Trilogija
u IME DRŽAVE
Posvećeno žrtvama rata na području bivše Jugoslavije
Matej Šurc i Blaž Zgaga U I M E D R Ž AV E Prikrivanje Uvodna riječ Branko Soban Stručni recenzenti dr. Vera Katz, dr. Mile Bjelajac, dr. Zdenko Čepič Stručni pregled Saša Leković, Esad Hećimović Prevoditelj Edo Fičor Lektorica Karla Bareta Grgić Oblikovanje korica, naslovna ilustracija i zemljovidi Boštjan Pavletič Prijelom knjige David Križ Autori fotografija Agencija BOBO, Nace Bizilj, Luka Cjuha, Herwig G. Höller, Borut Krajnc, Igor Mali, Tomaž Skale, Tone Stojko, Bojan Velikonja, Alenka Žavbi, Joco Žnidaršič, Muzej novije povijesti Slovenije Nakladnik Naklada Jesenski i Turk Sokolgradska 58, Zagreb, Hrvatska Za nakladnika Mišo Nejasmić Za izvorno izdanje © Matej Šurc i Blaž Zgaga. Sanje, 2012. Za prijevod © CPNS, 2014. www.sanjepublishing.com, www.cpns.si, www.uimedrzave.com Fotografije © autori fotografija, institucije Za hrvatsko izdanje © Jesenski i Turk, 2014 Sva prava pridržana. Naklada 1900 Tisak: Znanje d.o.o., Zagreb Novinarsko istraživanje za trilogiju U ime države financijski je omogućio Europski fond za istraživačko novinarstvo (European Fund for Investigative Journalism). www.journalismfund.eu
Objavljeno uz djelomičnu potporu Open Society Foundations. www.opensocietyfoundations.org
CIP zapis dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 872720.
Matej Šurc i Blaž Zgaga
Trilogija
U IME DRŽAVE Treća knjiga
PRIKRIVANJE
Jesenski i Turk Zagreb, travanj 2014.
5
Zahvala Za pomoć pri istraživanju zahvaljujemo kolegama novinarima Saši Lekoviću iz Hrvatske i Esadu Hećimoviću iz Bosne i Hercegovine te međunarodnoj organizaciji istraživačkih novinara Scoop, koja je financirala našu prekograničnu suradnju. Zahvaljujemo i poljskoj novinarki Beati Biel, finskom novinaru Magnusu Berglundu, hrvatskim kolegama Franu Višnaru i Dragi Hedlu i mnogima koji su na bilo koji način pripomogli nastanku ove knjige a žele ostati anonimni. Naročito zahvaljujemo Povjerenici za informacije Nataši Pirc Musar i njezinim savjetnicama na stručnom i ustrajnom provođenju zakona o pristupu informacijama od javnog značaja, čime su stvoreni uvjeti da dokumenti postanu dostupni javnosti.
6
Uvodna riječ nakladnika
Malo je knjiga na kojima smo radili imalo u sebi od samog početka ono »nešto« što nedvosmisleno govori da prije i poslije njih neće biti sve isto. Trilogija U ime države Mateja Šurca i Blaža Zgage definitivno je takva knjiga. Već je prvo slovensko izdanje izazvalo veliku polemiku i dotad nevjerojatan niz događaja u javnom životu Slovenije. Zahvaljujući spletu povijesnih okolnosti i sigurnosnim propustima, Šurc i Zgaga su legalno došli u posjed određenih dokumenata koje su potom obradili i proučili. Činjenice do kojih su autori došli rekonstrukcijom tih dokumenata u slovenskoj su javnosti izazvale niz polemika i novo svjetlo u interpretaciji novije slovenske povijesti te unijele ozbiljne posljedice u dnevnopolitička događanja. Prijevodom prvog i drugog dijela trilogije na hrvatski jezik interes za događanja, koja te dvije knjige kronološki pokrivaju, proširio se na regiju rasvjetljavajući događanja koja su do danas bila prekrivena velom tajne i raznim obavještajnim i kontraobavještajnim pričama i svjedočanstvima. Između herojstva i teškog međunarodnog kriminala, kao i između velikog patriotizma i ratnog profiterstva, pokazalo se, mala je razlika jer malom promjenom u kutu gledanja i pomakom u vremenu, ili uzimanjem šireg ili užeg konteksta, iste stvari dobivaju sasvim drugačija značenja. Ova činjenica svakako će pratiti čitatelje, kao i sve one koji su radili na ovoj knjizi. Hrabrost, metodologija i suzdržanost u interpretaciji dokumenata, koje su Šurc i Zgaga demonstrirali u ovom djelu, vrijedan su doprinos istraživačkom novinarstvu i svakako će biti predmet uvažavanja i izučavanja njihovih kolega, ali i onih koji će ići njihovim stopama, motivirani da razotkriju skrivene događaje od javnog interesa. Paradigmatična snaga ovog djela svakako ne
Uvodne riječi
7
završava s posljednjim dijelom trilogije koji držite u rukama. Iza ove čitke priče sigurno će slijediti niz novinskih članaka, knjiga, dokumentarnih filmova, moguće i igranih, ali vjerojatno, i tome se nadam, sudskih procesa. Naime, članak 31. Ustava Republike Hrvatske ovako definira načelo o nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva i pretvorbe: Ne zastarijevaju kaznena djela ratnog profiterstva, kao ni kaznena djela iz procesa pretvorbe i privatizacije, počinjena u vrijeme Domovinskog rata i mirne reintegracije, ratnog stanja i neposredne ugroženosti neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti države, propisana zakonom, ili ona koja ne zastarijevaju prema međunarodnom pravu. Imovinska korist, ostvarena tim djelima ili povezana s njima, oduzet će se. Nesumnjivo je da djela ratnog profiterstava ne zastarijevaju ni za aktere koji su »proizveli« dokumentaciju koju su izučavali i rekonstruirali Šurc, Zgaga i njihovi suradnici, što daje posebnu društvenu vrijednost ovom djelu. Ispit na koji je stavljeno državno odvjetništvo s obzirom na to da knjiga obiluje ne samo ozbiljnim indicijama, nego i konkretnim dokazima, koji su po logici stvari inkriminirajući, bit će razlog više za čitanje ovog materijala i onima koji su plaćeni za provođenje i poštivanje zakona. Kao što iskopine Pompeja i Herkulaneja ne govore sve o rimskoj povijesti, tako ni ova knjiga ne pretendira da bude povijesna studija iz koje možete iščitati razloge i tijek kompletne trgovine oružjem na početku i za trajanja ratova na ovim prostorima 1990-ih. Međutim, uzorak »mozaika dokumenata« i njihova rekonstrukcija daju konkretnu sliku jednog dijela događaja koji su nesumnjivo bili potka koja se provlačila kroz sve ratove koji su se 1990-ih vodili na području bivše Jugoslavije. Sa sigurnošću mogu tvrditi da će daljnje interpretacije i kontekstualizacije ovog djela uzburkati strasti onih koji su sudjelovali u stvaranju ovog djela, kao i onih koji će ga tek čitati. I ovaj tekst koji pišem posljedica je takvih događanja, koja su pratila stvaranje i publiciranje ove knjige, tako da prvotni naum i pripremljeni predgovor hrvatskom
8
Matej Šurc i Blaž Zgaga u IME DRŽAVE Prikrivanje
izdanju trećeg dijela trilogije U ime države – Prikrivanje, koji iz formalnih i pravnih razloga ne možete pročitati na ovome mjestu, možete pronaći na internetskoj stranici naše kuće – www.jesenski-turk.hr. Umjesto toga, u sadržaj knjige uvest će vas također odličan predgovor koji je napisao Branko Soban za slovensko izdanje ove knjige. Mišo Nejašmić, urednik hrvatskog izdanja
9
Uvodna riječ Povijest, pamćenje i zaborav
Vlast je ostati nekažnjen. Alfredo Yabrán Čemu služe zakoni ako nema morala? Horacije Međunarodne konvencije svih vrsta imaju jednu veliku grešku. Njih u načelu pišu pošteni ljudi koji zrakoplovima putuju sa sastanka na sastanak i zatim natrag u svoje urede. To, dakako, čine s najboljim namjerama, no teškoća je u tome što žive u kulama od bjelokosti, u svojim institucijama koje nisu u živom dodiru sa stvarnošću. Trgovina oružjem, korupcija, pranje novca – to je, dakako, svijet za sebe. Pisci konvencija stoga se bore s nevidljivim neprijateljem, često skrivenim upravo u uredima svojih vlada. Dick Marty, ugledni švicarski pravnik, posve je u pravu kada duhovito tvrdi kako svijet nikada nije tako odlučno govorio o borbi protiv korupcije, a pritom korupcija nikada nije bila tako žilava kao danas. Eva Joly, ugledna francuska sutkinja norveških korijena i velika borkinja protiv korupcije, u izvrsnoj je knjizi Justice Under Siege opisala svoj posjet norveškoj policijskoj akademiji. Tamo su joj pokazali kako treba pregledati stan preprodavača droge. U stan treba provaliti neočekivano i presjeći put do nužnika, gdje se vlasnik stana može riješiti vrećice kokaina. No, Eva Joly toj brižljivo planiranoj i uspješno izvedenoj vježbi dodaje da buduće policajce nažalost nitko ne uči kako spriječiti pranje novca u bankama, ili kako stati na kraj zabranjenim financijskim transakcijama i drugim nezakonitim poslovima. To je, evidentno, sasvim drugi svijet.
10
Matej Šurc i Blaž Zgaga u IME DRŽAVE Prikrivanje
Španjolski sudac Baltazar Garzón jednom se našalio kako danas zapravo više nije potrebno pljačkati banke. Mnogo je jednostavnije banku naprosto kupiti. Vaclav Havel, pokojni češki disident, na odlasku s predsjedničkog položaja u Hradčanima, javno se požalio: »Mafijski kapitalizam upio se u sve pore vlasti i bojim se da se taj proces više ne može zaustaviti. Goleme svote novaca prelaze nekažnjeno iz ruke u ruku. Financijski manipulatori smislili su niz sofisticiranih metoda za prijevare!« Havel je zaboravio dodati kako se sve to nerijetko odvija uz znanje, pa čak i neposredno sudjelovanje vlada, što ih čini sukrivcima za postojanje svojevrsnog paralelnog globaliziranog svijeta prijevara, u kojem vrijede drukčija pravila igre, sličnija onima u mafijskim i totalitarnim državama. Pierre Conso, glavni direktor Ciments Français, trećeg najvećeg poduzeća u svjetskoj trgovini cementom, veoma se čudio Evi Joly, koja nije mogla sakriti iznenađenje prilikom otkrića tajnih računa tog cementnog diva u inozemstvu. »’Vi ste najvjerojatnije jedina sutkinja na svijetu koja ne zna da se kapitalizam zasniva na insajderskom trgovanju! Svako poduzeće koje kotira na francuskoj burzi ima tajne račune u inozemstvu.’ Bio je sasvim razočaran mojim neznanjem«, piše Eva Joly u svojoj knjizi. Brak između vlasti i novca traje već stoljećima. Brevijar za političare, što ga je u 17. stoljeću napisao kardinal Jules Mazarin, tvrdi kako je davanje i primanje darova nešto posve normalno. Samuel Pepys (1633.-1703.), prvi lord britanskog admiraliteta, tvrdio je da je mito posve prihvatljivo, ako se daje diskretno ispod tezge. Na vrhuncu moći, Jean-Baptiste Colbert, ministar financija Luja XIV., nagrabio se velikog bogatstva, koje je procijenjeno na pet posto ukupnog proračuna francuske kraljevine. Tu praksu kasnije je nastavio kapitalizam. Morton Keller, poznati američki profesor povijesti, jasno je zapisao kako je novac zapravo majčino mlijeko političara. I u demokracijama…
Uvodne riječi
11
Oružje ima kod preprodavača posebnu cijenu. Kilogram oružja je daleko najskuplji proizvod današnjega svijeta jer su u njemu koncentrirane visoke tehnologije i kvalitetni materijali, a cijenu mu dodatno podiže potražnja. Industrija oružja jedina je gospodarska grana koja ne poznaje recesiju. Što je veća kriza, to je veća potražnja i više su cijene. To je također razlog zašto su u trgovini oružjem i najveće provizije. Prema podacima CIA-e, u trgovini oružjem na istoku Europe u pravilu se provizije kreću i do četrdeset posto. Na taj način poduzeća koja proizvode oružje s lakoćom širom otvaraju vrata inozemnih tržišta. Tako je u Sloveniji radila i finska Patria. 1968. godine, dva mjeseca prije nego što ga je metak pogodio u glavu, Martin Luther King je objelodanio da je njegova država najveći izvoznik nasilja na svijetu. To kasnije potvrđuju brojke: od svakih deset dolara što ih svijet potroši na naoružanje, četiri i pol dolara završe u SAD-u. Nesretna globalna (ne)ravnoteža između rata i mira nikoga ne iznenađuje. Za svaki dolar što ga Ujedinjeni narodi potroše u svoje mirovne misije, svijet investira dvije tisuće dolara u ratove, u kojima je uspješniji onaj tko pobije više bližnjih. Prodaja oružja za gospodarstvo je dobra vijest. No, je li ona dobra vijest i za mrtve? Vlastodršci ne vole transparentnost. Nekadašnji talijanski predsjednik Francesco Cossiga jednom je rekao kako su suci, koji se bave procesima protiv mafije, zapravo svojevrsni moralni, politički i pravosudni mučitelji. Još je grublji u svojim riječima bio bivši premijer Silvio Berlusconi. Akciju Mani Pulite (Čiste ruke), koju je započeo sudac Antonio di Pietro, bez ikakvog stida usporedio je s razornim rakom. No Pariška deklaracija o borbi protiv korupcije – poticaj za nju dala je upravo Eva Joly – jasno ističe kako je transparentnost temelj slobode. Sloboda bez transparentnosti zapravo sama otvara vrata zloupotrebama i kriminalu.
12
Matej Šurc i Blaž Zgaga u IME DRŽAVE Prikrivanje
Slovenska politika to do sada nije shvatila. Otuda izjava Zorana Madona, bivšeg voditelja Istražne komisije o trgovini oružjem. Objašnjavajući zašto više nije sazivao sastanke, izjavio je da bi daljnje istrage naudile državi. Slovenija bi u očima svjetske javnosti bila obilježena kao korumpirana država s hipotekom poslova s oružjem. Slično je razmišljao i pokojni Janez Drnovšek. Bio je uvjerenja da neprestano oživljavanje afere oko oružja baca loše svjetlo na rat za nezavisnost. No, je li loše svjetlo doista važnije od istine? Mogu li se u demokratskoj državi nezakoniti poslovi doista samo tako gurnuti iza Potemkinovoga zida viših interesa i državnih tajni? Isidor F. Stone, ikona američkog istraživačkog novinarstva, jednom je, na pitanje studenata o tome na što u novinarskome radu treba biti naročito paziti, ispalio kao iz topa: »Vlade lažu!« Dobri stari Bismarck jednom je rekao kako je političarima dozvoljeno lagati samo prije izbora, u ratu i poslije lova. S njime se u velikoj mjeri slagao britanski diplomat Arthur Ponsonby, koji se prije gotovo jednog stoljeća žalosno konstatirao kako se u povijesti još nikada nije toliko lagalo kao za vrijeme Prvog svjetskog rata. No, vremena su se od tada, naravno, drastično izmijenila. Ako su se u okolnostima koje spominju Bismarck i Ponsonby laži dopuštale i tolerirale, to pravilo već odavno ne vrijedi. Danas političari, domaći i strani, bez ikakvog stida lažu gotovo svakodnevno. Bilo kad, bilo gdje i bilo kome. Immanuel Kant jednom je zapisao kako je laž zapravo najteže kršenje dužnosti spram samog sebe. No, upozorenja kategoričkog starca iz baltičkog Königsberga (današnjeg Kalinjingrada) već dugo ne diraju novodobne političare. Bivši izraelski premijer Jicak Šamir prije nekoliko godina prostodušno je izjavio kako je, kad je u pitanju sudbina Izraela, uvijek dozvoljeno lagati. Politički teoretičar Michael Walzer stoga cinički izjavljuje da je najveći dokaz stabilnosti današnjih vrednota zapravo nepromjenljiv karakter laži, koje nam iz dana u dan serviraju državnici i generali, opravdavajući time svoje loše poteze.
Uvodne riječi
13
Javnost, dakako, ne voli lažljivce, ali, paradoksalno, lažljive političare katkad tolerira neobično dugo, utvrđuje profesor Jean-Michel Rabaté, autor knjige The Ethics of the Lie. Profesor Roger McCain pristupa svari iz pomalo drugačijeg kuta. Političari, jasno, ne lažu stalno, no budući da ni istina nije baš njihova najvjernija suputnica, sve što izjave zapravo je uvijek potencijalna laž. A to možda i nije tako loše jer se političar koji nikada ne laže lako može izroditi u opasnoga fanatika, ironično upozorava McCain. Po njegovom mišljenju, laganje je strategija. Iza nje se uvijek skrivaju određeni ciljevi, koji se mnogo lakše mogu prepoznati kod lažljivih političara nego kod onih koji govore istinu. Zato laži u pravilu ne donose pobjedu na izborima jer prije ili kasnije udare poput bumeranga one koji se njima služe. John Mearsheimer, profesor na sveučilištu u Chicagu, u knjizi Why Leaders Lie, nalazi kako političari u demokratskim državama zapravo češće zavaravaju javnost od svojih kolega u autoritarnim sistemima. To je paradoksalna tvrdnja, ali je na neki način ipak logična. Naime, kontrola javnosti nad politikom u demokratskim je državama mnogo stroža nego u diktaturama. Tamošnji vođe nikome nisu odgovorni. Oni nikada ne polažu račune javnosti, dok ta javnost političarima u demokratskim sustavima neprestano postavlja teška pitanja. Zato oni kod važnih odluka, naročito u obrambenoj i vanjskoj politici, koje se ne smiju prebrzo objelodaniti, često pribjegavaju prikrivanju činjenica te time, razumije se, i lažima. Za Irvina Kristola, idejnog oca američkih neokonzervativaca, to je nešto posve normalno. Po njegovom mišljenju, istina nije jedna, nego ih je više. Postoje različite istine za različite skupine ljudi, koje se, smatra on, uopće ne mogu svesti pod zajednički nazivnik. A naročito ne u demokraciji. Očito je da novodobni političari premalo čitaju Hannu Arendt i njezinu knjigu o istini u politici. Naime, za svaku je demokraciju vjernost istini i zaklinjanje njome odgovornost koja se ne može izbjegavati. A naročito ne u politici. Jer laž je, kako u vanjskoj, tako i u unutarnjoj politici, svagda recept za katastrofu.
14
Matej Šurc i Blaž Zgaga u IME DRŽAVE Prikrivanje
• • • Magnus Berglund, autor vrlo zapažene emisije o poslovima s oklopnim vozilima Patria na finskoj televiziji, rekao mi je prije dvije godine u Helsinkiju da se u stvari boji putovati u Sloveniju jer ondje može biti u svakom trenutku lišen slobode. I zapravo je u pravu. U državama u kojima politička elita tumači demokraciju i vladavinu zakona onako kako želi u pravilu se gotovo nikada ne uhićuju pravi ljudi. Tužbama, zatvorom, pa čak i smrću nerijetko se prijeti onima koji upozoravaju na problem, ali, začudo, nikada onima koji su ga zakuhali. Štoviše, oni koji su bili upleteni u nezakonito trgovanje oružjem i protuustavno brisanje više od dvadeset tisuća nedužnih ljudi neprekidno su na najvišim položajima u državi. No, daleko od toga da se takve anomalije događaju samo u Sloveniji. Tako danas posluje cijeli svijet. Međutim, takav svijet je naopačke postavljen svijet. On nam neprestano govori da smo pred zakonom svi jednaki. Pred kojim zakonom? Stoga je stvarnu povijest stvarala – i još uvijek stvara – nejednakost pred zakonom. Službene povijesti, dakle, ne piše pamćenje, nego zaborav. Zaborav je glavni krivac za kulturu nekažnjavanja, upozorava pisac Eduardo Galeano. Zaborav nagrađuje prijevaru i zločin, navodi na njihovo ponavljanje i radi im reklamu. Potiče zločinca i postavlja ga za uzor. Biračima ga nudi kao jedinog spasitelja. I kad je zločinac država koja zloupotrebljava i laže, ne polažući nikome račune, tada se odozgo pali zeleno svjetlo koje cijelom društvu daje dozvolu za zloupotrebu, krađe i laži. Upravo ono društveno uređenje koje one na dnu plaši kaznama kao ptičjim strašilima, onima gore, za nagradu za zločin, kao trofej uzdiže nekažnjavanje. • • • Ovom trilogijom, koja je bez usporedbe u slovenskom istraživačkom novinarstvu, pisci su napravili izuzetan posao. Afera oko oružja, koja je bacila sjenu na svijetlu i toplu priču o slovenskom stjecanju samostalnosti, njihovom zaslugom sada ipak dobiva konačan oblik. U tri obimne knjige javnosti su, nakon više godina neumornog
Uvodne riječi
15
pretraživanja i traganja za kamenčićima koji nedostaju u mozaiku pomno skrivane trgovine oružjem, predočili sliku u kojoj je praktički sve jasno. Sada je napokon poznato tko je sve vukao konce u priči koja idealiziranu junačku himnu o osamostaljivanju stavlja u sasvim drukčije, neusporedivo jače kritičko svjetlo. Kao da idu stopama Bertolta Brechta, koji je jednom rekao: »Nesretna je država koja treba heroje. Naročito zato što se iza njihovih leđa nikada ne vide prljavi detalji. Njih junaci u pravilu uvijek najradije prešućuju.« Trilogija U ime države je produkt kakvih na europskim novinarskim poljima nema mnogo. Malo je država u kojima bi novinari tako temeljito i tako argumentirano presložili neka najprljavija i najskrivenija poglavlja vlastite povijesti, kao što su to u Sloveniji učinili Matej Šurc i Blaž Zgaga. Njihov istraživački podvig ima stoga i dodatnu povijesnu i moralnu težinu. To će prije ili kasnije morati priznati i politika, koja je u protekla dva desetljeća pokušala učiniti sve da afera oko oružja nikada ne dođe u javnost. Svjedočenja i dokumente objavljene u ovoj trilogiji od sada naprosto više neće moći ignorirati. Branko Soban
16
Trećoj knjizi ususret
Prošlo je pet godina od ideje do izlaska zadnjeg dijela trilogije U ime države, pod naslovom Prikrivanje. U tom je vremenu najteže bilo sebe i druge uvjeriti kako je, unatoč nedostatnim dokumentima i upornoj šutnji većine aktera, ipak moguće skinuti veo tajne koji je skrivao trgovinu oružjem. Istina je da ono za što nismo sigurni ne možemo ni tvrditi da se dogodilo, ali se pitamo, što bismo još mogli otkriti da smo imali na raspolaganju i onu građu, koja ostaje skrivena u arhivima državnih ustanova, te dokumentaciju koja je bila uništena. Zapisali smo i dokazima potkrijepili da je vrijednost oružja prodanog u Hrvatsku i BiH iznosila najmanje 140 milijuna tadašnjih maraka te da je nekoliko desetaka milijuna maraka otputovalo u austrijske banke. Trgovce oružjem koji su imali posla s gotovinom naveli smo njihovim imenima i prezimenima. Ali možda i više od brojki zaprepašćuju njihove metode. U dvadeset godina od nastanka države nisu se bitno izmijenile, postale su samo dotjeranije i perfidnije. Postale su jezovito slične djelovanju najbolje organiziranih kriminalnih organizacija u svijetu. Trgovci oružjem svoje su ljude namjestili u najvažnije društvene sfere: u policiju, tužiteljstvo, politiku i medije. Svakoga tko im se usudi usprotiviti pokušaju ili kupiti ili, još češće, uništiti i odstraniti iz društvenog tkiva poput rak-rane. Pri tome nije važno o kome se radi – o novinaru, kriminalistu, zastupniku Državnog zbora, predsjedniku države ili čovjeku iz njihovih redova. Samo do 1996. godine zbog nezakonitih poslova s oružjem podignuto je šesnaest kaznenih prijava protiv dvadeset i jedne osobe zbog sumnje da su počinile dvadeset i pet kaznenih djela. Nitko nije
Trećoj knjizi ususret
17
osuđen. Da većina predmeta uopće ne dođe do suda pobrinuli su se sami tužitelji. Predmeti su bili ili odbačeni ili zastarjeli. Al Capone, zloglasni čikaški gangster iz dvadesetih godina prošlog stoljeća, bio je uhapšen i osuđen na temelju blagajničkih zapisa njegovog računovođe. Vojna služba Sigurnosnog organa Ministarstva obrane (Varnostni organ Ministrstva za obrambo, Vomo), koja je u Sloveniji najintenzivnije prodavala oružje, nije ponovila tu grešku. Blagajnička bilježnica u koju je njen financijski referent pažljivo upisivao količine i cijene prodanog oružja, kao i primljene iznose, tajnovito je nestala. Referent je na poslu napredovao i još uvijek je zaposlen u Ministarstvu obrane. Na pitanje zašto su trgovci oružjem sukobe u susjedstvu tako bezobzirno iskorištavali za svoje vojne profite, odgovor je bjelodan: bilo je mnogo novaca, malo rizika, a opasnosti da će morati zbog toga odgovarati gotovo i nije bilo. Naime, kontrolni mehanizmi, koliko ih je mlada država devedesetih godina uopće imala, otkazali su. Kad se jedan od autora trilogije sreo s bivšim članom Predsjedništva države koji je tada najupornije zapitkivao ministre obrane i unutrašnjih poslova o prodaji oružja, ovaj se usred razgovora izderao na novinara i izbacio ga iz ureda. Više od novinarske radoznalosti političara su pekle vlastita nemoć i njezine posljedice. Trgovci oružjem kupovali su s profitima vlast i utjecaj, koji se protezao na daleko. Uspješne metode prikrivanja i političkog preživljavanja učvrstile su ih u uvjerenju da im nitko ništa ne može, a sami mogu činiti sve. Možda ih je upravo taj osjećaj zaveo jer se petnaestak godina kasnije dogodila afera Patria. Tada se petero slovenske »braće po oružju« – starih znanaca iz afera iz razdoblja između 1991. i 1993. – našlo na optuženičkoj klupi. Priča o trgovini oružjem još nije završena, ali je dobrano načeta.
18
Matej Šurc i Blaž Zgaga u IME DRŽAVE Prikrivanje
• • • Uvodna poglavlja Slučaj Brnik: Kad trguješ oružjem, ne vodi sa sobom limenu glazbu« i Šestorica osumnjičenih, a nitko kriv zadiru u pozadinu jedne od najvećih afera u trgovini oružjem. U njoj je za kaznena djela podnesena prijava protiv glavnih trgovaca oružjem, između ostalih, ministara Janeza Janše i Igora Bavčara. Ali do presude nije došlo. U poglavljima Kako je policija prodavala oružje i u Grosuplju uhvatila svoj rep i Ministarstvo obrane u obrani kršenja zakona i kriminala razotkrivamo kako su se vojnim profiterstvom bavili rukovodeći službenici u oba ministarstva. U Ministarstvu unutarnjih poslova imali su evidenciju tih djelatnosti, a u Ministarstvu obrane nisu. Nestali su dokumenti i novac. Odluka državnog vrha, donesena u siječnju 1993., o potrebi zaustavljanja prodaje oružja, prilično je uzdrmala oba ministarstva. Napetosti su rezultirale u nasilnom vojnom zadiranju u civilnu sferu. Tada je bilo zloupotrijebljeno i tužiteljstvo. Tim opasnim razdobljem u povijesti mlade države bave se poglavlja Od Prepreke do Depale Vasi: istražitelji trgovine oružjem postaju državni neprijatelji i Vojno nasilje u Depaloj Vasi i zloupotreba tužiteljstva u političke svrhe. Nakon smjene ministra obrane Janeza Janše, vojni istražitelji i kriminalisti započeli su istraživati trgovanje oružjem, nastojeći dobiti odgovor na pitanje gdje je nestao novac. Neke odgovore na njega donose poglavlja Tko prizna, pola mu se prašta, tko ne, prašta mu se sve, Nabavke automobila – da borci za Sloveniju ne bi pješačili i Pranje novca preko sestrinskog poduzeća u Velikoj Britaniji. Poglavlja »Otkriće« u mariborskoj zračnoj luci za prikrivanje trgovine oružjem i Slovenija protiv BiH: Kako zloupotrijebiti savezništvo i povjerenje otkrivaju pozadinu sramotne priče iz 1993. godine. U njoj su trgovci oružjem zbog vlastite koristi onemogućili nužno potrebnu pomoć bosanskim muslimanima, koji su bili najveće žrtve rata u bivšoj Jugoslaviji.
Trećoj knjizi ususret
19
U potrazi za istinom o trgovini oružjem bili su i zastupnici Državnog zbora. Osnovali su tri parlamentarne komisije, čije je djelovanje bilo osuđeno na propast zbog političkih razmirica i uskih stranačkih interesa. Poglavlja Jednadžba Rudolfa Mogea s mnogim nepoznanicama, Prikrivanje i zavaravanje u sjeni parlamentarne istrage i Slomiti kičmu – na ovaj ili na onaj način objašnjavaju koliko su daleko stigli neki zastupnici i zašto nisu uspjeli završiti posao. Posljednja poglavlja, Povratak trgovaca oružjem na vlast i Afera Patria: obećano mito za »šefa« i SDS, zaključuju trilogiju prikazom kako su vojni profiteri htjeli zadovoljiti svoju pohlepu nakon pobjede na izborima u listopadu 2004. – i kako su pritom bili uhvaćeni na djelu. Autori
Pojašnjenje Neki citati iz izvornih dokumenata pravopisno i stilistički su popravljeni, dok sadržajno njihove poruke ostaju vjerne izvorniku. Pojedini dijalozi i zbivanja preuređeni su i dramatizirani na temelju službenih zapisa i razgovora s izvorima. Sve osobe u knjizi i sva opisana zbivanja su istiniti.
Treća knjiga
PRIKRIVANJE
Tempus omnia revelat. Vrijeme sve otkriva. Latinska poslovica
Branka Zobec Hrastar, bivša viša državna tužiteljica, napravila je važan posao u istrazi o podmićivanju u slučaju Patria. Uslijed političkih pritisaka, u jesen 2011. prešla je u odvjetnike. Foto: Borut Krajnc
435
Afera Patria: obećano mito za »šefa« i SDS
Kišni listopadni dan 2005. u Beču. Poduzetnik Hans Wolfgang Riedl žurio se na sastanak. Ušavši u jednu bečku kavanu, pogledom je na brzinu i jedva primjetno prešao preko gostiju. Tek nakon toga sjeo je na klupu u kutu, leđima okrenut prema zidu. Bio je dovoljno dugo u tom poslu da je znao kako valja postupati. U Beču je studirao poslovnu ekonomiju i strojarstvo. Od 1985. do 1988. bio je zaposlen u austrijskom poduzeću Glock,610 poznatom proizvođaču pištolja. Još je tada stupio u kontakt sa slovensko-kanadskim poduzetnikom Walterom Wolfom.611 S njim je uspješno surađivao i kasnije, kad je postao voditelj marketinga poduzeća Steyr.612 1993. godine u Sloveniju je uz pomoć Wolfa prodao licencu za proizvodnju oklopnih vozila Pandur. U austrijskom poduzeću za proizvodnju oklopnih vozila Riedl je upoznao brojne poslovne partnere iz Slovenije, Hrvatske i drugih europskih država. 2001. godine morao je napustiti tvrtku te je osnovao vlastito poduzeće za savjetovanje RGH.613 Početkom 2004. potpisao je ugovor sa Steyerovom konkurencijom – s finskim koncernom Patria.614 Na drugu stranu je prešao za sedam tisuća eura honorara mjesečno.615 Optužnica protiv Hansa Wolfganga Riedla, Waltera Wolfa, Hansa-Petra Wilhelmera, Wolfganga Albrechta i Wilfrieda Karlhofera, br. 601 St 5/09h, Državno tužiteljstvo, Beč, 3. lipnja 2011., str. 9. 611 Zapisnik o prethodnoj istrazi, br. 2400/R189/07, Nacionalni istražni ured, Helsinki, veljača 2012., str. 13. 612 Steyr Daimler Puch Spezialfahrzeuge AG. 613 Riedl Handeslgesellschaft mbH. 614 Zapisnik o prethodnoj istrazi, br. 2400/R189/07, Nacionalni istražni ured, Helsinki, veljača 2012., str. 7. 615 Isto. 610
436
Matej Šurc i Blaž Zgaga u IME DRŽAVE Prikrivanje
U bečkoj kavani čekao je na predstavnika Patrije. Pauli Rumbin bio je vođa projekta u Poljskoj, gdje je finsko poduzeće prodalo više stotina oklopnjaka. Do kraja 2004. imao je i ugovor za suradnju u Sloveniji.616 Rumbin je sjeo do Riedla. Zatim je došao i treći, visok suhonjav muškarac asketskog izgleda kratko pošišane kose. Bio je to čuveni hrvatski general Vladimir Zagorec.617 Nije poznat sadržaj razgovora. Vjerojatno su se dotakli i prodaje Patrijinih oklopnih vozila. Iz računa koje je Riedl brižno čuvao618 može se zaključiti da se jako trudio steći naklonost sugovornika. Za piće je platio jedanaest eura, za gošćenje trideset, a za simbolične poslovne poklone pedeset i četiri eura.619
• • • Koncern Patria osnovan je 1997. godine. Poduzeće u većinskom vlasništvu finske države ubrzo je na natječajima počelo pobjeđivati konkurente i sklapati velike poslove. Krajem 2001. izradilo je prototip oklopnog vozila AMV620 da bi prvi uspjeh doživjelo već u prosincu Zapisnik o prethodnoj istrazi, br. 2400/R189/07, Nacionalni istražni ured, Helsinki, veljača 2012., str. 8. 617 Više o tome u: Matej Šurc i Blaž Zgaga, U ime države: Preprodaja, Jesenski i Turk, Zagreb, 2013., str. 174-208 (pogl. Ministar obrane, njegov pomoćnik, pomoćnikov pomoćnik i drugi ratni profiteri) 618 Kazneni predmet protiv Hansa Wolfganga Riedla, br. AZ 609 St 34/08f, Savezni kriminalistički ured, Beč, 3. veljače 2011., str. 3. 619 Isto. 620 Armored Modular Vehicle ili oklopno modularno vozilo. 616
Afera Patria: obećano mito za »šefa« i SDS
437
2002. S poljskom vladom potpisalo je ugovor vrijedan 1,7 milijardi dolara za nabavu više od osamsto vozila. Radi širenja ponude u srednjoj Europi i diljem svijeta, finski proizvođači oklopnih vozila počeli su tražiti ljude s bogatim iskustvom i utjecajnim poznanstvima. Jedan od najznačajnijih bio je Hans Wolfgang Riedl. Rumbin je 21. siječnja 2004. s njim sklopio dogovor o savjetodavnim uslugama za prodaju oklopnjaka Sloveniji i nekim drugim zemljama.621 Austrijski posrednik potražio je suradnike još nekoliko mjeseci prije toga. U Sloveniji je poznavao slikara Juru Jurčka Cekutu, koji je imao dobre veze s društvenom elitom. U njegovu umjetničku galeriju blizu Celja zalazili su i slovenski premijer Janez Drnovšek i hrvatski predsjednik Stjepan Mesić.
Tužiteljica Barbara Brezigar i slikar Jure Jurček Cekuta bili su na izborima u studenom 2002. kandidati za predsjednika Republike. Brezigar je imala potporu SDS-a. Foto: Luka Cjuha, Dnevnik
Osim na Sloveniju, dogovor se odnosio i na Austriju, Tajland, Kuvajt i Tajvan. Zapisnik o prethodnoj istrazi, br. 2400/R189/07, Nacionalni istražni ured, Helsinki, veljača 2012., str. 7. 621
438
Matej Šurc i Blaž Zgaga u IME DRŽAVE Prikrivanje
Cekuta je 2. prosinca 2003. u svoju galeriju pozvao Riedla i brigadira Petra Zupana.622 Visoki časnik u Ministarstvu obrane bio je zadužen za nabavu novog naoružanja te je zbog toga imao pristup povjerljivim planovima Slovenske vojske.623 Detaljno im je objasnio plan koji je predviđao kupovinu sto pedeset oklopnjaka. Poslije tog susreta, finsko je poduzeće uvijek bilo dobro obaviješteno o planovima slovenskog Ministarstva obrane. S podacima koje je dobio od Zupana, Riedl je sljedećeg dana upoznao Rumbina iz Patrije,624 dok je Cekuta za pripremu sastanka austrijskog poduzetnika i slovenskog brigadira zahtijevao od Patrije honorar u visini od 10 000 eura.625
Brigadir Peter Zupan bio je u Ministarstvu obrane zadužen za nabavu naoružanja. U slučaju Patria optužen je zbog sumnje u zloupotrebu službenog položaja. Foto: BOBO
Isto, str. 40. Zahtjev za istragu protiv Petra Zupana i Jure Jurčka Cekute, br. Kt-S(1)-17/08BZH-ks, Vrhovno državno tužiteljstvo, Ljubljana, 11. svibnja 2010. 624 Zapisnik o prethodnoj istrazi, br. 2400/R189/07, Nacionalni istražni ured, Helsinki, veljača 2012., str. 40. 625 Isto. 622 623
Afera Patria: obećano mito za »šefa« i SDS
439
Metode finskog poduzeća bile su domišljate i djelotvorne, ali u suprotnosti sa zakonima. Zbog toga ne iznenađuje što su već prilikom prodaje oklopnih vozila u Poljsku u javnost počele curiti priče o podmićivanju. • • • S nepravilnostima u vezi nabave oklopnih vozila Patria u Poljskoj bavila se i posebna komisija zamjenika ministra obrane Antonija Macierewicza. U njegovom izvještaju o zloupotrebama u poljskoj vojnoj informativnoj službi WSI Patria je zaslužila posebno poglavlje.626 Ubrzo nakon najave da će poljska vojska naručiti oklopna vozila, lobisti finskoga poduzeća počeli su opsjedati generale. Doduše, komisija za izbor najboljeg vozila utvrdila je kako je Patrijina ponuda loša te da oklopna vozila ne zadovoljavaju tehničke zahtjeve. Predložila je da se finsko vozilo isključi iz međunarodnog natječaja, ali poljski generali to nisu dopustili. Tvrdili su kako finsko vozilo jedino odgovara zahtjevima, bez obzira na to što je jedno vozilo prilikom testnog prelaska rijeke jednostavno potonulo. Poljski inženjeri oštro su se protivili izboru Patrije, ali WSI u nabavci finskih oklopnjaka – iznenađujuće – nije otkrio nepravilnosti. Isto tako, nije otvorio istragu protiv odgovornih časnika, premda su izborom oklopnih vozila punih grešaka ugrozili nacionalnu sigurnost Poljske. Zbog toga je Macierewiczeva komisija prijavila ljude iz vodstva WSI-ja poljskom vojnom tužitelju,627 dok je poljski parlament u listopadu 2006. zloglasnu tajnu službu raspustio s obrazloženjem da je leglo organiziranog kriminala i korupcije. Izvještaj o WSI-ju, Verifikacijska komisija, Ministarstvo obrane Republike Poljske, Varšava, 17. veljače 2007., str. 115-123. 627 Isto, str. 123. 626
440
Matej Šurc i Blaž Zgaga u IME DRŽAVE Prikrivanje
Kakve pritiske doživljava poljsko vojno tužiteljstvo pokazuje metak koji je u siječnju 2012. upravo na novinarskoj konferenciji sebi poslao u glavu vojni tužitelj pukovnik Mikolaj Przybył. Čudesno je preživio, a šokantni čin objasnio je time da je želio privući pozornost zbog najavljenog ukidanja vojnog tužiteljstva. Przybył je poljskoj javnosti inače bio poznat kao stabilan, inteligentan i racionalan čovjek, ali je istraga ozbiljnih slučajeva korupcije među najvišim poljskim oficirima nesumnjivo izazvala izuzetno jake pritiske na tužitelje. Nekoliko tjedana kasnije, predsjednik države Bronisław Komorowski smijenio je glavnog vojnog tužitelja. I danas iznenađuju tajne veze između Poljske i Slovenije. Naime, WSI je bio poprilično umiješan u nezakonitu prodaju oružja u Sloveniju, Hrvatsku i BiH. U koparsku luku je iz baltičkog pristaništa Gdynia doplovilo mnogo brodova s ruskim i poljskim oružjem te vojnom opremom. Prema navodima Ludvika Zvonara, u prodaji poljskih zaštitnih maski sudjelovao je Walter Wolf.628 Nekadašnji vlasnik trkaće ekipe Formule 1 s vlastitom markom cigareta i četiri državljanstva629 imao je također vrlo značajnu ulogu u prodaji finskih oklopnih vozila u Hrvatsku. • • • »Walter Wolf i Jože Zagožen630 stižu u moj ured. Doći će oko 13.30. Uvjereni su da Patria odbija plaćanje. Nitko ne vjeruje da tako jednostavna uplata u Europskoj uniji traje sedam dana.Danas popodne u 14 sati bit će obaviješten Zagoženov šef jer Zagožen ne može više snositi odgovornost. Ti znaš da će to biti katastrofalno.«631 Službena zabilješka tročlane komisije Voma o razgovoru s Ludvikom Zvonarom, MO, Ljubljana, 27. rujna 1994. Da je slao zaštitne maske iz Poljske u Jugoslaviju priznao je i Walter Wolf. Izvor: »Who is Walter Wolf and why is he wanted?«, The Globe and Mail, Toronto, 20. srpnja 2013. 629 Walter Wolf ima njemačko, kanadsko, hrvatsko i slovensko državljanstvo. 630 Prema nalazima tužiteljstva, za Waltera Wolfa koristila se kratica WW, a za Jožu Zagožena dr. Z. U citatima su kratice zamijenjene punim imenima. 631 Optužni prijedlog protiv Jože Zagožena, Ivana Janše, Waltera Wolfa, Ivana 628
Afera Patria: obećano mito za »šefa« i SDS
441
Tu poruku Hans Wolfgang Riedl poslao je popodne 5. veljače 2007. predstavniku Patrije za Sloveniju Reiju Niittynenu. Tog dana poslao mu je još mnogo sličnih poruka. Bio je u priličnoj nevolji jer je iz Slovenije stalno dobivao pozive u kojima se zahtijevao novac. Od 29. siječnja do 13. veljače 2007. Jože Zagožen je bio šesnaest puta u kontaktu s Walterom Wolfom, koji je pak Riedla uporno zapitkivao što je s obećanim novcem.632
Walter Wolf dolazi na sud u Ljubljani, 30. siječnja 2012. Foto: BOBO
Črnkoviča i Antona Krkoviča, br. Ktr 169/10-6/BZHII, vg, Vrhovno državno tužiteljstvo, Ljubljana, 6. kolovoza 2010., str. 75. 632 Analiza prometa telefonskih brojeva, 17. svibnja 2010., prilog kaznenoj prijavi br. 34. Izvor: Optužni prijedlog protiv Jože Zagožena, Ivana Janše, Waltera Wolfa, Ivana Črnkoviča i Antona Krkoviča, br. Ktr 169/10-6/BZHII, vg, Vrhovno državno tužiteljstvo, Ljubljana, 6. kolovoza 2010., str. 62.
442
Matej Šurc i Blaž Zgaga u IME DRŽAVE Prikrivanje
»Walter Wolf telefonira svaki sat. Zagožen ga je poslao u Ljubljanu na razgovor s njegovim šefom. Mogu samo reći da si nedostupan, ali ti me ne zoveš. Što se dogodilo? Molim te, hitno se javi. Dižu paniku«,633 pisao je Riedl Niittynenu. »Reijo, Walter Wolf je sinoć još jednom nazvao zbog dva razloga. Prvi ti je poznat.« »Reijo, molim te javi je li iznos bio uplaćen i kada. Oprosti, ali opet me gnjave. Wolfgang.« Tako su se iz dana u dan nizale Riedlove poruke u Finsku, koje su uhvatili kriminalisti. Njihov cilj bio je razotkriven u istrazi. »5. veljače Riedl i Niittynen izmijenili su sedam poruka. Iz njih je vidljivo koliko je Riedl gorljivo nastojao da mu Patria uplati novac. Mora ga predati Walteru Wolfu i Joži Zagoženu, koji će doći u Beč. Iz sadržaja elektronskih poruka i SMS poruka osnovano se može zaključiti da su uplatu očekivali Zagožen i njegov šef, dakle Ivan Janša.634 Iz spomenutih elektronskih poruka i međusobne komunikacije može se sa sigurnošću zaključiti da je trebalo zadovoljiti ‘potrebe stranke’, dakle stranke SDS«,635 objasnili su slovenski tužitelji.
Isto, str. 75. Premda je Janša u javnosti poznat kao Janez, njegovo službeno ime napisano u rodnom listu i u upotrebi u pravnom prometu je Ivan Janša. 635 Optužni prijedlog protiv Jože Zagožena, Ivana Janše, Waltera Wolfa, Ivana Črnkoviča i Antona Krkoviča, br. Ktr 169/10-6/BZHII, vg, Vrhovno državno tužiteljstvo, Ljubljana, 6. kolovoza 2010., str. 62. 633 634
Afera Patria: obećano mito za »šefa« i SDS
443
• • • Pritisak trgovaca oružjem urodio je plodom. Patria je 30. siječnja 2007. na račun Riedlovog poduzeća RHG uplatila 3 642 750 eura.636 Međutim, primatelji su se čudili takvom kašnjenju međunarodnog platnog prometa, pa su Zagožen i Wolf 5. veljače otputovali u Beč. Dan kasnije, 6. veljače 2007., finski novac stigao je u austrijsku banku. Trebalo ga je samo raspršiti diljem svijeta i time prikriti prave primatelje. Sljedeći dan Riedl je uplatio 2 323 276 eura na Wolfov privatni račun u austrijskoj banci Steiermarkische und Sparkasse AG, ali je napravio fatalnu grešku. Naime, službenik Emil Czernetz je primijetio sumnjive transakcije. Uplatu je odbio, a trojicu klijenata prijavio uredu za sprječavanje pranja novca. Ljutiti posrednici pitali su se što činiti. Pripremili su fiktivne ugovore i pokušali još jednom. Ovaj put su uspjeli i novac je došao do primatelja: 7. veljače Riedl je uplatio dva milijuna eura na račun Wolfovog poduzeća ICB u Lihtenštajnu, dok je 9. veljače njegov direktor Hans-Peter Wilhelmer uplatio 1 232 264 eura na privatni račun Waltera Wolfa i 699 922 eura na račun tajlandskih državljana Apichata i Chuangchan Sirithaporn.637 Tajlanđani su u međuvremenu pismeno opunomoćili Riedla da njihov novac podigne u gotovini. Službenik banke Bank Austria Christian Ivankovsky izjavio je kako je navedeni iznos preuzeo 13. veljače u podružnici Schottengasse u Beču.638 Tako je Riedl imao u rukama devetsto tisuća eura gotovine. Dvjesto tisuća je, naime, već primio u banci u Leibnitzu. Tijekom istrage Zapisnik o prethodnoj istrazi, br. 2400/R189/07, Nacionalni istražni ured, Helsinki, veljača 2012., str. 18. 637 Optužni prijedlog protiv Jože Zagožena, Ivana Janše, Waltera Wolfa, Ivana Črnkoviča i Antona Krkoviča, br. Ktr 169/10-6/BZHII, vg, Vrhovno državno tužiteljstvo, Ljubljana, 6. kolovoza 2010., str. 62. 638 Isto. 636
444
Matej Šurc i Blaž Zgaga u IME DRŽAVE Prikrivanje
pokušao je uvjeriti policajce kako je novac odnio na bečki aerodrom, da bi ga predao Tajlanđanima. »Brat me je vozio na aerodrom, gdje su me čekali Apichat Sirithaporn i njegova supruga. Dao sam im 699 992 eura i još 200 000 eura koje sam podigao 7. veljače 2007.«639 Očekivao je da će Tajlanđanin potvrditi priču. Pokušao ga je čak potkupiti da laže policajcima. Međutim Sirithaporn je policajcima rekao640 da mu Riedl na aerodromu nije predao novac.641 A zapravo se austrijski posrednik 15. veljače 2007. odvezao u Sloveniju s pozamašnom torbom u prtljažniku svog automobila. Parkirao ga je u garaži u Trdinovoj ulici i prespavao u hotelu Lev.642 Riedl je i o tom putovanju sačuvao račune i potvrde.643 Austrijski tužitelj je uvjeren da je u Sloveniju prenio 900 000 eura gotovine koja nije bila namijenjena Walteru Wolfu nego Joži Zagoženu i stranci SDS. »Zaključak o tome zasniva se na Sirithapornovoj izjavi i protuslovnom postupanju Riedla i Zagožena u tom razdoblju.«644
Isto. Finski i slovenski kriminalisti ispitali su ga u Bangkoku 17. ožujka 2011. Izvor: Optužnica protiv Hansa Wolfganga Riedla, Waltera Wolfa, Hansa-Petra Wilhelmera, Wolfganga Albrechta i Wilfrieda Karlhofera, br. 601 St 5/09h, Državno tužiteljstvo, Beč, 3. lipnja 2011., str. 22. 641 Zapisnik o prethodnoj istrazi, br. 2400/R189/07, Nacionalni istražni ured, Helsinki, veljača 2012., str. 55. 642 Optužni prijedlog protiv Jože Zagožena, Ivana Janše, Waltera Wolfa, Ivana Črnkoviča i Antona Krkoviča, br. Ktr 169/10-6/BZHII, vg, Vrhovno državno tužiteljstvo, Ljubljana, 6. kolovoza 2010., str. 10. 643 Optužnica protiv Hansa Wolfganga Riedla, Waltera Wolfa, Hansa-Petra Wilhelmera, Wolfganga Albrechta i Wilfrieda Karlhofera, br. 601 St 5/09h, Državno tužiteljstvo, Beč, 3. lipnja 2011., str. 23. 644 Isto, str. 23. 639 640
Afera Patria: obećano mito za »šefa« i SDS
445
• • • Sa sudskim nalogom finski policajci su 13. svibnja 2008. ušli u poduzeće Patria. Zaplijenili su dokaze i priveli nekoliko službenika. Tog dana finske dnevne novine Aamulehti objavile su članak pod naslovom »Prodaja Patrijinih vozila pod parlamentarnom istragom u Sloveniji«.645 Patrijin predstavnik zadužen za Sloveniju Reijo Niittynen bio je u pritvoru više od dva mjeseca. Bio je ispitivan šesnaest puta i 5. lipnja 2008. je progovorio.646 »Jeste li bili svjesni da je dio novca za Waltera Wolfa bio namijenjen za doktora Zagožena i njegovu organizaciju, odnosno Janšinu stranku?« pitao je kriminalist. »Možda se u vezi s time pojavila mogućnost potpore stranci. Toga sam bio svjestan«, oprezno je odgovorio Niittynen. »Dakle i prije nego što je Patria s Riedlom sklopila ugovor o savjetovanju, vi ste bili svjesni da će dio njezine isplate Riedlu biti namijenjen za potporu stranke. Je li to točno?« »Znao sam za tu mogućnost da će novac biti namijenjen za potporu stranke.« Kriminalist je bio uporan: »Jeste li, dakle, ugovor o savjetovanju s Riedlom sklopili znajući da postoji mogućnost plaćanja za potporu stranci premijera Janše?« »Tako je«, složio se Niittynen. »Patrian ajoneuvokaupat ovat Slovenian parlamentin tutkinnassa«, Aamulehti, Tampere, 13. svibnja 2008. 646 Zapisnik o prethodnoj istrazi, br. 2400/R189/07, Nacionalni istražni ured, Helsinki, veljača 2012., str. 25. 645
446
Matej Šurc i Blaž Zgaga u IME DRŽAVE Prikrivanje
»Jeste li znali da se trebaju isplatiti sredstva za potporu stranci Janeza Janše?« »Znao sam.« »Je li novac za potporu stranci trebao platiti Walter Wolf od svog udjela?« »Takva je bila namjera«, priznao je predstavnik Patrije. Krunski svjedok i predstavnik Patrije za Sloveniju Reijo Niittynen teško je teretio slovenske trgovce oružjem. Tri dana kasnije svoje je izjave ponovio, detaljnije objasnivši svrhu plaćanja stranci SDS.647 Ulogu Jože Zagožena razotkrili su i slovenski kriminalisti: »Saznali smo kako Zagožen prilikom kupovine oklopnih vozila nije imao ovlaštenja za djelovanje u ime Ministarstva obrane. Isto tako, on nije radio za Ministarstvo obrane, niti je imao službenu ulogu u postupku izbora proizvođača oklopnih vozila za Sloveniju. Usprkos tome, bio je neizbježna karika između predstavnika Patrije i Janše, zajedno s kojim je presudno utjecao na odluku o izboru. Uzimajući u obzir da se Janša nije želio susresti s budućim glavnim dobavljačem, možemo potvrditi da je Zagožen u cijelom projektu bio glavni posrednik.«648 Suština Niittynenovog priznanja upravo je to da se u finskom poduzeću vrlo dobro znalo da će SDS primiti novac, i to prije nego što se s Riedlom potpisao savjetodavni ugovor, koji je za prodaju oklopnih vozila Sloveniji određivao proviziju od 7,5 posto. Na ugovoru s austrijskim posrednikom zapisan je datum 6. rujna 2005., ali su finski istražitelji utvrdili kako je bio potpisan tek 15. Isto, str. 26. Obrazloženja kaznenih djela, MNZ, Ljubljana, 2. srpnja 2010., navedeno u: Zapisnik o prethodnoj istrazi, br. 2400/R189/07, Nacionalni istražni ured, Helsinki, veljača 2012., str. 27. 647 648
Afera Patria: obećano mito za »šefa« i SDS
447
prosinca iste godine,649 dakle onog dana kad je rukovodstvo poduzeća Patria odlučilo da će ga u Sloveniji zastupati Rotis.650 Još više iznenađuje činjenica da je Ministarstvo obrane istoga dana pozvalo osam proizvođača da pošalju svoje ponude.651 Tek tada je u Sloveniji započeo službeni natječaj. U »najtransparentnijem poslu«, kako su akteri označili nabavu oklopnih vozila u Sloveniji, pobjednik natječaja bio je, dakle, poznat unaprijed. I mito je bilo razdijeljeno nekoliko mjeseci prije objave natječaja. Tako su »stručne komisije za izbor najboljeg oklopnog vozila« bile samo krinka za naivne.
Zapisnik o prethodnoj istrazi, br. 2400/R189/07, Nacionalni istražni ured, Helsinki, veljača 2012., str. 8. 650 Isto, str. 34. 651 Isto, str. 6. 649
448
Matej Šurc i Blaž Zgaga u IME DRŽAVE Prikrivanje
• • • Posebni bonus od devetsto tisuća eura, koje je podigao Riedl, predstavljao je tek manji dio opsežnije i zamršenije korupcijske hobotnice. Finski prodavači, austrijski posrednici i slovenski kupci dogovorili su se da će Riedlov udio od 7,5 posto podijeliti ovako: 4,2 posto Walteru Wolfu, 1 posto Juri Cekuti, dok bi 2,3 posto ostalo Riedlu. Mito bi se obračunalo od iznosa u visini 162 milijuna eura,652 koliko je Patria zaista zaradila u poslu sa Slovenijom, vrijednom 278 milijuna eura. Preostali dio potrošio bi na poreze i naknadu za poduzeće Rotis. Riedlu bi, dakle, trebalo uplatiti 12,1 milijun eura.653 Od toga je Wolfu pripadalo 6,7 milijuna eura, Cekuti 1,6 milijuna, dok bi austrijskom posredniku ostalo 3,7 milijuna eura.
Zapisnik o prethodnoj istrazi, br. 2400/R189/07, Nacionalni istražni ured, Helsinki, veljača 2012., str. 37. 653 Isto. 652
Afera Patria: obećano mito za »šefa« i SDS
449
Novac su trebali dobivati postupno pri svakoj dostavi vozila. Čim bi novo oklopno vozilo napustilo proizvodnu halu Gorenja, Ministarstvo obrane bi platilo račun Rotisu, a Črnkovičevo bi poduzeće posredovalo uplatu Patriji. Iz Finske bi se novac zatim uplatio u Beč, nakon čega bi ga Riedl razdijelio Wolfu i Cekuti, da bi zatim ta dvojica odnijeli gotovinu do krajnjih primatelja. Najmanje 8,3 milijuna eura iz slovenskog proračuna prema prepredeno izrađenom planu vratilo bi se s mitom natrag u Sloveniju. Međutim, policijska istraga prekinula je korupcijsku vezu. Patria je do ožujka 2012. dostavila samo 30 vozila, a Rotis je od travnja 2007. do siječnja 2012. od Ministarstva obrane primio 73 milijuna eura.654 Potkupljivanje se vjerojatno nikada ne bi otkrilo da se u dobro smišljeni plan nije umiješala pohlepa. Naime, zbog skorih izbora iz Slovenije se zahtijevao tridesetpostotni predujam mita, i to u roku od trideset dana nakon potpisa ugovora. • • • Rukovodstvo finskog poduzeća bilo je zabezeknuto tim drskim zahtjevom. Pretpostavljalo je da je sve gotovo, a onda su iz Slovenije počeli stizati dodatni zahtjevi poduprti prijetnjama. Prvog srpnja 2006. Riedl je u Finsku prenio zahtjev: »Primio sam poruku da do ponedjeljka potvrdimo da je Patria spremna unaprijed platiti trideset posto od dogovorene provizije.«655 Tri dana kasnije ponovio je: »Organizacija koja stoji iza tog malog čovjeka656 zahtijeva nešto unaprijed. Hitno trebam pismo kako bismo izbjegli eventualne probleme u pregovorima.«657 Supervizor, internetska aplikacija za praćenje izdataka javnih ustanova, Komisija za sprječavanje korupcije, Ljubljana, supervizor.kpk-rs.si/podj/98681516/?. 655 Zapisnik o prethodnoj istrazi, br. 2400/R189/07, Nacionalni istražni ured, Helsinki, veljača 2012., str. 19. 656 Odnosi se na Jožu Zagožena. 657 Zapisnik o prethodnoj istrazi, br. 2400/R189/07, Nacionalni istražni ured, 654
450
Matej Šurc i Blaž Zgaga u IME DRŽAVE Prikrivanje
Pritisci na Niittynena su rasli. 16. srpnja je o tome izvijestio svog nadređenog, Heikkija Hulkkonena. Upoznao ga je s primljenim porukama, dodavši Riedlovo zapažanje da im te zahtjeve upućuje Jože Zagožen. »Molba dr. Zagožena je možda autentična jer su sljedeće godine izbori te će trebati istrenirati ‘nogometnu momčad’. Ako obećamo tridesetpostotni predujam, to nam može olakšati stvari prilikom pregovora o sklapanju ugovora«,658 objasnio je Hulkkonenu u vezi predujma. SDS je, dakle, trebao novac za predizbornu kampanju. Zagoženova ustrajnost potkopala je samopouzdanje finskih poduzetnika. Nakon mjesec dana stalnih poruka, izvršni direktor Patrije Jorma Wiitakorpi, vođa poslovanja Heikki Hulkkonen i Reijo Niittynen raspravljali su o dodatnom zahtjevu Slovenije. Prvi put su ga odbacili. Hulkkonen je uz riječ »predujam« u svoju bilježnicu velikim slovima zapisao: »NE«.659
No, slovenska strana bila je uporna sve dok vodeći u Patriji nisu popustili. 18. kolovoza 2006. bila je odobrena isplata predujma. Niittynen je tog dana poslijepodne poslao u Beč pismenu potvrdu da će platiti u roku od trideset dana nakon potpisa ugovora. Navečer je primio Riedlov odgovor: »Nema više nikakve prepreke za sklapanje ugovora.«660 Helsinki, veljača 2012., str. 19. 658 Isto, str. 20. 659 Isto. 660 Isto, str 22.
Afera Patria: obećano mito za »šefa« i SDS
451
Pregovore je sa slovenske strane vodio Dragan Bavčar, brat bivšeg ministra unutarnjih poslova Igora Bavčara. No, ti su pregovori bili potpuna farsa. Pregovaračka skupina bila je imenovana tek 6. listopada 2006.661 Dva mjeseca kasnije, u pregovore su se uključili načelnik Generalštaba Albin Gutman i ministar obrane Karl Erjavec. Preko noći su izmijenili traženo naoružanje oklopnih vozila.662 Tako se umjesto ranije planiranih devedeset kupilo samo šest najjačih vozila s topovima.663 Dvadeset i pet oklopnih vozila je, prema njihovoj odluci, trebalo imati samo »osnovnu konfiguraciju«, što znači da su kupljene samo oklopne školjke, bez kotača, mjenjača i motora.
Karl Erjavec, bivši ministar obrane, i Albin Gutman, bivši načelnik Generalštaba Slovenske vojske (u sredini). U slučaju Patria bili su optuženi za nesavjesno postupanje u poslu. Sud je u travnju 2011. presudio da nije bilo štete prilikom nabavke oklopnih vozila, te ih oslobodio optužbe. Foto: Bojan Velikonja, Dnevnik
Osim vođe Dragana Bavčara, članovi su bili sljedeći: Miha Matek, Branimir Furlan, Tatjana Turinek, Tomislav Čelesnik i Janez Rebernik. Izvor: Odluka o imenovanju pregovaračke skupine, br. 430-91/2006-150, MO, Ljubljana, 6. listopada 2006. 662 U listopadu 2005. Generalštab je planirao nabavku devedeset vozila s topovima, u srpnju 2006. je smanjio broj na šezdeset i sedam, da bi u prosincu 2006., nekoliko dana prije potpisa ugovora, od tih vozila ostalo samo šest. 663 Prijedlog za narudžbu, br. 06/1911610001/022, MO, Ljubljana, 14. prosinca 2006. 661
452
Matej Šurc i Blaž Zgaga u IME DRŽAVE Prikrivanje
Afera Patria: obećano mito za »šefa« i SDS
453
454
Matej Šurc i Blaž Zgaga u IME DRŽAVE Prikrivanje
Ugovor su 19. prosinca 2006. svečano potpisali ministar Karl Erjavec i direktor Rotisa Ivan Črnkovič. Uskoro su se čula upozorenja o njegovim štetnim posljedicama. Voditelj projekta Miha Matek u posebnom je izvještaju kritički utvrdio da u potpisanom ugovoru nisu bili postignuti ciljevi natječaja. U nekim segmentima bio je predvidljiv čak i rizik s katastrofalnim posljedicama664 za Slovensku vojsku.665 No, voditelj projektnog vijeća Alojz Šteiner nije bio zadovoljan s izvještajem. Naredio je Mateku da ga uništi.666 Šteiner je kasnije napredovao do načelnika Generalštaba, a vojska je ostala bez odgovarajućih oklopnih vozila. S potpisom ugovora za najveći posao s oružjem u Sloveniji počela je vrijediti i odredba o isplati predujma u roku od trideset dana. Zbog toga se u siječnju 2007. tako uporno navaljivalo na Wolfa i Riedla. Nakon toga, dvojica posrednika počinili su fatalnu grešku u banci u Leibnitzu, čime su si na vrat natovarili austrijsku policiju. • • • Međutim, predviđeni 12,1 milijun mita od Patrije još nije bio dovoljan. Trgovci oružjem poželjeli su dodatan udio i od zarade poduzeća Rotis. U Zagoženovom suvremeno opremljenom uredu u prostorijama Holdinga Slovenske elektrane u Ljubljani sastali su se 1. rujna Reijo Niittynen, Hans Wolfgang Riedl, Jože Zagožen, Ivan Črnkovič i Anton Krkovič.667 Prema registru rizika projekta, od 58 postavki čak je 17 njih bilo prepoznato kao neprihvatljive. 665 Izvještaj o projektu Pješačka bojna vozila na kotačima 8x8, br. 430-91/2006-18023723, MO, Ljubljana, 28. prosinca 2006. 666 Dopis br. 4301-3/2007-1-11, MO, Ljubljana, 9. siječnja 2007. 667 Zapisnik o prethodnoj istrazi, br. 2400/R189/07, Nacionalni istražni ured, Helsinki, veljača 2012., str. 28. 664
Afera Patria: obećano mito za »šefa« i SDS
455
456
Matej Šurc i Blaž Zgaga u IME DRŽAVE Prikrivanje
Afera Patria: obećano mito za »šefa« i SDS
457
»Cilj sastanka bila je preporuka Janšinih predstavnika u vezi pravog industrijskog partnera za Patriju u Sloveniji«, zapisao je Niittynen. Naime, slovenski su posrednici Fince upozorili da neće dobiti posao ako ne izaberu poduzeće Rotis.668 Slovenski vojni lobi tada je uspio nagovoriti finske poslovne partnere. Patria je za svog zastupnika u Sloveniji službeno imenovala malo obiteljsko poduzeće Rotis, a jedna od vodećih osoba u poduzeću, Črnkovičeva supruga Marija, označila je u svojoj bilježnici sastanak kod Zagožena kao »prijelomni trenutak«. Kućna istraga kod Ivana Črnkoviča odgovorila je na pitanje zašto su slovenski lobisti tako silno željeli uključiti u posao njegovo poduzeće. Kriminalisti su, naime, pronašli plan po kojem je za Rotis predviđena zarada od pet posto. Ostalo su trebali međusobno razdijeliti Jože Zagožen, Anton Krkovič, Ivan Črnkovič i stranka SDS.669
Direktor Rotisa Ivan Črnkovič, vođa poslovanja Patrije Heikki Hulkkonen, izvršni direktor Patrije Jorma Wiitakorpi i direktor Gorenja Franjo Bobinac nakon odluke ministra obrane o izboru oklopnog vozila finske Patrije, 21. lipnja 2006. Foto: Luka Cjuha, Dnevnik
Isto. Isto, str. 32.
668 669
458
Matej Šurc i Blaž Zgaga u IME DRŽAVE Prikrivanje
»Iz opisanog se može zaključiti kako je Ivan Črnkovič Joži Zagoženu, Antonu Krkoviču i stranci SDS odmah nakon sastanka obećao novčanu nagradu za potporu u daljnjim postupcima«, utvrdili su slovenski tužitelji. Finski kriminalisti su dodali: »Istraga je pokazala kako je od predstavnika Patrije u najmanju ruku Reijo Niittynen znao za Rotisov plan diobe dobiti, ali se suradnja s konzorcijem u takvom obliku nije ostvarila.«670 Postojao je i treći, samostalni kanal za Patrijine isplate. U jesen 2007. predujam je primio i Rudolf Leban, bivši jugoslavenski prvak u golfu, poduzetnik koji je prije više godina zbog sumnje na gospodarski kriminal odležao jedanaest mjeseci u zatvoru.671 Finci su novac uplatili Lebanovom poduzeću L&L, koje se navodno bavilo protunabavama, a sam poduzetnik je i osobno posjetio sjedište Patrije u Helsinkiju.672 Primio je nešto više od 229 000 eura. »Postoji sumnja da je Leban dio honorara za savjetovanje, koji mu je isplatila Patria, ustupio u najmanju ruku Antonu Krkoviču«,673 upozorili su finski kriminalisti. Isto, str. 34. Zajedno s poduzetnikom Sašom Ipavcem optužen je zbog zloupotrebe položaja ili prava odgovorne osobe u aferi Nova. U travnju 1993. bili su oslobođeni optužbe. Ipavca, koji živi u inozemstvu, kriminalisti su identificirali kao usku vezu Ludvika Zvonara u trgovini oružjem. 672 Zapisnik o prethodnoj istrazi, br. 2400/R189/07, Nacionalni istražni ured, Helsinki, veljača 2012., str. 50. 673 Isto, str 54. 670 671
Afera Patria: obećano mito za »šefa« i SDS
459
Rudolf Leban, slovenski poduzetnik i primatelj novca finske Patrije Foto: Bojan Velikonja, Dnevnik
• • • Tragovi istraga u Finskoj, Austriji i Sloveniji vode prema čovjeku na vrhu. Slovensko tužiteljstvo je, naime, utvrdilo: »I Ivan Janša također je znao za obećanu proviziju, jer da nije, ne bi mogao pitati iz kojeg će se iznosa uplatiti provizija. Nema nikakve sumnje da se Zagoženova riječ ‘šef ’ odnosi na Ivana Janšu i da je uvijek kad je govorio o ‘šefu’, govorio o Ivanu Janši. U predkaznenom postupku bilo je nesumnjivo utvrđeno kako je Ivan Janša onaj koji je u elektronskim porukama i SMS porukama u vezi sa Zagoženom bio spominjan kao ‘šef ’. To se utvrdilo i na saslušanjima Riedla i Niittynena. Kao direktor Holdinga Slovenske elektrane Zagožen na poslu nije imao ‘šefa’. A bio je član stranke čiji je predsjednik bio Janša. Čak je sam Zagožen kao onog, koji je bio njegov šef, naveo predsjednika stranke. S druge strane, predstavnici Patrije Niittynen i Hulkkonen poznavali su Zagožena kao ‘premijerovog savjetnika’.«674 Optužni prijedlog protiv Jože Zagožena, Ivana Janše, Waltera Wolfa, Ivana Črnkoviča i Antona Krkoviča, br. Ktr 169/10-6/BZHII, vg, Vrhovno državno tužiteljstvo, Ljubljana, 6. kolovoza 2010., str. 74. 674
460
Matej Šurc i Blaž Zgaga u IME DRŽAVE Prikrivanje
Umiješanost predsjednika slovenske vlade potvrdili su i austrijski istražni organi. »Nismo uspjeli utvrditi je li Zagožen bio član neke druge organizacije ili udruženja osim političke stranke SDS-a, u kojoj je imao visok položaj. Predsjednik stranke je Ivan Janša. Polazeći od naših uvida i mogućih interpretacija prikupljenih dokaza, jedini je logični i mogući zaključak da je kao u elektronskoj poruci Wolfganga Riedla kao ‘šef ’ spomenut Ivan Janša.«675 »Nagrada« za važnog nositelja u odluci, odnosno za stranku Janeza Janše, bila je osigurana najkasnije 1. rujna 2005., dakle podosta prije 15. prosinca 2005., kad je zaista počeo vrijediti natječaj za kupovinu oklopnih vozila. »Odatle je očigledno kako je javni natječaj bio prilagođen Patriji, pri čemu se nije stalo samo na obećanju. Nositelju odlučivanja iz Slovenije uplaćeno je dodatnih 900 000 eura«, 676 zapisalo je bečko tužiteljstvo.
Kazneni predmet protiv Hansa Wolfganga Riedla, br. AZ 609 St 34/08f, Savezni kriminalistički ured, Beč, 3. veljače 2011., str. 15. 676 Optužnica protiv Hansa Wolfganga Riedla, Waltera Wolfa, Hansa-Petra Wilhelmera, Wolfganga Albrechta i Wilfrieda Karlhofera, br. 601 St 5/09h, Državno tužiteljstvo, Beč, 3. lipnja 2011., str. 20. 675
Afera Patria: obećano mito za »šefa« i SDS
461
U to da je predsjednik SDS-a bio duboko umiješan u aferu Patria, uvjereni su i finski kriminalisti koji su u istrazi imali vodeću ulogu. U prijavi su više puta potvrdili njegov utjecaj. »Na sastanku su objasnili usku vezu Jože Zagožena i predsjednika Vlade Janše«,677 naveli su Niittynenov zapis s jednog od uvodnih sastanaka sa slovenskim posrednicima u mariborskom stanu Waltera Wolfa u veljači 2005. »Na osnovi zaplijenjenih elektronskih poruka, Jožu Zagožena moguće je povezati s premijerom Janšom, generalnim direktorom Rotisa Ivanom Črnkovičem i generalom Slovenske vojske Antonom Krkovičem.«678 Druge osobe povezane sa Zagoženom finski istražitelji nisu spominjali. »Predstavnici Patrije saznali su od Riedla da je Zagožen u uskoj vezi s premijerom Janšom«,679 utvrdili su kriminalisti, dodavši: »Riedl piše Niittynenu da situacija počinje biti van kontrole te da će uskoro informirati Zagoženovog bossa«,680 jer Zagožen za nastali položaj više ne može sam odgovarati. Riedl priopćuje kako bi »informiranje Zagoženovog bossa o situaciji moglo biti katastrofalno.«681
Zapisnik o prethodnoj istrazi, br. 2400/R189/07, Nacionalni istražni ured, Helsinki, veljača 2012., str. 23. 678 Isto, str. 36. 679 Isto, str. 37. 680 »Boss« u prijevodu znači »šef«. U SAD-u se izraz koristi i za profesionalne političare koji kontroliraju stranačke aparate ili političke organizacije, često pri tome koristeći nepoštene ili nelegalne metode. Izvor: www.freedictionary.com. Izraz boss naveden je u službenom prijevodu kaznene prijave finske policije na slovenski jezik. 681 Zapisnik o prethodnoj istrazi, br. 2400/R189/07, Nacionalni istražni ured, Helsinki, veljača 2012., str. 39. 677
PATRIA
RHG BeË
Rotis MO
Patria FINSKA
RHG BeË
Rudolf Leban
Rotis
MO
Walter Wolf
Jure Cekuta
464
Matej Šurc i Blaž Zgaga u IME DRŽAVE Prikrivanje
Niittynenov odgovor na njihovo pitanje zašto je trebalo platiti stranci premijera Janše, otkrio je finskim istražiteljima bit stvari: »Patria je potporu stranci premijera Janše preko Riedla odobrila zato da bi za svoj projekt u Sloveniji dobila političku podršku slovenske vlade.«682 U mandatu 2004.-2008. Vladu je vodio dugogodišnji prvi čovjek SDS-a Janez Janša. Prema statutu stranke, predsjednik »predstavlja SDS u javnosti i u pravnim odnosima.«683 Međutim, statut u istom članku skriva odredbu koja čini Janšin položaj vrlo moćnim jer po njemu on može sam zadržati provođenje odluka izvršnog odbora stranke. Druge demokratske stranke ne poznaju takve odredbe koje uvećavaju nadležnosti vođe.
• • • Jože Zagožen, Janez Janša, Walter Wolf i Anton Krkovič optuženi su u kolovozu 2010. na Općinskom sudu u Ljubljani zbog kaznenog djela primanja darova za nezakonito posredovanje, a Ivan Črnkovič za kazneno djelo davanja darova. Tužitelji su naveli da su išli za tim da osiguraju dvostruko mito. Prvi im je u okviru Wolfovog udjela bio obećan neposredno iz Patrije. Zagoženu, Krkoviču i stranci SDS dodatno mito je namijenio direktor Rotisa Ivan Črnkovič. Isto, str. 26. Statut Slovenske demokratske stranke, 16. član, www.sds.si.
682 683
Afera Patria: obećano mito za »šefa« i SDS
465
»Potvrđena je osnovana sumnja da su Jože Zagožen i Ivan Janša primili obećanje o plaćanju provizije, koja je bila uključena u 4,2-postotnoj proviziji Waltera Wolfa, a ova u 7,5-postotnoj proviziji tvrtke RHG«, glasilo je tužiteljevo utemeljenje optužbe.
Optuženi poriču krivnju. Suđenje zbog potkupljivanja i industrijske špijunaže započelo je u siječnju 2012. u Austriji, gdje su Riedl i Wolf optuženi čak za osnivanje organizirane kriminalne skupine.684 U Finskoj na suđenje čeka deset vodećih predstavnika Patrie.685 • • • U međuvremenu se kriminalistička istraga preselila u susjednu Hrvatsku. 2007. godine Hrvatska je kupila osamdeset i četiri oklopna vozila za 112 milijuna eura, a godinu dana kasnije još četrdeset i dva vozila za 68 milijuna. Država je za nabavu proizvoda finske Patrije koristila isti kanal kao i Slovenija – preko Beča. Na prijedlog finske policije osnovana je i za hrvatsku zajednička istražna skupina, u kojoj teče suradnja zajedno s austrijskim i hrvatskim kolegama. Prema nalazima finskih kriminalista, Patria je poduzeću Hansa Wolfganga Riedla do listopada 2007. za posao u Sloveniji isplatila ukupno 3 915 750 eura,686 a za projekt u Hrvatskoj 1 597 065 eura.687
Osim njih, za razna kaznena djela optuženi su Wilfried Karlhofer, Wolfgang Albrecht i Hans Peter Wilhelmer. 685 Za kaznena djela velike korupcije i industrijsku špijunažu optuženi su Jorma Wiitakorpi, Kai Nurmio, Heikki Hulkkonen, Tuomas Korpi, Reijo Niittynen i petorica. 686 Osim iznosa u visini od 3 642 750 eura, Riedl je primio još 273 000 eura mjesečnih uplata. Honorare u visini od 7000 eura primao je tri godine i tri mjeseca. 687 Zapisnik o prethodnoj istrazi, br. 2400/R189/07, Nacionalni istražni ured, Helsinki, veljača 2012., str. 9. 684
466
Matej Šurc i Blaž Zgaga u IME DRŽAVE Prikrivanje
Ujedno su austrijski istražitelji otkrili da je Riedl u prosincu 2004. osim kontakta s Bartolom Jerkovićem, direktorom poduzeća Đuro Đaković, uspostavio neposredan kontakt i s hrvatskim »superministrom«,688 dok se njegov suradnik Jure Cekuta pobrinuo za kontakt s predsjednikom države Stjepanom Mesićem, koji je prema navođenju sektora za borbu protiv terorizma VIS-a, »određeno razdoblje nakon stjecanja nezavisnosti imao odlučujuću ulogu u nabavi oružja za Hrvatsku.«689
Austrijski poduzetnik Hans Wolfgang Riedl tijekom sudske rasprave u slučaju Patria na sudu u Beču, 18. siječnja 2012. Foto: Herwig G. Höller
Kao pravog lobista s odličnim vezama u visokim Vladinim i vojnim krugovima, Riedl je u siječnju 2005. Patriji preporučio Waltera Wolfa.690 Slovensko-kanadski poduzetnik potom se u Hrvatskoj jednom sastao s predsjednikom Mesićem i dva puta s bivšim Kazneni predmet protiv Hansa Wolfganga Riedla, br. AZ 609 St 34/08f, Savezni kriminalistički ured, Beč, 3. veljače 2011., str. 17. Tada je na vlasti bila Hrvatska demokratska zajednica, HDZ. 689 Pregled i ocjena aktivnosti nekih osoba u trgovini oružjem, VIS, Ljubljana, 1992., str. 26. 690 Zapisnik o prethodnoj istrazi, br. 2400/R189/07, Nacionalni istražni ured, Helsinki, veljača 2012., str. 18. 688
Afera Patria: obećano mito za »šefa« i SDS
467
predsjednikom Vlade Franjom Gregurićem.691 »Njihova potpora je osigurana«,692 priopćio je Riedl Patriji u ljeto 2005. Novac iz Finske putovao je i u Hrvatsku preko istih ljudi kao i u Sloveniju – Wolfganga Riedla i Waltera Wolfa. Austrijski je poduzetnik i za posredovanje u toj državi također zahtijevao visoku proviziju od vrijednosti ugovora: »8,5 posto za Hrvatsku, kao i ono što će trebati dodati drugim osobama za postupak u Ministarstvu.«693 Isti postotak je isprva zahtijevao za Sloveniju, ali je kasnije bio snižen. Čini se da će istraga u Hrvatskoj biti još zahtjevnija od istrage u Sloveniji jer su u potkupljivanje umiješani i generali i heroji domovinskog rata. Prema navođenjima finskih izvora, neki tragovi vode čak do rimokatoličke crkve u Hrvatskoj – i Vatikana. Kad se u listopadu 2005. general Zagorec sastao u bečkoj kavani s Hansom Wolfgangom Riedlom, taj je hrvatski general tada još bio slobodan čovjek i ponosni nositelj najvećeg broja vojnih odlikovanja u državi. Sastali su se u najznačajnijem razdoblju sklapanja Patrijinih poslova u Sloveniji i Hrvatskoj.
Više o tome u: Matej Šurc i Blaž Zgaga, U ime države, Preprodaja, Jesenski i Turk, Zagreb, 2013., str. 402- 421 (poglavlje: Susret trgovaca oružjem kod Hornbeama). 692 Izvještaj Hansa Wolfganga Riedla poduzeću Patria, RHG, Beč, 27. lipnja 2005. 693 Isto, str. 18. 691