Dora i Robert Jurčić: Tajne sretnih veza by Jesenski i Turk

Dor a i Robert Jurčić

TAJNE SRETNIH VEZA VODIČ ZA SRETNIJI ŽIVOT U DVOJE

Nak l ada Jesen sk i i Tu rk Z agreb, veljača 2 0 1 3 .

SADRŽAJ

UVOD

LEKCIJA PRVA: SREĆA PRATI HRABRE Kad ljubav zakuca, otvorite vrata Strah od preuzimanja inicijative Još malo o nesigurnosti O dvorcima i opkopima (ili kako se nositi s bliskošću) Dopušteno vrijeme tugovanja Emocionalna kratkovidnost

15 17 18 24 27 31 35

LEKCIJA DRUGA: SA ŽELJAMA OPREZNO Druga strana medalje Upoznajte sebe Jedna ispunjena i sto neispunjenih želja

45 50 53 58

LEKCIJA TREĆA: UPOZNAJTE SE, UČITE, NAUČITE Kako uskladiti mozak i srce? Upoznajte partnera Kada važne stvari saznamo (pre)kasno

63 65 73 76

LEKCIJA ČETVRTA: SUOČAVANJE S LOŠIM NAVIKAMA PARTNERA Robovi navika (Lažna) nada umire posljednja Spirala promjene ponašanja Razgovor je najbolja metoda

87 88 94 100 102

LEKCIJA PETA: MOGUĆNOSTI I GRANICE PRILAGODBE Što je normalno, a što nije Kada slatko postane kiselo Brak kao osjetljiva vaga Slatki snovi i okrutna zbilja

109 115 120 127 129

LEKCIJA ŠESTA: LJUBAV PONEKAD JEDNOSTAVNO NIJE DOVOLJNA Spremnost za kompromise Suprotnosti se privlače samo u fizici S oskudicom se nije lako nositi Ljubav je moćna, ali ne i svemoćna

135 137 142 153 157

LEKCIJA SEDMA: PLANOVI ZA BUDUĆNOST – SUKOB PERSPEKTIVA Plovidba u različitim smjerovima Osjetljiva tema: djeca

165 167 172

LEKCIJA OSMA: NEVOLJE POD PLAHTAMA Muško pitanje Ljubavni trokut: jedan kut previše Suprotnosti i sličnosti

183 187 192 197

LEKCIJA DEVETA: ŠKOLA ŽIVOTA Bolna iskustva – korisne lekcije Kratki tečaj optimizma

203 205 212

POGOVOR

219

BILJEŠKA O AUTORIMA

221

UVOD

Na pisanje ove knjige odlučili smo se potaknuti brojnim pitanjima (njih sada već preko dvije tisuće) koja su pristizala na našu web-stranicu www.sretneveze.com. Svako od tih pisama pažljivo smo pročitali, promislili i onda odgovorili onima kojima smo stigli. Uvijek u najboljoj namjeri, uvijek najpametnije što smo znali i uvijek prema onome što nam je diktiralo iskustvo. Tako smo se mnogo mjeseci dopisivali s vama i domišljali se najboljim odgovorima. Zauzvrat je na našu adresu stiglo mnogo zahvala i toplih riječi koje bi nas uvijek iznova razveselile. Sve u svemu, bila je to naizgled skladna situacija. Pa ipak je mnogo toga ostalo nedorečeno i nepotpuno. Veliki dio krivice za takvu nedorečenost leži u ograničenjima koje nameće forma internetske stranice. Na Internetu ne prolaze dugi tekstovi i malo tko ima strpljenja čitati više od kartice do dvije teksta, bez obzira na to tko piše i o čemu se u tekstu radi. Budući da se protiv ljudske prirode ne isplati boriti, odlučili smo – nakon mnogo premišljanja, nagovaranja i nećkanja – naposljetku sjesti za stol i napisati knjigu u kojoj ćemo napokon reći sve što nismo dospjeli na našim stranicama. Bez kraćenja, bez brzih skokova s teme na temu, bez Interneta i popratnih trivijalnosti. 11

Tajna sretnih veza

Dobro, upitat će nestrpljiviji među čitateljima, o čemu se u ovoj knjizi uopće radi? O ljubavi, naravno! Zatim i o greškama koje činimo dok tragamo za „onim pravim” ili „onom pravom”, o lažima koje govorimo samima sebi (kao što je na primjer ona da nam sreća u ljubavi jednostavno nije suđena) i tako dalje. Ali neće biti da je baš sve u lošoj sreći. Prije ili kasnije morat ćemo si priznati gdje smo i kako griješili, a ova nam knjiga možda pomogne da pronađemo odgovore koji su nam dosad izmicali. Svako poglavlje započeli smo i dopunili s nekoliko pisama koja svakodnevno stižu na naše stranice. Naravno, pritom smo izmijenili imena pošiljatelja, a ponekad i neke za samu priču manje važne osobne podatke. Nadamo se da smo tako napravili neprobojnu šifru kako slučajno ne bismo nekoga izložili neugodnostima i problemima. Ipak, u svim smo pismima zadržali osnovni smisao i ton pitanja. Osim ispravljanja nekih zaista očitih gramatičkih pogrešaka, pisma smo prenijeli u izvornom obliku, onako kako su ih sastavili njihovi autori! Molimo vas da cijelu knjigu shvatite kao naš zajednički pothvat. Pokušat ćemo vam prenijeti naša iskustva, a vama predlažemo da ono što pročitate shvatite ponajprije kao prijedlog za razmišljanje. Možda vam se učini da neke naše tvrdnje nisu najbolje pogodile bit problema. Ne odustajte odmah od čitanja, možda već na sljedećoj stranici pronađete nešto bolje. Naše riječi slobodno nadopunite ili nadomjestite objašnjenjem koje vam se učini boljim, ali pritom budite pošteni prema sebi i ne tražite po svaku cijenu izgovor za počinjene greške. Samo zato što vam nešto možda nije po volji, ne znači da je nužno pogrešno! U knjizi smo iznijeli ono što je nama pomoglo da progledamo i shvatimo u čemu smo griješili, zašto smo se godinama vrtjeli u krug i ponavljali iste ludosti iz dana u dan. Tek sada 12

Uvod

znamo zašto smo tako uporno ulazili u pogrešne veze. Priznajemo da smo neke stvari shvatili kasno, ali bolje i tada nego nikada! Iskreno se nadamo da će ova knjiga na sličan način pomoći i vama. Jer znate već kako to ide u životu: pronaći bilo kakvog partnera i nije tako teško, prava je umjetnost naći onog pravog, onog uz kojeg ćete se osjećati istinski sretnima i ispunjenima!

L E KC I J A Č E T V R TA :

SUOČAVANJE S LOŠIM NAVIKAMA PARTNERA

Ivana, 28 godina Upoznala sam ga prije osam godina i bila s njim u vezi sve donedavno. Naša je veza u početku bila jako lijepa i on je bio vrlo pažljiv prema meni. Sve je bilo idealno prve četiri godine. Ja sam živjela u inozemstvu i viđali smo se kad smo mogli, trudili smo se biti u kontaktu što više. On je dolazio k meni i ja k njemu. Kad sam se vratila u Hrvatsku, prvo smo živjeli s njegovima. Te se godine njegov mlađi brat vjenčao pa je i on živio tamo sa svojom ženom. Onda je sve krenulo ukrivo. Njegovi roditelji bili su sve neugodniji prema meni: prije su bili jako fini, uvijek sam bila dobrodošla k njima, ali su se nekako promijenili kad su primijetili da naša veza ide k nečemu ozbiljnijem. Nakon nekog vremena on je kupio stan i počeli smo živjeti sami. Tada sam primijetila da se jako promijenio, da više nije kakav je bio prije. Njegovi roditelji govorili su da on može birati cure, pa ne treba biti vjeran jednoj, nego da slobodno šara. Govorili su da cura koja ga voli mora to trpjeti i šutjeti jer je to dokaz da ga stvarno voli. Mislila 87

Tajna sretnih veza

sam da je to neka šala, rekla sam pa hajde, nema veze, ali moj se mladić sve više i više mijenjao. Počeo je skrivati mobitel, bio je hladan i drzak prema meni. Jednog dana sam ga našla s nekom ženskom na barci kako se sami kupaju. Poslije se to događalo još češće, nalazila sam ga u raznim situacijama, svaki put s drugom curom. Uglavnom nije bio s jednom nego ih je mijenjao. Jednoga dana sam čak našla dokaze u stanu da me prevario. Bio je s nekom u našem stanu i tamo spavao s njom?! Moje je pitanje: Zašto to nisam mogla puno ranije prihvatiti i normalno prekinuti vezu, nego sam – iako sam sve vidjela i znala – trpjela još pune četiri godine? Zašto mi je trebalo tako dugo dok se jednog dana nisam konačno pokupila? I kako me je mogao vući za nos sve te godine? Robovi navika

O ponašanju ljudi i njihovoj nespremnosti da se mijenjaju govorili smo u drugom poglavlju. A ljudi svoje ponašanje zaista mijenjaju nevoljko! Doktor Edward Miller, dekan Medicinskog fakulteta pri Sveučilištu Johns Hopkins, govorio je na IBM-ovoj konferenciji u New Yorku o svojim iskustvima s pacijentima osuđenim na složene i vrlo opasne operacije srca. Sudionike konferencije ostavio je doslovno bez teksta ustvrdivši da čak i pod prijetnjom smrti samo jedan od deset ljudi odluči promijeniti navike! Toliko o motivaciji i promjenama. Kad razmišljamo o sebi, svi volimo misliti kako smo pametna i racionalna bića, sposobna svojevoljno odabrati što ćemo u kojem trenutku reći i kako ćemo se ponašati. Na kraju krajeva, ne razlikujemo li se upravo po tome od životinja koje slijede isključivo svoje instinkte i reagiraju na vanjske podražaje 88

Suočavanje s lošim navikama partnera

prema usvojenim obrascima? Ruski znanstvenik Pavlov proveo je interesantan eksperiment: psima bi davao hranu i pritom bi svaki put zvonio malim zvonom. Nakon nekog vremena psi su povezali zvono s najavom ručka te bi počeli sliniti od gladi čim bi čuli zvonjavu, čak i kada hrana nije iznesena pred njih. Tako se dakle mogu dresirati životinje, ali mi, ljudi, mi smo sasvim druga priča, mi u svakom trenutku možemo preokrenuti svoje navike i postati nove osobe. Zar ne? Nažalost, to baš i nije istina. Koliko god to nelaskavo zvučalo, činjenica je da svi mi robujemo svojim navikama. Možda ste toga svjesni, možda i niste, ali činjenica je da ćete stare navike teško mijenjati i da ćete se grčevito boriti ne biste li odgodili bilo kakvu promjenu! Nedavno objavljena zajednička studija znanstvenika s Harvarda, bostonskog Northeastern sveučilišta i kineskog Sveučilišta za elektroniku i tehnologiju pokazala je da se nakon samo tri mjeseca praćenja može predvidjeti gdje će se bilo tko od nas naći, recimo u subotu ujutro – i to sa zapanjujućom točnošću predviđanja od 93 posto. Naravno, uvijek će biti dovoljno skeptika koji ne vjeruju ovim podacima i koji će zaključiti da su znanstvenici pratili dosadne ljude, redom takve koji ne mrdaju s kauča, osim kad ih sila natjera da skoknu do WC-a ili kad baš moraju otići na posao. Ali to nije istina! Rezultati jasno pokazuju da svi mi – bili avanturisti ili pak zakleti ziheraši – zapravo slijedimo nekoliko ne pretjerano maštovitih uzoraka. Jedan od istraživača, fizičar Albert-László Barabási, sažeo je to u dvije kratke rečenice: „Iznenadilo nas je što uopće nismo mogli pronaći nepredvidive ljude. Zaključak je: svi smo mi predvidljivi i takvi ćemo ostati.” Znanstvenici su nam pokazali da se ljudi mijenjaju teško, izrazito nerado i najviše od svega – rijetko. Sve što znamo o životu govori u prilog takvom razmišljanju: ljudi koje doživljavamo 89

Tajna sretnih veza

kao prijatelje ostaju nam i dalje prijatelji, a oni s kojima smo imali problema uglavnom ostaju jednako problematični. Davež iz ureda ostaje isti davež sve dok ga napokon ne potjeraju u penziju, susjeda Ruža zna sve tračeve iz bližeg i daljeg susjedstva i godinama ih dijeli sa svakim tko joj ne uspije pobjeći, a onaj samoprozvani kvartovski zavodnik zavodit će žene čak i kad se oženi i dobije petero djece. Nema tu puno iznenađenja, a ona koja povremeno doživimo ipak su toliko rijetka da nas još mogu začuditi i na njih ne računamo previše u odnosima s drugima. Dakle, te nepromjenjivosti ljudske prirode mi smo itekako svjesni, sve do jednog posebnog trenutka kad počnemo vjerovati da su čuda ipak moguća – a to je onda kad se radi o nama posebno dragim osobama! Tada najednom zaboravljamo na stara iskustva, a poslovice kao što je ona da „vuk dlaku mijenja, ali ćud nikada” i slične mudrolije zanemarujemo kao obična bapska naklapanja. Kad nekoga zaista zavolimo postajemo tvrdoglavo skloni povjerovati da će njegove mane prije ili kasnije nestati. Čak i kad nas razočara sto puta za redom, spremni smo mu dati novu priliku! Ne kaže se uzalud da je ljubav slijepa. Dapače, bit će da je i gluha, a vjerojatno ima i još pokoju manu jer kako inače objasniti činjenicu da smo u trenucima zaljubljenosti spremni sve oprostiti i previdjeti mane voljene osobe? Dobro je što prije ili kasnije ipak uspijemo ponovno „progledati”. Loše je ako se to dogodi tek kad nas partner bez milosti namagarči ili odjuri u zagrljaj nekog drugog! Tada nam samo preostaje čuditi se vlastitoj naivnosti (Kako mi je promaklo ovo ili ono? Gdje su mi bile oči? Gdje mi je bila pamet?) i vrtjeti se u beskrajnom nizu pitanja na koja ne uspijevamo pronaći zadovoljavajući odgovor. Odgovarajući našoj čitateljici htjeli smo naglasiti upravo činjenicu da je s njom sve u najboljem redu. Nije ona bila 90

Suočavanje s lošim navikama partnera

posebno naivna, niti posebno nerazumna ili gluplja od drugih jer se nadala da će se mladić kojeg voli iznenada promijeniti nakon šest, sedam ili osam godina. Ona je jednostavno bila zaljubljena, a to bi na svakom sudu trebalo prihvatiti kao olakotnu okolnost prve vrste. Valjda smo svi ponekad bili u takvim situacijama i svi smo ispali jednako naivni. Čekali smo unedogled nadajući se da će se naš partner jednog čarobnog dana promijeniti. A kad bi naše beznadne veze napokon pukle, predbacivali smo si zbog godina uludo bačenih u vjetar. Ako je netko od vas ipak dočekao da mu partner odraste i postane onakvim kakvim ste se nadali da će postati, slobodno se smatrajte posebno sretnim! No takvi su slučajevi rijetki i zato ćemo vam savjetovati da ne računate na slična čuda. Ako vas partner izluđuje i ako vam je teško pomiriti se s njegovim mušicama, onda što prije prihvatite činjenicu da će jednako nemoguć ostati i ubuduće. Ivani smo mogli ponuditi tek malo suosjećanja i pokoju utješnu riječ. Draga Ivana, pročitate li pitanja naših čitatelja pronaći ćete među njima nekoliko takvih koja opisuju zaista teške i mučne situacije. I dok čitate njihove priče, prije ili kasnije morat ćete se zapitati: Zašto uopće trpe takav život? Zašto ne odustanu kad vide da im se brak ili veza pretvara u mučenje bez realnih izgleda da se situacija popravi u dogledno vrijeme? Odgovor je naravno – zbog ljubavi i zbog nade da će se stvari popraviti. Kad se zaljubimo, teško prihvaćamo činjenicu da naši odabranici baš i nisu tako predivni kakvima ih doživljavamo. Još teže prihvaćamo da predivni neće ni91

Tajna sretnih veza

kada ni biti! Pa još kad uzmete u obzir da otići nikada nije jednostavno, a pogotovo ako ste i dalje zaljubljeni – onda vam je jasno zašto ljudi trpe i čekaju čudo. Baš zato radije okreću glavu od istine, ne žele si priznati ono što je potpuno očito i što im stoji pred nosom. Ovakve situacije nisu nikad jednostavne jer nije lako priznati pogrešku. Nije lako priznati si da će stvari u budućnosti biti sve lošije i lošije, i zaključiti da je najpametnije spakirati kofere i sreću potražiti negdje drugdje. A vama je sve bilo još mrvicu teže jer ste se zbog ljubavi doselili iz druge države u nepoznatu sredinu. Prema vašem pismu pretpostavljamo da vam je i jezik predstavljao određenu prepreku (originalno pismo sadrži mnogo grešaka i vidi se da našoj čitateljici hrvatski nije materinji jezik, op. a.). Žao nam je što niste uspjeli izgladiti probleme s bivšim mladićem, ali treba vam čestitati jer ste skupili hrabrost da prekinete vezu u kojoj su vas čekali samo razočaranje i bol. Ne grizite se i ne razbijajte glavu zbog toga što to niste učinili prije, nego budite ponosni na sebe jer ste dokazali da niste krpa s kojom će netko brisati pod! Ima još jedna situacija u kojoj smo spremni povjerovati u čuda. To je ona vječita nada, uzaludna i naivna, da će se loš partner promijeniti preko noći kad ga napokon namamimo u brak! Razmislimo li na trenutak, shvatit ćemo da je gotovo nevjerojatno kakve sve nadnaravne moći pripisujemo tom događaju. Dakle, ako naš dragi pije ili radi kojekakve druge gluposti, ili ako naša najdraža danima ne izlazi iz kozmetičkog salona, mi ipak vjerujemo da će se iz korijena promijeniti istog časa kad stanu pred matičara i kad izgovore ono sudbonosno „da”. A drugo jutro, kad se prvi put probudimo kao muž i žena, nema 92

Suočavanje s lošim navikama partnera

sumnje da će sve biti drugačije – kao da nakon vjenčanja ne započinje medeni mjesec nego i medeni ostatak života. Ali to je ipak naivno razmišljanje, baš kao što pokazuje priča čitateljice Mire. Mira, 27 godina U braku smo nešto više od dvije godine i još nemamo djece. Problem je u mojem suprugu koji je odgojen kao da sve poslove treba raditi samo žena, dok se od muškarca takvo nešto ne može tražiti. Zato on očekuje da mu kuham, da mu postavim ručak na stol, da pospremim za njim. Ja mu moram spremati robu koju će sutra obući, sve mu ispeglati i staviti na vidljivo mjesto jer inače on to ne može naći, pa onda kad se vrati s treninga moram njegovu prljavu robu pospremiti i staviti u vešmašinu, i tako svaki dan ispočetka. Kad mu prigovorim zbog takvog ponašanja on samo odmahne rukom jer to su „ionako ženski poslovi”. Sve radim umjesto njega, a najgore je što ja radim puno radno vrijeme, a on još ne radi jer studira. On je ono što zovu vječiti student jer već osam godina studira i još nema kraja tom njegovom studiju. Sve me to strašno iscrpljuje. Zbog toga i nemam volje za djetetom. Nekad mi se čini da već imam dijete u kući, a ne muškarca na kojeg bih se mogla osloniti. A kad mu slučajno nešto prigovorim, onda predbacuje da kakva sam ja to žena kad neću ostati s njim, da sam ulaskom u brak preuzela obavezu da se brinem o njemu i da ostanemo zajedno u dobru i u zlu. I što god mu kažem samo se obrecne na mene da ga pustim na miru, da samo prigovaram. On je inače jedinac, mama ga je strašno razmazila. Još dok smo hodali primijetila sam da je razmažen, ali uvijek sam 93

Tajna sretnih veza

se nadala da će se to promijeniti kad se vjenčamo. Ali ništa od toga, u stvari je sve gore. Nikakvu odgovornost on ne želi preuzeti na sebe, sve ja moram. U sebi se još nadam da će konačno doći k pameti pa da ćemo konačno imati nekakav normalan brak. Razmišljam bi li bilo pametno da zatrudnim, pa ga možda dijete natjera da odraste? Molim vas da mi date neki savjet, kako da to riješimo. Ja što god da kažem ništa se ne mijenja. (Lažna) nada umire posljednja

U prethodnom smo poglavlju govorili kako često zaglavimo u vezi u kojoj nismo sretni jer srljamo i ne trudimo se dovoljno upoznati partnera. A što tek reći za ovu priču? Nikakvog ovdje nije bilo iznenađenja: Mirin je suprug pokazao pravo lice i prije braka, a ona je shvatila da ju njegovo ponašanje izluđuje i da će zbog toga biti nesretna. Sve je dakle bilo jasno. I što se onda dogodilo? Sudeći prema Mirinom pismu – baš ništa! Ona je jednostavno odlučila pričekati i nadati se najboljem. Možda će se stvari riješiti same, možda će se njezin dragi napokon promijeniti kad razmijene vjenčano prstenje i kad zajedno prerežu svadbenu tortu. Da je ovo ljubavni film, vjerojatno bi scenaristi smislili upravo takav rasplet i sve bi završilo sretno. Na žalost, u životu češći su neki drugi raspleti. Zato se Mirina očekivanja nisu ostvarila, svim njezinim nadama usprkos. Očekujući da vjenčanje riješi sve naše probleme dovodimo se u prilično neugodnu situaciju jer se odričemo kontrole nad dijelom vlastitog života. Ali tome nas uči i popularna kultura: koliko ste samo puta čuli da sreća prati hrabre i da je najbolje prepustiti sudbini da nas izvuče iz problema. Prepuštanje sreći slično je vožnji automobila zatvorenih očiju i punom brzinom – pa kako ispadne! 94

Suočavanje s lošim navikama partnera

Razumije se da vjenčanje nije jedina takva prijelomna točka, odnosno događaj za koji se nadamo da će nekako označiti kraj naših problema. Što smo jače frustrirani i što više očajavamo, jer nikako ne uspijevamo sami riješiti ono što nas muči (u ovom slučaju: neprihvatljivo ponašanje Mirine bolje polovice), tim više se hranimo nadama da će se sve promijeniti nakon rođenja djeteta, ili kad uselimo u novi stan, ili kad konačno otplatimo kredit… A onda kad se to ipak ne dogodi, i kad naša očekivanja neslavno propadnu, postajemo još više frustrirani i nadamo se da će se čudo dogoditi – idući put! Miru smo zato pokušali upozoriti da ne ponavlja slične pogreške u budućnosti i da ne upadne ponovno u istu zamku. Draga Miro, već smo se puno puta uvjerili da ništa nije nemoguće i da se ponekad čak i čuda događaju. Jedini je problem s čudima to što su vrlo nepredvidiva i vrlo rijetka. Naravno da se i u najbezizglednijoj situaciji imamo pravo nadati, ali uvijek će biti bolje i pametnije da sami preuzmemo kontrolu nad vlastitom sudbinom. Ovo vam govorimo jer nam se čini da vaša nada u nekakve fantastične preokrete ne jenjava, negativnim iskustvima usprkos. Najprije ste očekivali da će preokret donijeti vjenčanje, ali to se, eto, nije dogodilo. I dalje se nadate, čak pomišljate i na trudnoću u nadi da će vaš suprug napokon odrasti. Ne zamjerite nam, ali to ipak nije najbolji razlog da bi se netko odlučio na dijete. Ništa vam mi ne predbacujemo jer nitko nije potpuno racionalan kad se radi o njegovom braku i o osobi koju voli. Ali kad ste nas već pitali za savjet, dopustite da vam odgovorimo iskreno i s pozicije objektivnih promatrača! 95

Tajna sretnih veza

Dakle, naše je mišljenje da ste već dobili potvrdu da nikakvi izvanjski događaji neće natjerati vašeg supruga da se prestane ponašati kao razmaženo derište. Tu nisu pomogli ni vaši prigovori, ni vjenčanje, a, ruku na srce, sumnjamo da će i dijete promijenilo bilo što. Znamo za slučajeve u kojima su se ljudi mijenjali „preko noći”, ali svaki put je takva odluka bila potaknuta iznutra, nekim zaista jakim razlogom, na primjer saznanjem da će zbog svog ponašanja izgubiti obitelj. Ali kako to u životu često biva, takve su odluke obično stizale prekasno. Kako se to ne bi dogodilo i vama, savjetujemo vam da pokušate doprijeti do supruga na jedini efikasan način: razgovorom u kojem ćete mu predočiti što sve stavlja na kocku zbog svoga ponašanja. To je najteži, ali i jedini način da se nešto u njemu zaista promijeni jer on mora napokon shvatiti da neće biti dobro nastavi li po starom. Ako smatrate da ste iscrpili sve argumente i da svejedno ne uspijevate doprijeti do njega, onda još pokušajte zajedno potražiti stručnu pomoć! A tek kad prepoznate u svome suprugu želju da ispravi stare greške i kad napokon vidite da se nešto mijenja, tek tada planirajte buduće poteze i proširenje obitelji. Za dobro sviju vas! Vjerujem da smo vas dosad u dobroj mjeri uvjerili da se ljudi uglavnom drže svojih navika. Tu našu predvidljivost jako dobro iskorištava marketinška industrija: reklamni stručnjaci odlično znaju da se naše navike i ponašanje rijetko mijenjaju pa im je zato najvažniji cilj prikupiti što više podataka o našim prijašnjim navikama i interesima. Lukavi lisci savršeno dobro znaju da će iz podataka o tome koje smo proizvode kupili, koje smo filmove pogledali i koje internetske stranice posjetili najlakše predvidjeti što će nas zanimati ubuduće. Što bolje pozna96

Suočavanje s lošim navikama partnera

ju naše navike, lakše će nam prodati novi stroj za pranje rublja ili mobitel s milijun najraznovrsnijih funkcija (od kojih će nam u najboljem slučaju zatrebati tek dvije)! Zašto vam sve ovo govorimo? Pa zato da vam kažemo kako svi mi slijedimo uloge koje smo si unaprijed zadali i tih se uloga držimo čak i ako vidimo da si radimo izravnu štetu. Zamislite bračni par, nekoliko godina su u braku i izvana sve izgleda sasvim u redu. Ali iznutra, situacija je pred raspadom: muž ne radi i dane provodi s društvom ili ispred televizora, a žena vuče za sebe i za njega i svakog je dana bliže živčanom slomu. Uvečer, žena svoje frustracije iskaljuje na nezainteresiranom suprugu, a ovaj kuka zbog sudbine koja mu je podarila tako jezičavu ženu. Nijedno od njih nije sretno, ali nastavljaju dalje, svatko po svome i u skladu s ulogom koju su si dodijelili. A nije da ne bi mogli promijeniti nešto. On bi se mogao početi ponašati kao odgovoran muškarac, a ona bi mogla prestati odrađivati njegov dio kućanskih poslova i svojom plaćom pokrivati potrebe cijele obitelji. Ali ne, oni radije nastavljaju po starom. To su njihove uloge, njihove navike, rutina, pa će radije trpjeti nego napokon prekinuti tu nesretnu dramu koju prikazuju već tko zna koju godinu za redom. O sličnom slučaju govori i sljedeće pismo: situacija je sasvim životna (i prisutna u mnogim domovima), a traje ni manje ni više nego dugih sedam godina. Tanja, 33 godine Moj brak traje šest godina. Imamo već jedno dijete i trenutno sam trudna. Naizgled sretan brak mi sada već ide prilično na živce. Prije neku večer moj muž je izašao van malo iza ponoći i došao u šest ujutro mrtav pijan. Došao mu je rođak iz inozemstva pa je izašao s njim malo se opi97

Tajna sretnih veza

jati. Ti izleti po cijelu noć gdje se komiran vraća kući mu se ne događaju baš često (ne radi to baš svaki vikend), ali desetak puta godišnje da. Mene užasno nerviraju, sam miris alkohola me užasava i stvara ogromno gađenje prema njemu jer mi je i otac dosta pio. Da ne kažem da ne mogu zaspati po cijelu noć u iščekivanju kada će se pojaviti. I dok on naredni dan prespava, ja moram voditi računa o djetetu. Nekoliko puta smo imali rasprave o tome da ja to jednostavno ne mogu podnijeti. Mogu shvatiti da ponekad mora izaći, ali ako je moguće sa mnom, a ne da se ponaša kao da ne postojim. Sada mi je čak rekao da sam mu jako naporna sa svojim stalnim prigovorima (za koje on baš i ne mari) i da radim što hoću. Kaže mi da ne moram to trpjeti ako mi se ne sviđa, odnosno da ne moram živjeti s njim. Inače, u tim noćnim izletima prave mu društvo njegovi rođaci i prijatelji (koji nisu oženjeni ili su razvedeni). Najužasnije mi je bilo kada je prije dva tjedna otišao s prijateljem na kavu baš kada smo se trebali spremiti doktoru (imali smo zakazan ultrazvuk) pa se uopće nije pojavio. Pitao je poslije što je tu sad toliko strašno, zašto dramim, a prošli tjedan me odvezao do ginekološke ambulante i ostavio me da čekam pa da se vratim autobusom jer mu je počinjala utakmica. Što je uopće s njim? Ovaj izlet unatrag par večeri mi je valjda kap u prepunoj čaši. Ne možemo razgovarati jer on sve završava rečenicom da ja uopće nisam normalna žena, a ja pokušavam kontrolirati bujicu suza koje sada još više pokušavaju provaliti iz mene. Više nemam živaca trpjeti te gluposti (pogotovo zbog bebe) i spremna sam posavjetovati se s bračnim savjetnikom, samo ne znam da li je ovo 98

Suočavanje s lošim navikama partnera

sve vrijedno živaca!? Ne znam da li će vam to biti od nekog značaja, ali u sedam godina koliko se poznajemo moj muž nikada nije radio, ja sam jedina koja uzdržava našu obitelj. Prije nekoliko godina dobio je neke novce koje je naslijedio i kupio stroj s kojim je nešto malo radio, nepunu godinu, ali nikada nije naplatio ništa. Dosad smo mogli živjeti s mojom plaćom, ali s još jednim djetetom to će biti jako teško. On se ne može pronaći ni u jednom poslu (inače je zidar, ali nikada to nije radio, to mu je ispod nivoa), a i ne traži ga. Sa strojem trenutno nema posla, njemu je sasvim dobro i ovako, ima dovoljno vremena za kave dok sam ja na poslu, a dijete u vrtiću. Tako da ne vidim od čega se on to opušta? Kad bolje razmislim o svemu, ne vidim razlog da se i dalje trudim oko njega. Unaprijed vam zahvaljujem na savjetu! Sedam godina nije kratak period. Toliko vremena treba da djeca umalo pa završe osnovnu školu, sedam godina je austrijski alpinist Heinrich Harrer živio na Tibetu, o čemu je snimljen i film u kojem ga je utjelovio Brad Pitt, a čak ćete se i zle sreće riješiti za sedam godina ako, ne daj Bože, razbijete ogledalo. Nedavno su novine pisale o nekom nesretnom britanskom penzioneru koji je sedam godina slagao divovske puzzle da bi na kraju otkrio da mu nedostaje jedna. Pisao je kompaniji koja ih je proizvela, ali je saznao da je ova u međuvremenu propala! Eto tako, sedam godina je zaista pristojan period. A ako netko ljenčari sedam godina, vrlo malo je vjerojatno da će se preko noći pretvoriti u marljivog mrava. Jednako tako ne treba očekivati da će njegova supruga s lakoćom odustati od uloge samohrane spasiteljice obitelji. Oni su svoje uloge dobro 99

Tajna sretnih veza

uvježbali i samo ih ponavljaju, godinu za godinom. U svakom slučaju, netko tu treba napraviti rez jer krajnje je vrijeme da glavni akteri skinu maske i promijene uloge u kojima ionako nitko ne uživa. Upravo smo to napisali u odgovoru našoj čitateljici. Poštovana Tanja, ljudi mijenjaju svoje ponašanje samo u dva slučaja: ako shvate da rade nešto pogrešno i da svojim postupcima nanose nekome bol ili ako ih netko na to natjera. Što se tiče prve opcije, svakako ćemo vas podržati u namjeri da zajedno sa suprugom potražite pomoć stručne osobe (ili barem nekoga za koga vjerujete da bi mogao utjecati na vašeg supruga). Možda višestruko ponovljeni argumenti napokon dopru do njega, možda shvati da mora korigirati svoje postupke. Druga mogućnost podrazumijeva da ga netko natjera da se promijeni, a taj „netko” možete biti samo vi. Kako? Pa tako da mu realno prikažete što će se dogoditi ako nastavi po starom, kakve su moguće posljedice – prije svega sve izgledniji gubitak vas i obitelji. Tek kada zaista shvati da je takav rasplet sasvim moguć, vjerujemo da će se promijeniti. Dotad, bojimo se da će sav vaš trud i nerviranje biti uzaludno! Ali promjena se neće dogoditi sve dok prelazite preko onoga što vas smeta, uz povremene mlake svađe i prigovore. Vidite i sami da je na njih postao imun! Spirala promjene ponašanja

Jedna od najbolje obrađenih situacija u kojima ljudi mijenjaju svoje ponašanje, uz pomoć psihoterapije ili bez nje, je odvikavanje od različitih oblika ovisnosti. Općenito se smatra da modifikacija ovisničkog ponašanja uključuje sljedećih pet faza: 100

Suočavanje s lošim navikama partnera

1. predkontemplacija – faza u kojoj uopće ne postoji namjera da se promijeni ponašanje; 2. kontemplacija – osoba postaje svjesna problema i toga da se mora promijeniti, ali još nije istinski odlučila učiniti ništa konkretno; 3. priprema – faza u kojoj se osoba odlučuje pokrenuti, čak i čini male „prijelazne” promjene, ali još nema kompletnog zaokreta u ponašanju; 4. akcija – faza u kojoj se napokon događa zaokret i dolazi do promjena; 5. održavanje – faza u kojoj se osoba bori da trajno očuva novo ponašanje, odnosno bori se da se ne vrati na staro. Nemojte misliti da je primjer s liječenjem ovisnosti suviše radikalan da bi poslužio kao ilustracija. Kako što smo već pokazali, navike su žilav, tvrdokorni korov kojeg je gotovo nemoguće uništiti jednom kad pusti korijenje. Upravo zato nema velike razlike između ovisnosti o cigaretama (poseban pozdrav svim čitateljima koji su više od desetak puta prestajali pušiti!) i loših karakternih crta kao što su neodgovornost, neiskrenost ili sklonost nevjeri. Kad malo bolje razmislimo, razlika je tek u tome što pušenjem prvenstveno štetite sebi, a ovim drugim vjerojatno uništavate i zdravlje partnera. Sad kad smo pobrojali faze mijenjanja ovisničkog ponašanja, ne smijemo zaboraviti nekoliko važnih napomena. Ponajprije moramo reći da se kroz njih ne može „protrčati”, odnosno nije ih moguće prijeći u jednoj ravnoj crti. Ne opisuje se bez razloga prolazak kroz svih pet faza spiralom. Vrlo rijetko netko uspije doći do kraja već u prvom pokušaju. Mnogo je češće lagano kruženje, povremeno vraćanje u prethodnu fazu i onda ponovna borba za prelazak na sljedeći korak. I odvikavanje od 101

Tajna sretnih veza

pušenja rijetko uspijeva iz prvog pokušaja. Istraživanja pokazuju da su u prosjeku potrebna tri ili četiri pokušaja prije nego što nepušenje dođe u fazu održavanja (što znači da se osoba nije vratila starim navikama najmanje šest mjeseci). Druga važna napomena odnosi se na realnu mogućnost da svog dragog ili dragu nagovorimo na promjenu ponašanja. Uzmimo za primjer da ljubav našeg života ima neku zaista iritantnu naviku s kojom se teško nosimo. Već na rubu živaca, odlučujemo se na otvoren i ozbiljan razgovor. Vičemo, plačemo, prijetimo, sve samo da tom tvrdoglavcu već jednom uđe u glavu kako se mora promijeniti. I što se događa? Čak ako mu i iznesemo jake argumente, razgovorom smo partnera u najboljem slučaju gurnuli iz prve u drugu fazu (iz predkontemplacije u kontemplaciju). Ali to je tek početak. Sad je tek shvatio da nešto treba mijenjati. A gdje je to još od akcije! Da bi se nešto zaista trajno promijenilo, naš će partner morati to iskreno željeti. Odnosno, zaključiti da bi bilo ispravno (i za njega bolje) da se promijeni! Da bi ga progurali kroz cijelu spiralu promjena trebat će podosta dramatičnih sukoba. Taman kad pomislimo da smo nešto postigli, a on se opet vrati na staro! Zato ćemo cijeli proces prolaziti i po nekoliko puta, uz povremene pomake „nabolje” i isto toliko vraćanja unazad. Ne ide to lako, i ne ide nikako, ako naš partner zaista ne shvati da se mora promijeniti. Razgovor je najbolja metoda

Za trajnu promjenu loših karakteristika iskreni razgovor je najbolji recept. Želite da postane aktivniji, odgovorniji, pažljiviji? Spremite se na razgovore, objašnjavanja i uvjeravanja. Ako ne uspije iz prvog pokušaja, možda će iz drugog ili petog. A možda neće ni iz desetog! Ako vam se čitav proces čini zahtjevan 102

Suočavanje s lošim navikama partnera

i kompliciran, ipak je to jedini put i ne postoji prečica kojom biste brzo i jednostavno stigli do cilja. Da mušice naših najdražih mogu biti itekako naporne pokazat će nam naš čitatelj Tomo, koji je potražio savjet kako da se nosi s bolesno ljubomornom djevojkom. Tomo, 28 godina Sa svojom djevojkom sam u vezi pet i pol godina i zakazali smo vjenčanje za jesen. Jako ju volim i stvarno sam sretan s njom, osim jednog „malog” problema. Ona je jako ljubomorna, premda joj ja za to ne dajem nikakvog razloga. Ne mogu reći da je uvijek jednako sumnjičava, znamo imati dobrih perioda kada se odlično slažemo, a onda iznenada i bez nekakvog posebnog razloga ona kao da poludi i ispituje me za svaki korak. Da odmah napomenem da ja ne idem nikuda bez nje, uopće ne izlazim navečer nego samo s njom. Njoj to kao da ništa ne znači i čim nismo zajedno odmah me napada: gdje sam bio, što sam radio, s kim sam pričao. Svakih nekoliko dana mi pretražuje mobitel i gleda s kim sam se dopisivao i s kim sam pričao, a ne daj Bože da nađe neki nepoznat broj, odmah poludi i optužuje me da mi je to sigurno ljubavnica. Neki dan mi je pronašla poziv s nepoznatog broja i cijelu smo se večer svađali, a radilo se jednostavno o tome da me je nazvao netko radi posla. I što je najbolje od svega, nazvao me kolega! Čak sam joj predložio da nazove taj broj i provjeri tko će joj se javiti, ali nju u takvim trenucima ništa ne može smiriti. Samo ponavlja da sigurno imam još takvih poziva, ali da ih brišem! Ona je već imala jednu vezu koja je ružno završila, taj ju je dečko ostavio. Nije joj nikada priznao da ju je va103

Tajna sretnih veza

rao ili nešto slično, ali je svejedno postala nepovjerljiva. Ne znam je li to uzrok ovakvog ponašanja. Mislim da bih već prekinuo vezu s njom kad ne bi bila tako predivna u one dane kad ju popusti ljubomora. Onda mi se ispričava i obećava da će se promijeniti, da je to bilo zadnji put, da će mi odsada vjerovati. Stvarno zna tako biti nekoliko dana ili čak nekoliko tjedana, a onda opet sve po starom. A ja se svaki put nadam da je sada gotovo s tom ljubomorom, ne potežem previše to pitanje, mislim si da nema smisla ako se konačno smirila. Ali to nikako da se dogodi, stalno se vraćaju njezine ljubomorne epizode. Seks nam je inače super i slažemo se kad me ne napada. Nadam se da će se stanje popraviti kad se vjenčamo i da će onda biti sigurnija u mene, odnosno u nas. Molim vas da mi i vi date neki savjet. Što vi mislite, da li se ljudi promijene kad uđu u brak? Ne bih htio izgubiti sve ono što je dobro između nas, ali se bojim da sam možda preveliki optimist kad se nadam takvom poboljšanju. Hvala vam unaprijed na odgovoru! Što smo vam rekli? Promjena ponašanja izgleda kao stalna vrtnja u krug! Pismo našeg čitatelja savršeno opisuje tipičnu borbu osobe od koje se traži promjena ponašanja. Vrti se, trudi, bori i ne uspijeva pronaći izlaz iz tog začaranog kruga! Upravo te neprestane oscilacije u ponašanju, naizmjenično pokazivanje čas dragog, čas zastrašujućeg dijela svoje osobnosti (jeste li pročitali priču o doktoru Jeckillu i gospodinu Hydeu?), pokazuju kako smo, doduše, svjesni da su naši postupci neprihvatljivi, ali ipak ne uspijevamo pronaći dovoljno snage za promjenu! Mi našem čitatelju, naravno, nismo predložili da iz ovih stopa prekine s pripremama za vjenčanje ili da pobjegne od svoje 104

Suočavanje s lošim navikama partnera

odabranice glavom bez obzira. Za svaki problem postoji izlaz! Samo smo mu prišapnuli da se problemi vrlo rijetko riješe sami od sebe (bez obzira na vjenčanje ili na bilo koju drugu prigodu) i da se nastavi truditi jer će u suprotnom problemi ostati trajan dio njihovog života. Poštovani Tomo, da vam odmah odgovorimo na pitanje koje vas najviše zanima: da, neki ljudi se promijene kada uđu u brak, jednako kao što se drugi promijene kad se razvedu, kad dobiju na lotu i uopće kad se dogodi nešto jako značajno. Ali takvi su slučajevi izrazito rijetki! Najčešće se ljudi ne mijenjaju ma što se dogodilo i kakva god situacija bila. Ne mijenjaju se dok duboko u sebi ne shvate da se moraju promijeniti, a tu im netko treba pomoći. Znamo da to nije odgovor kakvom ste se nadali, ali tako je kako je. Možda se sve razriješi samo od sebe, ali ne nadajte se previše takvom ishodu. Naravno, vaše razmišljanje nije nelogično: ako je njezin najveći problem strah da će opet biti napuštena, možda će joj brak zaista dati sigurnost potrebnu da se opusti i da vas prestane progoniti ljubomorom. Ali to se i ne mora dogoditi, možda je njezina nesigurnost zakopana negdje dublje nego što se vama čini! Situacija koju ste opisali (neugodan prekid veze) mogla bi biti uzrok nesigurnosti, ali možda je ta veza propala upravo zbog ljubomore. Jeste li razmišljali o tome? Preporučamo vam da se u one „dobre dane”, kada možete razgovarati smirenije i racionalnije, otvoreno uhvatite ovog nemilog problema. Otvoreno razgovarajte i predložite joj da zajedno potražite stručnu pomoć – vaša podrška bit će joj dragocjena u borbi s emocijama koje ne uspijeva 105

Tajna sretnih veza

sama kontrolirati. Vjerujemo da ćete ju uspjeti nagovoriti na razgovor sa stručnjakom. Pomozite joj i ne čekajte da čin vjenčanja (ili bilo koji drugi događaj) riješi probleme umjesto vas! P.S. Trebat će vam mnogo ljubavi i strpljenja, znate? Ali ne predajte se tek tako, izvucite onu prekrasnu osobu iz nje i ne dajte da je ljubomorna neman guši! Kada prime naš odgovor, neki čitatelji smatraju da su im potrebna još neka pojašnjenja, neki žele podijeliti s nama svoja razmišljanja, a neki nam jednostavno žele javiti jesu li uspjeli riješiti problem radi kojeg su nam se obratili. Takav je slučaj bio i s Tomom. Njegovo drugo pismo stiglo je nakon nekoliko mjeseci. Htio sam vam još jednom zahvaliti na prekrasnom odgovoru! Pogotovo sada vidim da ste točno definirali cijelu situaciju i problem između mene i moje sadašnje žene. Kako sam vam i najavio u prvom pismu, vjenčali smo se i počeli živjeti zajedno. Ali, moram vam reći i jednu lošu vijest, a ta je da se moja supruga uopće nije promijenila nakon vjenčanja. I dalje je bolesno ljubomorna i prati svaki moj korak. Čak mi se čini da se sada još češće svađamo, možda zato što sada živimo skupa pa imamo više vremena za svađu. Ipak, nije sve crno jer sam ju napokon uspio nagovoriti pa smo krenuli na terapiju (ja sam više tamo kao podrška). Nadam se da će stvari krenuti nabolje! Dao sam i supruzi da pročita vaš odgovor i složila se da ovaj problem moramo rješavati.

106

Suočavanje s lošim navikama partnera

Nadamo se da smo vas u ovom poglavlju uvjerili kako se problemi i sukobi rijetko uspijevaju riješiti sami od sebe – ako se to uopće ikada i događa. Zapravo svi naizgled čudesni preokreti uvijek imaju neku sasvim logičnu pozadinu! Obično je to neki događaj ili saznanje koje baca potpuno drugo svjetlo na cijelu situaciju, a promjena problematičnog ponašanja dolazi kao posljedica izmijenjenih okolnosti i razmišljanja. Ljudi se ostavljaju cigareta kad saznaju da bi se mogli razboljeti, postanu štedljiviji kad zaprijeti kriza i postaju pažljiviji kada shvate da gube partnera kojeg su uzimali zdravo za gotovo. Pokušali smo vam dokazati da se ljudi ne mijenjaju tek tako. Za to će trebati mnogo uvjeravanja, a ne tek jedan usputni razgovor. Navike i duboko ukorijenjene stavove teško je mijenjati, a čak i kad ih pokušamo promijeniti to se ne događa u nekoliko jednostavnih koraka. Oboružajte se ogromnom količinom strpljenja i pripremite se za puno vrtnje u krug, polaganih uspona i naglih padova. Dva koraka naprijed, jedan nazad, sjećate se? Ne očekujte čuda od svoga partnera, jednako kao ni od sebe, jer se ni vi ne možete promijeniti preko noći. Ali o tome ćemo više govoriti u sljedećem poglavlju.

107