Tin Ujević Pjesničke misli
Tin Ujević PJESNIČKE MISLI Odabrali i priredili Denis Peričić Tin Prpić ZVONIMIR OBRAN Izdavač ŠARENI DUĆAN Biblioteka MALI MRAV 22 (214) CIP zapis dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 001016536 ISBN 978-953-320-118-4
Tin Ujević
PJESNIČKE MISLI
Milan Pavić: Tin Ujević, 1953.
Pjesničke misli
U aktu stvaranja važna je razdragana spontanost. U izvjesnom odstojanju čovjek se može i odreći sebe, tj. da bi bio drugi. (KOD) (...) sva ta »akcija« (sa svim tim aktivizmom) nosi na sebi žuti dekadentski pečat, jer je nagrižena u poplavi teorija preporodom zatajenog akademizma, jer je djelo papirnatih grupica koje, u svojoj atomizaciji i rasparčanosti, ostaju individualno uzete lišene svakog uticaja na šire slojeve javnosti i upućene su na prazne i beskonačne logomahije. (NA) Alkohol ima i dobru stranu što daje vatre licu, ubrzava bilo, pali oči, zapliće jezik, slabi sigurnost nogu. On oduzima riječ, pa hodanje, najzad i pismo. Sve to ne biva u trenutku, no postepeno. Naprotiv, on s početka daje više topline, rječitosti, dara za izmjenu brzih i duhovitih misli. Ali na kraju on vodi u mrtvilo. (MU) 5
Tin Ujević
A veliki dio književnosti strada od toga što je on djelo alkoholičara. Iznuđivanje inspiracije putem alkohola čini da eksploatacija duševnoga rudnika ne ide u dublje slojeve. (LAK) Ranjenu pjesmu sutonskoga sjaja povjerih moru muzikalna bola; i talas vidje da, čim ubih zmaja, ja volim nebo i spas alkohola. (SUZ) Čitavo je znanje pjesnika u alkoholu. (...) Tu su predavanja filozofije, tu je sociologija sofre i trpeze, vječiti simpozion, filozofija i dramaturgija banketa. (BA) Amerika, to je svakako život, ključanje sokova, senzacija novosti, previranja. Napravili su najviši neboder, najveći saksofon i teleskop. Ali što je u tom najvišem najviše, nisu li to batinaši i gulanferi u Chicagu, te filmske dive u začaranoj bašti Hollywooda? (PEĆ) 6
Pjesničke misli Amerika, da nije ostavila ništa drugo nego blistave tradicije, Inka, Asteka i Tolteca, spomenike orijaške Maja – kulture, vječito bi zračila za historiju. (MES)
Potpuni zaborav je stanje sreće, blaženstva koje se trude da stignu sanjari; tabula rasa, utapanje u ništavilu, kupelj ljudskoga duha i nerava. Amnezija je poratna bolest, kao i srcobolja, odjek velikih kriza. Nisu sve amnezije jednake, jer nismo svi jednaki mjesečari. (AM) Baudelaire je od Quinceya pozajmio šokantnu misao da je neko androginstvo potrebno za savršenstvo genija. Danas je to turizam za nauku o geniju. (MU) Između pojma elite i pojma aristokracije treba pomnjivo i brižno razlikovati. Aristokraciju bi, u najboljem slučaju, mogao da odlikuje jedan kvalitativni ukus, koji bi činio da on bira među 7
Tin Ujević
sirovim i često nezrelim vulkaničnim erupcijama demokracije. (NE) Starinski se odista hinduski ašram, ne samo vjerski nego i uzgojni zavod, rodio u samoći, u igri trepetljive sjenke kroz ćilim šumske hladovine, te donio sobom riznice meditacije i kontemplacije kojih nas često odviše lišava velegradska žurba. (PED) Srbima, Hrvatima i Slovencima Austro-Ugarska monarhija nije bila zemlja meda i mlijeka; nama, koji smo u sebi osjećali neizmjernu kulturnu sposobnost i poziv za višu 8
Pjesničke misli
sudbinu, bilo je tijesno u okviru, gdje su nam davani služinski zadaci i podređeno mjesto. Svojstva su naša tražila upotrebu, volje su naše vapile djelatnost, duše su naše zazivale slobodu. Nama se htjelo da budemo ljudi među ljudima, a ne više sužnji ni eunusi. Nijesmo htjeli da gospodujemo, ali nijesmo htjeli ni da robujemo; htjeli smo naprosto da živimo. (JUG) Auto nije nikakav najmoderniji pronalazak, ali mu značenje svaki dan sve bolje uviđamo. On je moderniji od više drugih tvorevina vremena i napretka, udobniji i elegantniji od željeznice, čovječniji od aviona i od podmornice, nervozniji i nesputaniji u svojoj maršruti od parobrodarstva, jasniji od filma. (A)
Nikakvo dosadašnje zakonodavstvo na svijetu nije doraslo sjaju uzvišenih badavadžija. Jer ono što toga sretnika (ili pokvarenjaka) dijeli od kukavne mase smrtnika, to je uspjeh. To je najmanje zasluženo priznanje, ali nezasluženo 9
Tin Ujević
priznanje deset puta više se cijeni, uliva obzir, ono je prava posveta. (OP) U konkretnoj historiji kulturu uvijek očekuju nove provale barbara; ti barbari ne moraju dolaziti izdaleka, mogu biti u istom obruču. (ER) Baudelaire je bio veliki neurotičar. Ako se stvorila o njemu legenda, kriv je i sam sa svojim mistifikacijama. Nije umio upravljati svojim životom, i podavao se manama za volju senzacije. Tražio je razbarušene boeme, outsidere i čudake, a sam je išao za idealom engleskoga dandyja i za udobnošću salonskoga namještaja. Njegova je erotika histerija. (...) On kaže, npr., da je lijepo uvijek bizarno. Iz carstva čiste ljepote htio bi izbaciti nered romantičke strasti. (REV) Baudelaire je, napisavši malo i provevši se s hudom srećom, tako potpun i izgrađen tip u svojem sistemu, da ga moram zapisati u redu historija. On i pored sve svoje bijede izgleda jako 10
Pjesničke misli
nuždan u jednom momentu historijskoga lanca. (MU) Bio je možda u meni prije jedan Baudelaire nego jedan Ujević? (MU) Besumnje, i blazirani kozmopolita Walpole koji je svoju konvenciju novom romanu samo ishitrio, i gđa Radcliffe kod koje će Baudelaire crpsti satanska ili dijabolička nadahnuća, i Lewis, Mathurin Melmoth koje je Charles htio prevoditi, i Reeve i drugi, svi su oni mistifikovali, svi su nasilnom konvencijom destilirali frisson nouveau, nov žmarak koji će Hugo opaziti kod svojega nesuđenoga, a onda čak sasvim presudnoga takmaca.1 (PRO) Beethoven je samovao, jer je djelo preče od braka. On nije besmrtnost stavio pod suknju ni u meke papuče. Muževniji i muškiji je bio od svih drugih, ali nikako – muž. (BI) 1
Misli na Baudelairea.
11
Tin Ujević
Križanić: Protjerivanje Tina iz Beograda, 1926.
Ono što izražava van Beethovenov Posmrtni marš nije odista bol i patnja, to je radost i pobjeda umjetnosti nad smrću, znači da je stradanje muzički razriješeno u trijumf klasičkog akorda. (EX) Futuristički Beograd se najlakše primjećuje u blizini kafane »Moskve«; to je ovaj čitav svijet, to je ovaj čitav svijet koji se okreće u vrzinom kolu, vitla u danteovskim kovitlacima, te koji prvi požudno guta svaku novost i svaki nemir. (FU) 12
Pjesničke misli Biblioteke donose svjetlost našem duhu i oduzimaju jakost našim očima. Mnogo se voska iskapalo na noćne listove i mnoga se kap ulja razlika na zabranjena čitanja. (...) Strah me od biblioteka. One su ogromne grobnice. Kosturnice originalnosti i samoniklosti duha. (BI) Biografija knjiži ne samo djela nego i nastojanja; ona pretpostavlja razgranatu književnu policiju, i onda kada neće da bude sistem kleveta u smislu determinističkih objašnjenja. (PRO)
Pravi boem bi trebao da bude ne gotovan koji traži rezultate tuđe misli i borbe da ih primi na tanjiru, naprosto prisvoji, nego čovjek unutrašnjega života koji samo proživljava i zrele tvorevine duha zaodijeva u golicavu i blistavu haljinu, da bi drugima služila za divljenje i uživanje. (KRA) Boem se karakteriše svojim kaputom, šeširom i cipelama, i prezirom toga pocijepanoga kaputa. 13
Tin Ujević
On je neprijatelj mašine i industrijalizacije, te s pretenzijom na elitnu pozu može da izgleda sumnjivi reakcionar kova Poea i Baudelairea. (BO) Nisam boem. (Jesam li bio?) Boem može biti samo slab pjesnik, slab slikar, slab umjetnik; boemima se smatraju samo takvi koji ne mogu završiti (a često ni početi) djelo. (NIS) Snob i boem mogu biti diletanti kandidirani za normalnoga čovjeka, boem je možda mladost jednoga buržuja. (MU) Prava boema vječito sjedi u istim, često i dosadnim kafanama velegrada, gladuje, živi u planovima, spava na klupi po stanicama i parkovima. Poezija bez poezije, lijepa kroz romantičarsku prizmu feljtonista i bioskopskih autora. (BOEM) Na Balkanu prave boeme nema, jer nema razvijenijega velegradskog života; boemi su 14
Pjesničke misli
samo pojedici lišeni stvarne podloge na rodnoj grudi, nekako iskorijenjeni, suviše novi za svoju beživotnu paleoslovjensku maticu. (BO) Kako društvo gleda bogataša, a kako predstavnika kulture? Možete biti Max Planck ili Michelson, društvo vas nikada neće pitati: što znate, možete i značite; ono će pitati: samo što imate, koliku plaću, nekretnine, prihode, upliv? Inače će vas pustiti i da crknete od gladi! (KRI) Botić [Luka] je svakako pretjeravao umujući da tko se u pjesništvu i umjetnosti ne vlada po narodnim uzorima i tradicijama »radi o propasti naroda«. Ta se ideologija i danas katkada perverzno očituje. Po njoj, originalan pjesnik znači rđava građanina, čak izdajicu. (LU)
I ja tada kličem: Bolni Božiću, nemam peći, ali duh naložit ću, sveti oganj i svoju dušu složit ću u zvonku zvučnu slavu Božiću... (BOŽ) 15
Tin Ujević Brak? On ubija ljubav, svoj raison, ostvarujući je. Ždere sam sebe. A slobodna ljubav? Ljubav nije slobodna, ona je ropstvo po definiciji. Strašno je od ljubavi što sebe poistovetuje s oblicima akcije, mjesto da bude rasplinuta, kozmička, apstraktna. Motiv na kakvom ćilimu ili vazi, vinjeta. (PI) Braque je stilski čišći od turbulentnoga Picassa. Braque se, obratno od Picassa, čuvao od toga da jednom slikom ironizuje drugu; otuda je niz njegovih slika čisti slijed. On je stvorio slovnicu pronađenih oblika, sintaksu kanona; veličinom zanata spašava kubizam od pogibli trajne osamljenosti. (ŠE)
Mi ga [Andréa Bretona] razumijemo što smatra da je obična logika malo prekratka, ali to nije razlog da niječe svaku logiku i sredstvo obrane čovjeka kao što je razum, koji nije ništa drugo nego objašnjeni pojedinačni prevod nagona za održanje. (KOD) 16
Pjesničke misli Budha je proveo vedru, možda pomalo i raskalašenu mladost, uživajući u mirisu orijentalnih bašta i u poeziji prirode. Kažu da je bio i neuk i da se slabo bavio filozofijom. (...) Budha propovijeda izvjesno ravnovjesje tijela i duha; za duhovni rat treba zdravlja i umjerene hrane... (IZ)
U sredini drevnog indijskog zbivanja stoji nepomično nasmijani lik Budhe kao sjajna, impozantna pojava. U vrevi neodređenih podataka, gle, on zauzima historičko mjesto u historiji duha. (ANT) Budhine legende odlikuju se neospornom pjesničkom ljepotom koja teče u spajanju znatnih osobina pričanja sa sugestivnim jezičnim ritmom. One su u mnogome smislu velike i potresne, spadaju u biserje književnosti, a značajne su i zato što su predstavljale jednu tako veliku školu kakva je budhizam. (IZ) 17
Tin Ujević
I prosvijećeni o budizmu znadu većinom površno samo ono što su napisali Hegel i Schopenhauer. Što je budizam? »Religija« u nekom smislu, možda i nije vezan za objavu: on u sebi sadrži element filozofije i morala; on je kažu, upravo disciplina, niz pravila crpljenih iz jednog učenja i primjera. (MO) Umrijet ćemo, kažu, s ovim vremenom, ali ja živim u budućnosti... (POE) Byron, veliki glumac, veliki uzrujatelj, veliki pjesnik duševnih bura. Byron je veliki rugač. On plače, ali on nije sav u suzama. (...) te suze mogu biti od ljepote, a ne od patnje ili strasti. (STU)
(...) ako su geniji oni koji ostavljaju smislenu brazdu, Cervantesov se trag možda još najdalje vuče, i, daleko od toga da je u se primio čitavu Španiju, on će mnogo kasnije da nadražuje Evropu, da joj daje poticaj i putokaz za traženje sebe, da je vodi. (ER) 18
Pjesničke misli Chagall kao i mnogi Jevreji pokazuju précocité koja zatim zamara, a na kraju se sabire da sredi svoj mladački inventar. (...) Njegov jevrejski svijet simultaneiteta kreće se između mita i dosjetke. (ŠE)
Pariski Chagall je gotov, pošto je poprimio nove oblike: kubizam mu je sredstvo da se proces osvijetli s više strana. (...) Nervoza pariske proizvodnje i mnogostrukost tempa bacaju Chagalla u kaos: treba mu vremena da prokuha i skoro gubi sam sebe. Ali ipak se osovljuje, jer ima nešto za sobom: prostranu Rusiju, ghetto bogat anegdotom. (ŠE) Chaplin se proslavio skitništvom i svojim cipelama. Zaključilo se dakle: Chaplin je veoma popularan u proletarijatu. Ali kongres nadrealističkih skitnica osudio je Chaplinovu neiskrenost. Tako uvijek ovi izopćeni, prezreni i zabačeni dovikuju svojim poznatim predstavnicima; imamo mi i bolje od vas. Druge, za zamjenu. (FI) 19
Tin Ujević
Ako Severini konstruiše, de Chirico izbacuje matematičke likove iz intuitivnoga svijeta sna. Mjesto zakona, snohvatice i groteskna mjesečarska astrologija. Trokut, kocka jesu za Chirica značke mitičkoga Mirković: Ujević, 1940. znanja; metafizički alfabet u traženju Izgubljenoga raja. (...) Chirico je stvarno upalio kod beogradskih nadrealista, Marka Ristića i Rastka Petrovića. (ŠE) Jedno od lica romantike koja je šareno bogata tipovima i podvrstama. (...) On [Chopin] je cio život na izdisaju, a uzdah njegov je prigušen jedan. Još jedan lik svjetskoga bola, Weltschmerza, u kojem se stari kozmički pesimizam spaja s nekim strasnim žmarkom. (...) On je turobna sjeta na domaku svijeta ideala. 20
Pjesničke misli
Ne ide s razularenom boemom ni s bučnim afirmatorima sebe. (CH) Premda [Chopin] nije bio aristokrata, njegov se ukus rodio u parkovima u blizini zamaka. Više je sentimentalac nego revolucionar, a nije ni propisno senzualan u duhu današnjice. (...) On je minijaturista finesa izrađenih skrajnom točnošću. (CH) Paket cigareta pruža nam i nudi u najekonomskijoj formi jedan niz oblaka i čeznuća, vunu i maglicu jedne vrhunaravne slutnje. U mrtvoj sobi tuce cigareta je eterična poezija koja nas izvodi iz ukrućenosti života koji je stao. (DU) Želja za pustolovinama u njegovim se djelima ne javlja kao potreba »bijega iz života« nego naprotiv kao jedan način smjelog prilaženja stvarnosti. Stoga je njegov »pustolovni roman« uvijek realističan, i upravo po toj realističkoj snazi on [Joseph Conrad] je ušao u klasiku engleske proze. (JO) 21
Tin Ujević
Ima u djelu Corbusiera nečeg ljudskog, što nije puka teorija ni borba s riječima i definicijama. Nečega ljudskoga i ženskoga. Nečega lirskoga, čovječnoga. (NEI) Miloš Crnjanski nema detaljne objektivnosti ni hladnokrvnosti da bude savršen pripovjedač; kod njega je prejak retorički temperament na štetu opažanja, umjetničkog izrađivanja stvari i imaginacije. Većem dijelu naše najnovije književnosti uopće samo nedostaje smisao za oblik. Ali, bar na prvi pogled, čini se da Miloš Crnjanski ima smisla za pripovijest kao i za pjesmu. (POV) Uopće mu je ušlo u volju telegrafisanje i prijetnje oružjem, kao posljedica neprospavanih noći. (...) Ali Čerina [Vladimir] nije vjerovao da je lud, naprotiv je ubrajao u luđake mene skupa s Pascalom i Dostojevskim itd. (GR) 22