/kriz_ljubavi_49 by Ico Kej

ISSN 1332-4608

KRI@ LJUBAVI LIST @UPE UZVI[ENJA SVETOG KRI@A SISAK Godina

XIII.,

MONS. ETEROVI}: O`IVLJAVANJE SISA~KE BISKUPIJE DONOSI NAM NAPREDAK

GODINA SV. PAVLA FRA DARKO TEPERT, NOVI DOKTOR TEOLOGIJE

SVETI KRI` U JERUZALEMU CARICA JELENA PRONA{LA ISUSOV KRI`

Mo}nik Isusova krià pohranjen u riznici ùpe Uzvi{enja svetog krià u Sisku

broj

49,

rujan

2008.,

cijena

Grad Sisak

“A ja, Bože sačuvaj da bih se ičim ponosio osim križem Gospodina našega Isusa Krista po kojem je meni svijet raspet i ja svijetu.” (Gal 6,14)

Sisa~ko-moslava~ka `upanija

Rije~ urednika SADRÀJ Rije~ urednika .........................1 Dragi moji Si{~ani! ...................2 Iz ìvota ùpe ..........................3 Dje~ji zbor “Kri` ljubavi” krenuo na smotre................... 11 Mali Lo{inj ............................13 Vl~. Ivica Tomak, na{ novi ùpni vikar ..............15 Dani zahvale .........................16 êstitka starijima 18 êstitka kr{tenima/ vjen~anima............................ 21 Nove Crkvene pokrajine .........24 Fra Darko Tepert obranio doktorsku disertaciju iz biblijskih znanosti i arheologije na Fakultetu biblijskih znanosti i arheologije u Jeruzalemu .......25 Sveti kri` u Jeruzalemu ..........26 Sveta Jelena Kriàrica – carica koja je prona{la Isusov kri` ....28 Povijest crkve sv. Krià u Sisku ..................................29 Oìvljavanje Sisa~ke biskupije donosi nam napredak ............................... 31 Pavao na putu prema Damasku ...............................34 Kri` - slomljeno srce Majke ....37 In memoriam ........................39

Dragi ~itatelji,

jetu se bliì kraj, po~inju obveze u {koli, na fakultetu i na poslu. Sukladno tome i novi broj Krià ljubavi je pred vama. Iz ovoga 49. broja izdvojio bih nekoliko tema koje }e, vjerujem, privu}i va{u pozornost. Ekskluzivno donosimo razgovor s mons. dr. Nikolom Eterovi}em, naslovnim sisa~kim biskupom i tajnikom Biskupske sinode u Vatikanu. Vrijedi pro~itati njegova razmi{ljanja o razli~itim temama koje se ti~u sisa~ke i Crkve op}enito. Osamdeset godina postojanja lijepa je obljetnica, a upravo tu obljetnicu slavi zbor na{e ùpe „Sv. Cecilija“. Tom prigodom donosimo kratku povijest ovoga zbora, a ujedno se drugim ~lankom opra{tamo od ~asne sestre Marte Bari{i}, dugogodi{nje orgulja{ice i uspje{ne voditeljice zbora, koja je oti{la na slu`bu u Zagreb. Veliko nam je zadovoljstvo i ~ast {to od ovoga broja s nama sura|uje dr.fra Darko Tepert, Si{~anin, odnedavno doktor teologije ~ija dva teksta moète pro~itati na ovim stranicama. Jedan o Kristovu kriù, kao prilog slavlju ùpnog blagdana Uzvi{enja svetog Krià, a drugi u prigodi Godine sv. Pavla, koja traje od 28. lipnja 2008. do 29. lipnja 2009. godine. Dipl. ing. Lojzo Buturac u dva nastavka donosi nam ukratko povijest ùpne crkve Uzvi{enja svetog Krià pa }e svi zainteresirani, a nije ih malo i ne samo iz Siska, imati na dohvat ruke izvor informacija. Sisa~ko-moslava~ki kraj mogao bi dobiti prvog progla{enog sveca u liku fra Ivana Bonifacija Pavleti}a, relativno malo poznatog sve}enika, ro|enog u Zbjegova~i kraj Kutine. Ovim tekstom nastojimo saznati ne{to o ovom vrijednom redovniku. Tu je i uobi~ajena rubrika „Iz ìvota @upe“, u kojoj donosimo niz aktualnih doga|aja u @upi. Tako|er, ovom prigodom izraàvamo dobrodo{licu novom ùpnom vikaru vl~. Ivici Tomaku koji je stigao na slu`bu u na{u @upu. Urednik

Kri` ljubavi – list ùpe Uzvi{enja svetog Krià • Sisak, Trg bana J. Jela~i}a 1 Tel 044/523-196 fax. 044/521-311 • www.svetikrizsisak.hr • E-mail: sveti.kriz@hi.t-com.hr Glavni i odgovorni urednik: Antun Sente, ml., ùpnik • Glavni urednik: Zoran Crljenica • Grafi~ki urednik: Alem Bio~i} Ure|iva~ki kolegij: Alojzije Petranovi}, Lojzo Buturac, Anica Potkonjak, Ivanka Palac, Nikolina Mesi} • Lektor Bo{ko Zeli} • Fotografije: Miroslav Ki{ – Mimi, Alem Bio~i}, Damir Sklizovi}, Blaènka Sunte{i} • Tekstove i fotografije ne vra}amo. • Priprema i tisak: Denona d.o.o., Zagreb • Naklada: 1000 primjeraka

Uvodnik Dragi moji Si{~ani!

~itanjima koja nam Crkva daje za razmatranje na svetkovinu Svetoga krià pronalazimo dio dijaloga izme|u Isusa i Nikodema. Taj tajnoviti susret poti~e me na razmi{ljanje o nekim doga|anjima oko na{e ùpne crkve. Promatram, petkom i subotom nave~er do ranih jutarnjih sati kako se ovdje ispred na{e crkve sastaju mnogi na{i mladi, ako je mlad ~ovjek od 16 godina, onda su mnogi od njih jo{ djeca. Pomislio bi ~ovjek, mo`da i oni poput Nikodema èle no}u potraìti odgovore na pitanja koja ih mu~e. Istina pitanja ne postavljaju, ali mi stariji – odgovorni – (barem bi to trebali bit) trebali bi postavljati pitanja, a neki ih postavljaju. Mnogi su mi pri{li i ve} s osudom pitali kako to ja mogu trpjeti, to je olo{ dru{tva, toliko psovki, pa ~ak i nemoralnih ~ina, a tu pred svetim mjestom, pred na{om crkvom. S druge pak strane ljudi koji navrate u Sisak, i vide toliki broj mladih, s ~u|enjem me pitaju: „Kako sam ih uspio pridobiti pred crkvu?“ Zanimljivi zaklju~ci i jednih i drugih. Vratimo se Nikodemu, uglednu ìdovu, farizeju, ~ovjeku intelektualcu, koji je u Kristu prepoznao Boga koji me|u ljudima ~ini velebna djela. Ali ipak nije sve razumio, nekako je previ{e prizeman, nije razumio Kristov poziv ~ovjeku da se neprestano mijenja na bolje. A ~ovjeku se mogu}e mijenjati na bolje ako se ra|a nanovo, odnosno ako je proiza{ao iz Boga. Drugim rije~ima, ako mu je djelovanje i promi{ljanje utemeljeno na Bogu. A Bog je ~ovjeka spasio po kriù. Nikodem je osje}ao da u Isusu ima ne{to lijepo, ne{to izvanredno, stoga se htio s njim susresti. Zbog svog poloàja ~inio je to tajno. Istina, kod smi{ljanja plana osude Krista sa strane svojih kolega farizeja poku{ao se zaloìti za Isusa (usp. Iv 7, 51), te darovao pomasti za ukop mrtvog Kristova tijela (usp. Iv 19,39), ali nekih drugih intervencija Nikodema za Krista ne nalazimo u Svetom pismu. Mo`da i na{i mladi, koji se okupljaju pred crkvom Uzvi{enja svetoga Krià, poput Nikodema, u tom prostoru ispunjenom Kristovom prisutno{}u, primje}uju ne{to lijepo i izvanredno, samo se boje svojih mladih kolega, da ih ne}e razumjeti i zbog toga odbaciti ili se jo{ vi{e boje prihva}anja u „klub“ onih koji svoj ìvot vide samo u glamuraoznosti i celebrity dru{tvu. Nije mi èlja uspore|ivati stil ìvota Nikodema i ìvot dana{njih, na{ih sisa~kih, mladih. Tu postoji velika razlika, ali ipak ono {to im vidim zajedni~ko, traènje je Lijepoga Savr{enog – Boga. Stari na{i znaju re}i kako se dana{nja djeca i mlade` ne znaju vi{e ni igrati. Mo`da zato {to je iz njihova ìvota u potpunosti maknut kri` ili drugim rije~ima, smisao za trpljenje, `rtvovanje,… ne znaju se ni~ega odre}i i sve {to poèle dobiju, na àlost samo u materijalnom smislu. S druge, pak, strane koliko god vapili za duhovnim te{ko do toga dolaze, jer u na{im obiteljima toga uvelike nedostaje. Mo`da ba{ zato èle no}i i no}i provoditi u sjeni krià na{e crkve. Istina, njihovo pona{anje, u tim no}nim satima, nije slika pobo`nog vjernika koji boravi pred Svetim, ali je odraz ùdnje za ljepotom – onom istinskom, Boànskom ljepotom. Ono {to oni pokazuju sve je drugo samo ne to. Mo`da je to njihov bunt {to, tu Boànsku ljepotu, u nama starijima i iskusnima ne pronalaze. Ti mladi, kako god ih mi doìvljavali, zapravo su odraz nas samih. Oni su najbolji pokazatelji kakvi smo mi stariji. To su na{a djeca, mi smo ih odgojili, htjeli to priznati ili ne oni samo oslikavaju nas same. Na kraju treba li tjerati tu djecu ili mlade, zbog nedoli~nog pona{anja, od na{e crkve. Odgovor poku{avam prona}i u doga|aju Isusova razapinjanja. Tiskala se tada oko Isusa silna svjetina i sva{ta su Isus predbacivali. U njoj je bio i satnik koji je kad je vidio {to se sve zbiva povjerovao u Krista (usp. Lk 23, 47). Tko zna, tko se sve tiska oko crkve sv. Krià i {to sve vidi ta mladena~ka svjetina? Kako god bilo trudit nam se oko vlastitih djela da budu u~injena u Bogu koji je Istina i vodi nas k Svjetlosti. (Usp. Iv3,21) êstitam Vam svetkovinu na{e ùpe Uzvi{enja svetoga Krià!

Va{ `upnik Antun

Iz ìvota @upe 13. lipnja Mala, u travu zarasla, zapu{tena na rubu ceste uz Savu stajala je kapelica svetog Antuna. Samo bi poneka starica zastala, prekriìla se i tiho izmolila neku molitvu. Ove godine je na{ ùpnik mr. sc. Antun Sente odlu~io uz pomo} mje{tana, ùpljana i ostalih dru{tvenih struktura obnoviti kapelicu i vratiti joj izgubljenu ljepotu. Nakon dugo godina kapelica je zablistala vanjskim izgledom, a svoju unutra{njost je uresila kipom sv. Antuna stavljaju}i do znanja svakom prolazniku: Zaustavi se, prekriì se, pogledaj me, tu sam, ~uvam Te, bdijem nad Tobom i pratim Te na Tvom putu. Kapelica je sve~ano otvorena i blagoslovljena, 13. lipnja uve~er, za vrijeme misnog slavlja koje je, uz na{eg ùpnika Antuna Sentea i pre~. Alojzija Petranovi}a, slavio mons. Vladimir Stankovi}, kanonik zagreba~ki. Na Svetoj misi je, unato~ ki{ici koja je stalno rominjala, sudjelovao veliki broj

vjernika i gra|ana predvo|eni gospodinom Dinkom Pintari}em, gradona~elnikom grada Siska, koje su mje{tani, poslije euharistijskog slavlja po~astili obilnim domjenkom. Tom prigodom gospodin Zdenko Slavni}, predsjednik Mjesnog odbora Galdova Kaptolskog proglasio je svetog Antuna za{titnika navedenog Mjesnog odbora te izrazio `elju da se ovakvo slavlje doga|a svake godine. Neka Gospodin, po zagovoru sv. Antuna, ~uva i blagoslovi sve koji su pomogli u realizaciji ovog divnog djela, a ~ije je ostvarenje bilo ujedno otvorenje Dana zahvale na{e @upe. 14. lipnja `upljani na{e @upe, u tri autobusa, hodo~astili su na bolesni~ko hodo~a{}e u Hrvatsko nacionalno sveti{te Majci Bo`joj Bistri~koj.

foto: A. Sente

foto: Vogrinc

20. lipnja odràna je promocija 48. broja ùpnog lista Kri` ljubavi i internetske stranice na{e @upe. Predstavljanje lista, odnosno njegovog sadràja, zapo~eo je urednik Zoran Crljenica, a nakon njega je o listu govorio pre~. Ivan Mikleni}, glavni urednik Glasa Koncila. Pre~. Mikleni} je istaknuo va`nost pisane rije~i i medija danas, potaknuo je sve prisutne da pi{u, da {ire vijesti o doga|ajima iz svoje ùpe, jer sve ono {to nije ostalo negdje zapisano, {to netko u nekom trenutku svoga ìvota nije zabiljeìo, jednostavno

Iz ìvota @upe Promociju lista @upe i internetske stranice svojim su izvedbama obogatili na{i mladi glazbenici: Ivona Konjeti}, Ivana Gali}, Danijela Skrbin i Filip Stengl, ~lanovi ùpnog Zbora mladih â&#x20AC;&#x17E;Kri` ljubaviâ&#x20AC;&#x153;, a sam program predstavljanja vodila je Kornelija Marovi}. 21. lipnja autobus hodo~asnika iz Siska krenuo je u Zagreba~ku katedralu na sve}eni~ko re|enje na{em Draènu Laucu, |akonu, koji je u na{oj @upi, slu`bovao na pastoralnom praktikumu. Na Kaptol smo do{li dovoljno rano da na|emo mjesta u Katedrali kako bismo bili bliè i bolje vidjeli i ~uli Svetu misu i sam ~in re|enja. Dolaskom roditelja i rodbine re|enika Katedrala je bila puna jer je taj dan ~inu sve}eni~kog re|enja pristupilo 14, a |akonskom re|enju 1 kandidat.

foto: Darija

pada u zaborav. Pre~. Mikleni} pohvalio je i tekstove uvr{tene u ùpni list istaknuv{i kako oni, iako ispunjavaju svoju osnovnu funkciju preno{enja informacija, nisu samo informativni tekstovi, ve} i tekstovi koji u sebi sadrè vrlo jasno izraène duhovne misli. Nakon {to je predstavljanje lista zavr{eno duhovitim tekstom o savr{enom ùpniku, na{ je ùpnik, vl~. Antun Sente, predstavio internetsku stranicu @upe koja se moè posjetiti na adresi www.svetikrizsisak.hr. Na toj adresi moè se saznati sve o aktualnostima iz ìvota @upe, mogu se pro~itati ùpne obavijesti za teku}i tjedan, saznati zanimljivosti o katehetskim skupinama koje djeluju u @upi, pro~itati razmi{ljanja na temelju biblijskih tekstova, a moè se zaviriti i u galeriju slika.

Iz ìvota @upe Svetu misu slavio je kardinal Bozani}. Svi smo ipak s nestrpljenjem o~ekivali sam ~in re|enja. Bili smo zadivljeni tim ~inom, ~inom kada se ~ovjek u potpunosti predaje Gospodinu i kada svoju poniznost potvr|uje lijeganjem na pod – kada postaje Kristov izaslanik na zemlji, ~ovjek koji {iri evan|elje, brine o svojim vjernicima, ulijeva u njihova srca ljubav, ljubav za Krista. I mi nazo~ni, obnavljali smo vjeru i mi smo se predavali Gospodinu, duboko u du{i smo se kao i re|enici pribliìli Gospodinu, predali mu se i molili. Zahvaljivali smo Gospodinu {to je petnaest mladi}a uputio njihovim putem, a mi }emo i dalje moliti kako bi se tom pozivu odazvao {to ve}i broj mladi}a i djevojaka. Bili smo sretni {to je vl~. Draèn Lauc bio u na{oj @upi i s nama slavio Svetu misu, molio krunicu i pripremao se za rad s vjernicima. Istog dana nakon ve~ernje Svete mise mladi na{e @upe organizirali su bdijenje. Crkva je bila otvorena do pono}i, svatko tko je htio mogao je u}i, na par trenutaka pobje}i od gradske buke, upaliti svije}u, pomoliti se, sjediti u ti{ini, razmi{ljati ili zapjevati zajedno s mladima. Bdijenje ovoga tipa prvi je puta u na{oj @upi organizirano ve~er uo~i Duhova. Tada su se mnogi mladi u potrazi za subotnjim provodom ~udili otvorenoj crkvi i onima koji u nju ulaze. Ovoga puta otvorena crkva nije djelovala tako neobi~no, a i zapaljenih svije}a pred oltarom bilo je ne{to vi{e. Nedjelja 22. lipnja bila je vrhunac ùpnih Dana zahvale. Svetu misu u deset sati predvodio je mladomisnik vl~. Draèn Lauc koji je dan prije u Zagreba~koj katedrali zare|en za sve}enika. Sveta misa je zapo~ela procesijom u kojoj su, uz sve}enike, ministrante i ~ita~e, sudjelovali i predstavnici svih katehetskih skupina. Na Misi je bilo osobito lijepo ~uti

pjesmu svih na{ih ùpnih zborova, ~ime se pokazalo da kor nikada nije i ne moè biti premalen ukoliko se na njemu èli prezentirati zajedni{tvo. Nakon Svete mise ùpljani su se okupili foto: D. Kurtovi} ispred zgrade Velikog kaptola gdje se odràvao sredi{nji program Dana zahvale. Program je trajao od 12 do 18 sati, a osnovna ideja bila je zahvaliti Bogu za sve ono {to smo ove godine uz njegovu pomo} postigli te predstaviti rad katehetskih skupina koje djeluju u @upi: Skupina prvopri~esnika, Skupina krizmanika, Zbor mladih „Kri` ljubavi“, Zajednica mladih, @upni zbor „Sv. Cecilija“, Katekumeni, Kreativna radionica, HKDPD Sisak, Dje~ji zbor „Kri` ljubavi“, Caritas, Dramska skupina, Skupina za povijesna istraìvanja, Karitativna skupina za brigu o starijim osobama, Marijina legija, Uredni{tvo lista Kri` ljubavi, Skupina ~ita~a, Biblijska skupina, Skupina ministranata, Skupina za pripremanje prigodnih sve~anosti. Neke skupine predstavile su se kroz razgovor s voditeljima programa Anicom Potkonjak, Kornelijom Marovi} i Robertom Sunte{i}em, a one skupine, koje su bile u mogu}nosti, svima prisutnima prezentirale su svoj rad. Tako su na pozornici zapjevali @upni zbor „Sv. Cecilija“, ùpni Zbor mladih „Kri` ljubavi“ i Dje~ji zbor „Kri` ljubavi“, ~lanovi Dramske skupine izveli su predstave Sv. Kvirin na Roki}u i Lifehouse’s everything skit, radovi ~lanova kreativne radionice mogli su se kupiti na {tandovima, a

Iz `ivota @upe

foto: Mladi

~itav program pjesmom je obogatio i nastup VIS Emanuel iz Velike Gorice. Oni koji su èljeli oku{ati svoju sre}u mogli su sudjelovati u izvla~enju tombole od koje je svaka bila dobitna i sadràvala vrijedne nagrade. Te nedjelje nitko nije morao ùriti ku}i i spremati ru~ak budu}i da se prodavao gula{, hot dog i kola~i koje su ispekli na{i ùpljani, a è| se gasila na {tandu s osvjeàvaju}im sokovima i pivom. Sav prihod koji je sakupljen na Danima zahvale namijenjen je za popravak krià na zabatu na{e crkve. Na kraju dana svi sudionici Dana zahvale bili su umorni i iscrpljeni, ali istovremeno i sretni i ispunjeni jer su imali prigodu provesti cijelo popodne s ~lanovima svoje @upe, sjesti i popri~ati s onima s kojima se, zbog stalne ùrbe i mnogih obveza, vide tek u prolazu te svojim zajedni{tvom cijelom gradu pokazati koliko je na{a Crkva uistinu ìva i kako svatko, samo ukoliko to èli, u njoj moè prona}i mjesto za sebe. U ponedjeljak 23. lipnja, nakon svih ovih zna~ajnih doga|aja u na{oj @upi, posjetili smo ùpu u kojoj su se tih dana tako|er doga|ale mnoge velike stvari. Naime, povodom blagdana Sv. Ivana u ùpi Svetog Ivana Krstitelja u Svetom Ivanu Zelini odràvala se trodnevnica na koju je bio pozvan na{ ùpnik predslaviti Svetu misu, a zbor mladih uljep{ati Misno slavlje pjesmom. Prije

nego {to smo stigli u Zelinu, zaustavili smo se u ùpi Svih svetih u Sesvetama gdje nas je do~ekao tamo{nji ùpnik vl~. Boìdar Ten{ek. Vl~. Ten{ek proveo nas je kroz novu crkvu koja je jo{ uvijek u izgradnji, a koja je podignuta zbog toga {to je prostor stare crkve bio premalen da bi primio onoliko vjernika koliko ih nedjeljom do|e na Misu. Vele~asni nam je pokazao i prostore novog pastoralnog centra koji ima ~ak i u~ionice u kojima u~enici i studenti mogu u miru i ti{ini pripremati svoje ispite. Nakon Sesveta zaputili smo se prema Zelini gdje nas je do~ekao ùpnik Dragutin [engula, mnogima poznat i iz Siska gdje je obavljao slu`bu ùpnog vikara u ùpi sv. Marije. Prije Svete mise ùpljani su se pobrinuli da ne budemo ni gladni ni èdni pripremiv{i nam bogatu zakusku. Misu je, kao {to je ve} re~eno, vodio na{ ùpnik koji je propovijedao na temelju Isusovih rije~i iz Matejevog evan|elja: â&#x20AC;&#x17E;[to ima{ gledati trun u oku brata svojega, a brvna u svom oku ne zapaà{!â&#x20AC;&#x153; Na Svetoj misi sudjelovao je i gospodin Vid Balog, kolega vl~. [engule iz sjemeni{ta, sada poznati glumac Kazali{ta Komedija. Vid Balog je na kraju Svete mise pro~itao nekoliko stihova Frana Galovi}a, a zbor mladih je bio pozvan otpjevati jo{ par pjesama za sam kraj. Nakon Mise sudjelovali smo kod paljenja krijesa ispred crkve, a onda ponovo bili pozvani u pastoralni centar na drugi dio zakuske. Ono po ~emu }e nam svima, vjerujem, Zelina ostati u sje}anju jest gostoljubivost doma}ina i iskrena radost koja se mogla vidjeti na njihovim licima zbog na{ega dolaska. Upravo stoga zaista smo se osje}ali posebno i vrijedno te se nadamo da smo i mi na{e doma}ine uspjeli ispuniti i razveseliti svojom pjesmom. U petak 4. srpnja otputovali smo u Hercegovinu kako bismo sudjelovali na mladoj misi vl~. Draèna Lauca u Studencima, a dan prije posjetili Me|ugorje. Autobus je krenuo u 21 sat ispred na{e crkve uz ùpnikov

Iz `ivota @upe

foto: D. Kurtovi}

blagoslov. Molitva, pjesma, tihi razgovor i zaustavljanjem autobusa prekidan san pratili su nas cijelim putem. U subotu rano ujutro stigli smo u Me|ugorje. Neki su ve} tamo bili mnogo puta, a nekima je ovo bio prvi posjet. Prvo na{e odredi{te u Me|ugorju bila je, naravno, crkva te molitva krunice i kri`noga puta u parku iza crkve. Ono {to moè posebno o~arati ~ovjeka ve} u prvih nekoliko trenutaka boravka u Me|ugorju je mir i ti{ina koji vladaju tim mjestom i koje ljudski govor svojom ja~inom ne moè nadglasati. Nakon krunice i kri`noga puta oti{li smo do kipa Uskrsloga Krista kojemu iz noge svakoga trenutka izvire kap vode za koju mnogi vjeruju da nije obi~na i da sadrì u sebi ne{to ljekovito. Iako su jo{ uvijek bili rani jutarnji sati, vru}ina je bila velika pa smo se odvezli do slapova Kravice da se malo osvjeìmo; bilo je me|u nama i onih odva`nih koji su hrabro sko~ili u tu ~istu, ali prili~no hladnu vodu. Posjet slapovima Kravice iskoristili smo i kao prigodu da odemo do vl~. Draèna koji je, iako je bio u gu`vi i pripremama za veliki dan, ipak uspio odvojiti i malo vremena za nas. Poslijepodne u Me|ugorju smo imali slobodno pa su ga mnogi iskoristili za odmor, kupovinu suvenira ili za penjanje na brdo Krièvac. Da se ~ovjek popne do krià koji se nalazi na vrhu brda Krièvac, mora prije}i ~etrnaest postaja kri`noga puta. Put

koji vodi od postaje do postaje nije ure|en, to je neutaban put, put pun strmina i klizavog kamenja. Me|utim, kada se ~ovjek popne na vrh i stane u podno`je krià osje}a se sigurno i za{ti}eno, osje}a se onako kako bi se svaki vjernik trebao osje}ati u svakome trenutku svoga ìvota â&#x20AC;&#x201C; kao pobjednik. Nave~er smo sudjelovali na Svetoj misi i na klanjanju koje se tako|er vrlo posebno utisne u ~ovjeka. Zadivljuju}e je vidjeti tisu}e ljudi kako ponizni pred prisutno{}u svoga Boga sklapaju ruke, izgovaraju svoje najintimnije molitve i zahvaljuju. U nedjelju ujutro 6. srpnja oti{li smo na Brdo ukazanja i tamo se u ti{ini pomolili pred Marijinim kipom. Nakon toga zaputili smo se u Studence u crkvu Presvetog Srca Isusova na Mladu misu vl~. Draèna Lauca. Uz Mladu misu vl~. Draèna slavila se i Zlatna misa fra Rade Dragi~evi}a tako da je te nedjelje u Studencima bila dvostruka sve~anost. Na samom po~etku slavlja roditelji su blagoslovili vl~. Draèna i na taj ga na~in predali iz svojih u Bo`je ruke. Bra}a i sestre priredili su mali recital koji su izveli na po~etku Mise, a sudjelovali su i kod prinosa darova i molitve vjernika. Bilo je jako lijepo vidjeti kako je cijela, vl~. Draènova, obitelj okupljena oko oltara i kako su mu svi iznimno velika podr{ka. Na Misi je propovijedao don Mario Volarevi}, mladomisnikov prijatelj iz studentskih dana, koji je progovorio o va`nosti ~ovjekovog odaziva na Bo`ji poziv, jer, kako je rekao, Bog uvijek poziva, a o ~ovjeku ovisi ho}e li se odazvati tome pozivu ili ne. Vl~. Draèn se hrabro odazvao i na tome smo mu svi zahvalni. Nakon Svete mise bili smo gosti na sve~anom ru~ku s kojeg smo, na àlost, morali rano oti}i jer nas je jo{ ~ekao dugi put do ku}e. Zahvalili smo vl~. Draènu {to nas je tako lijepo ugostio, zahvalili smo mu na danima koje je proveo u na{oj @upi i poèljeli mu sre}u u daljnjem radu. U Sisak

Iz `ivota @upe

foto: M. [ari}

smo stigli iza pono}i uz pjesmu koja nas je pratila gotovo cijelim putem. Na kraju jedno veliko hvala gospo|i Anici Potkonjak na organiziranju puta, na anga`manu i povrh svega, strpljivosti jer bez njezinog truda ovaj put ne bi bio ni upola tako lijep. U srijedu 16. srpnja vjernici na{e ùpe hodo~astili su Gospi Karmelskoj u Samostan sestara karmeli}anki u Brezovici. U utorak 5. kolovoza na Dan zahvalnosti i Dan branitelja na{i ùpljani hodo~astili Majci Bo`joj Trsatskoj. U subotu 9. kolovoza ùpljani ùpe Uzvi{enja svetog Krià uprili~ili su opro{tajnu sve~anost na kojoj su se oprostili od ~asne sestre Marte Bari{i} koja je 23 godine slu`bovala u Sisku. Na misnom slavlju kojeg je, uz koncelebraciju pre~. Alojzija Petranovi}a predslavio, na{ ùpnik Antun, okupili su se brojni Si{~ani koji su poznavali s. Martu. Nakon misnog slavlja uprili~en je opro{tajni program u dvori{tu Pastoralnog centra u kojem je prezentirano djelovanje s. Marte u @upi i gradu Sisku. Malo je mladih ljudi koji se opredijele za duhovna zvanja, a me|u njima je bila i dvadesetogodi{nja djevojka Barica Bari{i}, ~etvrto od sedmero djece majke Jane i oca Franje iz Gradi}a kraj Velike Gorice. 1972. godine djevojka Barica Bari{i} u{la je u sa-

mostan Sestara milosrdnica u Zagrebu u Frankopanskoj ulici, te nakon potrebne formacije dobila redovni~ko ime sestra Marta. Nakon zavr{ene redovni~ke formacije, te teolo{ke i glazbene izobrazbe s. Marta prvu je slu`bu vr{ila u ùpi Svetog Jurja mu~enika u \ur|evcu ~etiri godine. 1985. godine po odluci svoje provincijalne glavarice premje{tena je u Sisak, u ùpu Uzvi{enja svetog Krià, gdje je vr{ila slu`bu orgulja{ice, zborovo|e, vjerou~iteljice i ùpne katehistice. Mnoga djeca, sada ve} odrasli ljudi, a negda{nji |aci osnovnih {kola 22. lipnja i Ivana Kukuljevi}a sje}at }e se ~asne sestre Marte kao pobo`ne vjerou~iteljice koja ih je u~ila moliti te ih pripremala za sakrament Prve svete pri~esti. S. Marta ostat }e u sje}anju brojnih vjernika kao orgulja{ica i voditeljica Dje~jeg @upnog zbora i @upnog zbora Sv. Cecilija. Subota 16. kolovoza I ove godine organizirano je tradicionalno hodo~a{}e Si{~ana u hrvatsko nacionalno sveti{te Majka Bo`ja Bistri~ka. Odavno Si{~ani hodo~a{te Majci Bo`joj Bistri~koj, prvu subotu nakon svetkovine Uznesenja blaène djevice Marije na nebo odnosno, Velike Gospe. Tako je to bilo i ove godine. No, ipak ove je godine bilo malo druga~ije. Na poticaj mr. sc. Antuna Sentea, ùpnika ùpe Uzvi{enja svetog Krià i pre~asnog Zdravka Novaka, dekana Sisa~kog, predloèno je Gradu Sisku da se u hodo~a{}e uklju~e udruge i zajednice koje djeluju pri Gradu te samo Gradsko poglavarstvo. Prijedlog je prihvatilo Gradsko poglavarstvo i nakon nekoliko susreta predstavnika Grada i Dekanata dogovoren je program hodo~a{}a. Hodo~a{}e je zapo~elo polaskom iz Siska ve} ujutro u 5 sati, a ulazna procesija hodo~asnika u sveti{te bila je u 7 i 15 minuta. Uslijedilo je nezaobilazno ispovijedanje kod Bistri~ke Gospe. Dojmljiva je bila pobo`nost kri`nog puta u kojoj su

Iz ìvota @upe sudjelovali svi hodo~asnici, a predvodio ga je pre~asni Zlatko Koren, ~uvar bistri~kog sveti{ta i dekan Stubi~ki. Ljepotu pokorni~ke procesije, koja se polako penjala do vrha bistri~ke Kalvarije posebno su ukrasili ministranti ùpa Poho|enja Blaène Djevice Marije i Uzvi{enja svetoga Krià. Sredi{nji dio hodo~a{}a bilo je euharijstijskog slavlje slavljeno u crkvi na otvorenom posve}enoj blaènom Alojziju Stepincu, koje je predvodio mr. sc. Antun Sente, ml. u koncelebraciji sa sve}enicima Sisa~kog dekanata. Svetoj misi prethodila je ulazna procesija od bazilike do Stepin~eve crkve na otvorenom u kojoj su sudjelovali sisa~ki ministranti, ~lanovi kulturno umjetni~kih dru{tava s podru~ju grada Siska u prekrasnim narodnim no{njama, Gradsko â&#x20AC;&#x201C; èljezni~arska limena glazba, po~asna garda Grada Siska, dopredsjednik Gradskog vije}a Grada Siska koji je nosio zavjetnu svije}u M. B. Bistri~koj, te brojni vjernici. U pozdravnom slovu pre~. Koren pozdravio je sisa~ke hodo~asnike te im zahvalio {to su svojim prilogom pomogli izgradnji bistri~kog zvonosvira. U prigodnoj propovijedi isusovac, pater Stjepan Harja~, pozvao je vjernike na ja~e {tovanje blaène djevice Marije, te istaknuo kako zajedni~ko slavljenje Boga izgra|uje ~ovjeka te svjedo~i o dugoj vjerni~koj tradiciji, ali i pripadnosti Hrvata kulturnim narodima Europe.

Na misnom slavlju sudjelovalo je oko pet tisu}a vjernika od kojih je najvi{e bilo Si{~ana, koji su na Bistricu doputovali u 35 autobusa te mnogi u privatnoj organizaciji. Op}i dojam hodo~asnika je da se na ovakav na~in uvelike doprinosi duhovnoj izgradnji vjernika, te se ujedno na dobar na~in prezentira grad Sisak. Ponovilo se! U nedjelju 17. kolovoza mons. dr. Ante Jozi}, tajnik Apostolske nuncijature u Moskvi predslavio je misno slavlje u crkvi Uzvi{enja svetog Kri`a u Sisku. Na po~etku misnog slavlja prenio je pozdrave nadbiskupa dr. Nikole Eterovi}a, tajnika Biskupske sinode i naslovnog Sisa~kog nadbiskupa.

U prigodnoj propovijedi pozvao je Si{~ane da nasljeduju Krista te se mole sv. Kvirinu. U zahvalnoj rije~i ùpnik mr. Antun Sente, zahvalio je mons. Jozi}u na posjeti i slavljenoj euharijstiji, te ga zamolio da kao diplomat Svete Stolice u~ini sve {to je u njegovoj mo}i kako bi Kvirinova biskupija u Sisku {to prije oìvjela, na {to je tajnik Apostolske nuncijature u Rusiji uzvratio da }e Sisa~ka biskupija sigurno biti oìvljena u skoro vrijeme. U nedjelju 24. kolovoza na ve~ernjoj Misi koju animiraju mladi ùpe Uzvi{enja svetog Krià vjernicima je predslavitelj misnog slavlja ùpnik mr. Antun Sente, predstavio Jamesa Davida Harrisa, dugogodi{njeg

Iz ìvota @upe pilota i instruktora letenja u Zra~nim snagama SAD-a. Potaknut nedjeljnim evan|eljem u kojem Isus pita svoje u~enike {to ljudi govore o njemu, ùpnik Sente postavio je gospodinu JD, kako ga popularno zovu, sli~no pitanje: {to ljudi u SAD-u govore za Isusa Krista. Gost iz Amerike je odgovorio kako se predod`ba o Americi koja se dobiva samo preko holivudskih proizvoda nije prava koje se on srami. Ljudi u SAD-u, koji su veoma religiozni i brojni, u Isusu iz Nazareta prepoznaju Boga. Razgovor izme|u Jamesa Davida Harrisa i ùpnika Antuna, u crkvi ispunjenom mladima prevodio je Stefan Bira~, ~lan bejzbol kluba Sisak Storks. U Sisku ovih dana borave gosti iz Amerike pod vodstvom profesionalnog trenera Davida Mossa, trenera TEXAS Baseball Academije u Houstonu koji su i ove godine u Sisku organizirali bejzbol kamp.

Naime, 2002. godine James David Harris inspiriran ~injenicom da se bejzbol igra i izvan Amerike i u èlji da pomogne svojim znanjem o toj igri, organizira prvi u nizu od {est bejzbol kampova u na{em gradu. Uz bejzbol, voditelji kampa organizirali su i te~ajeve engleskog jezika s pojmovima vezanih za ovaj sport. Ove godine u kampu je radilo vi{e od tridesetero djece s podru~ja Siska, Kutine, Mo{}enice i Petrinje {to dodatno govori o zainteresiranosti mladih za ovaj {port. Prvog dana kampa ùpnik mr. Antun Sente do{ao je pozdraviti polaznike kampa i ohrabriti ih da uz svoju snagu i vje{tine oja~aju i u vjeri i da je dobro zatraìti Bo`ju pomo}, {to su djeca dobro prihvatila. @elja je organizatora zajedni~kim druènjem nastaviti zapo~ete kontakte mladih katolika iz Siska i Crkve iz Houstona Southway Community church i Fellowship Bible church. N. Mesi}, A. Potkonjak, A. Sente

Iz `ivota @upe Dje~ji zbor “Kri` ljubavi” krenuo na smotre

gom i novu, jo{ neizvo|enu pjesmu “Pi{emo Ti”. Nije bilo potrebno tra`iti autore na{e nove pjesme izvan @upe. U~inile su to na{e mlade “snage”, tekst je napisala Nikolina Mesi}, a autorica glazbe je Dolores [imunovi}, koja nas je, kao {to to ~ini svake nedjelje na Misi, pratila na orguljama. U instrumentalnoj pratnji pridru`ili su nam se i ~lanovi Zbora mladih “Kri` ljubavi”: Mario [ari} na gitari i Danijela Skrbin na flauti i time pridonijeli na{em boljem predstavljanju.

foto: A. Sente

udjelovanjem na smotrama dje~jih ùpnih zborova “Zlatna harfa” i “Zlatna lira”, Dje~ji zbor “Kri` ljubavi” doìvio je prvo predstavljanje izvan @upe. Smotra dje~jih zborova Zagreba~ke nadbiskupije “Zlatna harfa” odràna je 14. lipnja u crkvi Marije kraljice apostola u Zapre{i}u. Na smotri se predstavilo ~etrnaest zborova. Svaki zbor otpjevao je dvije pjesme, jednu zadanu i jednu autorsku, jo{ neizvo|enu. Na{ zbor otpjevao je zadani psalam “Ti si, Gospodine” (Ps. 16.), sa solistom Jurajem Ju-

Iz ìvota @upe druènja nakon smotre, ta nagrada bi vjerojatno bila na{a. S ovih smotri vratili smo se puni dojmova. Vidjeli smo i ~uli {to i kako rade ostali dje~ji ùpni zborovi. ûli smo dosta novih pjesama, od kojih su nam se neke posebno svidjele. Sigurno }emo jo{ neko vrijeme pri~ati o rasplesanoj ~asnoj sestri, ~ije pokrete s veseljem prate svi ~lanovi njenog zbora, nadahnutoj izvedbi crna~ke duhovne pjesme “Siyahamba”, zanimljivim koreografijama koje su nam pokazale kako se i uz duhovne pjesme moè zaplesati... S obzirom na to da Dje~ji zbor “Kri` ljubavi” u ovom sastavu radi manje od godinu dana, a zborovi koji su nastupali na navedenim smotrama i po nekoliko godina, moèmo biti zadovoljni na{im nastupima i time kako smo predstavili na{u @upu, te zahvalni na{em ùpniku {to nas je ohrabrivao i poticao u pripremama za ove smotre. Reakcije djece, ~lanova zbora “Kri` ljubavi”, sve govore: “Idemo i sljede}e godine!”. Ivanka Krnic

foto: A. Sente

Osim priznanja za nastup, koje je dodijeljeno svim zborovima, Dje~ji zbor “Kri` ljubavi” dobio je i nagradu za najpa`ljivije pra}enje smotre i tako je, na neki na~in, istaknut izme|u ~etrnest zborova. Drugoga dana, 15. lipnja, krenuli smo na jo{ jednu smotru dje~jih ùpnih zborova, “Zlatnu liru”. Ova smotra odràna je u @upi Blaènog Alojzija Stepinca (Bestovje-NovakiRakitje) i na njoj se predstavilo deset zborova. Od tih deset zborova, tri su sudjelovala i na “Zlatnoj harfi”, a jedan od ta tri zbora bio je i na{ zbor. Tu smo mogli otpjevati dvije pjesme po izboru, a mi smo odabrali na{u novu pjesmu “Pi{emo Ti” i pjesmu “On me|u nas je do{ao”. Po reakcijama publike, odnosno ostalih zborova, ~ini se da je odabir bio dobar. I ovaj put na{ nastup su obogatili svojim sviranjem Dolores, Danijela i Mario. Dje~ji zbor “Kri` ljubavi” istaknut je kao jedini zbor koji je do{ao iz ùpe koja nije na podru~ju grada Zagreba, ~ime je “Zlatna lira” prerasla zagreba~ke okvire. Da je ovaj put, osim priznanja, dodjeljivana nagrada za najrasplesaniji i najveseliji zbor tijekom

Iz `ivota @upe Mali Lo{inj

og ponedjeljka stajala sam, ~vrsto drè}i svoj, tonu teàk, kofer, me|u 30 nepoznatih ljudi s kojima bih trebala ìvjeti idu}ih tjedan dana. Osje}ala sam se upla{eno i bila sam zbunjena, neprestano se pitaju}i {to ja radim ovdje. Posvuda nasmije{ena lica, a u meni svejedno nelagoda. Po~ele su igre upoznavanja i ja sam se osje}ala opu{tenije i ugodnije. Oko mene neprestano iskreni smijeh, ne{to na {to ina~e nisam navikla. Tema prvog dana na{eg druènja bila je ljubav. Stavljena sam u skupinu od desetero ljudi. Stisnuto sam sjedila na stolcu, previ{e ustra{ena da bih izrekla svoje mi{ljenje. Ve} u prvih sat vremena ostala sam zadivljena ljudima i njihovom predano{}u vjeri i Bogu. Opet pitanje â&#x20AC;&#x17E;[to ja tu radim?â&#x20AC;&#x153; Tako sam daleko od svih njih... Drugi dan, sjede}i u

istoj sjenici, s istim ljudima, samo s drugom temom â&#x20AC;&#x201C; zapovjedi, uìvala sam slu{aju}i ih, bez potrebe da ne{to kaèm. Sa èljom da slu{am, upijam i u~im. Radionice su prolazile, a ljudi su postajali sve opu{teniji. Zajedni~ke kateheze bile su mi najdraè jer sam u prostoriji osje}ala samo pozitivnu energiju i toplinu, posebno dok sam slu{ala sve}enika kako pri~a o Isusu Kristu, Bogu i ljudima. Tre}i dan, dan {utnje i duhovne plodnosti, bio je posve}en svakome individualno, za razmi{ljanje, molitvu...Taj dan bio mi je najteì, no tada sam shvatila da se nalazim u raju. Shvatila sam da je Mali Lo{inj mali raj na kojem do tebe ne dopire ni{ta lo{e, nad kojim je za{titni oblak, na kojem moè{ pokazati pravoga sebe, oja~ati i produbiti svoju vjeru.

Iz ìvota @upe Kako se ne zaljubiti u mjesto gdje je sve {to kaè{, {to èli{, sve {to jesi - va`no? Sljede}a dva dana, dan prijateljstva i dan radosti, tekli su pra}eni sve boljim upoznavanjem koje se pretvaralo u pravo prijateljstvo. Posljednje smo dane proveli kao stari prijatelji, dok se u meni polako budila tuga {to se bliì kraj. Zbilja je te{ko opisati rije~ima tih osam dana i u potpunosti me mogu razumjeti samo oni koji su ih proìvjeli. Zamislite si osam najboljih dana u ìvotu i spojite ih - dobit }ete Mali Lo{inj. Sada kada bih mo`da trebala re}i ne{to o tome {to mi se nije svidjelo, na pamet mi pada samo jedno, a to je {to je tome do{ao kraj. Da mi je netko prije 4. kolovoza rekao da u osam dana moè{ ste}i prave prijatelje, da }e ti nakon samo osam dana svih 30tero „bolesno“ nedostajati rekla bih da su to gluposti. Ali sada vjerujem da Bog i vjera povezuju ljude bezgrani~nom snagom.

Nau~ila sam da je vjera izvor prave ljubavi i radosti, da vjera ispunjava ljude i ~ini ih zadovoljnima i cijelima. U pam}enju }e mi zauvijek ostati bliskost koju sam tamo osjetila prema tim ljudima i {to je najva`nije prema Bogu! Jer ipak iz Njega i proizlazi sve ostalo... ^esto me znaju pitati za{to sam toliko zadivljena Lo{injem, {to je u njemu tako posebno? Sama sebe sam znala zapitati od kud ti osje}aji punine dolaze!? Za{to je to mjesto tako posebno? ...jer nas je sve tamo ujedinio Bog... Sve ih smatram svojim an|elima ~uvarima... Bog vas blagoslovio, mislim i molim za vas!! Antonija [ari} i Marija [mint P.S. U Domu Sv. Martina na Malom Lo{inju na susretu animatora mladih Zagreba~ke nadbiskupije sudjelovali su iz na{e @upe: Nikolina Mesi}, Monika Pranji}, Antonija [ari} i Marija [mint, Jure Vuleti}.

OKO LJUBAVI Gledam no}no nebo... Sve je puno zvijezda. Tako su sjajne Samo Bogom dane I zato ne `elim da svane Da Sunce bane I da ugasi zvijezde bajne Zbog kojih mi srce stane! To nebo, oko je Tvoje, Gospodine Koje gleda na me. Iako prolaze godine Zvijezde u njem’ Jo{ uvijek sjaju za me!

Te najsjajnije zvijezde iskrile su I nikada ugasile se nisu U oku Tvome sjajile su I kad od boli plakale su.

Zato zvijezde jo{ uvijek u oku sjaje I meni se i danas daje Ljubav Tvoja {to kao raj je Gospodine, daj mi je!

Za{to? Za{to se toliko trudi{? Gospodine, Ti dovoljno mi ne sudi{ Kad ovakva gre{noga jo{ uvijek me ljubi{?

Tamno nebo, tamna no} Sunce }e do}’ I to }e pro}’ Ali, ljubav Tvoja nikada ne}e...

To oko i danas moli Od ljubavi sjaji jer voli I nada se da bit }u bolji.

“ O ljubavi Tvojoj Gospodine, pjevat }u dovijeka!” Monika Pranji}

Iz `ivota @upe Vl~. Ivica Tomak, na{ novi `upni vikar

l~. Ivica Tomak, novi ùpni vikar ùpe Uzvi{enja svetoga Krià, u nedjelju 31. kolovoza 2008., po prvi put je koncelebrirao na nedjeljnim misnim slavljima koja je predslavio na{ ùpnik, vl~. mr. Antun Sente. Na ve~ernjem misnom slavlju, uz mnogobrojne vjernike, imao ga je prigodu upoznati zbor mladih koji ga je pozdravio pjesmom i rije~ima dviju ~lanica zbora. Nikolina Mesi} i Monika Pranji} toplim rije~ima poèljele su dobrodo{licu vele~asnom Tomaku i uru~ile mu prigodne darove sa simbolima ùpe Uzvi{enja svetoga Krià. Nadamo se da }e mu na{a brojna, zajedni~ka druènja, ostati u lijepom sje}anju. Na inicijativu Filipa [tengla, 1. rujna 2008., obavljen je kratak, ali detaljan intervju s vele~asnim Ivicom Tomakom. Nakon ve~ernje Svete mise, u druènju s novim ùpnim vikarom saznali smo ne{to vi{e o njemu: Vl~. Ivica Tomak ro|en je 12. travnja 1970. godine. Dolazi iz ùpe svetog Petra Orehovca, predgra|a Krièvaca, gdje je zavr{io trogodi{nju gra|evinsku {kolu i zaposlio se kao zidar. Nakon 14 godina rada u svojoj struci odlu~uje se za sve}eni~ki poziv. Da bi mogao upisati fakultet, zavr{ava 4. stupanj srednjo{kolskog obrazovanja nakon ~ega odlazi u Zagreb gdje se 2000. godine upisuje na Katoli~ki bogoslovni fakultet. Iako su njegovi kolege bili desetak i vi{e godina mla|i, na fakultetu svoje obveze izvr{ava bez imalo muke i u roku zavr{ava bogoslovne studije. Prvu slu`bu, Bogu posve}ene osobe, obavlja u svom rodnom kraju u ùpi svete Ane u Krièvcima.

Nakon mladomisni~kog slavlja kardinal Josip Bozani}, nadbiskup zagreba~ki, dodjeljuje ga na{oj ùpnoj zajednici za ùpnog vikara. Iz razgovora s vl~. Tomakom, saznajemo da se ne pla{i povjerene mu slu`be te da sve svoje obveze, kojima se raduje, stavlja u Bo`je ruke. Ne vjeruje u slu~ajnost, demantira pojam sre}e i vjeruje da je sve Bo`ja providnost. Govori nam da se ne treba i ne smije suprotstavljati ljudskim stavovima i idealima, ve} treba prihvatiti sva razmi{ljanja i po{tovati ih. Smatra da svaku situaciju trebamo prihvatiti kao priliku u kojoj }emo nau~iti ne{to dobro. Zahvaljujemo vl~. Ivici Tomaku na lijepim rije~ima te mu èlimo obilje Bo`jeg blagoslova u pastoralnom i duhovnom radu u na{oj @upi. Vlatka Weiss

Iz `ivota @upe

Z A H V A L E

foto: D. Sklizovi}

D A N I

êstitka starijima Dragi na{i iskusni i mudro{}u sijedih kosa ure{eni ùpljani! Dobri Bog neka obaspe obiljem svoga milosr|a, ljubavi, nje`nosti, ustrajnosti i hrabrosti sve Vas koji obiljeàvate svoj ro|endan od 1. srpnja do 31. prosinca, a ro|eni ste prije 1938. godine. Molimo Gospodina da Vam oja~a klecava koljena, umiri uzdrhtale ruke, uspravi pognuta le|a kako biste, uz Bo`ju ~vrstu ruku u vjeri i ljubavi, zdravlju, blagostanju i du{evnom miru, proìvjeli ostatak ovozemaljskog ìvota. @elimo Vam to u ime svih na{ih ùpljana, Uredni~kog vije}a na{eg ùpnog lista, Va{eg ùpnika Tonija, te Karitativne skupine za starije.

foto: M. Ki{

Va{a Kornelija Marovi}

1. srpnja: Ana Vukovi}, Ernestina Kova~ek; 4. srpnja: Anka Bali}, Melita Cigler, Dragutin Butkovi}-[timac, Ema Leroti}; 5. srpnja: Stjepan Dermi{ek; 6. srpnja: Jelica Ruklja~, Ljerka Novosel; 7. srpnja: Zdenka Misaljevi}; 9. srpnja: Mijo Ku{an; 11. srpnja: Zora Persoglia; 12. srpnja: An|a Gali}, Zrinka Uzelac; 13. srpnja: Vi{nja Godler; 14. srpnja: Josip Neki}, Slavko Vuleta, Danica O`egovi}; 15. srpnja: Josip Galini}, Ljuba Vuleti}, Marija Turkalj; 16. srpnja: Drago Matacin, Marija [ipu{; 20. srpnja: Zrinka Febo; 21. srpnja: Kristina Slijep~evi}, Milan Koli}; 22. srpnja: Slava Su{ek, Ljubica Lovrekovi}; 23. srpnja: Bara Orli}; Ankica Bo{kovi}; 24. srpnja: Milka \ai}, Neda Jelaska, Ana Boro{i}-Pejnovi}, Ana Papi{ta; 25. srpnja: Ankica Rup~i}, Stjepan Bartoli}, Mirko Leskovar; 26. srpnja: Josip Silaj, Mirko Pavleni}; 27. srpnja: Vesna Mrk{a; 28. srpnja: Viktor Planinc; 29. srpnja: Kata Koljatahu; Nada Mari}; 1. kolovoza: Ivan Andres; 3. kolovoza: Katarina Gobac, Rozalija [trkalj, Marija Pezelj; 5. kolovoza: Marijana Mistri}; 6. kolovoza: Olga Grabarevi}; 7. kolovoza: Barbara Lukini}, Marija Kramar, Klara Bako{; 8. kolovoza: Ana Havran; 11. kolovoza: Marija Fabijan; 13. kolovoza: Dragutin Len~i}; 15. kolovoza: Mijo [imunovi}, Ivan [u{meg, Kata Pr{i}, Milka Deker, Ru`ica Ore{kovi}; 17. kolovoza: Vi{nja Nogi};

^estitka starijima 9. rujna: Franc Slokar, Slavo Striegl, Anto Kova~evi}, Stanislav Pokorni, Veronika Svili}, Marija Boro{i}-Pejnovi}; Marija Palko, Alma Cetinski; 10. rujna: Katica Knez; 11. rujna: Marija Podkraj{ek, Mira Perkovi}; 12. rujna: Sre}ko Tur~i}; 12. rujna: Marijanka Hrvojevi}, Milica Vitkovi}; 14. rujna: Mijo Vaistina, Mira Basta, Stjepan Malba{i}; 16. rujna: Jagica Bezi; 17. rujna: Ankica Jandri}; 18. rujna: Marija Pavlovi}, Mila Leroti}; 19. rujna: Vlado Ruklja~, Petar Perli}, Ivan Konjeti}; 20. rujna: Ivan Lafter, Marica Radoti}, Mirko Va{ara, Nada Mesi}; 22. rujna: Ljubica Ovanin, Barica Ver{i}; 23. rujna: Vera Su{nik, Anka Savi}, Mandica Trtanj; 24. rujna: [tefanija Ostrun; 25. rujna: Zvonimir Jandri}; 27. rujna: Ivanka Andres, Franjo Rozmari}; 28. rujna: Ankica Galini}, Milka Pejakovi};

foto: M. Ki{

18. kolovoza: Nevenka Luki}; 19. kolovoza: Augustin Domini}, Dragica Vuleta, Marija Ferderbar; 20. kolovoza: Vladimira [imunovi}, Marija Ni{evi}, Ana Kova~evi}, Mara Bartolin; 22. kolovoza: Ivan Su{nik; 23. kolovoza: Nikola Spehnjak, Ivan ûbeli}; 24. kolovoza: Katica Lju{tina; 25. kolovoza: Ana Leti}, Slavica [u{meg, Ljerka [venda, Ivka Milovanovi}; 26. kolovoza: Rudolf Ga{i; 28. kolovoza: Vjekoslav Andri}, Rozalija Lip{anski, Mirko Dujmenovi}; 29. kolovoza: Marija Pondela; 30. kolovoza: Ana Blaèvi}; 1. rujna: Barbara Dumbovi}, Ana Butorac, [andor Bezi; 2. rujna: Marica Domi~eli}; Andrija @estoki; 4. rujna: Stjepan Vuksan; 5. rujna: Vera [ipu{; 6. rujna: Vladimir Bori}, Zlata [tengl, Adela Cicak; 7. rujna: Marija Klari}; Ivan Formanjuk; Vuk Redì}, Petar Nik{i}; 8. rujna: Marica Pi{kor; An|elko Gali}

êstitka starijima 29. rujna: Branko Matanovi}; 30. rujna: Ivica Mari}, Zlata Konjeti}; 1. listopada: Ana Klau{ek, Sre}ko Leroti}; 2. listopada: Ruà Terzi}, Pi{kor; 3. listopada: Marija Kapetani}, Slavica Vegh, Marija Tu{ar; 4. listopada: Nevenka Klasi}, Marija [imek, Terezija Perkovi}; 5. listopada: Ljubica Milkovi}; 7. listopada: Barica Silaj, Olga Hero, Nikola [imi~i}, Kata Rajkovi}; 8. listopada: Marija Flajsig; 9. listopada: Luka Miokovi}; 12. listopada: Slavko Conjar; 13. listopada: Vladimir Perli}; 14. listopada: Zora \irli}; 15. listopada: Ivan Pifar, Ivica Vrkljan; 16. listopada: Petar [ar~evi}, Katica Galac, Vinko Rauàn; 17. listopada: Kata Vajistina, Emilija Pavlovi}, Marko Ivankovi}; 18. listopada: Ivica Dobrini}, Ivan Gregurec; 20. listopada: Drago Iskri}, Ljerko Tomljanovi}, Nevenka Zori}; 21. listopada: Ana Perli}; 23. listopada: ~.s. Regina Belavi}, Petar Vuleti}; 25. listopada: Ana Ivnik, Mladen [imundija, Marija Pifar; 26. listopada: Marija Lazi}, Mara Radi}; 27. listopada: Zoran Mr{i}, Stanislava [tilinovi}; 29. listopada: Stjepan Miter; 30. listopada: Kre{imir Hrgarek; 31. listopada: [taìja Mari}, Ivo [ar~evi}; 1. studenog: Katarina Ha~i}, Lucija Gregel, \uro êrenko; 2. studenog: Aleksandar Mari}, Davorin Kozjak; 3. studenog: Marijan Dubravac, Katarina Neì}; 4. studenog: Milan Marinovi}, Ana Delvelchio, Slavko Jandri}; 5. studenog: Katarina [imundija, Stjepan Vugi};

6. studenog: ~.s. Silva Pokos 7. studenog: Josip Pejakovi}, Andrija Sinjeri; 8. studenog: Ljubica Cicak; 9. studenog: Dubravko Zadrovi}, Boèna Greguri}, Nikola Deklman; 10. studenog: Katarina [imunovi}, Vjera Len~i}; 11. studenog: Katarina Koro{ec, Ana Deklman; 12. studenog: Ana Fabijani}; 13. studenog: Franjo Sunte{i}, Marija MĂźller, Nada Margi}; 14. studenog: Ana Stani{i}; 15. studenog: Nada Boì}, Kata Cestari}, Vjekoslav Roì}; 16. studenog: Katica Dunger; 17. studenog: Danica Keser; 19. studenog: Josip Pezelj; 21. studenog: Zlatko Kova~ek; 22. studenog: Vladimir Matasi}, Zlatko Poli}; 24. studenog: Stjepan Radi}; 25. studenog: Danica Slokar; 26. studenog: Marija Galini}, Marija Zgombi}; 27. studenog: Mila Rimay, Katica Baleta, Luka Gavrilovi}; 28. studenog: Bosiljka Jeleni}; 1. prosinca: Eva Krivo{i}, Ana Koli}; 2. prosinca: Nikola Terzi}; 3. prosinca: Zdravko Planinc, Tomo [a{ek, Franjo Nem~i}; 7. prosinca: Nikola Stipi}-Vasiljevi}; 8. prosinca: Marijan Vujani}, Mira Antoli}; 9. prosinca: Ljerka Filipovi} â&#x20AC;&#x201C; Bevandi}; 12. prosinca: Stjepan Medur, Anka Perli}, Emilija Cvetni}, Boèna Zadrovi}; 13. prosinca: Andrija Kotenko, Ana Karda{; 15. prosinca: Katarina Varadin; 20. prosinca: Slavko Domi~eli}, Aleksi}; 21. prosinca: Jaga Nem~i}; 22. prosinca: Tomo Dundovi}, Stjepan Novotny; 23. prosinca: Staà Kuljanac; 25. prosinca: Majda Smiljani}; 26. prosinca: Vladimir Kukalj; 29. prosinca: Lovro Medi}; 31. prosinca: Ivka Papi}

êstitka kr{tenima/vjen~anima VJENÂNI 1. Sa{a Petak i Mirela Perkovi}, vjen~ani 5. srpnja 2008. 2. Dalibor Boùri} i Silvija Juri}, vjen~ani 19. srpnja 2008. 3. Josip Kozina i Anita Lipovac, vjen~ani 26. srpnja 2008. 4. Mladen Franjkovi} i Katarina [ali}, vjen~ani 2. kolovoza 2008.

5. Viktor Mati} i Tea Antoli}, vjen~ani 16. kolovoza 2008. 6. Nenad Potkonjak i Nata{a Kudlek, vjen~ani 16. kolovoza 2008. 7. Darko Hranilovi} i Andrea Lu~an, vjen~ani 29. kolovoza 2008.

^estitka kr{tenima/vjen~anima KR[TENI 1. Antun Zaborac, sin Hrvoja i Ladislave r. Furlan, r. 25.1.2008., kr. 8.6.2008. 2. Petra Lucija Selak, k}i Davora i Danijele r. Vojnovi}, r. 13.12.2007., kr. 8.6.2008. 3. Noa Ivan Bajutti, sin Dejana i Ane r. Zorko, r. 9.12.2007., kr. 8.6.2008. 4. Marija Lena Kukas, k}i Dominika i Nikoline r. Krkovi}, r. 10.3.2008., kr. 14.6.2008. 5. Iva Sopi}, k}i Matije i Ane r. Markovi}, r. 3.4.2008., kr. 15.6.2008. 6. Ivano Mesi}, sin Roberta i Ivane r. Trtanj, r. 21.2.2008., kr. 15.6.2008. 7. Antonijo Sambol, sin Ivana i Fatme r. Pori}, r. 14.10.2007., kr. 22.6.2008.

8. Nika Terezija Mal~i}, k}i Draèna i Ivane r. Klju~ec, r. 4.4.2008., kr. 22.6.2008. 9. Renato Jakupovi}, sin êde i Jasminke r. Safi}, r. 19.2.2008., kr. 29.6.2008. 10. Neva Golja, k}i Danijela i Vedrane r. Bi~ani}, r. 16.1.2008., kr. 29.6.2008. 11. Matej [panovi}, sin Ivice i Lidije r. Latin~i}, r. 14.5.2008., kr. 13.7.2008. 12. Marko Ivan Pe{kir, sin Roberta i Sneàne r. @iv~i}, r. 23.5.2008., kr. 27.7.2008. 13. Antonio Jura{inovi}, sin Domagoja i Karoline r. Alar, r. 17.3.2008., kr. 3.8.2008. 14. Antonio Zagorac, sin Draèna i \ur|e r. Mili~evi}, r. 29.4.2008., kr. 3.8.2008.

^estitka kr{tenima/vjen~anima 20. Roko Tomljanovi}, sin Dinka i Tihane r. Jovanovi}, r. 29.10.2000., kr. 26.8.2008. 21. Fran Leon Mihaljevi}, sin Marjana i Martine r. Fiket, r. 8.4.2008., kr. 31.8.2008.

priredila: Sanja Sklizovi}

15. Gabriela Kuryk, k}i Andriyja i Karoline r. Sever, r. 12.5.2008., kr. 9.8.2008. 16. Franka Kuryk, k}i Andriyja i Karoline r. Sever, r. 12.5.2008., kr. 9.8.2008. 17. Katja Prelo{~an, k}i Kre{e i Mihaele r. Malovi}, r. 24.5.2008., kr. 10.8.2008. 18. Barbara Uzelac, k}i Marija i Renate r. Koza~inski, r. 12.1.2008., kr. 24.8.2008. 19. Sara \aji}, k}i Marija i Renate r. Zguri}, r. 13.3.2008., kr. 24.08.2008.

Iz `ivota Crkve Nove Crkvene pokrajine

dlukom Svetog Oca Benedikta XVI. do{lo je do promjena u statusu i teritorijalnom ustrojstvu pojedinih crkvenih pokrajina na podru~ju koje obuhva}a Hrvatska biskupska konferencija. Kako je 18. lipnja 2008. priop}ila Apostolska nuncijatura u Republici Hrvatskoj, papa Benedikt XVI. uspostavio je Crkvenu pokrajinu \akova~ko-osje~ku te je uzdigao biskupiju \akova~ko-osje~ku na metropolitansko sjedi{te, dokidaju}i naslov â&#x20AC;&#x153;bosanskuâ&#x20AC;?, a dodav{i ono osje~ku, jer je Osijek najve}e sredi{te Slavonije. Preuzvi{enog mons. Marina Sraki}a, dosada{njeg biskupa |akova~ko-srijemskog, imenovao je za prvog nadbiskupa metropolita |akova~koosje~kog.

Tako|er, ponovno je uspostavio Srijemsku biskupiju, do sada pripojenu \akova~koj biskupiji, a biskupom imenovao preuzvi{enog mons. \uru Ga{parovi}a, do sada naslovnog biskupa Mattiane i pomo}nog biskupa \akova~kog te generalnog vikara s posebnim ovlastima za Srijem. Preuzvi{eni mons. Ga{parovi} bit }e ~lan Me|unarodne biskupske konferencije sv. ]irila i Metoda i ne}e vi{e pripadati Hrvatskoj biskupskoj konferenciji. \akova~ko-osje~koj nadbiskupiji dodijelio je kao sufraganske biskupije Srijemsku i Po`e{ku biskupiju koje su do sada pripadale crkvenoj pokrajini Hrvatsko-slavonskoj. Na kraju, papa je promijenio i naziv crkvene pokrajine Hrvatsko-slavonske u Zagreba~ku crkvenu pokrajinu, s metropolitanskim sjedi{tem u Zagrebu, a sufraganske biskupije su Kri`eva~ka i Vara`dinska. Zoran Crljenica

Iz `ivota Crkve Fra Darko Tepert obranio doktorsku disertaciju iz biblijskih znanosti i arheologije na Fakultetu biblijskih znanosti i arheologije u Jeruzalemu

pobo`nosti; da za njega i dalje ostaje na snazi moralni Zakon koji ima svoju vrijednost i u redu spasenja, jer poziva na obra}enje i ljubav prema Bogu i bli`njemu. Taj moralni Zakon moraju obdràvati i kr{}ani iz ìdovstva i oni iz poganstva. Tako za Luku nema razlike, s obzirom na spasenje, u obdràvanju odredaba Zakona izme|u @idova i pogana, a njegov je govor o Zakonu postupan, dosljedan i bez vi{ezna~nosti. U zaklju~ku disertacije nagla{en je Lukin hermeneutski pristup Zakonu koji se i{~itava iz Isusovih rije~i: “U Zakonu {to pi{e? Kako ~ita{?” (Lk 10,26). Prema tome nije va`no samo {to u Zakonu pi{e, nego i kako se to ~ita, a pravo ~itanje Zakona mogu}e je samo u vezi s Kristom i nasljeduju}i njega koji kao Gospodin ima vlast tuma~enja Zakona. Fra Darko Tepert, rodom iz Siska, ~lan je Hrvatske franjeva~ke provincije sv. ]irila i Metoda, a posljednjih je dvanaest godina ìvio i studirao u Jeruzalemu. Preuzeto iz: www.ofm.hr

foto: T. Vuk

ra Darko Tepert obranio je 14. lipnja doktorsku disertaciju na Fakultetu biblijskih znanosti i arheologije u Jeruzalemu, u sklopu Papinskog sveu~ili{ta “Antonianum” iz Rima. Tema je disertacije “Mojsijev zakon u Lukinu djelu”. Polazi{na to~ka njegove teze bio je op{iran prikaz povijesti znanstvenoga istraìvanja ove teme, koji je sadràn u prvom poglavlju disertacije, a iz kojega je proiza{ao zaklju~ak o potrebi susljedne analize svih odlomaka Lukina evan|elja i Djela apostolskih koji se odnose na ìdovski Zakon, ~ime se bave drugo i tre}e poglavlje disertacije. U ~etvrtom poglavlju disertacije, tematskog oblika, pokazao je da je Luka dobro poznavao ìdovski pisani Zakon, a do odre|ene mjere i onaj usmeni; da Luka nije htio, poput ostalih sinoptika, otvoreno prikazati Isusove evan|eoske zapovijedi kao va`nije od zapovijedi Zakona, premda to proizlazi iz cjeline njegova djela; da za Luku obredni propisi Zakona vi{e nemaju spasenjsku vrijednost, ali zadràvaju onu etni~ku, kao obilje`je @idova i njihove

Iz povijesti Sveti kri` u Jeruzalemu

a{a je ùpa Uzvi{enja svetoga krià i tim svojim naslovom povezana je s jeruzalemskom Bazilikom Svetoga groba. Ta bazilika, naime, uz grob iz kojega je Isus Krist uskrsnuo, u sebi skriva i mjesto nalaska svetoga krià i samu Kalvariju gdje je Isus visio na tome istome kriù. Rimljani, koji su 70. godine kona~no osvojili Jeruzalem, a 135., nakon Drugog ìdovskog ustanka, i sravnili grad sa zemljom, te osnovali novi grad imenom Aelia Capitolina, na mjestu Kalvarije i nedalekog Isusova groba izgradili su svoje sveti{te s vjerojatno tri hrama. îni se da je na samom vrhu Kalvarije bio postavljen Venerin kip. Na taj su na~in nastojali sprije~iti kr{}ane u {tovanju Isusove muke, smrti i uskrsnu}a

Oltar sv. Helene (Jelene Kri`arice) u Kapelici nalaska sv. kri`a

Dana{nje pro~elje Bazilike svetoga groba

na ovome mjestu. Kad je 325. godine car Konstantin dao slobodu kr{}anima, na Nicejskom saboru jeruzalemski je biskup molio cara da dozvoli na tom mjestu izgraditi kr{}ansku crkvu. Ipak, rimski zakoni nisu ni caru dozvoljavali sru{iti neki rimski hram, osim u slu~aju da se dokaè kako je na tom mjestu ranije bilo neko drugo sveti{te. Kr{}ani su to uspjeli dokazati, a car je odredio da se sru{e hramovi, a na njihovu mjestu izgradi velebna kr{}anska bazilika. Prema predaji koju nam donosi crkveni povjesni~ar iz toga doba, Euzebije Cezarejski, koji je bio biskup u nedalekoj Cezareji Primorskoj, Konstantinova majka, sveta Helena, poznata i kao Jelena Kriàrica, tom je prilikom bila u Jeruzalemu i ovdje, u podno`ju Kalvarije u nekoj staroj kamenoj cisterni na{la drvo krià. Bila su tu zapravo tri krià, a kr{}ani su vjerovali da je jedan od tih krièva upravo onaj na kojemu je visio Isus. Euzebije dalje izvje{}uje kako je tada{nji jeruzalemski biskup okupio narod i, ~uv{i kako je u gradu nedavno umrla neka èna, odredio da se donese njezino tijelo. Biskup je izrekao molitvu upu}enu Gospodinu, mole}i ga da ono drvo krià, koje je

Iz povijesti nekad donijelo ìvot cijelom ljudskom rodu, i sada pokaè svoju ìvotvornu snagu na toj èni. @enu su dotakli svakim od triju krièva koji su ondje na|eni, a tek je kod tre}ega èna doista i oìvjela. Bio je to znak da je na|eno drvo Isusova krià. Sve se to dogodilo po~etkom svibnja, pa se na taj dan slavila i posveta Bazilike Svetoga groba, a na zapadu se jo{ dugo toga dana slavio blagdan Nalaska svetoga krià. Taj je kri` bio izloèn u bazilici {to ju je izgradio Konstantin sve do 614. godine, kad su u Svetu zemlju provalili Perzijanci, poru{ili crkvu, a s창mo drvo krià ponijeli sa sobom u Perziju. Bizantski car Heraklije krenuo je tada u pohod na Perzijance, pobijedio ih i vratio sveti kri` u Jeruzalem. Otada se 14. rujna obiljeàva povratak svetoga krià i posveta nove, obnovljene jeruzalemske Bazilike svetoga groba. U kasnijim stolje}ima, prilikom borbi s muslimanima izgubljen je veliki kri` koji se ~uvao u Bazilici, no ostali su brojni manji dijelovi drveta toga krià koji su se sa~uvali u brojnim relikvijarima {to se danas nalaze {irom svijeta. Svakog Velikog petka, na Kalvariji se odràvaju obredi Velikoga petka. Jeruza-

Lik raspetoga nad Kalvarijom u Jeruzalemu

lemski biskup i danas se, kao neko}, uspinje na kalvariju, a cijeli narod klanja se ondje relikviji Isusova krià. O blagdanu Nalaska svetoga krià, koji se u Jeruzalemu jo{ uvijek slavi po~etkom svibnja, ista se ova relikvija ~asti prilikom misnoga slavlja u Kapelici nalaska svetoga krià, u kripti Bazilike, a na blagdan Uzvi{enja svetoga krià, slavlje je ponovno na samoj Kalvariji. Vjernici su svjesni da, dok se klanjaju relikviji svetoga Krià, izri~u svoje {tovanje Spasitelju svijeta koji je na tom kriù visio. To je ono drvo koje je u isto vrijeme bilo i `rtvenik i vrata u ìvot. fra Darko Tepert

Klanjanje kri`u na Kalvariji na Veliki petak

Iz povijesti Sveta Jelena Kri`arica – carica koja je prona{la Isusov kri`

lavia Iulia Helena ili Sveta Helena, tako|er i Jelena i Jelena Kriàrica (ro|ena oko 250., umrla 330.godine) bila je èna cara Konstancija Klora i majka cara Konstantina Velikog. Jelena je ro|ena u priprostoj obitelji u Bitiniji (pokrajina na podru~ju dana{nje sjeverozapadne Turske), i kao djevojka sluìla je u gostionici. Njezina ljepota osvojila je mladog ~asnika uglednog porijekla Konstancija Klora, koji ju je usprkos njenom siroma{tvu uzeo za ènu. Jelena mu je rodila sina Konstantina. Konstancije je u karijeri brzo napredovao, te je postao cezar. Kako bi u~vrstio svoj poloàj, Konstancije ju je odbacio i oènio se k}erkom cara Maksimilijana. U svojoj odba~enosti Jelena nalazi utjehu u vjeri u Isusa Krista, za ~ije se je progonjene sljedbenike ve} prije zauzimala kod svoga muà Konstancija. I sama je postala kr{}anka. Nakon smrti Konstancija, vojska je proglasila njihovog sina Konstantina za cara. Konstantin je odmah doveo svoju majku Jelenu na carski dvor. Kao carica ìvjela je pobo`no i posvetila se karitativnom djelovanju. Na njezin poticaj Konstantin je dao sagraditi mnoge bazilike. Ve} u poodmaklim godinama carica Jelena hodo~astila je u Jeruzalem, gdje je prema predaji, na njezin poticaj prona|en Kristov kri` /14.9.320./ na mjestu Kristova raspe}a. Umrla je u visokoj starosti kolovoza 330. godine. Crkva slavi blagdan sv. Jelene Kriàrice 18. kolovoza. Prema predaji carica Jelena je, do{av{i u Jeruzalem, dala razru{iti poganski hram koji je bio sagra|en na Golgoti jo{ po nalogu cara Hadrijana, u drugom stolje}u poslije Krista.

Zahtijevala je da po~nu iskopavanja kako bi se prona{li ostaci Kristova Krià. U blizini Golgote na|en je zaista grob o kojemu govori evan|elje po Ivanu. S druge strane Golgote na|ene su popre~ne grede krièva. Tako|er na|ena su tri ~avla i drvena plo~ica s natpisom Isus Nazare}anin Kralj @idovski, na hebrejskom, latinskom i gr~kom jeziku. Carica Jelena je jedan dio ove plo~ice zadràla, a drugi je poslala svome sinu Konstantinu koji je tada boravio u Nikomediji (glavni grad spomenute pokrajine Bitinije). Taj se dio relikvije koji je poslala Konstantinu, kasnije ~uvao u Jeruzalemu. Tako su hodo~asnici u Jeruzalemu opisivali kako je ova plo~ica od orahovine i da su na njoj napisane rije~i Kralj @idovski na tri jezika – hebrejskom, gr~kom i latinskom. Ta je jeruzalemska relikvija naravno dio cijele i potpune relikvije jer kao {to znamo iz evan|elja: “Napisa Pilat i natpis te ga postavi na kri`. Bilo je napisano:’Isus Nazare}anin, kralj ìdovski’.“ (Iv 19, 19) A u Bazilici Svetog Krià Jeruzalemskog u Rimu 1492. g., prona|ena je kutija u kojoj je bila tako|er jedna plo~ica od orahovine, a na njoj je pisalo - I. Nazarinus - isto tako na hebrejskom, gr~kom i latinskom. Dakle na plo~ici na|enoj u Bazilici u Rimu je dio

Iz povijesti natpisa koji je nedostajao na onoj u Jeruzalemu na kojoj pi{e samo Kralj @idovski. Znanstvenici koji su prou~avali ovu relikviju i natpis na njoj, ustanovili su kako plo~ica potje~e iz prvog stolje}a poslije Krista, i to iz razdoblja izme|u 25. i 36. godine. Dakle, slu~ajnost se mo`e u potpunosti isklju~iti. Upravo tih godina taj natpis na hebrejskom, gr~kom i latinskom jeziku mogao je imati jedino Isus iz Nazareta. Navedeni dijelovi Isusova groba i njegova kri`a otkriveni su na Kalvariji upravo dana

14. rujna 320. godine. Na tim mjestima je car Konstantin dao sagraditi dvije velike bazilike, baziliku Kristova uskrsnu}a i baziliku Kristova groba. Bazilike su zavr{ene i sve~ano posve}ene 13. rujna 335. godine. Sljede}eg dana, 14. rujna, u novoj bazilici Kristova groba prvi puta su pred vjernicima “uzvi{ene” i pokazane relikvije Kristova kri`a i javno ~a{}ene. Skupina za povijesna istra`ivanja

Povijest crkve sv. Krià u Sisku N e zna se koliko ve} stolje}a postoji u Sisku ùpa sa svojom ùpnom crkvom, koja je od najstarijih vremena posve}ena svetom Kriù. Prvi zapis o toj crkvi potje~e iz 1334. godine, kad je u prvom poznatom popisu ùpa Zagreba~ke biskupije upisano: „Ecclesia sancte crucis de Zitech“. Crkvu dalje pratimo kroz kanonske vizitacije, a u prvoj poznatoj vizitaciji iz 1639. godine crkva u Sisku je upisana kao: „Ecclesia Sancte Crucis“. U istoj kanonskoj vizitaciji zapisano je da je crkva od temelja zidana, da je iznad sveti{ta i u sakristiji zidani svod, a u la|i crkve ravni drveni strop, zvani tabulat. U crkvi su tri oltara. Crkva ima toranj i u njemu dva zvona. Oko crkve je groblje. Ta crkva, koja je prethodila dana{njoj, opisivana je i u kasnijim kanonskim vizitacijama, a veoma detaljno opisana je u kanonskoj vizitaciji 1696. godine. Pored toga {to se ponavlja da je crkva od temelja zidana i da ima svod u sveti{tu i sakristiji, spominje se u crkvi drveno pjevali{te i drvena propovjedaonica, a u tornju dva zvona. U crkvi su tri oltara, svetog Krià, svete Marije i svetog Josipa, a na glavnom oltaru je i kip sv. Kvirina. U sakristiji je oltar sa slikom sv. Kvirina. Ispred glavnog ulaza je predvorje, atrij, s oltarom

na kojem se sluè mise u vrijeme hodo~a{}a. Oko crkve je groblje dobro ogra|eno. Godine 1702. zapo~ela je izgradnja dana{nje ùpne crkve. Zapravo, do{lo je do pove}anja postoje}e crkve u duìnu i {irinu („longitudine et amplitudine aplianda“). Ve} za tri godine, 1705., crkva je bila pod krovom, pokrivena {indrom, imala je toranj djelomi~no drven, a djelomi~no zidan i u njemu dva zvona. Pod crkve je bio poplo~en opekom. U po~etku crkva ima drveni kor i propovjedaonicu, koja nije bila u skladu s crkvom. Zbog toga je kanonik i sisa~ki kapetan Grgur [ubari} 1726. poklonio crkvi novu propovjedaonicu. U kanonskoj vizitaciji 1710. utvr|eno je da je crkva u svemu osposobljena za bogoslu`je. U crkvi su tada ~etiri oltara. Tri iz stare crkve, sv. Krià, BDM, i sv. Josipa i dodan ~etvrti oltar sv. Stjepana kralja. Glavni oltar iz stare crkve nije bio u proporciji s pove}anom crkvom, pa je 1714. godine nabavljen novi ve}i, od zida do zida s mnogo kipova svetaca pa i kipom sv. Kvirina. Sredinom 19. stolje}a su u crkvu postavljena jo{ dva oltara: sv. Franje Ksaverskog i sv. Ladislava, pa su tih {est oltara bili u crkvi sve do potresa 1909. godine.

Iz povijesti barokne lukovice, novi pokrov je u obliku piramide pokriven limom, {to stru~njaci smatraju lo{ijim rje{enjem. Godine 1909., dana 10. listopada, u Sisku je bio sna`an potres, koji je, izme|u ostalih {teta, sru{io ulazno crkveno pro~elje. Novo je, na pro{irenim betonskim temeljima uzidano 1911. u stilu obnovljenog tornja, jednostavnijeg oblika od onog sru{enog. Sljede}e 1912. godine nabavljeni su iz Tirola novi oltari, propovjedaonica i krstionica, {to je sve i danas u crkvi. Iste godine, od tvrtke Brandl iz Maribora nabavljene su nove orgulje s dva manuala, pedalima i 19 registara, koje su i danas u crkvi. Iste godine je o tro{ku Gradskog poglavarstva u crkvu uvedena elektri~na rasvjeta. A 1913. godine je tvrtka Koch-Marinkovi} iz Zagreba postavila u crkvi oslikane prozore, koji su uz izvedene obnove i danas u crkvi. Godine 1971. u crkvi je postavljen i blagoslovljen novi mramorni oltar prema puku. Djelo je to umjetnice Lojzike Ulman, koja je tada izradila za crkvu i kri`ni put od gipsa reljefnoga oblika. Prvi kri`ni put je nabavljen u Be~u 1895, a posljednji je izradio i poklonio `upnoj crkvi 1997. godine akademski slikar, Si{~anin, Slavo Striegl. Lojzo Buturac

foto: M. Ki{

@upnik Nikola Srebri}, ro|eni Si{~anin, 1736. godine, umjesto ravnog drvenog stropa, tabulata, u sveti{tu crkve postavlja zidani svod. Njegov nasljednik, `upnik Stjepan Ladislav Novak, postavio je 1759. godine svod i u la|i crkve. Iste godine je zapo~eo i 1760. godine dovr{io izgradnju tornja, kada je crkva u potpunosti dobila dana{nji izgled. Prvobitni toranj je imao lukovi~asti zavr{etak s trostruko oblikovanom laternom. Pokrov je bio od drvene {indre obojen u tri razli~ite boje. Nabavljeno je jo{ jedno zvono, pa su u toranj postavljena tri zvona. Tako dovr{ena `upna crkva posve}ena je u nedjelju 27. lipnja 1765. godine, u prvu nedjelju iza blagdana Sv. Ivana Krstitelja (24.VI.). Zbog toga se kasnije svake godine u nedjelju iza 24. lipnja slavilo u Sisku tako zvano â&#x20AC;&#x17E;Posvetilo crkveâ&#x20AC;&#x153;. Neki radovi su na crkvi izvo|eni i nakon posvete. Godine 1771. umjesto drvenog, izgra|en je zidani kor. Godine 1847. nabavljen je toranjski sat, a 1859. nove klupe. Godine 1862. Ignac Beck iz Zagreba oslikao je crkvu, a iste godine je crkva poplo~ena kamenim plo~ama, pa se i danas na crnoj stubi ispred sveti{ta ~ita godina 1862. Godine 1870. toranj je dobio novi pokrov. Umjesto

Intervju Oìvljavanje Sisa~ke biskupije donosi nam napredak Razgovor sa mons. Nikolom Eterovi}em, generalnim tajnikom Biskupske sinode i naslovnim nadbiskupom sisa~kim Kri` ljubavi: Naslovni ste nadbiskup sisa~ki. Va{im imenovanjem drevna siscijanska biskupija postaje i na{a stvarnost. [to mislite o revitalizaciji sisa~ke Biskupije i kako ocjenjujete njezin zna~aj za razvoj grada i stanovnika op}enito, a kako za vjernike? Sluga Bo`ji Papa Ivan Pavao II udijelio mi je 1999. godine prigodom moga biskupskoga imenovanja za Apostolskoga nuncija u Ukrajini naslov drevne Sisa~ke biskupije koja teritorijalno pripada Zagreba~koj nadbiskupiji. Na taj se na~in obnovila uspomena na tu biskupiju koja je imala va`nu ulogu u Katoli~koj crkvi na podru~ju dana{nje Republike Hrvatske te Bosne i Hercegovine. Budu}a obnova Sisa~ke biskupije posebno }e biti va`na za grad Sisak ali i za sve ùpe na teritoriju te nove crkvene jedinice. Uspostava nove biskupije imat }e svakako pozitivni u~inak na cjelokupnu obnovu, duhovnu i materijalnu, cijeloga kraja, cijele Banovine. Katoli~ka Crkva je duboko ukorijenjena u ìvot hrvatskoga naroda Kri` ljubavi: Ocijenite sada{nji trenutak Crkve u Hrvata. O situaciji Katoli~ke crkve u Republici Hrvatskoj vi{e su pozvani govoriti mjesni biskupi, ~lanovi Hrvatske biskupske konferencije. Mi koji ìvimo izvan domovine nemamo na raspolaganju dovoljno podataka kako bi cjelovito mogli ocijeniti sada{nje nade i strepnje, radosti i zabrinutosti katolika u Hrvatskoj. U svakom slu~aju, Katoli~ka crkva je duboko ukorijenjena u ìvot hrvatskoga naroda tako

da }e vo|ena Duhom Svetim znati prona}i iz te ba{tine nadahnu}a za navije{tanje Blage vijesti u dana{njim uvjetima svim ljudima dobre volje. Oni ~esto, mo`da i ne sasvim svjesno, o~ekuju navje{taj istine, pravde i ljubavi koja svoju puninu mo`e imati samo u Isusu Kristu koji je put, istina i `ivot (usp. Iv 14, 6). Kri` ljubavi: Koliko je Hrvata u slu`bi pri Svetoj Stolici? Bogu hvala, u slu`bi Svete Stolice ima vi{e Hrvata. Osim mene, nadbiskup Martin Vidovi} je Apostolski Nuncij u Bjelorusiji. U diplomatskoj slu`bi Svete Stolice 6 je mladih

Intervju sve}enika. U ustanovama Rimske kurije radi Kri` ljubavi: Lineamenta (Smjernice) pak 7 hrvatskih sve}enika, 2 redovnice i 1 i Instrumentum laboris (Radni dokument) laikinja. Nadajmo se da }e se njihov broj u ovogodi{nje Sinode posve}ene su Rije~i budu}nosti pove}ati na dobro mjesne i op}e Bo`joj u ìvotu i poslanju Crkve. Kako SiCrkve. noda moè podupirati Biblijski pastoral? U radu Biskupske sinode sudjeluje 400 U spomenutim dokumentima se govori osoba o Rije~i Bo`joj koja ima vi{e zna~enja. Na Kri` ljubavi: Generalni ste tajnik Biskup- primjer i priroda nam govori o Stvoritelju: ske sinode. Moète li kratko predstaviti i â&#x20AC;&#x153;Nebesa pripovijedaju Bo`ju slavuâ&#x20AC;? (Ps 18, upoznati na{e ~itatelje s Biskupskom sino- 2). Ipak Sveto pismo je ìva, Bo`ja rije~, dom koja }e se odràti u listopadu ove go- rezultat djelovanja Duha Svetoga i nadahnuta pisca koji nam prenosi istine koje je dine? Svake tre}e godine odràva se redovi- Bog htio objaviti za na{e spasenje. Sigurno ta op}a skup{tina Biskupske sinode. Tu je }e slijede}a Biskupska sinoda dati veliki poustanovu osnovao Papa Pavao VI. 1965. go- ticaj boljem upoznavanju Bo`je rije~i koja je kruh svagda{nji za dine kako bi se predstasvakoga kr{}anina. Biblija vnici episkopata cijeloga je i karakteristi~na knjiga svijeta sastali s Rimskim Budu}a obnova Sisa~ke biskuna{e zapadne civilizacije biskupom te raspravljali pije posebno }e biti va`na za koja ima kr{}anske korijeo va`nim pitanjima Crgrad Sisak ali i za sve ùpe na ne i zbog utjecaja Sv. Pikve i njezina poslanja u teritoriju te nove crkvene jesma na kulture pojedinih sada{njemu svijetu. Osim dinice. Uspostava nove biskunjezinih naroda. op}ih postoje izvanredne i pije imat }e svakako pozitivni Kri` ljubavi:Da li posebne skup{tine Biskupu~inak na cjelokupnu obnovu, se Sveto pismo premalo ske sinode koje saziva po duhovnu i materijalnu, cijeloga ~ita? potrebi Sveti Otac. Do kraja, cijele Banovine. Biblija je naj prevosada je odràno 11 op}ih, |enija knjiga na svijetu. 2 izvanredne i 8 posebDo sada je prevedena na nih sinodalnih skup{tina. 2.454 jezika. Na àlost, vjernici je dovoljno Rezultati rasprava i razmjene misli u ozra~ju ne poznaju i zato {to je slabo ~itaju. Osim molitve i zajedni{tva obi~no su objavljeni toga treba dobro razumjeti ono {to se ~ita. u Postsinodalnim Apostolskim pobudnicaZato je potrebno imati mjerodavnu pripravu ma koje Sveti Otac upu}uje svim ~lanovima te ~itati komentare, barem osnovne, pojediCrkve to jest biskupima, sve}enicima, redo- nih biblijskih knjiga. Prakti~ni vjernici su tu u vnicima, redovnicama i laicima svjetovnja- prednosti jer svake nedjelje i zapovijedanoga cima. Na jednoj skup{tini Biskupske sinode blagdana u Crkvi pozorno slu~aju Bo`ju rije~ sudjeluje oko 250 sinodalnih otaca. Njima i propovijed koja bi trebala tuma~iti zna~enje treba nadodati 60 stru~njaka i slu{a~a, 15tak Bo`je poruke za ~ovjeka u sada{njim. predstavnika drugih Crkava i crkvenih zajeKr{}ani svjedoci jedinstva u ljubavi u dnica, pomo}no i tehni~ko osoblje tako da globalnom svijetu cjeloviti broj dosiè oko 400 osoba. Kri` ljubavi: S obzirom na Va{e iskustvo Sveto pismo je Bo`ja poruka za ~ovjeka koje imate kao nuncij u Ukrajini, ocijenite u sada{njim osobnim, obiteljskim i rad na ekumenskom planu. Kakav je odnos dru{tvenim okolnostima katoli~kog i pravoslavnog svijeta?

Intervju

Odnos me|u katolicima i pravoslavnima se dosta pobolj{ao, posebno nakon Drugog vatikanskoga sabora. Bolje se poznajemo i uglavnom cijenimo. Tra`enje crkvenoga jedinstva “da svi budu jedno” (Iv 17, 21) nalog je Isusa Krista. To je ujedno i potreba kako bi kr{}ani mogli pru`iti svjedo~anstvo jedinstva u ljubavi u dana{njem svijetu koji se sve vi{e globalizira i to na jedan ne uvijek pozitivan na~in. Kri` ljubavi: Kamo ide dana{nja civilizacija? Vjerojatno mislite na zapadnoeuropsku civilizaciju. U svijetu postoje me|utim i druge civilizacije i kulture koje osje}aju opasnost pred naletom globalizacije koja ~esto name~e na~ela u suprotnosti s vrijednostima pojedinih religija i kultura. Budu}nost je u Bo`jim rukama. Ipak svi smo odgovorni kakva }e ona biti jer zavisi o slobodi pojedinaca i naroda koji bi trebali biti ponosni na vlastite kulture i prihva}ati samo one vrijednosti koje oplemenjuju i oboga}uju tu izvornu kulturu. Na taj na~in bi pojedini narodi mogli dati pozitivan doprinos i drugim narodima u procesu razmjene darova me|u kojima prvo mjesto zauzimaju duhovne vrijednosti. Kri` ljubavi: Vratimo se opet Biskupskoj sinodi. Sve pripreme u tehni~kom smislu teku. Kako }e se odvijati radovi? Nalazimo se u zavr{nom razdoblju pripreme za Biskupsku sinodu o Rije~i Bo`joj.

Ona }e zapo~eti Svetom misom 5. listopada u Bazilici svetoga Pavla izvan zidina a zavr{it }e sve~anom Euharistijom 26. listopada u Bazilici sv. Petra. Te dvije sve~ane Svete mise predvodit }e Papa Benedikt XVI, Predsjednik Biskupske Sinode, a koncelebrirat }e svi sinodalni oci. Prvi put }e po~etak Biskupske sinode biti u velebnoj bazilici Sv. Pavla budu}i da se nalazimo u godini posve}enoj 2.000 njegova ro|enja. Apostol naroda je primjer vjernoga navjestitelja Blage vijesti po cijelom u njegovo vrijeme poznatome svijetu bez obzira na pote{ko}e, progonstva i razne neda}e. “Sve mogu u onome koji me krijepi” (Fil 4, 13), neka bude i na{e apostolsko geslo. Kri` ljubavi: O ìvotu sv. Kvirina, biskupa drevne Siscije ba{ se i ne zna mnogo. On nije narodni svetac u smislu u kojem je to npr. sveti Antun. Moè li se to pobolj{ati? Sveti Kvirin je poznat u raznim zemljama, kao na primjer u Hrvatskoj, Ma|arskoj, Ita@elim svim ~itateljima Krià ljubavi da ih na tome zahtjevnome ali i uzvi{enome putu prati zagovor sv. Kvirina na{ega nebeskoga za{titnika.

liji, Njema~koj. Prema tome ne radi se o anonimnome svecu. Vjerujem da }e se uspostavom Sisa~ke biskupije produbiti poznavanje njegova ìvota i pro{iriti njegova pobo`nost. Sveci su svjedoci vjernosti Bogu u ovozemaljskome ìvotu u okolnostima sli~nima onima u kojima i mi ìvimo. Prema tome oni su putokaz i svima nama da kro~imo putem svetosti, pouzdavaju}i se u snagu Duha Svetoga koju nam stalno udjeljuje uskrsli Gospodin. @elim svim ~itateljima Krià ljubavi da ih na tome zahtjevnome ali i uzvi{enome putu prati zagovor sv. Kvirina na{ega nebeskoga za{titnika Razgovarala: Davorka Ba{i}

Duhovni kutak Pavao na putu prema Damasku sim Kristova uskrsnu}a, ono {to je sveti Pavao doìvio na putu prema Damasku zasigurno je doga|aj koji je ostavio najdublji utjecaj na prvotno kr{}anstvo, ali i na kr{}anstvo svih vremena. Pavao taj doga|aj nikad izravno ne spominje u svojim pismima, ali ipak daje naslutiti da je imao neko iskustvo koje je korjenito izmijenilo njegov ìvot. U Djelima apostolskim, koja su napisana nakon Pavlovih poslanica, sveti Luka ~ak tri puta prepri~ava Pavlov doìvljaj. Prvi put taj je doga|aj opisan u tre}em licu (usp. Dj 9,1-19), a u preostala dva navrata sâm Pavao pripovijeda {to mu se dogodilo (usp. Dj 22,6-16; 26,1-18). Pavao, tada jo{ imenom Savao, koji je prethodno bio me|u najè{}im progoniteljima kr{}ana, koji je »pristao da se Stjepan smakne« (Dj 8,1), koji je »pusto{io Crkvu: ulazio u ku}e, odvla~io muève i ène i predavao ih u tamnicu« (8,3), te je bio »sveudilj zadahnut prijetnjom i pokoljem prema u~enicima Gospodnjim« (9,1), sada je odlu~io od jeruzalemskog velikoga sve}enika traìti preporuke za sinagoge u Damasku, koje bi mu omogu}ile da i ondje sve kr{}ane koje na|e »okovane dovede u Jeruzalem« (9,2). Na putu u Damask obasjala ga je svjetlost s neba, a on se sru{io na zemlju i za~uo glas: »Savle, Savle, za{to me progoni{« (9,4). Na Savlovo pitanje: »Tko si, Gospodine?«, dolazi odgovor: »Ja sam Isus kojega ti progoni{!« (9,5). Pisac Djela apostolskih na osobiti na~in tako èli naglasiti bitno jedinstvo koje postoji izme|u Krista i njegove Crkve. Progoniti kr{}ane, zna~i progoniti samoga Krista. Trostrukim ponavljanjem samoga doga|aja, ovdje u obliku pripovijedanja, a kasnije u obliku Pavlova svjedo~anstva, nagla{ena je i njegova va`nost. U Djelima apostolskim na isti je na~in triput ponovljen

Foto: P. P. Rubens – Sv. Pavao

jo{ samo izvje{taj o Petrovu vi|enju u Jafi i o obra}enju rimskog satnika Kornelija (Dj 10; 11,1-18; 15,6-11). Petrovo iskustvo omogu}ilo je {irenje evan|elja me|u poganima, a Pavlovo iskustvo osposobilo je glavnog izvr{itelja toga zadatka. Doista, kad u Djelima apostolskim Pavao drugi put prepri~ava svoje iskustvo, on navodi i ove Isusove rije~i: »Izbavit }u te od naroda i od pogana kojima te {aljem da im otvori{ o~i pa se obrate od tame k svjetlosti, od vlasti Sotonine k Bogu te po vjeri u mene prime opro{tenje grijeha i ba{tinu me|u posve}enima« (26,17-18). Pritom su navedene rije~i prve pjesme o Sluzi patniku iz Knjige proroka Izaije, gdje Bog svome sluzi ka`e: »Ja, Gospodin, u pravdi te pozvah, ~vrsto te za ruku uzeh; oblikovah te i po-

Duhovni kutak stavih te za Savez narodu i svjetlost pucima, da otvori{ o~i slijepima...« (Iz 42,6-7). Pavao na taj na~in prima proro~ko poslanje da navije{ta i svjedo~i Krista. Vidljivo je to i u Pavlovim rije~ima kako ih je zapisao u Poslanici Gala}anima: »Ali kad se Onomu koji me odvoji ve} o maj~ine utrobe i pozva milo{}u svojom, svidjelo otkriti mi Sina svoga da ga navje{}ujem me|u poganima...« (Gal 1,15). I proroka Jeremiju Bog je oblikovao u »maj~inoj utrobi«, te mu je rekao: »Prije nego {to iz krila maj~ina iza|e, ja te posvetih, za proroka svim narodima postavih te« (Jr 1,5). Pavao je, dakle, i sam svjestan da je kod njega rije~ o naro~itom proro~kom poslanju i to poslanju poganima, a sve je to usko vezano s iskustvom Sina kojega mu je Otac »otkrio«. ^esto se ovaj doga|aj na putu prema Damasku naziva Pavlovim »obra}enjem«, pa ~ak i liturgija Crkve slavi blagdan Obra}enja svetoga Pavla. Ipak, taj izri~aj nije najsretnije izabran kad je rije~ o ovom izvanrednom slu~aju i nije u skladu sa smislom {to mu ga

daju Pavlove poslanice ili Djela apostolska. Pavao nije pre{ao iz jedne religije ili vjere u drugu. Do toga trenutka nije jo{ nastupila slu`bena podjela izme|u kr{}anstva i ìdovstva, pa bi se moglo govoriti tek o tome da je Pavao pre{ao iz jedne ìdovske sljedbe u drugu. Nije to bila ni neka njegova religiozna kriza koja bi prouzro~ila prelazak iz neke osrednjosti vjere u zauzet vjerski ìvot. Ta Pavao je uvijek bio »Hebrej od Hebreja, po Zakonu farizej... po pravednosti zakonskoj besprijekoran« (Fil 3,5-6), te je nastojao iskreno sluìti Bogu. Pavao nije opisan kao raskajani gre{nik koji je kona~no na{ao put dobra, a jo{ manje kao kakav agnostik koji je prihvatio Boga i vjerni~ki pogled na ìvot. Nije dakle rije~ o obra}enju, nego o ne~em mnogo dubljem. U susretu s Kristom Pavao je postao »novo stvorenje«, pa }e i on sam o tome napisati: »Dakle, je li tko u Kristu, nov je stvor. Staro uminu, novo, gle, nasta!« (2Kor 5,17). Otada, mo}i }e re}i: »Ta meni je ìvjeti Krist« (Fil 1,21). Pavao gleda na doga|aj na putu

Duhovni kutak

foto: Mozaik 1, 2

sam, pa ga Krist {alje najprije u Damask da se ondje javi kr{}aninu imenom Ananija (usp. Dj 8,10-19) koji }e u ime cijele zajednice poloìti na njega ruke i re}i mu: »Savle, brate! Gospodine, Isus koji ti se ukaza na putu kojim si i{ao, posla me da progleda{ i napuni{ se Duha Svetoga« (Dj 8,17). Pavao, koji je za susreta s Kristom izgubio vid, sada ponovno moè vidjeti. I to se moè shvatiti simboli~ki kao znak svjetla koje nastupa u tami, onog istog svjetla kojemu }e ovaj Bo`ji izabranik privoditi pogane. Na taj je na~in u Crkvi potvr|eno naro~ito proro~ko poslanje {to ga je Pavao primio izravno od Boga.

u Damask kao vrhunac svoga postojanja: od ro|enja Bog ga je vodio polako i strpljivo do toga odlu~noga trenutka kad ga je Krist »zahvatio« (Fil 3,12) i zauvijek u~inio svojim. Inicijativu u svemu ima Bog koji izabire koga ho}e i kada ho}e i, kad je Bog odlu~io djelovati, sve se promijenilo: »[to mi bija{e dobitak, to poradi Krista smatram gubitkom« (Fil 3,7). U ljubavi Kristovoj i ljubavi prema Kristu skriva se klju~ za razumijevanje iskustva na putu prema Damasku. Pavao se, dakle, nije tada obratio, niti je tek tada postao vjernikom, nego mu je tada Bog otkrio Krista i pozvao ga da bude njegovim prorokom. Tako ovo Pavlovo iskustvo prije valja nazivati »pozivom.« Odgovor na taj poziv i vjernost Kristovoj ljubavi od njega }e na~initi prvoga velikoga misionara. Krist je postao njegovim `ivotom i on }e nastojati taj novi `ivot prenijeti drugima. Ipak, to svoje poslanje Pavao nije mogao zapo~eti

Osobno iskustvo susreta s Kristom bit }e za Pavla pokreta~ka snaga i motivacija u ~esto opasnom, ali izuzetno plodonosnom navjestiteljskom djelu. On, kojemu je `ivjeti Krist, toga }e Krista prepoznavati u Crkvama koje }e utemeljivati i posje}ivati i kojima }e pisati. Krist ga je izravno pozvao, ali taj poziv i poslanje sukladno je pozivu i poslanju cijele Crkve. To je navje{taj Krista Gospodina koji je za nas umro i uskrsnuo; to je navje{taj oslobo|enja od svake vrsti ropstva koje se ostvaruje u Isusu Kristu, na{em spasenju, po kojemu postajemo djeca Bo`ja. fra Darko Tepert

Duhovni kutak Kri` - slomljeno srce Majke

ivnu je vijest primila Marija. Postat }e majka Spasiteljeva. Njeno srce je mlado, bezgrje{no ne shva}a ono u potpunosti an|elovu poruku, strepi to srce, treperi istovremeno od radosti ali i straha od nepoznatog. Ona je poslu{na i odgovara «Neka mi bude po rije~i tvojoj». I po~inju boli, poniènja. Nitko ih ne}e primiti u ku}u na preno}i{te, a ona je pred porodom. Srce tiho, mirno miri se sa {talicom, mjestom me|u ìvotinjama, mjesto gdje }e svijet ugledati Krist. I tako se niù tjeskobe saznanja [imunovog. I ma~ boli probost }e tvoju du{u. Boji se ona za svoje dijete, sti{}e ga u svoje krilo, hrani ga svojim prsima, tje{i u svom naru~ju, pjeva mu uspavanke da bolje zaspi i bdije njezino srce, kao srce svake majke nad svakim trenutkom njegova ìvota. Prolaze dani sre}e, djetinjstva, bezbri`nosti i dolazi izdaja, kri` i smrt. Slijedi Marija svog sina na putu hodo~a{}a, slu{a njegove rije~i upija ih, ponosna je ona na njega, ali u kutku srca osje}a strah, strah od nepoznatog, no tje{i ona svoje srce umiruje ga i hrani molitvom. Srce joj se razdire od boli gledaju}i kako ga izdaju oni koji su ga do ju~er slijedili, oni koje je do ju~er ozdravljao, koji su ga slavili, koji su mu uzvikivali «Hosana», a onda ga izdali. Prevrtljivo je ljudsko srce zaboravlja dobrotu, zaboravlja Bo`je rije~i i vi~e Raspni ga, raspni! Majko draga, kako li je to tvoje blago srce izdràlo gledaju}i kako ga bi~uju, tuku, poniàvaju. Kako bi ti rado stavila svoje tijelo umjesto njegovog. Kako bi ti rado ta

Ilustracija S. Striegl: Isus susre}e svoju svetu majku.

poniènja i boli sama podnijela, ali zna{ Ti – tu zamjene nema. Tu ostaje tvoj sin, a Ti stisnuta u kutu osje}a{ svaki udarac, gr~i{ se od stra{nih bolova koje ~ita{ na licu svoga sina, a tvoje srce trne, kameni se i pita: «Jesu li to ljudi?» Slijedi{ ga, ide{ za njim kao sjena koja prati svoj lik, kao utjelovljena sjena patnje i boli. Kri` – teàk, preteàk, kao {to se na{i prete{ki grijesi stavljaju na ramena Tvoga sina. @alosna si majko, àlosna i preàlosna gledaju}i kako Ti sin posr}e pod tu|im teretom pada, opet se diè i nosi ga za nas, da

Duhovni kutak bi na{i krièvi bili lak{i da bi nas otkupio od grijeha, da bi nas spasio. Kri` i slomljeno srce Marijino jedna su cjelina. Kri` – dva prekrièna drveta i srce majke slomljeno u dijelovima u mozaik boli, krvi i suza. Udarac ~eki}a u ~avao, te{ka ti{ina i bol, bol kojom taj ~avao probada maj~ino srce, i onda opet udarac, opet bol. Boè, dokle }e probadati tijelo moga sina i moje srce, ve} je probodeno, uni{teno, umrtvljeno, bolno … Uzdignut kri` i na njemu Tvoj sin, a na{ Spasitelj, a tvoje maj~insko srce pruà nevidljive ruke koje ga grle, tje{e, ljuljaju. Uzdignuto je tvoje ~elo, pogled zamagljen od bola, a srce to srce pati. Isus i u svojim najteìm mukama ne zaboravlja nas, nas koji smo ga izdali, i svoju majku daje nam za Majku. Tako Marijo, postaje{ majka svih nas. U svoje ranjeno srce prima{ sve nas, na{e grijehe, na{e tjeskobe, na{e boli, na{e radosti i tuge. Marijo, dok slomljena srca stoji{ pred krièm na kojem umire Tvoj sin, a na{ Spasitelj i Otkupitelj, tvoje ranjeno srce se {iri i prima nas sve i grli nas grje{ne, zlo~este, dobre i izopa~ene i {titi nas svojom maj~inskom ljubavlju opra{taju}i nam sve {to smo nanijeli Tvom sinu. Smrt na kriù, smrt i odlazak dragoga Isusa kod Oca, odlazak njegove du{e stra{na je bol za tvoje maj~insko srce. Ima li {to teè nego zagrliti mrtvo tijelo djeteta, sina, koji je ~inio samo dobra djela, koji nam je bio po svemu sli~an osim po grijehu. Grle ga Tvoje nje`ne ruke, suze mu peru ranjeno lice, a bol, stra{na bol razdire Tvoje srce. Majko, zna{ Ti {to te ~eka, zna{ da tako radi spasenja ljudi mora biti, ali bol je ja~a. Klonulo tijelo Isusovo drè tvoje klonule ruke.

Prati{ ga na posljednjem putu, gleda{ kako ga stavljaju na mjesto vje~nog po~ivali{ta i jeca{. Nema tu suza usahle su – jeca to du{a majke za izgubljenim sinom. Majko, oprosti, nam {to vrlo ~esto postajemo nemilosrdni i nanosimo bol Tvom bezgrje{nom i tako povrije|enom srcu. Oprosti nam {to svojim grijesima otvaramo rane Tvoga sina, {to ih obnavljamo, kopamo po njima i onda opet molimo. Majko, daj nam bar djeli} svog dostojanstva, ljubavi, mira, vjere, ustrajnosti, nje`nosti i razumijevanja. Udijeli nam bar dio svoje ustrajnosti u molitvi, snagu vjere, ~vrstinu ljubavi i vodi nas putem Krista, putem ljubavi, mira i nade koji nam jedini moè ispuniti ìvot i dati mu sav smisao. Preko Tvog ranjenog srca upu}ujemo molitve Isusu Kristu tvome sinu, a na{em Spasitelju i Otkupitelju ~iji nas je kri` spasio, ~ija nas je smrt oslobodila, ~iji nas je ìvot uputio u tvoje okrilje, gdje nas uz blagoslov dragog Isusa o~ekuje ljubav, mir i blagostanje – mir srca i du{e koji nam jedino Krist moè udijeliti. Tako su Isusov kri` i slomljeno srce blaène djevice Marije na{a slava, na{a vjera, na{a nada i na{ ìvot. A. Potkonjak

U sje}anje DR. ANTE JAI} Godine teku, a sje}anja ostaju trajno kao svijetle to~ke u tami pro{losti i ona nas ili tje{e da gledamo u svjetliju budu}nost ili daju nadu u trajni susret s dragim osobama ili doga|ajima, koje u sebi ~uvamo. Znamo da se ni{ta ne bri{e i da se sve u knjigu ìvota pi{e, i dobro i zlo. Sve }e do}i na naplatu. U tu knjigu ìvota upisano je i ime Ante Jai}a, dr. medicine, fiziologa, poznatog Si{~anima, ne samo kao stru~njaka medicine nego i kao ~asnog ~ovjeka i iskrenog vjernika i rodoljuba. Takovi ne nestaju iz na{ih sje}anja i ne padaju u zaborav. Oni ostaju trajno kao svjedoci vrijednosti za koje se isplati ìvjeti pa i ìvot dati. Iako je napustio na{u sredinu pred 26 godina, spomen na njega ostao je trajan. Ima ljudi koji su bili mili i dragi i davali nam rije~ima ili primjerom smjer i pravac kojim se treba kretati. Jednom rije~ju, bili su svjedoci vremena u kojem su ìvjeli. Kaù da prigode ne ~ine ~ovjeka nego samo pokazuju kakav je. Mislim da su prigode, odnosno vrijeme u kojem je ìvio i djelovao dr. Ante Jai}, potvrdile kvalitetu njegove osobe, kao ~ovjeka i lije~nika, ali i dosljednog vjernika. Vremena su uvijek bila te{ka i izazovna. Bila su prigoda u pokazivanju tko su i kakovi ljudi koji u njima ìve i djeluju. Mislim da su upravo te{ka vremena uvijek ra|ala velike ljude. Karaktere, heroje. Upravo u te{kim vremenima Crkva je ra|ala velikane i svece i svjedo~ila svoju izvornost, ne popu{taju}i modi i trendu, ni poznatoj paroli Zavodnika: “Sve ovo }u ti dati, ako padne{ te mi se pokloni{.” I mnogi su, naàlost, pali i poklonili se i mnogi jo{ uvijek padaju i klanjaju se. Uzev{i sve ovo u obzir, u taj i takav okvir stavljamo i pokojnog dr. Antu Jai}a. @ivio je,

u crvenom bojom, i ne samo bojom nego i mr`njom obojenom vremenu, koje je likvidiralo bezbroj nevinih, koji nisu znali ni {to je komunizam ni {to je fa{izam, pogotovo ne koje je od ta dva zla ve}e. Mnogi su pokleknuli i jo{ danas kle~e pred tom paklenom ideologijom, koja ne pozna i ne prizna Boga, a pod krinkom slobode gazi ~ovjeka i njegovo, od Boga dano, dostojanstvo. Me|u mnogima u ovom gradu nije pokleknuo ni ~asni lije~nik sisa~ki dr. Ante Jai}. Bio je uspravan i ~vrst u svom uvjerenju, kao njegov slavonski hrast usred trstika koje vjetar ljulja i lomi. Takav je bio do kraja `ivota. Kao vjernik dosljedan i prakti~an, ne samo “rije~ju i jezikom nego djelom i istinom.” Otvoren Bogu i ljudima. Nedjeljna Misa, ali ba{ svake nedjelje, bila mu je doista svetinja i izvor snage za njegovo vjerni~ko svjedo~enje. Imao

U sje}anje je svoje odre|eno mjesto u crkvi na Misi u 11 sati, ali i nakon Sv. mise, }askanje pred crkvom s prijateljima i pacijentima i tako upravo izazovno svojim simpati~nim likom pozivao “stra{ljivce i kukavice:” Dodite i vi k izvoru vode `ive.“ Bio mi je iskreni prijatelj i savjetnik, zajedno sa svojom ~asnom i vrijednom suprugom Nadom, kao i sinom Hrvojem, koji je bio redoviti ministrant. Koji put me u {ali nazvao, kad ne{to nisam dobro u~inio, da sam PETLJANOVI]. Mnogo sam puta proveo s njime u korisnim razgovorima i do kasno u no}. S njim sam bio bogatiji! Pravi ~ovjek i prijatelj. Neka ne padne u zaborav. Na glas o njegovom preminu}u bio sam pogo|en kao i na{ Gospodin na smrt prijatelja Lazara. Razumije se, okrijepio sam ga svetim sakramentima, koje je dubokom vjerom primio. Drugi dan nakon smrti, posjetio sam suprugu Nadu i sina Hrvoja. Tijelo je bilo na odru, a okru`ivao ga je cijeli “suda~ki zbor”

sisa~kih sudaca. Pristupio sam tu`noj supruzi i sinu te izraziv{i su}ut zapitao je, sam smijem li Anti za opro{taj uputiti nekoliko rije~i. Rekla je: ”Ja to o~ekujem.”. Ona je bila op}inski sudac! Sprovod je bio veli~anstven. [est sve}enika je nazo~ilo ispra}aju. Govorio je dr. Bani} i moja malenkost. Reakcija “crvenih!” Supruga je izgubila posao. Ja na saslu{anje ili, kako se to danas ka`e, na „obavijesni razgovor“ zbog govora na sprovodu dr. Ante Jai}a. Sve to u ime “slobode govora” i svjedo~enja vjere pokojnog dr. Ante Jai}a. Dragi Ante! Sve ovo pi{em Tebi kao prijatelju i vjernom svjedoku za vjeru i dom u prigodi dvadeset i {este obljetnice Tvojeg polaska s ovoga svijeta u prostranstva svijetlosti i mira. Sisak 25. kolovoza .2008. Alojzije Petranovi}, `upnik u miru

MARIJA PETRANOVI}

io je 6. kolovoza 1999. godine. Sunce je nemilosrdno grijalo, a zrak titrao od vreline. U tom te{kom danu tu`no su zazvonila zvona s crkve Uzvi{enja svetog Krià i obznanila odlazak na{e drage Marije – Marice Petranovi} u vje~nu domovinu. Opaka bolest dana{njice nije niti Maricu zaobi{la, no ona je zaista radosno i sa smije{kom podnosila patnju i govorila svima nama kako se i s takovim saznanjem moè radosno ìvjeti. Uvijek, neizostavno i svakodnevno nazo~na u crkvi kod oltara Majke Bo`je skru{eno je molila, a Nebo joj je pruàlo snagu za tjelesnu patnju, koju je strpljivo

podnosila do samog kraja. Ta draga osoba, svojim odlaskom ostavila je u meni prazninu, nakon dugog niza jednog lijepog prijateljstva, koje nikada nije ni{ta pomutilo. Devet je godina pro{lo kako si nas draga Marice zauvijek ostavila. U mojim mislima, u osje}ajima, u mojem srcu i cijelom bi}u oblikovano je sje}anje na Tebe, koje trajno ostaje, jer: „Ljudske ru`e i ako blijede ne uvenu nikada.“ Tvoja prijateljica Ljerka Filipi} – Bevandi} Anno Domini 2008. 6. kolovoza

Grad Sisak

“A ja, Bože sačuvaj da bih se ičim ponosio osim križem Gospodina našega Isusa Krista po kojem je meni svijet raspet i ja svijetu.” (Gal 6,14)

Sisa~ko-moslava~ka `upanija

ISSN 1332-4608

KRI@ LJUBAVI LIST @UPE UZVI[ENJA SVETOG KRI@A SISAK Godina

XIII.,

MONS. ETEROVI}: O`IVLJAVANJE SISA~KE BISKUPIJE DONOSI NAM NAPREDAK

GODINA SV. PAVLA FRA DARKO TEPERT, NOVI DOKTOR TEOLOGIJE

SVETI KRI` U JERUZALEMU CARICA JELENA PRONA{LA ISUSOV KRI`

Mo}nik Isusova krià pohranjen u riznici ùpe Uzvi{enja svetog krià u Sisku

broj

49,

rujan

2008.,

cijena