nuestra Señora del Pilar, to jest Na{a Gospa od stupa. Nakon boravka u Galiciji, i prema naputku Djevice koju je ugledao, Jakov se vratio u Judeju da bi ondje podnio mu~eni{tvo, negdje oko 44. godine. Srednjovjekovna zbirka sveta~kih `ivotopisa nazvana Legenda aurea, pripovijeda da su se njegovi u~enici uspjeli domo}i Jakovljeva tijela te ga prenijeli do obala Galicije i tada{nje rimske luke Iria Flavia. Stolje}a progona i ratova dovela su do toga da je zaboravljeno mjesto njegova ukopa. Tijelo mu je po~etkom 9. stolje}a na ~udesan na~in ponovno prona|eno, kad je monah Pelagije na brdu Liberion ugledao svjetla sli~na zvijezdama. Za pojavu se zainteresirao biskup Teodomir, te je, istra`uju}i ono mjesto, otkrio grob iz rimskoga doba s tri tijela. Uz jedno od njih stajao je, prema toj predaji, i natpis: Ovdje po~iva Jakov, sin Zebedeja i Salome. Mjesto je ubrzo nazvano campus stellae (polje zvijezde), odakle i dana{nji naziv Santiago de Compostela, te je postalo metom brojnih hodo~asnika. Godina u kojoj blagdan svetog Jakova, 25. srpnja, pada na nedjelju, slavi se kao jubilarna godina. To je i ova, 2010. godina. Ve} je iz ovoga `ivotopisa svetoga Jakova, utemeljenog na biblijskim izvje{tajima i kasnijim predajama i legendama, jasno da o njegovu `ivotu ne mo`emo re}i mnogo. Ipak, uloga ovoga apostola ostaje nezamjenjiva u povijesti kr{}anstva. O njegovu karakteru mo`e se re}i, kao i o Ivanovu, da je bio nagao. Brzo je htio rje{avati probleme, kao {to je to bio slu~aj u susretu s negostoljubivim Samarijancima. Htio si je, tako|er, rezervirati po~asno mjesto uz Krista. Isus mu je to i omogu}io, ali na na~in na koji to Jakov
49
Iz povijesti vjerojatno nije o~ekivao. On je doista postao jedan od povla{tenih u~enika koji su morali postati svjedoci Isusova preobra`enja, njegove `ivotvorne sile i njegova predanja u O~evu volju. Postao je, ako je vjerovati drevnim predajama i legendama, svjedok sve do najudaljenijih krajeva tada poznatoga svijeta. Doista, Prva Klementova poslanica ka`e za [panjolsku da je »zapadna granica« (1Klem 5,7). Od Jakova nemamo mnogo rije~i, ali imamo primjer `ivota. Htio je mnogo posti}i u svome `ivotu, krenuo je za Isusom, htio je biti me|u prvima u njegovu kraljevstvu; krenuo je u navje{taju evan|elja prema najudaljenijim krajevima, htio je i onamo sti}i prvi i donijeti radosnu vijest. Htio je biti prvi uz Isusa i to mu je omogu}eno: prvi je me|u apostolima vjeru posvjedo~io mu~eni~kom krvlju. Prema izvje{taju Djela apostolskih, samo se o |akonu Stjepanu i njegovu mu~eni{tvu govori prije mu~eni{tva Jakovljeva. Ako su sinovi Zebedejevi htjeli u kraljevstvu Kristovu sjediti njemu zdesna i slijeva, apostol Jakov svojim je svjedo~anstvom do smrti to mjesto zaslu`io. Svaki kr{}anin iz Jakovljeva `ivota i smrti mo`e izvu}i pouku za sebe: ~ovjekove karakterne osobine ne odre|uju njegove kona~ne odluke, ali on ih mo`e iskoristiti za dobro. Ako u Svetom pismu nemamo ni jednu Jakovljevu rije~, kraj njegova `ivota govori vi{e od svake rije~i. Kr{}anin koji se odlu~i na potpuno predanje Isusu Kristu, izvr{io je najve}e svjedo~anstvo i izrekao svoju najljep{u propovijed. Nisu mu potrebne rije~i. Jo{ je jedna Jakovljeva osobina vrijedna nasljedovanja. Kao {to je za Isusova `ivota bio u naju`em krugu Isusovih u~enika, tako je i nakon njegova uskrsnu}a bio jedan od sredi{njih likova prve kr{}anske Crkve. Pa ipak, to nije sprije~ilo rast i napredovanje ostalih. Petar je propovijedao u Jeruzalemu
50
i Antiohiji, ~ine}i ~uda i utvr|uju}i vjernike, Ivan je pratio Petra, s njime pridonosio rastu ljubavi u Crkvi, Barnaba je djelovao u Jeruzalemu i u Antiohiji, prepoznaju}i potencijale drugih kr{}ana, kao {to je to bilo u Pavlovu slu~aju. Jakov koji kao da nije bi rje~it, dozvolio je da drugi koriste i razvijaju primljene darove. Va`no je biti svjestan svojih ograni~enja i svojih mogu}nosti, va`no je prepoznati pravi trenutak za vlastito djelovanje, va`no je prepoznati kad valja prepustiti drugome da djeluje. Stoga ne treba ~uditi da u starijim tekstovima Jakov dolazi u popisima prije Ivana, a u kasnijim nakon njega. Svome bratu on je prepustio prednost. Slu{amo li lokalnu {panjolsku legendu, Jakov u svome propovijedanju ondje nije imao ve}eg uspjeha, no utjehu mu je pru`ila Bla`ena Djevica Marija. Kr{}anin }e uvijek na}i utjehu u svojim neuspjesima i u svojim razo~aranjima ute~e li se Presvetoj Djevici, potra`i li od nje savjet i za{titu. To ne zna~i da }e tada posti}i uspjeh koji o~ekuje, ali zna~i da }e mu biti pokazan pravi put. Jakovu je Djevica pokazala put prema Jeruzalemu. Bio je to zapravo Isusov put. Upravo ovako ~itamo o Isusu: »Kad su se navr{ili dani da bude uznesen, krenu Isus sa svom odlu~no{}u prema Jeruzalemu« (Lk 9,51). Isto mo`e biti re~eno i o Jakovu: »Kad su se navr{ili dani da mu bude odrubljena glava, krenu Jakov sa svom odlu~no{}u prema Jeruzalemu.« Ova njegova odlu~nost poni{tila je sve prethodne neodlu~nosti. Ovo njegovo nasljedovanje Isusa poni{tilo je sva prethodna lutanja i zastranjivanja. Ovaj njegov put u Jeruzalem doveo ga je do nebeskog Jeruzalema i dao mu po~asno mjesto uz Gospodina. Ribar koji je samo krpao mre`u ulovljen je u mre`u Bo`je ljubavi koja se predaje do kraja, bez pridr`aja, do smrti. Fra Darko Tepert
Intervju INTERVJU: Pre~asni Alojzije Petranovi}, po~asni kanonik Prvostolnog kaptola zagreba~kog i dugogodi{nji `upnik na{e @upe
BOG UVIJEK DJELUJE U PRAVO VRIJEME KRI@ LJUBAVI: U Sisak, u `upu Uzvi{enja sv Kri`a do{li ste 1973. godine. Nisu to bila lijepa vremena. Stariji se sje}aju, a mla|ima ih treba pribli`iti. Kakav Sisak ste tada sreli? PRE^. PETRANOVI]:Ja sam ~ovjek koji nije s neba pao u Sisak i koji nije od ju~er u ovom kraju. Ro|en sam nedaleko od Siska, u Moslavini. Pro`ivio sam II.svjetski rat. [kolovao sam se u komunizmu i slu`bovao u Gorama kraj Petrinje devet godina, da bi, ne svojom voljom, ve} po odredbi nadbiskupa Kuhari}a dospio u Sisak, kako rekoste, sada ve} daleke l973. godine. Sisak sam do`ivio kao izazov u svakom pogledu.Bio je to grad industrije i velikih tvornica: @eljezara, Rafinerija, Radonja, Siscia Termoelektrana, ... Sisak je i tada bio veliko administrativno sredi{te. Tada{nji Kotar je obuhva}ao veliki prostor Posavine, Pounja, Pokuplja i Banovine. Bilo je to vrijeme “hrvatskog prolje}a� ~ije je gu{enje zapo~elo upravo iz Siska. Predvodili su ga Weber, Kon~ar i ostali poznati drugovi. Bilo je to vrijeme zabrane djelovanja Matice hrvatske i progona svega {to je mislilo i disalo hrvatski. KRI@ LJUBAVI: [to je u tim okolnostima bilo najte`e? PRE^. PETRANOVI]: U tim i takovim okolnostima bio je problem sa~uvati onu zdravu jezgru koja je nosila i odr`ala u kr{}anskoj vjeri ovaj grad i narod kroz dugu i krvavu povijest, mo`emo kazati od pamti-
vijeka, od svetog Kvirina do danas.Bila je to vjera koja nije nikad ugasla u srcima ovog naroda. Na{ao sam tu temelje koje su gradili mnogi prije mene: ~asni pastiri i svjedoci, pa i mu~enici, poput Petra @agme{tra, kojega su sisa~ki udba{i likvidirali kao `rtveno janje bez krivnje i suda, a vjerni narod ga je zvao, kako mi re~e moj prethodnik Petar Lon~arevi}, majkom sisa~ke sirotinje. KRI@ LJUBAVI: Koji su problemi bili najve}i? PRE^. PETRANOVI]: Komunizam sam promatrao kao neku vrstu prirodne nepogode. Ili kao provjeru kvalitete vrijednosti na{ih uvjerenja i opredjeljenja. Bili smo izlo`eni ku{nji. Narod ka`e da se zlato u vatri ku{a,
51
Intervju a Njego{ da se na muci poznaju junaci. Po odgoju i naravi vi{e sam volio otvorenu borbu na, da tako ka`em, otvorenom polju. Uvijek sam govorio da `ivim na trgu slobode bez slobode i da jedini ja imam taj “privilegij” `ivjeti na trgu slobode, a `elja mi je da svi `ivimo na jednom velikom trgu slobode. Cijela Domovina i u njoj slobodna Crkva Kristova. Volio sam borbu za pravo i pravdu, ali bez trunka mr`nje prema bilo kome. KRI@ LJUBAVI: ^ovjek na|e radost u sitnicama. U vrijeme komunizma, u ~emu je bila Va{a radost ovdje u `upi? PRE^. PETRANOVI]: Velika potpora i pomo} bio mi je moj prethodnik `upnik Petar Lon~arevi}. Bio mi je savjetnik u svim dilemama, pomo} u ispovijedanju, a kao dugogodi{nji kateheta bio je od iznimne pomo}i. Kad god sam bio u kakvoj dilemi, pogotovo u prvim godinama moga djelovanja u Sisku, naro~ito zbog nepoznavanja ljudi, jer je `upa brojila oko 20 tisu}a du{a, njegov savjet mi je dobro do{ao. Do{av{i u novu, gradsku sredinu osje}ao sam se kao da sam promijenio profesiju. Oduvijek sam `elio malu seosku `upu u kojoj sam se vidio kao izraziti pastoralac. Sam, bez kapelana. No, Bog je odredio druga~ije i doveo me u zaista ogromnu `upu. U neku ruku bilo je lako prihvatiti se posla, jer su prije mene ovdje djelovali vrijedni i znameniti sve}enici, kao {to su Ivica Lovreti}, Vladimir Stankovi}, Franjo Vrbani}, Matija Stepinac... a razumije se, radost mi je bila sura|ivati i s mojim kapelanima. Imao sam ih dvanaest. Kao dvanaest apostola. Svi su bili vrijedni i zauzeti za dobro i spas du{a. Svaki prema svojim sposobnostima i talentima.
Kvirinov odlazak i povratak KRI@ LJUBAVI: Tih je godina sru{ena kapela sv. Kvirina koja je bila grobljanska
52
kapela. Tko je osoba koja je „zaslu`na“ za ru{enje tog spomenika kulturno povijesne ba{tine grada? Da li je Crkva to tada mogla sprije~iti? PRE^. PETRANOVI]: Jako me je pogodilo ru{enje kapele sv.Kvirina na Zelenom brijegu. Bio je to simbol grada Siska i spomenik kulture broj jedan. [aptom pade. Bilo je to 29.VI. l974.godine. Upravo je bila Sv. Potvrda u na{oj @upi. Djelitelj je bio biskup Mijo [kvorc. Po{ao je s nama na mjesto doga|aja. Bilo nas je l5 sve}enika. Nai{li smo na hrpu cigle i kamena. U~injeno je to po nare|enju “{efa” grada Steve Kon~ara. Tra`io sam prijam. Htio sam da primi oca biskupa i nas nekolicinu sve}enika, da tra`imo obrazlo`enje tog barbarskog ~ina. Nije nas primio. Reagirao je i Konzervatorski zavod iz Zagreba. Sve je bilo uzalud. KRI@ LJUBAVI: U to je vrijeme Sisak imao tri `upe. Cijeli jedan veliki gradski kvart bio je bez crkve. Bilo je o~ito da nedostaje bar jedna crkva. Pred Vama je bio veliki izazov. Uspjeh se vidi. Crkva sv Kvirina je tu. A kako je u ono vrijeme bilo uop}e zapo~eti razgovore o gradnji crkve? PRE^. PETRANOVI]: ^im sam do{ao u Sisak, a pogotovo nakon ru{enja sv.Kvirina, osjetio sam da bi bilo potrebno {to prije osnovati jo{ jednu `upu dismembracijom `upe Uzvi{enja sv.Kri`a. Jer grad se naglo {irio, a posebno podru~je na{e Župe kojoj su gravitirala i prigradska sela. Zeleni brijeg je bila zasebna mjesna zajednica koja je brojila oko deset tisu}a stanovnika. Tu je pripadala i sru{ena kapela sv.Kvirina. No, problem je bio dobiti zemlji{te i gra|evinsku dozvolu. To je bila tada u Sisku “luda” ideja, jer Sisak je bio doista crveni, a druge boje nisu imale rije~. Po{li smo, rekao bih, glavom kroz zid. Na prodaju je bila obiteljska ku}a Kvesi} u Ohridskoj ulici. Dala bi se adaptirati. Ing. Lojzo Buturac je ve} sve isplanirao, no Duhovni Stol
Intervju je odbio prijedlog, jer je preskup. Drugi poku{aj je bio u ulici Bra}e ^ulig. I taj je bio za Duhovni Stol preskup. No, ni Lojzo Buturac, ni ja nismo mirovali, a sve je zdu{no pratio i podupirao dr. Josip Iv{i}. I kona~no je grad raspisao natje~aj za prodaju zemlji{ta na sada{njoj lokaciji `upnog stana @upe sv.Kvirina. Osamsto kvadrata platili smo 20 000 njema~kih maraka. Novac nam je posudio Dragutin Kova~i}, direktor Ko`aplastike u Sisku. Zaslugom dobrotvora iz Njema~ke novac smo vratili i nastavili graditi dvije sada{nje ku}e koje nam nisu dali spojiti jer, kako reko{e drugovi: - oni }e tamo sagraditi crkvu i prevariti nas, kao {to su nas i fratri u Galdovu prevarili. I doista, smo ih prevarili. Po~elo je l982. godine i ku}e su rasle mu~no i te{ko, ali isplatilo se. Kamen temeljac je blagoslovljen 1993. godine i otvorena je nova `upa sv.Kvirina, sisa~kog biskupa i mu~enika.
KRI@ LJUBAVI:U jednom ste trenutku bili `upnik dviju `upa, Uzvi{enja sv Kri`a i sv. Kvirina. Kako se to dogodilo? PRE^. PETRANOVI]: Ja sam bio upravitelj te nove `upe do imenovanja novog `upnika Ivana Hrena. Kad je bilo na prezbiterskom vije}u pitanje osnivanja te `upe, postavilo se pitanje kako }e se zvati `upa. Rekao sam u {ali: Svetog Kvirina, ili nikako.
Biskupija je dar koji vodi naprijed KRI@ LJUBAVI: Da li ste tada razmi{ljali o tome da biste mogli biti povijesni svjedok ponovne uspostave Sisa~ke biskupije? PRE^. PETRANOVI]: Svaki je ~ovjek na svoj na~in svjedok u prostoru i vremenu u koji ga je Providnost postavila. Tako sam i ja svjedok zbivanja i doga|aja sredine u kojoj `ivim. Svjedok sam i ra|anja i umiranja, i nastajanja i nestajanja. I obnove i ru{enja. A sve prema onoj narodnoj “vrijeme gradi kule
53
Intervju niz kotare, vrijeme gradi, vrijeme razgra|uje.” Drago mi je da sam do`ivio vrijeme obnove starodrevne Sisa~ke biskupije. Dugo je spavala i sad se na na{u radost probudila da nas podsjeti na vrijeme u kojem se svjedo~ilo vlastitom krvlju i `ivotom da sve prolazi, a vjera i Bog ostaju. Da, nadao sam se da }e se to dogoditi, ali ne tako brzo. No, Bog nas mnogo puta iznena|uje, iako nas zaista ni{ta ne bi trebalo iznenaditi. On ~ini svoje zahvate u pravo vrijeme i na pravom mjestu, a mislim da je ovo za nas pravo vrijeme. Kairos! I upravo zato mi je drago {to sam tako lijepo uredio ovu crkvu sad uzdignutu na ~ast katedrale. Dostojne sv. Kvirina. Drago mi je, {to su restaurirani oltari, orgulje, {to je pro{ireno pjevali{te i uvedeno centralno grijanje. Nabavljene su nove klupe i dvije ispovjedaonice, a zamijenjeni su i vitraji o{te}eni u ratnom granatiranju grada. Zvoni nam novo veliko zvono, a pokrenut je i stari sat na tornju. Posebno mi je drago {to je crkva oboga}ena novim, modernim kri`nim putom koji je djelo legende sisa~kog slikarstva Slave Striegla. Njegove su i slike u sveti{tu crkve: slika svetog Kvirina i bla`enog Alojzija Stepinca. Sve to u~injeno je potporom Grada Siska i @upanije, a Bogu na slavu i spas du{a na{ih `upljana i ~asnih gra|ana, koji su prigovarali da je crkva ru`na i tu`na, da vapi za obnovom. Sad je ponos gradu i narodu i biskupiji na ~elu s prvim na{im biskupom Vladom. Mnogo toga dobroga i vrijednoga {to je u~injeno za vrijeme moje `upni~ke slu`be u Sisku, jer su iz temelja obnovljene gospodarske zgrade i osposobljene za `upski Pastoralni centar. KRI@ LJUBAVI: Kako vidite budu}nost grada – sjedi{ta biskupije? Koje bi vrijednosti i posebnosti iz povijesti istaknuli kao one koje treba njegovati kao putokaz?
54
PRE^. PETRANOVI^: Budu}nost grada ima svjetlu perspektivu i to opet zaslugom sv. Kvirina pod ~ijim je okriljem. Kao biskupijski grad, Sisak dobiva posebno na vrijednosti u dru{tvenom, kulturnom, a razumije, najvi{e na duhovnom podru~ju. Kao posebnu vrijednost iz povijesti istaknuo bih na{u vjernost Svetoj Stolici koja je bila uvijek uz nas onda kad nam je bilo najte`e i kad je trebalo vlastitim `ivotom svjedo~iti vjernost prema Bogu i svom narodu. Pa i ovim ponovnim o`ivljavanjem sisa~ke biskupije upravo sv. Otac nas bo`anski nagra|uje i poti~e na vjernost Bogu i Crkvi.
Sakramenti su in KRI@ LJUBAVI: Bili ste `upnik u vrijeme kad je uspostavljena na{a dr`ava. Crkva je najednom, preko no}i postala prepuna. Je li Vas {okirala gomila koja je nahrupila po svete sakramente? [to mislite o masovnim kr{tenjima, pri~estima…? PRE^. PETRANOVI]: Sve {to je masovno kratko traje. Nikad me nije {okirala gomila, masa. Ona je nestalna. Okre}e se poput pijetla na krovu. Ja se divim pojedincima, koji su trajni, stabilni. Uvijek vjerni. Koji su sol i kvasac. Na koje se mo`e{ nasloniti. Malo stado o kojem Krist govori i kojemu je obe}ao dati kraljevstvo. Ti takozvani masovni, to je zrno koje je palo kraj puta ili u trnje. Ne donosi rod. Zna se i za{to. KRI@ LJUBAVI: [to mislite o novoobra}enicima? Mo`e li se u njih pouzdati? PRE^. PETRANOVI]: Novoobra}enici? Ni im za vjerovati. Sv. Pavao savjetuje Timoteju neka im ne povjerava odgovorne slu`be jer su nesigurni. KRI@ LJUBAVI: [to po Va{em mi{ljenju za Župu zna~e suradnici laici?
Intervju
PRE^. PETRANOVI]: Neophodni su dobro i solidno izgra|eni laici i vjernici. Proku{ani kao istinski svjedoci vjere u sredini u kojoj `ive i djeluju. Ne od ju~er. Ne radi reklame ili bilo kakve koristi i vlastite promocije, nego kao iskreni slu`benici Crkve i sve}enika na svim onim mjestima na koje on sam ne mo`e do}i. KRI@ LJUBAVI: [to mislite o vjeronauku u {koli? Da li on, ovakav kakav je, stvarno vodi k cjelovitom odgoju ~ovjeka? PRE^. PETRANOVI]: Svakako. Va`no je da djeca upoznaju glavne temelje vjere, ali je usporedno vrlo va`an i vjeronauk u crkvi da bi to znanje za`ivjelo i `ivotom se potvr|ivalo. Nije dovoljno samo znati. Va`no je i `ivotom ~initi, jer teorija bez prakse je kao kola bez osovine. Priprava i uvo|enje u sakramentalni `ivot su temelj bez kojeg nema pravih kr{}anskih svjedoka. ^ovjek nije samo animal rationale, nego i animal religiosum. KRI@ LJUBAVI: [to je lijepo u sve}eni~kom zvanju? Za{to ste odabrali taj put? PRE^. PETRANOVI]: Lijepo je povjerenje koje Bog daje ~ovjeku kojega odabire me|u mnogima i poziva ga za svog suradnika u djelu spasenja. Lijepo je i povjerenje koje ~ovjek daje ili ima u sve}enika kao posrednika u samom djelu spasenja. Lijepo je ~initi dobro,
a najve}e je dobro povezivati ~ovjeka s Bogom koji je najve}e Dobro. Ja nisam odabrao taj put. Ja sam odabran. Za{to ba{ ja, kad ima mnogo boljih od mene? To je tajna poziva i odabiranja. To je dar. Bo`ja ruka je dala i na daru joj hvala. Dobio sam da dam. I Bogu i bratu ~ovjeku. KRI@ LJUBAVI: Da se ponovo rodite, {to biste promijenili u svom `ivotu? PRE^. PETRANOVI]: Sigurno da bih mnogo toga mijenjao. Nisam savr{en i grije{io sam, no Bog je pisao i po grbavim crtama. Moglo je zavr{iti i gore, ali hvala Bogu nije. Za to sam zahvalan svojim za{titnicima: bla`enom Alojziju Stepincu, po kojem sam dobio ime, jer sam se rodio kad je on imenovan nadbiskupom i kod kojeg sam kao student bio u Kra{i}u, te sluzi Bo`jem ocu Anti Anti}u, mojem ispovjedniku. Osim njima, posebno sam zahvalan kardinalu Franji Kuhari}u s kojim sam bio posebno povezan jo{ od mojih samoborskih i pribiækih dana. Bili su mi uzori i poticaj mom sve}eni~kom pozivu i djelovanju. Posebno mi je drag Kuhari}ev osvrt na moju knjigu pjesama „Na putu“. KRI@ LJUBAVI: Bogatom sve}eni~kom sta`u dodali ste i pjesni~ki. Od tri objavljene knjige koja Vam je najdra`a? [to sljede}e mo`emo o~ekivati? PRE^. PERTRANOVI]: Sve}enik-pjesnik? Sve}enik da, a pjesnik – upitnik?! I opet da, ali samo „uz put“ ili „na putu“. Volim pjesnike. Posebno su mi bliski Poljak, Korner, Milan Paveli}, Koki}, Ujevi}, Kranj~evi}, Smerdel, Sudeta. Meni osobno je najdra`a „Na putu“. A {to mo`emo o~ekivati?! Ni{ta nas ne smije iznenaditi…. Davorka Ba{i}
55
@ivot u Duhu TIHO-GLASNA RAZMI[LJANJA O CRKVENOM PJEVANJU
R
azmi{ljaju}i o ovom fenomenu zapo~ela bih mi{lju velikog glazbenika ~ija je glazbena misao za`ivjela pred vi{e od tri stolje}a, a jo{ i danas `ivi i oplemenjuje glazbeni svemir svojom transcendentalnom ljepotom! Rije~i J. S. Bacha: „Soli Deo gloria“ nalaze se na kraju svih njegovih djela – i vrlo su znakovite. Iz povijesti glazbe znamo da je taj sjajan ~ovjek `ivio jednostavno, skromno i samozatajno, da je bio velik glazbenik, marljiv, odan, otac brojne djece i veoma bogobojazan, o ~emu ~itamo u dnevniku Ane Magdalene Bach, njegove druge supruge. Sav njegov golem glazbeni opus poklonjen je ~ovje~anstvu
56
s jednom mi{lju: da hvali i slavi Boga! Znamo da je Bach bio protestant, no najsna`nije poruke njegove glazbene invencije oslu{kujemo u njegovom „Magnificatu“, „Pasiji po Mateju“, misi u h-molu itd., dakle djelima poklonjenim katoli~kom bogoslu`ju. Zanimljivo! Mnogi su skladatelji (glazbenici) pjevali i svirali Gospodinu! Tako pamtimo Mozartov „Requiem“, „Ave verum corpus“, Palestrinin „Stabat mater“. Pamtimo Verdijevu, Schubertovu i Gounodovu „Ave Mariu“, ispjevanu molitvu Majci Bo`joj. Ljepota tih i drugih ovdje nespomenutih djela je neosporna. Ali Bachova misao „Soli Deo gloria“ sve nad-
@ivot u Duhu ma{uje. Prof. Konstantin Bogino ka`e: „Bachova je glazba razgovor s Bogom!“, i dalje govori: „Sviraju}i Bacha moramo muzi~ke emocije izra`avati sa strahopo{tovanjem!“ Stolje}ima je Crkva pjevala Bogu, molila Boga, hvalila i slavila Boga Stvoritelja i sa zanosom klicala Njegovoj ljubavi. Glazbena je misao bila i ostaje najsna`niji medij kojim je ljudski rod mogao i mo`e izraziti ljubav, zahvalnost i molbu. Jahvi je pjevao i svirao kralj David, pjevao Mu je i svirao uz harfu i citaru, kako ~itamo u psalmima. Ljepota i jednostavnost gregorijanskog korala svojom snagom nimalo ne zaostaje za rasko{i vi{eglasnog pravoslavnog korala od kojeg ~ovjek doslovno protrne i zapla~e! Kroz svoju povijest ~ovjek je tra`io i nalazio na~ine da svoj poklon nebu izrazi na sebi svojstven na~in. Svi su narodi to ~inili na sebi svojstven na~in, najljep{e i najsna`nije u okviru razvoja svoje kulture. I dok ~ovjek zapadnoeuropske kulture u trenutku podizanja zanijemi od svetog straha, dotle narodi ju`noameri~ke kulture glasno kli~u, udaraju u bubnjeve i zvona, kako oslu{kujemo u glasovitoj „Misi creoli“! Rekli bi stari ljudi: „Svaka ptica svojim glasom pjeva!“ Znamo da svaki narod pjeva i moli druga~ije ali time ne vrije|a niti umanjuje ljepotu molitve nekog naroda s druge strane planeta Zemlje. Ka`e psalmist: „Sva Zemljo raduj se, kli~i i pjevaj!“ Iz tog konteksta spoznajemo da je svaka muzi~ka misao upu}ena Gospodinu vrijedna i jedinstvena, ima snagu molitve i samim tim svoje znati`elje i te`inu. Na{ je mnogobrojni narod snagom svog narodnog bi}a i muzi~kog osje}aja povezanog ljubavlju prema Bogu i Crkvi tako|er doprinio tom velebnom blagu – crkvenom pjevanju, tj. liturgijskom pjevanju. To najbolje znaju glazbenici muzikolozi koji su tragaju}i za otkrivanjem crkvene glazbene ba{tine otkrili
nepresu{no vrelo glazbenih vrijednosti i ljepota. O tome svjedo~e zapisi u crkvenom cantualu koji nije malen. Po~ev od onih iz „Chitare octochorde“ pa do sjajnih glazbenih uradaka o. fra Kamila Kolba. Ne zaboravimo crkvene glazbenike na{eg doba Matu Le{~ana, Izaka [pralju, Sebastijana Goleni}a, kao ni na{eg profesora Nikolu Ba{i}a i njegove prelijepe Mise i „Pasiju“ na tekstove fra Bonaventure Dude. Imamo i mi ˝konja za jahanje˝, pa se iz tog razloga pitam: - Za{to se mi Hrvati bojimo svoga glazbenog izri~aja? - Za{to zaboravljamo ljepotu cecilijanskog zborskog pjeva~kog manira, koji je u povijesti crkvene glazbe u na{em narodu nenadma{en po produhovljenosti i ljepoti? Zaboravih skoro ~. s. Lujzu Kozinovi} koju sam osobno poznavala! Bija{e to sjajna osoba, plemenita, humana, nadasve glazbeno darovita. Njenu „Misu u ~ast sv. Josipa“ za troglasni `enski zbor jo{ nikad nisam ~ula izvedenu. A toliko sam ~ula toga, i lijepog i zgodnog, a katkad mi se ~inilo i nezgodnog. Puno toga i nisam ~ula, kao {to zbog slo`enosti `ivota i ne dospijevam sve sti}i odslu{ati. Ali, po~ula sam jedno: na~in liturgijskog pjevanja se promijenio i u crkveno pjevanje uvukao se strani etno na~in koji ba{ i nije proizi{ao iz na{eg nacionalnog ni muzi~kog bi}a. Za{to je tome tako? Svi bismo morali razmisliti!
57
@ivot u Duhu Ka`e Ivo Pilar u svojoj velebnoj knjizi „Ju`noslavensko pitanje“: „...hrvatski narod voli ti{inu, mirnu molitvu i tiho brujanje orgulja…“. Orgulje! Taj je ~arobni instrument svojom ~arolijom i bogatstvom prisutan u Crkvi u Hrvata stolje}ima. Bujnost i rasko{ orgulja{kog registra topila je led u srcima malovjernih! Budila je na pokajanje, pratila mladence u `ivot i brujala Requieme znanim i neznanim pokojnicima. Dostojanstvo i sonornost tog zvuka neprispodobiva je bilo kojem drugom instrumentariju koji se na mala i velika vrata uvukao u na{a bogoslu`ja. Dokle }e se Hrvati stidjeti svoga religioznoglazbenog identiteta? I sama sam u mladosti, pred puno godina u crkvi svirala gitaru. Bilo je to jedno drugo vrijeme. Iza II. vatikanskog sabora Crkvom su prohujali neki novi vjetrovi. Pojam slu`be `ene u Crkvi bio je ranih sedamdesetih godina pro{log stolje}a upravo bombasti~an! A sestra
58
Smje{ak, popularna dominikanka s gitarom zapjevala je sv. Dominiku i osvojila svu mladost Europe. Ni mi nismo ostali na to gluhi! „Kriste u tvoje ime“, „Ima jedna duga cesta“! Nije to od ju~er! Duhovna je {ansona zapalila mladost svojom jednostavno{}u i veselim ritmom. Marcello Giombini je skladao svoju famoznu „Misu mladih“, a njegov je „O~e na{“ jedan od najljep{ih koje sam ~ula. „Marijo o Marijo“ pjevali su „@eteoci“, a franjeva~ki VIS „Prijatelji“ pro~e{ljali su Europu sviraju}i duhovne {ansone, i svoje i tu|e, na{im radnicima na radu u inozemstvu, izmamljivali suze, skupljali novac i gradili u zagreba~kom Sigetu crkvu sv. Kri`a. Bilo je to pred 40 godina! Ti mladi {ansonjeri bili su lu~ono{e tada novonastalog glazbenog pokreta koji je mladim vjernicima mijenjao odnos prema duhovnom `ivotu u jednom tada nesklonom vremenu, kako je o tome pisala prof. Marijana
@ivot u Duhu Riman u monografiji „VIS Prijatelji – uz 40 godi{njicu osnutka“. Dakle, prije 40 godina duhovna je {ansona kao glazbena forma za`ivjela u Crkvi kao vrlo odre|en vid pastorala. Svojom je jednostavno{}u i skladno{}u rije~i, tona i ritma okupljala mladi svijet koji ju je najosobnije i najbolje razumio. Bio je to glazbeni izraz vjere mladih ljudi, |aka, studenata, djece! [ansona je, sama rije~ govori, pjesma lagana, jednostavna za izvo|enje, brzog ritma, bliska {lageru onog vremena, jednom rije~i – suvremena crkvena popjevka. Koliko je u njoj vrijednosti, glazbene i literarne? Neka to poka`e vrijeme. „Svako vrijeme nosi svoje breme.“ U na{e vrijeme, danas, vi{e nitko ne mora strahovati zbog svojih vjerskih osje}aja. Cvjetaju festivali i smotre duhovnih {ansona. Razumljivo, neka budu}a vremena re}i }e {to je od tog mno{tva vrijedilo pam}enja i naslova ˝traditional˝. Soli Deo gloria! Samo Bogu slava! Tako je zapisao Bach pred tri stotine godina. I tada je ~ovjek pjevao i svirao Bogu i majci Mariji. Svirao je i pjevao toliko lijepo te je taj njegov pjev sa~uvala glazbena crkvena tradicija. A to zna~i da su to velike vrijednosti jer su nadi{le svoje vrijeme i ljudima dana{njice jo{ uvijek imaju {to ponuditi. Zavr{ila bih stihovima mog predragog, na`alost pokojnog prijatelja, o. Inocenta
Miki}a: „Znam da Tvoja ruka `ivotom mojim ravna i svaki korak Tvoj mi pogled prati.“ Bio je Inocent vanredan stihotvorac, a i prevoditelj stranih duhovnih {ansona. Bio je i vizionar i prete~a svih glazbenika koji su prihvatili osebujnost duhovne {ansone kao glazbenog izri~aja svoje duhovnosti i svjedo~enja vjere. Ne zaboravimo da je duhovna {ansona pro primo pjesma. Pjevajmo! Nemojmo vikati ni galamiti u crkvi, jer ako pjevamo Bogu, unesimo u to svoje pjevanje i malo strahopo{tovanja, kako veli prof. Bogino. Ne zaboravimo da stojimo na svetom mjestu koje pretpostavlja i osobnu i muzi~ku pristojnost. Ostanimo vjerni sebi i svom glazbenom naslje|u. Podila`enje modnom trendu nije uvijek najsretnije. Ljubimo svoje, a po{tujmo tu|e! „Budi svoj“ pjevao je [enoa. Ina~e si sva~iji pomalo, ni~iji potpuno, a najmanje svoj. Tu`no, ali istinito! I neka je u svemu tome „Bog prvi poslu`en“, kako skru{eno veli don Slobodan [tambuk, biskup s Hvara. Neka je na{om molitvom i pjesmom doista Bog poslu`en i pohvaljen, da bi nas budu}e generacije pamtile po vjernosti i usmjerenosti Bogu. Moderni trendovi u glazbi nisu ba{ uvijek za pred oltar. Dajmo Bogu ono najbolje od sebe {to znamo i umijemo! Pred oltarom prosjeku nema mjesta! Josipa Dovrani}
DONATORI, HVALA VAM {TO STE SVOJIM PRILOGOM OMOGU}ILI TISKANJE OVOG BROJA „KRI`A LJUBAVI“ Obitelj Kobeti} • AMK – knji`ara • Tropiko – slasti~arnica • Zalogajnica Damjanovi} • Foto studio EDI • Trgova~ki obrt „VU-MI“ Vukeli} • Zlatarna Palju{i • Gradnja [plajt D.o.o. • Zlataran Ga{i • VIR staklarska radionica • Mateja trgovina • Salon cvije}a „Vranac“• Tekstil Ana Dobrani} • Ribarnica „Marina“• Cvje}arnica Flora • Fast food „Dora“• Ljekarna Hermed
59
@ivot u Duhu DO@IVJETI ^OVJEKA... Hvalim ples, jer on osloba|a ~ovjeka od tereta stvari, povezuje pojedince u zajednicu… Ples je preobrazba ~ovjekova prostora i vremena, koji je trajno u opasnosti da se raspadne i postane sasvim mozak, volja ili osje}aj… Hvalim ples. O, ~ovje~e, u~i plesati jer an|eli u nebu ne}e znati {to }e s tobom zapo~eti. pripisuje se sv. Augustinu
K
ako ponekad sami sebi znamo biti dovoljni. Gotovo zastra{uju}e. Idemo nekim svojim unaprijed zacrtanim pravcem, niti koraka dalje, niti pogleda lijevo niti desno, plan i ispunjenje isplaniranog. Mr{avo je i klimavo zadovoljstvo u tome. Sami sebi dostatni po~esto zaboravljamo da su oko nas ljudi, druge du{e. Kri`aju se njihovi putovi s na{im isplaniranim rutama, ali ne obaziremo se na to previ{e. Posve}ujemo i vrijeme i pa`nju uglavnom onima koje sami „odaberemo“. Ba{ smo „veliki“. Ma {to uop}e zna~i na{a naklonost prema nekomu i kako ju iskazujemo? [to je primjereno u kojemu trenutku, prema kojoj osobi a {to je manje ili vi{e od primjerenog? Vjerujem da sebe ~esto obuzdavamo takvim pitanjima i samopreispitivanjima, analiziranjima i tome sli~no. A sve se zapravo vrti oko nas samih. Ipak, kad malo bolje pogledamo oko sebe, cijelo vrijeme, u na{oj blizini, u na{em vidokrugu su i drugi ljudi. Koliko treba vremena, volje,
60
koliko treba energije da ih zamijetimo, da im se mo`da i pribli`imo? Naopako bi bilo govoriti o potrebi ostavljanja dojma na neke osobe, ali svakodnevni `ivot tako ~esto urezuje u memoriju gotovo tipske sli~ice. U dru{tvu se jako dobro zna kako se s kime i kojim tonom razgovara, kome uputiti osmijeh a kome ne, ponekad nam niti boja glasa nije onakva kao ina~e dok smo sa svojima, koji nas znaju, na koje dojam nemamo potrebu ostavljati. Ponekad se trudimo ostaviti malo i naopak dojam, tek toliko, testa radi, samo da isku{amo kakav je ne~iji na~in procjenjivanja ljudi i njihovih postupaka. Pa {to ako to i platimo? Ovaj nas gleda ovako, onaj onako, ova nam je rekla to, ona kazala ono. Stalno mi, stalno to ja, centar svemira. A mi sami gledamo li, promatramo li, zamje}ujemo li istinski i ljude oko sebe? Jednom sam hodaju}i ulicom pogledala svoju figuru i lice u staklu izloga. Ono {to sam vidjela,
@ivot u Duhu to niti izgledom niti dr`anjem nije bilo nalik npr. osobi koju bih sama voljela sresti, kojoj bih se obradovala, koju bih dvaput pogledala. Od takvog bih lika vjerojatno i odvratila pogled. Odraz ~ak nije bio niti jasan, dobro sam pro{la, pomislila sam, {to se nisam ogledala u pravom zrcalu. Utisak bi bio zacijelo jo{ gori. [to sam vidjela? Poguren lik, zgrbljenih le|a, tmurno lice, smrknutost. Odbojna spodoba. No, istina je da je to bio odraz moga lika. Pro{lo je tome vi{e godina, no ~esto se toga sjetim. Iako je to samo vanj{tina, i na tome sam imala potrebu „poraditi“. Ne na na~in da se ~e{}e ogledam u izlozima i po tome ravnam, ne, naravno, no na na~in da kada osjetim nekakvu unutarnju pritisnutost i stije{njenost u vlastitoj ko`i, da promislim, vidi li se to i na mome licu, vidi li se to i u mome hodu. Ne samo poradi ostavljanja dojma na slu~ajne prolaznike, ne radi toga, nego {to takav stav i dr`anje uistinu ~esto puta nemaju istinskih dodira sa unutarnjim raspolo`enjem, no tu|i dojam na prvu je sigurno mra~an. Ponekad se treba nasmije{iti i zbog drugih ljudi, osmjehnuti ljudima. Hvalim ples… No ipak, najradije ple{em sama. Lak{e je, ple{em kada i kako mi se ho}e. U ritmu koji meni odgovara, nemam potrebe uskla|ivati korake s nekim, ne treba paziti na raspolo`enje drugoga, njegova unutarnja zbivanja, sposobnost ili mo`ebitnu ograni~enost. A nije li za ples ipak potrebno barem dvoje? Nije li za ples potrebno vi{e osoba? Koji ples ima vi{e smisla? Koji je zahtjevniji? Ples poznavati podrazumijeva i u~enje koraka, samostalno, u ritmu, ali i hvatanje koraka s drugima. U zajedni~kom odnosu. Uskla|enost dvaju ili nekoliko tijela i umova osje}aju}i ritam glazbe, sigurno podrazumijeva ve}i i zna~ajniji rad, vi{e truda, muke oko slaganja svih i svega skupa u jedinstvenu, skladnu cjelinu. Mala Laura nije plesala samo za sebe. Mala Laura plesala je za vrijeme misnog slavlja u crkvi Uznesenja Bla`ene Djevice Marije u Stenjevcu, plesala je na ~istom prostoru ispred oltara. Ne
razumije ona jo{ bit i posebnost svete mise, ne izgovara jo{ rije~i molitve, ne govori, ali dobro je ocijenila gdje i kome se daje slava i kako Ga se najljep{e slavi. Rado{}u, osmijehom, drago{}u - za druge. Sna}i }e se ona i u nebu jednoga dana, sasvim sigurno s njom an|eli ne}e imati problema. Bila sam „zabavljena“ svetom misom, evan|eljem, sveti{tem, zvu~nicima, sadr`ajem propovijedi, pjevanjem crkvenog zbora, licima vjernika, raspelom, likom Krista raspetoga, kipom Majke Bo`je Stenjeve~ke, svjetlo{}u vitraja, danjom svjetlo{}u koja se borila sa rasvjetom u crkvi i stvarala zanimljiv ugo|aj, a kraj mene je bilo maleno bi}e. Nisam ju niti dotakla, nisam ju po{teno niti pogledala, da, registrirala sam da je malena, da je u dobi do dvije godine, prelijepih o~iju, da je s mamom i bakom, ~ula kako joj je ime. No, to nije kontakt. Mala Laura je na puno ve}em stupnju dru`eljubivosti sa svoje dvije godine nego ja sa svojih gotovo pola stolje}a. Dok sam se „zabavljala“ narihtavaju}i diktafon, usmjeravala mikrofon prema zvu~niku, razmi{ljaju}i koliko }e se razgovijetno snimka ~uti, osjetila sam dodir po nozi. Mislila sam u prvi mah da je slu~ajan, bila je gu`va, dotakne{ nehotice i osobu pored sebe. No dodir se ponovio. Na stepenici ispred pobo~nog desnog oltara svetoga Josipa sjedila je mala Laura, doticala mi nogu, malo mi povla~ila haljinu i smje{kala mi se, malo skrivala iza bake, pa sve ispo~etka. I to je bilo sve. Ali to je bilo uspostavljanje kontakta sa osobom pored sebe. Koliko me je ta zgodica razveselila, toliko sam se i lo{e osje}ala. Kao da sam ponovo vidjela onaj svoj pogureni i namrgo|eni lik u staklu izloga. [to zna~i kakav dojam na van ostavlja{ ako ne mo`e{ i ne zna{ po{teno primijetiti ~ovjeka kraj sebe? Malenu djevoj~icu pokraj sebe. Nau~ila me je bez ijedne jedine rije~i mala Laura kako se ne mo`e biti ba{ tako jako zauzet „poslom“, predan molitvi, zaokupljen samim sobom - kada je druga osoba pored tebe, a da je ne bi stigao zamijetiti, da je ne bi stigao promo-
61
@ivot u Duhu triti, da je ne bi uspio dotaknuti, da li rije~ju, da li osmijehom, da li na koji drugi na~in, pa ~ak i kao {to je ona u~inila, vuku}i nekoga za haljinu i privla~e}i osmijehom bli`e i bli`e svome ali i Njegovom srcu. Na koliko upu}enih osmjeha nisam nikada uzvratila? Na koje sve vrste dodira nisam ni na koji na~in odgovorila ili sam na njih osorno uzvratila? Kraj koliko osoba sam pro{la u svome `ivotu ni~im pokazav{i da ih uop}e zamje}ujem? Koliko sam dragih ljudi zanemarila - samo tako, u hodu, ispravljaju}i pogrbljenu figuru i namje{taju}i prihvatljiv izraz lica za slu~ajne prolaznike, tek toliko da se ponovo ne uzrujam
primijetim li da mi se ne dopada moj odraz u staklu izloga? Zbilja mi je krajnji ~as da po~nem u~iti - plesati… Nebo je nekima uistinu predaleko, previsoko. Vjerujem da }u jednom i uspjeti svladati barem par prvih bitnih „plesnih“ koraka, poslije }e biti ve} lak{e, mala Laura je izvrsna u~iteljica, u puno toga me vrlo uspje{no pou~ila u samo par trenutaka bez i jedne jedine izgovorene rije~i, jer vuku}i me za haljinu, doti~u}i me po nozi, toplinom svoga smije{ka doprla je i dotaknula mi i samo srce… Antonija Tomazini}
NEK’ ZASVIJETLI KRI@ LJUBAVI NAD VRHBOSNOM, VJE^NIM GRADOM Do`ivljeno za vrijeme Hodo~a{}a povjerenja na zemlji {to su ga organizirala bra}a iz Taizéa od 3. do 5 rujna ove godine Listaju}i povijesne i turisti~ke knjige, razgovaraju}i s gra|anima, te kona~no do{av{i u Sarajevo, po mogu}nosti gledaju}i ga i s najvi{e zgrade na Balkanu, mo`ete ste}i potpuno ispravan dojam da se nalazite u gradu koji je kroz pro{la i sada{nja vremena konstantno pra}en nevoljama. Po~elo je to jo{ godine 1463. barbarskom provalom Osmanlija u Bosnu, tada neovisnu europsku dr`avu sa ve}inskim katoli~kim i manjinskim pravoslavnim stanovni{tvom, ru{enjem crkava i nasilnom islamizacijom. Nastavilo se kroz 400 godina turske vlasti, preko dvaju
62
svjetskih ratova koji su uni{tili grad, a svoj najgori odraz do`ivjelo 1992. godine. I samo
@ivot u Duhu ime ovog grada nastalo je na zlo~inu. Prije nego je, naime, Sarajevo postalo „Sarajevo“, bilo je izrazito kr{}anski i zapadnja~ki grad zvan Vrhbosna, ~ije se ime odr`alo i do dana{njih dana tek u Katoli~koj crkvi kroz Vrhbosansku nadbiskupiju i metropoliju. Imav{i sve to na umu, lako se mo`emo zadiviti tomu {to ovaj grad danas uop}e i postoji, a kamo li tomu {to je, koliko toliko, glavni grad jedne dr`ave. Hodaju}i ulicama i sokacima Sarajeva srest }ete mnogo ljudi, zaposlenih i besposlenih. Me|u njima danas na`alost mo`ete nai}i i na prili~an broj onih koji svojim pona{anjem i izgledom ne nalikuju na Sarajlije, onih koji jo{ uvijek natucaju doma}i jezik i radije se dru`e u zatvorenim skupinama. Svi oni, tko god bili i {to god predstavljali, dijele sudbinu gra|ana ovoga grada. Hodaju istim ulicama. Sarajevo nema vi{e onaj globalni i zapadnja~ki, a opet sebi svojstven slavenski duh. Tek izme|u starih turskih d`amija i ru{evina iz rata s jedne, te zgrada be~ke klasike i modernih poslovnih kompleksa s druge strane, zna ponegdje izviriti simbol nekih minulih vremena. U {umi od preko stotinu sarajevskih d`amija skromno viri desetak kri`eva. Tek desetak u ovom velegradu. Nekima i tako malobrojni predstavljaju problem i trn su im u oku. A ne znaju oni {to ~uvaju ti zvonici, ti simboli vjere, {to se doga|a iza zidina Bo`jih hramova o{te}enih ratnim djelovanjima, ali i zubom vremena. Misno slavlje u skromnoj katedrali Presvetog Srca Isusova u srcu Sarajeva, ili Ve~ernje bogoslu`je u Sabornoj crkvi tek stotinjak metara dalje. Znaju li ti prolaznici {to to rade i za {to mole u crkvama sarajevski kr{}ani – katolici i pravoslavci?
A te{ko je biti kr{}anin u Sarajevu, tom ˝multietni~kom˝gradu. Ve}ina ih je potra`ila bolji `ivot u Hrvatskoj i Srbiji, ili pak drugdje {irom svijeta. Ono malo stanovni{tva, i to velikim dijelom starije `ivotne dobi koje je ostalo u svojim domovima, pod svakodnevnim je pritiskom. Mediji i dru{tvo, igraju}i za politi~ke timove, name}u im bosanski (~itaj bo{nja~ki) jezik, kulturu i identitet. Stvara se nekakvo umjetno dru{tvo i zatire se tisu}ljetna kr{}anska tradicija. Kao da netko ima pravo re}i katolicima i pravoslavcima Sarajeva da nisu to {to su vazda bili. Poku{avaju im i{~upati kri` iz srca. Sarajevo je svoj kri` nosilo puze}i pred granatama razli~itih ˝armija˝, ali i svjetskim mo}nicima. I danas ono {utke i strpljivo nosi svoj kri`. Kr{}ani ovog grada `ele Krista, i ni{ta vi{e od slobode ispovijedanja vjere u Sina Bo`jeg. Za to vrijeme nekr{}anska ve}ina gleda na znak kri`a s prijezirom, pa ~ak i porugom. Pitam se me|utim, koji bi to grad pored napa}enog Sarajeva imao pravo da se na njegovom plavom nebu iznad svega uzdi`e kri`. Kri` muke i smrti. Kri` nade i uskrsnu}a. Kri` ljubavi! Velimir Beni}
63
Skandinavka
64