Krleza 22

MIROSLAV KRLEŽA Provokativne misli

Miroslav Krleža PROVOKATIVNE MISLI (o umjetnosti i umjetnicima) Misli izabrao DENIS PERIČIĆ Portreti Miroslava Krleže JOSIP VANIŠTA Izdavač ŠARENI DUĆAN Biblioteka MALI MRAV 16 CIP zapis dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 845263 ISBN 978-953-320-055-2

Miroslav Krle탑a

PROVOKATIVNE MISLI (o umjetnosti i umjetnicima)

O knji탑evnosti i knji탑evnicima

MIROSLAV KRLEŽA

ANDRIJA ADY (ENDRE ADY) Slobodom svoga naglaska, vrijednošću neobičnih, često dragocjenih riječi, muzikom rima i asonanca, svježinom svojih slika Ady je u malograđansku idilu tadašnje madžarske lirike unio nemir, svađu i zabunu. U Velikom Varadinu javio se nečastivi. Sablazan u dolini debrecinskoj.

(1930.)

Madžarski lirik Andrija Ady, »Eseji I«, str. 95-96 Sabrana djela Miroslava Krleže, sv. 18, Zora, Zagreb, 1961.

IVO ANDRIĆ Za umjetničku karijeru Ive Andrića doista nije važno, no ipak treba naglasiti, kako je svojim Nobelom probudio pozornost međunarodne štampe ne samo na svoje djelo, nego na našu 6

Provokativne misli suvremenu beletristiku uopće, u cjelini. U tom pogledu on je odigrao ulogu dostojnog predstavnika jedne, do tog trenutka, više-manje nepoznate literature, o kojoj od Fortisove Hasanaginice (za dugih dvjesto godina) zapadni svijet nije imao pojma. U historiji naše knjige ime i pojava Ive Andrića prema tome predstavljaju nesumnjivo datum. (1975.)

Svjetlost čiste poezije, Vjesnik, Zagreb, XXXV/1975. (14. III.), br. 9942, str. 6

ANGAŽIRANA KNJIŽEVNOST U angažiranoj literaturi dopuštena su sva izražajna sredstva samo ne simulantstvo, a uz pomanjkanje afiniteta za određene teme upravo angažirani literati veoma često i veoma loše glume svoje angažirane ideje... (1968.)

Predrag Matvejević, Razgovori s Miroslavom Krležom, Mala edicija ideja, Beograd, 1974., str. 179

7

MIROSLAV KRLEŽA

ANTIČKA POEZIJA Pišu se u serijama stereotipne anegdote o velikim pokojnicima, krivotvore se i izvrću stare tradicije, sve se gubi u pijesku prolaznosti, prazno i umorno, bez originalne misli, sve se izravnava u vodoravnoj pustinjskoj nivelaciji, usred koje kao mramorni monoliti odudaraju pojedina imena klasičnog helenskog perioda, ali i ovi slavni obelisci strše osamljeni usred pješčane ravnice, gdje se na dalekom horizontu proteže prazan prostor pustinje. (1942.)

Pogovor, Aretej, Sabrana djela Miroslava Krleže, sv. 22, Zora, Zagreb, 1963., str. 314-315

LOUIS ARAGON Govoriti ispred Dufyja, Deraina, Vlamincka, Matissea i Picassa, Salvadora Dalija i Chagalla o najbanalnijem prošlostoljetnom žanr-slikarstvu kao o »socijalističkom realizmu« smion je pothvat manje-više retorične naravi, koji Aragonu 8

Provokativne misli nije uspio ni u kom pogledu. (1952.)

Govor na Kongresu književnika u Ljubljani, »Eseji VI«, str. 22-23 Sabrana djela Miroslava Krleže, sv. 24, Zora, Zagreb, 1967.

ĐURO ARNOLD Nema dokaza koji bi nas mogao razuvjeriti da Arnoldova Domovina nije neuspjela varijacija istoimene pjesme Édouarda Siebeckera! (1933.)

Hrvatska smotra, »Evropa danas, knjiga dojmova i eseja«, str. 114-15 Sabrana djela Miroslava Krleže, sv. 13, Zora, Zagreb, 1972.

SVETI AUGUSTIN Sve što sveti Augustin govori o sličnosti dječje igre sa varavom simbolikom društvenih igara, kojima se u ljudskim odnosima pridaje stvarno značenje takozvanih neoborivih činjenica, sve je to izgovoreno, moglo bi se reći, sasvim suvremeno. (1942.)

Djetinjstvo 1902-03, »Djetinjstvo 1902-03 i drugi zapisi«, str. 57-58 Sabrana djela Miroslava Krleže, sv. 27, Zora, Zagreb, 1972.

9

MIROSLAV KRLEŽA

HERMANN BAHR Kao beletrist nije bio bez talenta. Na mjestima, na kojima je znao da se probije kroz balast svojih fraza i svojih načelnih ograda, on je ljudski uvjerljiv i u tim momentima osjeća se organska toplina neposrednog doživljaja. Živeći u jednoj književnoj periodi potpuno izobličenog ukusa, i on je podlegao varavoj jagmi za neposrednim uspjehom, pišući za pljesak i za pobjedu u dnevnoj štampi koja ga je jedno vrijeme nosila na rukama. (1934.)

Hermann Bahr, »Evropa danas, knjiga dojmova i eseja«, str. 172 Sabrana djela Miroslava Krleže, sv. 13, Zora, Zagreb, 1972.

HENRI BARBUSSE Barbusseov Oganj djelo je pisca, za koga se kao za prosječnog beletrista do onog trenutka nikako ne bi moglo pretpostaviti da će se razviti do stjegonoše čitavog evropskog pokoljenja.

10

Provokativne misli Oganj je krik utopljenika koji nad brodolomom evropske civilizacije vapije za spasenjem, to je fanatička pobuna protiv besmislenog pokolja, koji je tada urlao usred Evrope već drugu godinu.

(1952.)

Barbusse – Barrès, paralela, »Eseji II«, str. 164 Sabrana djela Miroslava Krleže, sv. 19, Zora, Zagreb, 1962.

MAURICE BARRÈS Za razliku od Barbussea, Barrès, virtuoz nesumnjivo natprosječne nadarenosti, kao angažirani ratnopropagandistički pisac zatajio je potpuno, i ni jedan njegov ratni natpis, lažno odglumljen na veoma visokom nivou patetične instrumentacije, ne vrijedi ni srednjeg lirskog prosjeka njegove više-manje ipak blistave i rutinirane predratne proze. (1952.)

Barbusse – Barrès, paralela, »Eseji II«, str. 171 Sabrana djela Miroslava Krleže, sv. 19, Zora, Zagreb, 1962.

11

MIROSLAV KRLEŽA

CHARLES BAUDELAIRE Slijediti svoj maštalački nagon dosljedno, bez obzira na to da li ga netko prati sa razumijevanjem ili ne, slijediti tragom svoje uobrazilje bez ikakvih ustupaka, da bi se osvojila blagonaklonost amuzičkih mozgova kojima svijet obiluje, znači kretati se tragom ljepote kao što se pointer kreće tragom svoga njuha, a ova Baudelaireova metoda potvrdila se kao Credo svih lirskih varijacija do kraja stoljeća. (1967.)

O stogodišnjici Baudelaireove smrti, »Forum«, Zagreb, VI/1967., knj. XIV., br. 9-10, str. 307-363, na str. 360

SAMUEL BECKETT Kada nad jednom književnošću na samrti Samuel Beckett konstatira veoma mudro da smo stigli na kraj puta, on samo varira jednu temu, u evropskoj poeziji uobičajenu već više od stotinu godina. Beckettova proza, to je konac 12

Provokativne misli dugotrajnog besmislenog stradavanja, to je jalova spoznaja da smo se izgubili u punoj praznini svemira, zauvijek prokleti pod zvijezdama, gladni, na smrt umorni, poniženi i sramotno oboreni. (1968.)

Predrag Matvejević, Razgovori s Miroslavom Krležom, str. 156-157 Mala edicija ideja, Beograd, 1974.

MILAN BEGOVIĆ Begović je pjesnik knjige Boccadoro i ciklusa soneta Život za cara, a značenje tih stihova važnije je od najglasnijih stvari iz epohe između »Života«, u redakciji Milivoja Dežmana, i lirike Dragutina Domjanića. Begovićeva poezija neusporedivo je sugestivnija od lirike grofa Vojnovića, našeg, kao što je za Kneza napisao C. Mauclair, »jugoslavenskog Ibsena«! (1932.)

O ljudima iz uredništva »Kulise«, Moj obračun s njima, Zagreb, 1932., str. 172-173

13

MIROSLAV KRLEŽA

PIETRO BEMBO Ni jedan od historika naše književnosti nije mu posvetio pažnju koja mu pripada po ulozi koju je odigrao u okviru naše, nazovimo je tako, književne civilizacije. Kardinal Pietro Bembo spada u galeriju onih lica, koja su kod nas kvarila ukus pokoljenjima. Čitavo stoljeće našeg postpetrarkizma stoji u znaku ovoga poete, koga citiraju svi, a ne poznaje nitko. (1955.)

Iz hrvatske kulturne historije, »Eseji III«, str. 401 Sabrana djela Miroslava Krleže, sv. 20, Zora, Zagreb, 1963.

GOTTFRIED BENN Benn je antidogmatik materijalizma.

Pretpostavka, da je svijet sazdan od trodimenzionalne materije, spada po njemu pod pojam smiješnoga, i on, koji govori i propovijeda nihilističke koncentracije, u svojoj je čudnoj ljubavnoj pjesmi uspio da između lešinarskog smrada i gnjiloće sprovede tihu, jedva čujnu 14

Provokativne misli erotičku kantilenu bespomoćne ništavosti i konačnog ništavila svega što je tjelesno. (1931.)

O nemirima današnje njemačke lirike, »Eseji I«, str. 133 Sabrana djela Miroslava Krleže, sv. 18, Zora, Zagreb, 1961.

BOETIJE Pišući stihove za utjehu mnogima, koji su u sjeni smrtne osude očekivali krvnika, da budu zgaženi čista srca, Boetije gledao je konstantu ljudskih slabosti, koja je već i Budhu inspirirala do genijalne poetske formule. (1945.)

Književnost danas, »Eseji III«, str. 103 Sabrana djela Miroslava Krleže, sv. 20, Zora, Zagreb, 1963.

MIRKO BOGOVIĆ Matija Gubec Mirka Bogovića poučan je slučaj: takve stvari, iz književne perspektive, podnose se jedva kao kulturnohistorijski kuriozum. (1948.)

O našem dramskom repertoaru, »Eseji III«, str. 161 Sabrana djela Miroslava Krleže, sv. 20, Zora, Zagreb, 1963.

15

MIROSLAV KRLEŽA

BERTOLT BRECHT Njegovo baršunasto mačkasto obilaženje oko vrelog lonca socijalističkorealističke estetike ipak mu se nije isplatilo: tamo, gdje se čitavog svog života nadao da će ubrati lovorike, nisu mu procvjetale ruže: kao anarhoindividualna dekadentna pojava ostao je politički sumnjivo lice do smrti. (1967.)

O stogodišnjici Baudelaireove smrti, »Forum«, Zagreb, VI/1967., knj. XIV., br. 9-10, str. 307-363, na str. 322-323

DŽIVO BUNIĆ VUČIĆ Trebalo bi analitički posvetiti ozbiljnu pažnju toj poeziji upravo tamo gdje su pjesničke slike Dživa Bone žive, gdje se riječ podudara sa doživljajem u punoći izraza, koji ni danas nije sasvim mrtav, bez obzira na to što se radi o odrazu poznatih ili nepoznatih modela. Kultu pravih lirskih instrumentacija trebalo bi posvetiti 16

Provokativne misli punu pozornost zato, jer je čitava naša književna panorama prenagomilana masom neznatnih detalja i jeftinih bazarskih rekvizita.

(1955.)

Iz hrvatske kulturne historije, »Eseji III«, str. 398 Sabrana djela Miroslava Krleže, sv. 20, Zora, Zagreb, 1963.

IVAN CANKAR U borbi protiv književne enureze Cankar ostao je zaprljan: njegovu uspomenu porosili su pred nama njegovi dvonožni obožavaoci na način koji je takvoj gospodi patuljcima svojstven; snaga toga njihovog feudalističkog vodoskoka zatajila je, međutim, u svom naponu: mlaz te enuretične duhovitosti nije dosegnuo Cankarovog Dostojanstva. On je ostao za nas uzvišen kao pravi Spomenik.

(1939.)

Enuresis kraygherio-tsancariana, »Pečat«, Zagreb, I/1939., knj. I., br. 3, str. 198-199, na str. 199

17

MIROSLAV KRLEŽA

TRUMAN CAPOTE Truman Capote: In Cold Blood. Apstraktni formalizam, bezidejni realizam, inženjersko naučna akribija kod opisa materijalnih detalja, šablonski lirizam kao glazura kojom se lakiraju slatke laži i gluposti. Dekorativna kićenost stila kao na četverobojnim sličicama koje primitivci lijepe na svoja primitivna ljubavna pisma. (1968.)

Fragmenti dnevnika iz godine 1968 (1-2), »Dometi«, Rijeka, V/1972., br. 1-2, str. 1-40, na str. 5

GILBERT KEITH CHESTERTON Ovaj sumnjivi klerik priča crne magične priče kako je otkrio prividno sakrivene slabe strane nekih misaonih sustava, a naročito onog demokratskog, progresivnog, slobodnomislilačkog, zaboravljajući svoje vlastite kaverne. (1942.)

Chestertonova knjiga o ortodoksiji, »Hrvatski znanstveni zbornik«, I, Matica hrvatska, Zagreb, 1971., str. 16

18

Provokativne misli

LOUIS-FERDINAND CÉLINE Céline je smiono i bez kompromisa tangirao problematiku francuskog defetizma, ali je otputovao u nepovrat, »na kraj noći«... (1968.)

Predrag Matvejević, Razgovori s Miroslavom Krležom, Mala edicija ideja, Beograd, 1974., str. 179

AUGUST CESAREC Moja veza s Augustovom sjenkom obasjana je koronom bolećive ljubavi, koju prati arija čežnje za čovjekom koga više nema, a zapravo ga nikada nije ni bilo. Tuga je to za promašenim sastancima, za beskrajno dugim bdijenjima i maštanjima, za minulim danima i noćima, za mrtvim i zaboravljenim djetinjstvom, za nesretnim pubertetom, jadikovka nad ukletim grobom. (1968.)

Fragmenti dnevnika iz godine 1968 (1-2), »Dometi«, Rijeka, V/1972., br. 1-2, str. 1-40, na str. 11

19

MIROSLAV KRLEŽA

VLADIMIR ČERINA Njegove inspiracije u nekim stihovima iz posljednjih godina života, ponijete intimnom i bolnom patnjom, uzvisuju se do ispovijesti, koja će ostati svjedočanstvom jednog talenta nestalog u vihoru vremena, u političkoj i intelektualnoj noći, koja je otputovala s »lagumima vina« u ranu i tragičnu smrt. (1956.)

Čerina Vladimir, Enciklopedija Jugoslavije II, Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb, 1956., str. 554

ČITANJE Ljudi čitaju kako hoće (da čitaju), a ne kako je napisano. (1933.)

Zapisi iz godine 1933, Djetinjstvo 1902-03 i drugi zapisi, str. 286 Sabrana djela Miroslava Krleže, sv. 27, Zora, Zagreb, 1972.

DANTE ALIGHIERI Fenomen Dante znači najviši uspon i najjaču 20

Provokativne misli napetost talijanskog jezičnog napona, koji sedam stotina godina stoji fasciniran tim blijedim Firentincem što je nestao netragom, tu mu nitko ni lika nije upamtio. (1933.)

Predgovor Podravskim motivima Krste Hegedušića, »Eseji III«, Sabrana djela Miroslava Krleže, sv. 20, Zora, Zagreb, 1963., str. 309

OSKAR DAVIČO Ovdje, na srbijanskom sektoru naše poezije, najjačim lirskim talentom što se tiče tzv. »modernog načina izražavanja« smatram do dana današnjega još uvijek Oskara Daviča. (1954.)

Referat na Plenumu Saveza književnika, »Eseji VI«, str. 121 Sabrana djela Miroslava Krleže, sv. 24, Zora, Zagreb, 1967.

DRAGUTIN DOMJANIĆ Između Nazorovih heksametara i Matoševe dekadentne sitnocizeljerske tehnike, Domjanić se javio kao pastel, sav u obrisima, mutan, 21

MIROSLAV KRLEŽA nejasan, zavijen prozirnom koprenom koja se zove »štimung«, nekom vrstom lirskog vela koje se ljudima sviđa i djeluje matematski sigurno na nježne duše, rasplinjujući se istodobno kao glas harmonike iza scene, gdje osim te harmonike u slabom dramoletu nema ni jedne trodimenzionalne pojave na daskama. (1934.)

Dragutin Domjanić, »Evropa danas, knjiga dojmova i eseja«, str. 200 Sabrana djela Miroslava Krleže, sv. 13, Zora, Zagreb, 1972.

ULDERIKO DONADINI Donadini je bio tipična žrtva naše književne laži. On je još kao dijete sa balkona zagrebačkoga kazališta gledao u Bukovčevu zavjesu sa strahopočitanjem i njegova predodžba o našem Parnasu ostala je uvijek tako mramorno patetično svečana, sa lovorom i golim vilama: Panteon, negdje u visinama između Dubrovnika i Zagreba, sa katedralom, i Ilirci, i Matoš, i knez Ivo Vojnović. Da nađe taj Panteon, on se zaputio 22