/krizni_put_knjizica

OTVARANJE NEBA

OTVARANJE NEBA KRIŽNI PUT ZA

MLADE I OBITELJI

SISAK, KORIZMA 2011. GODINE 1

Rute križnih puteva Sisačke biskupije o korizmi 2011. g.

25. ožujka – Lasinja i Pisarovina 26. ožujka – Kravarsko 2. travnja – Kutina i Kupčina 9. i 10. travnja – Ivanić Kloštar, Martinska Ves, Sisak 16. travnja – Sisačka katedrala 17. travnja – Petrinja i Sisak – Sv. Kvirin 22. travnja – Dubranec (biciklima)

Izdaje: Sisačka biskupija Povjerenstvo za pastoral mladih Odgovara: vlč. Branko Koretić, povjerenik Tekst križnog puta: Antun Sente, ml.

Uredili: Spomenka Jurić, Valentina Kanić, Miroslav Kiš - Mimi Branko Koretić, s. M. Patricija Mađer, Ivanka Palac, Iva Pavušek, Antun Sente, ml., Maja i Marija Sente, Antonija Tomazinić, s. M. Ines Tutić, Stjepan Vego. www.biskupija-sisak.hr

OTVARANJE NEBA Križni put za mlade i obitelji

Sisak, korizma 2011. godine

Dragi hodočasnici!

Rado pišem uvodno slovo za križni put što ga je napisao mr. Antun Sente, ml., katedralni župnik, te zajedno s vlč. Brakom Koretićem, povjerenikom za pastoral mladih naše Biskupije pripremio ovu knjižicu. Pobožnost križnog puta koja se odvija po svim dekanatima Sisačke biskupije a ostvaruje se hodom od kapele do kapele, preko križa krajputaša do župnih crkava želi sve nas još više uvesti u otajstvo Bože ljubavi prema čovjeku. Zapravo, promatrajući Isusa kako ustrajno nosi svoj križ želimo prepoznati svoje vlastite križeve i poput Isusa ustrajno ih nositi do kraja svoga životnog puta gdje se nadamo ugledati svjetlo uskrsnog jutra.

Ove godine naš korizmeni hod za Isusovim križem po lijepim krajolicima naše Biskupije želi nas još više povezati s osobom Isusa Krista, te ojačati našu vjernost Svetom Ocu Benediktu XVI. Pozivam sve sudionike ove lijepe pobožnosti na susret sa Svetim Ocem koji nam dolazi u Domovinu 4. i 5. lipnja ove godine, upravo na svetkovinu zaštitnika naše Biskupije, na svetkovinu Svetog Kvirina. Mlade pozivam na susret s papom Benediktom XVI., u subotu navečer na Trg bana Josipa Jelačića u Zagrebu, a članove naših obitelji u nedjelju 5. lipnja na Zagrebačkom hipodromu.

Uvjeren sam da će susret sa Svetim Ocem svima nama donijeti puno duhovne radosti, te nam dati potrebni zanos vjere za dobru pripremu, kako duhovnu tako i tehničku, Susreta hrvatske katoličke mladeži koji će se dogoditi u našoj Sisačkoj biskupiji 5. i 6. svibnja 2012. godine.

Ujedno vas sve pozivam u Sisak na proslavu Svetog Kvirina, nebeskog zaštitnika naše Sisačke biskupije, kojega ćemo ove godine slaviti 11. lipnja.

Neka vam raspeti Krist podari uskrsnu radost!

Vaš biskup Vlado

OTVARANJE NEBA

Dragi mladi!

Kao povjerenik za pastoral mladih Sisačke biskupije sretan sam što se na području naše Biskupije odvija desetak križnih puteva u prirodi.

Takvi križni putovi ostavljaju duboki dojam kod svih koji se odluče na njih krenuti. Odluka nije laka jer su pojedine dionice puta naporne i teške, prelazi se preko blata i kroz šume, zbog lošega vremena ne odgađa se, ali ništa nije teško kada znamo tko nam je cilj! Isus, koji je puno teži put već prošao za sve nas! I sada u ovoj pobožnosti Križnog puta On prolazi s nama našim životima, hrabri, tješi, prosvjetljuje naše misli.

Tumači nam naš život. Potiče da se podignemo od svojih padova.

Hodeći za križem kroz naše predivne krajolike upoznajte ljepotu kroz koju prolazimo, upoznajte mlade ljude koji će vam postati prijateljima i preko kojih ćete bolje upoznati i prihvatiti sebe. Naposljetku kada stignete do zadnje postaje križnoga puta bit ćete sretni što ste sve izdržali!

Bit ćete ponosni da ste jedan mali dio puta Isusu pomogli nositi križ, da ste bili njegov Šimun Cirenac.

Promišljajući postaje križnog puta u prirodi, ponekad u tišini i samoći, a ponekad u smijehu i razgovoru, možete puno jasnije vidjeti ono što vam je do tada bilo sakriveno. Možda vam se to sada čini neobično, ali neka vam to bude izazov i poticaj da se odvažite krenuti dalje.

Nastavak našeg promišljanja neka bude o dolasku Svetog Oca u Hrvatsku. Njegovo geslo kojim dolazi jest „ Zajedno u Kristu“. Nastavimo naše zajedništvo koje smo ostvarili na planinarskome križnom putu u molitvi za ustrajnost nasljedovanja našeg Gospodina, Isusa Krista i neka ovo okupljanje na križnim putevima bude poticaj da se u što većem broju odazovemo na susret sa Papom.

Dolazak pape Benedikta XVI milosni je trenutak za sve nas, za naše obitelji, za mlade. Budimo pripravni susresti Petrovog nasljednika. Budimo radosni i ponosni što nam je dana prilika da ga možemo vidjeti i čuti kako govori baš nama, u našoj Domovini, našim obiteljima, o vrijednostima koje polako gube smisao u ovom sekulariziranome svijetu, a koje su temelj našega života i postojanja i potrebne su nam za kvalitetniji život.

Otvorite svoja srca, dopustite da Duh Božji raščisti sve nedoumice i sumnje, dopustite da riječi Svetoga Oca dođu do vas, da vas taknu i pokrenu u vama rijeke ljubavi i nade.

3

OTVARANJE NEBA

Bog je Ljubav! Ljubav je prisutna u našim obiteljima kada je u njoj prisutno praštanje, razumijevanje i prihvaćanje dara života. Snaga obitelji je svaki od nas! Dakle, oboružajmo se mačem strpljenja i štitom ljubavi! Budimo „Zajedno u Kristu“! Nadam se da će nas sve to zbližiti da što bolje organiziramo i susret hrvatske katoličke mladeži u našoj Biskupiji, u Sisku 2012. godine. Radujem se našem međusobnom susretu i molitvi.

Na kraju nekoliko riječi o središnjem križnom putu Sisačke biskupije od Ivanić Kloštra, preko Martinske Vesi do naše katedrale Uzvišenja Svetog Križa.

To je Planinarski križni put u organizaciji Planinarske bratovštine sv.

Bernarda koji već dugi niz godina privlači tisuće mladih iz stotinjak župa Hrvatske. Organizira se dva puta godišnje. U korizmi i na početku jeseni.

Organizator brižno isplanira pravac kretanja, zajedničko obilježje za sve sudionike, zajedničke obroke, prigodne euharistije, a u zadnje vrijeme neizostavno je cjelonočno klanjanje pred Presvetim Sakramentom.

Početke ove lijepe pobožnosti nalazimo u župi Svete Anastazije iz Samobora, davne 1987. godine, odnosno u Samoborskom gorju. Osobe pristigle na pobožnost poželjele su križni put u svom kraju. Novoosnovana Planinarska bratovština sv. Bernarda preuzela je organizaciju pohoda. Pohod je dobio novo ime - Planinarski križni put. Dosad su pohodi održani 46 puta, a izvan Samobora bili su u Podravini, Bilogori, Prigorju, Slavoniji, Hrvatskom zagorju, Međimurju, Turopolju, na Medvednici. Ovakva pobožnost križnog puta prihvatljiva je u novom tisućljeću, ali se oslanja na srednjovjekovnu želeći promatrati muke Gospodina Isusa i današnja potreba razmišljanja nad ekologijom, izlaskom u prirodu, susretom i druženjem s ljudima pojedinih krajeva, željom za transcendentnim, za pjesmom. Pobožnost vode mladi za mlade. To je garancija uspjeha i nastavka za dalje.

Obogaćeni kulturnom ljepotom kraja i iskustvom zajedništva, ohrabreni u sakramentima, mladi se vraćaju u svoje zajednice puni novog Duha, uz veliku volju za angažmanom u zajednici iz koje dolaze.

Radujem se našem međusobnom susretu i molitvi.

Vaš vlč. Branko Koretić, povjerenik za mlade SB 4

OTVARANJE NEBA

KORISNE UPUTE

Ovaj križni put namijenjen je mladima, iako će u njemu naći poticaje i drugi članovi obitelji. Svaka postaja sastoji se od četiri bitna dijela. Stoga se preporuča da prigodom javnog izvođenja svaku postaju čitaju četvoro čitača.

1. dio - opisuje sam događaj postaje (prijedlog – čita muška ili ženska osoba) 2. dio - pisan u prvom licu ženskog roda, želi nam približiti Isusa u našem konkretnom trpljenju te istražiti sličnost našeg nošenja križa s Isusovim križem (prijedlog – čita ženska osoba) 3. dio - pisan u prvom licu muškog roda, poziva na ispitati savjesti i želi pokazati kako i sami svojim činima možemo postati križ drugima (prijedlog – čita muška osoba) 4. dio - molitva (prijedlog - čita voditelj pobožnosti, svećenik, đakon …)

5

OTVARANJE NEBA

UVOD

Ljubav toliko željena, a još više darovana. Ona se jedino može vidjeti i dokazati žrtvom.

Stoga te pozivam, dragi prijatelju i draga prijateljice, da zajedno hodimo s Isusom Kristom koji nam želi biti prijatelj. Ne samo teoretski, već nam svoje prijateljstvo i ljubav dariva na križu.

Pozivam te da ovo putovanje s Kristom koji nosi križ, promatramo na dva načina: Ljubav dariva! Krist nam dariva ljubav i iz ljubavi prema nama želi biti s nama u svim našim žrtvama koje podnosimo zbog ljubavi.

Ljubav prihvaća! Krist na svoj križ uzima svaku našu povredu ljubavi.

Siguran sam da ćemo je pronaći i u darivanju i u prihvaćanju ljubavi.

Krenimo!

7

OTVARANJE NEBA

I. POSTAJA - ISUSA OSU\UJU NA SMRT Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo te…

U prvoj postaji vidimo Isusa kako Ga krivo osuđuju. On to prihvaća jer nam se dariva, jer nas voli. Svjestan je, itekako svjestan da je potpuno nevin. Od svih ljudi koji viču - »Raspni ga!

Raspni!» - On jedini je nevin. Ti ljudi koji viču, raspni ga, raspni, znaju koliko je dobra učinio, znaju na dobro ih je upućivao.

Možda su ga ti isti prije nekoliko dana htjeli za svoga kralja. Sve to Isusa ne priječi da prihvati osudu i dariva ljubav. Šuti i prima osudu.

Koja to od nas nije barem jednom nekom darovala svoju naklonost, povjerenje, čak i svoju budućnost? Koja to od nas, upravo od osobe kojoj se darovala, nije doživjela razočarenje? Neki se opravdavaju da nas nisu razumjeli, neki ni to, nego se bahato smiju mojoj naivnosti. Osudiše me jer im to trenutno odgovara, radi tko zna kojih interesa. Osudiše moju ljubav.

A ja, jesam li drugačiji? Koristim li naklonost, povjerenje pa čak i ljubav svoga bližnjega samo za ispunjavanje svojih potreba? A kad mi više ne treba osuđujem li njegove nedostatke?

Pomolimo se.

Dragi Isuse, daj da uvijek budemo svjesni da si uz nas kada nas osude. Zbog nas si prihvatio osudu, ali daj da promatrajući tvoj križ nikad ne budemo suci drugima. Baš suprotno, prihvaćajući lažnu optužbu dat ćemo nadoknadu za osude kojima smo osudili druge, ali i prihvatiti ljude pored sebe, jer za ljubav se valja žrtvovati.

Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu…

9

OTVARANJE NEBA

II. POSTAJA - ISUS PRIMA NA SE KRI@ Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo te…

Isus ne ostaje samo na tome da prihvaća osudu, On ide dalje.

Spreman nositi izrečenu osudu, prihvaća i križ. Bit je u tome prihvatiti križ, prihvatiti teret, prihvatiti postojanje zla koje nam se nameće i prezentira u zamamnu ruhu. Isus ne postaje križ nego ga samo prihvaća i nosi do vrha Kalvarije.

To je sasvim suprotno od onoga u kakvu svijetu živimo.

Svijet u kojem živim (putem medija, televizije, radija, novina i časopisa te interneta) nudi - prividnu sreću. Koliko su me puta prevarili i obećali kako ću u nekoliko kratkih koraka doseći velike stvari?! U tom svijetu nema ljubavi, nego se kroz prizmu trenutne sreće želi zavladati čovjekom, odnosno sa mnom.

I sam sebi nisam prihvatljiv. Počevši od tjelesnog izgleda preko vlastite naravi. A o svojim roditeljima, braći i članovima obitelji da i ne govorim.

Pomolimo se.

Dragi Isuse, daj da spoznamo da prihvatiti križ znači prihvatiti i samoga sebe. Baš s ovakvim tijelom, sa svim vlastitim ograničenjima, sa svim svojim strahovima, sa svim ljudima s kojima se susrećemo u svome životu. Daj da shvatimo kako ne postoji idealan svijet, već ovakav kakav jest i potrebno ga je prihvatiti, a ne postati dio njega nego ga prihvatiti i nositi. To ne znači da trebamo prestati težiti savršenstvu, već upravo u toj ograničenosti, prihvaćanjem davati nadu. Ti si tako učinio, pomozi i nama.

Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu…

11

OTVARANJE NEBA

III. POSTAJA - ISUS PADA PRVI PUTA POD KRI@EM Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo te…

Isusu je teško. Teret križa, teret ljudskih zloća toliko je velik i težak da Ga obara s nogu. Pada na tlo – kamenito. Ono što je važno kod ove postaje jest da On ne ostaje ležati, nego se diže i - ide dalje…

Prihvaćanje osude, nošenje posljedica osude može biti tako teško da me obara s nogu. U stvarnom i prenesenom smislu te riječi.

Isus je to osjetio. Opterećuju me zbog nekih svojih osobnih interesa, ogovaraju me, izmišljaju priče, vrijeđaju, umanjuju moje zasluge ili ih obezvređuju. Sve me to pritišće na tlo.

A ja, isprovociran takvim postupcima, uzvraćam još jače. Optužujući, ogovarajući, klevećući druge želim prikriti svoje slabosti. Uživam obarajući osobu pored sebe. Tješim se da nisam slab i jadan. Osoba pokraj mene je takva, samu je sebe do toga dovela. A tek oni koje povrijedim i u svojoj bahatošću i uopće ne primijetim njihovu bol i suze.

Pomolimo se.

Dragi Isuse, daj da spoznamo da u svim tim životnim teškoćama, koje život stavlja pred nas nismo sami. Ti si pao pod teretom križa kako bi bio s nama kada smo u blatu, ali i da ispraviš naša djela kojima druge pritišćemo na tlo.

Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu…

13

OTVARANJE NEBA

IV. POSTAJA - ISUS SUSRE]E SVOJU SVETU MAJKU Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te… Susreo se s voljenom osobom, majkom. Jedan je tumač ove postaje rekao da se posramio, jer ga je vidjela u najgorem izdanju.

Trnova kruna mu je na glavi, lice toliko iskrvavljeno i izranjeno ranama da Ga je gotovo teško prepoznati. Ali On i to prihvaća, da bude posramljen i pred voljenom osobom jer nas voli, jer mu je stalo do nas.

Nisam li i ja bila posramljena? Ponajprije zbog vlastita neuspjeha.

Zbog loše ocjene, zbog lošeg izgleda, zbog članova obitelji, zbog svojih prijatelja, zbog svojih uvjerenja? A volim se pred svojima predstaviti u najboljem svjetlu, ma ne samo pred svojima. Koliko samo brige oko vlastita tijela, težine, izgleda make-upa i čega sve ne da ostavimo dobar dojam?! Koliko samo treba muke da bih se svidjela drugome?!

Opterećen čestim neuspjehom lako je prijeći na drugu stranu.

Sve obezvrjeđivati i relativizirati, živjeti neuredno i prljavo, dobro proglašavati lošim zato što ga nisam uspio ostvariti i loše proglašavati dobrim jer ga je lakše dohvatiti.

Nadalje, čovjeku je nekako lakše umanjiti vrijednost drugoga nego samoga sebe izgraditi. Stoga često drugoga ponižavam kako bih opravdao sebe sama i svoje neuspjehe.

Pomolimo se.

Dragi Isuse, daj da promatrajući ovu postaju tvojega križnog puta spoznamo da u sličnim trenucima vlastitog života nismo sami.

Iskrenost i istina oslobađaju! Nadalje, naši bližnji, ljudi koji su dio našeg života, članovi naše obitelji, ne smiju biti zaboravljeni i nevažni. Oni su uvijek tu, pokraj nas, zato upravo njih treba primjećivati i dati im cijelog sebe.

Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu…

15

OTVARANJE NEBA

V. POSTAJA - [IMUN CIRENAC POMA@E ISUSU NOSITI KRI@ Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te… Križ koji su Kristu natovarili na leđa, toliko je težak da Ga sâm više ne može nositi… Evanđelisti nas izvješćuju da ta pomoć i nije bila od neke velike koristi. Prisiliše Šimuna koji se vraćao iz polja, da pomogne Isusu nositi križ. On je odradio svoj dio posla i nastavio dalje… Ali ipak Isus je prihvatio i tu prinudnu pomoć.

I na mojem se životnom putu nalaze različiti ljudi. Mogu reći da i na mojem putu ljubavi, osoba koju volim i koja voli mene ponekad čini nešto bezvoljno, ali ipak to učini. I to trebam znati prihvatiti, i to trebam znati vrednovati.

Ali isto tako i ja sâm, kada vidim i znam što je dobro, ne želim to činiti, jer mi osjećaji govore nešto drugo. Voljenoj osobi treba pomoći, pa makar se to ponekad učinilo i s manje volje. Ima to svoju vrijednost, ima to i svoju snagu.

Pomolimo se!

Dragi Isuse, ova nam postaja u kojoj Ti Šimun pomaže nositi križ upravo o tome progovara. Dobro je činiti dobro, makar to u tom trenutku ne provodimo afektivnom ljubavlju. Važno je činiti dobro i na taj način jačati veze ljubavi u obitelji te izgrađivati dobre odnose u svakoj ljudskoj zajednici.

Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu…

17

OTVARANJE NEBA

VI. POSTAJA - VERONIKA PRU@A ISUSU RUBAC Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te… Na Isusovu križnom putu puno je gorčine, puno boli, fizičke, ali još više duhovne. No, postoje i neka osvježenja. Susreo je svoju Majku, koliko god Mu bilo teško što se morao predstaviti u tako lošem izdanju, Majčin pogled je zasigurno ohrabrio Sina. Zatim Šimun. Od sve te svjetine koja se naslađivala Isusovim mukama, koja je jedva čekala da posrne i padne, našla se jedna žena, Veronika, koja je u Isusu prepoznala svoga Učitelja. Vjerojatno se morala progurati kroz onu masu i vojnička koplja da bi došla do Isusa. Učinila je što je mogla, osvježila mu lice svojom maramom.

Naspram silne muke i boli koje su ga pritiskale, to baš i nije neka velika pomoć, ali darovana je u ljubavi.

Kada govorim o ljubavi, znam krivo misliti da se ona samo daruje.

Ljubav treba znati i primiti, odnosno dopustiti da bude darovana.

Isus je to dopustio, dopustio je da Mu Veronika daruje ljubav. Koliko puta sam htjela objasniti, pokazati, upozoriti na svoje stanje?!

A nisu me razumjeli ni oni najbliži. A predstavljali su se kao oni kojima je silno stalo do mene.

Postoje trenuci kada voljene osobe odbacujem i ne dopuštam da mi pristupe. Zbog nekih teškoća ne dopuštam da mi se približe, tjeram svoj inat i ponos, nalazim razloge samo da ne dođu blizu mene?

Važnija mi je serija, facebook, bicikl, mobitel, vlastiti izgled, status…

To više nije ljubav. To je opet sebeljublje.

Pomolimo se.

Dragi Isuse, pouči nas primati ljubav. Učini da u trenucima vlastite boli i ranjenosti dopustimo osobama koje nas primjećuju, koje nas vole, ljubav nam darivati. Nadalje, ohrabri nas da znamo primjećivati onoga koji je u potrebi pa makar se zbog toga morali gurati i boriti, do njega. Pokaži nam put kako zaobići ljude koji nas u tome priječe. Pouči nas darivati ljubav.

Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu…

19

OTVARANJE NEBA

VII. POSTAJA - ISUS PADA DRUGI PUTA POD KRI@EM Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te… Križ je težak, ne samo u onom pjesničkom smislu, nego i u onom najkonkretnijem. Teško je to drvo križa. Težak je hod po kamenitu putu, teško je podnositi i prihvaćati pljuvanja, pogrde i pljuske ljudi oko sebe, a još je teže što je svjestan svoje nevinosti, a mora podnositi toliku bol. I to Ga pritišće - nerazumijevanje ljudi. Ne razumiju ono za što se On bori, ne razumiju da im želi dobro, ne razumiju da nošenjem svoga križa - ljudima otvara nebo…

Zar i sama nisam toliko puta neshvaćena? Pokušam jedanput, ne uspijem, pokušam ponovno, i opet me ne razumiju, a trebali bi razumjeti. I u takvim se trenucima pitam: Što sve ovo meni treba, isplati li se boriti, bolje je sve ostaviti i krenuti nekim drugim putem?

Dogodi mi se da i sâm na taj način ranim ljude. Zar se ne mogu prepoznati u situacijama kada mi netko uporno želi pomoći, a ja ga uporno odbijam. Ne dopuštam da čini dobro za mene?

Pomolimo se.

Dragi Isuse, pao si po drugi put, no i drugi put si ustao, ponovno si uzeo svoj križ i nastavio, iako okolina više nije bila sućutna, naprotiv, povici su se još više povećali.

Daj da tako i sami, prepoznajemo svoje slabosti, odbijanja ljubavi i propuste činjenja dobra. Daj nam spoznati da si Ti s nama kad nam ljubav ne bude darovana, kad nam ne žele pomoći, da nam upravo tada pomažeš nositi naš križ.

Daj da shvatimo da si se upravo zbog takvih naših postupaka i trpljenja ponovno pridigao i nastavio nositi križ.

Slava Ocu i Sinu i Duh Svetomu…

21

OTVARANJE NEBA

VIII. POSTAJA - ISUS TJE[I JERUZALEMSKE @ENE Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te… Događaj susreta Isusa s jeruzalemskim ženama možemo usporediti s događajem susreta Isusa s Veronikom. Tko je davao, a tko je gledao sebe? Koja je aktivnost Isusu pomogla? Konkretna pomoć Veronike koja mu briše lice ili sažalijevanje žena?

Jedna je pjesnikinja upravo o ovoj postaji napisala: »Žene, pazite da svojim suzama još veće blato ne stvarate…« Nikome nije drago sažalijevanje, jer ono označuje našu nemoć.

Očito je da to ni Isusu nije odgovaralo kad govori ženama: »Ne plačite nada mnom, nego oplakujte sebe i djecu svoju«, jer za njih ovo nosim. Toliki stoje pokraj mene, vide moju muku. Umjesto da pomognu, zadovoljavaju se komentarima: »Jadnica, što joj je to trebalo, sama si je kriva« i tako dalje.

A ja u takvim teškim trenucima pronalazim opravdanje za svoju bahatost, za grube riječi i djela, i tako lako opravdam vlastitu grubost. Kako samo moraju boljeti takvi moji postupci moje najbliže, članove moje obitelji?

Pomolimo se.

Dragi Isuse, upravo u ovoj postaji počinjemo razumijevati tvoju novu logiku. Iako nas boli, iako nam je teško, jer nas ljudi ne razumiju, zato što smo Tvoji učenici, želimo davati dobar primjer. Dobro je činiti dobro, i dobro je voljeti Boga ljubeći čovjeka. Ti, Gospodine, nisi nemoćan i ne treba Ti sažaljenje jeruzalemskih žena. Ti, Gospodine, samo želiš proći svaku moguću situaciju patnje koja pogađa i nas. Unatoč tome što nisu razumjele Tvoju misiju, Ti nisi grub prema ženama, već ih usmjeruješ na lijep način k dobrom cilju, kako mogu spasiti sebe i svoje potomke.

Gospodine, koji toliku bol osjećaš, toliko nerazumijevanje, još uvijek poučavaš i činiš dobro. Daj da to možemo i mi!

Slava Ocu i Sinu i Duh Svetomu…

23

OTVARANJE NEBA

IX. POSTAJA - ISUS PADA TRE]I PUT POD KRI@EM Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te… Kršćanska pobožnost zabilježila je i sačuvala sjećanje na tri Isusova pada. Vjerojatno ih je bilo i više. U tako teškom hodu, po tako grubom terenu, sigurno je više puta posrnuo i pao. Spominju se tri pada s razlogom, tri pada koji označavaju kontinuitet. Kontinuitet pada, ali i kontinuitet ustajanja. Isus ne odustaje jer voli, ne odustaje makar križ zla pritišće, ne odustaje jer želi spasiti čovjeka.

Pogriješim, žao mi je i čvrsto odlučim da se to više neće ponoviti.

Unatoč dobroj želji i odluci vrlo brzo u istoj stvari pogriješim i drugi puta. Tada polako počnem sumnjati u sebe. Kada se to dogodi i treći put pitam se ima li uopće smisla to više popravljati?

Ionako svi čine isto. Ima li smisla nabrajati i ispovijedati iste grijehe? Ima li smisla iznova se kajati?

Svijet u kojem živim sklon je stvari koje se ponavljaju, makar duboko u sebi zna da su one zle i grješne, proglašavati dobrima.

Osobito se to osjeća kad je riječ o seksualnosti. Zato što to mnogi čine i što se lako pada na tom području, čovjek današnjice zlo i grijeh proglašava dobrim.

Osoba koju volim, koja i mene voli, tako me često povrijedi. Ne događa se to jednom, ni dva puta, već sedamdeset puta sedam.

Dogovorili smo se, obećala je da to više nikad neće ponoviti, a za kratko vrijeme ista uvreda.

Pomolimo se.

Dragi Isuse, na ovoj postaji križnoga puta želiš nam pokazati kako čovjek, koliko god puta pao, uvijek iznova može ustati i uvijek iznova može krenuti dalje. Ti si to učinio upravo kod ove postaje. Ti nam uvijek daješ novu šansu. A mi? Pružamo li je mi svojim bližnjima?

Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu…

25

OTVARANJE NEBA

X. POSTAJA - ISUSA SVLA^E Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te… Gotovo svi tekstovi o križnom putu baš kod ove postaje govore o dostojanstvu ljudskog tijela, o teologiji tijela i o ljudskoj seksualnosti, o požudama tijela.

Kada su Rimljani razapinjali ljude osuđene na smrt, svukli su ih do kraja, nisu im ništa ostavili. Upravo su ih time htjeli do kraja poniziti i posramiti.

Moje je tijelo Božji dar. Ono je blagoslov. Da je tako, dokazao je Isus uzevši ljudsko tijelo u kojem mi se objavio. Stoga se i prema svom tijelu želim odnositi s poštovanjem i ljubavlju. Svojim tijelom osjećam život, iskazujem ljubav, spoznajem svijet oko sebe.

Tijelom osjećam i ugodu. No, mnogi ne vide mene nego samo moje tijelo i žele se njime okoristiti. Žele mojim tijelom utažiti svoje požude.

Opasnost je da se zadržim samo na razini ugode i cijelu svoju osobnost svedem na ugađanje tijelu. Tada čovjek više nije u punini čovjek, nego samo tijelo. Bez razuma, bez slobodne volje, bez svoje duše. Poput biljke ili životinje.

Pomolimo se.

Dragi Isuse, koji si u činu razgolićavanja doživio takvo shvaćanje tijela, po ovom vlastitom poniženju pokazuješ nam puno više, način kako tijelom možemo iskazivati ljubav prihvativši trpljenje, odbacujući požudne želje te ljubav darivati ne tražeći uzvraćeni užitak.

Neka nam ova pobožnost u tome pomogne, ako ni zbog čega drugog onda barem iz poštovanja prema Tvojoj ljubavi koju si nam darovao na križu, dopustivši razapinjanje i razgolićenje. Daj da čuvamo svoju dušu držeći tijelo u svetoj čistoći! Makar smo već koji put i pali. Ti nam, Gospodine, daješ uvijek novu šansu. Iskoristimo je!

Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu…

27

OTVARANJE NEBA

XI. POSTAJA - ISUSA PRIBIJAJU NA KRI@ Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te… Dok je još hodao, mogao se micati, prilagoditi si malo križ, okrenuti glavu da rane koje je zadobio manje bole. Sada kada je pribijen na križ, ni to više ne može. Pokušajmo samo zamisliti kakva je to bol kada kroz živce, kroz meso, prolazi željezni čavao.

Bol, bol, bol. Neopisiva bol.

Kada su ga uzdignuli na križ, osim jakih bolova u rukama i nogama i po cijelom izranjenom tijelu, dolazi nova bol, ne može normalno disati. Visi na križu pribijen čavlima.

Sigurna sam da svaki čovjek doživi, osjeti takvu situaciju. Životne brige i problemi, ne pronalaženje izlaza iz mučne situacije, čine mi život takvim da se osjećam kao Isus raspet na križu. Više ne mogu učiniti ništa.

I sâm mogu osobu pokraj sebe dovesti do bezizlazne situacije, stjerati je u kut. Ne zato što sam u pravu, nego se bahato koristim svojom nadmoći. Dajem si ulogu Boga.

Pomolimo se.

Dragi Isuse, daj nam da spoznamo da nikad nismo sami. Upravo u ovo vrijeme depresije i beznađa, mi kršćani trebamo biti navjestitelji radosti. Dopustio si da budeš razapet na križu da ne možeš micati svojim udovima kako bismo se mi iz takvih prikovanih situacija uvijek mogli izvući i pronaći novi izlaz. Pouči nas da spoznamo kako silno trpljenje i patnja, ako ju prikažemo za druge, za voljene osobe dobiva novi smisao. Tada postajemo ljudi koji se ostvaruju po ljubavi iskazanoj u patnji i trpljenjima. Poznato je da sve što vrijedi ima svoju cijenu. Vrijednost ljubavi dokazuje se žrtvom! Daj da to spoznamo i olakšamo bol nošenja križa prikazujući je za voljenu osobu. Križ tada dobiva slatkoću.

Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu…

29

OTVARANJE NEBA

XII. POSTAJA - ISUS UMIRE NA KRI@U Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te… Najveće čudo Isusa Krista Njegovo je Uskrsnuće. Ravnopravno tom čudu njegov je pristanak da ostane na križu do smrti. Zar nije rekao pred Pilatom: »Kad bi moje kraljevstvo bilo od ovoga svijeta, moji bi anđeli došli i borili se za mene«. Mogao ih je pozvati da ga oslobode, ta On je Bog. Uskrisivao je mrtve, liječio bolesne, stišavao oluje, činio čuda. On je gospodar života i smrti, On je gospodar svega. Ipak nije se poslužio svojom moći da rastjera krvnike i kaže im: »Ma dosta mi vas je.« A imao je puno razloga za to. Jedan mu se ruga, drugi podsmjehuje: »Spasi sam sebe, gdje je sada kraljevstvo tvoje? Hoće li doći Ilija da te spasi?« Baš suprotno, On se razbacuje ljubavlju: »Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine…, Još danas ćeš biti sa mnom u raju…, Sinko, evo ti Majke i Majko, evo ti sina…« Toliko ljubavi spram mržnje…

Kako samo spretno i lako pobjegnem kada zagusti. Kako samo vješto gledam svoje interese, bez imalo spremnosti za žrtvu. Koliko puta znam u sebi reći i tako djelovati: Kakva mi je od toga korist? Ja, ja i samo ja! Često osjećam ljudsku sebičnost. Ona se pokazuje u dvoličnosti i otkriva u laži. Upravo, to je uzrok svake patnje koju osjećaju svi ljudi, pa i ja sâm.

Pomolimo se.

Dragi Isuse, danas možemo iz povijesne udaljenosti vidjeti kako je sve završilo. Uočavamo da si bio u pravu i vidimo da se isplatila tvoja žrtva, tvoje umiranje na križu, jer si ljubavlju pobijedio mržnju, upravo zato što si ustrajao do kraja.

Ta ustrajnost, itekako je važna u današnjem vremenu interneta i računala, kada sve ide na brzinu. Baš ta strpljivost i to samozatajno umiranje na križu ima veliku važnost. Osobito kad je riječ o ljubavi.

Daj nam, Gospodine, da imamo strpljenja za osobu koju volimo, da joj damo vremena i prostora kako bi nam mogla pokazati svoje pravo lice.

Pomozi da imamo strpljena sami sa sobom, kako bismo se znali prihvaćati u svim svojim ograničenjima. Ne možemo voljeti bližnjega ako ne volimo sebe. I za nas si Kriste umro na križu. Svojom smrću na križu nas poučavaš kako mora umrijeti svaka naša sebičnost, svaki naš egoizam da bi se rodio novi život ljubavi.

Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu…

31

OTVARANJE NEBA

XIII. POSTAJA - ISUSA SKIDAJU S KRI@A Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te… Promatrajući Isusa u ovih dvanaest postaja, možemo na neki način odahnuti. Ako ništa drugo, prestala je muka, prestalo je trpljenje, ali počinje nova bol. Majka Marija uzima mrtvo tijelo u svoje naručje. Ona ista koja Ga je vidjela onako izmučena, izvrgnuta ruglu. Do sada se nadala da će se možda nešto dogoditi, da će ostati na životu, to je htjela – majka je, ali sada nema više nikakve nade. Sada samo vjera može pomoći.

Koliko se puta i sama nađem u situaciji unutar ljubavi, kada prestanem vjerovati, izgubim svaku nadu i više mi ništa nema smisla. Dokazi za to su nebrojeni. I Marija ga je imala, mrtvo tijelo svoga Sina u krilu.

Ti za mene više ne postojiš, koliko puta sam ovu ili sličnu rečenicu uputio svojim bližnjima i utrnuo svaku nadu novoj mogućnosti.

Pomolimo se!

Dragi Isuse, za tebe nikad nije svršeno. Nikad nije konačno, dokle god smo na životu ovdje na zemlji. Skidanjem tvoga mrtvog tijela s križa pokazao si nam kako uvijek postoji nada mimo svake ljudske logike. S Tobom je baš sve moguće. Postoji toliko primjera u povijesti Crkve.

S Bogom je doista sve moguće, samo je važno u svoje naručje primiti tvoje Tijelo, Isuse. To nam je moguće pod prilikama kruha i vina, osluškujući Tvoju riječ, promatrajući Tvoju muku.

Ljubav sve okreće na dobro. Daj da budemo ljudi koji će u to čvrsto vjerovati.

Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu…

33

OTVARANJE NEBA

XIV. POSTAJA - ISUSA POLA@U U GROB Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te… S jedne strane, kod ove postaje beznađe dobiva svoj pečat stavljanjem kamena na grob u koji je položeno Isusovo tijelo. Ali opet s druge strane, znamo da već sjaji zraka uskrsnog jutra.

Da, koji put se mora dogoditi da stvar dođe do dna, da sve bude zapečaćeno, da više nema nikakva povratka. Sve se čini izgubljenim.

Kad molim molitvu Očenaša svaki put govorim: Ne moja, nego Tvoja volja neka se vrši… Jesam li spreman to i životom potvrditi? Konkretnim djelima?

Pomolimo se.

Dragi Isuse, rekao si da zrno donosi rod tek kad umre. Daj da nam ova pobožnost bude umiranje starog čovjeka, starog načina razmišljanja, kako bi se rodio novi čovjek. Neka to bude umiranje svijeta mržnje da bi se mogla roditi nova ljubav.

Razmišljajući o polaganju Tvojeg mrtvog tijela u grob, shvaćamo da se preko našeg umiranja grijehu vrši volja Božja. Ti, Bože, znaš zašto se neke stvari, našem razumu nerazumljive možda i suprotne, moraju dogoditi. Daj nam razumjeti i prihvatiti da svaka naša ljubav stavljena u Božje ruke, dobiva božanski odnos, božanski smisao, božanski pečat. Učini, dragi Isuse, da shvatimo kako se ne trebamo bojati svoje ljubavi, htijenja i ostvarenja stavljati u Božje ruke! U trenutku polaganja Tvoga tijela u grob, Tvoji su neprijatelji bili uvjereni da su pobijedili. No, bilo je potrebno samo tri dana da se sve okrene. Ti si, Kriste, imao povjerenja u svoga Oca, daj da isto tako i mi imamo povjerenja u Tebe, čiji je grob ostao prazan. Upravo si na Križu dokazao da Ti je stalo do svakog od nas.

Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu…

35

OTVARANJE NEBA

36

OTVARANJE NEBA

XV. POSTAJA – ISUS JE USKRSNUO Žene su pošle na grob. Žele posao dovršiti do kraja, detaljno očistiti Isusovo tijelo i uljima ga zaštiti da što dulje traje.

Dobro znaju da je grob već zatvoren, no nije im jasno kako će kamen otkotrljat, ali im je jasno da vole Isusa i da još jedino što mogu učini za njega je pobrinuti se za njegovo tijelo. Dok one brinu o raspadljivosti tijela sviće uskrsna zora. Uskrsnuo je! Živ je! Križa više nema! Smrt je pobijeđena, a zlo nadvladano! Radost nam je darovana!

Zar nisu i drugi radost meni? Tata i mama; članovi obitelji: djed, baka, brat i sestra, voljena osoba. Unatoč svih teškoća ti ljudi znaju izmamiti osmjeh radosti na moje lice.

I ja želim biti radost i blagoslov ljudima koje mi život stavlja na put. Želim biti radost svima onima koji su zaslužni za ovo što jesam: tetama u vrtiću, svećeniku koji me krstio i pripremao za sakramente, učiteljima i profesorima, svakom čovjeku koji me je svojim „dodirom“ obogatio.

Pomolimo se!

Dragi Isuse hvala ti za sve članove naše obitelji, za dobre ljude koji nas uče o životu, ali i punini življenja. Daj da i mi poput tebe svaki dan umiremo grijehu koji ranjava nas i naše bližnje, te uvijek iznova budemo znak uskrsne radosti.

Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu…

37

OTVARANJE NEBA

ZAKLJU^AK Nema čovjeka koji ne čezne za ljubavlju. Nema takvog čovjeka.

Zato što je iz ljubavi i za ljubav stvoren. Bog nas nije trebao, želio nas je.

I onda kada smo se okrenuli protiv Njega, ubravši plod s drva spoznaje dobra i zla, On je ponovno pokazao svoju ljubav te nam poslao svoga Sina koji je ostavio svoje božansko veličanstvo i postao jedan od nas, uzevši naše ljudsko tijelo.

Spustio se na nižu razinu, jer nas voli. Ni tu Ga nismo prihvatili, išao je dalje – dopustio je da bude razapet na križu na tako mučenički način, na tako bolan način, jer nas voli.

Upravo iz pobožnosti križnoga puta trebamo naučiti da smo i mi ljudi ljubavi. Iz ljubavi za ljubav, i kao što je Isus Krist sebe u

38

OTVARANJE NEBA

potpunosti zatomio, i bio jedan od nas, takvi i mi trebamo biti prema drugima.

Sve ono u ljubavi što ima veze s ponosom, s nekakvim koristima, sve to treba staviti u drugi plan, a na prvo mjesto staviti dobrobit osobe po kojoj nam se očituje Bog. Bilo bi dobro čitati Poslanicu Korinćanima: »Ljubav se ne hvasta, ne nadima se, nije nepristojna, ne traži svoje, ne pamti zlo, ne raduje se nepravdi, a raduje se istini, sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada. Ljubav nikad ne prestaje…« Isusov život nikad nije prestao. Njegovo tijelo je umrlo, ali On je uvijek bio prisutan. I sada je prisutan, i sada je živ među nama.

Razmatrajući postaje njegova križnoga puta, možemo uvijek prepoznavati i svoje postaje križnoga puta.

Neka nam one budu poticaj da postajemo više ljudi, takve božanske, Kristove ljubavi koja se dariva, pa makar bila napadana, opterećivana različitim ponudama svijeta, ali i od nas samih.

Ako i padnemo, sagriješimo, ukaljamo ljubav, Bog uvijek daje novu šansu.

Znajmo je iskoristiti i neka nam u tome pomogne i ova zajednička pobožnost.

Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu…

Hvaljen budi Isus Krist, raspeti naš Otkupitelj!

I njegova pod križem žalosna majka Marija!

39

OTVARANJE NEBA

NEKE ZNAMENITOSTI KRAJEVA KROZ KOJE PROLAZE SUDIONICI KRI@NOG PUTA SISAČKA BISKUPIJA Sisačka biskupija osnovana je u prvim stoljećima kršćanstva i jedna je od najstarijih na području današnje Hrvatske. Iako nije poznato kad je osnovana, niti kakva je bila prva kršćanska zajednica u rimskoj Sisciji, brojni ostaci materijalne kulture svjedoče o živoj kršćanskoj zajednici. Muzeji u Sisku, Zagrebu, Budimpešti i Beču čuvaju natpise, sarkofage, svjetiljke, nakit, novac i druge predmete s kršćanskim simbolima.

Iz tih najranijih vremena poznato je 7 biskupa, koji su stolovali u ovom gradu i nosili naziv episcopus Siscianae. Najpoznatiji biskup bio je Kvirin, koji je u vrijeme progona kršćana 303. godine, umro mučeničkom smrću, utopljen u rijeci sa mlinskim kamenom oko vrata, jer se nije htio odreći svoje vjere i širenja evanđelja. Sveti Kvirin zaštitnik je grada Siska i Sisačke biskupije.

Vjerojatno je negdje oko 600. godine Siscia bila razrušena, no rijetki arheološki nalazi iz 7. i 8. stoljeća potvrđuju kako se život u gradu nastavio.

U 9. stoljeću ovdje stoluje knez Panonske Hrvatske, Ljudevit Posavski, a franački kroničar koji piše o borbama Franaka i Hrvata, Sisciju naziva civitas. Civitas označava grad u kojem je sjedište

40

OTVARANJE NEBA

biskupije. Iz tog vremena potječu i kameni ulomci crkvenog namještaja ukrašeni pleterom.

U 10. stoljeću Sisačka biskupija spominje se na splitskim crkvenim saborima 925. i 928. godine. Na Saboru 928. godine bile su ponuđene ninskom biskupu Grguru, u zamjenu za ukinutu biskupiju, čak tri biskupske stolice, među kojima i sisačka. Sve tri bile su tada upražnjene, ali prema istom zapisniku „dobro napućene i proviđene brojnim svećenstvom“.

Nema sumnje da je Sisak kroz čitavo antičko i ranosrednjovjekovno razdoblje bio glavno središte šire regije i istovremeno sjedište biskupije. Tek novi međudržavni odnosi pogoduju stvaranju Zagreba kao novog sjedišta političke i crkvene vlasti. Tada najvjerojatnije nestaje Sisačka biskupija, negdje između godine 1094. kad je osnovana Zagrebačka biskupija i 1215. godine, kada se Sisak spominje kao posjed Zagrebačkog Kaptola.

Sisačka biskupija ponovno se spominje kao naslovna biskupija 22. svibnja 1999. kad je mons. dr.sc. Nikola Eterović imenovan naslovnim nadbiskupom Siska. Taj je naslov nosio deset godina, do 30. studenoga 2009.

Bulom pape Benedikta XVI. od 5. prosinca 2009. godine, ponovno je uspostavljena Sisačka biskupija, a njezinim biskupom imenovan je mons. dr.sc. Vlado Košić. Svečana proslava ponovnog osnutka Sisačke biskupije bila je 6. veljače ove godine.

41

OTVARANJE NEBA

KATEDRALA UZVIŠENJA SVETOG KRIŽA Kako je zapisano u crkvenim knjigama, crkva na ovom mjestu postoji ab imemorabili, što znači od pamtivijeka.

Vjerojatno je u ranokršćanskom Sisku, dok je kršćanstvo bilo zabranjeno i nije se smjelo ispovijedati javno, na mjestu gdje se danas nalazi crkva, bila Domus ecclesia, tajni molitveni dom. U drevnom gradu Sisciji, kako se Sisak tada zvao, sigurno je bilo više bazilika i crkvi, ali gdje su se točnonalazile, nije nam poznato.

Najstariji sačuvani popis župa Zagrebačke biskupije iz 1334. godine, na prvom mjestu navodi: primo ecclesia Sancti crucis de Sziszek – prvo crkva Svetog Križa u Sisku.

Zatim, iz 16. i 17. stoljeća, sačuvani su različiti likovni prikazi slavne Bitke s Turcima kod Siska 1593. godine, uvijek prikazujući i crkvu na ovom mjestu gdje se nalazi današnja Katedrala Uzvišenja Svetog Križa.

42

OTVARANJE NEBA

Nakon prestanka turske opasnosti, crkva se obnavlja, počinju kanonske vizitacije, u kojima su sačuvani opisi crkve i crkvenih posjeda.

Zgrada današnje Katedrale dovršena je 1759. godine, nešto kasnije i zvonik. Tijekom ovih 250 godina i zvonik i zgrada crkve promijenili su svoja barokna obilježja i ukrase u klasicističke, koji su i danas prisutni.

43

OTVARANJE NEBA

POVIJESNE CRTICE O OTOKU IVANIĆU

Ime Ivanić potječe od imena sv. Ivana Krstitelja kojem je bila posvećena jedna od prvih kapela. U srednjem vijeku se pod imenom Ivanić podrazumijevao Kloštar Ivanić, dok je Ivanić Grad od sredine 16. st. do 1873. bio Tvrđa Ivanić. U 18. st. je Gornjem Ivaniću dan naziv Kloštar, po franjevačkom samostanu (claustrum). U vrijeme obrane od Turaka Ivanić Grad je imao važnu obrambenu ulogu sa svojom obrambenom vojnom tvrđavom, a surađivali su i sa vojnom obranom u Sisku. Od 1789. postoji podjela župa Kloštra Ivanića, Ivanić Grada i Posavskih Bregi. S obzirom na važnu ulogu Kloštra Ivanića u prošlosti i danas se osjeti taj duh.

Na tako maloj površini postoje dvije stare (obnovljene) crkve i dva samostana - Školskih sestara franjevki Krista Kralja i karmelićanki. U župi Kloštar Ivanić nalazi se vrijedan arhiv s dokumentima od 1642. do 1950. god. Kloštar Ivanić poznato je prošteničko mjesto za Veliku Gospu, temeljeno na zapisima o čudesima u Knjizi čudesa Blažene Djevice Marije iz 18. st. U Ivanić Gradu su veću povijesno – kulturnu ulogu preuzeli ljudi, a od arhitekture treba izdvojiti uistinu lijepu crkvu sv. Petra koja je dekretom Ministarstva za kulturu RH, zbog sveukupnog posebnog interijera, i kao rijetkost u sjevernoj Hrvatskoj proglašena zaštićenim kulturnim dobrom.

44

OTVARANJE NEBA

(JOSIP) JURAJ POSILOVIĆ – ZAGREBAČKI NADBISKUP Celestin Medović – Portret nadbiskupa Posilovića Rođen je 1834. godine u obrtničkoj obitelji u Ivanić-Gradu u kojem je i završio pučku školu. Kao doktor biblijskih znanosti i crkvenog prava predavao je povijest Novog zavjeta i Kanonsko pravo na Bogoslovnom fakultetu, a kasnije bio i dekan istog.

1876. godine imenovan je senjskomodruškim biskupom, a iz tog se razdoblja pamti da se zalagao za očuvanje glagoljice – dao je tiskati Misal u Rimu na glagoljici i naredio svećenicima u biskupiji da mise služe na staroslavenskom jeziku. 1894. god. postaje Zagrebačkim nadbiskupom i tu počinje njegovo intenzivno duhovno – socijalno – kulturalno djelovanje. Mnogim novčanim prilozima podupirao je razvoj i djelovanje mnogih društava, obnovio sjemeništa i sirotišta u Senju, Zagrebu i Požegi, obnovio zagrebačku katedralu (od tada oni lijepi tornjevi), obnovio i crkvu u Ivanić Gradu. Založio se i omogućio dolazak isusovaca u Zagreb kao i izgradnju crkve i samostana u Palmotićevoj ulici. Od njegovog vremena kreće aktivno sudjelovanje vjernika u društvu i oživotvorenje socijalnog nauka Crkve; u skladu sa socijalnom enciklikom Rerum novarum pape Lava XIII., osnovana je Hrvatska samostalna radnička stranka (HSRS), pokreće katolički dnevnik „Hrvatstvo“, osniva Katoličko tiskovno društvo te financijski podupire mnoge tiskovine. 1900. organizirao je Prvi hrvatski katolički sastanak s ciljem promišljanja okupljanja vjernika i promišljanja o socijalnim temama. Umro je 1914. god.

45

OTVARANJE NEBA

JOSIP LANG, ZAGREBAČKI BISKUP, DOBROTVOR, SLUGA BOŽJI Josip Lang se rodio 25. siječnja 1857. u selu Lepšiću kraj IvanićGrada. Doktorirao je u Rimu i po povratku u Zagreb započeo svoje socijalno-karitativno djelovanje.

Bio je župnik u crkvi sv. Marije na Dolcu i imenovan pomoćnim biskupom. Odlikovao se pobožnošću i duhovnošću koju je odjelotvorio pomažući mnogim siromašnima i bolesnima koje je susretao na raznim mjestima, pa i u podrumima i tavanima, dijeleći sav novac koji je imao. Bio je duhovnik sestara milosrdnica, a kasnije odgajatelj bogoslova i rektor bogoslovije u kojem je osim izgradnje duhovnosti duhovnost poticao bogoslove i na produbljivanje socijalne dimenzije kršćanstva i sociološko – katoličko promišljanje društvenih problema ( i time zapravo naučavao i vršio socijalni nauk Crkve).

Umro je 1924. na glasu svetosti i za njega se vodi proces beatifikacije. Plodovi njegovog djelovanja vidljivi su i danas; osnovana je u Hrvatskoj poznata i aktivna zaklada „Biskup Josip Lang“ za pomoć siromašnim starim osobama, bogoslovski časopis nosi ime Vjesnik biskupa Langa, a u središtu grada Zagrebu mu je posvećen i trg – Langov trg.

46

OTVARANJE NEBA

STARI GRAD SISAK U vrijeme stoljetnih borbi s Turcima, Zagrebački Kaptol gradi novu utvrdu na ušću rijeke Kupe u Savu. Utvrda je branila ovaj dio Hrvatske i sam grad Zagreb.

Gradnja je započela 1544. godine i trajala je svega šest godina.

Razlozi zbog kojih je sagrađena baš na ovom mjestu, su odličan obrambeni položaj na ušću rijeka i obilje građevinskog materijala iz tada vidljivih ostataka razrušenog rimskog grada - Siscije. Utvrda ima oblik trokuta na čijim kutovima su smještene okrugle kule i primjer je dobro očuvane renesansne utvrde u kontinentalnoj Hrvatskoj.

U više navrata Turci su neuspješno napadali ovu utvrdu. Dana 22.lipnja 1593. godine ovdje se odigrala slavna “Bitka pod Siskom”, kada je vojska pod vodstvom hrvatskog bana Tome Bakača Erdedija zaustavila daljnja Turska osvajanja.

PETRINJSKI KRIŽNI PUT Petrinjska crkva Svetog Lovre spominje se već 1334. godine. Za vrijeme Domovinskog rata pobunjeni Srbi i pripadnici jugoslavenske narodne armije u potpunosti su je srušili 18. ožujka 1992. godine, a sve ostatke su odvezli s mjesta na kojem se crkva nalazila. Vrijeme okupacije Petrinje 1991-1995. bilo je najteže razdoblje hrvatskog katoličkog naroda na ovom području jer su svi bili protjerani. Također su srušeni i svi ostali sakralni objekti.

Petrinja je oslobođena 6. kolovoza 1995. u redarstvenoj akciji “Oluja” Crkva je ponovno sagrađena i posvećena 2000. godine.

Iznad ulaznih vrata, kao i nekad, stoji tekst iz poslanice Korinčanima: SI QUIS AUTEM TEMPLUM DEI VIOLAVERIT DISPERDIT ILLUM DEUS (Ako tko pak hram Božji obeščasti razorit će njega Bog).

47

OTVARANJE NEBA

Župa je trenutno najveća u Sisačkoj biskupiji, broji preko 14.000 vjernika katolika koji se istinski sjećaju ratnih stradavanja u Domovinskom ratu, a osobito u mjesecu rujnu kada se čitav Grad i svi ljudi spominju najvećih patnji i pada Petrinje. U tom mjesecu već tradicionalno kroz 15 godina moli se pobožnost križnog puta obilazeći Grad, a sve završava sv. misom u crkvi Svetog Lovre. Takav križni put redovito se prolazi i na blagdan Cvjetnice u kojem sudjeluje veliko mnoštvo vjernika ove župe i okolnih krajeva.

KRIŽNI PUT BICIKLIMA U ŽUPI DUBRANEC U Župi Dubranec već nekoliko godina na poticaj pokojno župnika Ivana Lovrića, na Veliki petak održava se križni put biciklima po cijeloj župi. Može se reći da je to već tradicionalni križni put na koji se okupi uvijek lijepi broj sudionika. Tom prigodom na ruti od 55 kilometara mole se 14 postaja kod kapela i križeva, a zadnja postaja je u župnoj crkvi BDM Snježne. Ove godine očekujemo znatniji broj sudionika! Pridružite nam se u dobroj formi s ispravnim biciklima!

LASINJSKI KRIŽNI PUT Godine 2000. pokrenut je cjelodnevni križni put, od 40-ak kilometra, za vrijeme kojeg hodočasnici pohode kapele i križeve krajputaše u svim selima i zaseocima Lasinjske župe. Hod pored spomenutih sakralnih objekata podsjećaju nas da smo kršćani hodočasnici s i prema Kristu. Postaje predmole: djeca, mladići i djevojke, majke i očevi. Pohvalno je što svi žele sudjelovati.

U spomenici župe Lasinja zapisano je sljedeće: “Tamo daleko u šumi gdje danas rastu debele bukve, bijaše nekada srce Lasinje.

Tamo je nekada bila crkva Svete Ane i župni stan, a po ostalim brjegovima zaseoci, kuće imućnih starih hrvatskih zadruga. Tamo do vratiju staroga grada Steničnjaka, gdje se održavao Hrvatski sabor, i do Petrove Gore, bio je cvatući život pobožnih župljana.”

48

KUTINSKI PLANINARSKI KRIŽNI PUT Kutinski planinarski križni put održava se od 2001. godine. Pokrenuo ga je tadašnji kapelan vlč. Darko Banfić. Ideja je bila da se po uzoru na Planinarski križni put mladi zajednički pripreme za najveći kršćanski blagdan - Uskrs. Na prvom križnom putu okupilo se pedesetak mladih, a svake godine broj sudionika sve više raste tako da se posljednjih godina okuplja petstotinjak mladih. Iako je prvotna ideja bila da se okupe mladi kutinske župe Majke Božje Snježne i susjednih župa, uvijek nam se pridruži i nekolicina starijih koji mogu izdržati cjelodnevni hod. Vesele nas i uvijek dobrodošli gosti iz drugih župa.

Put kojim se kreće svake godine se djelomično mijenja, ali uvijek obuhvaća područje tri susjedne župe; Kutine, Kutinske Slatine i Ilove. Početak kao i završetak križnog puta je Kutinska crkva Majke Božje Snježne, a Sv. misa slavi se u župnoj crkvi Bl. Alojzija Stepinca u Kutinskoj Slatini. Pješački hod proširen je 2010. na Stupovaču - filijalu koja je osnivanjem dviju novih biskupija Sisačke i Bjelovarske postala dio župe bl. Alojzija Stepinca Kutinska Slatina. Put koji se prolazi u samo jednom danu dug je oko 30 kilometara, ali u dobrom društvu uz pjesmu i molitvu nikome nije predug.

2008. godine križni put je dobio i svoj vizualni identitet. Osmišljen je logo križnog puta kao prepoznatljivi simbol svakog križnog puta. Logo možemo pronaći i na zajedničkim obilježjima koje organizatori svake godine pripreme za sve sudionike.

2010. godine održan je jubilarni 10. Kutinski planinarski križni put na kojem je Sv. misu predslavio mons. Vlado Košić, sisački biskup.

OTVARANJE NEBA

50