Antun Gustav Matoš DOMOLJUBNE MISLI
Antun Gustav Matoš DOMOLJUBNE MISLI Citate odabrala DUBRAVKA ORAIĆ TOLIĆ Izdavač ŠARENI DUĆAN Biblioteka MALI MRAV 20 (182) CIP zapis dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 888655 ISBN 978-953-320-082-8
Antun Gustav Matoš
DOMOLJUBNE MISLI O naciji i politici
O HRVATSKOJ I HRVATIMA
Koprive, 1913.
Antun Gustav Matoš
Ne, nije Hrvatska samo ime golo i bez sadr-
žine! Mi već živujemo preko hiljadu godinica zasebnim političkim životom i naši stari znaše kroz bure vjekova sačuvati na trošnom čunu domovine prastaro hrvatsko obilježje državno kojemu je bio ban i sabor predstavnikom ne samo po imenu. Odgovor gosp. A. G. Matoša na upite Novoga vijeka (1898), XIII: 13–14.
Čitam, da Magjari hoće da nam sasvim zdipe
Rijeku. Ako dodje do toga, treba da prsne lubanja svakom hrvatskom izdajniku. Hrvati, u kojih još ima duše i čestitosti, treba da se dignu ko jedan protiv tog lopovluka. Josipu Milakoviću (Paris, r. Sedaine 73, 4. studena 99), XIX: 325.
Još koji dan i riječi Hrvat i Kukavica biće jed-
no isto.
6
Josipu Milakoviću (Paris, r. Sedaine 73, 4. studena 99), XIX: 325.
DOMOLJUBNE MISLI
Naši umjetnici dokazuju da je Hrvat radikalan, slobodouman i evolucionaran gdje mu toga ne može zabraniti državni odvjetnik. Rob u realnosti, slavi u duši orgije slobode.
Dojmovi sa pariške izložbe (Pariz, 15. svibnja [1900]), III: 150.
Mi smo bogati nedaćama, nesrećama i sra-
motama, a ova u Parizu nije od najmanjih u ovom vijeku. Najžalosnije je da hrvatski narod – koji kulturno nije neznatniji i zauzima, etnografski, više prostora od Mađara, a ipak ima i neku vajnu konstituciju i političku individualnost – nema svog paviljona premda bi na to imao pravo kao kulturna i politička jedinica, kao najcivilizovanije jugoslavensko pleme...
Pisma iz Pariza (Pariz, 15. kolovoza [1900]), III: 200.
Ekonomsko je propadanje očevidno, a ono malo napretka u prosvjeti ne može nas utješiti, jer je taj napredak pored materijalnog i moralnog propadanja nešto neprirodno, da reknem prisilno.
Pisma iz Pariza (Pariz, 15. kolovoza [1900]), III: 206.
7
Antun Gustav Matoš
Od uvedenja nagodbe se približujemo prosjačkom štapu, premda samo u Banovini dajemo državi više od Srba, Rumunja ili Bugara, premda samo u Banovini imamo 2,187.000 darovitog pučanstva, dosta plodne zemlje i more: Jadransko more, zbog kojega bi, u prirodnim prilikama, mađarska trgovina trebala zavisiti od nas, a ne obratno.
Pisma iz Pariza (Pariz, 15. kolovoza [1900]), III: 206–207.
Kinezi ne plešu i neće plesati ako ih ne nauče Rusi i maršal Waldersee, a Hrvati igraju i odviše, pa još – po tuđem zviždanju...
Pisma iz Pariza (Pariz, 8. listopada [1900]), III: 232.
Croatia Croatae lupus.
Bilježnica III. [Pariz, jesen 1899. – 25. IX. 1901.], [1901], XVII: 265.
Hrvatska je puna najodvratnije tartiferije. La-
kajski narod.
Andriji Milčinoviću (Paris, 2 r. Jacob, 6. juna 1901.), XIX: 341.
8
DOMOLJUBNE MISLI
Ja sam preskupo platio to malo slobodnog pisanja, pa da ne skrešem istinu u brk svim našim frazerima, mlakonjama, smetenjacima, narodnim krpeljima, muktašima, pa ma ih cio svijet zvao rodoljupcima.
Stjepku Siročiću (Paris, 7. listopada 1901.), XX: 109.
Vjerujte mi, naše prilike, ovako iz daleka, tako
su kukavne, jadne, proklete, da bi bilo bolje biti Crnac ili Ciganin neg Hrvat. Strahovita i lakajska fukara! Stjepanu Kralju (Paris 14 r. Guisarde 17/1 03), XIX: 211.
Hrvatska, bakljo mojih tamnih putova, tvrdi kruše mojih nevolja, suzno uzglavlje mog progonstva! Kroacijo, jedina, posljednja boginjo mog buntovničkog bogomračja! Pruži mi kraljevsku, prosjačku ruku, i ti ćeš disati i bitisati donle dok bude biti i disati posljednje tvoje dijete. Imaginarno putovanje (1903), III: 338.
9
Antun Gustav Matoš
Diži se, Hrvatsko! Jer iako smo sami i slabi, u početku bijaše hrvatska riječ i riječ Hrvatska će biti djelo! Imaginarno putovanje (1903), III: 338.
Naš svijet neće da uvidi prostu istinu, da ima vladu kakovu zaslužuje. Gnjave onoga, koji se da gnjaviti. Ja sam vidio cvijet internacionalnih hulja, ali vas uvjeravam, da su hrvat. šuftovi unicum Europe kvalitativno i kvantitativno. Andriji Milčinoviću (Paris, /14 r. Guisarde/, 25./VIII. 03.), XIX: 369.
Već 3 godine se nisam miješao u krobotske
mekinje, ali sada mi je, majku im njihovu, dosta, i samo da se dočepam duvana, svijeće i vremena i pokazaću im, da još nismo crkli, da nas još ima – nas, Hrvata! Andriji Milčinoviću (Paris, 14 r. Guisarde, 9./XI. 03.), XIX: 377.
Nama Hrvatima ne fali znanje nego značaj. Mi
imamo više izdajica od cijele ostale Europe.
Izlišne misli izlišna čovjeka (1904), XVI: 177.
10
DOMOLJUBNE MISLI
Zato je naša politička borba – borba protiv hulja, dakle borba osobna.
Izlišne misli izlišna čovjeka (1904), XVI: 177.
Dokaz je naše inferiornosti da nemamo ni zlo-
činaca prvog reda. Samo hulje i huljice, ništa velikoga. Izlišne misli izlišna čovjeka (1904), XVI: 179.
Mi smo najropskiji narod u Evropi, jer jedini mi još nismo imali revolucije. Izlišne misli izlišna čovjeka (1904), XVI: 179.
Hrvatska, jučerašnji antemurale christianita-
tis, bedem kršćanstva, kako ju je nazvao rimski papa, danas je antemurale stupiditatis, bedem gluposti. Književnici bez literature (1904), XV: 87.
Hrvatska je danas zemlja potpunog bankrot-
stva: političkog, ekonomskog, socijalnog i literar11
Antun Gustav Matoš nog. Inteligentnija i energičnija radna snaga seli se u Ameriku. Katoličko obrazovanje (1904), VI: 85.
Ako je u vašim očima Hrvatska žaba što se
naduva kao engleski parip ili francuski kokot, po našem mišljenju ona je skromna, čedna duša, tuđinka na svojoj očevini, pepeljuga u ostacima svoje kraljevske podrtine i bijedno će poginuti bude li princ Narod, njen vjerenik, mislio kao jeftini revolucionari koji scijene da se hrvatsko ime može baciti kao bankrotirana firma, kao ime peštanskog renegata po pet seksera. Na članak g. N. Nodila (1906), XIII: 79.
Sve tuđe gospodstvo, dok je Hrvat tek vojnik,
svećenik, činovnik ili seljak: sluga božji ili ljudski – sluga, sluga! Kod kuće (1907), IV: 29.
Gdje je Hrvatska najbjednija, tu je najhrvatskija. Kod kuće (1907), IV: 43.
12
DOMOLJUBNE MISLI
Naš narod je na ivici propasti i mi možemo još doživjeti, kako će ga vlastiti sinovi gurnuti u nedodjiju. I to sve samo zato, jer je Hrvat najveća hulja, najveći poltron i najveći rob u Europi, stideći se svog imena i nemajući narodnog obraza i narodnog ponosa. Franu Galoviću (Beograd, 30. X. 07), XIX: 120.
U stranačkim stvarima ne treba nikad ići u Hr-
vatskoj do nepomirljivosti.
Franu Galoviću ([Beograd], 6 Čika Ljubina ul., 15. XI. [1907.]), XIX: 123.
I dok cio civilizovani svijet dočekuje novu go-
dinu sa tvrdom vjerom u napredak, u osiguranost onih svetih načela slobode, pravde, prirodnosti, razuma i nadmoćnosti sila moralnih nad brutalnošću ciničnog novca i krvavog oružja, Hrvatska, naša mati, naša zajednička duša, izvor i cilj našeg života, pada, kleca i posrće na svom križnom putu,
13
Antun Gustav Matoš pišući nam u srce kao na Veroničin rubac izmučenu tragiku svoje patničke slike. Hrvatska misao (1907), XV: 170.
Vremena se izmijeniše, ali hrvatsko ropstvo
ostade isto.
Đuro Stj. Deželić (1908), IV: 240.
Inteligencija je većinom na državnim jaslama, dakle nije nezavisna. Velik dio omladine negira u ime kukavnih modernizama pravo hrvatske suverenosti. Tek narod, gonjen, globljen i progonjen, puk se budi. I probudit će se ako bog da! Đuro Stj. Deželić (1908), IV: 240.
Jer Hrvatska si bio i u Hrvatsku se moraš obra-
titi, neharni sine hrvatski!
Oko Lobora (1908), IV: 87.
(...) u Hrvatskoj, u zemlji poštenja, nije za tvoj
napredak ništa, apsolutno ništa drugo potrebno, no da te okrste (ili da se sam krstiš) poštenjakom... 14
DOMOLJUBNE MISLI Glupost, sveta i svemožna boginja, koju već Voltaire opjevā, svemožni i sveti genij Gluposti s kretenskim čelom i slinavim ustima bije te kao bat u čelo i veli: – Jadniče, čovječe bez značaja i značenja, zar ne vidiš, bolan, da su sva ta uvažena gospoda – poštenjaci? Popapučeni opanak (1908), XIII: 204.
Poštenjaci, samozvani poštenjaci, znamo vas
već odavna!
Popapučeni opanak (1908), XIII: 205.
Ubija nas trostruka sila: tuđi novac, tuđa kultura i tuđe oružje. Za Kranjčevića (1908), VI: 146.
I opozicijske već stranke u jednodušnom očaju uzeše naviještati kukavni, samoubilački aksiom da Hrvatske ne mogu spasiti Hrvati. Za Kranjčevića (1908), VI: 146.
15
Antun Gustav Matoš
Seljaštvo propada, industrija nikakva, tuđinac nam siječe kesu, prosvjetni zavodi stvaraju više zavisne, činovničke, no nezavisne inteligencije. Za Kranjčevića (1908), VI: 146.
Kao što bijaše za Gupca seljaku zabranjeno pjevati, tako mi ni danas još ne znamo neće li se vratiti vremena kuenovskog gušenja javne riječi. Za Kranjčevića (1908), VI: 146.
U Hrvatskoj se glupost ne može nikada osra-
motiti.
Pokret, Majer-Mjajce i literatura (1908), XII: 149.
Pitanje seljačkog posjeda je dakle najvažnije pitanje politike hrvatskog narodnog održanja, i Mađari znaju što čine stvarajući svojom prometnom i financijskom politikom naš seoski proletarijat, otuđujući tako i trgajući Hrvata od posljednjeg utočišta njegove snage: od njegove zemlje. Iz Samobora (1908), IV: 103.
16
DOMOLJUBNE MISLI
Ukratko, najveća opasnost Hrvatu je ime Hrvat. Najveća nesreća za Hrvatsku je – hrvatstvo, hrvatska misao.
Naprednjački katekizam (1909), XIV: 19.
Kompromis, koalicija je posljednja riječ literarnih, načelnih boraba u Hrvatskoj prema divnom principu »naš i vaš«. Borba s bikovima (1909), XIV: 24.
U većini slučajeva su, na žalost, moderan Hr-
vat i moderan čovjek – antinomije.
O modernosti (1909), IV: 279.
Među narodima mi Hrvati sada
Jesmo zadnji, robovi bez vlasti, Osuđeni pasti i propasti bez časti. Domovino moja, tvoje sunce pada, Ni umrijeti za te Hrvat snage nema, Dok nam stranac, majko, tihu propast sprema.
Iz pjesme Stara pjesma (1909), V: 43.
17
Antun Gustav Matoš
Radi se, naime, o tome da se cijelo hrvatstvo bez obzira na vjerske i stranačke razlike jedinstveno ekonomski organizuje u jednu veliku cjelinu, sa ciljem da spasava hrvatski mali kapital i da pomaže hrvatsku djelatnost na polju ekonomskom i kulturnom. »Hrvatsko imanje« (1909), XV: 200.
Kad cio narod kao za komadićem kruha vapi
za slogom, proklinjući prokleti inat i jal hrvatski, nađimo se kao braća na okupu i znajmo da nema opreke u radu najoprečnijih struja, samo ako im laž i podlost nije kumovala. Naša omladina (1909), XV: 212.
U Zagrebu već na kolodvoru prestaje Hrvatska.
Konobari, činovništvo, duh mjesta – čista tuđina.
Oko Rijeke (1909), IV: 108.
Mi volimo samo ono što nemamo, što nam se otima. Zato ćemo možda ljubiti i Hrvatsku u času kada nam je otmu (...). Iz knjiga i kazališta (1910), XVI: 247.
18
DOMOLJUBNE MISLI
Naš svijet se ne raduje jer je praznik, nego jer zbog praznika ne mora raditi. Mi ne svetkujemo jer radimo, nego svetkujemo da ne moramo raditi. Sv. Prvi (1910), XV: 277.
Naš narod je, osim u Primorju, kao sve primitivne rase prirodno lijen, boji se ljute životne borbe kao svi lijenčine, pa voli biti »osiguran« pisarčić ili stražmeštar nego da se odvaži na široku pučinu života, pa da traži sve ili ništa, rizikujući sve kao rimski i engleski kolonista, srednjevjekovni vitez ili germanski avanturista. Oko Križevca (1910), XI: 183.
Mi Hrvati rado se izgovaramo i okrivljuje-
mo drugoga sa vlastite nesreće. Za sve nedaće ne okrivljuje nikad Hrvat sam sebe. Uvijek mu je drugi kriv.
Oko Križevca (1910), XI: 183.
19
Antun Gustav Matoš
Drugim riječima, moderni Hrvat nema apsolutno nikakve inicijative i samostalnosti, pa kao mlad penzionirac ne vidi osiguranje eksistencije osim u državnoj službi. Oko Križevca (1910), XI: 183.
Protunarodne vlade su naravno išle na ruke toj
trutovskoj, pandurskoj i gotovanskoj našoj dispoziciji, pa su svojim odgojnim sistemima tu oskudicu inicijative još pojačavale. Oko Križevca (1910), XI: 183.
U Hrvatskoj vas naime ne tuži onaj kojemu ve-
lite zločinac, već onaj koji vas naziva ordinarnim lopovom. U Hrvatskoj ne tuži uvrijeđeni, već onaj koji vrijeđa... Ogrizina polemičar (1910), XIV: 124.
Mir vama, Hrvati, koji stradate, koji patite, i za ljubavlju i slobodom ljudskom čeznete u sjeni Njegovog žuljevitog, krvavog križa! Vjerujte, vje20
DOMOLJUBNE MISLI rujte, spasit će vas vjera, a pošto je vjera i hrvatska sloboda, vjerujte u slobodu i radite za nju kao dvanaest neukih apoštola koji snagom vjere i svetog uvjerenja osvojiše svijet. Na Božić! (1910), XV: 298.
Što da bacamo kao balavci krivicu uvijek na
druge kada znamo da smo tako lijeni, tako indolentni, tako mlohavi i bez ikakve inicijative da u Zagrebu bez balkanskih, »barbarskih« Bugara ne bi imali ni čestitog povrća? Pod florentinskim šeširom (1911), XI: 200.
Jest, kao u Reljkovićevo vrijeme je naš svijet
lijen, bez samopouzdanja i ponosa, radin i poduzetan samo pod moraš (...). Pod florentinskim šeširom (1911), XI: 200.
Tko smeta našoj omladini da mjesto u pisare i
pandure ide u elektrotehničare, trgovce i ekonome? Koja Nagodba tjera naše neznalice i glupane da se posvećuju prosvjeti i knjizi? Koji sistem na svije21
Antun Gustav Matoš tu može me prisiliti da budem ignorant, lijenčina, bludnik ili sinja kukavica? Pod florentinskim šeširom (1911), XI: 200.
Koliko nas ima, recite po duši, u kojima se sti-
di Evropljanin da je kao Hrvat sužanj, kukavica, rob, izmet, sramota ljudskog roda, parodija kulture i modernih načela slobode... u kojima se stidi Čovjek da kao današnji Hrvat mora biti sluga u vlastitoj kući, i rob, sinji rob u divnoj zemlji gdje svaka travka, svaki vjetrić, svaki cvijet, svaki lug, svaka gora pjeva kao Gundulićeva Dubravka o dragoj i slatkoj slobodi...? Ladanjske večeri (1911), V: 196–197.
Mi smo još narod hrastovih šuma, pa smo
samo zato tako lijeni jer obilujemo tako debelom i gustom hladovinom. Ladanjske večeri (1911), V: 197.
A sunce, sunce Homerovo, izdiše s apoteozom požara u purpurnoj smrti koja se zove i opet 22