/kriz_ljubavi_55

ISSN 1332-4608

Iz `ivota crkve

KRI@ LJUBAVI LIST KATEDRALNE @UPE UZVI[ENJA SVETOG KRI@A SISAK Godina

X V. ,

broj

55,

travanj

2010.,

cijena

10

kn

SISAK BISKUPSKI GRAD BISKUPOVI MINISTRANTI

INTERVJU: FRA DARKO TEPERT SVE}ENI~KA GODINA U RIMU

1

Iz `ivota crkve

2

Sisa~ka biskupija BULA „ANTIQUAM FIDEM“ O PONOVNOJ USPOSTAVI SISA~KE BISKUPIJE

BENEDIKT BISKUP SLUGA SLUGU BO@JIH na trajni spomen.

I

maju}i pred o~ima drevnu vjeru u Krista, pravog Boga i pravog ~ovjeka, koju su u narodu onoga kraja uvijek `ivu revno ispovijedali biskupi i vjernici, rado smo prihvatili molbu ~asnoga na{eg brata, kardinala Svete Rimske Crkve, Josipa Bozani}a, nadbiskupa zagreba~kog, koji je u brizi za ve}e duhovno dobro povjerenih mu vjernika zamolio da se odvajanjem dijela njegova podru~ja osnuje nova biskupija. Stoga smo, dobiv{i pozitivno mi{ljenje ~asnoga brata Marija Roberta Cassarija, naslovnoga truentinskog nadbiskupa i apostolskog nuncija u Hrvatskoj, kao i mi{ljenje Kongregacije za biskupe, odlu~ili sljede}e: Puninom Na{e apostolske vlasti, odvajamo od Zagreba~ke nadbiskupije cjelovito podru~je sljede}ih dekanata: Sisa~kog, Glinsko-petrinjskog, Dubi~ko-kostajni~kog, Ivani}-gradskog, Kutinskog i Pokupsko-vukomeri~kog; zatim `upe: Pe{}enica i Vele{evec (iz Velikogori~ko-odranskog dekanata), Vojni} (iz Dugore{ko-mre`ni~kog dekanata), Vrtlinska (iz ^azmanskog dekanata) i Oborovo (iz Dugoselskog dekanata), te od tako izdvojenog podru~ja osnivamo novu biskupiju koja se ima zvati Sisa~kom. Odre|ujemo da njezino sjedi{te bude u gradu Sisku, a `upnu crkvu u tom gradu, posve}enu Bogu u ~ast Uzvi{enja Svetog Kri`a, uzdi`emo na stupanj i dostojanstvo katedralne crkve. Odre|ujemo

da ta nova biskupijska zajednica bude sufraganska M e t ro p o l i j s ko j Crkvi Zagreba~koj, a njezin biskup od sada podvrgnut metropolitskom pravu nadbiskupa te Metropolijske Crkve. Ostalo neka se uredi prema odredbama kanonskog prava.

Za provedbu ovih na{ih naloga odre|ujemo ve} spomenutog ~asnoga brata Marija Roberta Cassarija, daju}i mu sve potrebne i odgovaraju}e ovlasti, kao i ovlast da za izvr{enje re~enoga subdelegira bilo kojeg slu`itelja u crkvenom dostojanstvu, uz obvezu da Kongregaciji za biskupe po{alje vjerodostojan primjerak akta o provedbi navedenoga.

Naposljetku zapovijedamo da se ova Na{a Konstitucija po{tuje, kako sada tako i ubudu}e, a sve {to bi joj se protivilo nema nikakva u~inka.

Dano u Rimu, pri Svetom Petru, petoga dana mjeseca prosinca, godine Gospodnje 2009., pete godine Na{ega Pontifikata.

Papa Benedikt XVI.

1

Sisa~ka biskupija Sve~anim misnim slavljem proslavljena ponovna uspostava Sisa~ke biskupije

SISAK JE OPET BISKUPSKI GRAD!

[

sve~anim je misnim slavljem proslavljena Ponovna uspostava Sisa~ke biskupije te je u slu`bu uveden sisa~ki biskup Vlado Ko{i}.

Time je povijesni kontinuitet Siska kao biskupskog grada ponovno nastavljen i na neki na~in spojen u jednu stvarnost i cjelinu, prevrijednu ovom ponosnom i povijesnim zbivanjima bremenitom gradu sa svojim slavnim za{titnikom, mu~enikom za Krista i vjeru, svetim Kvirinom koji bdije nad biskupijom.

foto: M. Sokol

esti dan mjeseca velja~e ljeta gospodnjeg 2010. bio je svakako dugo ~ekan dan i svakako }e ostati zauvijek na poseban na~in upisan u srcima svih vjernika i `itelja ovih na{ih sisa~kih, povijesnom burom {ibanih i kr{}anskom vjerom nadom i ljubavlju protkanih prostora hrvatske domovine.Ba{ kao {to }e, ni{ta manje va`no,ostati upisan u brojnim povijesnim zapisima i analima. Ba{ toga snje`noga i nezaboravnoga zimskoga dana u sisa~koj katedrali Uzvi{enja Svetoga Kri`a

2

foto: M. Ki{

foto: M. Sokol

Sisa~ka biskupija

ponovnu uspostavu Sisa~ke biskupije i njihovih brojnih suradnika, sa svih polja na kojima ~ovjek djeluje, polako se po~elo ostvarivati.

Sam dan 6. velja~e osvanuo je u bijelom snije`nom ruhu, koje je po~elo lepr{ati u obliku snije`nih pahulja nad sisa~kim nebom jo{ tijekom no}i. Do samoga po~etka sve~anosti snijeg je vidljivo iskazao svoj doprinos doga|aju. No prohladni zimski dekor nikako nije uspio umanjiti radost i ozra~je velikog trenutka koji se imao zbiti. Naprotiv, samo je dodatno istakao toliko vidljiv `ar svih okupljenih da svojim molitvama i sudjelovanjem u liturgiji daju doprinos ovome danu.

I dok je mno{tvo vjernika polako pristizalo u prostor ispred sisa~ke katedrale, upravo oni najmla|i dobili su priliku dati svoj raspje-

foto: M. Ki{

foto: M. Ki{

Ovim se redcima upravo `elimo osvrnuti na sve~ano liturgijsko slavlje kao i rije~i izre~ene na taj radosni dan “…{to ga u~ini Gospodin.”

Danima, ili puno bolje re~eno mjesecima, pomno pripremano slavlje polako je po~elo dosizati svoju kulminaciju 5. velja~e uve~er kada su mladi Sisa~ke biskupije “dobili rije~”.

Sve je zapo~elo oko 19 sati molitvenim bdijenjem mladih, a od 19.30 sati svojim razigranim igrokazom u kojega su uklju~ili i samoga sisa~kog biskupa mons. Vladu Ko{i}a u sklopu Festivala mladih sisa~ke biskupije izrazili svu svoju radost Ponovne uspostave Sisa~ke biskupije. Nastupilo je 14 zborova s podru~ja Biskupije.

Sati i sati predanog rada, mnogo ulo`ene ljubavi i truda Organizacijskog odbora za

3

vani prilog proslavi, kroz nastup `upnih dje~ijih zborova iz sisa~kih `upa Sveti Kri`, sveta Marija, Bla`eni Alojzije Stepinac, sveti Josip Radnik, te sveta Marija Magdalena iz Sela i svetog Lovre iz Petrinje koje je vodila Paula Vuk~evi} Lazar.

Sve~ano liturgijsko sljavlje zapo~elo u 10.45 sati polaskom procesije iz `upnog dvori{ta prema katedrali.

Svojom su nazo~no{}u slavlje uveli~ali mnogi uva`eni i dragi gosti iz Crkve, predstavnici Vlade RH i grada Siska te drugih vjerskih zajednica koji su se okupili u katedrali ili u za tu prigodu posebnom pripremljenom grijanom {atoru ispred same katedrale.

U koncelebraciji euharistijskog slavlja su bili kardinali Josip Bozani} i Vinko Pulji}, apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj nadbiskup Mario Roberto Cassari, tajnik Biskupske sinode nadbiskup Nikola Eterovi}, predsjednik HBK |akova~ki i srijemski nadbiskup Marin Sraki}, hrvatski nadbiskupi i biskupi, biskupi iz susjednih zemalja, provincijali redovni~kih zajednica te oko 150 sve}enika pristiglih iz cijele Hrvatske. Uz mno{tvo vjernika iz svih `upa novouspostavljene biskupije, u Sisak su hodo~astili i vjernici iz drugih dijelova Hrvatske. Misi su nazo~ili i predstavnici drugih kr{}anskih crkava u Hrvatskoj, kao i Islamske zajednice, te predstavnik Zajednice iz Taizea na ~ijim je susretima biskup Vlado Ko{i} redovito sudjelovao. Na misi je sudjelovao i ministar kulture i predsjednik Komisije za odnose s vjerskim zajednicama mr. Bo`o Bi{kupi}, saborski zastupnici s podru~ja nove biskupije, gradona~elnici i na~elnici gradova i op}ina koji se nalaze na podru~ju Biskupije.

Na po~etku mise pre~. Alojzije Petranovi} pro~itao je bulu pape Benedikta XVI. o o`ivljenju Sisa~ke biskupije, a nuncij Cassari bulu o imenovanju novog sisa~kog biskupa, nakon ~ega je zagreba~ki nadbiskup kardinal Josip

4

foto: M. Ki{

Sisa~ka biskupija

Bozani} biskupu Ko{i}u predao pastirski {tap te ga tako uveo u slu`bu mjesnog biskupa.

Nakon uvodnog govora kardinala Bozani}a u kojem je istaknuo va`nost utemeljenja nove biskupije, misno slavlje je nastavio predvoditi biskup Ko{i}.

Na po~etku propovijedi, vidno dirnut okupljenim mno{tvom vjernika, biskup Ko{i} je pozdravljaju}i sve, na osobit na~in pozdravio vjernike Sisa~ke biskupije. “Radi vas je uspostavljena ova biskupija. Ja sam va{ i s rado{}u vam ka`em rije~i koje je sv. Pavao napisao svojima ljubljenim Filipljanima: “Ja vas nosim u srcu ... jer svi ste i suzajedni~ari moje milosti... I molim za ovo: da ljubav va{a sve vi{e i vi{e raste u spoznanju i potpunu pronicanju”, rekao je sisa~ki biskup. “@elio bih biti brat vama, dragi mladi, i vama, dragi roditelji, koji se borite za svoju djecu i za njihovu budu}nost. Zajedno }emo biti ja~i, osobito povezuje li nas i ja~a Ljubav i Prijateljstvo Krista na{ega Gospodina”, rekao je biskup te podsjetio da je Crkva zajednica prijatelja prvenstveno na osobnoj razini.

Crkva po{tuje autoritet i slu`be, ali njezin su prioritet mali ljudi, oni radi kojih ju je Gospodin ustanovio, kazao je sisa~ki biskup.

Na posebno mjesto biskup Ko{i} je postavio i molitvu koju je zapisao prije to~no 11

“Tako sam molio prije 11 godina. Jo{ vi{e danas tako vapijem Gospodinu. Ali, ne samo za sebe, ve} od sada osobito i za moju Crkvu, Sisa~ku biskupiju koju je papa Benedikt XVI. ponovno uspostavio, mogli bismo re}i - kako mi je u svojoj ~estitki to napisao prof. Ivan Golub, koja je “uskrsnula biskupija”. Potom je nastavio: “Ona nije radi sebe ve} radi ~ovjeka, osobito radi ~ovjeka koji trpi, koji podnosi nepravdu, koji je poni`en u svojem

foto: M. Sokol

godina, kada je bio zare|en za biskupa. U njoj je izrekao sljede}e rije~i: “Gospodine, ti si vodio moj `ivot do sada.

Ne napusti me ni od ovoga dana{njeg dana, u novoj slu`bi - za koju vjerujem da mi je dana po tvojoj volji. Molim Te, Gospodine, ne ostavi me. Molim Te, Gospodine, ~uvaj me. Ti zna{ da sam ja nevrijedan slu`be koja mi je povjerena, ali ja jednako tako znam kako Ti voli{ upravo slabe izabirati za svoje poslanje. Tebe, koji si prijatelj ljudi, molim u~ini i mene prijateljem svima, u~ini me odsada svakome bli`im, pristupa~nijim i jednostavnijim. U~ini me svojom ispru`enom rukom pomo}nicom dragom na{em nadbiskupu Josipu, svoj bra}i u biskupstvu, svim prezbiterima i |akonima, svakom bratu i sestri u na{oj i sveop}oj Crkvi i svakom ~ovjeku. Daj da samo Tebe u svim ljudima ljubim. Gospodine, Ti zna{. Ti sve zna{.

Amen.”

foto: M. Sokol

Sisa~ka biskupija

5

foto: M. Ki{

foto: M. Ki{

Sisa~ka biskupija

foto: M. Ki{

dostojanstvu i u svojim pravima, koji ostaje bez posla, koji je u Sisku bez ~istoga zraka.

Boriti nam se zajedno, bra}o i sestre, za na{e obitelji, za djecu i mlade, za prava radnika, za tolike obespravljene. U tome }e sisa~ki biskup i Crkva sisa~ka biti kriti~ka prema svima u dru{tvu, jer Crkva nikad nije poznavala preferenciju za mo}ne i bogate, ali zato je uvijek izabrala preferenciju za siroma{ne”, zaklju~io je biskup Ko{i} zapitav{i se nisu li upravo ti na{i siromasi najve}e blago Crkve.

“Biskup vam dolazi, dragi Si{~ani, da vam svima pru`i ruku. Nije to samo ruka biskupova, ona je znak da vas ujedno grli i ruka Kristova. Biskup je samo ~ovjek, ali s njime je sam Gospodin Isus. On vas sve prihva}a, hrabri i poziva da zajedno ostvarimo Zajednicu prijatelja, s Kristom i me|usobno”, rije~i su kojima je biskup Ko{i} zavr{io propovijed i kojima je pozvao sve vjernike, ali i ljude

6

dobre volje, u Sisa~koj biskupiji na otvorenost i suradnju.

Nakon otpjevanog “Tebe Boga hvalimo” pozdravnu rije~ i ~estitku biskupu Ko{i}u i Sisa~koj biskupiji u ime svih biskupa, ~lanova HBK, izrekao je predsjednik Hrvatske biskupske konferencije |akova~ko-osje~ki nadbiskup Marin Sraki}. Rekao je pri tome: “Izra`avam na{u bratsku podr{ku molitvom da odgovarate na dobro vjernika i sve}enika. Molimo i `elimo da kao biskup, pastir sisa~ke crkve, stvarate i ~uvate crkveno i narodno jedinstvo i zajedni{tvo. Molimo Gospodina milost, da sijete nadu tamo gdje su nepravde, da navije{tate Evan|elje dru{tvene pravde, solidarnosti, mira, slobode, gospodarske ravnote`e, da budete znak Kristova pomirenja, da zajedno sa svojim sve}enicima ispravljate zlo grijeha, zlo koji dijeli ~ovjeka od Boga, ~ovjeka od ~ovjeka, ~ovjeka od njega samoga. Budite vidljivi znak ljubavi Isusa dobrog pastira koja se o~ituje prema svima, pojedincima i skupinama, puna suosje~anja utjehe, prijateljstva. Molimo milost Gospodina da budete znak sigurnosti vjere, te navjestitelj Kristove istine. Navije{tajte istinu u zgodno i nezgodno vrijeme, bez straha i bez dvozna~nosti, bez obzira svi|a li se to nekome ili ne,” pozvao je nadbiskup Sraki}.

Nadbiskup Eterovi} podsjetio je kako je godine 1999. njegovim imenovanjem naslov-

Sisa~ka biskupija Sisa~koga dekanata i `upnik `upe sv. Kvirina pre~. Zdravko Novak. Istaknuo je kako mu svi zajedno daruju kale`, te za`elio da u Godini sve}enika bude zalog jedinstva pred Bo`jim licem.

“Zajedni{tvo je zalog zrelosti, o~itovanje po{tovanja, to je i zalog budu}nosti. Budite, po{tovani biskupe, u tome smislu pozdravljeni i od nas prihva}eni. Vama, biskupu, obe}avamo poslu{nost i molimo za vas snagu i silu Duha Svetoga da se u vama u~vrsti duh molitvene vjere, svetost `ivota, mudrost u odlukama, blagost u djelovanju, milosrðe u sudovima, jakost u tuma}enju Rije~i, jasna hrabrost u obrani naroda koji Vam je povjeren.” rekao je pre~. Novak.

Poruku priora Zajednice iz Taizea brata Aloisa pro~itao je brat Ulrich. “@elio bih vam re}i da mi, bra}a u Taizeu, molimo za vas i sve one koji su vam povjereni, poru}uje brat Alois.”

Jo{ jednom zahvalio je kardinalu Bozani}u i biskupu Ko{i}u na povjerenju koje su uka-

foto: M. Sokol

nim nadbiskupom Siska i apostolskog nuncija u Ukrajini ta odluka pape Ivana Pavla II. imala va`nost ne samo za njega i njegovu crkvenu slu`be, ve} posebno i crkveno i nacionalno obilje`je. Tom odlukom za`ivjela je uspomena na neko} slavnu Sisa~ku biskupiju, te postala predmetom zanimanja {ireg kruga ljudi u domovini i inozemstvu, posebice stru~njaka za crkvenu i nacionalnu povijest. ^estitaju}i biskupu Ko{i}u, zazvao je obilje Bo`jeg blagoslova na njega i njegovu slu`bu, te ga posebno preporu~io zagovoru sv. Kvirina, kako bi uvijek ostale `ive sveze jedinstva i ljubavi izme|u Siska i Rimske biskupske stolice, koja predsjeda crkvenom zajednicom. “Istodobno u ovom ljubljenom gradu danas obe}avam da u svojim molitvama ne}u zaboraviti sve stanovnike meni tako mile Sisa~ke biskupije, posebno prvoga biskupa Vladu Ko{i}a.” rekao je nadbiskup Eterovi}.

U ime svih Bogu posve}enih osoba Sisa~ke biskupije biskupu Ko{i}u ~estitao je dekan

7

Sisa~ka biskupija Pavla u Petrijancu, darovala je biskupu crvene te bijelu misnicu u kojoj je predvodio misu, a redovnici i redovnice svije}u.

Prije blagoslova, biskup Ko{i} zahvalio je svima koji su sudjelovali u slavlju i njegovoj pripravi, posebno `upniku katedralne `upe Antunu Senteu ml., “koji je bio du{a ~itave ove pripreme”, i svim ~lanovima Odbora za proslavu ponovne uspostave Sisa~ke biskupije, kao i pjeva~kom zboru koji je uvje`bala i vodila prof. Jelena Bla{kovi}, a na orguljama svirao Robert Jakica, {to je sve koordinirao vl~. Mladen Vuk, te redarskoj slu`bi pod vodstvom vl~. Branka Koreti}a.

Nakon misnog slavlja za sve hodo~asnike organizirano je bratsko dru`enje u prostoru dvori{ta Velikog kaptola, gdje je Hrvatska vojska postavila {ator u kojem se dijelilo oko 2500 obroka lova~kog gula{a i vojni~kog graha. Nakon okrjepe dru`enje je nastavljeno uz nastup vi{e KUD-ova, a u ve~ernjim satima u katedrali je odr`an koncert klasi~ne glazbe na kojemu su nastupili Tihana Herceg Iv{i}, Vlatko [por~i} I Edmund Andler – Bori}.

Marko Mihali}

foto: M. Ki{

zali Zajednici, pozvav{i je prije tri godine u Zagreb, te istaknuo kako je `elja nastaviti put uzajamnog povjerenja. ^estitku biskupu Ko{i}u u uime vjernika laika na{e biskupije izrekao je \uka Kova~i}.

“Puno puta ste dolazili u na{e `upe predvode}i blagdanska misna slavlja, a danas ste do{li i ostajete na{ sisa~ki biskup.” rekao je, te upozorio na kr{}anske znakove izlo`ene na oltaru - svjetiljku iz 4. st. u obliku janjeta s kristogramom i sisa~ko raspelo iz 11. st.

“Ti jasni znakovi kr{}anske prisutnosti na ovim prostorima govore o trajnoj vrijednosti svemogu}em Bogu.” rekao je. “Mi, vjernici, obe}avamo na{em biskupu svaku pomo} u molitvi, radu i svakoj potrebi. Dar vjernika, sisa~ko raspelo koje nosite na prsima, neka nas jo{ vi{e povezuje kako bismo zajedno uz Kvirinov zagovor kora~ali u Kristovo kraljevstvo mira, ljubavi i pravde.” rekao je Kova~i}.

Prigodni dar, sliku Velikog kaptola, budu}eg sjedi{ta biskupije, biskupu Ko{i}u uru~io je sisa~ki gradona~elnik Dinko Pintari}. Rodna `upa biskupa Ko{i}a sv. Petra i

8

Sisa~ka biskupija BISKUPIJA - NOVO BU\ENJE U MOM GRADU

P

pa tako i ja, ali svima nam je ostala ista po(r)uka: ”Ta ne do|oh zvati pravednike, nego gre{nike!“ (Mt 9:13).

U subotu, 6. velja~e, na taj veliki dan, mladi su bili raspore|eni u redarske slu`be.

Moja skupina poslana je u Rimsku (Prvu) ulicu kako bismo do~ekali hodo~asnike i otpratili prido{le autobuse na parkirali{te.

Usprkos snijegu i hladno}i, uspjeli smo obaviti svoj zadatak, a da smo se pritom i dobro zabavili, pa ~ak i razvili neka nova prijateljstva.

Misno slavlje za vrijeme kojeg je novoimenovani biskup Vlado uveden u slu`bu bilo je predivno iskustvo. Vidjeti dva kardinala i sve biskupe Crkve hrvatskog naroda u na{oj katedrali ne{to je neponovljivo.

foto: M. Ki{

roslava ponovne uspostave Sisa~ke biskupije ostavit }e neizbrisiv trag u srcima svih vjernika, a posebno nas mladih koji smo sudjelovali u pripremi.

Sve je po~elo u petak, dan prije same uspostave. Svetu misu u 19 h predvodio je fra Darko Tepert, Si{~anin koji ve} nekoliko godina `ivi i radi u Jeruzalemu. Nakon mise pred punom katedralom fra Darko je predvodio i klanjanje. Uslijedio je festival mladih.

Blagoslov i nazo~nost novog biskupa bili su dobar poticaj svim vjernicima. Za dobar ugo|aj pobrinuli su se zborovi iz svih krajeva Biskupije kojima su se pridru`ili i svi ostali mladi. Sredi{nji dio festivala bila je predstava “Ve~era s tra`iteljima“ koju su izveli mladi iz svih dekanata Sisa~ke biskupije. Svatko je ovu predstavu do`ivio osobno i na svoj na~in,

9

Sisa~ka biskupija godi{njaku objasniti ˝te stvari˝ pozivaju}i se kako na Sveto pismo, tako i na svakodnevni `ivot. Zadovoljstvo mi je znati da postoje osobe koje se mogu prilagoditi mojim vr{njacima, te bez ˝te{kih rije~i˝ zadobiti naklonost i pozornost slu{atelja, jer je teologija tijela vrlo va`an dio na{eg `ivota.

Svi ovi doga|aji prelijepo su iskustvo koje nikada ne}u zaboraviti. Tu su bili moji prijatelji redari, od kojih neke nisam ni poznavao do tada. Rijeke hodo~asnika koje smo do~ekali znak su novog bu|enja u mom gradu koje je potaknuto uspostavom Biskupije. Drago mi je {to je slika na{eg grada, na{e `upe i katedrale preko televizije do{la do svih na{ih sunarodnjaka, tako da su i drugi vjernici mogli vidjeti i osjetiti na{u radost. A ono {to je nadasve va`no za mene je utjecaj koji je ovaj doga|aj ostavio na snagu moje vjere.

Velimir Beni}

foto: S. Vego

Nedjelja, dan Gospodnji, meni osobno bila je najljep{i dio tog trodnevnog doga|aja.

Misu koja je izravno preno{ena na televiziji predvodio je na{ `upnik, vl~. Antun, te je sve izgledalo skromnije u odnosu na prethodni dan. Smatram da je tako iz Siska odaslana svakodnevna slika, ona koju do`ivljavamo svake nedjelje na `upnoj misi. Cijela na{a domovina mogla je vidjeti kako na{a @upa `ivi i kada se ugase kamere, kada odu svi biskupi, te da s pravom dobiva novi status katedralne `upe.

Kao poklon redarima, za dobro obavljen posao, u subotu 20. velja~e odr`ana je cjelodnevna duhovna obnova u Domu Rafinerije.

Predvodio ju je don Damir Stoji}, studentski kapelan u Zagrebu. Svi smo ostali pod velikim dojmom, pogotovo zbog zanimljive teme – “Teologija tijela“, jo{ uvijek svojevrsnog tabua u na{em dru{tvu. Don Damir ima odli~an pristup mladima, zna kako jednom 16-

10

Sisa~ka biskupija BISKUPOVI MINISTRANTI d prvoga dana je bilo dobro biti ministrant. Mene je ta slu`ba ispunjavala.

Na redovitim misama, dok sam izu~avao svoje du`nosti bilo je zanimljivo obavljati nove zada}e, pone{to ispraviti, nau~iti od starijih (po broju godina provedenih u slu`bi).

Ministrirao sam i na sve~anijim misama, uskrsnim, polno}ki, misama na kojima je bio nazo~an Kardinal, i na{ biskup Vlado, misama koje su prenosili mediji, radio, TV, novine, na kojima su bili nazo~ni i ljudi pred kojima se valjalo pokazati u najboljem svjetlu, vjernicima koji su u nama vidjeli uzor i primjer.

Zatim ministriranja na kri`nim putevima po otvorenom, znao sam ponekad i nenadano, igrom slu~aja ministrirati u nekoj drugoj `upi, drugom gradu, ali formula je svuda bila ista, omjer dostojanstva i mladena~ke vedrine. ^esto sam bio nervozan, uzbu|en ho}u li sve dobro obaviti, posebno u po~etku, ali zahvaljuju}i trudu koji je u mene kao ministranta ulo`en, sada i ja mogu pomo}i drugome.

Danas je mojim prijateljima ministrantima Mateu, Velimiru i meni dodijeljena velika ~ast i obveza, stajati na misi uz samog Biskupa i pru`ati mu simbole njegove biskupske ~asti, biskupski {tap i mitru. Velimir ima ~ast Biskupu dr`ati misal tijekom mise.

Takve zada}e rijetke su u svakodnevnoj slu`bi ministranta iz dva jednostavna razloga.

S obzirom da je broj `upa puno ve}i od broja biskupa, biskupi ne stignu tako ~esto obilaziti sve svoje crkve, zato se posebno radujemo na{oj ponovno uspostavljenoj biskupiji jer }e sada na{ Biskup mo}i biti vi{e vremena u na{oj blizini. Drugi razlog je i taj {to se uz ve}inu katedrala nalazi i bogoslovija

foto: S. Vego

O

pa se te zada}e upravo zbog svoje va`nosti povjeravaju bogoslovima. S obzirom da nas trojica ponosno sjedimo uz Biskupa, svjesni smo ~asti koja nam je povjerena, premda je nekada te{ko, nekada nismo sigurni u sebe, koncentrirani smo na u~enje, i svaki puta neizmjerno zadovoljni nakon uspje{no obavljene zada}e. Pohvale ne izostaju, ali znamo da }emo uvijek nai}i na razumijevanje ukoliko se potkrade koja pogre{ka, jer na posljetku, svi smo mi, pa i Biskup, samo ljudi, pa se koja pogre{ka zaboravi uz Biskupov ohrabruju}i osmijeh i toplinu kojom nas i na oltaru okuplja.

Patrik Kova~i}

11

Sisa~ka biskupija ‌ljudske rije~i ne mogu opisati‌ nijeg, ki{a, pa opet snijeg, pahuljice zamjenjuju kapi ki{e, hladne, tjerane vjetrom, tako da se svi ogr}emo na{im kaputima, ste`emo ih oko sebe kako bi ono malo topline zadr`ali {to du`e‌ Noge su promrzle, gacamo bljuzgu, voda nas zapljuskuje, a zemlja je od mno{tva ljudi nekako izmije{ana sa snijegom i ~ini neku `itku masu.

To su vanjske karakteristike vremena na dan 6. velja~e 2010., na dan uvo|enja u slu`bu na{ega biskupa Vlade Ko{i}a.

Mno{tvo je pohrlilo biti svjedokom tog povijesnog doga|aja - Ponovne uspostave Sisa~ke biskupije i ustoli~enja novog biskupa.

Srca su nam za razliku od vanjskog vremena puna topline, sre}e, ma kakvi sre}e, ushi}enje je to koje ljudske rije~i ne mogu opisati. Ne ometaju nas te vanjske nepogode koje nam je Gospodin kao isku{enje spustio na grad.

Htio je provjeriti na{u ljubav i htio je vidjeti kako }emo reagirati na ova isku{enja.

I pokazali smo svoju ustrajnost, svoju ljubav, svoju zahvalnost Gospodinu za Biskupiju, za ovaj dar gradu koji je ovoga trenutka postao velegrad. Mi smo sada grad Sisak, biskupski grad, imamo svoga biskupa.

Kada sam bila dijete u Sisak je svake ~etvrte godine dolazio biskup iz Zagreba i krizmao kandidate, a mi djeca koja nismo htjeli ~ekati tu godinu, i{li smo vlakom u Zagreb u katedralu gdje smo krizmani.

A danas, na{a crkva Uzvi{enja svetoga Kri`a postaje katedralom. U `upnom dvoru `ivi biskup, i taj podatak unosi u na{a srca neki ponos. Ponosni smo {to smo postigli i {to smo od Gospodina dobili.

U svemu ovome moramo posebno zahvaliti na{em `upniku Antunu Senteu koji je u

12

foto: M. Zaloker

S

ovih zadnjih nekoliko godina ulo`io puno truda kako bi uz redoviti rad `upnika u @upi pomogao ovo zdanje pretvoriti u moderan centar dostojan Biskupije i biskupa i koji je omogu}io da ovaj dan bez obzira na lo{e vrijeme bude dan sre}e, ljubavi i vjere u svetog Kvirina i Gospodina koji je ispunio na{e molitve koje smo mu svakodnevno upu}ivali.

Dane i dane govorio nam je `upnik o va`nosti Biskupije za na{ grad, o povijesnom zna~enju i radu Biskupije s njenim biskupom sv. Kvirinom, unosio u na{a srca vjeru i ljubav prema Biskupiji o kojoj smo sanjali i san je postao stvarnost.

Mladi su svoju mladost unijeli u ove pripreme jer u srcu im je rasla potreba za o`ivljavanje Biskupije, Biskupije koja za katolike ovoga grada ima `ivotno zna~enje.

Hvala Ti Gospodine na ovom daru, pomozi nam da budemo dostojni Tvoga dara, da svojim radom i djelima budemo zahvalni za sve ono {to si nam udijelio, a to su: PUT, ISTINA I LJUBAV. Anica Potkonjak

Sisa~ka biskupija BUDIMO UVIJEK ZAJEDNO!

U

odlu~ili zajedno do~ekati Novu godinu. Bilo bi to slavlje kao i svako drugo da mladi nisu odlu~ili do~ekati Novu u crkvi kroz slavlje svete mise. Tek nakon sv. mise, zahvale za proteklu i molitve za godinu koja slijedi zapo~ela je fe{ta u Pastoralnom centru `upe Uzvi{enja svetoga Kri`a.

Na jednom od susreta s redarima rodila se ideja da se u subotu 5. velja~e 2010., ve~er uo~i Proslave ponovnog progla{enja Sisa~ke biskupije i preuzimanja slu`be Sisa~kog biskupa, odr`i Festival mladih. Za jedan dio ve~eri ve} je postojao program: sv. misa i klanjanje u sisa~koj katedrali koje bi predvodio fra Darko Tepert. Euharistija, molitva, blagoslov; duhovna priprema bez koje Proslava ne ostvaruje svoju puninu, svoju ljepotu‌ No {to nakon toga? [to ponuditi ljudima kada napunjeni Duhom iza|u iz katedrale i u|u u {ator?

foto: M. Zaloker

subotu, 5. prosinca 2009. papa Benedikt XVI. utemeljio je Sisa~ku biskupiju. Dva dana nakon Papinog proglasa, u ponedjeljak 7. prosinca 2009. mladi iz sisa~kih `upa Uzvi{enja svetoga Kri`a, Pohoda Bla`ene Djevice Marije i sv. Kvirina, biskupa i mu~enika, uputili su se u Zagreb na Duhovnu formaciju animatora. Tim su povodom, kako bi na mladima svojstven na~in izrazili radost progla{enja, po~astili svoje prijatelje iz Zagreba~ke nadbiskupije kola~ima, bombonima i tortom s natpisom: Mladi Sisa~ke biskupije.

Na samom po~etku formacije sve okupljene pozdravio je i biskup Kvirin (Andrej Vugrin), za{titnik Sisa~ke biskupije.

Nakon proslave No}i svetaca koja se ove godine odr`ala na razini Sisa~kog dekanata, osjetila se puno ve}a povezanost me|u mladima. Stoga su mladi iz `upa Uzvi{enja Svetoga Kri`a, Pohoda BDM, sv. Kvirina, sv.

Josipa Radnika i Bla`enog Alojzija Stepinca

13

Sisa~ka biskupija Odgovor se nametnuo sam od sebe: zajedni{tvo. Trebalo je osmisliti program u kojemu }emo svi biti zajedno i u kojemu }emo svi biti jednaki, bez obzira promatramo li ono {to se odvija na pozornici ili u tome izravno sudjelujemo. Kristov stol upravo je takvo mjesto, mjesto jednakosti i zajedni{tva.

Prije otprilike godinu dana mladi `upe Uzvi{enja svetoga Kri`a izveli su kratki prikaz pod nazivom Ve~era s tra`iteljima u kojemu razli~iti ljudi skloni okrutnim osudama od strane dru{tva dolaze za Kristov stol gdje ih prisutnost `ivoga Boga u potpunosti mijenja.

Tekst je trebalo samo malo preraditi, prilagoditi ga situaciji uspostave Biskupije, dolaska biskupa i to je bilo to. Ali tko }e glumiti? Kada su mladi ~uli da likovi u predstavi ne izgovaraju nikakav tekst, prona}i glumce iz ve}ine dekanata Biskupije nije predstavljalo nikakav problem. Tako smo se u prikazu svi na{li zajedno za Njegovim stolom: “Pretpostavljam da se svatko od nas mogao prepoznati u nekoj od karakteristika ovih likova ili smo mo`da mogli prepoznati svoje rije~i u izgovorenim osudama. Kako god bilo, va`no je jedno: njih je promijenila Kristova prisutnost. Ali promijenilo ih je jo{ ne{to. Promijenilo ih je zajedni{tvo. Jer, kao {to mo`emo vidjeti, svi su oni zajedno za Njegovim stolom. Kao {to

smo i mi ve~eras zajedno; prvi puta zajedno kao mladi Sisa~ke biskupije. I u toj na{oj obnovljenoj Biskupiji nastajat }e, siguran sam, predivne stvari, ali samo ako nikada ne zaboravimo tko je sredi{te na{eg `ivota i ako nikada ne zaboravimo da nas tome sredi{tu, ~ak i ako zalutamo, uvijek mo`e dovesti ruka na{eg bli`njeg. Zato budimo jedni drugima oslonac, budimo jedni drugima prijatelji, budimo ve~eras, budimo sutra, budimo uvijek zajedno!,“ govori pripovjeda~ u prikazu.

Za tu priliku, obzirom da je prikaz bio popra}en pjesmom, osnovan je i Zbor mladih Sisa~kog dekanata te smo tako te ve~eri pjevali Bogu zajedno, dvostruka molitva odjeknula je na{om Biskupijom, na{om `upom i na{im gradom kroz zajedni{tvo mladih.

U drugom dijelu programa svima prisutnima predstavili su se zborovi mladih iz nekih od dekanata Biskupije. Bili su tu mladi iz Petrinje, Hrastovice, Popova~e, Kutine, Gline i Hrvatske Kostajnice! I opet se potvrdilo zajedni{tvo jer su mladi u prepunom {atoru jedni drugima bili podr{ka: zajedno su pjevali, pljeskali, zabavljali se, smijali i slavili u svojoj Biskupiji sa svojim sve}enicima i sa svojim Biskupom!

Nikolina Mesi}

Uop}e nije lo{ osje}aj… …biti dio prvog organiziranog zajedni~ko posjeta novoj katedrali. I to ne bilo kojoj, sisa~koj katedrali Uzvi{enja Svetog Kri`a. Za one koji ne znaju, bilo je to 3. o`ujka 2010.

Tada je u O[ Bra}e Ribar bilo odr`ano @upanijsko natjecanje iz kemije pa smo kao natjecatelji dobili mogu}nost da za vrijeme i{~ekivanja rezultata s vodi~em pro{e}emo Siskom i posjetimo katedralu. Ondje nam je o povijesti biskupije i same katedrale vrlo zanimljivo pripovijedao `upnik Antun Sente.

Tako smo saznali ne{to o pozla}enom

14

Sisa~kom raspelu iz 11. stolje}a, Kri`nom putu, akademskog slikara Slave Striegla oltaru, orguljama. Zatim smo slu{ali i o (bez)brojnim `upnim aktivnostima te planovima za budu}nost i drugim zanimljivostima.

Osim toga, `upnik nam je pokazao i mo}nike i stare kale`e koje ~uvaju (to me najvi{e fasciniralo). Na kraju smo dobili prospekte o Biskupiji i zadovoljni napustili `upni dvor i ljubaznog nam doma}ina.

Monika Pop~evi}

@ivost `upe

foto: A. Sente

Na Bo`i} mons. Lovro Cindori, Sisa~ko - gorski arhi|akon predslavio je misno slavlje u Sisa~koj katedrali Uzvi{enja Svetog Kri`a.

Na kraju misnog slavlja `upnik Antun predao je mons. Cindoriju zlatnu repliku Sisa~kog raspela u znak zahvalnosti za mnoga u~injena dobra.

U petak 15. sije~nja pod vodstvom `upnika Antuna, odr`ana je sjednica @PV i @EV te ZV na kojoj je `upnik izvijestio ~lanove o pripremama za Proslavu ponovne uspostave Sisa~ke biskupije koja }e biti 5. i 6. velja~e ove godine.

U utorak 19. sije~nja pre~. dr. Zvonimir Kure~i} predvodio je u zajedni{tvu s protojerejem stavroforom Petrom Oluji}em, sisa~kim

parohom te sve}enicima Sisa~kog dekanata, Ekumensku molitvu.

foto: M. Zaloker

U nedjelju 6. prosinca u Katedralnoj crkvi Uzvi{enja Svetog Kri`a, odr`an je prvi duhovni koncert Zbora mladih @upe svetog Josipa iz Zagreba. Dvadesetak mladih `enskih i mu{kih glasova koje sjajno vodi Ivana Jelin~i}, izveli su pjesme iz davnih vremena hrvatskog adventa ili iz pera suvremenijih autora, rije~i uglazbljene u ozra~ju kakvo prili~i “vremenu nam preljubljenom“ u i{~ekivanju Bo`i}a, ispjevane glasom i tom ljepotom upu}ene svijetu kr{}anskom.

U ~etvrtak 28. sije~nja odr`ana je konferencija za medije u Velikoj dvorani Pastoralnog centra Katedralne `upe Uzvi{enja Sv. Kri`a u Sisku na kojoj su govorili mr. Antun Sente, ml, potpredsjednik Odbora za proslavu ponovne uspostave Sisa~ke biskupije, prof. dr. Darko Tepert, OFM, glavni ceremonijar i autor liturgijskog vodi~a i vl~. Branko Koreti}, voditelj redarske slu`be.

U nedjelju 31. sije~nja u na{oj crkvi održana su dva zadnja predavanja o Drevnoj sisa~koj biskupiji i važnosti Ponovne uspostave Sisa~ke biskupije. Predavanja su održali župnik Antun Sente, ml. i voditeljica skupine za povijesna istraživanja Spomenka Juri}.

Tijekom sije~nja održano je vi{e od dvadeset ovakvih predavanja ne samo u Sisku ve} i u Sunji, Hrvatskoj Dubici, Kutini, Ivani} Gradu kao i nekoliko nastupa u emisijama na Katoli~kom i Hrvatskom radiju.

U subotu 6. velja~e uveden je u slu`bu Sisa~kog biskupa mons. dr. Vlado Ko{i}. Sve~anost preuzimanja slu`be novog sisa~kog biskupa slavljena je u katedrali Uzvi{enja sv. Kri`a u Sisku. U proslavi ponovne uspostave Sisa~ke biskupije sudjelovali su dvojica kardinala, tridesetak biskupa iz Hrvatske, BiH i susjednih zemalja, stotinjak sve}enika i desetak tisu}a vjernika. Uz pre-

15

U petak 5. o`ujka mons. Vlado Ko{i} susreo se u Sisku sa gospodinom Jovanom Pavlovi}em, zagreba~ko-ljubljanskim episkopom i metropolitom Srpske pravoslavne crkve, povodom njegovog pohoda Sisa~koj parohiji Svete Petke te korizmenog susreta sa svojim pravoslavnim sve}enicima. Tom prigodom biskup sisa~ki pokazao je episkopu Jovanu sisa~ku katedralu Uzvi{enja svetog Kri`a te ga upoznao s nedavnom Proslavom ponovne uspostave Sisa~ke biskupije.

U subotu 6. o`ujka mladi iz tri `upe Sisa~kog dekanata – Pohoda Bla`ene Djevice Marije, sv. Josipa Radnika i Uzvi{enja Svetog

foto: S. Vego

dstavnike dru{tveno-politi~kog `ivota, slavlju su nazo~ili i predstavnici kr{}anskih crkava i zajednica, te predstavnici muslimanske zajednice u Hrvatskoj.

Na ~istu srijedu 17. velja~e mons. Vlado Ko{i}, biskup sisa~ki predslavio je euharistijsko slavlje u katedrali Uzvi{enja Svetog Kri`a. Bilo je to prvo liturgijsko slavlje Sisa~kog biskupa u svojoj katedrali nakon preuzimanja slu`be i Proslave ponovne uspostave Sisa~ke biskupije.

U subotu 20. velja~e mons. dr. Vlado Ko{i}, biskup sisa~ki predvodio je misno slavlje u katedrali Uzvi{enja Svetog Kri`a u Sisku na kraju duhovne obnove za mlade Sisa~ke biskupije.

U ~etvrtak 25. velja~e odr`an je prvi susret sve}enika i |akona Sisa~ke biskupije sa svojim biskupom dr. Vladom Ko{i}em u Velikoj dvorani Pastoralnog centra katedralne `upe Uzvi{enja Svetog Kri`a u Sisku. Na susretu je dr. Gordan ^rpi}, pro~elnik Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve HBK predstavio socijalnu encikliku pape Benedikta XVI. “Caritas in veritate“.

foto: S. Vego

@ivost `upe

16

@ivost `upe

foto: S. Vego

Na tre}u korizmenu nedjelju 7. o`ujka sisa~ki biskup Vlado Ko{i} predvodio je misno slavlje u sisa~koj katedrali u Tjednu solidarnosti i zajedni{tva s Crkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini. Nakon misnog slavlja s. M. Ozana Kraja~i}, vicepostulatorica kauze i glavna i odgovorna urednica biltena “Drinske mu~enice” upoznala je vjernike o kauzi i svjedo~anstvu vjernosti Bogu S. M. Jule Ivani{evi} i susestara, dok je o primljenim milostima posredstvom “Drinskih mu~enica“ svjedo~ila prof. dr. Ljubica Pribani}.

Istog dana popodne, odr`an je susret voditelja `upnih dje~jih zborova na kojem je dogovoren program odr`avanja smotre `upnih dje~jih zborova “Zlatna harfa“ u Sisku.

U ~etvrtak 11. o`ujka mons. Vlado Ko{i}, biskup sisa~ki slavio je u sisa~koj katedrali Uzvi{enja svetog Kri`a misu za blagopokojnog kardinala Franju Kuhari}a na 8. obljetnicu njegova preminu}a. “Kardinal Franjo Kuhari} volio upravo ovaj sisa~ki kraj. Rado je u njega dolazio, posebno u ratu, kada je obilazio prognanike. Znamenite su njegove rije~i koje je u ratu izgovorio upravo u Petrinji. A kad je ona oslobo|ena, `elio je slaviti Lovren~evo u samom gradu, no kad to nije bilo mogu}e, rado je do{ao u Hrastovicu, gdje je slavio prvu misu nakon oslobo|enja na Bartolovo na mjestu razorene crkve“, rekao je biskup Ko{i}.

U subotu 13. o`ujka pod geslom “U tebe se uzdam” uz 50. obljetnicu smrti bla`enika Alojzija Stepinca, petstotinjak mladih iz `upa Sisa~ke biskupije pro{li su kri`ni put dug 37 km, predovo|eni povjerenikom za pastoral mladih Sisa~ke biskupije vl~. Brankom Koreti}em i kutinskim kapelanom vl~. Sa{om Jozi}em. Kod ~etvrte postaje pridru`io im se mons. Vlado Ko{i}, sisa~ki biskup, predvodiv{i misno slavlje.

U nedjelju 14. o`ujka bra}a Ekumenske zajednice iz Taizea Richard i Georg zajedno s mons. Vladom Ko{i}em, sisa~kim bisku-

foto: S. Vego

foto: M. Zaloker

Kri`a, bili su sudionici Susreta dje~jih zborova i zborova mladih koji je odr`an u Pastoralnom centru samostana Sestara ur{ulinki u Vara`dinu. Si{~ani su, u ur{ulinskoj crkvi Ro|enja Isusa Krista izveli igrokaz pod nazivom “Damjanova djeca”.

17

@ivost `upe “Bla`eni Alojzije Stepinac svjedok Evan|elja ljubavi� u velikoj dvorani Pastoralnog centra katedralne `upe u Sisku, u organizaciji Narodne knji`nice i ~itaonice Sisak, Katedralne `upe Uzvi{enja sv. Kri`a i HKDPD-a Sisak.

Na petu korizmenu nedjelju 21. o`ujka, sisa~ki biskup Vlado Ko{i} predslavio je zahvalno misno slavlje za donatore i organizatore Proslave ponovne uspostave Sisa~ke biskupije u sisa~koj katedrali Uzvi{enja Svetog Kri`a. Nakon zahvalnog misnog slavlja u zgradi Velikog kaptola bila je uprili~ena podjela zahvalnica organizatorima i donatorima.

U utorak 23. o`ujka pod vodstvom vl~.

Mladena Vuka, `upnog vikara u Pastoralnom centru Katedralne `upe odr`an je susret voditelja `upnih zborova Sisa~kog dekanata na kojem je dogovoren program Uskrsnog susreta `upnih zborova Sisa~kog dekanata.

foto: M. Ki{

foto: A. Sente

pom sudjelovali su na molitvi koju su organizirali mladi Sisa~ke biskupije u sisa~koj katedrali Uzvi{enja Svetog Kri`a. Stotinjak mladih zajedno s biskupom, sve}enicima i bra}om molili su za stradale na Haitiju i u ^ileu.

U utorak 16. o`ujka postulator kauze za progla{enje svetim bla`enog Alojzija Stepinca mons. dr. Juraj Batelja odr`ao je tribinu

18

@ivost `upe MEMENTO MORI

U

foto: S. Vego

subotu 20. velja~e odr`ana je duhovna obnova za mlade Sisa~ke biskupije u Domu Ina rafinerije Sisak, predvo|ena don Damirom Stoji}em, povjerenikom za pastoral studenta grada Zagreba. Kada nam je povjerenik za pastoral mladih vl~. Branko Koreti} rekao kako }e se za nekoliko dana odr`ati duhovna obnova za mlade, bila sam sretna, jer u`ivam u takvim susretima i u dru`enju mladih. Ali kada nam je rekao da }e to predvoditi don Damir Stoji} koji }e govoriti o teologiji tijela, malo sam zastala i razmislila o tome. U po~etku nisam shva}ala o ~emu }e govoriti, te sam u krugu ljudi koje poznajem iz Crkve malo raspitala o tom ~ovjeku i o temi o kojoj }e govoriti. ^ula sam stvarno lijepe stvari, te je moja znati`elja jo{ vi{e rasla, no jo{ uvijek nisam mogla shvatiti kako nam jedan sve}enik mo`e prezentirati na{e tijelo i spolnost u potpuno druga~ijem svijetlu od onog s kojim se mi danas susre}emo. Ve} na po~etku duhovne obnove, koja je po~ela ujutro, bila sam odu{evljena na~inom na koji je don Damir govorio, te kako se pribli`io nama mladima pri~aju}i o svome djetinjstvu i brigama koje su ga morile, te o pitanjima koje si je svakodnevno postavljao. Nakon

otprilike sat vremena kateheze bile su kratke pauze i ru~ak u 12.00 sati. Kateheze su se nastavile do 18.00 sati. S don Damirom do{lo je nekoliko studenata koji su nam svirali i pjevali, te su nam posvje do~ili o svojim te{ ko}ama i kako se s njima nose. Nau~ila sam i par novih pojmova, kao {to je npr. bra~na ~isto}a i kako se ona `ivi. Don Damir nam je govorio o svom boravku u jednom samostanu, te kako mu je jedan stariji redovnik, s kojim je svakodnevno razgovarao, na po~etku njihova susreta govorio memento mori, {to na latinskom zna~i sjeti se da si smrtan. Time mu je htio pokazati da je sve dana{nje prolazno, te da mora paziti kako `ivi, jer nakon smrti zapravo zapo~inje onaj pravi `ivot u koji vjerujemo, a to je `ivot vje~ni. Nakon tih kateheza oti{li smo u sisa~ku katedralu, te smo svi zajedno Bogu zahvalili za taj divan dan uz misu koju je predvodio sisa~ki biskup Vlado Ko{i}. Nakon mise, okupili smo se u Pastoralnom centru, te smo se me|usobno dru`ili i gledali kratak prikaz uspostave na{e Biskupije koja je bila desetak dana prije.

Lucija Vuleti}

foto: S. Vego

Duhovna obnova za mlade

19

@ivost `upe DO\I, SLIJEDI ME! Mladi Si{~ani osvojili Vara`din

S

i{ao i vl~. Branko Koreti}, povjerenik za pastoral mladih Sisa~ke biskupije i sestra Karla Ivan~i}.

Krenuli smo autobusom u prepoznatljivim plavim jaknama s natpisom: Sisa~ka biskupija. U Vara`din smo do{li prije dogovorenog vremena kako bismo mogli u miru pro{etati gradom baroka i popit kavu. Naravno, onako uniformirani, plijenili smo pozornost prolaznika, {to nam je, uostalom, i bila namjera. Po dolasku u samostan srda~no nas

foto: M. Zaloker

estra Damjana Mihaela Barbari}, ur{ulinka, koja je svoje redovni~ko ime uzela po sv. Damjanu de Veusteru pozvala je mlade koji su sudjelovali u predstavi Damjanova djeca da 6. o`ujka 2010. do|u u Vara`din u Duhovni dom sv. An|ele na Susret dje~jih zborova i mladih te da nakon susreta prika`u svima prisutnima svoju predstavu. Svi mladi su, a govorimo o mladima iz `upe Uzvi{enja svetoga Kri`a, Pohoda BDM i sv. Josipa Radnika, odmah prihvatili poziv. S mladima je

20

foto: M. Zaloker

foto: M. Zaloker

@ivost `upe

je do~ekala sestra Damjana. Uz nas na susretu su bila jo{ tri dje~ja zbora: Plami~ci iz Zagreba, Sv. Luka evan|elist iz zagreba~kog Travnog i Sv. Bartol apostol iz Bartolovca. Na po~etku smo se predstavili jedni drugima pjesmom, a uz pjesmu na{e mlade i na{u Biskupiju predstavio je i Sv. Kvirin. Nakon predstavljanja sestra Damjana je uz zanimljivu prezentaciju i slike s kanonizacije sv.

Damjana govorila o `ivotu toga svetca. Bilo je divno promatrati djecu, ve}inom osnovno{kolce, kako pa`ljivo slu{aju i upijaju ono {to sestra govori. Poslije upoznavanja sa `ivotom sv. Damjana, bili smo podijeljeni u radionice u kojima smo razgovarali o na{im `ivotnim pozivima i o preprekama na koje nailazimo te smo na taj na~in uspore|ivali na{ put s putom sv. Damjana. Naravno, kada je zavr{io dio u radionicama, svi smo trebali na neki kreativan na~in s drugima podijeliti ono {to smo nau~ili. Na{i su mladi, uz pripadaju}u koreografiju, otpjevali pjesmu Pusti mre`e te i time pokazali kako je i sv.

Damjan napustio svoje polje kada je ~uo Bo`ji glas koji mu je govorio: Do|i, slijedi me! Me|utim, svi smo ostali o~arani kako su djeca usvojila detalje iz Damjanovog `ivota, koliko su puno nau~ila o njemu i puno pripremila u tako kratkom vremenu. Osobito se

to odnosilo na skupinu koju je vodila na{a sestra Karla!

Oko 16:00 sati do{lo je vrijeme i za na{u predstavu. Ugodno nas je iznenadilo kada smo u crkvenim klupama ugledali mons.

Josipa Mrzljaka, vara`dinskog biskupa, koji je do{ao u crkvu na ~itanje Biblije pa je odlu~io ostati na predstavi, te na{eg `upnika vl~. Antuna Sentea, koji je do{ao iz Siska da bi nas vidio. Iskreno, bilo nas je strah jer su u publici ve}inom bila djeca, a znali smo da, ako se njima ne svidi predstava, nitko ne}e mo}i zaustaviti dje~je ~avrljanje, smijuljenje, dobacivanje, zijevanje od dosade, jer djeca su uvijek najiskreniji sudci‌ Kada smo na kraju predstave shvatili da su djeca sve pratila u apsolutnoj ti{ini i kada smo u o~ima sestre Damjane ugledali suze, znali smo da je predstava uspjela!

Put u Vara`din pridonio je ja~anju zajedni{tva me|u na{im mladima, njihovom me|usobnom povezivanju i jo{ boljem, dubljem i kvalitetnijem upoznavanju te im je pokazao da se svaki njihov trud isplati i da svojim anga`manom mogu utjecati na tu|e `ivote i mijenjati i ih.

Nikolina Mesi}

21

Uskrs DVORANA POSLJEDNJE VE^ERE rilaze}i Dvorani Posljednje ve~ere iz jeruzalemskoga starog grada, prolazi se kroz Sionska vrata. Na mjestu gdje se sada nalaze Sionska vrata prije 16. stolje}a nije prolazio zid. Grad se, naime, nastavljao i s one vanjske strane dana{njih vrata, a zid je prolazio jo{ dalje, izvan dana{njih gradskih zidina.

Neposredno izvan vrata nalazi se jedan od jeruzalemskih bre`uljaka koji se danas zove Sion. U pro{losti se to ime selilo s bre`uljka na bre`uljak. Prvi je to ime nosio brijeg na kojem je bio grad {to ga je osvojio kralj David, dakle Davidov grad. On se nalazi na mjestu dana{njeg arapskog naselja Silwan, gdje je u novozavjetno doba bilo i kupali{te nazvano Siloam.

Kad je David kupio teren sjeverno od svoga grada kako bi ondje izgradio Hram, taj, ne{to vi{i brijeg, preuzeo je ime Sion. U Bibliji, u Psalmima, ~esto se pjeva o tome Sionu, prema kojemu se penju hodo~asnici ne bi li ondje susreli Boga. Na tom su mjestu danas d`amija Al-Aksa i zlatna Kupola nad stijenom.

Tre}i je Sion ovaj o kojem je ovdje rije~.

Kad su u bizantsko doba kr{}anski hodo~asnici po~eli dolaziti u Jeruzalem, vidjeli su na ovome brijegu ostatke luksuznih ku}a, te su pomislili da je ovdje morao biti Davidov grad.

Bio je ovdje, osim toga, jo{ jedan va`an spomen za kr{}ane – Dvorana posljednje ve~ere.

Stoga se ovaj Sion ~esto naziva i kr{}anskim Sionom.

Danas, po|ete li od Sionskih vrata i u|ete u usku uli~icu u blizini, nai}i }ete na veliku crkvu.

Na njezinom zidu vidi se i natpis Hagia Sion. To je gr~ki naslov, a zna~i ”Sveti Sion.“

22

foto: D. Tepert

P

Rije~ je o naslovu {to ga je nosila velika bizantska bazilika koja je neko} stajala na ovom mjestu.

U vrijeme kad je Sulejman Veli~anstveni polovicom 16. stolje}a odlu~io utvrditi Jeruzalem, na Sionu su bili samo ostaci bizantske bazilike i kasnije kri`arske bazilike, a uz Dvoranu posljednje ve~ere bio je franjeva~ki samostan. Graditelji zida taj su dio ostavili izvan zidina grada.

Vrata koja su ovdje izgra|ena dobila su ime po bre`uljku koji je ostao izvan njih.

Tako ih, zapravo, nazivaju kr{}ani i @idovi (na hebrejskom: [a’ar Cion). Arapski je naziv druga~iji, a cijela pri~a u sebi nosi i jedan zanimljiv apsurd. Naime, arapsko ime ovih vrata temelji se na prvenstveno kr{}anskim i `idovskim tradicijama. Na samim vratima nalazi se trojezi~ni naziv trga koji se uz njih nalazi.

Na hebrejskom stoji naziv Kikhar [a‘ar Cion, ”Trg Sionskih vrata“, dok je na arapskom, kao i u engleskom prijevodu naziv trga En-nabi Daud, ”Trg proroka Davida.“ Isti naslov nose i vrata. Odakle sad prorok David?

Ponajprije, muslimani }e radije Davida nazi-

vati prorokom nego kraljem, iako u Bibliji nosi oba naslova. Kako se ova vrata povezuju s Davidom kad je njegov grad, njegov Jeruzalem bio ne{to dalje od ovog mjesta?

Upravo to ima veze s kr{}anskom i `idovskom tradicijom. Naime, kad su kri`ari osvojili Jeruzalem 1099. godine, obnovili su sveti{te uz Dvoranu Posljednje ve~ere, koja se nalazila na ovom bre`uljku koji se danas naziva Sion. U Novom zavjetu zapisan je jedan Petrov govor, nakon Isusova uskrsnu}a, u kojem on prepri~ava povijest Bo`je brige za svoj izabrani narod, pa me|u ostalima spominje i kralja Davida. I u tom trenutku, ka`e Petar: ”Praotac je David umro, pokopan je i eno mu me|u nama groba sve do dana{njeg dana.“ Kri`ari su to shvatili doslovno i zaklju~ili da Davidov grob mora biti negdje uz Dvoranu Posljednje ve~ere. A budu}i da su jo{ mislili i da je ovo starozavjetni Sion, razlog za takvo tuma~enje bio je jo{ ja~i.

Istu su tradiciju ubrzo prihvatili i @idovi, te ve} od srednjeg vijeka {tuju ovo mjesto kao Davidov grob. Stoga, do|ete li na brdo Sion, na}i }ete na tom mjestu malu sinagogu.

Unutar nje je i spomenik koji se naziva Davidovim grobom. Ka`em spomenik, jer nema govora da bi se ovdje moglo nalaziti i Davidovo tijelo. Tradicija je srednjovjekovna, a sli~ni se spomenici nalaze i uz neke druge ”grobove“ va`nih starozavjetnih likova, kao {to su Samuel i Mojsije.

Postoji, me|utim, ne{to starije u ovoj gra|evini. Iza spomenika Davidova groba nalazi se goli kameni zid s malim zaobljenjem, poput nekakve male apside. Iako to nije moglo biti arheolo{ki istra`eno, prema na~inu obrade kamena, ~ini se da je zid ovdje postojao u prvom stolje}u, a apsida je ne{to kasnije ugra|ena. O starosti ovoga zida svjedo~i i ono {to se mo`e vidjeti s njegove vanjske strane. Veliki kameni blokovi desno od prozora nesumnjivo potje~u iz prvog stolje}a.

foto: D. Tepert

foto: D. Tepert

Uskrs

23

Budu}i da je ve} prije bizantskog doba, zna~i prije 4. stolje}a, s ovim mjestom povezana tradicija Dvorane Posljednje ve~ere, velika je vjerojatnost da je ovaj zid dio gra|evine u kojoj je Isus sa svojim u~enicima proslavio svoju posljednju Pashu.

Evan|elja ka`u da je to bila ”gornja prostorija“, a ovdje, iznad sinagoge u kojoj je Davidov grob, nalazi se prostorija koju kr{}ani obilaze kao mjesto Posljednje ve~ere i silaska Duha Svetoga.

Iz ove, dakle, kr{}anske, pa potom i `idovske tradicije, izvedeno je arapsko ime Sionskih vrata. Zovu ih Davidovim vratima, jer vode prema sveti{tu Davidova groba.

Spomenuo sam kako se iznad sinagoge s Davidovim grobom nalazi i ona ”gornja prostorija“, kako je naziva Novi zavjet, u kojoj je Isus sa svojim u~enicima proslavio svoj posljednji Pesah, Posljednju ve~eru. Valja dodati jo{ koju rije~ upravo o toj gornjoj prostoriji {to je Crkva vidi kao prvu crkvu, mjesto na kojem su se i nakon Isusova uskrsnu}a okupljali u~enici, ovdje molili, raspravljali i jedni drugima pomagali.

O sveti{tu na tom mjestu govori ve} i sv.

Jeronim, a ~ini se da su se jo{ u njegovo doba ovdje okupljali kr{}ani `idovskog podrijetla, dok je bazilika Svetoga groba bila sredi{te kr{}ana gr~koga jezika. Tada je na ovom mjestu bila samo mala gra|evina.

Kada su, kojih stotinu godina kasnije, i ovo mjesto preuzeli Grci, oko Dvorane posljednje ve~ere izgradili su veliku baziliku. Od nje nije mnogo ostalo, jer su je 614. godine uni{tili Perzijanci. Jedan od rijetkih ostataka jest i stup {to sve vidi u zidu na katu zgrade.

Crkvu su ovdje ponovno izgradili kri`ari. ^ini se da je Dvorana posljednje ve~ere bila izvana naslonjena na tu crkvu, no o tome se arheolozi ne sla`u, a i nema ba{ mnogo osta-

24

foto: D. Tepert

Uskrs

taka. U 14. stolje}u, nakon {to su Svetom zemljom ponovno zavladali muslimani, na ovo mjesto dolaze franjevci i ubrzo postaju u ime pape ~uvarima svetih mjesta. ^ini se da je dana{nji oblik Dvorane posljednje ve~ere djelo upravo franjevaca. Naime, goti~ki kri`ni svod previ{e je razvijen, a da bi pripadao 11. i 12. stolje}u kad su ovdje bili kri`ari.

Franjevci nisu vi{e gradili veliku crkvu, a uz ovu je prostoriju ostala vezana samo uspomena na Posljednju ve~eru i na silazak Duha svetoga, dok su se u nekada{njoj bizantskoj velikoj crkvi spominjali i Marijina usnu}a, to jest trenutka kad je zavr{ila svoj zemaljski `ivot. Tek }e mnogo kasnije, krajem 19. i po~etkom 20. stolje}a, na prostoru {to ga je tako|er obuhva}ala ta ogromna bizantska bazilika biti izgra|ena crkva Marijina usnu}a.

Zemlji{te za ovu crkvu poklonio je turski sultan Abdul Hamid njema~kom caru Wilhelmu II. 1898. godine, prigodom njegova

foto: D. Tepert

Uskrs

posjeta Jeruzalemu. Car je dao izgraditi crkvu koja }e postati opatijom njema~kih benediktinaca, koji i danas uz nju `ive.

Franjevci su, pak, jo{ u 14. stolje}u uz Dvoranu posljednje ve~ere izgradili mali samostan koji je postao njihovim sredi{tem u Svetoj zemlji. Budu}i da su oni bili papini izaslanici, mo`e se re}i da je to bilo i sredi{te Katoli~ke Crkve u Jeruzalemu. Struktura samostana o~ita je na mjestu gdje je nekad bio samostanski klaustar. Ovdje je, primjerice, `ivio i sv. Nikola Taveli}.

Kad su 1517. Jeruzalem osvojili Turci, a Dvorana posljednje ve~ere sa samostanom ostala izvan zidina {to ih je dao izgraditi Sulejman Veli~anstveni, 20-tih godina 16. stolje}a Turci su franjevce istjerali iz ovoga samostana. Uto~i{te su im ponudili Armenci

~ija je ~etvrt ostala s nutarnje strane Sionskih vrata. Ovdje se nalazi crkvica i mali samostan u kojem su franjevci pre`ivjeli nekoliko godina sve dok, zalaganjem tada{njeg poglavara franjevaca u Svetoj zemlji, fra Bonifacija Drkolice, ina~e Dubrov~anina, nisu uspjeli kupiti prostor gdje se danas, u blizini Novih vrata, nalazi njihovo sjedi{te.

Nekoliko stolje}a kasnije vratili su se i na brdo Sion, kupiv{i 1920-tih u blizini Dvorane posljednje ve~ere prostor koji su lako pretvorili u samostan s kapelicom. Kapelica je tako mala da je, za razliku od obli`nje Dvorane posljednje ve~ere, od milja nazivaju Dvoranicom.

U blizini je i armenska crkva i samostan sv. Spasitelja. Crkva zapravo jo{ nije dovr{ena, iako se ve} prili~no dugo gradi. Uz ovu se crkvu ~uva i stup za kojega je Isus bio vezan kad je bi~evan. Jo{ jedan takav stup nalazi se u katoli~koj kapeli unutar bazilike Svetoga groba. Dok za onaj u katoli~koj kapeli postoji tradicija da je rije~ o bi~evanju {to ga je zapovijedio Pilat, ovaj bi se stup odnosio na bi~evanje {to ga je zapovijedio veliki sve}enik.

O tome nam ni{ta nije zapisano u Bibliji, no tradicija je izuzetno stara i se`e u same po~etke bizantskoga doba, u prvu polovicu 4. stolje}a.

Sionsko brdo tradicionalno je mjesto ukopa za sve kr{}ane. Tako odmah u nastavku armenskog groblja, svoje groblje imaju jeruzalemski franjevci. Nedaleko od crkve Marijina usnu}a nalazi se gr~ko pravoslavno groblje, a ne{to ni`e, na padinama Siona, nalaze se dva groblja jeruzalemske katoli~ke `upe. Na jednom od njih sahranjen je i poznati Schindler.

Dr. Darko Tepert, OFM

25

Uskrs BEZ SMRTI NEMA USKRSNU]A Krist uskrsnu od mrtvih, prvina usnulih!

Doista po ~ovjeku smrt, po ^ovjeku i uskrsnu}e od mrtvih!

1 Kor 15,20 -21

Uskrs! [to je Uskrs? Za{to Uskrs? Kako Uskrs?

Ova i jo{ mnoga pitanja name}u nam se dok razmi{ljamo o ovoj velikoj tajni.

Uskrs je temelj na{e vjere, on je doga|aj na kojem se temelji na{e spasenje. Po njemu se Krist proslavlja i potvr|uje svoje bo`ansko podrijetlo.

Cijeli Isusov ovozemaljski `ivot bio je usmjeren prema ovom doga|aju. Svojim nau~avanjem pripremao je i druge na ovaj doga|aj, no ljudima je to bilo nemogu}e razumjeti.

Iako je `ivio kao ~ovjek i bio nama jednak u svemu osim u grijehu, nije zaboravio ni svoje bo`ansko podrijetlo koje izra`ava nazivaju}i sebe “Ja jesam“ zbog ~ega ga nazivaju bogohuliteljem. Naime, ovim imenom sebe Bog naziva jo{ u Starom zavjetu kad se u goru}em grmu objavljuje Mojsiju (Izl 3,14).

Ono ozna~ava Bo`ju sveprisutnost u vremenu i prostoru. Naravno da je to ~ovjeku nemogu}e i samo Bogu mogu}e.

Svjestan nerazumijevanja i onoga {to ga ~eka, Isus navje{ta proslavu svoga bo`anstva rije~ima: “Kad uzdignete Sina ^ovje~jega, tada }ete upoznati da Ja jesam.“ (Iv 8,28).

Cijeli Stari zavjet je na neki na~in usmjeren prema i{~ekivanju Mesije, obe}anog jo{ u Edenu (Post 3,15), koji }e spasiti ~ovje~anstvo. No Izraelci ga ne zami{ljaju na ovaj na~in, na koji je Isus bio prisutan me|u njima, ve} ga o~ekuju kao politi~kog vo|u

26

koji }e revolucijom vratiti mir i pravdu u svijet. Zato ga ne prepoznaju.

I Isusovi najbli`i suradnici, apostoli, o~ekuju to isto. Zato mo`emo shvatiti njihovo nerazumijevanje Isusovih navje{taja vlastite muke i smrti, te do`ivljeno razo~aranje kad vide da je Isus uhi}en, optu`en i raspet na kri`u. Ovakva smrt bila je najsramotnija smrt u Izraelu. U o~ima u~enika sve je propalo.

No tek sad slijedi ono na {to ih je Isus pripremao. Proslava! O njoj Isus govori i na Posljednjoj ve~eri kad, obra}aju}i se Ocu, ka`e: “Ja sam tebe proslavio na zemlji, izvr{iv{i djelo koje si mi dao da u~inim. A sada, O~e, proslavi ti mene kod sebe samog slavom koju sam imao kod tebe prije nego postade svijet.“ (Iv 17,4-5).

Znao je da je cijena ljudskog otkupljenja i njegove proslave u njegovom potpunom poni{tenju koje nam i sv. Pavao svjedo~i u poslanici Filipljanima kad govori o Isusovom poistovje}ivanju s poniznim ~ovjekom, slugom, kako bi poslu{an Ocu do smrti na kri`u od Oca bio proslavljen (usp. Fil 2,6-11).

Iz svega ovoga vidimo da su smrt i uskrsnu}e usko povezani: bez smrti nema uskrsnu}a. Teolog Jean Galot govori kako “uskrsnu}e uklju~uje prijelaz iz smrtnog stanja u vi{i `ivot, jer je tijelo Duhom o`ivljeno za bo`anski `ivot.“ Od uskrslog Krista dolazi spasenje. Stoga sv. Pavao upravo u uskrsnu}u gleda Kristovu spasenjsku vrijednost i u~inkovitost za opro{tenje grijeha, jer ako

Krist nije uskrsnuo, uzalud je vjera na{a, jo{ smo u grijesima (usp. 1 Kor 15,17). O tome nam i Petar Lambardski govori: “Zapamtite da oboje, Kristova smrt i uskrsnu}e uni{tava na{e grijehe i oboje nas opravdava; no ipak nam Kristova smrt zna~i smrt staroga `ivota, i u samom je uskrsnu}u ozna~en novi `ivot, koji po~inje opravdanjem i svr{ava se besmrtno{}u.“ Isus je znao da za na{e spasenje mora podnijeti muku. Sv. Augustin ka`e: “U njegovoj predanosti u smrt odjekuje grijeh, a u uskrsnu}u pravednost.“ Kad mi o tome razmi{ljamo, mo`da mislimo da to i nije bilo potrebno, pa morao je postojati neki lak{i na~in.

Ali ne! Ovo je bio naju~inkovitiji na~in da nam ujedno poka`e kakvi smo mi ljudi zapravo i koliko nam je to spasenje uistinu potrebno.

Svi se mi ponekad pla{imo smrti jer ne znamo kako }e ona izgledati. A kako je tek bilo Isusu koji je jako dobro znao kako }e mu biti. Zato kaplje znoja u Getsemanskom vrtu nisu samo neka knji`evna figura da se do~ara teatralnost trenutka, ve} stvarno stanje njegove psihe koja je pod tolikim pritiskom da dolazi do pucanja kapilara {to se pokazuje krvavim znojenjem. Svjestan je da muku mora podnijeti kao ~ovjek, u svoj okrutnosti ljudske zlo}e.

No zna da to nije kraj ve} po~etak onoga zbog ~ega je do{ao me|u nas ljude, a to je spasenje. Zato vidimo da je uskrsnu}e zapravo dovr{enje smrti i njena kona~na svrha.

U Kristovoj muci, smrti i uskrsnu}u pronalazi svoj puni smisao i svaka na{a patnja.

I mi toliko puta u `ivotu mislimo da je sve izgubljeno, da ni{ta nema smisla i poput Isusa u Getsemanskom vrtu molimo da nas mimoi|e ova ~a{a (Mt 26,39). U takvim trenutcima va`no je imati na umu da je Isusova

foto: M. Ki{

Uskrs

proslava do{la nakon podnesenih muka i nevolja kroz koje je morao pro}i. Ako je On, koji je Bog i bez grijeha, sve to morao pro}i, tko smo mi, slabi i grje{ni ljudi, da tra`imo neka nas to mimoi|e! Sve su to samo ku{nje koje nam Gospodin pripu{ta kako bi nas oslobodio svega onoga {to nije On i {to nije od Njega te nas tako u~inio {to sli~nijima sebi.

Samo tako zavrijedit }emo da na kraju svojih dana ~ujemo one rije~i: “Valja{, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim }u te postaviti! U|i u radost Gospodara svoga!“ (Mt 25,21).

Stoga, radujmo se u Gospodinu koji nam je pokazao najizvrsniji put do slave u vje~nosti. Puni pouzdanja u Onoga koji je tim putem pro{ao prije nas, kora~ajmo hrabro naprijed kroz sve {to nam `ivot nosi, sigurni da nas On vodi. s. M. Tea

27

Uskrs oraci uobi~ajeni. Stopa u stopu. Utabani put.

Provjereni put. Poznati put. Put je mnogih.

Mo`da putovi najpouzdaniji i najneopasniji, ali nijedan bez zapreke ili rup~age.

Iskoraknuti s puta uobi~ajenosti rijetkost je hrabrih. Onih koji su progonjeni svojim mislima i ~ine ono {to im nimalo ne ide u vlastitu korist.

Onih koji prkose prilikama, `rtvuju i zaboravljaju sebe zbog drugih. Put zapo~inju korakom, korakom prema naprijed u nepoznato. Ostavljaju poznato i odvajaju se od drugih mogu}nosti kako bi ostvarili onu koja vodi tamo kamo `ele sti}i.

Ne ~ekaju da okolnosti postanu savr{ene. Jer nikad to ne}e ni biti. Ne poznaju neodlu~nost, ~ekanje i oklijevanje. Idu do `eljenog odredi{ta ne silaze}i na zaobilaznice. Suo~eni s izazovom tra`e rje{enje, a ne izlaz. Krenuli su na put u razli~itim vremenima i stigli na cilj. Povijest, a i sada{njost prokazuje nam ih. Jer jednostavno bili su i jesu velikani duha.

Jesu li pri tom posustajali ili pak odustajali?

Jesu li prolazili svojevrsni kri`ni put? S ~ime su se susretali? Jesu li odlo`ili o~ekivanja drugih i zauzeli posebnu dinamiku puta? [to ih je ili tko naveo na taj “druga~iji” put? Jesu li na samom po~etku vidjeli ve} i njegovo odredi{te?

Iskustvo nam govori da se u `ivotnom hodu nailazi na razli~ite zapreke. Nitko ih nije li{en, jer one su sastavni dio ~ovjekove ranjene naravi.

Presudno je pitanje zna li se ~ovjek s njima suo~avati na ispravan na~in.

Za{to taj put ne bio za tebe i mene avantura koja slijedi putovanje {to ga je Bog uspostavio i odvija se pod znakom “nepredvi|enog”. Puta gdje nisu dopu{tene stanke, udobnosti i kompromisi. Gdje je zabranjeno trajno se smjestiti.

Jer kad se `ivot zaustavi na putu tada vodi brigu o logi~nosti zdravog razuma, popu{ta diplomatskoj takti~nosti, uklanja znakove rizika, pru`a ruku da dobije povlastice, tra`i naknadu. Takav put slijedio je upute: skreni desno, pa lijevo, u|i u kru`ni tok, potom ravno, pa opet desno…Da, svi smo na putu, samo je va`no zapitati se jesmo li na pravom putu.

28

foto: M. Ki{ - detalj retabla glavnog oltara sisa~ke Katedrale

PUT I UZPUT K

Prisje}am se ovdje apostola Tome koji tra`i poja{njenje od Isusa rekav{i mu: “Gospodine, ne znamo kamo odlazi{. Kako onda mo`emo put znati?” Toma tra`i jasno}u. Najradije bi pred sobom imao zemljopisnu kartu sa ucrtanim to~kama kretanja. Isus mu odgovara: “Ja sam Put, Istina i @ivot”. Isus je put koji kroz istinu vodi u `ivot. Isus se predstavlja putom ne putokazom. Jedinim putom spasa. A nama se danas nude razni putovi mo}nika koji kreiraju na{e svjetonazore, zakone, kulturu…kako bi udarali po samoj ~ovjekovoj sr`i i pri tom isklju~ili njegovu du{u. Ako smo i zalutali, vratimo se na Put. Ako nam se ~ini da su duhovi potamnili, uklonimo ih svjetlom Istine. Ako je zavladala smrt, u~inimo da @ivot pobje|uje.

Vjerujemo li tom smislenom i svrsishodnom putu? Jesmo li spremni i}i putem Getsemanija, Golgote i Groba? Cilj je tom putu Uskrsnu}e.

Povedimo i druge sa sobom. U~inimo iskorak! mm

Uskrs PASHA

P

odrijetlo blagdana Pashe nije sasvim jasno. Sama rije~ pasha je aramejska, dok je hebrejski oblik pesah. Biblijski pisci Starog zavjeta povezuju zna~enje te rije~i s glagolom pasah, {to zna~i prolaziti. Blagdan Pashe vjerojatno je bio prvotno pastirski blagdan i postojao je prije Mojsija. Pastiri su na taj dan prinosili Bogu `rtvu prvijenaca svojih stada da bi isprosili za{titu za svoja stada. U VII. stolje}u prije Krista deuteronomska predaja (sve}eni~ka predaja) je tome blagdanu dala povijesnospasenjsko i teolo{ko zna~enje te je on postao spomen-dan izlaska i oslobo|enja Izraelaca iz egipatskog ropstva.

Kako je u ono vrijeme sav kult bio usredoto~en na Jeruzalem svi su bili obvezni na dan Pashe do}i u Jeruzalem i u hramu prinijeti pashalnu `rtvu. Blagdan se slavio tijekom tjedan dana, a najva`niji je bio prvi dan, 14. nisan kad se u malim skupinama od 10 do 20 osoba slavila pashalna ve~era. Tako je i Isus uo~i svoje muke do{ao sa svojim u~enicima u Jeruzalem blagovati Pashu.

Vrijeme kada je Isus blagovao Pashu nije posve jasno.Prema sv. Ivanu Isus je blagovao

posljednju ve~eru na dan uo~i Pashe, dok je prema sinopticima (Evan|elja po Mk, Mt i Lk) posljednja ve~era bila na sam blagdan.

Ivan prikazuje Isusa kao Pashalnoga Jaganjca koji umire u vrijeme kada se u hramu kolju pashalni jaganjci. No, on ne navodi vrijeme tog doga|aja, nego `eli Isusa prikazati kao onoga koji je Kruh `ivota. Kod sinoptika se jasnije vidi veza izme|u ustanove euharistije i `rtve na kri`u. Va`no je da ustanovu euharistije i Isusovu `rtvu na kri`u pove`emo u jedan ~in predanja i do`ivimo je kao potpuno ispunjenje blagovanja pashalnoga janjeta koje je @idove oslobodilo od egipatskog ropstva. Tada }emo mo}i sna`nije do`ivjeti puninu vrijednosti Isusove `rtve koja nas je oslobodila od najgoreg ropstva: Sotone, grijeha, zla i smrti. Na{e duhovno oslobo|enje pla}eno je najve}om cijenom: `ivotom i smr}u Sina Bo`jega. Sam Isus jasno govori: “Ovo je tijelo moje koje se predaje za vas...

Ovo je krv moja koja se prolijeva za otpu{tenje grijeha“.

Apostoli pitaju Isusa gdje `eli da priprave pashalnu ve~eru. On je doma}in i kao takav

Ovog Uskrsa osluhnimo i mi Kristovu poruku za nas. Vratimo se u Galileju, u trenutke prvoga susreta s Isusom, kad nam je du{a kliktala od radosti i odu{evljenja.

Otvorimo ponovno vrata djelovanju Duha Svetoga da njegovim poticajima ruke srca punimo neprolaznim blagom. Ovih svetih dana obnovimo svoju ljubav Kristu Gospodinu, a njegov presveti lik neka novim svjetlom zasja u na{oj du{i. S tim `eljama radostan i blagoslovljen Uskrs te obilje darova Duha Svetoga kako bi trajno i neustra{ivo kora~ali za njim i prolazili svijetom ~ine~i dobro `ele i molitvom su s vama. Va{e sestre milosrdnice.

29

Uskrs On vodi obrede koji vi{e ne}e biti znak, simbol, sje}anje, nego stvarnost koju je `idovska pashalna ve~era ozna~avala, simbolizirala, koja je bila njezin smisao iprema kojoj je te`ila.

Kod umna`anja kruha apostoli su, potaknuti Isusovim rije~ima, pripremili narod i poslu`ivali ga. Kod pripreme najve}eg ~uda, kad Isus `eli nahraniti cijeli svijet kruhom vje~noga `ivota, apostoli imaju isti zadatak: pripremit dvoranu gdje }e se to zbiti. “Gdje ho}e{ da je pripravimo...?“ To }e biti njihov zadatak kroz cijelu povijest Crkve: brinuti se, pripremati i dvorane i narod da se Euharistija {to dostojnije i korisnije slavi.

Isus zna gdje je to mjesto, kako je spremljeno...On zna sve {to }e se zbiti. Ni{ta ga nije iznenadilo. Svjestan je svega i svjesno prihva}a budu}e doga|aje. On `eli da i njegovi u~enici svjesno prihva}aju `rtvovanje sebe za druge, da se svjesno opredjeljuju za potpuno predanje, da ~esto na to misle, da se `rtvuju, da umiru sebi i da `ive za druge.

O takvom predanju kroz povijest svjedo~e mnogi mu{karci, ali i `ene, koji su poput prvih Isusovih u~enika, ostaviv{i sve po{li za Isusom.

“Vru}e sam `elio da blagujem s vama ovu pashalnu ve~eru...“. Njegova ljubav prema ~ovjeku dovela ga je na ovu zemlju, k nama.

Ljubav ga tjera da se dade nama i za nas.

Ljubav je u Njegovu srcu ja~a od svega onoga {to }e morati pretrpjeti. Ljubav ga je natjerala da u~ini ono radi ~ega su ga ljudi obukli u lu|a~ku haljinu. Nema li svaka prava ljubav iste osobine? Nismo li svi iskusili da ne ljubimo pravo i ne ljubimo dovoljno, ako nismo spremni da nas ljudi zbog djela ljubavi smatraju smje{nima, naivnima i glupima.

30

Isus je odabrao sve~anu, ukra{enu dvoranu:“ On }a vam na katu pokazati veliku dvoranu...“. Unutra{nji sve~ani trenutak iziskuje odgovaraju}i vanjski ambijent. Zbog toga su vjernici kroz povijest upotrebljavali sve svoje umjetni~ke talente da podignu veli~anstvene crkve, da ih uzdr`avaju, da ih neprestano ukra{avaju. Zbog toga su s po{tovanjem ulazili u njih, pazili na njihovu ~isto}u, ukra{avali ih cvije}em i drugim ukrasima. Po{tivanje koje iskazujemo svetim mjestima proizlazi iz na{eg unutra{njeg do`ivljavanja veli~ine susreta s Bogom i `elje da taj susret bude iznad svih drugih vrednota i do`ivljaja.

Danas kada je ljestvica vrednota poreme}ena te{ko je ~ovjeku dana{njice shvatiti rasko{ liturgijskog slavlja. ^ovjek koji u euharistiji ne susre}e `ivoga Boga, pod prilikama kruha i vina ne prima uskrsloga Krista ne mo`e biti dionikom milosti ve} je samo nijemi promatra~ koji ne razumije, koji kritizira i osu|uje dok se pred njim doga|a najve}e ~udo ljubavi u povijesti ~ovje~anstva. s. Karla Ivan~i}

Sve}eni~ka godina SVE]ENI^KA GODINA U RIMU

foto: A. Sente

S

ve}eni{tvo je ljubav srca Isusova! Ovim rije~ima sveti `upnik ar{ki Ivan Maria Vianney opisao je nedoku~ivu tajnu sve}eni{tva koje se rodilo u dvorani posljednje ve~ere. Spominju}i se 150-ete obljetnice smrti ovog velikog sveca i za{titnika svih `upnika, papa Benedikt XVI. proglasio je 19.lipnja 2009. sve}eni~ku godinu koja }e trajati do istog datuma ove godine. Sveti Otac tom godinom `eli potaknuti sve sve}enike da zastanu pred neprocijenjivim darom kojeg su primili sve}eni~kim re|enjem. @ivot u vremenu dubokih promjena i sna`nih ritmova pogoduje relativiziranju temeljnih vrednota.

Biti nasljedovatelj Isusa Krista zna~i plivati protiv struj창 koje `ele zamutiti istinu i tako dovesti u pitanje identitet i poslanje sve}enika u ovom svijetu. Kako je mogu}e oduprijeti se naletu sna`nih struja? Kao vrsni ~itatelj znakova vremena, Sveti Otac u pismu upu}enom povodom sve}eni~ke godine poti~e sve}enike na sna`niju unutra{nju obnovu i sjajniji primjer evan|eoskog `ivota u dana{njem svijetu. Kako?

Kao glavni protagonist sve}eni~ke godine Papa razli~itim gestama, susretima i katehezama nastoji odgovoriti na ovo pitanje. U narednim recima `elim istaknuti tek jedan od divnih i dirljivih odgovora koje je Sveti Otac uputio povodom tradicionalnog godi{njeg posjeta na{oj lateranskoj bogosloviji 12. velja~e ove godine. Papa je u kontekstu sve}eni~ke godine meditirao nad 15. poglavljem Ivanova evan|elja (posebice Iv 15,917). Zapo~eo je meditaciju Isusovim pozivom: Ostanite u mojoj ljubavi. Ova stvarnost jest idealno oslikana u prispodobi o trsu i lozi. Biti u zajedni{tvu s Bogom zna~i dono-

siti rod. Rod je ljubav. Bog ljubi i `eli biti ljubljen. Povezanost trsa i loze ra|a plodom koje daje dobro vino koje u Starom zavjetu biva preto~eno u radost. Me|utim, konkretna povijest jest povijest nevjernosti. ^ovjek je sklon povu}i se u sama sebe: `eli biti svoj, `eli imati Boga za sebe, `eli imati svijet za sebe... To je razlog da starozavjetni Bo`ji vinograd, izraelski narod, postaje meta grabe`ljivaca koji }e ga pretvoriti u pustinju. Ali Bog ne odustaje, Bog nalazi novi na~in kako do}i do plodova ljubavi: Bog postaje ~ovjekom. On sam postaje trs i taj trs postaje neuni{tiv. Novi Bo`ji narod ne mo`e vi{e biti uni{ten jer Bog je do{ao i zasadio se u njemu.

Njegov sin Isus poziva nas na zajedni{tvo s njim, poziva nas da ostanemo u njegovoj ljubavi daju}i nam svoj kruh i svoje vino.

Tako njegova krv, postaje na{a krv i mi postajemo novi ljudi. Ja sam trs, vi loze, ka`e Isus. Ostanite: ostati u toj velikoj tajni put je u novu povijest, povijest radosti u koju dana{nje ~ovje~anstvo `eli biti predvo|eno sve}enicima koji su zaljubljeni u osobu Isusa Krista.

31

Sve}eni~ka godina vr{e zapovijed, ve} prijatelji koji poznaju, koji su povezani istom ljubavlju. Ovo je nevi|ena novost ljudske povijesti: u licu Isusovu mi vidimo Boga, Boga koji nam se objavio. To nije onaj daleki i skriveni Bog prirodnih religijâ i filozofâ. Unato~ tom velikom daru – konstantirao je Papa – mnogi `ive daleko od Krista. Ne vjeruju u njegovu svemo}. Razlog toj nevjeri jest prisutnost zla u svijetu koje je naizgled izvan Bo`jeg dohvata.

Ali nije tome tako! S lica raspetog Krista odsjeva Bog u svojoj svemo}i. Dok je za nas ljude mo} povezana s mogu}no{}u uni{tavanja, ~injenja zla, za Boga je suprotno, on ljubi sve do patnje. To nije nekakav mit o ljubavi, to je istinska i svemo}na ljubav kojoj se mo`emo povjeriti. Tko je dotaknuo ovu tajnu Bo`je ljubavi, Boga koji se objavio, Boga koji je razdro hramski zastor i pokazao

foto: A. Sente

Nakon prvog, Sveti Otac nastavio je razmatranje drugim Isusovim pozivom: Vr{ite moje zapovijedi. Naglasio je kako vr{iti dolazi u drugi plan, prvi je ostati. Sam Bog nam je ve} dao svoj plod, ljubav. Nismo mi oni koji moramo proizvesti veliki rod. Bog ne stavlja pred nas jo{ jednu zapovijed te`u od drugih, ve} nas poziva da djelujemo kao novi ljudi, s novim identitetom koji proizlazi iz zajedni{tva s njim. Nismo pozvani vr{iti neki izvanjski i zamaraju}i zakon, nego djelovati u ljubavi. Na{e djelovanje treba postati svjedo~anstvo na{e ukorijenjenosti u Isusa.

Bez Isusa ono postaje sterilno.

Sveti Otac nastavio je promi{ljati nad Isusovim rje~ima: Vi{e vas ne zovem slugama jer sluga ne zna {to radi njegov gospodar; vas sam nazvao prijateljima jer vam priop}ih sve {to sam ~uo od Oca svoga. Ne vi{e sluge koje

32

Sve}eni~ka godina u molitvi, pobudilo je u u~enicima `elju da i oni sami `ive isto iskustvo. Primjer gorljiva sve}enika ne mo`e ne odu{eviti mnoge, a osobito mlade koje Gospodin poziva da ga nasljeduju u sve}eni~kom i redovni~kom `ivotu. Sve}enik koji svakodnevno kroz `arku molitvu prigiba svoju glavu na Isusove grudi kako bi ~uo {apat njegova Srca, postaje vjesnik nade i graditelj novoga svijeta. Na to nas poti~e Duh Sveti po ovoj sve}eni~koj godini.

Danas kada toliki tr~e za priznanjima i karijerom, na{ veliki Papa stavlja za uzor nama sve}enicima priprostog @upnika koji je postao velik zbog svoje malenosti i dubokog pouzdanja u Isusa. Valja nam uvijek iznova usmjeriti srca dvorani posljednje ve~ere u kojoj je izvor na{eg poslanja i tako apostolskim `arom donositi svijetu Isusa bez kojeg bi ovaj izgubio istinski smisao i `ivotni okus.

Ivan Grbe{i}

foto: A. Sente

nam svoje lice, taj je na{ao izvor nepresu{ne radosti. Taj ne mo`e ne po}i u susret bra}i i sestrama prenjeti im svoju radost i zasaditi ju u njihove `ivote. Ovo je radost sve}eni~kog slu`enja koja vodi sve}enika do istinske spremnosti na `rtvu u slu`enju bra}i i sestrama po primjeru Isusa Krista koji se od svoje slave spustio do na{e bijede kako bi nam pomogao da donosimo istinski rod ljubavi. Onaj tko je sve svoje blago prona{ao u Isusu, nema {to izgubiti. On trajno dobiva odgovaraju}i na duboku `elju Isusova srca: Postavih vas da idete i rod donosite.

Ovim `elim privesti kraju bogato razmatranje Svetog Oca koji nas je i ovog puta odu{evio svojom jednostavno{}u i dubokom uronjenosti u osobu Isusa Krista i otajstvo sve}eni{tva. Zlatna nit koja se provla~i kroz sva njegova razmatranja o sve}eni{tvu jest svjedo~anstvo. Ljudi dana{njeg vremena `ele vidjeti u sve}eniku Isusovog prijatelja, ~ovjeka molitve. Isusovo zajedni{tvo s Ocem

33

^estitka starijima Dragi na{i, pritisnuti teretom godina, `upljani neka Vam Bla`ena Djevica Marija, Majka Kristova i na{a Majka, pomogne u no{enju `ivotnih kri`eva koja priti{}u Va{a stara i nemo}na ramena, neka ubla`i Va{e du{evne i tjelesne boli kako biste srca punog ljubavi do~ekali uskrsnu}e Gospodina na{ega Spasitelja i Otkupitelja.

I neka u Va{a srca unese duh ljubavi, blagosti, trpljenja i mira novo Uskrsno vrijeme.

Sretan i blagoslovljen Uskrs `eli Vam skupina Katedralne `upe Uzvi{enja svetoga Kri`a za obilazak starijih osoba, pre~. Alozije, `upnik u miru, katedralni kapelan vl~. Mladen i katedralni `upnik vl~. Antun

Anica Potkonjak

4. travnja: Maca Leskovar, Smiljana Vugi}; 5. travnja: Marija Berna{, Milka Ma`uran, Barbara [tajduhar; 6. travnja: Ana Manislovi}; 8. travnja: Antun Antol~i}, Ivan Cavri}, Katica Mladenovi}, Ivan Sinov~i}, \ur|a Zamboni; 9. travnja: [ime Frkovi}; 12. travnja: Konstantin Gazibara; 14. travnja: [tefanija Grbac; 16. travnja: Domagoj Bili}, Luka Kisi}, An|a Dujmenovi}; 17. travnja: Rudolf Dra`enovi}, Mato Putri}, Jelica Drni}; 18. travnja: Alojz Heinelt;

34

19. travnja: [tefanija Bambura~, Marija Gazibara; 22. travnja: Marija @akman, Dragica Toma{ko, \ur|ica Miokovi}, Stjepan Serti}; 23. travnja: Stjepan Posilovi}; 24. travnja: Kata Bla`evi}, Vera Matacin; 25. travnja: Mladen Bonjekovi}, Nada Jai}; 26. travnja: Marija Mio~, Ljerka Rup~i}; 27. travnja: Olga Tur~i}, Mara Marinovi}; 28. travnja: Nada Petri~i}, Nada Balenovi}, [tefica Strineka; 30. travnja: Marica Basari}; 1. svibnja: Katica Abramovi}, Bogdan Lju{tina, Sofija Bori}; 2. svibnja: Ivan Koren;

^estitka starijima 20. svibnja: Alojzija Bartoli}; 22. svibnja: Mandica Mari}; 24. svibnja: Slavica Musi}; Ljubica Kraus; 25. svibnja: Jelica @estoki, Katarina Gobac; 26. svibnja: Ljubica Bogdanovi}; 27. svibnja: Antun Bursik; 28. svibnja: Ivan Perkovi}, Mirjana Ple{a, Mira Podubski; 29. svibnja: Alojz Sever, Ana Ten{ek; 31. svibnja: Nada Jakovac, Ivan Dumbovi}; 3. lipnja: Mira [imac, Dnjepar Devi}; 4. lipnja: Maca Leskovar, Smiljana Vugi};

foto: M. Ki{

3. svibnja: Katica Pi{kor, Katica Po`gaj; 5. svibnja: Nada Vrane{evi}, Kata Matagi}; 6. svibnja: Stjepan Cvjeti~anin; 7. svibnja: Ana Krajcar, Marica Mijatovi}; 8. svibnja: Zrinka Mio~-Pavi~i}, Ante Andri}; 10. svibnja: Danica Martini}; 12. svibnja: Amin Leti}; 16. svibnja: Radojka Lafter; 17. svibnja: Nada Ga{parac, Ljerka O`ani}; 18. svibnja: Bla`enka Vrta~nik, Ana Ore{kovi}; 19. svibnja: Mila Zadrovi}, Katica Galijan;

35

^estitka kr{tenima/vjen~anima Kr{teni 1. Ivan [varc, sin Marina i Tatjane r. Nova~ki, r. 7.8.2009., kr. 12.12.2009.

2. Nikola Palju{i, sin Roberta i Antonije r.

Pej~inovi}, r. 21.11.2009., kr. 20.12.2009.

3. Marko Frkovi}, sin [ime i Ru`e r. Agati}, r. 24.6.2009., kr. 20.12.2009.

4. Jan Biljak, sin Ivana i Vanje r. Radi{i}, r.

3.8.2009., kr. 14.2.2010.

36

5. Elena Klari}, k}i Vitomira i Anite r. Sever, r.3.10.2009. kr. 14.2.2010.

6. Lucija Culjaga, k}i Tomislava i Marijane r. Mihalic, r. 19.12.2009. kr. 14.3.2010.

7. Jerko Radi}, sin @eljka i Anite r. [tajduhar, r. 10.9.2009. kr. 14.3.2010.

8. Ivan Pave{i}, sin Damira i Marijane r.

Grguri}, r. 17.11.2009. kr. 21.3.2010.

Iz `ivota crkve PREMINUO ZADARSKI NADBISKUP IVAN PREN\A

U

jutro, u ponedjeljak 25. sije~nja 2010. u Zagrebu je iznenada preminuo zadarski nadbiskup Ivan Pren|a. Ve~er prije doputovao je kako bi sudjelovao na zasjedanju Hrvatske biskupske konferencije. Umro je u 71. godini `ivota, 46. godini sve}eni{tva i 20. godini biskupstva. Nadbiskup Pren|a ro|en je 31. prosinca 1939. godine u Zemuniku Gornjem. Nadbiskupsku klasi~nu gimnaziju zavr{io je u Zadru. Katoli~ki bogoslovni fakultet poha|ao je u Zagrebu te je 1967. postigao licencijat iz teologije. Zare|en je za sve}enika 29. lipnja 1964. godine u Zadru.

Od 1964. do 1968. bio je `upnik u [kabrnji, Nadinu i Smil~i}u; od 1968. do 1970. duhovnik u Nadbiskupskom sjemeni{tu “Zmajevi}� u Zadru; od 1970. do 1992. ravnatelj toga sjemeni{ta; od 1970. do 1972. kateheta mladih u Zadru; od 1981. do 1990. dopisnik Glasa Koncila; od 1970. do 1992. voditelj odjela za zvanja u Zadarskoj nadbiskupiji.

Nadbiskupom koadjutorom imenovao ga je 29. o`ujka 1990. godine Papa Ivan Pavao II., a biskupsko re|enje slavljeno je 9. lipnja

te godine u zadarskoj katedrali.

Slu`bu nadbiskupa Zadarske nadbiskupije preuzeo je 2. velja~e 1996. godine. U Hrvatskoj biskupskoj konferenciji obna{ao je mnoge slu`be, a trenuta~no je vr{io slu`bu predsjednika Vije}a HBK za kler i bio ~lan Mje{ovite komisije Hrvatske biskupske konferencije, Hrvatske konferencije vi{ih redovni~kih poglavara i Hrvatske unije vi{ih redovni~kih poglavarica.

U petak su lijes s tijelom blagopokojnog zadarskog nadbiskupa Ivana Pren|e do~ekala u jutarnjim satima ispred zadarske katedrale sv. Sto{ije rodbina, sve}enici, bogoslovi, sjemeni{tarci, redovnice i brojan puk. Obred je predvodio don Sre}ko Frka Pete{i}, kanonik Stolnog kaptola sv. Sto{ije.

U ve~ernjim satima, vjernici su ispunili zadarsku prvostolnicu u kojoj je sve~anu ve~ernju molitvu i bdjenje povodom smrti zadarskog nadbiskupa Ivana Pren|e u zajedni{tvu s vi{e desetaka sve}enika i banjalu~kim biskupom Franjom Komaricom predvodio vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Pulji}.

Nadbiskup Pren|a pokopan je 30. sije~nja u grobnici zadarskih nadbiskupa u katedrali Sv. Sto{ije u Zadru. Misu zadu{nicu i sprovodne obrede predvodio je zagreba~ki nad-

37

Iz `ivota crkve biskup kardinal Josip Bozani}. Na euharistijskom slavlju koncelebrirali su apostolski nuncij u Hrvatskoj nadbiskup Mario Roberto Cassari, predsjednik Hrvatske biskupske konferencije nadbiskup Marin Sraki}, predsjednik BK BiH kardinal Vinko Pulji}, ~etrdesetak biskupa iz Hrvatske, BiH i susjednih zemalja te tristotinjak sve}enika. “Danas nas je nad-

biskup Ivan Pren|a mrtav okupio ovdje u svojoj dragoj katedrali Sv. Sto{ije. Do{li smo no{eni mnogim osje}ajima i velikom ljubavlju zahvaliti Bogu, moliti i suosje}ati�, rekao je u homiliji kardinal Bozani}.

Zoran Crljenica

MONS. @ELIMIR PULJI] NOVI ZADARSKI NADBISKUP

P

apa Benedikta XVI. imenovao je dosada{njeg dubrova~kog biskupa mons. @ elimira Pulji}a 113. pastirom u 17 stolje}a Zadarske Crkve. Vijest je objavio apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj mons. Mario Roberto Cassari.

Mons. @elimir Pulji} ro|en je 7. o`ujka 1947. g. u mjestu Kamena u Mostarsko-duvanjskoj biskupiji u BiH. Zavr{io je dijecezansku gimnaziju u Dubrovniku, a teologiju je studirao u Splitu i Rimu. U Rimu je postigao licencijat iz pastoralne teologije na Lateranskom sveu~ili{tu i doktorat iz psihologije na Papinskom salezijanskom sveu~ili{tu. Za sve}enika Mostarsko-duvanjske biskupije zare|en je 24. o`ujka 1974. g. u Rimu. Po zavr{etku studija na Bogosloviji u Sarajevu bio je prefekt (1978.-1980.), prefekt studija (1980.-1985.) i rektor (1985.-1988.). Sveti

38

Otac Ivan Pavao II. imenovao ga je dubrova~kim biskupom 7. prosinca 1989. g.

Za biskupa je zare|en u Dubrovniku 14. sije~nja 1990. g. otkad je i preuzeo tu slu`bu i obna{ao ju do imenovanja zadarskim nadbiskupom.

Zoran Crljenica

Iz povijesti BLA@ENI ALOJZIJE I SISAK U PRIGODI 50. OBLJETNICE SMRTI

P

sisa~kim krajem, s podru~jem danas obnovljene Sisa~ke biskupije. Prvi njegov dolazak u Sisak bio je 1932. godine. Te godine, od 13. do 15. kolovoza, u Sisku je odr`an veli~anstveni pokrajinski euharistijski kongres.

Pokrovitelj kongresa je bio zagreba~ki nadbiskup Antun Bauer sa {ibenskim biskupom Jerolimom Miletom i zagreba~kim pomo}nim biskupom Dominikom Premu{em. Ali je kod oltara, u parku kraj crkve, po onda{njim crkvenim propisima, bio nazo~an i ceremonijar, a to je bio sve}enik, tek s dvije godine sve}eni~kog sta`a – Alojzije Stepinac.

foto: M. Ki{

edeset godina nas dijeli od bla`ene i svete mu~eni~ke smrti bla`enoga Alojzija Stepinca. Dok se je {irom svijeta, od Zagreba do Kra{i}a i Rima obilje`avala ova zna~ajna obljetnica, ni Sisak i Sisa~ka biskupija nisu tu zaostale. U Buda{evu, u `upi Bla`enoga Alojzija, na sam bla`enikov blagdan, 10. velja~e, sve~ano misno slavlje je predvodio i nadahnuto o sveta~kom i mu~eni~kom liku bla`enika govorio mons. Vlado Ko{i}, biskup upravo obnovljene Sisa~ke biskupije.

Dozovimo si u pamet, prigodom ove drage obljetnice, koliko je bla`eni Alojzije za zemaljskog `ivota bio povezan sa Siskom i

39

Iz povijesti Izme|u 1935. i 1940., kao nadbiskup koadjutor i kao nadbiskup, Alojzije Stepinac je dijelio Svetu potvrdu u Sisku i okolici. U Sisku, gdje je tada bilo 1832 krizmanika, Svetu potvrdu je dijelio 13. listopada 1935. godine zajedno s pomo}nim zagreba~kim biskupom Franjom Salis Seewisom. Stepinac je u Sisak stigao dan prije vlakom. Na kolodvoru mu je prire|en sve~ani do~ek i brojna pratnja do crkve. A u ve~er je njemu u ~ast od`ana sve~ana bakljada. U rujnu 1936.

Svetu potvrdu je dijelio na Banovini: 23. u Vidu{evcu, 25. u Glini, 26. u Solini i 27. u Gorama. U Kutini je dijelio Svetu potvrdu 1940. godine. U svim navedenim `upama je obavio i kanonsku vizitaciju. Po~etkom kolovoza 1935. godine obi{ao je neke `upe na Banovini, me|u njima Glinu, Vidu{evac i Bu~icu, gdje je 4. kolovoza slavio misu, propovijedao i blagoslovio barjak Dru{tva Presv Srca Isusova.

Godine 1938., 14. i 15. kolovoza, odr`an je pokrajinski euharistijski kongres u Petrinji, ~iji je pokrovitelj bio nadbiskup Stepinac.

Sve~ani do~ek je bio dan prije uz slavoluk kod mosta i kapele sv. Ivana. Zvonila su sva petrinjska zvona, pa i na pravoslavnoj crkvi, a mu`ari su gruvali s obli`njeg brda. Prvi dan kongresa je bio bogat duhovnim sadr`ajima, pa i koncertom, na kojem je nastupila i sisa~ka Sveta Cecilija. Na sam blagdan Velike Gospe, iz Siska je u 6 sati u jutro krenula velika procesija na kongres u Petrinju. Kod prve sve~ane mise u 8 sati pjevao je sisa~ki crkveni pjeva~ki zbor Sveta Cecilija.

U vrijeme Drugog svjetskog rata nadbiskup Stepinac se mnogo zauzimao za progonjene pa i na ovom Sisa~ko-banovinskom podru~ju. Njema~ka vojska je u lipnju 1941. u Sisku osnovala logor, u koji je dopremila i 75 slovenskih obitelji. Nadbiskup je uputio pismo svim `upama da se zauzmu za bra}u Slovence. Si{~ani su poslu{ali svoga nadbiskupa, pa je koncem listopada logor bio

40

prazan, a slovenske obitelji su bile zbinute kod sisa~kih obitelji.

Pored Slovenaca, nadbiskup se posebno zauzimao i za progonjene Srbe na Banovini.

Na upozorenje glinskog `upnika Franje @u`eka, i nadbiskupovim zauzimanjem spa{eno je iz glinskog zatvora 150 `ena Srpkinja.

Na upozorenje sunjskog `upnika Augustina Kralja, 16. listopada 1942., da je oko 2.000 Srba iz Crkvenog Boka i susjednih sela odvedeno u jasenova~ki logor, nadbiskup se za njih zauzeo i oni su za desetak dana svi pu{etni iz logora ku}i. Ovu istinu nam je posvjedo~io jedan od njih, Srbin Savo Skrobo, u sisa~kim novinama “Jedinstvo� (od 4.

II.1988.). Pored @u`eka i Kralja, i `upnici Divu{e i Gora, Antun \uri} i Bo`idar Pavlov, u suradnji s nadbiskupom spa{avali su progonjene u svojim `upama.

U kolovozu 1942. njema~ka vojska je s Kozare dovezla u Sisak nekoliko tisu}a, uglavnom srpske djece, na brigu Sisku i Si{~anima.

Kad je nadbiskup za to doznao, ve} 25. kolovoza pisao je svim `upama i ponovio 6. rujna da se u~ini sve za spas te djece. Neka ih se primi u obitelji a on }e im nadoknaditi sve tro{kove Za tu djecu u Sisku i Jastrebarskom Stepinac je dodijelio 6 milijuna kuna, a iz Karitasa je slao hranu i lijekove. U Sisku se za tu djecu posebno brinuo kateheta Petar @agme{tar. U Sisak je 17. travnja 1986. do{la skupina bi{ih djece logora{a, sada odrasli ljudi, da se zahvale Si{~anima za onda{nje zbrinjavanje, a zahvala bi zapravo trebala i}i bla`enom Alojziju, koji je bio glavni njihov spasitelj.

Nadbiskup Stepinac je 1941. godine primio oko 300 prognanih slovenskih sve}enika, da ih spasi od eventualnih Hitlerovih logora smrti. Nekoliko ih je poslao u sisa~ki kraj, da se ovdje zbrinu. U Sisku su bila dvojica Anton Zidar i Franjo ^asl, u @a`ini Franjo Modrinjak, u Glini Franjo Bratu{ek i u Gu{}u [tefan Ku{ar. Jedan od njih, [tefan Ku{ar, do{ao je

Iz povijesti 1996. zahvaliti se za zbrinjavanje u vrijeme rata i u Gu{}u proslaviti svoj dijamantni jubilej, 60. obljetnicu misni{tva. Posebna hvala je i{la nadbiskupu Stepincu. Ku{ar je tom prilikom dijelio sli~ice s tada likom Sluge Bo`jega Alojzija i molitvom za skoro progla{enje bla`enim, {to se je za dvije godine, 3. listopada 1998., i ostvarilo.

Ne zaboravimo da u sveti{tu na{e katedrale u Sisku imamo sliku bla`enoga Alojzija, rad sisa~kog slikara Slave Striegla, koju je na

Kri`evo 1999. blagoslovio dubrova~ki biskup @elimir Pulji}. Upu}ujmo molitve na{em bla`eniku, pored za osobne potrebe, tako|er za Domovinu na{u, za Crkvu u Hrvata i za na{u obnovljenu Sisa~ku biskupiju. Ne zaboravimo niti da u na{oj blizini, u Buda{evu, imamo crkvu posve}enu bla`eniku, koja neka nam postane hodo~asni~ka crkva na{e obnovljene Sisa~ke biskupije.

Lojzo Buturac

KRI@NI PUT - POVIJESNI OSVRT -

P

obo`nost kri`nog puta je stara pu~ka pobo`nost koja obilje`ava korizmeno vrijeme. Vjernici {tuju muku Kristovu, idu}i tragom posljednjeg zemaljskog Isusovog puta, uranjaju}i u otajstvo njegova otkupiteljskog ~ina. Izvori za tu pobo`nost nalaze se u Evan|elju, u dijelu koji prati posljednje Isusove trenutke od Getsemanskog vrta do Kalvarije.

Danas postoji mno{tvo kri`nih putova u crkvama, sveti{tima, na otvorenom, uz putove, a nastali su kao sa`etak raznih pobo`nosti kroz povijest.

Od najranijih kr{}anskih vremena, jo{ od vremena cara Konstantina po~etkom 4. stolje}a, mogu se pratiti tragovi pobo`nosti kri`nog puta u Svetoj zemlji, gdje su vjernici hodo~astili na mjesta poznata iz Evan|elja, koja se danas nazivaju Via Dolorosa.

Prema predaji je i Bla`ena Djevica Marija ~esto obilazila mjesta Kristove muke, a sveti Jeronim u svojim spisima isti~e kako su i u njegovo vrijeme hodo~asnici iz svih zemalja prolazili isti put.

U tim ranokr{a}nskim vremenima pojavljuju se i prikazi odre|enih mjesta iz Evan|elja u europskim gradovima, pa mnogi crkveni povjesni~ari povezuju te prikaze kao svojevrsne prete~e kri`nog puta. Jedan od najranijih takovih prikaza Jeruzalema i njegovih hramova napravljen je u Bolonji u 5. stolje}u.

Tijekom 12. i 13. stolje}a pojavljuju se odre|ene hodo~asni~ke pobo`nosti Svetog puta, koje uvodi i popularizira sveti Franjo i njegovi franjevci. Prema zapisima, u to vrijeme bilo je sedam postaja: Pilatova pala~a, Krist blagoslivlja Majku, Razgovor s jerzu-

41

lemskim `enama, Susret sa [imunom Cirencom, Vojnici razodijevaju Krista, Krista pribijaju na kri` i Sveti grob.

U 15. stolje}a zabilje`ena je najstarija uporaba rije~i “postaja”. Engleski hodo~asnik William Wey opisao je u svojoj knjizi na~in kretanja po Svetom putu u Jeruzalemu. Ali tada{nji na~in kretanja bio je od Kalvarije prema Pilatovoj pala~i, a tek po~etkom 16. stolje}a uvodi se novi na~in kretanja, od Pilatove pala~e do Kalvarije. Tada se u Italiji i [panjolskoj po~inju graditi posebne postaje oslikane prikazima muke, a slijede ih prikazi na podru~ju Njema~ke i Francuske. U to vrijeme, u 15. stolje}u, se broj postaja ustaljuje na 14, ali te postaje prikazuju scene razli~ite od ovih koje mi danas poznamo, naime samo pet ih je istih kao danas. Prema izvorima i u Jeruzalemu u to vrijeme je broj postaja bio razli~it, ovisan o samom interpretatoru (izvje{taji govore o 21, 26 i ~ak 31 postaji).

Krajem 16. stolje}a izlazi vrlo popularna i ~esto prevo|ena knjiga “Jerusalem sicut Christi tempore floruit” nizozemskog pisca Adrichomiusa, u kojoj je prvi put ozna~eno 12 postaja, kakve i mi danas znamo.

Podizanje postaja kri`nog puta u crkvama, uobi~ajilo se krajem 17. stolje}a. Naime papa Inocent XI. je 1686. godine dopustio je franjevcima podizanje postaja u svim njihovim crkvama, a papa Benedikt XII. je 1726. godine pro{irio dopu{tenje na sve crkve i vjernike.

Najstariji, nama poznati, kri`ni put u crkvi Uzvi{enja svetog Kri`a postavljen je davne 1859. godine, koji je 1895. godine zamijenjen novim kri`nim putem iz Be~ke radionice Heindl. Taj kri`ni put je bio postavljen sve do 1970. godine, kada je zamijenjen

42

foto: M. Ki{ - detalj retabla glavnog oltara sisa~ke Katedrale

Iz povijesti

radom kiparice Lojzike Ulman u reljefu od gipsa. Pri ure|enju crkve nakon Domovinskog rata postavljen je novi kri`ni put kojeg je izradio i poklonio 1997. godine najpoznatiji sisa~ki slikarski majstor Slavo Striegl.

Jedan od najve}ih i najizvornijih slikarskih stvaralaca u hrvatskoj likovnoj umjetnosti 20. stolje}a, kroni~ar Siska, nakon pro`ivljenog Bleibur{kog kri`nog puta 1945. godine, dolazi u Sisak i tada nastupa najplodnije razdoblje njegova stvarala{tva. Krajem devedesetih nastaje njegov kri`ni put, 14 ulja na platnu, dimenzija 90x70 cm, izuzetne umjetni~ke vrijednosti.

Skupina za povijesna istra`ivanja

Intervju INTERVJU: dr. biblijskih znanosti i arheologije fra Darko Tepert, vi{i asistent na Katedri Starog zavjeta KBF-a u Zagrebu

CILJ @IVOTA JE BITI MANJI OD NAJMANJIH Kri` ljubavi: Tko je fra Darko?

Fra Darko: Manji brat. To je slu`beni naziv. Mi smo red manje bra}e. Tako je htio sv Franjo i to je ono kako je ja zapravo osje}am i kako samog sebe vidim, do`ivljavam i {to si postavljam kao krajnji cilj u `ivotu.

Kri` ljubavi: Pa ne izgleda ba{ lako?!

Fra Darko: Sigurno da biti manji i vidjeti sebe manjim od drugih nije ~ovjeku lako i to je ono {to je uvijek ispred na `ivotnom putu.

Vidjeti sebe kao brata svih drugih ljudi nije lako ve} i zbog predrasuda kojima smo okru`eni, radi ideja koje imamo o drugim ljudima, pa i samog na{eg pogleda na svijet.

Tako da je taj naziv manji brat ne{to {to si volim staviti kao cilj prema kojem idem.

i spletom okolnosti, za koje sam uvjeren da ih je Bog ispleo, do{ao sam do knjige na{eg Bonaventure Dude “Moj sveti Franjo“. ^itaju}i ti knjigu zanio sam se tim na~inom `ivota i idealom {to ga sv. Franjo stavlja pred malu bra}u. To me se toliko dojmilo da sam po~eo razmi{ljati o tome da krenem putem sv.

Franje i da i ja budem manji brat kao {to je on bio,

Kri` ljubavi: Odmah moram konstatirati da je te{ko. Pa jel’ te{ko?

Fra Darko: Te{ko?! U nekom smislu je te{ko, ali je u isto vrijeme i izazovno i moram re}i u isto vrijeme i jako lijepo.

Nikada ne bih izabrao ne{to drugo u `ivotu.

Kri` ljubavi: Kako ste odlu~ili postati fratar – manji brat? Nisu oni ba{ karakteristi~ni za Sisak.

kao {to je Bonaventura Duda. @elio sam, i postao sam.

Fra Darko: U Sisku nisam ni znao da postoje franjevci konventualci u Galdovu.

Kri` ljubavi: Put sv. Franje odveo Vas je stazom koja stigla do sveu~ili{nog profesora.

Da li ste ikada o tom zanimanju razmi{ljali kao dje~ak, kao gimnazijalac?

Na po~etcima svog obra}enja i vjere, jedini kontakt kojeg sam imao bili su `upnik i kapelan u crkvi Uzvi{enja sv. Kri`a. U to sam vrijeme u Zagrebu studirao ekonomiju

Fra Darko: Sje}am se da sam, kad su me roditelji kao dijete pitali {to bih volio biti kad porastem, kao iz topa sam odgovorio “Direktor”. Nije bitno ni ~ega, ni kakav. Samo direk-

43

Intervju tor. I to je bio utjecaj okoline. Imali smo susjeda koji je bio direktor i iz te perspektive sam si valjda stvorio sliku o nekom dobrom zvanju. Sveu~ili{ni profesor mi nikad nije bio na pameti. Nije to bilo zvanje s kojim sam se u toj dobi svog `ivota susretao. Svi|ala mi se ideja o radu u {koli. Djecu uvijek odu{eve neki u~itelji. U gimnaziji su mi se svi|ali povijest i zemljopis. A bio sam sklon i jezicima . I to nekim u to vrijeme ~udnim jezicima kao {to su ~e{ki i poljski. Kao maturant sam imao sto ideja. Moji roditelji znaju o ~emu sam sve pri~ao. I onda prije odlaska na odslu`enje vojnog roka, jednostavno sam upisao Ekonomiju. I to iz jednog prozai~nog razloga. Nije mi se u~ilo za prijamni ispit. Na ekonomiju sam se lak{e mogao upisati bez puno truda.

Kri` ljubavi: Sve neke ~udne stvari: U Gimnaziji poha|ate matemati~ko-informati~ko usmjerenje, interes je povijest, zemljopis i jezici, upisujete studij Ekonomije, i – evo ga franjevac - mali brat. Vrlo ~udne kombinacije, zar ne?

Fra Darko: Ono {to uvijek nagla{avam i {to vidim kao poseban blagoslov u obitelji je to da moji roditelji nikada nisu htjeli ostvariti svoje ambicije preko mene i sestre. Eto, i moja sestra Suzana je u Gimnaziji i{la u kulturno-umjetni~ki smjer i onda je upisala Fakultet strojarstva i brodogradnje, diplomirala na strojarstvu i sad tu grupu predmeta predaje u srednjoj {koli.

Kri` ljubavi: Kakva je bila reakcija va{e obitelji kad ste rekli da idete studirati teologiju?

Ro|en u Sisku 15.7.1970.

Obrazovanje: Gimnazija Sisak – matemati~ko-informati~ki smjer Godina dana studija Ekonomije 1991./92. postulatura u Samoboru 1992./93. Novicijat na Trsatu Studij teologije u Zagrebu 1996. nastavak studija u Jeruzalemu 1999. mlada misa u Sisku 2002. magistrirao u Jeruzalemu 14. 6. 2008. doktorirao u Jeruzalemu Od 2008. vi{i asistent na katedri Starog zavjeta na KBF u Zagrebu

zavr{ene prve godine Ekonomije, i kad sam im rekao da `elim biti franjevac, nije tu bilo nikakvih velikih {okova. Bila je to neka doza iznena|enosti. Oni su se pona{ali prema svom na~elu, a to zna~i da ako sam ja, {to se ti~e poziva i budu}eg `ivota zadovoljan i ako je to ne{to po{teno, onda su i oni s tim zadovoljni i podr`avaju moj izbor. Tako je bilo kod sestre, a tako je bilo i kod mene.

Kri` ljubavi: Vjerojatno im je bilo te{ko kad si oti{ao u Jeruzalem. To ipak nije blizu.

Fra Darko: Ma do Jeruzalema su se ve} navikli da me nema. Po zavr{etku gimnazije sam oti{ao u vojsku, onu biv{u i to u Knin na samom po~etku 90-tih. Nije me bilo godinu dana. Onda sam u zagrebu studirao Ekonomiju i povremeno dolazio ku}i. Zatim sam oti{ao u postulaturu u Samobor i tek nekoliko puta svratio ku}i u Sisak. Iza toga je do{ao novicijat i cijelu godinu nisam bio doma. Tako da kad sam oti{ao u Jeruzalem

Darko Tepert

Fra Darko: Kad sam rekao roditeljima da }u studirati teologiju, a bilo je to nakon

44

BIOGRAFSKI PODACI:

Intervju i nije bilo traumati~no jer se nismo previ{e vi|ali ni kad sam bio ovdje.

Fra Darko: Ma da. Nije problem bila udaljenost, ve} nepoznavanje tog prostora.

To nepoznavanje je izazivalo nelagodu. I to je trajalo sve do mog sve}eni~kog re|enja u Jeruzalemu. Tada su moji roditelji do{li i sami se uvjerili da to {to se vidi na TV i ~uje u Vijestima je slika koja je potrebna zbog televizije. Kamera je uvijek tamo da poka`e ono {to se svijetu `eli plasirati, a `ivjeti se mo`e sasvim dobro i izvan svih tih problema, sukoba i demonstracija. Zapravo se ~ovjek s njima i ne mora sresti.

Kri` ljubavi: Zna~i li to da je `ivot u Jeruzalemu siguran?

Fra Darko: Ma ~ovjek se jednostavno navikne na ~e{}e policijske kontrole, na posebnu slu`bu sigurnosti koja pregledava torbe pri ulasku u trgovinu, kafi} ili autobus.

To je ne{to {to doprinosi osje}aju sigurnosti kod ljudi, iako neka doza napetosti ostaje.

Ma zapravo se mo`e re}i da je Jeruzalem siguran grad kao i svi drugi gradovi.

Kri` ljubavi. Kakav je Jeruzalem danas?

Da li se osje}a da je tim ulicama hodao Isus?

Mi svi imamo neku biblijsku sliku u glavi.

Jeli ta slika druga~ija?

Fra Darko: Sigurno je da je slika druga~ija.

To je danas jedan sasvim druga~iji grad i razlikuje se od biblijske slike u mnogo~emu.

One zidine koje su poznate s televizije, ona zlatna kupola zapravo su nastali u vrijeme arapskog osvajanja podru~ja, a osobito u vrijeme kad su do{li Turci. To je bilo po~etkom 16. stolje}a (1517. godine Sulejman

foto: A. Sente

Kri` ljubavi: Mo`da je Jeruzalem bio ve}i problem zbog stalnih sukoba koji su tamo svakodnevica.

Veli~anstveni je osvojio Jeruzalem i sagradio ve}inu tih zidina). Dakle, slika koju Jeruzalem danas daje je slika grada iz 16. st. Ja sam na svom fakultetu, a to je i fakultet arheologije, imao prilike vidjeti i neke starije stvari, pa si ~ovjek onda mo`e do~arati gdje je bio Jeruzalem i kako je mogao izgledati u Isusovo doba. Do velikih gra|evina je te{ko do}i jer su one uglavnom ispod zemlje (sli~no kao i u Sisku). Ne mo`e se do}i do pravog izgleda tada{njeg grada, a da ne ometamo sada{nji `ivot.

Sigurno da ima puno promjena, posebno u na~inu `ivota. U Isusovo vrijeme tu su ve}ina bili @idovi koji su izme|u sebe bili podijeljeni na nekoliko sljedbi. To nam je poznato i iz Novog zavjeta koji spominje farizeje, saduceje i revnitelje ili zelote. Bili su tada tu i eseni koji su u mnogim stvarima bili sli~ni Isusovim sljedbenicima. Danas u Jeruzalemu osim @idova `ive i Arapi koji su pripadnici dijelom kr{}anske,a dijelom muslimanske vjere. Arapi kr{}ani su pripadnici razli~itih crkava. Unutar samih @idova i dalje postoji podjela i to po pitanju vjerskih uvje-

45

Intervju renja. @idovstvo nije jedna kompaktna cjelina, kao {to mi vidimo na{u katoli~ku crkvu.

Sad su oni podijeljeni u odnosu na svoje podrijetlo, odnosno prema krajevima iz kojih su do{li u Izrael. Iz srednje Europe su a{kenazi, iz [panjolske su do{li sefardi, koji su pro{li iz kroz na{e krajeve u vrijeme Rekonkviste. Tu su jo{ i Nizraki, isto~ni @idovi koji su `ivjeli u arapskim krajevima.

Najkompaktnija skupina me|u njima su jemenski @idovi, a najbrojniji su novoprido{li ruski @idovi koji ~ine 20 posto stanovni{tva Izraela.

Kri` ljubavi: ^ini se da je `ivjeti u Izraelu dosta komplicirano?

Fra Darko: Ima mnogo razli~itosti, ali nije komplicirano. Vrlo se brzo ~ovjek privikne na te razli~itosti i gleda na njih kao na neko bogatstvo i zanimljivost. @ivjeti tamo, zapravo je vrlo zanimljivo.

Kri` ljubavi: Kako tamo `ivi me|uvjerska suradnja?

Fra Darko:Te{ko je re}i koliko je tamo na djelu me|uvjerska suranja i dijalog jer su sve te zajednice prili~no zatvorene i nemaju mnogo kontakata kr{}ani s muslimanima i @idovima i obratno.

Kri` ljubavi: A kako je s kr{}anima. Ima li tu zajedni{tva?

Fra Darko: Kr{}ani imaju vi{e kontakata me|u sobom jer pripadaju istom narodu – Palestincima. Oni su vrlo ~esto i obiteljski povezani jer se dvije razli~ite vjere `ene me|u sobom, pa je ta veza i s tog osnova ~vr{}a.

Same crkve isto vi{e sura|uju jer su manjina na tom podru~ju, pa su osu|ene na suradnju radi zajedni~kih interesa.

Kri` ljubavi: Evo nas pred Uskrsom. Kako se u Jeruzalemu slavi Uskrs?

46

Fra Darko: Ove je godine Uskrs u istu nedjelju. U Jeruzalemu svaka od crkava ima svoju tradiciju. Sve se te tradicije susre}u na jednom mjestu – u bazilici svetog Groba.

Isto~njaci tu baziliku zovu Anastazis, odnosno bazilika Uskrsnu}a. Ondje se doga|aju bitni obredi svih kr{}anskih crkava koje su ujedno i vlasnici bazilike, a to su katolici, Armenci i Grci pravoslavci. Osim njih obrede u bazilici imaju i kopti i sirska pravoslavna crkva. Razli~itost je vidljiva ve} {to se ti~e samih obreda. Ponekad se dogodi da neke od tih crkava imaju obrede istovremeno. Tako }e biti i ovog Uskrsa.

Kri` ljubavi: To mora biti jako zanimljivo?

USKRSNA ^ESTITKA: Na pozivnici za mladu misu imao sam sliku Isusovog groba. Pisalo je “Nije ovdje. Uskrsnuo je“. @elim svima da svjedo~anstvo praznog Isusovog groba bude poticaj za novi `ivot. Neka na{ `ivot ne bude ograni~en smr}u, ali ni bolima i te{ko}ama s kojima se susre}emo. Neka u na{em `ivotu uvijek bude jedan prozor prema onom {to je svjetlost, prema onom {to je vje~nost i prema onom {to je ljubav – a to zna~i, prema Bogu. Sretan Uskrs svima!

Fra Darko: Da, to je izuzetnan do`ivljaj.

Crkva je dosta velika i pojedini dijelovi te crkve pripadaju pojedinim crkvama pa se to~no zna tko na kojem oltaru slavi svoje obrede. U sredi{tu crkve je Isusov grob i on je u zajedni~kom vlasni{tvu pa se tu izmjenjujemo. Kad se dogodi da je Uskrs na isti dan, na djelu je poseban re`im slu`enja

Intervju obreda koji to~no odre|uje kad tko slavi. Taj se re`im zove status quo. Ustanovili su ga jo{ Turci za svoje vladavine Jeruzalemom i tako sprije~ili nemire koji su znali nastati.

Danas se kr{}ani sami dr`e tog re`ima jer su zaklju~ili da je to najbolje za o~uvanje mira me|u njima.

Fra Darko: U vrijeme Uskrsa je cijela atmosfera u Jeruzalemu zanimljiva. @idovi slave Pashu, svoj najve}i blagdan u kojem se spominju izbavljenja iz Egipta, mi katolici imamo obrede Velikog tjedna. Po~injemo na Cvjetnicu velikom svetom misom u crkvi.

Kad je Uskrs isti dan kao i pravoslavnima, mi po~injemo najranije, onda iza nas idu Grci, pa ostali. Popodne imamo veliku procesiju koja kre}e iz mjesta Betfega. To je mjesto gdje je Isus uzjahao magarca i krenuo prema Jeruzalemu. Odatle kre}emo s palminim i maslinovim granama uz pjevanje pjesama. Sve to predvode skauti iz razli~itih katoli~kih `upa u Izraelu i Palestini jer je to jedan lijepi obi~aj u tim arapskim `upama od kojih svaka ima skupinu mladih koji su organizirani kao skauti i koji dolaze s gajdama i bubnjevima.

Sve je to vrlo bu~no i {aroliko i tako se silazi u Jeruzalem. Taj je doga|aj vrlo lijep i za mlade koji u njemu sudjeluju, ali i za brojne hodo~asnike koji se za Uskrs nalaze u Jeruzalemu. Kroz Veliki tjedan imamo i hodo~asni~ke postaje po razli~itim crkvama gdje svi katolici koji se na|u u Jeruzalemu nastoje do}i na ta mjesta, jer se unaprijed spominjemo Isusove muke. Prva je postaja u crkvi Isusova bi~evanja. Zatim se ide u Getsemansku crkvu gdje se spominjemo Isusove smrtne borbe i zatim nekoliko postaja u crkvi Isusova groba. Na taj se na~in ve} unaprijed meditira. Vrhunac je sveto trodnevlje. Po~inje

foto: Darija

Kri` ljubavi:To je sasvim sigurno vrlo impresivno. Kako izgleda to zajedni~ko, a opet posebno bogoslu`je’

se Velikim ~etvrtkom i misom ve~ere Gospodnje u crkvi svetog Groba. Nave~er se hodo~asti u u dvoranu Posljednje ve~ere, a misa je u Getsemanskoj bazilici s obredom svete ure – Isusove agonije. Tu se na razli~itim jezicima ~itaju odlomci iz Svetog pisma.

Veliko mno{tvo ljudi ostaje dugo u ti{ini nakon obreda moliti.

Na Veliki petak obred je klanjanja Kri`u.

To se doga|a na Kalvariji, na mjestu na kojem se dogodilo. Obredi Velikog petka zavr{avaju procesijom poznatom kao Isusov sprovod.

Tu se na poseban na~in spominje Isusovo skidanje s kri`a i polaganje u grob. I u tome sudjeluje mno{tvo doma}eg stanovni{tva.

Na Veliku subotu je Vazmeno bdijenje uz Isusov grob. Tada se pali uskrsna svije}a na plamen svije}e iz Isusova groba. To je posebna simbolika na tom mjestu. Sve zavr{ava velikom sve~anom svetom misom uz Isusov grob koju predvodi jeruzalemski patrijarh.

Kri` ljubavi: Kakvi su obi~aji drugih kr{}ana?

Fra Darko: Jedan od najpoznatijih je obred svetog ognja isto~nih kr{}ana u Jeru-

47

Intervju zalemu. Po njihovom vjerovanju taj oganj dolazi od Boga i njime se pali svjetiljka u Isusovom grobu. Za tog obreda prvo se pogase sva svijetla u crkvi i na grobu. Gr~ki patrijarh, kojeg dobro pregledaju da uza se ne bi imao kakvo sredstvo za paljenje svije}a, ulazi u grob i nakon nekog vremena izlazi sa zapaljenom svije}om. Posebno je lijepo gledati kako se taj plamen, koji kao i kod na{e vazmene svije}e simbolizira svjetlo Kristovo, uskrsnu}e, `ivotnu snagu za sve ljude i cijeli svijet, kako se taj plamen {iri me|u ljudima, {iri se kroz tamu crkve i zorno pokazuje kako se svijetlo `ivota i svijetlo vjere {iri svijetom.

Jako lijepo.

Kri` ljubavi: Kako je do{lo do toga da odete na poslije diplomski studij Biblije?

Fra Darko: Pa i prije mog odlaska u Jeruzalem postojao je plan da nastavim studirati Sveto pismo. Moji su odgojitelji zapravo vidjeli da mene jako zanima Sveto pismo i da se volim njime baviti, da u~im i hebrejski i gr~ki, pa su mi onda iza{li u susret da nastavim {kolovanje. Meni je zapravo bilo drago da su oni to prepoznali i kad su me pitali za poslije diplomski studij, jo{ nisu ni zavr{ili pitanje, ja sam ve} pristao.

Kri` ljubavi: Doktorat se bavi Lukinim evan|eljem. Posebni `idovskim zakonima.

Za{to Luka?

Fra Darko: @ive}i u Jeruzalemu vidio sam koliko su Stari i Novi zavjet povezani i koliko Novi zavjet ovisi o Starom zavjetu i kako se on bez dobrog poznavanja Starog zavjeta uop}e ne mo`e razumjeti. Stari zavjet i `idovski obi~aji koji su se razvili nakon nastanka Starog zavjeta, pa sve do Isusovog doba. Zbog toga sam izabrao tu temu koja povezuje Zakon jer je on za @idove sredi{te Starog

48

zavjeta. Luka je posebno zanimljiv zato {to je pa`ljiv prema Starom zavjetu i ono {to sam ja uspio dokazati u svojoj doktorskoj disertaciji je da je Luka nastojao ne povrijediti osje}aje @idova kr{}ana koje je on vjerojatno imao unutar zajednice kojoj je pisao Evan|elje. Zato mi je ta tema bila zanimljiva.

Kri` ljubavi: Koji biste dio Biblije izabrali kao najdra`i?

Fra Darko: Hm. Ne bih izabrao neke mjesto, ve} jedinstvo poruke u razli~itosti. Kad ~itamo Sveto pismo nalazimo razlike Starog i Novog zavjeta. Unutar Starog zavjeta imamo Psalme koji su poezija, pa imamo mudrosnu knji`evnost, koja je ~esto suhoparna, pa prekrasne tekstove narativnih dijelova koji svi donose istu poruku na razli~ite na~ine.

Isto je i s Novim zavjetom. ^etiri su Evan|elja koja govore o istim stvarima, ali svako na druga~iji na~in. I to je ono {to je lijepo. Mislim da sam tu na{ao ljepotu. Razli~itost vi|enja istih zbivanja. I mislim da odatle vu~em i za svoj `ivot i za susrete s drugim ljudima pouku da ne trebaju svi na isti na~in gledati na stvari oko nas, a isto tako i na Boga. Svatko od nas ima svoju vlastitu sliku Boga i ja nemam pravo nametati nikome svoju sliku. Imamo zadane granice koje nam Bog svojom objavom daje , ali unutar te objave svatko mo`e imati svoj do`ivljaj.

Kri` ljubavi: Kako je biti profesor? Da li studenti razumiju Bibliju?

Fra Darko: Nastojim da studenti Bibliju ne do`ivljavaju kao sveu~ili{ne kolegije, ve} da ju prepoznaju kao knjigu za svoj `ivot. To je zapravo najva`nije. I samo takav pristup je pravi pristup.

Darko Tepert

Duhovni kutak KORIZMENO ^I[]ENJE DU[E ednom tako jednostavno izre~enom re~enicom, koja je punina dubokog zna~enja `ivota: “^ovje~e, prah si i u prah }e{ se vratiti“ po~inje preduskrsno vrijeme –korizma.

Vrijeme je to, kada, kako neki ka`u, moramo biti tu`ni, moramo biti puni tuge i o~ekuju}i smrt na{ega Spasitelja i Otkupitelja Isusa Krista, ali moramo i znati da nema besmrtnosti bez smrti, niti vje~nog `ivota bez uskrsnu}a, dakle, bez `alosti nema radosti.

Vrijeme je to kroz koje trapimo svoje tijelo, ja~amo svoju vjeru obavljanjem djela milosr|a i molitvom. Vrijeme je to kada dublje pro`ivljavamo Isusove muke, kada dublje, temeljitije i suosje}ajnije idemo putem Krista propovjednika, Krista iscjelitelja, Krista ~udotvorca, Krista odba~enog, izdanog, mu~enog, raspetog i ubijenog.

Sve to pohranjujemo duboko u svoje srce, sve nam to poma`e da postanemo bolji ljudi.

Nije to vrijeme kada ka`emo: “Ne}u jesti kola~e“ samo zbog svog fizi~kog izgleda, ako to ne radimo iz unutra{nje potrebe, ako time Kristu ne dajemo bar mali dar, kao znak zahvalnosti za sve ono {to je On nama darovao.

Bijedna su to odricanja, neva`na, povr{na, nedore~ena ako iza njih ne stoji vjera u uskrsnu}e, vjera u Uskrslog Krista. Vjera u `ivot poslije `ivota, vjera u besmrtnost.

Bijedno je to na{e tijelo koje nam je Gospodina dao ako u tom tijelu nema du{e, du{e koja voli, du{e koja ~ezne, pati, koja nas umiruje, koja se {iri od ponosa na na{a dobra djela, a nestaje, stisne se i postaje neprijateljska u trenutcima kada ~inimo djela nedostojna ~ovjeka i na{e vjere.

foto: M. Ki{

J

U vrijeme korizme trebali bismo {to vi{e hraniti i ja~ati na{u du{u, hraniti je dobrim djelima, molitvom i ljubavlju ne zaboravljaju}i da se na{a du{a ogleda kroz na{e o~i, da je ne mo`emo sakriti, jer ona u na{ pogled unosi radost, na na{e usne osmijeh sre}e.

Pogled bez du{e je pogled izgubljenog ~ovjeka, ~ovjeka koji se tra`i, koji ne uo~ava smisao svoga `ivota, koji luta, vrti se u krug i sve mu je prazno jer nema vjere koja nas ja~a, daje nadu i vodi prema Kristu. Sve to ~inimo u i{~ekivanju uskrsnu}a koje je temelj na{e vjere, smisao `ivljenja i cilj `ivota.

Te{ko je nahraniti zahtjevnu du{u, te{ko je mijenjati sebe, svoje pona{anje, svoje stavove, na~in `ivota, izbaciti potrebu za mate-

49

Duhovni kutak Molila je i Bla`ena Djevica Marija. Ona je zajedno s apostolima molila za svoga Sina i na{eg Spasitelja i Otkupitelja.

Gospodine, daj mi snage da ~ine}i dobra djela jednoga dana mogu Ti, gledaju}i Te o~i u o~i, predati svoju du{u, du{u ~istu i blagu, du{u kakvu je imala Tvoja i na{a Majka Marija, Majka koja je {irokog srca i ~iste du{e i{la s Tobom kroz `ivot i koja je u ~asu Tvoje smrti znala da to nije kraj, ve} po~etak novog, vje~noga `ivota, `ivota bez briga, bez ovozemaljskih spletki, manjkavosti, materijalizma i ostalih bezvrijednih stvari.

Pomozi nam Gospodine u ~i{}enju du{e, potakni nas na ~injenje dobrih djela, ja~aj u nama potrebu za molitvom, unesi u na{a srca rije~i koje ti trebamo uputiti kako bismo mogli posti}i ono {to tra`imo molitvom: “^isto srce stvori mi Bo`e i duh raskajan obnovi u meni“.

Anica Potkonjak

foto: M. Ki{

rijalnim i ja~ati potrebu za duhovnim. Te{ko je to, ali to je jedini pravi put, jedini pravi na~in kako bi i{~ekuju}i Kristovo Uskrsnu}e osjetili i radost uskrsnu}a svoje du{e, radost besmrtnosti, radost ponovnog susreta s Kristom.

Na{a }e du{a tada bogata ljubavlju i}i Kristovim stopama, slijediti Njegov put, pratiti Ga stazom mira i ljubavi.

Gospodine, daj mi snage da u ovo korizmeno vrijeme o~istim svoju du{u, da je pripremim za susret s Kristom da je ja~am molitvama, jer molitva smiruje srce i du{u.

Molitva je ispovijed du{e, razgovor s Bogom, trenutak kada intimne, skrivene `elje i te`nje iznosimo Gospodinu, zahvaljujemo za postignuto i molimo za zdravlje, za slogu, za ljubav, ~isto}u du{e, za oprost grijeha, za na{e sve}enike, za na{u obitelj, za na{u djecu, za na{u unu~ad, za sve ljude.

50

Duhovni kutak SUSRET otaknuo me po ramenu, nasmijao se i blagog glasa rekao - Ne brini, Supa je dobro. Vidio je moju strepnju, razumio neizgovorena pitanja, zabrinutost, tugu. Ni{ta nisam trebala re}i, priupitati. U to vrijeme se nije puno pitalo, nije se govorilo. U to vrijeme se ~ekalo. Molilo...

Godina 1991… Ne mogu upotrijebiti pojam - daleka - opisuju}i je, neprimjenjivo za tu godinu u mnogim slu~ajevima, u ovom posebno. Trenutak tog susreta kraj trafike na putu prema na{oj crkvi, u mom je srcu toliko jasan, svijetao, obojen, ~ist, sjajan, sastavni dio mnogih mojih dana od te do ove godine.

Zauvijek. U mome srcu posebno mu je mjesto. Obojen je toplinom i rijetkom tugom. ^udna je to bila nestvarna, krvava jesen.

Milivoj je toga dana bio u civilu. Upravo ona kombinacija koju je najradije godinama nosio, rokerska ko`na jakna, traperice, bijela majica, u skladu s time frizura. [arm, milina i osmjeh djeteta. Ne zato {to ga vi{e nema, nema to veze s tom ~injenicom. Raspitajte se o njemu.

Druga~ijeg ga ne uspijevam zamisliti, imam i fotografije, skupne, razredne dok smo bili klinci i srednjo{kolci, no nije to to.

Oti{ao je u odori hrvatskog vojnika.

Suprugu mu nisam uspjela upoznati, niti sina. Znam samo lik sitne, plave, mlade `ene.

Niti njega, u dubljoj mjeri, ne onako kako se upoznaju ljudi koji se du`e vrijeme ne vide, a u me|uvremenu i odrastu.

Nisam sklona prevrtanju i pretresanju uspomena, pogotovo ne na svoje {kolske dane. Ne ve`em se uspomenama, no ovaj

foto: MUP

D

susret godinama - vezao je mene. Pamtim uglavnom ljude. Njihova lica, o~i, ruke i njihova srca.

Toga kasnojesenjeg osun~anog dana zadnji puta smo se sreli.

Pomislila sam tada, mo`da se uspio „skinuti“, osnovao je i obitelj, na taj dan susreta njegov sin je imao oko mjesec dana. No, nije tako bilo…

Godinama sam gledala djecu, prvo mlade plavokose `ene s kolicima, kasnije dje~ake.

Koji je Milivojev? Ima jedan mladi} za kojeg sam prema crtama lica zaklju~ila da bi on mogao biti. Sa sigurno{}u ne znam.

Ma{tam.

Milivojevoj mami godinama se nisam usudila pri}i, javiti. [to joj re}i? Da mi je `ao?

Kako mi je to blijedo, jadno zvu~alo.

Jednog jutra nakon jedne od zornica 2009. godine nisam ipak izdr`ala. Izlazila je iz crkve, na samim vratima kraj {tandi}a s nabo`nim predmetima obratila sam joj se Znate, ja sam ta i ta, s Va{im Milivojem i{la sam u {kolu, osnovnu i dva razreda sisa~ke gimnazije. Stalno Vas promatram, rekoh,

51

Duhovni kutak sje}am Vas se iz djetinjstva, dugo godina Vam se `elim javiti‌ Blagost Milivojevog lica gledala sam na licu njegove majke. O~i iste boje, visok stas‌ Ne znam, rekoh, sje}ate li mene, no mo`da se sje}ate moga imena i prezimena, misle}i pri tom na roditeljske sastanke, bili smo pred kraj abecede, R i T, po~etna slova na{ih prezimena bila su blizu u {kolskom imeniku.

A danas, gdje je on, gdje sam ja?

Drugi puta mi je pri{la i rekla - ^esto mislim na vas od kada ste mi se javili.

Smije{ila se blago, stisnula mi ruku. I ja na Vas - pomislih - i to godinama. No izrekoh samo - I ja na Vas. I potiho nastavih, ne znam je li i ~ula - I Milivoja.

Maj~in pogled, njene o~i svakoga dana u crkvi javljaju mi istinu - istinu o tome kako je njezinu sinu.

Mir u onima koji su ostali nakon onih koji su prerano oti{li, jako puno govori. Bez izgovorenih rije~i.

Godinama joj se nisam usu|ivala pri}i, {to re}i? Pomalo se pribojavala ne}u li je uznemiriti. A dogodilo se sasvim ne{to drugo, dogodilo se da je Milivojeva mama svojim mirom umirila - mene.

Gledam je iz dana u dan. Iz njenog lica potpuno mi je jasno tko je bla`io i tko i danas bla`i rane Milivojeve mame, mame koja je te 1991. godine ostala bez jedinoga sina.

I svaki puta kada je vidim, promatram iz daljine njeno lice, i u tim trenucima kao da mi sam Milivoj prilazi, kao i onog kasnojesenjeg dana, doti~e me po ramenu i govori - Ne brini, i ja sam dobro.

I ja mu uistinu vjerujem.

Antonija Tomazini}

SVETI KRI@

PORUKA USKRSA

Od Kalvarije do danas {iri ruke pribijene. [iri ih za sve nas.

Jo{ uvijek na Kri`u visi pun ljubavi Srca svoga na{ brat i Bog! U ovom gradu njegov Kri` stoji i ~eka tko }e do}i, u svojoj no}i, da iz Srca probodenog vidi kako ljubav se to~i.

I ptica danas ljep{e pjeva i zvona radosno zvone, i sve je suncem obasjano i grobovi su radosni u velikoj nadi Uskrsa. @ivot pobje|uje!

To je poruka, to je vjera, to je nada, to je Uskrs.

Alojzije Petranovi}

52

Duhovni kutak IZA[LA JE SVIJETLOST U NO]

foto: M. Ki{

K

lanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo Te jer si svojim svetim kri`em otkupio svijet.

Izlazak Crkve van, na otvoreno, izvan zidova zdanja sakralne gra|evine, svaki puta podsje}a me na u dana{nje vrijeme toliko izra`enu potrebu za nagla{avanjem njene otvorenosti, na potrebu za jo{ ve}im, jasnijim i vidljivijim pribli`avanjem ljudima u ovom vremenu u kojem tako o~ito - manjka duhovnosti.

Mo`da izgleda naivno, no, posebno me raduje kada su vrata crkve Uzvi{enja svetoga Kri`a u Sisku - otvorena, osobito kada se to dogodi u neko nepredvi|eno vrijeme, kada nije u pitanju njihovo otvaranje radi odr`avanja misa prema ustaljenom rasporedu, obilje`avanja svetkovina, blagdana, kada su vrata otvorena {irom, no}u, kada i najmanja svjetlost koja se kroz ta vrata nazire zove, mami kao topla, otvorena ponuda svega onoga {to ~ovjeka ohrabruje, nadahnjuje, ispunjava, usmjerava pa i korigira u njegovim postupcima. Ponuda svega onoga {to ispunjava nadom u ovo vrijeme preplavljeno bezna|em.

Kada promatrate vrata crkve ne mo`ete nego zaklju~iti da su te{ka, masivna i tamna.

Malo dijete ili nemo}na osoba ih niti ne mogu otvoriti bez ne~ije pomo}i. Obeshrabreni ljudi, premda naizgled zdravi i jaki, mladi, ali tjelesno i duhovno oslabljeni, ~esto puta ne uspijevaju smo}i hrabrosti niti unutarnje snage kroz ta vrata pro}i, a to su vrata kroz koja se nazire puno svjetliji, jasniji put kroz i za `ivot. To znam jer su godinama i meni izgledala te{ka i prete{ka, zidovi previsoki,

prostor je to izgledao kojega nisam dostojna.

Primijetili ste da se za ulazak u neke crkve pla}a naknada, dobiva se ulaznica, kao i za kazali{te. A crkva ipak nije kazali{te, iako mi se sve vi{e ~ini da je ba{ na to svojim pona{anjem i postupcima poku{avamo svesti, pa i u onim crkvama gdje se takva ulaznica ne napla}uje.

Za hodo~a{}a u Svetu zemlju prije vi{e od dvije godine, iako sam dobro znala da su nad svim presvetim mjestima od davnina izgra|ena crkvena zdanja, ipak sam ostala zate~ena, iznena|ena, zgranuta i nisam se mogla ne upitati - za{to, i iznova se tome ~uditi. I Najslobodnijeg od svih, Onoga koji nas je slobodi u~io - kao da smo nekako htjeli prisvojiti, ograditi od drugih, u~initi Ga nedostupnim svima onima, naizgled malo druga~ijima od nas, udaljiti ga, kao za{tititi od svih ostalih, a opet i svih isto toliko - Njegovih. Svuda je On koji je u svemu, a svaku uspomenu na Njegovu prisutnost u prolaznom svijetu zaklonili smo ispod tvorevina prolaznih ljudskih ruku.

Eto, to su neki od razloga za{to volim kada su vrata crkve Uzvi{enja svetoga Kri`a

53

u na{em gradu otvorena i kada je Crkva na otvorenom.

U trodnevnoj pripravi za svetkovinu Uzvi{enja svetoga Kri`a upravo je tako bilo.

Jasna, nedvojbena - otvorenost doga|ala se iz dana u dan, no, koliko su Si{~ani otvoreni i spremni za tu otvorenost? Otvoriti se i otvoreno pristupiti toj otvorenosti, istupiti iz niza ustaljenih navika, prekinuti postupanje po inerciji i odlu~no pristupiti Crkvi? Nedovoljno, rekla bih.

Iza na{e crkve postavljen je predivan Kri`ni put. No}u su postaje osvijetljene, prizori Isusove muke redaju se i poti~u na razmi{ljanje. U petak 11.9.2009. odr`an je u @upi dekanatski susret mladih, posebno njima posve}ena je misa koju je predslavio vl~. Matija Pavlakovi} `upe Svetoga Pavla u Zapre{i}u. U 21:00 h zapo~eo je Kri`ni put.

Malo nas je hodalo u molitvi od postaje do postaje za na{im novim procesijskim kri`em sa likom Krista Kralja, napravljenim prema na na{em podru~ju prona|enim bron~anom, pozla}enom raspelu iz 11. stolje}a. Puno vi{e je bilo mladih koji su ~itali tekst i pjevali.

Puno vi{e je bilo i mladih sa strane koji nisu pjevali, koji nisu molili, mladih koji ne dolaze u crkvu, ali se svakodnevno okupljaju na trgu ispred nje. Na{i mladi s “Roki}a“, vele, mladi koji se tamo “narokaju“…

Koliko se daleko vidjelo svjetlo svije}a u rukama sudionika Kri`noga puta? Koliko daleko je dopirala pjesma mladosti grada? Ne znam. Prihvatiti svoj kri` i ustrajno i}i za Kristovim kri`em, Kristovim putem za to se izgleda treba odva`iti. Znakovita mi se tada u~inila slu~ajna neosvijetljenost druge postaje Kri`noga puta. To je postaja kada Isus pri-ma na se kri`. Razumijemo li na {to nas sve ona treba sjetiti, ~emu pou~iti? @elimo li ju uop}e vidjeti, o njoj promi{ljati? Mo`da mrak ipak

54

nije bio slu~ajan. Mo`da je pre~esto mra~no u nama samima.

Drugi dan priprave za mi{ljen je i najavljen kao susret obitelji s djecom. Misu je predslavio vl~. Krunoslav Pa~alat, a nakon mise bra~ni par iz Koprivnice Marina i Marijan Ljubi} iznijeli su svoje svjedo~anstvo o susretima bra~nih parova kao i aktivnostima u svojoj @upi. Osim toga odr`an je i sa`et izbor iz programa vi{e nego uspje{nog i posje}enog Sisa~kog oratorija - Do|i Kvirine na sisa~ke zidine koji se bio organiziran za djecu kroz tri tjedna u mjesecu srpnju ove godine. To je trebao biti dan susreta obitelji s djecom, no ~ini mi se da su roditelji malo zakazali, bila ih tek nekolicina. [to rade obitelji subotom nave~er? Jesu li zajedno?

Nedjelja, tre}i dan priprave za `upnu svetkovinu, bio je posebno lijep, nakon ljetne stanke u redovit raspored misa stavljena je i misa u 11:30 h, misa za djecu. Meni osobno, najljep{a i najdra`a misa, iako po dobi tamo ni u kom slu~aju ne pripadam, nakon upravo te mise ku}i odlazim posebno radosna. Je li to zbog djece, njihovih nesta{luka, nasmijanosti ili zbog pjevanja dje~jeg zbora, opet meni najdra`eg, zbog propovijedi izre~enih na na~in koji je klincima razumljiv, ne znam, no tako je. Toga dana bio je i zaziv Duha Svetoga za po~etak {kolske i vjeronau~ne godine. Ve~ernju misu predslavio je vl~. Bo`o

foto: M. Ki{

Duhovni kutak

Duhovni kutak Cindori iz Rakitja, a gostovao je i njihov zbor mladih. Nakon mise odr`ana je procesija sa svije}ama i relikvijama Isusovog kri`a. I opet je Crkva bila vani, iza{la je svjetlost u no}, blistao je i te ve~eri na{ sisa~ki procesijski kri`, zvao je i hrabrio s njega Krist Kralj, pro{ao s nama gradskim parkom i ulicama.

Koliko }e nas istinski odgovoriti na Njegov poziv?

Iako se nevelik broj `upljana pripravljao “javno“ za svetkovinu Uzvi{enja svetoga Kri`a, dana 14.9.2009. godine, na misama u 8:00, 10:00 i 19:00 h bilo je puno vjernika.

Ipak, najvi{e Si{~ana do{lo je na ve~ernju misu koju je predvodio mons. dr. Vlado Ko{i}, pomo}ni biskup zagreba~ki. Poslije mise, dru`ilo se i slavilo najve}u svetkovinu @upe u dvori{tu, u poznatom toplom, ure|enom okru`enju.

Zasigurno da je lijepo i ugodno proslavljati, radovati se, u dobru i veselju biti skupa, sa pjesmom, uz zvuke tamburice, ali stvarni, nadahnjuju}i, istinski uvod u ovu `upnu svetkovinu bila je zapravo duhovna obnova koja se odr`avala kroz ovu trodnevnu pripravu za svetkovinu Uzvi{enja svetoga Kri`a.

A mi sami dobro znamo koliko nas se upravo njoj odazvalo, koliko nas se kroz nju istinski duhovno pripravilo.

Koliko dugo }e nakon ove svetkovine na{em gradu sjajiti svjetlost procesijskih svije}a, koliko dugo }e blistati lik Krista Kralja, koliko }e na{a otvorenost otvarati vrata Crkve svima onima kojima se ~ine prete{ka i za otvoriti i pro}i kroz njih? To ne ovisi samo o Onome koji nas s kri`a poziva, to umnogome ovisi i o nama samima.

Antonija Tomazini}

NAJSTARIJI MINISTRANT

P

edesetak ljudi sudjelovalo je u ve~ernjoj svetoj misi koju je predvodio na{ `upnik mr.sc. Antun Sente, ml., a koncelebrirao je pre~asni Alojzije Petranovi}, `upnik u miru.

Zavr{ila je slu`ba rije~i i po~inje euharistijska slu`ba, ~ita~ molitve vjernika odlazi na svoje mjesto u klupu, a iz druge klupe di`e se stariji gospodin sijede kose, spu{tenih ramena od tereta `ivotnog kri`a, ide stara~kim, umornim korakom prema sveti{tu.

To je nama znani gospodin Lojzo Buturac, ~ovjek koji je svakodnevno u crkvi, na koljenima s molitvom na usnama.

Pa`ljivo gledamo prema njemu i mislimo: Kuda }e? [to mu je? Da mu nije zlo, pa ide u sakristiju? Ali prevarili smo se‌

Gospodin Buturac staje kod oltara i poslu`uje kao ministrant.

Svojim dolaskom izmamio je i osmijeh sve}enika, a na{a srca su obuhva}ena nekom toplinom, jer evo nau~ili smo kao ministrante gledati djecu i mlade, a sada vidimo gospodina u godinama koji besprijekorno obavlja ministrantski posao.

Mo`emo re}i da na{a katedrala ima ministrante od 5-86 godina, a mislim da nama (a i `upniku) to mo`e slu`iti na ~ast.

Tiho i skromno kao {to je pri{ao oltaru tako se i tiho i ne~ujno vratio u klupu gdje je dalje sudjelovao u svetoj misi.

Anica Potkonjak

55

Vl~. Mladen preporu~uje ^ETIRI KRATKA ALI SLATKA FILMA 1. [to je to? (What is that?) Τι είναι αυτό?

2007., Gr~ka, 5 min., re`ija: Constantin Pilavios http://www.youtube.com/ watch?v=mNK6h1dfy2o 2. Znakovi (Signs)., Australija, 12 min., re`ija:Patrick Huges http://www.youtube.com/ watch?v=uy0HNWto0UY 3. Stranci (Strangers) 2003. Izrael, 7 min., re`ija:, Erez Tadmor i Guy Nattiv http://www.youtube.com/ watch?v=RpjHSiQLPmA 4. Male radosti (Small pleasures) Μικρές Χαρές 2008., Gr~ka, 5 min., re`ija: Constantin Pilavios

http://www.youtube.com/ watch?v=flkFW5E0XcM Za sve one kojima je filmska umjetnost postala naporna, mo`da izlizana, zbog mno{tvo neprimjerenih, dosadnih, u mnogo~emu nasilnih i ponavljanih filmskih osvarenja ili pak smatraju da nemaju vremena za filmove koji traju dva i vi{e sata, preporu~am ~etiri vrlo kratka ali sadr`ajna filma.

Prednost ovakvih filmova jest u tome {to ih mo`ete pogledati na internetu, primjerice na You Tube-u, u bilo koje vrijeme, vrlo su kratki i ono najva`nije, svojim sadr`ajem gledatelja ne ostavljaju ravnodu{nim. Naprotiv, svojom porukom ~ovjeka u vrlo kratkom

Male radosti

[to je to?

56

Znakovi

Vl~. Mladen preporu~uje

Stranci vremenu ostavljaju bez rije~i i tjeraju na promi{ljanje.

I ja }u se suzdr`ati od kritika i sugestija jer ovim kratkim filmovima to nije potrebno.

Mislim da su toliko jednostavni da ih svatko mo`e razumijeti. Ukoliko bih Vam iznosio svoje mi{ljenje upropastio bih Va{ potpuni do`ivljaj gledanja jer bih vam na taj na~in sugerirao i ograni~avao va{e mi{ljenje. To bi bilo kao da Vam netko servira pro`vakanu

hranu. Najbolje da ih pogledate i mi{ljenje zadr`ite za sebe.

Ovakve kratke filmove mogli bismo usporediti novozavjetnim prispodobama, parabolama kojima nam Krist poku{ava objasniti `ivotne stvarnosti koje se ne mogu opisati i objasniti obi~nim svakodnevnim rije~nikom.

Gledaju}i ove filmove mo`emo nau~iti puno va`nih stvari za `ivot. Mo`da je jedna od njih da uz malo truda mo`emo budu}im nara{tajima ostaviti barem neki pisani ili video trag, kako bi i oni kada jednog dana ostare, lak{e razumijeli “na{u pri~u“.

Nije li interesantno razmi{ljanje jednog prognanika kako ga previ{e ne boli {to su ostavili ku}u i stvari bje`e}i pred zlom.

Najvi{e ga boli to {to nisu ponijeli sa sobom barem koju fotografiju ili obiteljske albume.

Slike naime, puno puta govore vi{e od rije~i...

U`ivajte u ovim odli~nim umjetni~kim ostvarenjima.

Mladen Vuk

RIJE^ DVIJE IZ NA[E KREATIVNE RADIONICE

G

otovo u zadnji ~as, prije izlaska novog broja Kri`a ljubavi po`eljeli smo Vam ponovo ne{to kazati o kreativnoj radionici u na{oj @upi.

Kao i prije, marljivo radimo kao p~eliceradilice, sve u `elji da na{im radovima obradujemo Vas, dragi vjernici.

Raduje nas da }emo od prodanih predmeta mo}i sakupiti za milodar na{oj crkvi i

57

Aktivnosti `upe Eto, ovo malo je bilo u rije~i i jo{ pone{to u slici. @elimo vam sretan Uskrs, mir u du{i i ljubav u srcu.

Marijanka Cindri} ^lanica kreativne radionice

foto: Kreativna radionica

ostaviti dio nama za materijal, kako bi imali ne{to sredstava za izradu novih predmeta.

Htjele bi se pohvaliti kako smo izradile suvenire – kamen sv. Kvirina. Izra|ujemo reljefne plo~ice s likom sv. Kvirina, te plo~ice sa svetim sli~icama, koje smo prona{le u na{im obiteljima od davnina, od na{ih baka i prabaka.

Ponovo izra|ujemo na{e “rascvjetane“ gran~ice, kada nam je zbog ove duge zime zakazala vegetacija, a dolazi nam Uskrs.

Radimo i male pu{leke s cvije}em i pisanicama, kojima bi mogle obradovati nekoga nam dragoga za ove uskrsne blagdane.

58

Rije~ `upnika Dragi moji Si{~ani!

15. postaja - Isus je uskrsnuo!

Nalazimo se u vazmenom vremenu - vremenu u kojem `elimo mislima, srcem i du{om pro`ivljavati Bo`ju ljubav koja nama je o~itovana u osobi Isusa Krista, koji je uskrsnuo. Za tu svetkovinu pripremali smo se razmi{ljaju}i o ~etrnaest postaja Isusova Kri`na puta koje smo poku{avali preto~iti u na{e `ivotne situacija. Sada je pak vrijeme razmi{ljanja o petnaestoj postaji. O Uskrsnu}u. @ivot je pobijedio smrt! Velika radost! Mnogo je svjedoka koji to potvr|uju: `ene na grobu, apostoli Petar i Ivan, apostoli kojim se ukazao dok su zatvoreni molili, u~enici na putu u Emaus. O Kristovu uskrsnu}u svjedo~e i brojni velikani povijesti: Stjepan prvomu~enik, prvi kr{}ani koji su vjeruju}i u uskrslog Krista bez straha ulazili u arenu smrti kako bi se s Njim u vje~nosti susreli, pa sve do velikana vjere na{ih dana: bla`enih Alojzija Stepinca, Majke Terezije, Ivana Merza i mnogih drugih. Svi oni svjedo~e: Krist je uskrsnuo, to je stvarnost! Svojim uskrsnu}em obradovao je mnoge!

Zar nisam i ja radost mnogima zbog dobrih djela koje sam u~inio, zbog ljubavi koju sam im iskazao, zbog radosna osmijeha {to sam ga mamio na lica svojih dragih. Radost sam im i zbog toga {to postojim ba{ takav kakav jesam. Gospodine, blagoslovi ih!

I drugi su radost meni, po~ev{i od mojih roditelja, bra}e i sestara, ~lanova moje obitelji, prijatelja, u~itelja, i svih dobrih ljudi koji su utkali dio sebe da budem ovo {to jesam. Hvala Ti, Gospodine, za sve njih.

Gospodine, molim Te za sve nas da shvatimo kako je na{ `ivot poput uspinjanja na brdo.

Svaki uspon ima dva obilje`ja: te`i je zbog ve}e uzbrdice i ljep{i {to je dalekose`niji. Sada shva}am da je cilj svakog kri`nog puta upravo petnaesta postaja, uskrsnu}e, i to je ono za ~im kr{}ani `ude. @elim biti dionik Tvoje uskrsne radosti, svjestan da se do nje dolazi samo preko muke Velikog petka.

Gospodine, hvala Ti za ljubav!

Dragi na{i `upljani, svima Vama i Va{ima u ime uredni{tva lista katedralne `upe „Kri` ljubavi“ radosni bili uskrsni blagdani.e} sam vi{e puta ...

Va{ `upnik Antun

59

Rije~ urednika SADR`AJ Bula „Antiquam fidem“ o ponovnoj uspostavi Sisa~ke biskupije .................. 1 Sisak je opet Biskupski grad! ...............2 Biskupija - novo bu|enje u mom Gradu ........................................9 Biskupovi ministranti ........................ 11 …ljudske rije~i ne mogu opisati…...... 12 Budimo uvijek zajedno! .................... 13 @ivost `upe ...................................... 15 Duhovna obnova za mlade ................ 19 Do|i, slijedi me! ............................... 20 Dvorana Posljednje ve~ere ................. 22 Bez smrti nema uskrsnu}a................. 26 Put i uzput ....................................... 28 Pasha ............................................... 29 Sve}eni~ka godina u Rimu................. 31 ^estitka starijima .............................. 34 ^estitka kr{tenima ............................ 36 Preminuo zadarski nadbiskup Ivan Pren|a ............................................. 37 Mons. @elimir Pulji} novi zadarski nadbiskup ........................... 38 Bla`eni Alojzije i Sisak ...................... 39 Kri@ni put - povijesni osvrt ................ 41 Intervju: fra Darko Tepert .................. 43 Korizmeno ~i{}enje du{e ................... 49 Susret............................................... 51 Iza{la je svijetlost u no} .................... 53 Najstariji ministrant .......................... 55 ^etiri kratka ali slatka filma ............... 56

Dragi ~itatelji iza nas je veliki doga|aj proslave ponovne uspostave Sisa~ke biskupije. Dojmovi se polako slije`u, a mo`da jo{ uvijek nismo svjesni zna~enja ~injenice da je grad Sisak biskupski grad i sjedi{te biskupa u osobi mons. Vlade Ko{i}a. U ovom broju Kri`a ljubavi kroz tekst i sliku vra}amo se u taj dan, ali i dane koji su mu prethodili.

U sve}eni~koj smo godini pa s nekoliko tekstova nastojimo obilje`iti tu ~injenicu.

Nastavljamo razgovarati sa sve}enicima rodom iz Siska te donosimo intervju s fra Darkom Tepertom, doktorom biblijskih znanosti i profesorom na KBF-u u Zagrebu. ^ast nam je da iz broja u broj dr. fra Tepert svojim tekstovima oboga}uje na{ list pa tako ovaj put pi{e o Dvorani Posljednje ve~ere.

Donosimo i nekoliko tekstova u kojima autori promi{ljaju veliko otajstvo Kristove muke, smrti i uskrsnu}a.

Vjerujem da }e va{u pa`nju privu}i i dva teksta iz povijesti na{e skupine za povijesna istra`ivanja, kao i stalne rubrike Duhovni kutak i @ivost @upe.

Rije~ dvije iz na{e kreativne radionice... 57 Rije~ `upnika....................................... 59 Rije~ urednika ..................................... 60 Kri` ljubavi – list `upe Uzvi{enja svetog Kri`a • Sisak, Trg bana J. Jela~i}a 1 Tel 044/523-196 fax. 044/521-311 • www.svetikrizsisak.hr • E-mail: sveti.kriz@hi.t-com.hr Glavni i odgovorni urednik: Antun Sente, ml., `upnik • Glavni urednik: Zoran Crljenica • Grafi~ki urednik: Alem Bio~i} Ure|iva~ki kolegij: Alojzije Petranovi}, Lojzo Buturac, Anica Potkonjak, Ivanka Palac, Mladen Vuk, Spomenka Juri}, Nikolina Mesi}, Marko Mihali} • Lektor Bo{ko Zeli} • Fotografije: Miroslav Ki{ – Mimi, Bla`enka Sunte{i}, @eljko Rakari}, Stjepan Vego • Tekstove i fotografije ne vra}amo. • Naklada: 1000 primjeraka

60

Grad Sisak

Iz `ivota crkve

62

Foto: M. Ki{

Svjetlost je pobijedila tamu Sretan Uskrs!