Stres naš svagdašnji

Danas je stres rastući javnozdravstveni problem koji se negativno odražava na kvalitetu života, a povezan je s bolestima srca i krvožilja, malignim bolestima i pretilosti

AUTORICA ČLANKA: prof.dr.sc. Darija Vranešić Bender, Vitaminoteka

Pojam “stres“ odnosi se na svaku reakciju tjelesnog, mentalnog ili emocionalnog podražaja, koja uznemirava prirodnu ravnotežu organizma. Drugim riječima, stres je odgovor ili reakcija uma i tijela na pravu ili iracionalnu prijetnju, događaj ili promjenu koje u toj situaciji nazivamo stresorima. Stresori mogu biti unutarnji (misli, vjerovanja, stavovi) ili vanjski (tragedija, gubitak, promjena).

U današnje doba rijetki su oni koji na neki način ne dolaze u doticaj sa stresom, na radnom mjestu, kod kuće ili u pokušaju balansiranja jednog i drugog. Gotovo dvije trećine Hrvata, odnosno 60%, osjeća srednju razinu stresa, a čak 30% osjeća njegovu visoku razinu. Općenito kažemo da je stres danas sve veći javnozdravstveni problem koji se negativno odražava na kvalitetu života, a povezan je s bolestima srca i krvožilja, malignim bolestima i pretilosti. Kontinuirano izlaganje stresnim situacijama značajno slabi imunosni sustav, te nas čini podložnima raznim infekcijama i bolestima. Upravo je zbog toga važno znati kako kontrolirati pojavu stresa i kako umanjiti njegove negativne posljedice koje nastaju na fiziološkoj i emocionalnoj razini, a manifestiraju se osjećajem ljutnje, straha, depresije, anksioznosti, pospanosti ili pak nesanice.

Brojni su tjelesni sustavi pogođeni djelovanjem stresa, a novija istraživanja bave se promatranjem utjecaja stresa na crijevnu mikrobiotu. Sve učestalije bolesti današnjice za koje nemamo jasno rasvijetljene patofiziološke mehanizme nastanka vezuju se i uz izloženost stresu. Kada smo izloženi stresu, u organizmu

1. stadij ALARM

Prilikom suočavanja sa stresnim iskustvom ili nečim što se percipira kao stresno, u tijelu se događaju psihološke i fiziološke promjene. To iskustvo se „upliće“ u normalnu tjelesnu ravnotežu, pa tijelo počinje odgovarati na stresore.

Indikatori: ubrzan puls, ubrzano disanje, snižena temperatura, pojačana stimulacija žlijezda i lučenje hormona.

2. stadij OTPOR

Tijelo se pokušava uhvatiti u koštac ili adaptirati na stresore tako što pokreće popravak štete koju su stresori izazvali. Obitelj i prijatelji često te promjene primjećuju prije osobe koja je pod stresom, pa ih je uputno saslušati da se ne bi dosegla previsoka granica stresa.

Indikatori ponašanja:

nedostatak entuzijazma, promjene prehrane, nesanica, pretjerano spavanje, ljutnja, umor.

Kognitivni indikatori:

teško rješavanje problema, konfuzija, noćne more, pretjerana budnost.

Emocionalni indikatori:

plačljivost, strah, anksioznost, panika, osjećaj krivnje, nemir, depresija, uzbuđenost.

3. stadij ISCRPLJIVANJE

Borba protiv stresora nije učinkovita; tijelo i um ne mogu popraviti štetu.

Indikatori: probavne smetnje, povlačenje u sebe, glavobolja, napetost, nesanica, gubitak volje i želje.

se luče mnogobrojne kemikalije, uključujući i hormone stresa, adrenalin i kortizol, koji potiču pojačani rad imunološkog sustava u cilju obrane od bolesti. Međutim, kada stresno razdoblje prođe, značajno se smanji i izlučivanje stresnih hormona, što za imunološki sustav predstavlja znak da je opasnost prošla i on se opušta, čineći nas manje otpornima prema bolestima. Istovremeno, preostali prostaglandini, tvari oslobođene kao odgovor na stres, mogu izazvati upalne procese u organizmu. Stoga je upravo razdoblje nakon intenzivnog stresa “kritično“ za ispoljavanje određenih manjih, ali i ozbiljnijih zdravstvenih tegoba.

Najučinkovitija metoda rješavanja stresa je uklanjanje njegovog uzroka, međutim, u većini slučajeva to je gotovo neizvedivo. Stoga je najbolja slijedeća opcija pronalaženje načina za njegovo smanjenje da bi se minimalizirao njegov negativan utjecaj na zdravstveno i emocionalno stanje.

Prehrana i dodaci prehrani moćni su čimbenici koji mogu olakšati ili onemogućiti ispoljavanje simptoma stresa u organizmu. Pravilno izbalansirana i redovita prehrana sama po sebi pruža značajnu zaštitu osobama izloženim stresnim situacijama. U tim razdobljima se zbog pojačane stanične aktivnosti organizam iscrpljuje intenzivnije nego inače, te se istovremeno javlja i pojačana potreba za nutrijentima. Tada poseban značaj za dobrobit organizma imaju proteini i određene aminokiseline, antioksidansi, vitamini B skupine, esencijalne masne kiseline, kalcij i magnezij, a posebnu korist pružaju odabrane ljekovite biljke s adapdogenim djelovanjem poput rodiole i ginsenga.

Nutritivne potrebe kod stresa

Povećana potreba za proteinima djelomično je uvjetovana pojačanim radom nadbubrežne žlijezde, pa se za vrijeme stresa hormoni koji reguliraju pretvorbu proteina u ugljikohidrate luče većim intenzitetom nego inače, zbog čega dolazi do ubrzane razgradnje proteina. Prehrana siromašna proteinima također može rezultirati slabljenjem imunološkog sustava i njegove sposobnosti da se odupre različitim infekcijama. Nadalje, smatra se da je aminokiselina ltirozin uvjetno esencijalna u stanju stresa budući da služi kao prekursor sinteze katekolamina (dopamin, noradrenalin, adrenalin). Promjene u raspoloživosti l-tirozina za mozak, kakve se događaju u stanju stresa, mogu utjecati na sintezu dopamina i noradrenalina. Stoga je logično da je najvažniji učinak l-tirozina ublažavanje kognitivnog slabljenja nastalog pod utjecajem akutnog stresa.

Za održavanje zdravog imunološkog sustava važni su i vitamini A, C, E, te selen i cink koji djeluju kao antioksidansi. Prilikom sinteze adrenalina potreban je vitamin C, pa, kada je razina adrenalina povišena dulje vrijeme, do čega dolazi tijekom stresnog razdoblja, potrebe za tim vitaminom su povećane. Pojedina tkiva koja su osjetljivija na stres, kao što su to nadbubrežna žlijezda i hipofiza, pojačano troše antioksidanse, što uzrokuje njihov deficit i sklonost organizma prema infekciji. Posebnu ulogu u prevenciji i savladavanju stresa igraju vitamini B skupine. Oni sudjeluju u procesu stvaranja energije iz hrane i održavaju zdravlje živčanog sustava, a nedostatak bilo kojeg vitamina te skupine očituje se simptomima identičnim onima kod stresa.

Za vrijeme stresa povećane su potrebe i za mineralnim tvarima, posebno za kalcijem i magnezijem. Osim što osigurava čvrstoću kostiju, kalcij sudjeluje u prijenosu živčanih impulsa, osigurava pravilan rad srca i zaštitu imunološkog sustava. Poznat kao smirujući mineral, magnezij osigurava relaksiranje mišićnog tkiva između kontrakcija, te regulira srčani ritam. Osim navedenih nutrijenata, pri savladavanju stresa prepoznata je i važnost cinka, kalija i selena.

U stanju stresa odabir namirnica treba prilagoditi i probavi. Nutritivno vrijedne, lakoprobavljive namirnice mogu izmorenom organizmu pružiti značajno olakšanje. Naime, tada je opskrbljenost probavnog sustava krvlju smanjena, a luči se i manje probavnih enzima. Uz takve loše uvjete probave, apsorpcija nutrijenata ne može biti zadovoljavajuća, čak ni uz dobar odabir namirnica. Kao posljedica loše apsorpcije, do organa i tkiva ne dolazi dovoljno nutrijenata, pa je stoga organizam prisiljen osigurati energiju razgradnjom vlastitog tkiva. Kako bi poboljšali probavu i olakšali apsorpciju nutrijenata, preporučuje se kuhanje i parenje hrane, jer će se tako pripremljena hrana, bez suvišnih masnoća, lakše razgraditi i manje opteretiti probavni sustav, a od koristi može biti i dodatak probavnih enzima.

Ljekovito bilje

Ljekovito bilje tradicionalno se koristi za ublažavanje stresa, nesanice i za opuštanje. Dodaci prehrani te biljni pripravci i lijekovi koji se učestalo koriste su melatonin, valerijana (odoljen), matičnjak (melisa), pasiflora i hmelj. Primjenjuju se i čajevi i pripravci od gospine trave, kamilice, lipe, lavande i majčine dušice. Svim tim pripravcima zajedničko je opuštajuće djelovanje i olakšavanje utonuća u san. Međutim, očekivanja suvremene populacije izložene stresu nisu uvijek usmjerena na opuštajući učinak bilja, već su im potrebni pripravci koji će pomoći tijelu da se adaptira na stres i pospješiti njihovu izdržljivost i snagu. Takve tvari ili ljekovite biljke nazivamo adaptogenima, a najistaknutiju ulogu među ljekovitim biljem s tim obilježjem ima Rhodiola rosea.

Rodiola (Rhodiola rosea, R. rosea) je dvogodišnja biljka žutih cvjetova koja raste na visokim nadmorskim visinama. Stoljećima je dio tradicionalne narodne medicine u različitim krajevima Europe, Azije i Rusije. Brojni su povijesni zapisi o primjeni te biljke, no najzanimljivija je legenda koja kaže da su je Vikinzi primjenjivali za bolju izdržljivost i snagu. Rodiola se u potpunosti uklapa u definiciju adaptogena, koja glasi: “Adaptogen je netoksična supstancija, najčešće biljni ekstrakt koji pospješuje tjelesnu sposobnost da se odupre štetnim učincima stresa te promovira ili normalizira fiziološke funkcije“.

Nadalje, uz rodiolu se veže i epitet ergogenog sredstva, odnosno biljke koja se koristi kako bismo pospješili tjelesne i mentalne izvedbe. Stoga se rodiola koristi u svrhu poboljšanja tjelesne i mentalne izvedbe, smanjenja umora i simptoma depresije.

Iz rodiole (korijena i podanka) izolirano je barem 140 različitih spojeva - monoterpenskih alkohola i njihovih glikozida, cijanogenih glikozida, arilnih glikozida, feniletanoida, fenilpropanoida i njihovih glikozida, flavonoida, flavonolignana, proantocijanidina te derivata galne kiseline. Ipak, smatra se da su najzaslužniji za ljeko-

vito djelovanje rodiole spojevi rozavini i salidrozidi koji polučuju adaptogeni učinak, uključujući neuroprotektivno, kardioprotektivno, antidepresivno, i anksiolitičko djelovanje, te utjecaj na smanjenje umora, produljenje životnog vijeka i stimulaciju središnjeg živčanog sustava. Većina pripravaka standardizirana je na specifične udjele rozavina, ili salidrozida, ili oba spoja. Odnos rozavina prema salidrozidima u rodioli je približno 3:1 te se i pripravci obično standardiziraju na taj omjer. Nekoliko kliničkih studija pokazalo je da primjena ekstrakta rodiole smanjuje osjećaj umora te pospješuje mentalne izvedbe (posebice mogućnost koncentracije) a ujedno smanjuje efekt izgaranja (burn out) kod bolesnika sa sindromom kroničnog umora. Također, znanstveni dokazi idu u prilog primjeni rodiole kod blage do umjerene depresije, te generaliziranog anksioznog poremećaja. Budući da uglavnom nema neželjene učinke niti interakcije s lijekovima, velik je potencijal primjene te ljekovite biljke u kliničkoj praksi.

Ekstrakt korijena sibirskog ginsenga (Eleutherococcus senticosus)

Sušeni korijen i podanak biljke Eleutherococcus senticosus (iz porodice Araliacaea) koriste se u različitim pripravcima, poglavito zbog adaptogenih svojstava. Eleutherococcus se još naziva i sibirski ginseng, a uspijeva u Aziji, Maleziji, Polineziji, Americi i Sjevernoj Africi. Autohtona je biljka u istočnom dijelu Rusije (regija Amur, Primorsky Krai i Sakhalin) te u sjeveroistočnoj Kini, Koreji i Japanu. To je bodljikavi grm koji naraste od 2-7 m visine, a za pripravke se koriste korijen i podanak. Povijesni zapisi navode kako je na ruskoj crkvenoj misiji u Peking liječnik Porphyrii Yevdokimovick Kirilov prvi put otkrio biljku između 1830. i 1841. godine. Međutim, ta vrsta ginsenga nije korištena u ljekovite svrhe sve do trenutka prekomjerne potražnje za korejskim ginsengom pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća. Panax ginseng postao je toliko rijedak i skup da su sovjetski znanstvenici krenuli u potragu za botaničkim pripravkom sličnih svojstava, a tražili su baš u porodici Ariliaceae. Zanimljivo je da je Eleutherococcus jedini član obitelji Ariliaceae koji uspijeva u istočnom Sibiru.

Istodobno, dr. Nikolai Vasilievich Lazarev, glavni sovjetski farmakolog, toksikolog i izumitelj lijekova u to doba, predložio je termin “adaptogen“ za biljnu supstanciju koja potiče nespecifičnu otpornost. Njegov suvremenik, dr. Israel I. Brekhman (1921.–1994.) sovjetski doktor medicine sa specijalizacijom u području farmakologije i botanike, velik je dio svoje karijere posvetio sibirskom ginsengu. Upravo je on skovao termin “adaptogen“, temeljeći ga velikim dijelom upravo na promatranju sibirskog ginsenga. Prema njegovoj definiciji adaptogen treba imati sljedeća četiri svojstva; (1) biti siguran za primjenu (2) imati nespecifično djelovanje (3) štititi pacijenta od fizičkih, okolišnih i kemijskih stresora (4) djelovati tako da normalizira zdravlje pacijenta.

Kao i rodiola, i sibirski ginseng uz adaptogena posjeduje i ergogena svojstva, pa ga često koriste sportaši, a primjena u sportu proširila se po svijetu po uzoru na sovjetske sportaše. Novija istraživanja verificiraju djelovanje sibirskog ginsenga u smislu povećanja izdržljivosti i mentalnih izvedbi osoba s blagim umorom i slabosti. Općenito, ta biljka koristi se protiv stresa, umora i depresije, a ujedno djeluje imunomodulatorno i stimulira središnji živčani sustav.

Literatura:

Davydov M, Krikorian AD. Eleutherococcus senticosus (Rupr. & Maxim.) Maxim. (Ariliaceae) as an adaptogen: a closer look. J Ethnopharmacol. 2000;72:345–393. Fazlic H, Brborovic O, Vukusic Rukavina T, Fister K, Milosevic M, Mustajbegovic J. Characteristics of People with the Perceived Stress in Croatia: the CroHort Study, Coll. Antropol. 36 (2012) Suppl. 1: 165–169 Ishaqueet al. Rhodiola roseafor physical and mental fatigue: a systematic review. BMC Complementary and Alternative Medicine 2012 12:70. Panossian A, Wikman G. Evidence-based efficacy of adaptogens in fatigue, and molecular mechanisms related to their stress-protective activity. Curr Clin Pharmacol. 2009;4(3):198-219. Panossian A, Wikman G, Sarris J. Rosenroot (Rhodiola rosea): traditional use, chemical composition, pharmacology and clinical efficacy.Phytomedicine. 2010;17(7):481-93. Pološki Vokić, N., Bogdanić, A. “Individual differences and occupational stress perceived: a Croatian survey“, EFZG working paper series, No. 05, 2007. Simon N. Young L-Tyrosine to alleviate the effects of stress? J Psychiatry Neurosci. 2007; 32(3): 224.