/kriz_ljubavi_54

ISSN 1332-4608

Iz `ivota crkve

KRI@ LJUBAVI

LIST KATEDRALNE @UPE UZVI[ENJA SVETOG KRI@A SISAK G o d i n a X I V. , b r o j 5 4 , p r o s i n a c 2 0 0 9 . , c i j e n a 1 0 k n

O`IVLJENA SISA~KA BISKUPIJA

NADBISKUP ETEROVI} U SISKU BENEDIKT XVI.: “SRDA~NO POZDRAVLJAM SVE HRVATSKE HODO~ASNIKE, A

`UPE UZVI{ENJA SV. KRI`A”

POSEBNO IZ

INTERVJU: BORIS BALENOVI}

Papa Benedikt XVI. utemeljio je dana, 5. prosinca Sisačku biskupiju i imenovao mons. Vladu Košića sisačkim biskupom

1

Iz `ivota crkve ZAGREBA^KA KATEDRALA, 5. prosinca 2009.

A

postolski nuncij u Republici Hrvatskoj nadbiskup Mario Roberto Cassari, nakon mise |akonskoga re|enja, objavio je slijede}e: Bra}o i sestre, Bo`ji narode u Hrvatskoj!

U svezi novih biskupija napominjem:

^ast mi je sada priop}iti vam da je Sveti Otac Benedikt XVI., danas, 5. prosinca donio slijede}e odluke:

• sada{nja `upna crkva Uzvi{enja svetog Kri`a u Sisku bit }e katedrala Sisa~ke biskupije, a sveti Kvirin, biskup i mu~enik iz Siska, bit }e za{titnik Sisa~ke biskupije;

• utemeljio je SISA^KU biskupiju podjelom teritorija Zagreba~ke nadbiskupije, a nova }e Biskupija biti sufraganska biskupija iste metropolijske Crkve zagreba~ke.

• utemeljio je BJELOVARSKO-KRI@EVA^KU biskupiju podjelom teritorija Zagreba~ke nadbiskupije, a nova }e biskupija biti sufraganska biskupija iste metropolijske Crkve zagreba~ke.

Sveti Otac Benedikt XVI. imenovao je: • Preuzvi{enog monsinjora Vladu KO[I]A, dosada{njeg pomo}nog biskupa zagreba~kog, sisa~kim biskupom; • Monsinjora Vjekoslava HUZJAKA, dosada{njeg generalnog tajnika Hrvatske biskupske konferencije, prvim biskupom bjelovarsko-kri`eva~kim .

Utemeljenjem dviju novih biskupija Zagreba~ku crkvenu pokrajinu sada ~ine:

2

Nadbiskupija zagreba~ka kao sjedi{te metropolije te sufraganske biskupije: Kri`eva~ka eparhija za vjernike bizantskog obreda te biskupije: Vara`dinska, Sisa~ka i Bjelovarskokri`eva~ka.

• sada{nja `upna crkva Svete Terezije Avilske u Bjelovaru bit }e katedrala Bjelovarsko-kri`eva~ke biskupije, a sada{nja crkva Svetog Kri`a u Kri`evcima bit }e konkatedrala; sveti Marko Kri`ev~anin, sve}enik mu~enik iz Kri`evaca, bit }e za{titnik Bjelovarsko-kri`eva~ke biskupije.

Svi zajedno zahvalimo Gospodinu za ove nove darove. A zahvalimo i papi Benediktu XVI. na ovim odlukama kojima je jo{ jednom pokazao svoju ljubav, naklonost i pa`nju prema Crkvi u Hrvatskoj i prema hrvatskom narodu.

Bratske ~estitke izri~em Katoli~koj Crkvi u Hrvatskoj koja danas ima sedamnaest biskupija i novim biskupima ordinarijima koje povjeravam ljubavi raspetog Krista i zagovoru Bla`ene Djevice Marije.

Sisa~ka biskupija KARDINAL JOSIP BOZANI] O NOVIM BISKUPIJAMA raga bra}o i sestre, od prvih vremena `ivota Crkve me|u njene najva`nije doga|aje pripada osnivanje novih biskupija, toga djela Duha Svetoga. Kao nadbiskup zagreba~ki, na kraju ovoga lijepoga slavlja |akonskoga re|enja koje nas podsje}a na sr` kr{}anskoga `ivota – slu`iti bra}i i sestrama u ljubavi kao pripadnici otajstva Crkve danas sam obuzet jo{ jednom rado{}u koju nam je priop}io preuzvi{eni gospodin Apostolski nuncij, rado{}u zbog ovoga iznimnog dara novih biskupija kojim smo obdareni u ovogodi{njemu do{a{}u.

Taj dar budi zahvalnost prema Svetomu Ocu Benediktu XVI. koji je Crkvu u Hrvatskoj obogatio dvjema novim biskupijama, nastalim na podru~ju na{e Zagreba~ke nadbiskupije.

Zahvalnost i radost odraz su osjetljivosti Svete Stolice za na{e konkretne pastoralne prilike, ali i prepoznavanja nastojanja i `ivota Crkve koji pokazuje vitalnost a, po njoj, nove potrebe, kako bi se na{ kr{}anski poziv ostvarivao ve}om snagom crkvenosti, vo|ene Duhom Svetim.

Osnivanje novih biskupija ima svoju va`nost ne samo za crkveno djelovanje, nego otvara nove prostore i mogu}nosti u hrvatskome narodnom bi}u u njegovoj kulturolo{koj i op}edru{tvenoj slojevitosti, izrasloj na kr{}anskoj ba{tini. O dobrim plodovima novih procesa ure|ivanja ustroja Katoli~ke Crkve u proteklim godinama svjedo~e brojni primjeri u na{oj Domovini. @elja mi je da to bude prepoznato i prihva}eno i na podru~ju koje obuhva}aju Sisa~ka i Bjelovarsko-kri`eva~ka biskupija, uklju~ivanjem svega plemenitoga i dobroga {to resi du{u, um i snagu hrvatskoga ~ovjeka.

Ove }e dvije biskupije zapo~eti svoj povijesni hod u godini u kojoj obilje`avamo

foto: M. Ki{

D

50. obljetnicu smrti bl. Alojzija Stepinca.

Naime, uspostava drevne Sisa~ke biskupije, koja je do sada postojala kao naslovna biskupija, za`ivjeti }e dana 6. velja~e 2010. godine, izvr{enjem bule o ponovnoj uspostavi biskupije i preuzimanjem slu`be novoimenovanog sisa~kog biskupa. Nova }e Bjelovarskokri`eva~ka biskupija za`ivjeti dana 20. o`ujka 2010. godine, izvr{enjem bule o osnivanju biskupije te re|enjem i preuzimanjem slu`be prvog bjelovarsko-kri`eva~kog biskupa. ^vrsto vjerujem da }e bla`eni Alojzije Stepinac, kao i dvojica pastira-mu~enika: sveti Kvirin Sisa~ki i sveti Marko Kri`ev~anin, za{titnici novih biskupija bdjeti nad svjedo~anstvom, poletom i rastom zajedni{tva u Isusu Kristu te da }e vjerni~ki puk napredovati u vjeri, nadi i ljubavi.

Raduju}i se novoj stvarnosti u krilu Crkve, sve vas pozivam na `arku molitvu Gospodinu da nas na tome putu i dalje vodi svojim Duhom i neumornom ljubavlju prema Crkvi.

Od srca ~estitaju}i imenovanim pastirima novih biskupija, mons. Vladi Ko{i}u i mons.

Vjekoslavu Huzjaku, toplo ih preporu~ujem u va{e molitve.

Predraga bra}o i sestre, radujmo se u Gospodinu i molimo njegov blagoslov!

1

Sisa~ka biskupija @IVOTOPIS MONS. DR. VLADE KO[I]A, BISKUPA SISA^KOG lado Ko{i} ro|en je 20. svibnja 1959. godine u Vara`dinu, od roditelja Ivana i Marte Ko{i} r.

Dombaj. Kr{ten je 31. svibnja 1959. u crkvi sv. Petra i Pavla u Petrijancu s krsnim imenom Vladimir Ivan.

Odrastao je u Dru`bincu, u `upi Petrijanec, gdje je zavr{io osnovnu {kolu. Maturirao je na Interdijecezanskoj srednjoj {koli za spremanje sve}enika u Zagrebu na [alati 1978. godine. Teologiju je studirao na Katoli~kom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, gdje 1985. godine diplomira, iste godine biva zare|en za prezbitera Zagreba~ke nadbiskupije. Godine 1989. magistrira u specijalizaciji dogmatske teologije radom Traktat “De libero arbitrio et de gratia” Ivana Pa{tri}a (1636-1708.). Pastoralno djeluje u Zagreba~koj nadbiskupiji kao kapelan u Karlovcu - Dubovcu (1985.1988.) i u Zagrebu – [panskom (1988.-1990.), te kao `upnik Hrastovice (1990.-1995.) i Petrinje (1992.1995.), dakle u vrijeme domovinskog rata, kad i sam kao prognanik `ivi u petrinjskoj filijali u Mo{}enici, uz samu crtu razdvajanja s okupiranim podru~jem.

Od 1995. godine radi kao asistent pri Katedri dogmatske teologije na Katoli~kom bogoslovnom fakultetu Sveu~ili{ta u Zagrebu, gdje je 23. lipnja 1997. obranio doktorsku disertaciju Teolog Franjo Ksaver Peja~evi} (1707.-1781.) - zna~ajke, pod vodstvom red. prof. dr. sc. Ivana Goluba. Na Sveu~ili{tu u Zagrebu 28. studenog 1997. promoviran je u doktora teolo{kih znanosti te je 1998. izabran za vi{eg asistenta, a 2003. za naslovnog docenta.

Redovni je ~lan, a od 25. sije~nja 2001. i predsjednik Hrvatskog mariolo{kog instituta KBF-a Sveu~ili{ta u Zagrebu, ~lan je Odjela za kr{}anski istok Instituta za ekumensku teologiju i dijalog “Juraj Kri`ani}” i Dru{tva za povjesnicu Zagreba~ke nadbiskupije “Tkal~i}”.

Napisao je vi{e knjiga i ~lanaka, odr`ao je brojna predavanja te sudjelovao na raznim znanstvenim i crkvenim simpozijima. Svoje radove iz dogmatske teologije i povijesti hrvatske teologije objavljuje u Bogoslovskoj smotri, Rije~kom teolo{kom ~asopisu, Katehezi, Vita consecrata i drugim ~asopisima.

Papa Ivan Pavao II. imenovao ga je 29. prosinca 1998. pomo}nim biskupom zagreba~kim i titularnim biskupom Ruspe te je 6. velja~e 1999. zajedno s mons.

Josipom Mrzljakom u zagreba~koj katedrali zare|en za biskupa. U Zagreba~koj nadbiskupiji je generalni vikar te pastoralno odgovoran za Sisa~ko-gorski i

2

foto: M. Ki{

V

^azmansko-moslava~ki arhi|akonat (prije je bio odgovoran i za Zagorski te Turopoljski arhi|akonat). Predsjednik je Povjerenstva za ekumenizam i dijalog Zagreba~ke nadbiskupije, predsjednik Odbora za promicanje {tovanja bl. Augustina Ka`oti}a. Bio je na ~elu ili sudjelovao u radu vi{e povjerenstava Nadbiskupije. ^lan je Povjerenstva za Drugu sinodu.

Odgovorni je urednik Slu`benog vjesnika Zagreba~ke nadbiskupije. Predsjednik je Upravnog vije}a Sve}eni~kog doma.

Od rujna 2001. godine ~lan je a od lipnja 2007. godine i veliki prepozit Prvostolnoga Kaptola zagreba~kog.

U Hrvatskoj biskupskoj konferenciji bio je od travnja 1999. (do rujna 2000.) predsjednik Odbora za sredstva dru{tvene komunikacije, a od rujna 2000. je predsjednik Vije}a za ekumenizam i dijalog, te je od travnja 2004. i predsjednik komisije HBK „Justitia et pax“, ujedno i predsjednik Upravnog vije}a Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve HBK. ^lan je komisija HBK za odnos sa SPC i za Papinski zavod sv. Jeronima u Rimu.

Osobita su mu znanstvena zanimanja: dogmatska teologija – prvenstveno mariologija i pneumatologija, te povijest - osobito hrvatske - teologije, ekumenizam i dijalog.

5. prosinca 2009. papa Benedikt XVI. ponovno je uspostavio Sisa~ku biskupiju te imenovao Vladu Ko{i}a sisa~kim biskupom.

Nadbiskup Eterovi} u Sisku

foto: M. Ki{

UZDIGNITE SE, PODIGNITE GLAVE! Nadbiskup Eterovi} ohrabrio Si{~ane u i{~ekivanju biskupije

3

foto: M. Ki{

Nadbiskup Eterovi} u Sisku

4

Nadbiskup Eterovi} u Sisku

N

aslovni nadbiskup Siska, mons. Nikola Eterovi}, predslavio je misno slavlje u crkvi Uzvi{enja Sv. Kri`a u Sisku 29. studenog o 10. obljetnici preuzimanja Siska kao svoje naslovne biskupije. Uz brojne vjernike na euharistijskom slavlju koncelebrirali su mons Vlado Ko{i}, pomo}ni biskup zagreba~ki, mons. Lovro Cindori, kanonik, pre~.

Ivan Hren, ekonom Nadbiskupije, pre~. Alojzije Petranovi}, `upnik u miru, mr. sc. Antun Sente, ml., `upnik, te vl~. Malden Vuk, `upni vikar. Tom prigodom u propovijedi nadbiskup Eterovi} je istaknuo kako dana{nja poruka evan|elja “Uzdignite se podignute glave“ vrijedi i za Sisak, nakon tolikih stolje}a gotovo je bila zamrla uspomena na njegovu slavnu pro{lost koja ima odjeka tako|er i na sada{njosti.

Nakon {to mu je `upnik mr. Antun Sente u znak zahvalnosti za sve {to je u~inio za Crkvu u Sisku, a osobito kao naslovni nad-

5

Nadbiskup Eterovi} u Sisku biskup Siska na promociji grada Siska darovao repliku zlatnog raspela iz Siska prona|eno na obalama Kupe iz 11. stolje}a nadbiskup Eterovi} je rekao: “Evo, deset godina Sisak je kao naslovna biskupija, nadajmo se na zagovor svetoga Kvirina, da }e uskoro biti i prava biskupija. Kako bi Sisak grad nadajmo se i nova crkvena jedinica, stalno imala uzdignutu glavu, stalno bila ponosna na svoju povijest, jo{ vi{e kako bi ta povijest bila inspiracijom za sada{nje vrijeme i jo{ bolju budu}nost, `elio sam vam ostaviti znakovite uspomene. Mi znamo kako se treba moliti jer smo kr{}ani, stoga vam ostavljam za va{ muzej, nadam se uskoro biskupijski, faksimil najstarije molitve O~ena{a iz kraja drugoga stolje}a, ~ije se original ~uva u Vatikanskoj biblioteci, a napisan je na gr~kom jeziku, tu su dvije pergamene, jedna je molitva O~ena{a, a druga je Proslov evan|elja svetog Ivana.

Drugi spomen, koji Vam darujem je Biblija. Prigodom Sinode o Rije~i Bo`joj izdana

6

foto: M. Ki{, S. Vego

Nadbiskup Eterovi} u Sisku

7

Nadbiskup Eterovi} u Sisku je ova Biblija poliglota, Stari zavjet na pet jezika, a Novi zavjet na ~etiri jezika.

Ova je Biblija objavljena u tisu}u primjeraka, a Sveti Otac Benedikt XVI. darovao ju je biskupima, te je na taj na~in razasuta po cijelome svijetu. Za nas je zna~ajno, taj mali povijesni podatak, {to je uvod na raznim jezicima napisao sisa~ki naslovni nadbiskup.

I na kraju, jedan tako|er znakoviti ~in uspomene, misnica koju je Sveti Otac darovao sinodalnim ocima, dakle, i glavnom tajniku Biskupske sinode tijekom zadnje skup{tine, posebne skup{tine za Afriku, biskupske sinode, koju vam sada darujem.

Ona ima znak, nosi i grb Svetoga Oca Benedikta XVI, koji }e biti znak povezanosti i ove

8

Crkve s Petrovim nasljednikom koji je pastir sveop}e Crkve.

Neka ovi znakovi budu poticaj na ovu poruku Do{a{}a, koje je tako|er i Do{a{}e za Sisak, kako bi se ostvarila `elja svih da postane biskupija. Uzdignite se, podignite glave, molite i ljubite {to vi{e jedni druge, istaknuo je tom prigodom tajnik Biskupske sinode Nikola Eterovi}, naslovni nadbiskup Siska.

Nakon misnog slavlja nadbiskup Eterovi} dru`io se s vjernicima te razgledao zgradu Velikog Kaptola darovanog od grada Siska za sredi{nje ustanove budu}e obnovljene Sisa~ke biskupije.

AS

@ivost @upe dvodio mr. sc. Antun Sente, `upnik, a koncelebrirao vl~. Mladen Vuk, `upni vikar.

Tijekom euharistijskog slavlja u~enici zajedno s u~iteljima, vjerou~iteljima i ravnateljima srednjih i osnovnih {kola koje djeluju na podru~ju na{e @upe molili su himan Duhu Svetomu kako bi predstoje}a godina u~enja bila plodonosna.

Istog dana nave~er misno slavlje predvodio je vl~. Bo`o Cindori, `upnik `upe Bl. Alojzija Stepinca iz Brestovja, Novaka i Rakitja na kojoj su pjevanje animirali zbor mladih iz istoimene `upe U ponedjeljak 14. rujna, mons. Vlado Ko{i}, predvodio je misno slavlje o svetkovini Uzvi{enja sv. Kri`a u Sisku “Mnogi su se vladari, filozofi, revolucionari borili - i bore jo{ i danas – protiv znaka

foto: M. Zaloker

U srijedu 2. rujna u 17.30 sati pozvani su svi sudionici Sisa~kog oratorija “Do|i Kvirine na sisa~ke zidne” na ponovno dru`enje kako bi obnovili ste~eno i tako pripremili novu prezentaciju za trodnevnu pripravu u prigodi `upne svetkovine Uzvi{enja sv.

Kri`a.

Petak 11. rujna, prvi dan trodnevne priprave za `upnu svetkovinu Uzvi{enja sv.

Kri`a, bio je u znaku mladih. Priprava je po~ela misnim slavljem koje je predvodio vl~. Matija Pavlakovi}, `. v. u `upi Sv. Petra u Zapre{i}u. Nakon misnog slavlja na{i mladi izveli su poticajnu predstavu Drvenci u re`iji Nikoline Mesi}, nakon ~ega je uslijedilo ugodno dru`enje u dvori{tu Pastoralnog centra.

Susret je zavr{io pobo`no{}u kri`nog puta oko `upne crkve na “Roki}u”.

U subotu 12. rujna, drugi dan trodnevne priprave bio je posve}en obiteljima, odnosno roditeljima i djeci. Susret je zapo~eo misnim slavljem koje je predvodio vl~. Krunoslav Pa~alat, `upnik `upe Bl. Alojzija Stepinca iz Koprivnice. Nakon misnog slavlja polaznici Sisa~kog oratorija “Do|i Kvirine na sisa~ke zidine” prezentirali su nau~eno na Oratoriju - predstave i plesove te igre. Bogatstvu susreta doprinijeli su Marina i Marijan Ljubi} iz Koprivnice, svjedo~e}i o svom bra~nom, obiteljskom i duhovnom zajedni{tvu.

Istog dana odr`ano je u nacionalnom marijanskom sveti{tu Majke Bo`je Bistri~ke tradicionalno hodo~a{}e mladih Zagreba~ke nadbiskupije, u sklopu 278. zavjetnog hodo~a{}a vjernika grada Zagreba, koje se ove godine odr`ava pod geslom “Hoditi s Marijom pred licem Gospodnjim”. 1500 mladih iz osamdesetak nadbiskupijskih `upa pridru`ili su se i mladi sisa~kih `upa.

U nedjelju 13. rujna, na tre}i dan trodnevne priprave za `upnu svetkovinu Uzvi{enja sv. Kri`a, u `upnoj crkvi Uzvi{enja sv.

Kri`a brojni u~enici osnovnih i srednji {kola sudjelovali su na misnom slavlju koje je pre-

kri`a. Ali uvijek je to bila borba koja je osu|ena na poraz. Sjetimo se, kako je i Sisak pobijedio u znaku kri`a 22. lipnja 1593. Slavila je ~itava Europa pobjedu kr{}anske vojske kod Siska ... Nije li i Domovinski rat bio u znaku kri`a? Dok su osvaja~i s Istoka ru{ili crkve, kapele, pucali po kri`evima – kao u Novom Farka{i}u, gdje je poslije njihova pohoda ostalo raspelo izre{etano mecima, {to su ga branitelji prozvali “Strijeljani Krist”.

Pa {to su u~inili takvi vojnici koji su se borili protiv kri`a? Izgubili su! Bili su sramotno

9

@ivost @upe

foto: D. Prskalo

U nedjelju 27. rujna odr`ano je euharistijsko slavlje o obljetnici prijenosa posmrtnih ostataka brata Bonifacija Pavleti}a i prezentacija filma i knjige o tom doga|aju. O samom doga|aju prijenosa i filmu govorili su mons. Vladimir Stankovi}, voditelj Ureda za vezu s rimskom postulaturom kauze za beatifikaciju fra Bonifacija Pavleti}a i Dragu-

10

tin Pasari}, predsjednik matice Hrvatske ogranak Kutina.

foto: s. Mirjana

pora`eni. A Sisak je potvrdio naslov “grad hrvatskih pobjeda”. Doista, obranili su ga na{i branitelji s krunicom i kri`em oko vrata.

Kad govorimo o tome, ~ega je kri` simbol, valja re}i kako je kroz povijest kri` Kristov postao naprosto simbolom kr{}anstva. A postao je to stoga {to je kri` i simbol slobode, simbol ljubavi te u kona~nici mira i pomirenja“, rekao je biskup.

U subotu 26. rujna mons. dr. Ivan [a{ko, pomo}ni biskup zagreba~ki i pre~. dr. Tomislav Marki} predvodili su hodo~a{}e trajnih |akona sa njihovim obiteljima u Sisak. “Do{li ste ovamo kao obitelji. Posebnost koju `ivite u na{im zajednicama ~ini spojenost sakramenta kr{}anske `enidbe i svetog reda. No, sveti red nije ucijepljen u brak, nije dodan braku. On ima svoje posebno mjesto u odnosu prema Crkvi. [to vi{e, |akon i njegova supruga rastu u uzajamnoj ljubavi i sna`nije grade obitelj, tim }e biti plodonosnije darivanje vlastitoj djeci i znakovitiji primjer kr{}anskoj zajednici“, rekao je biskup Ivan [a{ko u homiliji.

U ponedjeljak 28. rujna o blagdanu Sv. Mihaela arkan|ela, pripadnici hrvatske policije predvo|eni svojim kapelanom don Milenkom Maji}em slavili su euharistiju u na{oj crkvi Uzvi{enja Sv. Kri`a.

U subotu 3. listopada, mons. dr. Vlado Ko{i}, pomo}ni biskup zagreba~ki blagoslovio je novu kapelu svetog Josipa u samostanu Sestara milosrdnica u Sisku.

Nakon temeljite obnove samostanske ku}e, koja je zadnji put ure|ivana 1926. g., nakon {to su je kupile i prilagodile za samostanski `ivot, sestre su uredile prostor za kapelu. Sve~anosti su nazo~ile sestre iz Zagreba na ~elu sa s. Vlastom, provincijalnom glavaricom Zagreba~ke provinci-

@ivost @upe nekoliko duhovnih skladbi. Dru`enje mladih Si{~ana i Velikogori~ana nastavljeno je u Pastoralnom centru.

U srijedu 7. listopada, papa Benedikt XVI. pozdravio je na op}oj audijenciji i hrvatske hodo~asnike. “Srda~no pozdravljam sve hrvatske hodo~asnike, a posebno iz `upe Uzvi{enja svetoga Kri`a iz Siska te vjernike iz Hrvatske katoli~ke misije iz Züricha kao i djelatnike i polaznike [kole za medicinske sestre iz Zagreba. @elio bih, dragi prijatelji, da kroz ovaj mjesec listopad, posve}en na{oj nebeskoj Majci – Bla`enoj Djevici, molitva svete krunice bude va{ osobni i obiteljski susret s Bogom. Hvaljen Isus i Marija!”, rekao je Papa u obra}anju hrvatskim hodo~asnicima.

Od 16.-18. listopada pedesetak hodo~asnika iz Siska hodo~astilo je u Me|ugorje i marijansko sveti{te Splitsko-makarske nadbiskupije u Vepric.

U nedjelju 18. listopada, ovogodi{nji pobjednici Uskrs festa, Vis Emanuel iz `upe Bl. Alojzija Stepinca iz V. Gorice, animirali su skladnim pjevanjem ve~ernje misno slavlje koje je predvodio Antun Sente, `upnik u na{oj @upi. Nakon misnog slavlja uprili~ili su prigodni koncert na odu{evljenje brojnih vjernika koji su ih ostali slu{ati. Posebno je bilo dojmljivo kada su se pjevanju Emanuela pridru`ili i mladi Si{~ani te zajedno izveli

U ~etvrtak 22. listopada, prigodom Dana branitelja Sisa~ko-moslava~ke `upanije slavljeno je euharistijskog slavlje za sve poginule branitelje Sisa~ko – moslava~ke `upanije koje je predvodio mr. sc. Antun Sente, ml., u koncelebraciji s vl~. Mladenom Vukom, i pre~. Alojzijem Petranovi}em. Uz brojne vjernike euharistijskoj molitvi za pokojne sudjelovali su ~lanovi obitelji poginulih branitelja te ~lanovi Koordinacije udruga proisteklih iz Domovinskog rata, predvo|eni gospo|om Marinom Lovri} Merzel, Sisa~ko - moslava~kom `upanicom.

Od 23. do 25. listopada odr`ano je “Hodo~a{}e povjerenja na zemlji“ u Pe~uhu u organizaciji ekumenske zajednice iz Taizea, na kojem su sudjelovali i na{i mladi.

U subotu 31. listopada, uo~i svetkovine Svih svetih mladi iz sisa~kih `upa: Uzvi{enja sv. Kri`a, Poho|enja BDMarije, Sv. Josipa radnika, Sv. Kvirina, Sv. Antuna Opata, Bl. Alojzija Stepinca osmislili su i uprili~ili No} svetaca. Susret je zapo~eo misnim slavljem koje je predvodio fra. Roko Bedalov, a propovijedao je mr. sc. Antun Sente. Nakon misnog slavlja mladi su izveli predstavu “Damjanova djeca” o Damjanu de Vesteru, nedavno progla{enom svecu.

foto: A. Sente

foto: s. Mirjana

je Bezgrje{nog za~e}a BDM Dru`be sestara milosrdnica.

11

@ivost @upe vi{a kategorija, vi{i, misti~an stupanj povezanosti koji nije odre|en niti zdanjima, niti zidovima tih zdanja, ogradama, ni dru{tvenim polo`ajem sudionika.

U subotu 7. studenoga, u dvorani O[ 22. lipnja u Sisku odr`an je turnir krizmanika u malom nogometu kojeg su organizirali sve}enici Sisa~kog dekanta. Sudjelovalo je 12 ekipa iz `upa sisa~kog te petrinjsko – gorskog dekanata. @upe Uzvi{enja svetog Kri`a, Svetog Kvirina, Pohoda Bla`ene Djevice Marije te Svetog Josipa Radnika imale su po dvije ekipe, a nastupile su i mom~adi `upa Svete Katarine iz Komareva, Svetog Antuna iz Odre, Bla`enog A. Stepinca iz Buda{eva te Svetog Lovre iz Petrinje.

U ponedjeljak 2. studenoga odr`an je susret voditelja katehetskih skupina i zajednica vjernika u Velikoj dvorani Pastoralnog centra. Gospo|a Ela [ari} na po~etku je predstavila `ivot i put prema svetosti slu`benice Bo`je Marice Stankovi}. @upnik Antun predstavio je pastoralni program @upe do Bo`i}a, nakon ~ega su svi voditelji kratko izvijestili o aktivnostima svojih zajednica.

U srijedu 4. studenoga, `upnik Antun slavio je misu sa zatvorenicima sisa~kog zatvora.

Nevidljiva, ali vi{e nego jasna linija razdvajanja slobodnih i zatvorenih, filmskim jezikom re~eno “pozitivaca“ i “negativaca“ je na~eta, a posve je nestala nakon `upnikovih rije~i o povezanosti sa svima katolicima u svijetu ovoga trena - preko svete mise koja ima isti redosljed i na kojoj se ~itaju tekstovi koje je Crkva stavila pred nas toga dana ma gdje se mi nalazili na kugli zemaljskoj. To je

12

foto: M. Zaloker

foto: M. Zaloker

U nedjelju 1. studenoga, o svetkovini Svih svetih ve} tradicionalno u `upi Uzvi{enja sv. Kri`a u Sisku organizira se molitva za sve `upljane koji su pre{li u vje~nost od pro{logodi{njeg Du{nog dana. Ove godine misno slavlje za preminule `upljane slavio je `upnik Antun sa `. vikarom Mladenom i pre~asnim Alojzijem te brojnom rodbinom preminulih i `upljanima. Nakon misnog slavlja ~lanovima obitelji preminulih darovani su lampa{i.

U nedjelju 15. studenoga, @upni zbor Presvetog Trojstva iz Daruvara predvo|eni pre~. Brankom Gelemanovi}em, `upnikom, gostovali su u Sisku.

Gosti iz Daruvara pod ravnanjem Vanda Segledi, i uz orgulja{ku pratnju Matije Ko{}ala svojim skladnim i lijepim pjevanjem uzveli~ali su misno slavlje.

U subotu 21. studenoga, sva tri `upna zbora “Sveta Cecilja”, Zbor mladih “Kri` ljubavi” i Dje~ji zbor “Kri` ljubavi” pjevanjem su animirali euharistijsko slavlje uo~i blagdana Sv. Cecilije u crkvi Uzvi{enja sv.

Kri`a. Euharistijju je predslavio vl~. Malden

foto: M. Vuk

@ivost @upe

foto: M. Zaloker

Vuk, `. v. u koncelbraciji sa pre~. Alojzije Petranovi}em, a propovijedao je Antun Sente, `upnik.

Na nedjelju Krista Kralja 22. studenoga, 13-ero djece prihvatilo ministranstku slu`bu pred sve}enicima Mladenom i Antunom.

Obred primanja u ministrantsku slu`bu protjecao je u miru i redu, nova, bijela odijela su blagoslovljena, djeca su ih preuzela uz ohrabruju}e `upnikove rije~i: “Ovim odijelom zaodjenuo te Bog u novoga ~ovjeka na sliku Kristovu“. Novi ~lanovi uz pomo} starijih, iskusnijih ministranata odjenuli su sve~ano ministrantsko ruho i zapo~eli svoju novu slu`bu.

Na po~etku misnog slavlja kandidate za ministrantsku slu`bu `upnik vl~. Antun je predstavljao i prozivao: Vito Pej~inovi}, Karla Novinc, Magdalena Rosandi}, Franko [afradin, Ivan Bori}, Lara Pavrli{ak, Lucija Bobinac, Filip Brdari}, Edi Petrovi}, Nika Ka{ljevi}, Karlo Kronstein, Ivan Vuki}, Klaudija Ga{i, na {to je crkvom odzvanjalo trinaest radosnih: “Evo me“.

13

@ivost @upe

foto: M. Zaloker

slavio je misno slavlje u crkvi Uzvi{enja Sv. Kri`a u Sisku o 10 obljetnici preuzimanja Siska kao svoje naslovne biskupije. Uz brojne vjernike na euharistijskom slavlju koncelebrirali su mons Vlado Ko{i}, pomo}ni biskup zagreba~ki, mons. Lovro Cindori, kanonik, pre~. Ivan Hren, ekonom Nadbiskupije, pre~.

Alojzije Petranovi}, `upnik u miru, mr. sc.

Antun Sente, ml., `upnik, te vl~. Malden Vuk, `upni vikar.

U utorak 24. studenoga, fra. Darko Tepert, OFM, profesor na KBF-u govorio je pred 130-ak Si{~ana o proslavi i ro|enju Spasitelja Svijeta u Betlehemu u Velikoj dvorani Pastoralnog centra svetokri{ke `upe u Sisku.

Na poziv HKDPD-a koji djeluje pri `upi Uzvi{enja svetog Kri`a fra. Darko je na vrlo zanimljiv na~in protuma~io razna izvje{}a o ro|enju Isusa Krista, te protuma~io slavljenja Kristova ro|enja kroz povijest sve do na{ih dana u liturgiji i slikarstvu.

U ~etvrtak, 26. studenoga pod vodstvom `upnika Antuna, odr`ana je sjednica @PV i @EV te ZV na kojom su utana~ene sve pojedinosti za dolazak Naslovnog sisa~kog nadbiskupa Nikole Eterovi}a, tajnika Biskupske sinode u Rimu.

U nedjelju 29. studenoga Naslovni nadbiskup Siska, mons. Nikola Eterovi}, pred-

14

U subotu 5. prosinca Papa Benedikt XVI. utemeljio je Sisa~ku i Bjelovarsko-kri`eva~ku biskupiju. Sisa~kim biskupom imenovao je mons. Vladu Ko{i}a, dosada{njega zagreba~kog pomo}nog biskupa. Katedrala Sisa~ke biskupije bit }e sada{nja `upna crkva Uzvi{enja sv. Kri`a u Sisku, a sveti Kvirin, biskup i mu~enik iz Siska bit }e za{titnik biskupije.

Z. i A.

@ivost @upe MARIJA BISTRICA

B

ila je subota. Krenuli smo na Mariju Bistricu. Bila sam uzbu|ena jer sam o~ekivala stvarno lijep dan pun sadr`aja, a i prvi put sam i{la tamo na susret mladih Zagreba~ke nadbiskupije, pa sam bila znati`eljna ho}e li uistinu biti onako kako zami{ljam i kako su mi pri~ali.

Do{li smo. Slijedilo je razgledavanje, uz o~ekivanje ho}emo li sresti nekog poznatog, a sreli smo ih, hvala Bogu, puno! Program je po~eo u tri sata. Nadbiskupijski zbor mladih je jako lijepo pjevao, nakon ~ega je uslijedila predstava o gubavcu, ~ovjeku koji je odba~en od svih, ali onda dolazi Isus i ~isti ga. Nakon toga Isusu dolaze drugi gubavci, a to su mladi ljudi koji, ~esto poput nas, imaju sve, a nisu sretni. Nakon predstave, na na{e veliko iznena|enje, na pozornicu se popeo John Paul Mary, poznatiji kao Paddy Kelly, jedan od ~lanova grupe Kelly Familly.

Po~eo je pri~u o sebi i svom `ivotu, o svojoj popularnosti i pritisku svijeta slave, o gubitku smisla `ivota, o trenutku svog zare|enja.

Iako je pri~ao na engleskom, a mi smo imali prevoditelja, ipak se moglo osjetiti u njegovom glasu mnogo emocija koje su ga preplavljivale dok nam je govorio svoju ispovijest.

Ne znam za druge, ali iako ja nikad prije nisam ~ula za njega, na meni je ostavio neizbrisiv trag. Kao spu`va koja upija vodu, ja sam upijala njegove rije~i i mislim da ih nikad ne}u zaboraviti. Nikad ne}u zaboraviti put kojim je on pro{ao da bi do{ao do nas i svojim nas pogre{kama, ali i onime {to je dobro u~inio, pou~io tome da treba cijeniti `ivot, jer `ivot je dar. I kad misli{ da si sam i da nema{ nikoga, da te nitko ne voli, sjeti se da je on tu, na{ Gospodin i Bog. Nakon toga imali smo kratku stanku prije nego {to je po~eo put svjetla. Bio je to najljep{i kri`ni put koji sam ikad vidjela!

Stotine mladih ljudi u toj toploj no}i molilo se i i{lo putem kri`a. Stotine svije}a osvjetljavalo je tu jo{ uvijek ljetnu no}. Bilo je predivno gledati sva ta svjetla, sve nas mlade koji smo bili ujedinjeni u slavljenju Boga.

Put svjetla je zavr{io,a zapo~eo je koncert benda Bo`ja Slava kojeg smo svi `eljno i{~ekivali. U pjesmi smo klicali Bogu! Skakali smo, vri{tali, plesali i stvarno se super zabavili! I nakon tog dana prepunog razli~itih sadr`aja nije nam bilo te{ko oti}i u baziliku na klanjanje koje je predvodio John Paul Mary. Neki su bili umorni, nekima je bilo hladno, ali su ipak skupili snage i ostali do kraja. Cijeli taj dan bio je jedno predivno iskustvo za mene i jedva ~ekam idu}u godinu da se sve to ponovi!

Lucija Vuleti}

15

@ivost @upe Papa Benedikt XVI.: “Srda~no pozdravljam sve hrvatske hodo~asnike, a posebno iz `upe Uzvi{enja Svetoga Kri`a iz Siska.” apa Benedikt XVI. pozdravio je u srijedu na op}oj audijenciji i hrvatske hodo~asnike. “Srda~no pozdravljam sve hrvatske hodo~asnike, a posebno iz `upe Uzvi{enja svetoga Kri`a iz Siska te vjernike iz Hrvatske katoli~ke misije iz Züricha kao i djelatnike i polaznike [kole za medicinske sestre iz Zagreba. @elio bih, dragi prijatelji, da kroz ovaj mjesec listopad, posve}en na{oj nebeskoj Majci – Bla`enoj Djevici, molitva svete krunice bude va{ osobni i obiteljski susret s Bogom. Hvaljen Isus i Marija!”, rekao je Papa u obra}anju hrvatskim hodo~asnicima 7. listopada. 45 hodo~asnika iz Siska hodo~astilo je od ponedjeljaka 5. do nedjelje 11. listopada Rimom. Na po~etku hodo~a{}a pohodili su marijansko sveti{te u Loretu u kojem su slavili euharistijsko slavlje, nakon ~ega su se uputili u benediktinsku opatiju Monte Cassino, osnovanu 529. na bre`uljku kraj grada Cassina u kojoj se nalaze posmrtni ostaci svetog Bendikta, osniva~a benediktinskoga reda i prvog opata.

Drugi dana hodo~a{}a hodo~asnici su bili na audijenciji na Trgu svetog Petra gdje ih je papa Benedikt XVI. pozdravio na hrvatskom jeziku i pozvao da molitvom krunice ostvaruju osobne i obiteljske susrete s Bogom.

Istoga dana hodo~asnici iz Siska razgledavali su umjetnine pohranjene u vatikanskim muzejima i samu baziliku sv. Petra.

16

foto: .M. Zaloker

P

U drugim danima hodo~a{}a sisa~ki hodo~asnici pohodili su grobove apostolskih prvaka i svjedoka vjere u svim ~etirima bazilikama te u Calistovim katakombama. Razgledavaju}i znamenitosti Rima Si{~ani su pohodili i mjesta s tragovima hrvatske prisutnosti u Vje~nom gradu, te mauzolej cara Augusta koji je prije nego {to je postao prvi rimski car osnovao rimsku Sisciju. Sredi{te svakog dana bilo je euharistijsko slavlje koja je predvodio mr. sc. Antun Sente, ml., `upnik `upe Uzvi{enja sv. Kri`a iz Siska. Po povratku iz Rima hodo~asnici su posjetili Orvieto povijesni gradi} u ~ijoj se katedrali ~uva tjelesnik s ostacima Kristove krvi nastale nakon pretvorbe, i Assisi.

AS.

@ivost @upe NO] SVETACA

J

vice, tko su oni me|u koje nas Bog {alje, a me|u koje mi nemamo hrabrosti oti}i. Nakon predstave nastavili smo na{ program ispred crkve gdje smo dijelili ~aj i pe~ene kestene, prikazivali kratke filmove o ljudima koji `ive na pragu svetosti, a svaki od prisutnih zborova mladih otpjevao je na pozornici dvije pjesme. Mo`da je ovo bio prvi put da nismo komentirali, ocjenjivali i kritizirali pjevanje drugih. Te ve~eri uop}e nije bilo va`no tko bolje, a tko lo{ije pjeva. Svi smo pjevali najbolje, jer smo bili zajedno i pjevali smo Bogu.

Ve~er smo zavr{ili molitvom u crkvi i dru`enjem u Pastoralnom centru.

I sada, nakon svega, pitam se: ~emu strah? Kako se netko uop}e mo`e bojati kada je okru`en ljudima koji su u svakom trenutku za svoga Boga spremni dati sve, spremni dati ono najbolje od sebe?

Nikolina Mesi}

foto: M. Zaloker

edan je sve}enik u svojoj propovijedi poru~io mladima kako se nikada ne trebaju bojati da }e im neka aktivnost koju organiziraju u `upi propasti ako u tu aktivnost predaju sebe u potpunosti i ako ono {to rade, rade Bogu na slavu.

Ipak, nas je bilo strah. Kada govorim o nama, mislim na mlade Sisa~kog dekanata: mlade iz `upe Poho|enja Bla`ene Djevice Marije, mlade iz `upe sv. Josipa Radnika, Bla`enog Alojzija Stepinca, Sv. Kvirina i Sv. Kri`a. Bojali smo se, jer smo prvi puta odlu~ili zajedni~ki sudjelovati na projektu No}i svetaca! Ve~er uo~i Svih svetih okupili smo se u crkvi Uzvi{enja sv. Kri`a i zajedno slavili misu. Zatim smo svima prisutnima prikazali predstavu o sv. Damjanu de Veusteru, ~ovjeku koji je ostavio sve kako bi oti{ao me|u gubavce, me|u ljude koje nitko nije htio i koje nitko nije volio. @eljeli smo se kroz tu predstavu zapitati tko su gubavci na{e svakodne-

17

@ivost @upe PRONA[LI SMO ZAJEDNI^KI JEZIK, JEZIK LJUBAVI I POVJERENJA Hodo~a{}e povjerenja na zemlju u Pe~uhu od 23. do 25. listopada u organizaciji ekumenske zajednice iz Taizea

U

Zbog prakti~nosti bili smo podijeljeni u 3 grupe. Moja grupa gravitirala je katedrali sv. Petra u Pe~uhu, koja je dosta upe~atljiva zbog svoja ~etiri tornja. Istog popodneva mogli smo poha|ati jednu od zanimljivih radionica, ili razgledati grad. Obitelj u koju sam ja bio smje{ten bila je izrazito ljubazna i susretljiva. Sa strpljenjem su primali sva na{a pitanja i ispitivanja. ^este gramati~ke pogre{ke u engleskom jeziku. Po`rtvovno su nam ustupili svoj prostor kako bismo imali svoj mir. Svakoga dana nakon povratka iz cjelodnevne molitve na stolu bi nas bri`no

foto: A. Sente

petak ujutro krenuli smo na hodo~a{}e u Pe~uh, hodo~a{}e povjerenja.

S povjerenjem su nam se pridru`ili i mladi iz `upe Pohoda Bla`ene Djevice Marije.

Nakon 5 sati vo`nje u Pe~uhu su nas do~ekale prazne ceste. 23. listopada je dan Ma|arske revolucije. U {koli u kojoj smo primljeni do~ekala nas je gospo|a Ana, koja je jo{ u ~etvrtak nave~er o vlastitom tro{ku stigla iz Slovenije. Upoznala nas je sa svim va`nim podatcima, upoznala nas s gradom preko plana pa smo bili spremni za dolazak u obitelji‌

18

foto: A. Sente

@ivost @upe

do~ekao topao ~aj. Uistinu s maj~inskom ljubavlju se tih ~etvero djevojaka brinulo o nama. Vrhunac dana bila je zajedni~ka ve~ernja molitva. Sve tri tisu}e mladih u 19 sati okupilo se u sportskoj dvorani kako bi bili jedinstveni u molitvama. U pozadini je zbor svirao meditativne melodije. Izme|u smo mogli ~uti ulomke iz Biblije‌ Takva molitva nema kraja, svatko je mogao oti}i kad je htio, me|utim, svi su bili pomalo omamljeni, u nekoj vrsti transa, opijeni zajedni{tvom pod bo`anskim okriljem. I molitva, i pjesma, i vjera, i ljubav, i zajedni{tvo, i sre}a, sve je to tamo bilo u tu ki{ovitu ve~er‌ Iz dvorane u kojoj smo molili {irile su se pozitivne vibracije vi{e nego i na jednoj utakmici koja se dotada odvijala u toj dvorani. Oko 22 sata vratili smo se svojim obiteljima. U subotu ujutro bila je organizirana zajedni~ka molitva svih iz katedrale.

Nakon nje svi smo bili u radionicama koje su bile mije{ane, tako da smo bili uglavnom sa 10-ak stranaca u grupi. Tema je bila zajedni{tvo. Ta mi je radionica tako|er ostala

u jako dobrom sje}anju. Poveli smo vrlo konstruktivnu raspravu. Izmjenjivali smo razmi{ljanja, stavove, prijedloge. Poslije podneva, uputili smo se na radionicu o romskim duhovnostima. Predve~er smo se opet uputili na zajedni~ku molitvu koja je ovaj puta bila jo{ ve}a, ali jednako lijepa i umiruju}a.

Tko je htio imao je prigodu ispovjediti se, i to je uistinu bila duhovna ispovijed, s promi{ljanjem, ispovijed koja je imala za cilj smiriti i iscijeliti duh. U nedjelju ujutro prisustvovali smo euharistiji u katedrali koju je predvodio Biskup. Nakon zajedni~kog ru~ka s na{im doma}inima, zahvale, izmjene poklona zbog svega {to su nam pru`ili tijekom ovih dana, krenuli smo na{im ku}ama oboga}eni ljubavlju, iskustvom, povjerenjem, zajedni{tvom.

I eto, prona{li smo i zajedni~ki jezik, to nije bio niti engleski, niti latinski ve} Kristov jezik, jezik ljubavi i povjerenja.

Patrik Kova~i}

19

^estitka kr{tenima/vjen~anima Kr{teni 1. Roko Probst, sin Miroslava i Slavice r.

Brajdi}, r. 20. 1. 2009., kr. 20. 9. 2009.

2. Niko Rakovi}, sin Antonia i @eljke r. Milanovi}, r. 14. 3. 2009., kr. 27. 9. 2009.

3. Ema Dokman, k}i Dra`ena i Magdalene r.

Novosel, r. 30. 9. 2008., kr. 27. 9. 2009.

4. Lara Doli}, k}i Edina i Renate r. Ivan~i}, r. 3. 5. 2009., kr. 27. 9. 2009. 27. 9.

2009.

5. Leon Stojakovi}, sin Sa{e i Mirjane r.

Kova~evi}, r. 9. 6. 2009., kr. 4. 10. 2009.

6. Leon Pamer, sin Domagoja i Anemarije r.

Bello r. 21. 7. 2009., kr. 11. 10. 2009.

7. Nika Mandi}, k}i Igora i Jasminke r. Ma~ak, r. 13. 6. 2009., kr. 18. 10. 2009.

20

8. Gabriel Jelen, sin Sini{e i Edite r. Pavi}, r.

19. 8. 2009., kr. 25. 10. 2009.

9. Petra Jana Rukavina, k}i Marijana i Slavice r. Mo{e, r. 23. 8. 2009., kr. 25. 10.

2009.

10. Ivona Ba~i}, k}i Frane i Josipe r. Renduli}, r. 27. 7. 2008., kr. 25. 10. 2009.

11. Martin Grubi}, sin Borisa i Andreje r. ^evizovi}, r. 18. 3. 2009., kr. 25. 10.

2009.

12. Leona Baruk~i}, k}i Marka i Dijane r. [tibel, r. 15. 2. 2009., kr. 7. 11. 2009.

13. Juraj Du`i}, sin Kre{imira i Ive r. Bazina, r. 16. 4. 2009., kr. 8. 11. 2009.

^estitka kr{tenima/vjen~anima 14. Lukas Ivan Tu{ar, sin Dra`ena i Jelene r.

Malovi}, r. 17. 9. 2009., kr. 8. 11. 2009.

15. Jakov Vuksan, sin Valentine Vuksan, r.

17. 7. 2009., kr. 15. 11. 2009.

16. Mia Lovri}, k}i Sa{e i Ane r. Matuzovi}, r. 26. 9. 2009., kr. 22. 11. 2009.

17. Luka Nikola Gredi~ek, sin Davorina i Klementine r. Gavranovi}, r. 14. 3. 2009., kr. 6. 12. 2009.

18. Eva Anastazija Koruza Klasi}, k}i Danijela Klasi} i Silvije Koruza, r. 14. 8. 2009., kr.

6. 12. 2009.

19. Gabrijel Brandl, sin Nenada i Gordane r.

Gudlin, r. 24. 9. 2009., kr. 6. 12. 2009.

21

^estitka kr{tenima/vjen~anima Vjen~ani 1. Dejan Veki} i Andrea Krklec, vjen~ani 12. rujna 2009.

2. Dario Mihanovi} i Marta Perovi}, vjen~ani 18. rujna 2009. poslat }e 3. Boris Vladimir Miholi} i Nikolina Rudar, vjen~ani 19. rujna 2009.

4. Tomislav Zoreti} i Ivana Prpi}, vjen~ani 19. rujna 2009.

22

5. Tihomir Babi} i Iva Pintar, vjen~ani 27. rujna 2009 6. Petar Juko i Tanja ^u~ilovi}, vjen~ani 3. listopada 2009.

7. Ivica Pavu{ek i Milana Roth, vjen~ani 3. listopada 2009.

8. Igor Bognar i Kristina U~akar, vjen~ani 10. listopada 2009.

^estitka kr{tenima/vjen~anima 9. Ivan Grgi} i Ines Borojevi}, vjen~ani 10. listopada 2009.

10. Leonardo Trep{a i Gabrijela Perhat, vjen~ani 17. listopada 2009.

11. Marko Baruk~i} i Dijana [tibel, vjen~ani 7. studenog 2009.

Obljetnica vjen~anja Zrinka i Domagoj [timac 25 godina braka obnovili 29. studenog 2009.

23

^estitka starijima Dragi na{i iskusni i mudro{}u sijedih kosa ure{eni `upljani Kako je lijepo darivati . Kako je lijepo darom izmamiti osmijeh, na usnama sjaj u stara~kim ve} izmorenim o~ima. Daruje na{ `upnik svoje `upljane, upu}uje im pozdrave, ~estitke i `elje, a na{a Skupina za brigu o starijim osobama uru~uje skromne darove, prenosi `elje, razgovara i moli s ljudima koji ~esto provode duge i samotne dane.

Neka Vas Gospodin obaspe obiljem svoga milosr|a, neka Vas ~uva i pazi, neka unese radost u Va{e stara~ke dane, neka Vas oja~a i pomogne u no{enju tereta `ivotnog kri`a.

Sretan i blagoslovljen Bo`i}, te puno zdravlja, sre}e i ljubavi u novoj 2010. godini. @eli Vam Va{ `upnik i ~lanovi Skupine za brigu o starijim osobama.

25. prosinca: Majda Smiljani}; 26. prosinca: Vladimir Kukalj; 28. prosinca: Jelica Abramovi}; 29. prosinca: Lovro Medi}; 31. prosinca: Ivka Papi}; 01. sije~nja:Branka Koren, Antun Hajdarovi}, Jelka Kvaki}, Rozika Vupora, Ivan Vincek, Rozika Berek, Ankica Vujani}, Nikola Mareni}, Viktor Hr`enjak, Micika Perhart; 02. sije~nja:Ivan Ga{pari}; 03. sije~nja: Ivanka Lukini}, Ana Berek; 06. sije~nja: Anka Juri~i}, Marija Vrbani}; 07. sije~nja: An|elina Luka~evi}; 08. sije~nja: Ana Petkovi}, Rozika Luki}; 09. sije~nja: Artur Debogovi}, Ljubica Mandu{i}; 10. sije~nja: Ivan Modronja, \ur|a Dobrini}; 11. sije~nja: Branka Vujasinovi}, Ankica Tuzli}; 14. sije~nja: Marija Mar~elja, Neda Horvat; 15. sije~nja: Hrvoje Tomljenovi}, Josip Butorac, Vi{nja Lisac;

24

16. sije~nja: Mira Polovina; 17. sije~nja: Barbara Ku~ko; 19. sije~nja: Ana Ga{pari}, Ana Ilija{, Maca Pali}; 20. sije~nja: [ima Rogulja; 22. sije~nja: Slavica Vuleti}, Ilija Klindi}; 23. sije~nja: Marija Klindi}; 24. sije~nja: Vera [imuni}, Zdenka Herge{i}, Slavica Pavi~i}; 25. sije~nja: Ivana Vukovi}; 26. sije~nja: Tomo Stoj~evi}, Nikola Krivo{i}, Petar Bla`evi}, Nikola Ore{kovi}; 27. sije~nja: Terezija [estan, Verica Iris, @eljko Rosi}; 29. sije~nja: Katarina Brebri}, Ana Sklezur, Anica Stamni~ar; 30. sije~nja: Florijan Hak; 01. velja~e: Marija Tepert, Bla`enka Crnko, Marijan Hati}; 02. velja~e: Marija Suvi}, Mara Ben~ek, Svevlad Persoglia; 03. velja~e: Ana Maksim, Josip Puji}, Zora Jasi};

04. velja~e: Lojzo Butorac, Jozefina Conjar; 06. velja~e: Ankica Mari~evi}, Ivka [timac, Marija Brli}; 07. velja~e: Barica Andrija{evi}, Velimir Abramovi}, Franjo Mati}; 08. velja~e: Jure Valenti}, Ljubica SedmakJedna~ak, Marija Vuj~i}; 09. velja~e: Juraj Lazi}, Mira Jandri}; 10. velja~e: Mira Ku{an; 11. velja~e: Dragutin Ivnik, Ljubica Planinc, Marija Ivekovi}, Marija Kostanj{ek; 12. velja~e: Ivanka Stoj~evi}, Olga Maslak, Irena Pavi~i}; 15. velja~e: Katarina Ivan~i}, Ana Kostanjevi}, Josip [ipu{; 16. velja~e: Bo`o Aleksi}, Olga Matasi}; 17. velja~e: Ljiljana Vojvodi}-Bulat; 18. velja~e: Barbara Vedrina, Ferdinand Kramar; 19. velja~e: Manda Dilber; 20. velja~e: Manda Krakar; 21. velja~e: Katarina Jagi}, Eva Rado{evi}; 23. velja~e: Ana Kramari}; 24. velja~e: Ante Baleta, Ivka Grahovac, Drago Zguri}; 25. velja~e: Vladimir Ocvarek; 26. velja~e: Mara Gregurec, Ljubica Kav~i} 28. velja~e: Vladimir Slo{i}; 29. velja~e: Katica Modronja; 02. o`ujka: Boris Petek; 03. o`ujka: Nada Weiss; Ivan Mio~-Pavi~i}; 04. o`ujka: Emilija Sejtko; 05. o`ujka: Ljubica Petek; 07. o`ujka: Marija Hajdarovi}; 08. o`ujka: Andrija [imec, Marija Kova~evi}; 09. o`ujka: Ante Vuleti}; 10. o`ujka: Mira Maru{evac;

foto: M. Ki{

^estitka starijima

11. o`ujka: Branko Joki}, Juraj Petrovi}, Josip Dre{ar, Stjepan Cicak, Nikola Gobac; 12. o`ujka: \uro Vrbani}, Nikola Lukini}; 14. o`ujka: Franciska [tambuk; 16. o`ujka: Josip Bo`i~evi}; 17. o`ujka: Milka Kramari}-Mureti}; 18. o`ujka: Katarina Pavleni}, Josip Cigler; 19. o`ujka: Veronika Horvat; 21. o`ujka: Franica Plan~i}, Tea Slo{i}, Ivo Jeleni}; 23. o`ujka: Biserka Dobrini}, [tefanija Domini}, Dubravka Prezelj, Milka [ubari}; 24. o`ujka: Marija Mareni}; 25. o`ujka: Marija Barjaktarevi}, Marija Werft, Marija Gregori}; 26. o`ujka: Josip Vedrina; 28. o`ujka: Nikola @irovi}; 29. o`ujka: Marija Hajdu, Ivka Sovi}; 30. o`ujka: Zlata ^ulig, Milka Rau`an; 31. o`ujka: Ratko Pezeta-Kosi}, Verica Paveli}; 1. travnja: [tefanija Blagovi}, Milan Garba; 2. travnja: Zdenka Hr`enjak; 3. travnja: Juraj Koli}, Mira Pangre~i}, Ljiljana Bonjekovi};

25

Iz `ivota Crkve HODO^A[]E VJERE, NADE I LJUBAVI tara Gradi{ka, Jasenovac i Petrinja bile su u ~etvrtak 24. rujna 2009. postaje Hodo~a{}a sve}enika Zagreba~ke nadbiskupije prigodom proslave jesenskog Sve}eni~kog dana Zagreba~ke nadbiskupije u Sve}eni~koj godini. U jutarnjim satima na prostoru nekada{nje kaznionice u Staroj Gradi{ki okupilo se oko 350 biskupijskih i redovni~kih sve}enika predvo|enih zagreba~kim nadbiskupom, kardinalom Josipom Bozani}em i pomo}nim biskupima: dr. Vladom Ko{i}em, dr. Valentinom Pozai}em i dr. Ivanom [a{kom. Hodo~asnike su do~ekali doma}i `upnik Josip Vra~ari} i na~elnik Op}ine Velimir Pau{i}. U prostranoj mjesnoj kino dvorani na~elnik Pau{i} za`elio je dobrodo{licu svim nazo~nima i ukratko iznio povijest Stare Gradi{ke i kaznionice, a zagreba~ki kanonik i povjesni~ar dr. Stjepan Ko`ul stavio je sva tri hodo~asni~ka odredi{ta u povijesni kontekst s iscrpnim i zanimljivim povijesnim podatcima. U svom nagovoru kod prostora zatvora u Staroj Gradi{ki kardinal Bozani} je rekao: “Na po~etku na{ega hodo~asni~koga puta do{li smo do mjesta iznimnih stradanja i iznimnoga svjedo~enja. Izvanjski okvir ovoga zatvora ostao je u takvome stanju da nije te{ko u mislima biti ponesen u vrijeme kada su na{a subra}a ovdje svjedo~ila vjeru i vjernost, od koje i mi danas `ivimo. Draga bra}o sve}enici, na ovome smo znakovitom hodo~a{}u vo|eni poticajima Sve}eni~ke godine u kojoj na izniman na~in progovara geslo: “Kristova vjernost – sve}enikova vjernost”. Danas dolazimo k Bogu s velikom

26

foto: M. Ki{

S

zahvalno{}u za vjernost na{ih sve}enika i za njihovo zajedni{tvo, koje je izdr`alo velike ku{nje, te nam s ovog mjesta s apostolom Pavlom ponavljaju: “Iz svih me (progonstava) izbavio Gospodin”. Sve}eni~ke vjernosti nema bez Boga, bez slavlja sakramenata potpunom predano{}u, a osobito ne bez Euharistije i redovite svete ispovijedi. Od Euharistije `ivi ~itava Crkva, a bez ljubavi prema njoj sve}enik postaje mrtav. Evan|elje i otajstvo Krista nadilazi povijest. Na{i sve}enici-mu~enici nose poruku da bez Boga povijesna doga|anja unose strah, a strah neslobodu. A mi navije{tamo Radosnu vijest koja osloba|a istinom kri`a i Uskrsnu}a, ljepotom Utjelovljenja u krilu Djevice Marije, te snagom Duha svetoga koji sve ~ini novim!

Duboko pro`eti vjerom u uskrsnu}e, s molitvom za sve}eni~ku vjernost, strpljivost, ljubav i postojanost – `ivimo dostojno Evan|elja, kao `iva prisutnost Krista u svijetu.“ Potom su kardinal, biskupi i sve}enici razgledali zapu{tenu kaznionicu i spomencrkvu sv. Mihaela arkan|ela u izgradnji, koja se podi`e u ~ast svim stradalim sve}enicima

i svim drugim `rtvama starogradi{ke kaznionice. Posebno je znakovito da se crkva, na poziv Hrvatske biskupske konferencije, gradi osobnim prilozima svih hrvatskih sve}enika.

U Jasenovcu, na drugoj hodo~asni~koj postaji, hodo~asnike je ispred `upne crkve Uznesenja Bla`ene Djevice Marije i sv. Nikole do~ekao doma}i `upnik Mario Cimbal s vjernicima. Kardinal Bozani} je predvodio zajedni~ku molitvu Srednjeg ~asa i tom prilikom uputio prigodnu homiliju: “Biti u Jasenovcu, kao sve}enik i kao kr{}anin, i slu{ati rije~i apostola Petra o davanju obrazlo`enja nade koja je u nama, ima svoj poseban i sna`an odjek. Nalazimo se na mjestu koje nije obilje`eno samo jednom stranicom povijesti u kojoj se o~itovalo zlo, zlo~in i ponajprije grijeh, nego je bezbo`nost s ovoga mjesta `eljela {iriti zlo do neslu}enih razmjera, produ`uju}i ruku la`i sve do na{ih dana. Ovdje smo u sve}eni~kome spomenhodu, kojemu u sredi{tu nisu zlo~inci i zla koja su nanijeli, nego poglavito svjedo~anstvo vjernosti, ljubavi i `rtve; otajstvo patnje koja, pro~i{}ena Bo`jim Duhom, postaje snagom za ~injenje dobra. Jer, ne postoji niti jedno mjesto na zemlji na kojemu bi zlo bilo toliko sna`no, da i u njemu ne bi mogla progovoriti ljubav i mir. Mi to donosimo i time `elimo pro`imati mjesta koja poha|amo i na kojima se molimo. Ni{ta ne dopire tako duboko u zbilju svijeta i ~ovjeka kao molitva. Ona, jer joj je izvori{te i uvir u Bogu, obuhva}a sva vremena i sve prostore, dodiruje nas i zahva}a sva na{a iskustva, stapaju}i u Bo`je milosr|e pro{lost, sada{njost i budu}nost.Ovdje, u Jasenovcu, osje}amo duboku bol zbog svih `rtava, a posebno zbog onih koji su ovdje trpjeli i bili ubijeni od strane pripadnika hrvatskoga naroda, a jo{ vi{e od strane pripadnika Katoli~koj crkvi. Iako prepoznajemo grijeh

foto: M. Ki{

Iz `ivota Crkve

onih koji su nedostojno nosili katoli~ko ime, Katoli~ka crkva nikada u tome i takvim zlo~inima nije sudjelovala niti ih je podupirala.Imena `rtava, njihovi `ivoti, njihov osobni hod kroz tamu jasenova~kog logora, obvezuju nas na tra`enje istine. Oni vape za tom istinom, jer samo nas istina vodi prema onome od ~ega ~ovjek `ivi – do ljubavi.Ne smijemo zaboraviti dragocjeni uzor hrabrih svjedoka, me|u kojima je, nedvojbeno najuzorniji, bla`eni Alojzije Stepinac. Istina o njemu pre{u}ivana je, zatim iskrivljivana, da bi se – prekrivena pla{tem la`i – morala i jo{ uvijek mora probijati do pameti i srdaca novih nara{taja. @rtve u jasenova~kome logoru vape za istinom, one vape za istinom i o na{emu Bla`eniku. @rtve jasenova~kog logora bit }e po{tovane kada im se pristupi s po{tovanjem, koje se o~ituje i u brizi za istinitim i cjelovitim popisom `rtava - do mjere da ne budu instrument ni~ijih politi~kih zabluda i manipulacija.

Djeci i mladima trebaju {kolska pomagala i u~itelji koji }e graditi kulturu mira na istini.

To tako|er tra`e `rtve iz Jasenovca, kao i `rtve drugih strati{ta u Hrvatskoj. Crkva }e poduprijeti i promicati svaki napor i nastojanja koja uvi|aju optere}enost pro{lo{}u, ali koji otvaraju budu}nost u svijesti da joj je potreban spomen. Spomen park koji nije istinit, prestaje biti spomen; spomen zatrovan

27

Iz `ivota Crkve

foto: M. Ki{

la`ima, nijekanje je njegove biti i nasilje nad `rtvama.Na kraju, vra}am se na psalamske rije~i koje su danas iz srdaca stotina sve}enika Zagreba~ke nadbiskupije uputile poziv koji re`e u zbilju nijekanja Boga i ~ovjeka: “Sve su staze Gospodnje istina i ljubav za onog koji ~uva Savez njegov i propise.” (Ps 25, 10).

Potom su se svi zaputili prema Memorijalnom muzeju Spomen-podru~ja Jasenovac gdje je posjetitelje do~ekala ravnateljica Nata{a Jovi~i}, zajedno s autoricom muzejskoga postava Nata{om Matau{i}, kustosima i drugim suradnicima. Nakon razgledavanja muzeja kardinal Bozani} upisao je u spomenknjigu prigodne rije~i. Kao trajni spomen na hodo~a{}e kardinal Bozani} je Spomenpodru~ju darovao skulpturu kri`a (Cruxarbor virescens) koji simbolizira cvjetanje novoga `ivota na Kristovoj `rtvi. Dojmljiva hodo~asni~ka kolona pro{la je Spomen-

28

podru~jem i posebno se zaustavila kod bron~ane makete Spomen-podru~ja, gdje je ravnateljica Jovi~i} pojasnila izgled i ustroj biv{ega logora te iznijela povijesne podatke o cjelokupnom Spomen-podru~ju. Posjet je zavr{io molitvom u Obrazovnom centru Spomen-podru~ja koju je predvodio kardinal Bozani} spominju}i se svih stradalih u jasenova~kome logoru, njihove rodbine i svih koji su trpjeli u njemu Hodo~a{}e je zavr{ilo u Petrinji, gdje su u novoj crkvi, koja je izgra|ena na mjestu do temelja poru{ene crkve u posljednjoj agresiji na Hrvatsku, u sve}eni~kom zajedni{tvu i s brojnim pukom slavili euharistiju. U svojoj homiliji nadbiskup Bozani} je rekao:“Pod pepelom, duboko pod ru{evinama ove crkve, ostala je zakopana i neuni{tena snaga ljubavi, koja “ne pamti zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini; sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi” (1Kor 13,5-7).

Ne pamte}i zlo, ljubav pamti istinu da bi oplemenjena i pro~i{}ena mogla roditi opro{tenje. Samo pam}enje koje je pro~i{}eno osloba|aju}om Istinom, mo`e oprostiti, zapo~eti novi `ivot i iznova graditi povjerenje i zajedni{tvo me|u ljudima. Biti oslobo|en od snage zla u situacijama kad nas zlo pogodi kroz nepravdu, kroz trpljenje, kroz progonstvo, kroz ugrozu `ivota – zna~i biti obdaren evan|eoskom “ludo{}u kri`a” koja objavljuje Istinu ljubavi. Trag na{ega hodo~a{}a, povezuju}i mjesta stradanja u Staroj Gradi{ki, u Jasenovcu i u Banovini, nije spomen na zlo, na mr`nje i nepravdu. Kontinuitet zla koji je u ovim povijesnim doga|ajima tako vidljiv, otkriva nam da zlo sije i raspiruje mr`nju sve dok ne bude rasvijetljeno Istinom. Gdje se skrivalo i nijekalo zlo, a ubojice i nasilnike progla{avalo herojima, zlo je moglo samo rasti. U tome paradoksu zla, ono {to se ~inilo skrivenim, buknulo je novom razornom snagom u Domovinskom ratu.

Ovim hodo~a{}em, draga bra}o sve}enici, vr{imo spomen, da se ne bi prepustilo be{}utnom zaboravu `rtve za volju nekakvoga ~udnoga mira. Ovdje je potrebno naglasiti: ne smije se u zaborav trpati ni povijest Domovinskog rata, ni njegove `rtve koje su cijena na{e slobode. U dru{tvu koje je sklono zaboravu i prikrivanju istine trebamo obnavljati spomen da ne bismo izgubili vlastitu budu}nost. Na dan posvete ove crkve, na svetkovinu sv. Lovre, 10. kolovoza 2000. godine, izme|u ostaloga, u propovijedi sam rekao: “Da nije bilo kolovoza 1995. godine, ni mi danas ne bismo bili ovdje.Stoga poru~ujem svima koji ljube mir i su`ivot da ne obezvrje|uju odre|ene povijesne doga|aje, jer i taj kolovoz dogodio se iz nastojanja za slobodu, mir i su`ivot hrvatskoga naroda i svih miroljubivih gra|ana

foto: M. Ki{

Iz `ivota Crkve

Hrvatske”. Biti sa~uvan u Bo`jemu imenu zna~i osloboditi se od neistina Mi nosimo kr{}ansko ime u kojemu nema neistine. Bog nam je objavio ime koje obuhva}a sva ljudska imena, sva imena stvorenja, obuhva}aju}i `ivot: Ja sam koji jesam Isus moli da u sebi imamo puninu njegove radosti. Nije rije~ o bilo kakvoj radosti, ve} o Isusovoj radosti. Kao vjernici znamo da nas je Bog izabrao i ponudio nam vje~nost. Prihvatili smo tu ponudu, svjesni da svatko tko pripada Isusu ~esto nailazi na neugodnosti, na nerazumijevanja, pa ~ak i na mr`nju. Poistovjetiti se svijetu, svjetskom logikom poku{ati biti konkurencija svijetu, zaboraviti na odmak i zavijati s vukovima, ne mo`e zemlji dati novo lice, niti nov `ivot. Tko `ivi u svijesti da je `ivotni izvor dublje od dosega ovoga `ivota, taj }e pred sobom imati uvijek nove po~etke. Ovo je Evan|elje i svima nama upozorenje: ne bje`ite iz svijeta, preuzmite odgovornost za njega, stojte ~vrstim nogama na zemlji, jer time preuzimate odgovornost za ljude koje je Isus pozvao na vje~nu sre}u.

Neka nas na tom putu uvijek prati Presveta Bogorodica Marija, Majka Isusova i Majka sve}enika.“ Ivanka Palac, Izvor Glas koncila

29

Iz `ivota Crkve 800. OBLJETNICA FRANJEVA^KOG REDA

O

ve 2009. godine spominjemo se 800. obljetnice ustanovljenja Reda manje bra}e, poznatijeg kao franjeva~kog reda, a onda i 800. obljetnice franjeva~ke karizme op}enito. Naime, sveti Franjo, sin trgovca iz umbrijskoga grada Assisa, osjetio je poziv da krene za Gospodinom. Vi{e je bilo njegovih va`nih iskustava. Jedno je bilo ono kad je susreo gubavca i u njemu prepoznao Gospodina kojega valja ljubiti, a drugo va`no iskustvo bio je onaj trenutak kad mu je u crkvici sv. Damjana izvan Assisa Raspeti progovorio s kri`a te mu rekao: “Franjo, idi i obnovi moju Crkvu.� Franjo je taj poziv shvatio doslovno, te je najprije obnovio crkvicu u kojoj mu je Gospodin progovorio, a potom je po~eo obnavljati i ostale ru{evne crkve u okolici grada. Vremenom je shvatio da je ono {to treba obnoviti zapravo `iva Crkva sastavljena od ljudi. Po~eo je stoga od sebe samoga te se prepustio `ivotu molitve i pokore, odrekav{i se svoga vlasni{tva, prose}i po asi{kim ku}ama. Mnogi su tu njegovu promjenu `ivota prepoznali i kao znak za sebe, te su ga po~eli slijediti.

1209. godine sveti Franjo s prvom svojom novoste~enom bra}om odlazi u Rim i ondje od pape tra`i dopu{tenje da smije `ivjeti evan|eoskim na~inom `ivota. @elio je dobiti potvrdu od pape da se nalazi na pravom putu, jer je u to doba bilo mnogo razli~itih pokreta koji su te`ili za savr{enijim `ivotom, no ~esto su se u svojoj radikalnosti po~eli udaljavati od Crkve, sve do skretanja u krivovjerje. U travnju 1209. godine papa Inocent III. daje svetom Franji usmenu potvrdu njegova oblika `ivota. Bilo je to prvo kratko

30

Giotto, Sv. Franjo pred Svetodamjanskim kri`em pravilo `ivota Manje bra}e. U osnovi je toga prvoga Franjinog pravila bilo samo Evan|elje.

Kako je franjeva~ki red sve br`e rastao, Franjo je morao dopuniti to prvotno Pravilo, a imamo brojne tragove njegova rada na tome. Izme|u ostaloga, tu je i tzv. Nepotvr|eno pravilo koje se vrlo op{irno slu`i svetopisamskim, a osobito evan|eoskim navodima. Nastalo je 1221. godine. Dvije godine kasnije, 29. studenoga 1223., papa Honorije potvr|uje sa`etu ina~icu Pravila koje do danas ostaje Pravilo Reda manje bra}e, a obi~no ga nazivamo Potvr|eno pravilo. I to Pravilo zapo~inje rije~ima: “Pravilo i `ivot

Iz `ivota Crkve Manje bra}e jest ovo: obdr`avati sveto Evan|elje Gospodina na{ega Isusa Krista.”

Sve je to bio ove godine povod franjevcima, koji se danas dijele u Red manje bra}e, Red manje bra}e konventualaca i Red manje bra}e kapucina, da se na osobiti na~in spomenu svoje karizme i svojih po~etnih ideala. U tome su im se pridru`ili i bra}a iz Tre}eg samostanskog reda sv. Franje, sestre franjevke, te brojni laici okupljeni u franjeva~kom svjetovnom redu. I cijela je Katoli~ka crkva prepoznala va`nost ove obljetnice.

Tako je 18. travnja 2009. godine, na samu obljetnicu one prve papine potvrde Franjina na~ina `ivota, papa Benedikt XVI. u Castel Gandolfu primio izaslanstvo svih franjeva~kih redova koji su tih dana bili u Asizu na svome duhovnom kapitulu.

Istovremeno, obljetnica je na razne na~ine obilje`ena i u na{oj domovini. Najprije je po franjeva~kim zajednicama kroz cijelu godinu putovala vjerna replika raspela iz crkvice svetog Damjana kod Asiza. Na taj su na~in franjevci i franjevke, ali i svi koje osobito nadahnjuje duh svetog Franje, obnovili svoj poziv i ponovno preispitali svoju vjernost poslanju da idu i obnavljaju Crkvu. Vrhunac je obilje`avanja ove obljetnice bio u rujnu, kad je najprije u ~etvrtak, 17. rujna, o blagdanu Rana svetoga Franje, u franjeva~koj crkvi svetog Kri`a u zagreba~kom Sigetu, odr`an sve~ani koncert, a sljede}eg dana i molitveno bdijenje. U subotu, 18. rujna, kardinal Josip Bozani}, u zajedni{tvu sa svim hrvatskim biskupima, te franjeva~kim provincijalima, predvodio svetu misu u zagreba~koj katedrali.

Tom prigodom kardinal je u propovijedi rekao: “Neodoljivo je privla~na Franjina navezanost na rije~ Evan|elja. Jo{ prije svake zamisli o Redu, o bra}i i zajednici nasljedovatelja, stoji Franjo – sâm pred rije~ju Evan|elja. Nakon dugoga tra`enja i lutanja, tek iz navje{taja Evan|elja razaznaje objavljenje

Giotto, Papa potvr|uje Pravilo Bo`je volje. U Kristovoj rije~i prepoznaje prvoga savjetnika, glas koji treba slu{ati i kojemu se uvijek treba podlagati. Zato je, svjedo~e `ivotopisci, evan|elistar nosio uvijek sa sobom, a na kraju `ivota, prije nego {to }e usnuti, od bra}e tra`i da mu ~itaju odlomak iz Ivanova evan|elja.

Veliki poznavatelji njegova duha, s pravom su ga nazvali “`ivljenim Evan|eljem“.

Razumio je da mudrost `ivota i vjernost “Kristovim stopama“ izrastaju iz onoga: ostati u Bo`joj rije~i. Zanimljivo je da za Franju Evan|elje nije tek pravilo. Ono je “pravilo i `ivot“. @ivljenjem biva prepoznato i drugima povjereno kao pravilo.”

Na taj na~in, ova obljetnica poziva ne samo franjevce i franjevke, nego i sve ~lanove Crkve, sve koji su Kristovi, da iznova prepoznaju Evan|elje kao svoje pravilo i `ivot, te krenu u obnavljanje duhovne gra|evine Crkve. fra Darko Tepert

31

Bo`i} KAKO SE PO^EO SLAVITI BO@I]?

B

o`i}! [to li nam sve ne prostruji mislima na zvuk te rije~i. Sigurno svatko od nas u svom srcu gaji mno{tvo nje`nih osje}aja koji se bude pri samoj pomisli na Bo`i}. Svi mi djetinjom rado{}u o~ekujemo taj veliki blagdan. Vjerujem da nitko ne mo`e ostati ravnodu{an na tu svetu bo`i}nu no}.

Zapitamo li se ikada od kada se zapravo slavi Bo`i} i tko je zapo~eo tu divnu tradiciju slavljenja Kristova ro|enja? S malo napora uspjeli smo “odgrnuti“ zastore kr{}anske povijesti i otkriti kada se zapravo po~eo slaviti Bo`i}. No, kako Bo`i} ne dolazi tek tako, i njemu prethodi vrijeme priprave, jer ovaj je blagdan dostojan velike priprave. Liturgijska nas godina uvodi u Bo`i}ni ciklus adventom – do{a{}em. Zapo~inje nedjeljom koja je najbli`e blagdanu sv. Andrije apostola. Sastoji se od ~etiri nedjelje. Prva nedjelja karakterizira ponovni Kristov dolazak, druga i tre}a Ivana Krstitelja, dok ~etvrta nedjelja predstavlja Mariju Djevicu, Majku koja nam je rodila Krista.Takva priprava za blagdan Bo`i}a javlja se u IV. stolje}u na Istoku, a od VII. stolje}a ustaljena je i na Zapadu. Te ~etiri nedjelje na spomen su ~etiri tisu}lje}a, koliko je po Bibliji, pro{lo od stvaranja svijeta do Kristova dolaska. Svima je poznato kako se svetkovina Kristova ro|enja slavi 25. prosinca. To nije slu~ajnost, jer su Rimljani u svojoj poganskoj vjeri ba{ toga datuma slavili dr`avni blagdan “Natale solis invicti“ (Ro|enje nepobjedivog boga).

Kr{}ani vjeruju u Krista, istinskog pobjednika, koji je povezao zemlju s nebom, pravo sunce koje nije utonulo u smrt nego ponovno dolazi u slavi, i kao odgovor na poganski

32

dr`avni blagdan tog datuma slave Bo`i}, Kristovo ro|enje. Kako Bog i zlo okre}e na dobro mo`emo vidjeti i po tome jer se u IV. stolje}u, “zahvaljuju}i” Arijevskom krivovjerju, posebno razgla{avalo Kristovo bo`anstvo.

Time se Bo`i} ubrzo pro{irio i kao blagdan ustalio.

Obi~aj da se taj dan slave mise, svojevrsna je rimska posebnost. Prava blagdanska misa jest “danja misa” koju je papa slavio u Sv. Petru. Kad je nakon Efe{kog sabora veli~anstveno obnovljena crkva Bla`ene Djevice Marije, Santa Maria Maggiore, pohodio ju je papa u bo`i}noj no}i i pri tom tako|er slavio misu pred relikvijama betlehemskih jaslica koje su se ondje ~uvale. Bila je to “misa u svetoj no}i”, polno}ka. Nakon polno}ke, na putu u Sv. Petar, prolazio je pokraj crkve sv.

Anastazije, a budu}i da je crkva toga datuma slavila svoju obljetnicu blagoslova, i tu je papa slavio misu od koje se razvila dana{nja bo`i}na “zornica“.

Danas je nezamislivo govoriti o Bo`i}u, a da ne spomenemo jaslice i bo`i}no drvce.

Vjeruje se da obi~aj postavljanja jaslica potje~e iz 1223. godine kad je sv. Franjo Asi{ki u Grecciu za`elio proslaviti Bo`i} uz `ive jaslice. Otada se taj obi~aj {iri u franjeva~kom redu, a od XVI. stolje}a postaje op}a praksa.

Bo`i}no nam drvce predstavlja drvo `ivota u raju do kojega nam je Krist ponovno otvorio pristup. Neka vam ovih nekoliko podataka pomogne da jo{ dublje do`ivite ovaj Bo`i} u svome srcu. s. M. Karla Ivan~i}

Bo`i} @ivot je tra`enje, od ro|enja do smrti, od kolijevke do groba.

No, Bog je prije dvije tisu}e i ne{to godina potra`io nas poslav{i svoga Sina na zemlju.

I danas se On ponovno `eli roditi u skromnom domu na{ega srca. Dopustimo li mu, zauvijek }e ostati s nama. Time je kraj na{im tra`enjima.

Njegovim dolaskom sve patnje dobivaju smisao.

Tek pogledom na patnju, kri` i uskrsnu}e nalazimo odgovor za{to je Bog postao dijete ro|eno u siroma{tvu Betlehemske {tale.U svetoj no}i zasjalo nam je pravo svjetlo – Gospodin na{ Isus Krist. Ta nebeska harmonija svjetla, ljubavi, radosti i predanja kli~e u svakome od nas.

Bog je do{ao da bude zauvijek s nama. Radujmo se! ^estit Bo`i} i blagoslovljenu Novu godinu `ele vam i u molitvi vas se sje}aju va{e

foto: M. Ki{

sestre milosrdnice.

33

Bo`i} “VOL POZNAJE SVOGA VLASNIKA, A MAGARAC JASLE SVOGA GOSPODARA� (Iz 1, 3).

V

Uskoro se obi~aj postavljanja jaslica ili skromne kolijevke pro{irio u Rimu, gdje se posebno u bazilici svete Marije Velike (Santa Maria Maggiore) {tovao Mali Isus polo`en u jasle, a u kojoj bazilici se ~uvaju relikvije betlehemskih jaslica i to u podzemnoj kapelici u obliku betlehemske {pilje. Ova marijanska crkva je podignuta u 5. stolje}u, poslije Efe{kog koncila (431. godine), za pape Siksta III. (432.-440.), na spomen progla{enja vjerske istine da je Marija Bogorodica. Ne{to kasnije se uobi~ajilo da Papa svake godine

foto: M. Ki{

jerovanje da je Isus ro|en u {pilji vrlo je staro i se`e sve do 3. stolje}a, kada se u Betlehemu ukazivalo na jednu obli`nju udubinu, za koju se tvrdilo da je u njoj ro|en Spasitelj. Prve jaslice su bile upravo one u Betlehemu. Postoje dokazi, da su kr{}ani ve} u 3. stolje}u {tovali mjesto Isusova ro|enja u Betlehemu.

Majka rimskog cara Konstantina, carica Jelena, dala je u 5. stolje}u sagraditi baziliku nad mjestom {pilje u kojoj se Isus rodio, koja dijelom i danas postoji.

34

Bo`i} slavi bo`i}nu polno}ku upravo na tom mjestu. No nema nikakvih daljnjih podataka, da bi se ba{ otuda i otada obi~aj postavljanja jaslica {irio po crkvama.

Sam obi~aj postavljanja likova koji predstavljaju glavne sudionike Isusova ro|enja pripisuje se inicijativi pobo`ne Marije iz Oigniesa (1177.-1213.), jedne od prvih begina, `ena koje su u Belgiji po~ele `ivjeti redovni~kim `ivotom bez javnih zavjeta.

Ipak, ~e{}e se navodi druga tvrdnja: da je za~etnik jaslica sv. Franjo Asi{ki, osniva~ franjeva~kog reda. Nesumnjiva je zasluga sv.

Franje Asi{kog u {irenju ovoga predivnoga bo`i}nog obi~aja, koji u ovakvom obliku pozna jedino Katoli~ka crkva. U njegovom `ivotopisu stoji da je 1223. sa svojom subra}om `ivopisno slavio polno}ku u {umskoj pe}ini kod Greccia. Do oltara je postavio jasle sa slamom i uz njih privezao `ivoga magarca i vola. Kod bogoslu`ja je Franjo zanosno govorio (nije slu`io misu, jer nije bio sve}enik, nego samo |akon), a ljupka legenda dodaje da mu se kod podizanja ukazalo Dijete, Isus, pomilovalo ga po obrazu i nestalo.

Od tih dana franjeva~ki red stalno je promicao ovaj lijepi bo`i}ni obi~aj, koji je danas u{ao i u ve}inu katoli~kih domova. Ono {to danas nazivamo jaslicama kristaliziralo se i pojavilo u drugoj polovici 16. stolje}a. A protagonisti i promicatelji toga su - redovnici isusovci. Oni su postavili prve jaslice u dana{njem smislu 1560. godine u svom kolegiju u Coimbri (Portugal), a prve jaslice u crkvi na~inili 1562. u Pragu. Njihov vrhovni poglavar (general), Claudio Acquaviva izdaje 1591. slu`beno dopu{tenje da se mogu podizati jaslice u isusova~kim kolegijima i crkvama. Njih su zatim slijedili franjevci, dominikanci, augustinci... i mnogi drugi.

Po~etkom 17. stolje}a, jaslice su se pojavile u na{im krajevima. Najstarije hrvatske jaslice iz toga vremena, ~uvaju se u franjeva~kom samostanu na oto~i}u Ko{ljunu kraj Krka.

No, pravi korijen i izvor jaslica je u molitvenom razmi{ljanju, meditaciji kr{}ana srednjega vijeka. Svi u~itelji meditacije savjetovali su pobo`nim du{ama da si {to `ivlje predstave betlehemsku {talicu (ili “{pilju”) i sve {to se u njoj doga|alo. (To je doba kada se nagla{eno o`ivljavaju doga|aji Isusovih prvih godina zemaljskog `ivota!). Poticali su ih da u duhu posjete Isusove jaslice, ondje se zadr`e, mole i klanjaju. Nizozemski augustinac Joannes Mauburnus (+1501) duhovno savjetuje da kod tog meditativnog “obilaska” Betlehema uzmu Dijete u naru~aj pa ga malo i “ponunaju”.

Od 8. st. pri~a se o magarcu i volu koji bi bili u {tali. U njima se vidjelo ostvarenje proro{tva proroka Izaije: “Vol poznaje svoga vlasnika, a magarac jasle svoga gospodara.

Izrael ne poznaje, narod moj ne razumije” (Iz 1, 3). @eli se re}i: Isusa su prihvatile i `ivotinje, a njegov narod ga ne prepoznaje i ne prihva}a.

Jaslice su susret Bo`jega bogatstva i ~ovjekova siroma{tva, Bo`je ljubavi i dobrote i ~ovjekove bijede; jaslice su poziv svakom vjerniku, svakom ~ovjeku da Bo`ju ljubav prihvati i dalje predaje ljubavlju, pra{tanjem, dobrotom prema sebi sli~nima i prema svemu stvorenome. Kao {to ka`e dr. Ivan Karli}, profesor dogmatske teologije, jaslice doista mogu puno govoriti, tuma~iti, slati poruke ljudima svih vremena, samo ih treba znati i htjeti “~itati”.

Skupina za povijesna istra`ivanja

35

Bo`i} BETLEHEMSKO I[^EKIVANJE SPASITELJA

U

davno najavljivan, s nestrpljenjem i{~ekivan i s rado{}u do~ekan.

Rodila je Marija to dijete sama u {pilji polo`ila ga u jasle, ogrnula svojim ogrta~em i grijala ga toplinom svoga tijela i srca. Gledamo {pilju, {talu u kojoj je Isus ro|en i ~ujemo njegov pla~, njegovo prvo javljanje i kao da nam govori: “Evo me! Tu sam. Ro|en sam. Do{ao sam Vas spasiti.�

Kakva je sre}a obuzela Mariju vidjev{i to malo nemo}no stvorenje, stvorenje koje se rodilo radi nas i na{eg spasenja.

foto: A. Sente

~etvrtak 24. studenoga 2009. poslije slavlja ve~ernje sv. mise uz koncelebraciju `upnika mr. A. Sente i `upnika u miru A. Petranovi}a, na{ biv{i `upljanin a sada uva`eni dr. fra. Darko Tepert, profesor KBF u Zagrebu odr`ao je u prostorijama Pastoralnog centra tribinu na temu: Betlehemsko i{~ekivanje Spasitelja. Prate}i biblijska doga|anja po~eo je s Evan|eljem po Mateju gdje Josip dobiva an|eosku poruku da primi Mariju jer }e nam ona roditi Isusa, Spasitelja, Otkupljenje svijeta. Dijete je to ~iji je dolazak

36

Gledamo slike Betlehema, mjesto gdje zajedno `ive i rade, dijele sre}u mjesto ro|enja Isusovog, tri razli~ite religije, tri razli~ita svijeta, ali uz toleriranje i uva`avanje mogu} je su`ivot u vjeri. Jer, tu je Gospodin.

Tlo po kojem su hodale njegove no`ice, pijesak koji se provla~io kroz njegove prsti}e je isti onaj kojim hode ti ljudi. Slijede}i te stope slijedimo Krista.

Kristovo ro|enje posebno se obilje`ava u Betlehemu, gdje se dijete Isus unosi u {pilju ro|enja, pa se prenosi u jasle, nakon ~ega se prikazuje kao dijete Bo`je koje sjede}i u stolcu po~inje {iriti Bo`ju Rije~.

Divne su to slike jaslica, djeteta Isusa, {pilje i po predanju magar~i}a i vola koji stoje kraj Isusa, kao vjerni ~uvari.

Gledamo te skromne nastambe u kojima su `ivjeli ljudi u tim krajevima, od zemlje napravljene, ali tople i pune neke ti{ine te blagosti. U takvoj je skromnoj ku}i `ivjela Marija, u takvoj skromnoj ku}i pro`ivio je svoje djetinjstvo Isus, u takvoj se nastambi izabranima ljudima javljao an|eo, ljudima koji su ga slu{ali i `ivjeli po njegovim uputama.

U toj maloj {talici Marija je hranila i previjala Isusa, tu je uz njega probdjela no} uz titraj lojanice dijele}i s njim radosne trenutke prvih koraka u~injenih po dobro ugla|enoj zemlji. Tu je Isus izgovarao svoje prve rije~i, tu je rastao Bog- ~ovjek.

Blagoslovljena zemlja po kojoj hodio i prsa koja su ga dojila, zrak koji je udisao, o~i koje su ga gledale i ruke koje su ga kroz djetinjstvo vodile.

Gledamo fotografije i slike poznatih umjetnika koji prikazuju ro|enje Kristovo, ali iz svih zra~i jedna zajedni~ka blagost, sre}a i ljubav.

Gledamo hram ro|enja u koji se ulazi na vrata visoka 1,20 m kako bismo skru{eno, uz poklon, u{li u sveti{te pokazuju}i ve} na ulazu poniznost i {tovanje.

foto: M. Ki{

Bo`i}

Gospodine, ro|en si u {tali uz `ivotinje, ~ija je blizina zagrijavala prostoriju, le`ao na slami koja je bockala tvoju nje`nu ko`u, gdje su Te pratili an|eli i pjevali Ti pjesmu dobrodo{lice, slavili Te i hvalili se raduju}i se.

I na kraju gledamo blagopokojnog papu Ivana Pavla II. gdje se kle~i na mjestu ro|enja Kristova, moli i predaje Mariji i Gospodinu napajaju}i svoje srce i du{u.

Gledam taj pognuti lik i molim Gospodina da mi udjeli skromnost, poniznost, samozatajnost i da me oja~a snagom vjere, ro|enjem Isusa Krista, njegovim dolaskom me|u nas ljude, olak{a muke smrti i kona~no uskrsnu}e.

Ima li i{ta ljep{e od tog trenutka, gledanja malog Isusa i nad njim nagnute bri`ne majke Marije koja je ro|enjem Kristovim postala i na{a Majka.

A. Potkonjak

37

Bo`i} SISA^KE JASLICE S

je i ban Toma Baka~ ErdĂśdy sa svojim vojnicima koji je sa~uvav{i Sisak ponosno uskliknuo “U Bogu pobijedihâ€?, zatim ljudi u narodnim no{njama posavskog kraja, nadalje hrvatski branitelji s krunicom oko vrata i kona~no ljudi dana{njeg vremena. A lik Oktavijana Augusta povezuje grad Sisak s mjestom Isusova ro|enja kako to izvje{tava evan|elist Luka (Lk 2,1-5).

Ovakva postava jaslica `eli aktualizirati doga|aj ro|enja Krista i potaknuti promatra~a da na ovom prostoru ve} stolje}ima `ive ljudi koji vjeruju da se u Betlehemu prije dvije tisu}e godina rodio Spasitelj svijeta.

Postavu sisa~kih jaslica za koje je figure izradila Ivana Matijevi}, ku}u Ivan Matijevi}, aran`irao Boris Lemai}, a osmislio cijeli projekt Antun Sente, pohvalili su mnogi. Posebno su vrijedne pohvale prof. dr. Bonaventure Dude, OFM i prof. Josipa Barleka, vi{eg kustosa Etnografskog muzeja u Zagrebu.

foto: M. Ki{

isa~ke jaslice, koje se nalaze u sisa~koj katedrali smje{tene su u malenoj posavskoj ku}i napravljenoj od dva bitna dijela, prizemlja i kata. Oba od drvene gra|e. U prizemlju su ljudi obi~no dr`ali sjeno, slamu, alat za rad na poljoprivredi, a siroma{nije obitelji su u tom prostoru dr`ale svoje `ivotinje. U gornjem dijelu obitavali su ljudi.

Zamisao je da se upravo u takvoj ku}i prika`e ro|enje Isusovo.

U gornjem dijelu posavske ku~e postavljena je posavska obitelj s punim stolom hrane koja ne prepoznaje Svetu obitelj, odnosno u novoro|enom djetetu Spasitelja svijeta.

Ipak primaju putnike, ali ne u svoj prostor gdje oni obitavaju ve} ih smje{ta u donji dio ku}e u kojem su `ivotinje.

Ipak netko u novoro|enom djetetu prepoznaje Spasitelja svijeta. Priprosti pastiri, mudraci s Istoka, ali i ljudi koji su nekad `ivjeli u ovom posavskom kraju.

Me|u njima je Kvirin Sisa~ki biskup i mu~enik, zatim knez Ljudevit Posavski. Tu

38

Bo`i} “Rodio se Bog i ~ovjek usred {talice...“ pjeva bo`i}na pjesma, a sv. Ivan je napisao: “Rije~ je tijelom postala i prebivala me|u nama! “An|eli pak javljaju pastirima veliku radost: “U gradu Davidovu rodio vam se Spasitelj – Krist Gospodin“ i pjevaju: “Slava Bogu na visinama a mir ljudima miljenicima njegovim!“ Ro|enje Isusa Krista poslije mnogih stolje}a lutanja i mu~nog uspona prema dobru usmjerilo je ljude pravim putem.“Ja sam Put!“ Doista Isus nije donio ~ovjeku tehni~ki napredak, niti mu je otkrio skrivene energije, niti odredio filozofska na~ela za lake spoznaje i otkri}a. Nije on donio ni otkrio ono {to ~ovjek mo`e sam otkriti i spoznati.

Krist se pojavio na zemlji u slabosti djeteta bez razmetanja znanjem, kulturom i dru{tvenim polo`ajem. On je htio ~ovjeku vratiti pravi smisao o sebi i pravilan odnos prema stvorenjima koja ga okru`uju.

Kristovim dolaskom ~ovjek opet zadobiva svoje izvorno dostojanstvo jer je u njemu ponovno zapaljena ugasla iskra bo`anske milosti koja ga povezuje s Bogom kao Bo`jim djetetom.

Promatraju}i dijete na slami dano nam je na znanje da nije sve u posjedovanju jer to dijete nema niti }e imati “kamo ni glavu nasloniti“. Kristovim ro|enjem ra|a se novi svijet. Bo`ji svijet. Bo`je kraljevstvo. Kraljevstvo istine, pravde, ljubavi i mira. Bo`ansko se opet s ljudskim povezuje. Po tom novoro|enom djetetu ljudi ponovno postaju Bo`ja djeca i dosljedno tome bra}a i sestre. Upravo zato je Bo`i} poruka mira, ljubavi i pravoga

foto: M. Ki{

BO@I]NA PORUKA

bratstva prema svima i sa svima najbli`ima jer s njima smo ~esto u sukobu i netrpeljivosti, udaljenima, jer ih zaboravljamo kao da nas se i ne ti~u a tako im je potrebna na{a pomo}.

Bo`i} je “kruh `ivi koji je si{ao s neba“ i koji se lomi za `ivot svijeta. “Tko bude blagovao od ovoga kruha `ivjet }e u vijeke“. To je Bo`i} koji je “do{ao da `ivot imaju u izobilju da ga imaju“.

Alojzije Petranovi}

39

Iz povijesti DREVNA SISA^KA BISKUPIJA

S

isa~ka biskupija osnovana je u prvim stolje}ima kr{}anstva i jedna je od najstarijih na podru~ju dana{nje Hrvatske.

Iako nije poznato kada je osnovana, niti kakva je bila prva kr{}anska zajednica u rimskoj Sisciji (kako se Sisak zvao u to vrijeme), brojni ostatci materijalne kulture svjedo}e o `ivoj kr{}anskoj zajednici. Muzeji u Sisku, Zagrebu, Budimpe{ti i Be~u ~uvaju natpise, sarkofage, lampice, nakit, novac i druge predmete s kr{}anskim simbolima.

Iz tih najranijih vremena poznato je 7 biskupa, koji su stolovali u ovom gradu i nosili naziv”episcopus Siscianae“; njihova prisutnost zabilje`ena je na crkvenim saborima ili u papinskim odlukama, a to su: Kasto 249. godine Kvirin 303. godine Marko 347. godine Konstancije 381. godine Ivan 530. godine Konstantin 531. godine Vindemij 579. godine Vjerojatno je negdje oko 600. godine Siscija bila razru{ena, no rijetki i slu~ajni arheolo{ki nalazi iz 7. i 8. stolje}a potvr|uju kako se `ivot u gradu nastavio.

Ono {to se posebno isti~e je kontinuitet imena koje traje i kroz nekoliko sljede}ih stolje}a.

U 9. stolje}u ovdje stoluje knez Panonske Hrvatske Ljudevit Posavski, a frana~ki kroni~ar Einhard, koji bilje`i borbe Franaka i Ljudevita, Sisciju naziva “civitas“. Civitas zna~i grad i u pravilu ozna~ava grad sjedi{te biskupije, za razliku

40

od rije~i castrum, koja zna~i utvr|eno mjesto. Einhard, koji je napisao i `ivotopis cara Karla Velikog, isti~e kako su frana~kim kraljev i m a b i l e “najva`nije svete zgrade – crkve“ i kako su nare|ivali biskupima popravak starih i izgradnju novih crkvi.

Poznato je i kako metropolit Fortunat iz Grada (mjesto koje je bilo sjedi{te nadbiskupije, a nalazi se pored dana{nje Venecije) {alje pomo} Ljudevitu, jer je u tu metropoliju vjerojatno pripadala Sisa~ka biskupija u to vrijeme. Iz tog vremena potje~u i kameni ulomci crkvenog namje{taja ukra{eni pleterom.

U 10. stolje}u Sisa~ka biskupija spominje se na splitskim crkvenim saborima 925. i 928. godine. Na Saboru 928. godine bilo je po nu|eno ninskom biskupu Grguru, u zamjenu za ukinutu biskupiju, ~ak tri biskupske stolice, me|u kojima i sisa~ka. Sve tri su tada bile upra`njene, ali premu istom zapisniku “dobro napu}ene i provi|ene brojnim sve}enstvom“.

Nema sumnje kako je Sisak kroz ~itavo anti~ko i ranosrednjovjekovno razdoblje bio glavno sredi{te {ire regije i istovremeno sjedi{te biskupije.

Tek novi politi~ki odnosi, i {irenje ma|arske dinastije Arpadovi}a, doprinose stvaranju Zagreba kao novog sjedi{ta politi~ke i crkvene vlasti. Od tada se vi{e ne spominje Sisa~ka biskupija.

Iz povijesti BISKUPI I NADBISKUPI, PO^ASNI BISKUPI I NASLOVNI NADBISKUPI Razlike izme|u mjesnog i naslovnog nad/biskupa

B

iskup je sve}enik koji je primio puninu sve}eni{tva po apostolskoj tradiciji.

Prema Novom zavjetu, drugom poglavlju Djela apostolskih, na apostole okupljene u Jeruzalemu je na pedeseti dan nakon Uskrsa si{ao Duh sveti. Tu karizmu su apostoli prenosili rukopolaganjem na poglavare mjesnih crkava koje su osnivali, pa su tako po u~enju Crkve biskupi nasljednici apostola. Apostolsko naslje|e ili sukcesija priznaje se biskupu kojeg je za biskupa rukopolo`io valjano zare|eni biskup, te svaki biskup ima popis svojih prethodnika, koji kroz stolje}a vode do jednog od apostola.

Hrvatska rije~ biskup dolazi od gr~ke rije~i episkopos, {to zna~i pazitelj, nadzornik, supervizor.

Biskup je naj~e{}e poglavar “mjesne crkve” ili biskupije i tada obavlja slu`bu koja se zove ordinarij. Biskupi koji nisu ordinariji nazivaju se po~asni biskupi, a naslovi im se dodjeljuju prema biskupijama koje su davno prestale postojati. Po~asni biskupi obavljaju slu`be pomo}nih biskupa, a mogu biti i papinski nunciji i kardinali.

Nadbiskup se od biskupa razlikuje prvenstveno po ~asti i protokolu, jer izme|u nadbiskupa i biskupa nema razlike u sakramentu.

Nadbiskup je u pravilu biskup koji se nalazi na ~elu nadbiskupije, odnosno biskupije koja je sredi{te crkvene pokrajine ili metropolije

(na gr~kom jeziku mētrópolis dolazi od rije~i mētēr majka, a polis je grad).

Nadbiskupi koji nisu metropoliti mogu biti: - naslovni nadbiskupi – nadbiskupi koji nose naziv jedne od biskupija koje su davno prestale postojati, a obavljaju posao kao papinski nunciji ili kao ~lanovi rimske kurije - nadbiskupi ad personam, kad biskupi prime naslov nadbiskupa, a njihove biskupije ne postanu nadbiskupije - nadbiskupi u biskupijama koje nisu sredi{te metropolije (kao na primjer Zadarska nadbiskupija koja je podre|ena Svetoj Stolici).

Na podru~ju dana{nje Hrvatske, u ranokr{}ansko vrijeme, bilo je organizirano vi{e biskupija, od kojih neke neprestano traju sve do dana{njih dana, samo mijenjaju ime iz anti~kog naziva u hrvatski, te naravno i teritorijalni obuhvat.

Takve najstarije biskupije su Salonitanska biskupija, koja se danas naziva Splitsko – Makarska biskupija, Iadertinska biskupija tj. zadarska, jer se Zadar nekada zvao Iader, biskupije u Parentiumu i Poli (anti~ki nazivi za Pore~ i Pulu), danas su ujedinjene u Pore~ko – Pulsku biskupiju.

Ostale dana{nje biskupije nastaju naslje|ivanjem jedne ili vi{e ranokr{}anskih ili srednjevjekovnih biskupija. Tako na primjer:

41

Iz povijesti dana{nja \akova~ka biskupija nastaje u 18. stolje}u spajanjem Bosanske i Srijemske biskupije, Rije~ka biskupija nastaje spajanjem Senjske i Modru{ke biskupije… a Zagreba~ka biskupija naslje|uje Siscijansku biskupiju.

Pomo}ni biskupi u Zagreba~koj nadbiskupiji tako|er imaju titule biskupija koje su prestale postojati; pa je tako mons. Valentin Pozai} naslovni biskup Pi}anske biskupije, biskupije sa sjedi{tem u istarskom mjestu Pi}an, koja je postojala od 6. pa sve do 18. stolje}a.

Mons. Vlado Ko{i} bio je naslovni biskup Ruspae, grada iz rimskog vremena u dana{njm Tunisu, koji je u ranokr{}ansko vrijeme bio sredi{te biskupije od 5. do 7. stolje}a, a jedan

od biskupa je bio sveti Fulgencije. Od kraja 18. stolje}a se po toj biskupiji dodjeljuje naslovna titula, pa je mons. Ko{i} bio 12. naslovni biskup Ruspae.

Mons. Ivan [a{ko naslovni je biskup Rotarije, tako|er grada iz rimskih vremena smje{tenog u dana{njem Al`iru, gdje je bilo sjedi{te biskupije kojoj je pripadao i sveti Augustin.

Mons. Nikola Eterovi} bio je od 22. svibnja 1999. godine naslovni nadbiskup Siscije, a upravo je 30. studenoga, dan nakon posjete na{oj `upi, dobio novu titulu naslovni nadbiskup Cibala.

Skupina za povijesna istra`ivanja

RASPELO IZ SISKA I RASPELO IZ MONTECASSINA

H

odo~a{}e u Rim, koje je bilo organizirano u listopadu ove godine, uklju~ivalo je i posjete i drugim sveti{tima u Italiji: Assisi, Loreto, Montecassino.

Posjet Montecassinu bio je poseban, o~ekivanja su bila velika, jer osim na{eg `upnika nitko od nas do tada nije bio tamo. Montecassino je najstarija opatija u zapadnom svijetu. Osnovao ju je sveti Benedikt u 6. stolje}u i smje{tena je vrlo visoko iznad doline, a po na~inu gradnje i po organiziranju `ivota, ta je opatija bila uzor svim drugima samostanima. U vrijeme Drugog svjetskog rata tu se dogodila jedna od najve}ih bitaka i opatija je bila u potpunosti sru{ena, ostao je ~itav jedino kip svetog Benedikta. Nakon rata obnovljena je to~no kakva je i bila. Kada smo do{li u opatiju, u vrijeme kada je otvo-

42

rena za posjetitelje, nakon kra}eg razgledavanja u{li smo u crkvu gdje se pjevao ~asoslov.Srca su nam bila ispunjena rado{}u i zahvalno{}u; ali na{e najve}e iznena|enje uslijedilo je u muzeju opatije: ugledali smo raspelo vrlo sli~no na{em raspelu (zasigurno poga|ate tko je prvi ugledao raspelo – na{ `upnik!)

Naime podrijetlo “na{eg” raspela jo{ uvijek nije poznato. Ne zna se tko ga je izradio, kakve je uzore imao majstor, od kuda je do{lo u Sisak? Kako je ve} objavljeno u ovom ~asopisu, poznato je samo kako je prona|eno u Kupi u Sisku po~etkom 20. stolje}a. Nekoliko istra`iva~a je u svojim radovima pisalo o na{em raspelu. U skupini za povijesna istra`ivanja ulo`en je veliki napor u potrazi za bilo kakvim podatcima koji bi mogli

Iz povijesti rasvijetliti podrijetlo “na{eg” raspela, ali do sada nema zna~ajnijih pomaka.

Od svega do sada vi|enog, raspelo iz Montecassina je najsli~nije sisa~kom raspelu i vrlo je vjerojatno zajedni~ko podrijetlo ili Raspelo iz barem kulturni krug. No, Siska niti talijanski istra`itelji o svom raspelu nemaju ba{ puno podataka i oni ne znaju niti podrijetlo niti vrijeme izrade. Benediktinsko raspelo

datirano je vrlo {iroko: mogu}e je vrijeme izrade ~ak od 8. do 13. stolje}a.

No unato~ nepoznanicama, raduje kako si sa~ko raspelo ima “brata“ i to u Montecassinu, najstarijoj benediktinskoj opatiji.

Raspelo iz Montecassina

Skupina za povijesna istra`ivanja

@UPNA CRKVA U POTRESU PRIJE 100 GODINA

P

rije 100 godina, to~nije 8. listopada 1909. godine, oko 11 sati prije podne, Sisak s okolicom pogodio je ja~i potres. Sre}om nije bilo ljudskih `rtava i ni jedna ku}a nije bila sru{ena, ali su gotovo sve ku}e djelomi~no o{te}ene, crijep je padao s krovova i ru{ili su se dimnjaci. U Sisku je najvi{e stradala `upna crkva svetoga Kri`a, na kojoj je, pored brojnih pukotina na zidovima i stropu, sru{eno ulazno zapadno pro~elje.

Prema utvr|enim o{te}enjima, stru~njaci su ocijenili da je u Sisku bio potres VI. i VII. stupnja Merkalijeve ljestvice. Me|utim, epicentar ovoga potresa je bio negdje u Vukomeri~kim goricama, gdje je bio IX. stupanj Merkalijeve ljestvice. Na tom podru~ju su i {tete bile mnogo ve}e, pa je u Lasinji sru{en strop u crkvi, a tom prigodom poginuo je zidar Petar Borove~ki.

Sisa~ki `upnik dr. Mihael Me|imorec je tada zapisao u `upnu Spmenicu: “1909. godina, godina potresa! Dne 8. listopada sjedili smo u kancelariji g. [imek, g. Bla`evi},

kapelan u Topolovcu, koji je do{ao pohoditi svoje roditelje i ja. Najedno~, oko 10 sati prije podne, stade se tresti! Sko~imo, stavismo se pod vratnice, ~ekaju}i svr{etak. Svaka sekunda bija{e vijek! Napokon prestade.

Istr~asmo van i imamo {to vidjeti! Crkva raspucana od krova do temelja, a iz nje se {iri pra{ina, kao da gori! U|osmo ipak, da vidimo, {to se je desilo. Na sve strane popucali zidovi i bolte. Par dana kasnije zabranilo je gradsko poglavarstvo misu za {kolsku mlade`, a opet za njekoliko dana zatvorena je uop}e crkva za slu`bu Bo`ju. Ah, moj Bo`e, kakvu muku mu~imo! Po svaki dan slu`imo misu u sakristiji, a po nedjeljama u kapelama Sv. Kvirna i Sv. Marije. Tu su bile i zornice.

Ki{a, snijeg, groblje, mrak, kao prvi kr{}ani za progonstva. @upnik je izdao i oglas, koji je objavljen u tada{njim sisa~kim tjednim novinama, a koji po~inje rije~ima: Po{tovani `upljani! Na{u crkvu stigla je te{ka nesre}a.

Ljuto je postradala od nesretnog potresa. Da se ne dogodi nesre}a, ne }e se u njoj, po

43

Iz povijesti nalogu oblasti, obavljati slu`ba bo`ja, dok se temeljito ne popravi.”

Crkva je za nu`du popravljena iste godine, tako da je ulazno pro~elje obijeno daskama, a u crkvi su zbog sigurnosti ugra|ene tri popre~ne ~eli~ne spone. U tako privremeno i za nu`du obnovljenoj crkvi proslavljeni su ve} bo`i}ni blagdani. Ovo stanje ostalo je nepromijenjeno dvije godine. Tek 1911. godine se pri{lo temeljitoj obnovi crkve. Uzidano je novo ulazno pro~elje, ali ne{to jednostavnije od ranijega sru{enoga, da bi bilo u skladu s novim oblikom tornja. Na bo~nim crkvenim zidovima su probijena i ugra|ena dvoja vrata zbog br`eg i sigurnijeg izla`enja iz crkve. Napu{teno je drveno kru`no sku~eno stubi{te za kor, i u prizidanom objektu izgra|eno novo komotno armirano betonsko stubi{te.

Tijekom 1912. godine znatno je izmijenjen i inventar u crkvi. Uklonjeni su iz crkve stari oltari i nabavljeni novi od tvrtke Ferdinand Prinoth iz Tirola, koji su i danas u crkvi. Od iste tvrtke je nabavljena i propovjedaonica, krstionica i dva an|ela koji dr`e vje~no svjetlo. Tada su nabavljeni i kipovi manje umjetni~ke vrijednosti Srca Isusova, Srca Marijina i svetoga Antuna Padovanskoga. @ upniku su prigovarali {to je monumentalni glavni oltar iz 1714. godine uklonio iz crkve i poklonio `upi u Jasenovac, pa se je on opravdavao u `upnoj Spomenici: “Istina, glavni oltar je bio ne{to originalno, jer je sezao od jednog do drugog zida s dvojim vratima i bio sli~an ikonostasu, no bio je izjeden od crvice.

Radi tih oltara imao sam kasnije malih neprilika. Dru{tvo za sa~uvanje umjetnina prona{lo je najedno~, da je veliki oltar sisa~ke crkve bio umjetnina. Ljubitelji baroka i rokokoja nazvali su me barbarom, no ni{ta za to!

Crkve nisu muzeji za ~uvanje starina i nije glavno da se oltar svi|a jednomu ili dvojici, ve} da ~ini ugodan utisak na narod. Uostalom oltar nije izgubljen za Hrvatsku jer Jasenovac nije u Kini, pa mo`e lako oti}i tamo da se divi toj pagodi na kojoj je bilo, kako je znao re}i kapelan Marko, vi{e svetaca nego u diki nebeskoj.”

44

Iste 1912. godine nabavljene su i nove orgulje s dva manuala, pedalima i 19 registara od tvrtke Brandl iz Maribora. Zatim, o tro{ku Gradskog poglavarstva Sisak uvedena je u crkvu elektri~na rasvjeta. Po zavr{etku svih radova na obnovi, crkvu su oslikala bra}a Muravi} iz Slavonskog Broda za 4.000 kruna.

Me|utim, svi radovi na obnovi crkve nakon potresa, stajali su kolatora crkve, Zagreba~ki kaptol, 44.000 kruna. I posljednje, 1913. godine, tvrtka “Koh-Marinkovi}” iz Zagreba, ugradila je devet novih prozora vitraja, s tim da su se za prozore prona{li donatori, ~ija su imena i upisana na prozorima.

Nakon {to je crkva stradala u Domovinskom ratu, na njoj su izvedena znatna stati~ka oja~anja. Sveti{te je u~vr{}eno jakim armiranim serkla`om, a zidovi la|e su svi od poda do stropa armirani. Ugra|ene su i 4 dodatne jake ~eli~ne popre~ne zatege. Na taj na~in je crkva potpuno sigurna od najja~ih potresa, koji su predvi|eni da bi mogli pogoditi Sisak.

Lojzo Buturac

Iz povijesti @UPNI DVOR @UPE UZVI[ENJA SVETOGA KRI@A U SISKU

P

o~etkom 2009. godine (26. o`ujka) zagreba~ki nadbiskup i kardinal Josip Bozani}, uz asistenciju arhi|akona sisa~kogorskog arhi|akonata Lovre Cindorija, dekana sisa~kog dekanata Zdravka Novaka, doma}eg `upnika Antuna Sentea i sve}enika sisa~kog dekanata, sve~ano je blagoslovio obnovljeni `upni dvor `upe Uzvi{enja sv.

Kri`au Sisku.Neka nam to bude povod da se upitamo kada je sagra|en taj `upni dvor i u kakvim su ku}ama stanovali sisa~ki `upnici prije toga. Sisa~ka `upa Svetoga Kri`a, kako se je u pro{losti nazivala, veoma je stara i sigurno je da su `upnici uvijek imali doli~an stan. I 1334., kad se prvi puta spominje `upa i 1501. kad se u Sisku spominje `upnik Grgur.

O `upnom dvoru nalazimo podatke tek u kanonskim vizitacijama iz sredine l7. stolje}a.

Prvo spominjanje `upnoga dvora u Sisku saznajemo iz kanonske vizitacije 1653. godine. Re~eno je kratko da postoji `upni dvor s vrti}em i dvori{tem (domus parochialis cum hortulo et area). U slijede}im vizitacijama se ka`e da je `upni dvor sagra|en iz drva, da je ve} star, a 1665. da je ve} potpuno oronuo i da u cijelosti prokisava.

Samo ~etiri godine kasnije, 1669., umjesto dotrajaloga `upnoga dvora, izgra|en je novi moderni (domus parochialis in moderna visitacione a fundamentis noviter erecta), prikladan i u svemu po `upnikovoj `elji. Kasnije

(1696.) detaljno je opisan. Sav je izgra|en od hrastova drva. U gornjem dijelu, na katu, na ju`noj strani `upnikova je spava}a soba i jo{ jedna prostorija. Zatim, spominje se soba za kapelana, soba za gosta, kuhinja, smo~nica i spremi{te. Pored `upnog dvora postoji i posebna ku}a za poslugu s kuhinjom i spremi{tem. Spominju se i gospodarski objekti, staja za konje, {tagalj, `itnica i hambar. U prvoj polovici 18. stolje}a nekoliko mputa se nagla{ava da je `upni dvor dotrajao.

Sisa~ki `upnik Nikola Srebri} (1729.1737.), ro|eni Si{~anin, za osam godina `upnikovanja u Sisku, u~inio je za `upu mnogo toga. U sveti{tu crkve, umjesto drvenog stropa, izgradio je zidani svod, a umjesto dotrajaloga `upnoga dvora, izgradio je novi moderni, zabilje`en u kanoskoj vizitaciji ve} 1736. godine. Gra|evina je imala dvije eta`e, prizemlje i kat. Prizemlje je bilo zidano, a kat izgra|en od hrastova drva. Na katu, na isto~noj strani je bila jedna velika i jedna mala soba i ~etiri prozora. Na zapadnoj strani su bile dvije sobe, a kroz sredinu je bio dugi hodnik. Na katu je stanovao `upnik, dok su u prizemlju bile sobe za poslugu i nusprostorije. Isto~no odavde bila je ku}a za kapelana pokrivena {indrom. Popstojala je i tre}a ku}ica za doma}icu s kuhinjom i sobom.

Kona~no, 1847. godine, zapo~eta je izgradnja novoga zidanoga `upnoga dvora, koji,

45

Iz povijesti nom polju. Tek 1959. uveden je u ku}u vodovod. U godinama 1990.-1996. izvedeno je nekoliko pobolj{anja stanovanja: uvedeno je centralno grijanje, obnovljena elektroinstalacija, ure|eni sanitarni ~vorovi u prizemlju i katu, izgra|eno armirano betonsko stubi{te za kat, a stubi{te, hodnici i sanitarije oplo~eni kerami~kim plo~icama.

Kona~no, znatna obnova `upnoga dvora je izvedena tijekom 2008. godine, velikim zalaganjem `upnika Antuna Sentea. Tom obnovom su otkrivene sve ljepote staroga farofa iz pro{lih vremena. Iako je pro{lo 160 godina od njegove izgradnje, prekrasno obnovljen `upni dvor, odli~no }e poslu`iti kao privremeni biskupski dvor novom sisa~kom biskupu, za kojega se nadamo da }e biti uskoro imenovan.

Lojzo Buturac

foto: M. Ki{

uz manje preinake, postoji i danas. Za vrijeme izgradnje, `upnik Franjo Kalabar i kapelan Karlo Kรถnig, privremeno su stanovali kod sisa~kog posjednika Hati}a. Godine 1848. `upni dvor je dovr{en, blagoslovljen i useljen.

Gra|evina je jednokatnica zidana debelim zidovima. Iznad prizemlja su pruski svodovi, iznad kata skriveni drveni grednik, dok je krovna konstrukcija dvostruka stolica s pajantom. Desetak godina kasnije, 1859., u `upnom dvori{tu je iskopan bunar, koji i danas postoji vi{e kao ukras i svjedok `ivota pro{lih vremena. @upni dvor je tijekom vremena do`ivljavao neke manje promjene. Godine 1878. je dogra|en zahod, kojom prilikom je uli~no pro~elje na ravnu osnovu dobilo dodatne ukrase. Iznad prozora u prizemlju izra|eni su polukru`ni lukovi sa slijepom lunetom, a iznad prozora na katu rombovi u arhitrav-

46

Intervju U godini posve}enoj sve}enicima predstavljamo sve}enike rodom iz Siska

INTERVJU: Prof. BORIS BALENOVI], MODERATOR NADBISKUPSKOG DUHOVNOG STOLA I PREDSJEDNIK CARITASA ZAGREBA^KE NADBISKUPIJE

KRI@ LJUBAVI: Odlaze}i putom sve}eni~kog poziva oti{li ste iz rodnog grada u kojeg navra}ate s vremena na vrijeme.

Kakvog se Siska sje}ate i kakvog ga nalazite kad svratite u rodni grad?

BALENOVI]: Sisak je grad mog ro|enja, djetinjstva, rane mladosti… To je moj grad koji je jednostavno u meni jer je kroz ljude i doga|anja ostavio svoj pe~at u cijelom mom bi}u.

S rado{}u, i pomalo s nostalgijom sje}am se lijepih dana djetinjstva i mladosti na obali Kupe. Kupu posebno volim. Uz nju sam {etao, u njoj se kupao, lovio ribe i na njenim obalama susretao ljude. U vrijeme mog djetinjstva u Sisku su se ljudi uglavnom poznavali.Pamtim te stare Si{~ane koji su govorili finom sisa~kom dikcijom i koji su kajkali.

Ovaj ~vrsti govor stigao je kasnije.

KRI@ LJUBAVI: [to najbolje pamtite iz tog vremena?

BALENOVI]: Kad mislim o Sisku tog vremena, sje}am se pravilne izmjene godi{njih doba, onako pravo u prirodi, a ne samo kalendarski kao sada. Uvijek smo kao djeca otvarali sezonu kupanja na Kupi 1.

foto: A. Sente

VOLIM PRO]I STAZAMA DJETINJSTVA

svibnja, bez obzira kakav je dan svanuo.

Ponekad je bilo i hladno. Ali tradicija je u to vrijeme bila po{tivana. Danas Sisak ima klizali{te, a mi smo uglavnom u na{e vrijeme zimske radosti pro`ivljavali na grabama na kojima je bio debeli kvalitetan led na kojem smo klizali. Prve su klizaljke bile drvene s plehom na skiji, zatim su do{le “gvinterice“ koje su se pri~vr{}ivale za bakand`e, a zatim, kad smo ve} porasli, stigle su “kana|anke“.

Volio sam klizanje. I bio sam uporan i nau~io sam klizati. Na grabi, naravno. Sje}am se jednog zimskog idili~nog sun~anog dana. [iblje oko grabe bilo je u bjelini. Prizor

47

Intervju U njoj me krstio dr. Huleni} kojeg se sje}am prema pri~ama. Vl~. Cvetni}a se sje}am kao kroz maglu, ali se odli~no sje}am pre~asnog Adolfa Blage koji je bio supsidijar u vrijeme `upnika Petra Lon~arevi}a s kojim sam bio najvi{e povezan. Cijelo djetinjstvo i dio mladosti sam ministrirao, i{ao na vjeronauk, motao se po `upnom dvoru. Ponekad sam i dva puta dnevno bio na misi i ministrirao, jer sam blizu stanovao i to mi je ~inilo zadovoljstvo. Volio sam razgovarati sa sve}enicima o svemu i sva~emu i danas znam da sam od njih jako puno nau~io. ^ak sam i svoj prvi d`eparac zaradio zvone}i u crkvi. Tada se zvonilo na potezanje konopca. ^asna sestra [arlota me zamolila da zvonim i onda mi je

foto: A. Sente

prekrasan. Puni du{u. Na pet je do{lo na klizanje. Jurili smo po ledu i najdamput poznati zvuk pucanja leda. “[trafta“ je poletjela cijelom povr{inom grabe. Led je pucao.

Nastala je panika. Bio sam jedini priseban i svi smo polako legli na led i po~eli puzati prema kraju. Izvukli smo se suhi. Nije bilo “ko{anja“. Trajno lijepo sje}anje ve`e me za dane u rodnom gradu.

KRI@ LJUBAVI: Osim odrastanja u igri, odrastali ste i u vjeri. Dakle postoji i taj dio djetinjstva vezan uz crkvu. Kakva su tu sje}anja?

BALENOVI]: Sje}am se sisa~kih sve}enika iz vremena mog djetinjstva. Jedina `upa u Sisku tada je bila `upa Uzvi{enja Sv. Kri`a.

48

Intervju to platila, jer je red bio da zvonar ne{to dobije.

Jo{ uvijek se sje}am mise na latinskom, lijepog crkvenog pjevanja na misama kad je pjevao `upni zbor “Sveta Cecilija“ i tih gospo|a koje su prekrasno pjevale. @iva su mi sje}anja na te ljude koje sam svakodnevno susretao, s kojima sam komunicirao i koji su svojim stavovima, odgojem, po{tenjem, kulturom i znanjem na meni ostavili trag. U njima je zapravo bila ljepota tog sisa~kog {tiha koji je danas ostao tek u tragovima, naru{en dolaskom onih koji nisu prihvatili kulturu kraja u kojeg su do{li i nisu po{tovali zate~enu civilizacijsku razinu.

KRI@ LJUBAVI: Je li stalno prisustvo u crkvi bio presudan da odlu~ite biti sve}enik?

BALENOVI]: Pa vjerojatno je i to dijelom presudilo. Odlu~io sam oti}i u sjemeni{te, jer u to vrijeme je tada{nji kapelan Matija Stepinac puno vremena provodio s nama mladima, razgovarao sam sa `upnikom Lon~arevi}em, a spreman za slu{anje je bio i pre~asni Blaga koji nije bio blag samo u imenu, ve} je uistinu bio blag i dobar ~ovjek.

To je u svakom slu~aju bio dobar poticaj.

Meni se nekako prirodno ~inilo da odaberem taj put. Moram re}i da me zapravo u toj odluci podr`avala cijela `upa.

KRI@ LJUBAVI: Postali ste sve}enik i do danas niste dobili svoju `upi. Uvijek su tu bile neke druge funkcije i polo`aji. @alite li za pastoralom?

BALENOVI]: Moj cijeli put sve}enika bio je druga~iji. Nakon {to sam zavr{io klasi~nu gimnaziju upisao sam dr`avni fakultet i diplomirao arheologiju i latinski. Nakon toga sam upisao teologiju i u svakom slu~aju sam

Boris Balenovi}, biografski podaci ro|en 1. listopada 1950. u Sisku - osnovnu {kolu zavr{io u Sisku - nadbiskupsku klasi~nu gimnaziju u Zagrebu - diplomirao arheologiju i latinski na Filozofskom fakultetu u Zagrebu - diplomirao teologiju na KBF-u i zare|en za sve}enika - profesor u NKG i vicerektor Zagreba~ke nadbiskupije - ravnatelj Nabiskupske klasi~ne gimnazije - upravitelj Caritasa - moderator Nadbiskupskog duhovnog stola i predsjednik Caritasa

razmi{ljao o tome da }u se baviti pastoralom na nekoj `upi. Moram re}i da sam umalo do{ao i u Sisak. Bio sam |akon kad je ubijen pokojni Ton~i. S obzirom da ba{ i nije bilo sve}enika, bila je solucija da me se odmah zaredi, jer sam imao potrebne godine, pa da idem u Sisak. No, tada se za `upu Uznesenja BDM javio vl~ Ladislav Sente i on je oti{ao u Sisak, a ja sam ~ekao redovno re|enje i odmah sam dobio dva dekreta. Jedan je bio na pola satnice rada u nadbiskupskoj klasi~noj gimnaziji, a drugi je bio za slu`bu `upnog vikara u Sopotu. Vikar sam bio do Uskrsa. Pokojni biskup Culej me uzeo za pomo}nika dok je bio vicerektor, a kad je on postao rektor, mene stavljaju za vicerektora.

I dalje sam ostao godinu dana predavati na gimnaziji, da bi me 1998. godine imenovali ravnateljem NKG. Ravnatelj sam bio dva

49

mandata. Kad je stvorena afera Caritas, nadbiskup Bozani} me imenovao zamjenikom vizitatora (vizitator je bio biskup Pozai}), da bi mjesec dana kasnije bio imenovan upraviteljem Caritasa. Bila je to ludnica od posla.

S jedne strane organizacija i posao u NKG, a s druge strane organizacija rada u Caritasu gdje je radilo 300 ljudi. No, i to je pro{lo u travnju 2006. godine. U rujnu iste godine postajem moderator Nadbiskupskog duhovnog stola i predsjednik Caritasa i te dvije temeljne slu`be obavljam i danas.

Imam jak osje}aj pripadnosti svom rodnom gradu Ponosan sam {to sam Si{~anin i {to sam u sebi sa~uvao sve ono lijepo {to su Sisak i ljudi uz koje sam odrastao ostavili duboki trag u mom bi}u. Kad god do|em u Sisak, srce me vu~e na Kupu i uvijek se rado vra}am kako bih ponovo pro{ao stazama djetinjstva.

KRI@ LJUBAVI: Evo nam i obnovljene sisa~ke biskupije. Ho}ete li kao sisa~ki sin kraj karijere do~ekati u rodnom gradu?

BALENOVI]: Hvala Bogu na sisa~koj biskupiji. Sisak je grad star kao i Rim. On ima svoju bogatu povijest koja se mo`e po artefaktima pratiti u vremenu prije dolaska Rimljana na ovo podru~je. U Rimskom carstvu Siscia je bila glavni grad Provincije, pa je normalno i da su u njoj bile sve va`ne institucije, tako i biskupija. Postoji podatak da je u vrijeme splitskog Sabora 925/26. bilo nekoliko ispra`njenih biskupija, me|u kojima

50

foto: A. Sente

Intervju

i Sisak, koje su ~ekale biskupa. No, u Sisak nije do{ao nitko i tako se biskupija polagano gasila, premda je zapisano da je u to vrijeme u Sisku “bio lijepi broj sve}enika“. U kronotaksi zagreba~ke nadbiskupije pi{e da je ona “nasljednica nekad slavne biskupije sisa~ke“.

I evo, nakon toliko stolje}a ponovo smo o`ivjeli sisa~ku biskupiju.

KRI@ LJUBAVI: Sisak ba{ i nije imao veliki broj sve}eni~kih zvanja od, kako ka`ete Splitskog sabora. Zbog ~ega je taj odaziv tako slab?

BALENOVI]: Nije manjak sve}enika samo u Sisku. Op}enita je to pojava. Dobrim dijelom je to tako zbog op}e situacije. Danas se ljudi ne `ene i ne udaju, ali se ne odlu~uju ni za poziv sve}enika ili ~asnih sestara. Problem te dana{nje generacije je dezorijentiranost i te{ko dono{enje odluka. Ni za {to se ne mogu odlu~iti. Vjerojatno su i roditelji zakazali u nekom segmentu kad su generacije neodlu~ne. Mislim da je tu neka sebi~nost prisutna u dubini. To nije dobro. Treba poraditi na ja~anju `ivotnih principa generacija koje dolaze.

KRI@ LJUBAVI: Je li to slabost roditelja koji {tite}i grije{e postavljaju}i i oblikuju}i generacije koje dolaze?

Intervju KRI@ LJUBAVI: Bo`i}ni su blagdani pred vratima. [to biste poru~ili svojim Si{~anima za predstoje}e blagdane?

BALENOVI]: Najprije `elim ~estitati na Biskupiji. I vjerujem da }e svi oni koji su bili ili koji su jo{ uvijek protiv Biskupije u Sisku, uvidjeti koliko nisu bili u pravu i koliko su zapravo bili protiv boljitka grada.

Svim svojim Si{~anima ~estitam Bo`i}. @elim im vi{e optimizma i po{tivanja plemenitih tradicija koje vode ka svijetlu. A to svjetlo je Isus. @elim im da to svjetlo ugledaju, ali i da ga zadr`e u svom srcu i u svom `ivotu. Neka im to svjetlo bude nadahnu}e i krajnji cilj njihovih stremljenja. SRETAN BO@I]!

Davorka Ba{i}

foto: M. Ki{

BALENOVI]: Ma nije u pitanju grijeh i slabost. Svaki ~ovjek mora imati putokaz. A sve}enik je putokaz. Roditelj je putokaz. Mladim je ljudima taj putokaz neophodan. I po tome }e se odlu~ivati za svoj put, a to jednako mo`e biti obitelj, ali isto tako i sve}eni~ki poziv, ako osje}a unutarnje nadahnu}e. Bez obzira na svoju slabost i nedostatnost, on }e se odlu~iti jer mu je generalna opcija takva.

Na tom se putu mo`e malo i skrenuti, kao i na svakom drugom, ali generalna opcija je ta koja vodi prema cilju Bog uvijek zove. Pa i danas.

Op}a dezorijentiranost prije~i ljude da prihvate i na|u svoju generalnu opciju. Ako ne vidi{ cilj, sve je bespredmetno. A i o`ivljena Biskupija sv Kvirina svakako }e tu imati zna~ajnu ulogu i mnoge }e se stvari zna~ajno primijeniti na bolje.

51

Duhovni kutak JEDNA MAJKA, JEDNO SRCE, JEDNA LJUBAV - ^ETIRI SVETI[TA

M

ajko Isusova i Majko na{a. Ve} prema svojim `ivotnim potrebama zovemo Te zagovornice, odvjetnice, posrednice, u~iteljice, savjetnice ili Gospo od suza, Gospo brze pomo}i, Kraljice mira, Gospo od zdravlja, Majko Bo`ja Bistri~ka i Majko Bo`ja Trsatska i tako se ni`u sintagme, kojima Majku `elimo pribli`iti na{im srcima, primiti je, osjetiti njezinu ljubav i sigurnost. @ena je to koja je povjeravala An|elu koja je rekla svoje Da, za spas svijeta, za oprost grijeha, za mir u na{im srcima, za na{u molitvu upu}enu Gospodinu, za vjeru i nadu.

Rodila je Isusa, sama, napu{tena, odba~ena, a jedina pomo} bio joj je zaru~nik Josip, ~ovjek koji je kao i ona pun vjere i povjerenja prihvatio Isusa sina Bo`jega, za svoga sina, brinuo o njemu, {titio ga, u~io i bio mu otac.

Marijin `ivotni put okrunjen je s jedne strane ljubavlju za svog sina, rado{}u njegovog odgoja, ponosom zbog njegovih prvih rije~i koje kao dijete upu}ivao ljudima, slave}i Boga i {irio vjeru, a istovremeno srce joj se kidalo od saznanja kakve patnje }e njezin sin, a na{ Spasitelj pretrpjeti za na{ spas.

Patila je ona s Isusom, osjetila svaki udarac bi~a, svaki ubod ~avla, svaki trn trnove krune, osjetila i patila. Sre}a se vratila u Tvoje srce Majko Uskrsnu}em, a Gospodin Te je zbog tvoje vjere i odanosti duhovno i tjelesno uznio u nebo da ondje uz svoga sina brine{ o nama, brani{ nas, zagovara{ i poma`e{ nam.

52

Zazivamo Te Majko kad smo u potrebi.

Zahvaljujemo Ti se na primljenim milostima i opet molimo, molimo i rijeka molitvi te~e iz na{eg srca kao nemirna bujica planinskoga potoka i slijeva se prema Tebi Gospo, prema Tebi i Tvome sinu.

Kao {to nam je potreban zrak da ga udi{emo tako nam je potrebna Tvoja ljubav koja nam daje snagu da savladamo te{ko}e ovozemaljskog `ivota znaju}i da si Ti uvijek tu – da nas saslu{a{, utje{i{, ogrne{ svojim maj~inskim pla{tem, uljulja{ u svom okrilju kao malo dijete unose}i u na{a srca mir, ljubav i vjeru.

Hodo~astili smo Gospo u Sveti{ta koja nose Tvoje ime. I{li smo Ti zahvaliti za primljene milosti i opet Ti uputiti molitve za obitelj, prijatelje, djecu, unu~ad, bra}u, sestre, znane i neznane, za bolesne, za sve ljude svijeta.

Hodo~astili smo u nacionalno sveti{te Majke Bo`je Bistri~ke. Majci kojoj smo iznijeli sve `elje , nadanja i strahove. Slavili smo je molitvom, pjesmom, a najvi{e srcem, srcem punim neke topline, dragosti i mira.

Kakav mir osje}am Majko u Tvojoj blizini, kako mi se srce razdragano otvara i prima i upija u sebe sve tvoje darove: blagost, ustrajnost, samozatajnost, poniznost i ljubav.

Misu slavimo na otvorenom mno{tvo se stalno kre}e, kao da ih neka nevidljiva snaga vodi prema kri`nom putu, mjestu prikazanja Isusovih muka, patnji i smrti, ali i uskrsnu}a koje je kruna svega, koje nam daje vjeru u

Duhovni kutak besmrtnost, neraspadljivost, kratko}u ovozemaljskog obitavanja i te`nje da nam `ivot bude dostojan svih onih patnji i boli koje ste podnijeli Tvoj sin i Ti majko zbog nas, nas bijednika, nas grje{nika, nas koji ~esto ne znamo {to bismo u~inili jer se gubimo u zemaljskim potrebama – pohlepama .

Hodo~astili smo Majci Bo`joj Trsatskoj, kraljici Jadrana, za{titnici mornara i mora, na{oj zagovornici i tje{iteljici . Pred vratima Crkve pozdravio nas je lik pokojnog pape Ivana Pavla II. ~ija bista u kle~e}em polo`aju pokazuje poniznost, po{tovanje i vjeru u Mariju.

Gospo molimo Te i opet molimo otvaramo srce i du{u i suze naviru na o~i od silnog ganu}a, od sre}e, od neke miline koja nas preplavljuje, a Gospa kao da nam ka`e: “Ne bojte se! Tu sam! Brinem za Vas! Tu je moj sin koji je svoj `ivot dao za Va{ spas i koji Vas nikada ne}e iznevjeriti!”

To povjerenje je ono {to nas vodi k Tebi Marijo. ^ovjek je varljiv, prevrtljiv i nesiguran, ali Krist i Ti Majko ste uvijek tu uz nas u ~asovima samo}e i u trenutcima boli nas tje{ite, dijelite s nama radosne trenutke i uvijek u svakom trenutku znadete na{e potrebe.

U znak zahvalnosti na{oj Majci hodo~astili smo Kraljici mira – Kraljici koja {iri mir svojim sklopljenim rukama .

Rijeke su to ljudi koje dolaze u Me|ugorje da se zahvale Majci, mole}i je za pomo}. Kod svih tih ljudi koji dolaze sa svih strana svijeta, koji govore razli~itim jezicima, koji su razli~ite boje ko`e osje}a se MIR, VJERA I ZAJEDNI[TVO. Naporno je popeti se na Kri`evac: bosonogi, kle~e}i, na {takama, s djetetom u naru~ju, u invalidskim kolicima (nose ga prijatelji), svi hitamo Majci i njezinom sinu, ne osje}aju}i napor jer osje}aji vjere nadvladavaju tjelesne tegobe.

Guido Reni, Marijino uznesenje, 1642

Poslije sv. mise slavljene na raznim jezicima po~inje molitva za ozdravljenje i klanjanje Presvetom oltarskom sakramentu.

Predajemo se Gospodinu. Ima li ljep{e slike nego gledati i klanjati se Tijelu Kristovu izlo`enom u prikaznici na oltaru upu}uju}i mu molitve zahvale i `elje, predaju}i se i otvaraju}i najskriveniji kutak svoga srca.

Molimo svi, na raznim jezicima, ali slo`no.

Na{e se pjesme skladno di`u izme|u me|ugorskih planina i odlaze, odlaze daleko, daleko do neba.

Bo`e kakav sklad, mir, kakvo povjerenje, kakva blagost – kakva ljubav.

Na brdu ukazanja ponosno stoji kip Gospe okru`ene `ivom ogradom ljudi koji sagnuti, kle~e}i, pla~u}i, jecaju}i osje}aju blizinu Majke, klanjaju se njezinoj snazi, njezinoj vjeri i miru koji se oko nje {iri.

53

Duhovni kutak Otvaramo ovdje srca razgaljujemo du{u, tonemo u neko beste`insko stanje susreta s Gospodinom i njegovom majkom Marijom.

Bla`en je taj mir, koji nas ja~a, nadahnjuje, hrani i poma`e da iste stvari gledamo druga~ije da nam osnovni moto u `ivotu bude vjera, mir i ljubav.

U Vepricu nas o~ekuje Gospa Lurdska gospa bolesnih tijelom i du{om. Krasna je to pe}ina, sveti{te smje{teno u prirodno okru`enje zelenila, borove {ume, potoka i dolinom koja kao da nam govori: “Sjedni. …

Pomolimo se. … Razgovaraj s Gospom…“. U toj oazi mira gledaju}i Gospin lik mi nastavljamo molitvu i u`ivamo u ti{ini Gospinog hrama. Slavimo sveti misu koju predvodi mons. Alojzije Bav~evi} i puni blagosti, ljubavi, sre}e i mira obilazimo sveti{te i obe}a-

54

vamo Gospi da }emo je ponovo do}i posjetiti.

Hvala Ti Majko za divne trenutke, hvala na darovima koje si nam poklonila, savjetima koje si nam dala, ljubavi koju si u na{a srca utisnula i daj da postanemo nasljednici Tvojih vrlina, ljudi vjere, povjerenja, nade i ljubavi.

Majko znamo da si Ti jedna na{a, da nas svuda prati{ ~uva{ i bdije{ nad nama kao bri`na majka za sve ti hvala i kao {to ka`e molitva: “Daj da u na{em srcu (na{oj obitelji na{oj zajednici) uvijek vlada mir, sklad i ljubav kako je bilo u tvojoj nazaretskoj obitelji kad si `ivjela s Josipom i malim Isusom.“ A. Potkonjak

Duhovni kutak BOG ZATVORENIH U srijedu 4. studenog `upnik Antun slavio je misu sa zatvorenicima Sisa~kog zatvora

N

U jednom i drugom slu~aju nije mogu}a uobi~ajena komunikacija. I to je problem i jednima i drugima. I svima koji bi pojedincu iz jedne od ovih grubo navedenih skupina po`eljeli pristupiti.

Jedini na~in uspostavljanja komunikacije s njima i proboja barijera, bez obzira na koji na~in su nastale, je pomo}u - Bo`je rije~i.

Da li i to ba{ uvijek uspijeva, nisam ba{ sigurna.

Sudjelovanje na svetoj misi odr`anoj dana 04.11.2009. godine u sisa~kom zatvoru u potpunosti me je uvjerilo da je to tako u ovom drugom slu~aju “zato~enosti“. A i o ovoj prvoj mogla bih govoriti. Samo da nisam tako “zatvorena“ osoba.

Prije ulaska u zatvor bila sam malo uzbu|ena. Kakogod, novo mi je to iskustvo.

A poslije zaklju~ih i - neprocjenjivo.

M. Ki{A

eki se od nas “zatvore“ sami - u sebe, neki isto tako, svojim postupcima ili propustima, bivaju zatvoreni od drugih u, za to predvi|enu ustanovu u skladu s pozitivnim propisima dr`ave. Jedni su sami svjesno “zato~ili“ svoju du{u i tijelo, zatvoriv{i se prema ljudima, dok su drugi potpuno svjesno ili manje svjesno prepu{teni “igri“ `ivotnih slu~ajeva pristali na mogu}nost zatvaranja, iako to nisu `eljeli.

I jedna i druga zato~enost je te{ka. Ne `elim optu`ivati nikoga, {to je tko mogao, trebao, da do zato~enosti, bilo koje vrste, ne bi do{lo. @elim samo naglasiti ~injenicu da i jedni i drugi zatvorenici - postoje, `ive tu, vrlo blizu nas, ali u izolaciji, koju su ili sami izabrali, na na~in da su sami sebe iz nekog razloga “kaznili“ ili je moraju, prema zakonu, izdr`avati kao kaznu.

55

Duhovni kutak Svetoj misi ne mogu prisustvovati svi zatvorenici, naime, prostor je ograni~en, a postoje i pravila. Trebaju zatra`iti odobrenje.

Odr`ava se jednom mjese~no. Dolazi im `upnik @upe Uzvi{enja svetoga Kri`a u Sisku.

Zatvor joj i teritorijalno pripada. ^uvari mladi, razgovorljivi u okviru slu`bene dopu{tenosti, profesionalni ali srda~ni i susretljivi.

Poznato je da za ubla`avanje napetosti uvijek “pale“ rije~i s malom dozom humora i blago provokativnog stava, tako je i prije po~etka mise, jedan zatvorenik `upniku postavlja kroz smijeh pitanje jesu li oni (zatvorenici) sada njegove ovce, a on njihov pastir. @upnik spremno odgovara, tuma~e}i - Jesmo svi smo ovce, ali jedini istinski pastir svima nama je - Isus Krist. Povla~i on odmah i paralelu sa stadom pravih ovaca, navode}i da i u stadu postoji hijerarhija, od ovna predvodnika, pa nani`e. Nakon toga nema vi{e po{alica.

Nevidljiva, ali vi{e nego jasna linija razdvajanja slobodnih i zatvorenih, filmskim jezikom re~eno “pozitivaca“ i “negativaca“ je na~eta, a posve je nestala nakon `upnikovih rije~i o povezanosti sa svima katolicima u svijetu ovoga trena - preko svete mise koja ima isti redoslijed i na kojoj se ~itaju tekstovi koje je Crkva stavila pred nas toga dana ma gdje se mi nalazili na kugli zemaljskoj. To je vi{a kategorija, vi{i, misti~an stupanj povezanosti koji nije odre|en niti zdanjima, niti zidovima tih zdanja, ogradama, ni dru{tvenim polo`ajem sudionika.

Spomendan je svetog Karla Boromejskog, crtice iz njegovog `ivota, ~itanje iz Pavlove Poslanice Rimljanima 13, 8-10 , Psalam 112, 1-2,4-5,9 i evan|elje po Luki 14, 25-33, kao da su izabrani prema sredini u kojoj se nalazimo, a ne po redovitom rasporedu. Dojmljiva, jaka i tako jasna Bo`ja rije~. Ne znam kako su je drugi ~uli, koliko su je sna`no do`ivjeli, no, mene je u najdoslovnijem smislu izdavao glas dok sam izgovarala rije~i -

56

Ne ~ini preljuba! Ne ubij! Ne ukradi! Ne po`eli! I ima li koja duga zapovijed, sa`eta je u ovoj rije~i: Ljubi bli`njega kao sebe samoga. Ljubav bli`njemu zla ne ~ini. Punina dakle Zakona jest ljubav.

Na {to je tko od prisutnih u tim trenutcima pomislio, koje su sve `ivotne slike ispunjavale njihove misli, naravno da ne mogu znati. A ja sam se podsjetila i opet osjetila kako jedino od ~ega mogu istinski zadrhtati je upravo ta neopisiva rije~ - ljubav.

Pred Bogom i slu{aju}i Bo`ju rije~ - tada mi istinski koljena klecaju. Ne pred ljudima.

I {to sam jo{ primijetila - te{ko mi je glasno govoriti tekst mise, zapravo, niti ne znam to, svom dragom i velikom Bogu - {apu}em.

Za{to? Pa sigurna sam da me ~uje i kada niti glasa ne izustim. Ali ponekad je potrebno zbog drugih i drugima glasno i to jako glasno govoriti. Istovremeno me rastu`ila i pomisao da pred Njim jedino glasno zapla~em. A Bogu bi trebalo - pjevati. Jo{ jedna ilustracija koliko se na{a najintimnija uvjerenja razlikuju od na{ih postupaka.

Propovijed tako `iva i stvarna, slikovita “neome|ena“ zatvorskim zidovima. Najte`i dio najljep{e obja{njen - Ljubi svoga bli`njega kao sebe samoga. Pitam se a kako je to mogu}e? Prvo treba voljeti sebe. A mi koji upravo slu{amo te rije~i, sumnjam da se dovoljno volimo. Za{to se ne volimo, razmi{ljam, zato jer se trebamo pomu~iti oko popravljanja svojih osobina. Znamo mi kakvi smo, ali treba si to i priznati. I `upnik na pitanje kako voljeti sebe - poja{njava - tako da si priznamo - istinu.

Zna~i, treba se ogoliti sam pred sobom.

Mu~an zadatak. Sagledati istinu o sebi. No, ako se podsjetimo kako nas Bog neprestano takve “ogoljene“ gleda i pri tome nas i dalje ljubi, nemamo opravdanja za ne voljeti sebe.

Niti opravdanja ne ljubiti bli`njega.

Slu{am dalje, kr{iti zapovijedi - zna~i ranjavati ljubav…

Duhovni kutak Dobro je ~ovjeku koji je milostiv i daje u zajam. Tekstom psalma ilustrira `upnik davanje ljubavi. Kako je uzvra}amo? Kako nam je uzvra}ena? A u ~emu je zapravo veli~ina i jakost ljubavi? Jednostavan odgovor na te{ko pitanje - davanje povjerenja. Pa i “u zajam“. No vra}amo li mi ono {to nam je dano kao zajam? Uzvra}amo li mi uop}e dano povjerenje i ponu|enu ljubav? A tek na{a ustrajnost u davanju povjerenja bli`njima? Kako prihva}amo i razumijevamo dano povjerenje? Imati povjerenja u drugog ~ovjeka… Nestalni smo, podlo`ni raznoraznim utjecajima, kolebljive prirode, no ipak svjesni da apsolutno povjerenje mo`emo imati jedino u Boga. No, mo`e li to biti valjano opravdanje ili je tek na{ izgovor da povjerenje ne iska`emo i - ljudima? Ako to ve} Bog stalno i ustrajno ~ini.

Razmi{ljaju}i tako, jo{ jednom potvr|ujem sama sebi za{to i koliko mi zapravo zna~e i poti~u na razmi{ljanje propovijedi. Pri~a `upnik o smislu primanja i davanja, razla`e psalam, koja je ruka ja~a, koja prima ili koja daje? Uostalom, koja je osoba ja~a - darivatelj ili primatelj? Oslikava rije~ima i pokretima.

Svima je jasno. Ruka i osoba darivatelja. Ne manjkaju niti rije~i ohrabrenja i potpore, za kraj, pri~a o stopama u pijesku, paralelnim stopama i stopama samo jedne osobe. Nismo ostavljeni, od Boga nikada, a pogotovo ne u onim na{im tegobnim `ivotnim trenutcima.

Tada smo jo{ bli`e Bogu, tada smo u Njegovu naru~ju. To su te stope u pijesku, to je trag Bo`je prisutnosti u na{em `ivotu. Da nije tako, sami ne bismo uspjeli kroz te{ko}e i muke pro}i.

Ne mogu ne zamijetiti kako je tiho i mirno u maloj, a prepunoj prostoriji.

Molitve smo izgovorili u sebi, sjetili se svojih pokojnika, pru`ili si ruke u znak mira Kristovog, neki od nas se pri~estili.

Nakon zavr{etka misnog slavlja, kratak pozdrav, dogovor za sljede}i susret, podjela

poklona, naime, `upnik je darovao knjige za zatvorsku knji`nicu i ~asopise. Promatram kako je veliko zanimanje ljudi za darovano.

Promatram njihove ruke. Koja je ruka ja~a?

Nema tu dvojbe - ruka koja daje.

A sljede}i susret na misi u zatvoru je za mjesec dana. Kako je to ponekad dugo vremena… Ako po`elim, mogu oti}i i na ve~ernju misu i to jo{ danas. To ne mo}i zna~i biti u - zatvoru.

I sama se sebi smijem, ba{ sam bila bedasta, kao da sam mislila da }e ovdje, u zatvoru, biti ne{to druga~ije na misi. Pa gdje god se misa odr`avala, misa ostaje sveta i misa - u crkvi, na livadi, kojekakvim gra|evinama, s ovim i s onim ljudima, sve je to bez zna~enja, bitan je sadr`aj i smisao svete mise - prisutnost i slavljenje Gospodina i na{e zajedni{tvo.

Sku~enost zatvorskih prostorija, njegovih visokih ograda dodatno povi{enih za{titnim `icama, uklonila je na tren prisutnu barijeru s ograni~enosti moga nedavnog preispitivanja i provjeravanja - nije li misa u zatvoru mo`da ne{to - druga~ija.

Vratila sam se na posao. Otvorim e-mail, a tamo pismo s pozdravima iz Slavonije kolegica iz Slavonskog Broda {alje mi je dvije fotografije an|ela snimljenog u Vatikanu, s napomenom - nije retu{irano. Kao da je va`no. Svjetle}i krilati lik dovoljno je radosna, topla, nje`na i ohrabruju}a poruka.

Va`no mi je {to me se ona sjetila, na trenutak prekinula posao, “ukrala“ malo vremena i poslala mi poruku. I to je komunikacija. Tekst poruke glasi - Ovaj an|eo je poslan tebi - Imaj vjere.

Ina~e ne proslje|ujem poruke, no ovu bih rado proslijedila svojoj “ekipi“ s mise u sisa~kom zatvoru. I slobodnima i zatvorenicima, jer na misi smo ipak bili - zajedno.

Antonija Tomazini}

57

Duhovni kutak BAJKERI U BIBLIJSKOJ SKUPINI Ho}e li nas prete}i u Kraljevstvu Bo`jem?

P

etkom nakon ve~ernje mise je sastanak Biblijske skupine. ^ita~i imaju obavezu prisustvovati sastancima iz vi{e nego razumljivih razloga. Svi ostali zainteresirani mogu do}i i - u~iti. Ne ~itati, naravno, nego u~iti malo bolje razumjeti Bo`ju rije~. Tuma~i je `upnik.

Ovaj petak je ~ita~a bilo upola manje nego prstiju jedne ruke. Ima i opravdanih izostanaka, naravno. No, ovaj petak su pozvana i pozivu su se odazvala tri nova, iskreno se nadam, i ubudu}e ~lana. Poziv je uputio, o~ito na pravi na~in `upnik vl~.

Antun. Lica mladi}a (ne mogu re}i da su to vi{e dje~aci) su mi od prije poznata a sada znam i njihova imena. Franko, Kristijan i Andrijan. Jesu li vama poznati? Po prezimenima biste ih vjerojatno odmah prepoznali, zbog roditelja, no oni su ovamo pri{li i do{li sami, bez da ih je netko od ~lanova njihovih obitelji preporu~io i doveo. I zato mi se ti de~ki svi|aju.

Odva`ni su, iskreni i znati`eljni. Da su odva`ni - znam od ranije. To su de~ki koji izvode vratolomije na biciklima, specijalno prilago|enim upravo toj namjeni. I stvarno na tom polju sva{ta umiju i znaju, dakle bistri su i vje{ti i uporni i talentirani. Navikli su oni i na bol. Pitam se koliko su puta pali na betonskoj podlozi i kako se jako natukli, mo`da i ne{to slomili pri tom, ali nisu odustali. De~ki i dalje voze, propitkuju one koji mo`da koji put vi{e od njih znaju kako {to u~initi, kako {to svladati, kako nau~iti biti bolji u vo`nji. Osje}aj za zajedni{tvo ve} imaju, stalno su skupa. Doma ne znam kako im je, ne vjerujem osobito lijepo kad su svaki dan vani, tu na trgu pred crkvom.

58

I iskreni su i ne odustaju lako. S obzirom da su prvi puta prisustvovali radu Biblijske skupine, ve~er je bila u najve}em dijelu njima posve}ena. Da je taj na~in “posve}ivanja“ lagan, nemojte niti pomisliti. @upnik je puno podu~avao ali i puno, jako puno upravo od njih tra`io. A sjetite se, njih trojica su do{li bez posebne pripreme. Pitanja nisu bila lagana, pitanja su bila o Bibliji, o Bo`jem djelovanju u `ivotu ~ovjeka, pitanja iz podru~ja knji`evnosti, me|uljudskih odnosa, sporta.

Na sva su pitanja odgovarali, o sebi o svojim razmi{ljanjima, stavovima. Odu{evili su me, nisu se niti jednog trena poku{ali izvu}i i na `upnikovo pitanje je li im prenaporno, i ako mo`da `ele oti}i, oni su jednostavno i kao jedan odlu~ili - ostati. I ostali su.

Takav “test“ malo bi i koja potpuno odrasla osoba tako uspje{no uspjela pro}i.

Jedan od njih trojice je imao {iltericu, a drugi kapu i kapulja~u cijelo vrijeme sastanka na glavi. I `upnik je polo`io “test“, a tako sam se bojala da }e ih upozoriti da skinu kape u prostoriji. Ima i on smisla za modne potrebe mladih, nije li i na ovaj na~in to dokazao?

No vratimo se de~kima, ne znam tko im je i kako odredio imena, ali o~ito je da su “doma}a“ ukorijenjena u tradiciji, dobro, mo`da malo u modernijoj varijanti. Za{to sam se vratila njihovim imena? Zato {to bi po mom sudu ~ovjek nekako trebao opravdati ime onoga po kome ga je dobio. Roditelji pomno biraju imena djeci. Jesu li to omiljeni sveci za{titnici, jesu li to neki posebno dragi ~lanovi obitelji, je li takav obi~aj u odre|enoj obitelji, razli~ito je. Na primjer ja sam dobila ime po svom pokojnom didu Anti, a on po

Duhovni kutak Franko, Kristijan i Andrijan obe}ali su mi po zavr{etku sastanka, tu na trgu pred crkvom da }e do}i i na katehezu utorkom, ~udili su se malo {to je sad to, zafrkavali me ali odmah se sjetili priupitati gdje se odr`ava.

A kad su ~uli da se zna odr`avati i u `upnikovom uredu, znati`eljno su im o~i zasjale.

Vjerujem da }e se sjetiti obe}anja, ako se i ne sjete, ~ekat }u ih i ponovo pozvati, ako ne uspijem, a ni{ta, budem anga`irala `upnika vl~. Antuna, on u tome ima vi{e i iskustva i znanja. A i ide mu, ne samo “od ruke“, nego i “od rije~i“. Slovo po slovo.

I ne mogu ne pomisliti - da sam barem ja u njihovim godinama tako uporno barem sjedila pred na{om crkvom. Mo`da bi i mene netko pozvao i prigrlio… Sretni su to de~ki.

Tako `elim da i na ovom polju duhovnosti i vjere poka`u upornost i volju kakvu nam svakodnevno prezentiraju na biciklima.

“Talent“ i osje}aj za Boga ve} imaju. A i za zajedni{tvo. “Vatreniju“ i zanimljiviju dobrodo{licu malo tko bi im mogao prirediti.

Zato je uistinu dobro imati `upnika kao {to je na{.

Antonija Tomazini}

M. Ki{

sv. Antunu Padovanskom. Dida Antu moj tata nije uspio zapamtiti. Osim po slikama.

Hm, ima na{ Patrik malo i pravo kad me zove Antunija, mo`da bih se tako trebala zvati, jer djed je zapravo bio Antun. No, pri~ali su mi, svi su ga zvali Tona, pa je potpuno ispravno da budem Antonija (a ne neka Tea ili Maja kako je mama htjela).

Vidite, nisu imena slu~ajna, kao {to ni na{i `ivoti nisu plod slu~aja, niti na{i susreti u odre|enom sastavu ljudi u danom trenutku, kao te ve~eri na Biblijskoj skupini. Sve to ima svoje za{to i kako, a postoji i Onaj koji zna za{to je to sve tako. A mi, ho}emo li to uspjeti doznati, ovisi o nama samima, to nam je ostavio na volju, kao mogu}nost slobodnog izbora. Biti s Njim i shvatiti, razumjeti, naravno, ne odmah, malo po malo.

Korak po korak ili krug po krug, kao na biciklu…

I tako o de~kima razmi{ljam kao dostojnim nositeljima imena svetaca po kojima su mogu}e dobili ime, i ne samo svetaca, i Boga na{ega. A ime je znak, pazimo li mi na takve znakove u na{em `ivotu?

59

Duhovni kutak SAMO SE SRCEM DALEKO VIDI A.de S. Exupery 25. listopada 2009. godine na jutarnjoj misi, nakon pro~itanog Evan|elja o slijepom prosjaku Bartimeju, vl~. Mladen, na{ kapelan, obratio nam se rije~ima: “Mogu ja vama s teolo{ke strane pri~ati o slijepim ljudima i njihovom `ivotu, no ~ini mi se da ovdje u crkvi ima netko tko }e nam ne{to vjerodostojnije o tome re}i. Ima li?“ Iznena|ena, hrabro sam odgovorila: “Da!“ Nakon {to sam se predstavila `upljanima, a ve}ina od njih me poznaje, kapelan je rekao: “Nado, reci nam koja su osjetila kod vas slijepih ljudi va`na za kretanje i obavljanje svakodnevnog `ivota.“ Naravano, dragi `upljani, kod nas slijepih izuzetno je razvijen sluh i miris.Mo`da }e vam biti ~udno, ali ~ut }ete prostor i osjetiti prazninu kada se kre}ete.

Najte`e je govoriti o sebi. Dat }u vam primjer. Kad sam kao mlada nastavnica glazbene kulture po~ela raditi, prvi dan u {koli, bojala sam se, bilo me je strah.Pedagog Ante je to primjetio. Rekao mi je: “Ne bojte se, kolegice, kad ovladate prostorom, bit }ete doma.“Kad smo u{li u razred i kad sam zapo~ela komunikaciju s klincima, rekao mi je: “Pa, ja vama ne trebam.“ Rekla sam: “Ali, trebate mi u zbornici, bojim s ljudi.“ Zato, dragi `upljani, ne bojte se slijepih ljudi. Nama je dovoljna pru`ena ruka, topla

60

rije~ i, naravno, poklonjenih 5-10 min va{ega vremena. I nikada ne zaboravite, sve va`no je nevidljivio za o~i, srcem se daleko vidi, rekao je Mali princ.

Ne{to sli~no svjedo~ila sam i na svetoj misi u 10 sati. Na dje~joj svetoj misi u pola 12 do{la sam na svoj teren. Pokazala sam im Braillevo Evan|elje i ~itala sa stranice koju mi je jedan dje~ak otvorio, da ne bi ispalo da sam unaprijed “na{trebala“. Podsjetila sam na{e male `upljane, u~enike Osnovne {kole Ivana Kukuljevi}a Sakcinskog, na njihovog kolegu, u~enika 6. razreda, slijepog dje~aka Pavu. Zamolila ih da mi se jave, pritr~e, pozdrave me I mogu vam re}i, da ve} ubirem plodove propovijedi vl~. kapelana Mladena.

Nada Mikuli}, nastavnica glazbene kulture

Duhovni kutak MARICA STANKOVI] (1900.- 1957.)

R

o|ena je 31. prosinca 1900. na Gornjem gradu u Zagrebu i kr{tena drugi dan u `upnoj crkvi sv. Marka. U vjerni~kom ozra~ju radni~ke obitelji i samostanske {kole Sestara milosrdnica pro`ivjela je sretno djetinjstvo i ranu mladostt te stekla solidno op}e obrazovanje, temeljit vjerski odgoj i prvi zanos za Krista. Bistra uma i vedre naravi pokazuje ve} zarana lako}u komuniciranja i nadarenost za pisanje. Godine 1920. maturirala je na U~iteljskoj {koli, a sudjeluju}i na sletu orlovske mlade`i u Mariboru izbliza je upoznala katoli~ka obnoviteljska gibanja te susrela bl. Ivana Merza, s kojim }e je uskoro povezati blisko prijateljstvo i uska suradnja u apostolskom radu me|u mladima. Svoj profesionalni rad zapo~inje kao u~iteljica u Hrvatskom zagorju, a nakon zavr{ene Vi{e pedago{ke akademije obavlja nastavni~ku slu`bu u Podravskoj Slatini, ^akovcu, Gra~acu, Kutini, te na Mje{ovitoj gra|anskoj {koli u Dra{kovi}evoj ulici u Zagrebu. Svestrana, obrazovana, stru~no dobro pripremljena, uvijek vedra i zainteresirana za sve, jednostavna i neposredna, a vrlo radina i zauzeta – izvrstan je nastavnik, omiljena jednako me|u kolegama i u~enicima.

I dok s jedne strane revno obavlja sve svoje nastavni~ke du`nosti, ona se u svome odu{evljenju “za Krista, za Crkvu, za du{e” istodobno posve}uje i aktivnom radu u katoli~kim organizacijama mladih, najprije orlovskoj, a zatim kri`arskoj. Deset godina nakon smrti dr. Ivana Merza, 1938. godine u njegovom rodnom gradu Banja Luci, osniva prvi svjetovni institut u Crkvi u Hrvata. Na to ju je jo{ za svoga `ivota poticao dr. Ivan Merz koji je sam namjeravao utemeljiti takvu

ustanovu, ali ga je rana smrt u tome sprije~ila.

Ustanovu je blagoslovio zagreba~ki nadbiskup Alojzije Stepinac, a sestra Marica joj je dala ime “Suradnice Krista Kralja”. Za geslo ustanove uzela je rije~i iz Evan|elja ‘’Adveniat Regnum Tuum – Do|i Kraljevstvo Tvoje’’ (Mt, 10,10). Crkva je ovaj institut kanonski priznala 18.X.1953. godine.

Vo|ena apostolskim `arom u {irenju Kristova Kraljevstva u du{ama, sestra Marica je mnogo putovala i pisala, dr`ala brojna predavanja i posvuda svjedo~ila za Krista. Papa Pio XII. odlikovao ju je, 1943. godine, crkvenim odli~jem “Pro Ecclesia et Pontifice – Za Crkvu i Papu”. Osim brojnih ~lanaka po mnogim ~asopisima objavila je 1944. godine knjigu “Mladost vedrine” i time ostavila dragocjeno svjedo~anstvo o svome katoli~kom odgojnom radu me|u `enskom mlade`i.

Obavljala je i najodgovornije du`nosti,pa je tako bila predsjednica Velikog kri`arskog sestrinstva od osnutka 1930. do raspu{tanja 1945. Godinama ure|uje i glasilo Za vjeru i dom, u kojemu izlazi i najve}i dio njezinih brojnih ~lanaka o svim va`nim temama vremena. Neumorno putuje po svim krajevima: organizira, dr`i predavanja i govore, raspravlja i razgovara, poti~e i odu{evljava. Njezin optimizam i vedrina, katoli~ka radikalnost, {irina pogleda i razumijevanje mladena~kih problema, osobna zauzetost i velikodu{nost, prisutnost i toplina njezina humora – privla~e mlade. Za svoje djelovanje me|u mladima u duhu Katoli~ke akcije primila je 1942., kao prva `ena u Hrvatskoj, i visoko crkveno odli~je “Pro Ecclesia et Pontifice – Za Crkvu i Papu”. Od mladosti posve je posve}ena Bogu, a zauzetim radom sva okrenuta dru-

61

Duhovni kutak gima, nadahnjuje se liturgijom i Biblijom, otajstvom Crkve i Euharistijom, te poti~e i nove oblike slu`enja. Sasvim predana ostvarivanju Kristova kraljevstva usred svijeta, osniva 1938. s istomi{ljenicima zajednicu Suradnica Krista Kralja, koja }e se razviti u prvi svjetovni institut u nas.

Kao ugledni katoli~ki djelatnik na{la se odmah nakon zavr{etka rata 1945. na udaru komunisti~kih vlasti, posebno nakon {to je na skupu prosvjetnih djelatnika javno ustala u obranu nadbiskupa Stepinca. Uhi}ena je 1. rujna 1947. i na su|enju 24. i 25. sije~nja 1948. – gdje je enrgi~no odbacila sve politi~ke optu`be i hrabro zasvjedo~ila svoju odanost Kristu i Crkvi – osu|ena na pet godina zatvorske kazne koju je odslu`ila u `enskom logoru u Slavonskoj Po`egi. Preostalih pet godina `ivota provela je u Zagrebu u prisilnoj po-

vu~enosti i prividnoj neaktivnosti. Te{ko naru{ena zdravlja, ali nesmanjene radinosti, ona uspijeva, uz zdu{nu podr{ku i zato~enog nadbiskupa bl. Alojzija Stepinca, uskladiti svoj Institut s novim crkvenim propisima i do`ivljava 1953. njegovo puno crkveno priznanje. I u ovim okolnostima, koje odano prima iz O~eve ruke, ostaje nepromijenjena: jednostavna, bliska, otvorena i puna dobrote, zra~i razumijevanjem i vedrinom, zna usmjeriti i odu{eviti, usprkos svih prijetnji i sve izra`enije te{ke bolesti.

Umrla je 8. listopada 1957. smireno i predano, okru`ena svojim suradnicima. Njezin grob na 57. polju zagreba~kog Mirogoja posje}uju i danas mnogi po{tovatelji i molitelji.

Ela [ari}

Bezgre{na Sve je pokrio snijeg, dan je lijep, no,ljep{i od snijega blagdan je Bezgre{ne Od njene ljepote, od njene bjeline, od njena mirisa i bistrine, da li {to ljep{e ima?

Mi smo bili slijepine vidimo.

Mi smo gluhi ne ~ujemo.

Usta imao ne govorimo: To je Ona! Madona, - Na{a Majka!

Zato sam tu`an {to mnogi joj ne ka`u hvala, za sve {to je dala a dala je Sina svoga za spas ljudskog roda.

U ime tuge ali i radosti duge za Sina i tebi hvala Majko draga.

Ne samo ja, u ime svih,ka`em, budi nam blaga.

Budi nam Majka.

S tobom minut }e tuga.

Majko - draga.

Alojzije Petranovi}, `. u m.

62

Rije~ `upnika Dragi moji Si{~ani!

V

e} sam vi{e puta konstatirao da Bog ljubi ~ovjeka. Ovih dana mo`emo zaklju~iti da Bog ljubi sisa~kog ~ovjeka, da ljubi nas u Sisku. Tu Bo`ju ljubav prepoznajem u doga|aju o`ivljavanja Sisa~ke biskupije. Za{to?

U svom pismu koje je kardinal Josip Bozani}, nadbiskup zagreba~ki uputio svim vjernicima i ljudima dobre volje, isti~e se kako me|u najva`nije doga|aje u `ivotu Crkve, kao djelo Duha Svetoga, jest osnivanje novih biskupija. Dionici smo tog najva`nijeg doga|aja koji prelazi sâmo crkveno djelovanje. Takav doga|aj, isti~e dalje na{ Kardinal, otvara nove prostore i mogu}nosti u hrvatskom narodnom bi}u, u njegovoj kulturolo{koj i op}edru{tvenoj slojevitosti, izrasloj na kr{}anskoj ba{tini. @elja je kardinala Bozani}a da to bude prepoznato i prihva}eno, uklju~ivanjem svega plemenitoga i dobroga {to resi du{u, um i snagu hrvatskoga ~ovjeka. Kao sve}enik koji djeluje u Sisku, htio bih da to tako bude prepoznato i kod nas Si{~ana. Mi{ljenja sam da sada ne mo`emo ni nasluti kakve }e sve dobre posljedice imati odluka Svetog Oca Benedikta XVI. o o`ivljavanju Sisa~ke i uspostavi Bjelovarskokri`eva~ke biskupije. Takve brojne, dobre primjere mo`emo prepoznati u Po`egi i Vara`dinu te Gospi}u i Senju, nedavno novoosnovanim biskupijama.

Velik je doprinos ponovnom o`ivljavanju Sisa~ke biskupije dao i na{ dosada{nji naslovni nadbiskup Nikola Eterovi}, generalni tajnik Biskupske sinode.

U proteklih deset godina, otkako nosi titulu naslovnog nadbiskupa Siska, radio je mnogo i na promid`bi na{ega grada. Najbolje o tome svjedo~e darovi koje nam je, sada ve} mo`emo re}i na „opro{taju“ u nedjelju 29. studenog, darovao. Faksimil najstarije molitve O~ena{a s kraja drugoga stolje}a, misnicu koju je Sveti Otac darovao sinodalnim ocima te Bibliju poliglota u kojoj je Bo`ja rije~ pisana na vi{e jezika. Upravo je za tu Bibliju poliglota predgovor napisao nadbiskup Eterovi} i potpisao se kao naslovni nadbiskup Siska. Poznato je da je tisu}u primjeraka ba{ te Biblije papa Benedikt XVI. podijelio biskupima diljem svijeta.

Na taj je na~in ime na{ega grada Siska prisutno po cijelome svijetu.

Na`alost, u na{im se medijima o tome gotovo i nije izvje{tavalo. Usprkos tome ime grada Siska pronosi se svijetom.

Zar se sli~no nije dogodilo novoro|enom Spasitelju svijeta? O tom su velikom doga|aju, ro|enju Boga u liku malog djeteta izvje{tavali siroma{ni pastiri.

Dragi moji Si{~ani, zdu{no se molim, da i u ovim radosnim doga|anjima u kojima Sveti Otac iskazuje svoju o~insku brigu za na{e konkretne pastoralne potrebe, prepoznate ljubav novoro|enog Spasitelja za svakog ~ovjeka, osobito za nas ~lanove Crkve Sisa~ke.

Radostan vam Bo`i} i blagoslovljena Nova Godina!

Va{ `upnik Antun

63

Rije~ urednika SADR`AJ

Dragi ~itatelji

Kardinal Josip Bozani} o novim biskupijama...........................................1 @ivotopis mons. dr. Vlade Ko{i}a, biskupa sisa~kog .....................................2 Uzdignite se podignite glave! ...................3 @ivost @upe ...........................................9 Marija Bistrica ......................................15 Papa Benedikt XVI.: “Srda~no pozdravljam sve hrvatske hodo~asnike, a posebno iz `upe Uzvi{enja Svetoga Kri`a iz Siska.”........................ 16 No} svetaca ......................................... 17 Prona{li smo zajedni~ki jezik, jezik ljubavi i povjerenja .............................. 18 ^estika kr{tenima ................................ 20 ^estika vjen~anima .............................. 22 ^estika starijima .................................. 24 Hodo~a{}e vjere, nade i ljubavi............. 26 800 obljetnica franjeva~kog reda ........... 30 Kako se po~eo slaviti Bo`i}................... 32 “Vol poznaje svoga vlasnika, a magarac jasle svoga gospodara” (Iz 1, 3) ............ 34 Betlehemsko i{~ekivanje spasitelja ........ 36 Sisa~ke jaslice ...................................... 38 Bo`i}na poruka.................................... 39 Drevna sisa~ka biskupija ...................... 40 Biskupi i nadbiskupi, po~asni biskupi i naslovni nadbiskupi ........................... 41 Raspelo iz Siska i raspelo iz Montecassina ...................................... 42 @upna crkva u potresu prije 100 godina........................................... 43 @upni dvor - @upe Uzvi{enja Svetoga Kri`a u Sisku ....................................... 45 Volim pro}i stazama djetinjstva ............ 47 Jedna majka, jedno srce, jedna ljubav - ~etiri sveti{ta ........................... 52 Bog zatvorenih .................................... 55 Bajkeri u Biblijskoj skupini ................... 58 Samo se srcem daleko vidi ................... 60 Marica Stankovi} ................................. 61

N

akon nekoliko godina i{~ekivanja i molitve, do~ekali smo 5. prosinca 2009. vijest o o`ivljavanju biskupije sa sjedi{tem u Sisku. To je povijesni doga|aj. Veliki doga|aj za na{ grad koji svakako zauzima sredi{nje mjesto u novom broju Kri`a ljubavi. Uz slu`bene izjave najvi{ih crkvenih dostojanstvenika, Apostolskog nuncija mons. Maria Roberta Cassarija i kardinala Josipa Bozani}a, donosimo `ivotopis nasljednika sv.

Kvirina na biskupskoj stolici, novoimenovanog sisa~kog biskupa mons. Vlade Ko{i}a.

Nekoliko dana prije, na{u @upu pohodio je tada jo{ naslovni nadbiskup Siska mons. Nikola Eterovi}, generalni tajnik Biskupske sinode.

Mno{tvo fotografija i prigodnih tekst vjerno prate taj tako|er veliki doga|aj.

Pored toga donosimo jo{ mnogo vrlo zanimljivih ~lanaka. Istaknuo bih tekst koji tuma~i razliku izme|u biskupa i naslovnog biskupa, zatim nekoliko izvje{taja s raznih hodo~a{}a.

Dr. fra Darko Tepert pi{e o velikoj franjeva~koj obljetnici, 800 godina od utemeljenja reda. Zanimljivo je pro~itati {to se doga|alo u Sisku prije 100 godina kada je na{ grad pogodio sna`an potres. Kako ovaj broj izlazi o blagdanu Bo`i}a tu je i nekoliko prigodnih tekstova. U godini sve}enika razgovarali smo sa sve}enikom rodom iz Siska pre~. Borisom Balenovi}em, moderatorom Nadbiskupskog duhovnog stola. Stalna rubrika „@ivost `upe“ opet je vrlo bogata. @elimo Vam ugodne trenutke uz novi broj Kri`a ljubavi.

Urednik

Vama i Va{im radostan Bo`i} i blagoslovljena Nova 2010. godina!

Ure|iva~ki kolegij lista katedralne `upe „Kri` ljubavi“

Kri` ljubavi – list `upe Uzvi{enja svetog Kri`a • Sisak, Trg bana J. Jela~i}a 1 Tel 044/523-196 fax. 044/521-311 • www.svetikrizsisak.hr • E-mail: sveti.kriz@hi.t-com.hr Glavni i odgovorni urednik: Antun Sente, ml., `upnik • Glavni urednik: Zoran Crljenica • Grafi~ki urednik: Alem Bio~i} Ure|iva~ki kolegij: Alojzije Petranovi}, Lojzo Buturac, Anica Potkonjak, Ivanka Palac, Mladen Vuk, Spomenka Juri}, Nikolina Mesi} • Lektor Bo{ko Zeli} • Fotografije: Miroslav Ki{ – Mimi, Bla`enka Sunte{i}, @eljko Rakari} • Tekstove i fotografije ne vra}amo. • Naklada: 2500 primjeraka

64

Sisačko-moslavačka županija

Grad Sisak

@upna crkva Uzvi{enja svetog Kri`a u Sisku postaje katedrala Sisa~ke biskupije