Iskrica br. 38 (2010./2011.)

38

1

Pozdravljamo sve nekadašnje i sadašnje čitatelje, a posebno pozdravljamo one koji će to tek postati! Predstavljamo vam najbolji list u školi (ali, ne samo zato što je jedini) i još k tome JUBILARNI! Dragi naši čitatelji, s velikim ponosom i zadovoljstvom predstavljamo vam novi broj naše Iskrice koja zajedno s nama slavi 40 godina naše škole.

Naši vrijedni novinarci pokušali su uloviti sve bitne trenutke iz života naše škole. Gledali smo mnoge predstave, sudjelovali na natjecanjima i slušali poučna predavanja. A naravno da smo pokušali uloviti i sve one trenutke koji se trajno glavna, odgovorna i ozbiljna usjeku u naše pamćenje pa Vam donosimo i priče urednica Adela sa školskih hodnika, pikanterije sa školskih plesova i izleta, nezaboravne bisere učenika i naših profesora... U našem časopisu ima svega pomalo, a nadamo se da ćete i Vi naći nešto zanimljivo jer su naši novinarci cijelu godinu vrijedno radili i trudili se da sve bude jednostavno - savršeno.

Uživajte čitajući našu i vašu Iskricu ☺!

Izdvajamo...

Uvodna riječ ravnatelja

3

40 godina OŠ Mladost

4

Intervju s učenicom Petrom Sarić

6

Humanitarna akcija- Škole za Afriku

8

Intevju s prof. Martinom Rubil

12

Iz života školske knjižnice

13

Putovali smo

14

Mi plešemo

16

Intervju s Lanom Jurčević

17

Škola stila

18

Razredna nastava

20

Viši razredi

31

Enigmatika

38

Naši novinarci Adela Jelenc, Marta Rogošić, Eva Drobac, Nika Štulić, Iva Majić i Tomislav Neumann koji su Iskrici dali sve najbolje što su imali: mladost, kreativnost, slobodno vrijeme i svoje praznike.

NAGRADNA IGRA Pronađite Ivu Majić na slici!

Svoje odgovore šaljite našoj redakciji.

NAGRADNI FOND: Za troje sretnih dobitnika osiguravamo zaključenu peticu iz predmeta po želji. ☺

2

Četrdeset godina dječjeg veselja, igre, traženja novih znanja... Četrdeset godina je prošlo od one godine kada je Osnovna škola Mladost otvorila vrata nekim svojim davnim učenicima. Danas su to odrasli ljudi, mnogi vrlo uspješni u svojim zanimanjima i životima. Svake godine na popisu naših novih prvašića pojavi se neko nama poznato prezime ili nam neka ponosna mama pri upisu svoga miljenika napomene da je i ona završila ovu školu. Ne moram ni spominjati da se uvijek tome razveselimo i sa zanimanjem slušamo kakva su sjećanja na ta prošla vremena. Četrdeset godina je puno bora na ljudskom licu, četrdeset jeseni, zima, proljeća i ljeta. Četrdeset godina dječjeg veselja, igre, traženja novih znanja, ali i četrdeset godina prijateljstava (od kojih su mnoga ostala i za cijeli život), ponekih suza, dječjih tajni i šaputanja po hodnicima. Ostaju sjećanja. Uvijek želimo da su lijepa i da je ono što je bilo malo teže nestane negdje u vremenu.

Kako prohujale godine svesti na stranicu papira, na školski list ili na jednu školsku priredbu?

Zapravo je nemoguće. Možemo samo djelomično podsjetiti trudom i radovima naših današnjih učenika i tako ukazati na vrijeme koje prolazi i za sobom ostavlja tragove.

Koje je osim konačnog uspjeha učenika najveće veselje ovog našeg posla? Učitelji završe svoje izabrane fakultete na kojima steknu znanje potrebno u poslu. Kad uđu u razred među svoje učenike, počinju shvaćati da se i oni sami mijenjaju. Naravno da vremenom dopunjuju i svoja znanja i spoznaje o djeci i radu s njima, ali ono što se najviše mijenja, zapravo još bolje je reći obogaćuje, je srce, osjećaji. Provodeći jedan mali, usporedni život svakodnevno u školi s djecom postajemo svi kao velika obitelj, sa svim svojim srećama, nadanjima, strahovima i tugama.

Otkrivajući po malo život djece i njihovih roditelja, a dajući im svima ujedno i sebe, ulazimo u sve te misli, želje, tajne, maštanja i radosti nalazeći tako i u djeci i u sebi nove do tada skrivene vrijednosti. Sve to što učenik, osim novih znanja, upije kroz davanje svoga učitelja, gradi u njemu povjerenje, toplinu, entuzijazam i želju da negdje u budućnosti i on to tako dalje daruje na isti način. A što tada ostaje učitelju? Samo jedno – osjećaj da je uspio i neopisivo zadovoljstvo.

Za sve nas koji smo zaposleni u radu s djecom, škola je mjesto na kojem se ne usvaja samo neko novo znanje, vještina ili navika, nego i mjesto gdje će učenici uvijek s veseljem dolaziti i družiti se sa svojim vršnjacima, gdje će djeca upiti puno vrijednosti koje će nositi dalje u život. A mi ćemo si nakon njihovog odlaska dozvoliti jednu želju – da se ponekad sjete svoje osnovne škole i nas koji smo im dali najviše što smo znali. ravnatelj Mladen

1971.

Konjević

2011.

3

1999.,likovni radovi naših učenika izloženi su na Međunarodnoj izložbi oceana i mora u New Yorku.

1995.,odbojkaši naše škole sudjeluju na Svjetskim atletskim igrama u Helsinkiju.

1996., atletičari naše škole sudjeluju na Međunarodnim igrama u Helsinkiju.

1995., košarkaška ekipa osvaja 5. mjesto na Međunarodnom natjecanju u Lyonu.

1996., francuska dramska skupina nastupa na 10.međunarodnom festivalu djeteta u Toulusu.

2010., naši učenici u posjećuju Školu Ivana Bukovčana u Slovačkoj u okviru Projekta međunarodne suradnje osnovnih škola.

1994., petero učenika naše škole sudjeluje na Međunarodnom maratonu u Kyotu povodom 1200. godina grada Kyota. Na maraton smo pozvani kao prvaci Zagreba u atletici.

1994., grupa učenika sudjeluje na natjecanju Sigurno u prometu u Genevi.

1993./1994.; naši učenici esperantisti sudjeluju na Međunarodnom natjecanju u Mađarskoj.

ODAVNO SMO DIO EUROPE I SVIJETA (Najvažnija međunarodna natjecanja)

4

Sport nekad i danas Tribina

Ove školske godine naša škola obilježava 40 godina rada i tom prigodom odlučili smo se organizirati tematske tribine na kojoj smo pozvali bivše djelatnike i učenike naše škole. Prva tribina bila je posvećena sportu. Gostovali su Božena Goger (bivša profesorica tjelesnog), Damir Tabaković (sportski komentator) i naš dragi profesor Erin Ramić. Voditeljica programa je bila učiteljica Sandra Bulaja.

Rekli su nam da je sport jako bitan i da on razvija sigurnost, samopouzdanje, zdravlje i igru… U današnje vrijeme djeca su sve više ispred računala i televizora, a ne iskorištavaju sve mogućnosti za sport. Gospodin Damir radi kao sportski komentator na Anteni Zagreb.

Kaže da je to njegov posao iz snova. Njegov omiljeni sport je odbojka. Sudjelovao je čak i na Olimpijadi u Ateni 2004. godine gdje je nosio baklju.

Iva Majić, 7.b

Moja škola Moja škola zove se Mladost jer u nju idu mladi učenici i učiteljice. Naša škola ove godine slavi četrdeset godina, znači da u nju idu i mali i veliki učenici za redom. Ja u nju već idem jednu i pol godinu. Škola mi se sviđa i ja jako volim svoju školu zato što me čuva kada sam tužna, u jednom trenu sam vesela i dobre volje.

Lorena Troha, 2.b U školi sam upoznala puno prijatelja i prijateljica. Volim biti u školi. Kad zvoni idem na velike prazne hodnike, koji ubrzo postani prepuni. Volim sve prostorije u školi.

Kada sam krenula u školu, bojala sam je se, ali sam shvatila da nije opasna. Počela sam je voljeti, a i sad je još uvijek volim.

Paula Čulić, 2.b Moja škola zove se Osnovna škola Mladost. U ovoj školi mi se sve, ama baš sve sviđa. Ima četrdeset godina, nije ni čudo kada je tako dobra škola. U školi se uči, piše i briše.

Ona ima velike hodnike koji su svaki dan puni, dečki ih zauzmu. Ovdje ćemo biti osam godina, ako ne i više. Ja ne volim praznike, ni škola ih ne voli jer je sama, a ja ih ne volim zato što ja volim svoju školu. U Osnovnoj školi Mladost volim biti, učiti i provoditi vrijeme.

Anja Vuglač, 2.b

U školi se crta, u školi se piše, u školi se nekad i prepiše.

U školi jedan riše, jedan piše, jedan plače, jedan skače, a učiteljica od muke skoro da zaplače.

Draga školice, želim ti puno sreće i veselja, eto, to je moja želja!

Donatella Krajinović, 2.b NAŠA ŠKOLA Naša škola usred Utrina stoji I već četrdeset godina učenike znanjem poji.

Ne bježi, ne trči već učenike vrijedno uči. Četrdesetogodišnjak stari još uvijek radi kao da je mlad.

Od prvog do osmog razreda uči, kao mama za njih se muči, a kad jedni dođu, drugi odu.

Oduvijek svoju školu volim, iako stara svima nama u srcu mlada.

Igor Bilić, Marin Jaić, Patrik Pavleković, Leon Lipovac, Arna Grabar, 3.c 5

OVOGODIŠNJI USPJESI Francuski jezik – Državna razina Petra Šarić, 8.b, 2. mjesto

Informatika – Državna razina Vedran Kurdija, 6.a, 2. mjesto, C++ Vedran Kurdija, 6.a, 4. mjesto, Logo

LiDraNo ­ Županijska razina Dramski izraz Scenska igra Balon, 1.b Literarni izraz Djevojčica L., Lovro Strmo, 7.c, Noćas sam cijelu noć brbljala s mjesecom povrh šume, Marta Brkljačić, 6.b

Radijska emisija Teško je, ali nije nemoguće

Engleski jezik ­ Županijska razina Josip Mirković, 8.b, 16. mjesto Dora Župarić, 8.a, 8. mjesto

DOGODILO SE

Fizika – Županijska razina Stjepan Jakovac, 8.b, 2. mjesto

Tehnička kultura ­ Županijska razina Klara Marijan, 6.a, 2.mjesto Zvonimir Ivašković, 8.b, 4.mjesto Stjepan Jakovac, 8.b, 2. mjesto

Prva pomoć ­ Županijska razina 13. mjesto

Streljaštvo Ženska ekipa, 2. mjesto, Liga zagrebačkih osnovnih škola Muška ekipa, 3. mjesto, Liga zagrebačkih osnovnih škola

Geografija ­ Županijska razina Borna Leš, 7.c, 8. mjesto Klara Marijan, 6.c, 10. mjesto Vida Kufrin, 8.b, 13. mjesto

En français, s'il vous plaît…

Sretni smo što možemo napraviti intervju s našom prijateljicom iz škole koja je druga na Državnom natjecanju iz francuskog jezika.

Zove se Petra Sarić i ide u 8.b razred. Voli glazbu i od drugog razreda svira klavir. Nije mi bilo teško s njom razgovarati jer je jako otvorena i zanimljiva.

Zato smo odlučili da i vi saznate nešto o našoj Petri.

Ona pronosi slavu naše škole svojim izuzetnim znanjem.

Novinarci: Zašto voliš francuski jezik?

Petra: Jer je jako zanimljiv i lijep jezik i jako ga volim.

Novinarci: Koliko si se dugo pripremala za Državno natjecanje iz francuskog jezika ?

Petra: Pa... Mjesec dana...

Novinarci: U kojem gradu se odvijalo natjecanje ?

Petra: U Krapinskim Toplicama.

Novinarci: Koju srednju školu želiš upisati?

Petra: Neku jezičnu, vjerojatno IV. gimnaziju.

Novinarci: Reci nam nešto o sebi na francuskom.

Petra: Je m'appelle Petra. J'ai 14 ans.

J'adore la musique, le chocolat et la langue francaise.

Tomislav Neumann, 7.b

To je bilo sve od naše Petre. Zahvaljujemo joj na suradnji i želimo joj puno uspjeha i da upiše željenu školu. ☺ 6 Razgovarali: Iva Majić i Tomislav Neumann, 7.b

KAD SE MALE RUKE SLOŽE...

Osnovali smo zadrugu Zabavno poslijepodne Svaku srijedu imamo zadrugu. Na zadruzi smo naučili puno likovnih tehnika. Likovni smo radili za Božić i da razveselimo mnoge ljude.

Uložile smo puno truda u likovni i to smo prodavali drugim ljudima. Zaradili smo puno novaca za nove materijale. Želim da se i vi upišete u nezaboravnu zadrugu!

Super je izrađivati stvari!

Zadruga je cool!

U zadrugu sam se upisala jer volim likovni.

Volim zadrugu!

Volim zadrugu jer je zabavna!

Najviše volim zadrugu!

Najbolji dan je srijeda jer je tada zadruga!

Volim zadrugu zato što mogu iz nje puno naučiti!

produženi boravak, 2.a i 2.c

Atmosfera s Božićnog sajma

Naša vesela zadruga

Naša zadruga je bila vesela. Izrađivali smo: zvona, vitraje, prozirne i sjajne kugle. Uživali smo u radu s akrilnim bojama, a one su naše kugle napravile čarobnima. U našoj školi je bila prodajna izložba, a tamo smo prodavali radove i uveseljavali ljude. Za vrijeme Božića ljudi su ukrašavali svoje domove našim radovima i to nas je posebno veselilo.

Naša zvona, vitraji, prozirne i sjajne kugle su blistale u Božićnoj noći. produženi boravak, 3.b i 3.c

Zašto volim vesti?

•

Školska zadruga Naša škola ove godine slavi četrdeseti rođendan.

Osnovali smo zadrugu, kako bismo i tako proslavili njen rođendan. Imali smo puno zabavnih radionica s učiteljicama i roditeljima. Lijepo smo se zabavili i naradili. Posebno se sjećamo kako smo jednom ukrašavali kutijice šarenim kristalčićima, a na boravku smo vodenim bojama slikali štalicu u kojoj su bili Isus, Marija i Josip. Radili smo i ukrase i kuglice za bor.

Radili smo još mnogo zabavnih stvari. Neki su to rado prodavali, a neki rado kupovali. Zarađen novac koristit ćemo za neka nova stvaranja.

Arna, Lucija i Nika, 3.c

• • • • • •

Zabavno je i zanimljivo, a na kraju je lijepo za vidjeti. Moji se roditelji ponose time. Kad ću biti velika radit ću stolnjak Vesti je zabavno, kreativno i lijepo. Ako si strpljiv i pažljiv, vesti je zabavno. Do sada sam napravio šest vezova. Ide mi brzo i lagano.

Volim vesti zato što me to smiruje. Kada vezem maštam.

To je puno bolje nego gledati televiziju. Kada dovršim vez, ponosim se time. To me veseli.

Volim vesti jer tako ubijam dosadu.

Vesti je teško i zabavno. Kada pogriješim, učiteljica to odmah ispravi. Tada nastavim dalje.

Ručni rad mi je zabavan. Zainteresiralo me je. Na kraju rad mogu uokviriti ili napraviti stolnjak.

Vesti je zanimljiva i naporna stvar. Lijepo je raditi nešto sam.

učenici 4.a razreda 7

HUMANITARNA AKCIJA

Pomažemo djeci u Africi Nemaju svi, kao mi, mogućnost obrazovanja. U Africi je, uz glad, ratove i životne uvjete, jedan od najvećih problema upravo obrazovanje djece. Znamo da je pravo na obrazovanje temeljno pravo svakog djeteta no nigdje u svijetu djeca nisu zakinuta za to pravo kao u Africi.

Neki nemaju pristup školi zbog uništenih puteva i cesta, drugi nemaju novca, a nekima roditelji ne daju da se školuju nego bi radije da ostanu doma i pomognu im u radu na polju, sa životinjama i u kući. San svakog Afrikanca je imati priliku naučiti nešto što će im pomoći u životu, a zato su im potrebne pristojno uređene škole s dobrim uvjetima za rad i učenje.

Zato UNICEF (UN-ov fond za pomoć djeci) provodi akciju sakupljanja novaca za izgradnju škola u područjima u kojima ih nema.

Naša škola odlučila je sudjelovati u ovoj hvalevrijednoj akciji. Prvo smo u knjižnici imali uvodno predavanje kojim smo se malo bolje upoznali s akcijom. Pogledali smo i nekoliko kratkih filmova koji su nam prikazali scene iz stvarnih života naših vršnjaka i koju su na jako dirnuli. Saznali smo da u južnome području Afrike u školu ne ide oko 45 milijuna djece što znači da svako treće dijete nema mogućnost obrazovanja. Ako i ima škole, uglavnom su u jako lošim uvjetima bez klupa, stolova, vode ili zahoda (pa zato mnogo djevojčica odustaje od škole nakon prve menstruacije). U nekim su školama profesori prisiljeni nastavu održavati vani jer su prostori namijenjeni za učionice uništeni ili ih ni nema.

Nakon odslušanog predavanja, svaki razred dobio je plakat i malu kartonsku školicu - kasicu prasicu za prikupljanje novaca. Dovoljno je da se odreknete jedne Snjeguljice kako bi se tim novcem kupio jedan udžbenik, a ako malo dublje gurnete ruku u džep i date primjerice 48 kuna, osigurali ste komplet knjiga i bilježnica za jednog učenika. Novac koji se prikuplja pomoći će afričkoj djeci na razne načine.

Povodom akcije, imali smo i putopisno predavanje prof. Grge Frangeša koji je putovao po Africi, a do kraja svibnja planiramo filmske projekcije, radionice izrade nakita i humanitarni sajam. Pozivamo vas da sudjelujete, pomognete drugima i osjećate se bolje!

Hvala u ime afričke djece!

Nika Štulić, 7.b

Anansi i čudnovati kamen u knjižnici

Tomek, Antonio, Ivana, Lora, Tomislav, Fabijan i Valerija

Potaknuti humanitarnom akcijom Škole za Afriku, Mladi knjižničari su za učenike produženog boravka osmislili i izveli lutkarsku predstavu Anansi i čudnovati kamen.

Predstava je inspirirana šašavom afričkom narodnom pričom o dobroćudnom, ali proždrljivom pauku Anansiju koji lukavstvom otima hranu svojim prijateljima.

Na kraju se, naravno, pokaje.

Anansi je inače poznati lik iz afričke narodne predaje i prema legendi mu je bog neba dao vlasništvo nad svim pričama.

Glumci, lutke, smijeh i glazba bili su dovoljni da osvoje male gledatelje koji su svoje dojmove izrazili crtežom.

Mladi knjižničari

Teuta Galošić, 1.c

8

HUMANITARNA AKCIJA

Tribina: Afričko iskustvo Grge Frangeša

U ponedjeljak, 7. veljače, u našoj školskoj knjižnici, Grga Frangeš održao je zanimljivo i putopisno predavanje o Africi. On je etnolog i studirao je s našom profesoricom Mašom Rimac Jurinović. Etnologija je specifična znanost koja se bavi proučavanjem kulture pojedinih naroda pa je ovo predavanje bilo još zanimljivije. Prije godinu dana krenuo je na neobično putovanje na Madagaskar sa svojim bratićem Ivom. Najprije su stigli u lijep gradić Antananarivo koji ima 2 milijuna stanovnika. Grga kaže da je taj gradić pun veselja i zabave. Blizu grada se nalazi Centralna visoravan na kojoj se uzgaja puno riže. Tamo je u jednoj školi pripovijedao o Lijepoj Našoj.

Rekao je da su učenici bili zainteresirani i da su htjeli saznati kako žive drugi ljudi i kakvi su njihovi običaji. Nakon predavanja zaputili su se u Nacionalni park u kojem su bile različite vrste lemura. U gradovima nema gradskog prijevoza nego javni prijevoz obavljaju privatni kombiji koji su poprilično nesigurni i neudobni. Zatim su se zaputili na sjever Madagaskara. Dio puta plovili su privatnim gusarskim brodom jer na jednom dijelu cesta nestaje. Na brodu mu je bilo zanimljivo. Kako ne znaju njihov jezik sporazumijevali su se kako su mogli i znali, najčešće rukama i nogama. Susreli su i vezove, ljude mora koji se uvijek smiju i vesele. Nakon Madagaskara krenuli su u Keniju. Kenija je važna zemlja u Africi. Tamo su gradovi jako razvijeni i civilizirani. Međutim, Grga i Ivo se nisu dugo zadržali u gradu, već su krenuli u planine. Planinarenje je bilo dugo i naporno, ali i lijepo - kaže Grga. Kad su stigli na sam Snimio Ivo Frangeš vrh planine, neplanirano, bili su nagrađeni pomrčinom Sunca.

Ovo predavanje bilo je nezaboravno iskustvo pa se veselim ponovnom susretu s Grgom.

Iva Majić, 7.b

Nika Miškulin, 3.c

Lea Ibrišević, 3.c 9

TEŠKO JE, ALI NIJE NEMOGUĆE

Naslov ovog članka ujedno je i naslov radijske emisije koju su osmislili, snimili i montirali učenici koji sudjeluju u radu Radijske skupine. U ovoj reportraži govorili smo o problemu koji je vrlo čest, pogađa učenike svih uzrasta, a o njemu se nerado priča. Radi se o rastavi roditelja. Svojom emisijom pokušali smo pomoći učenicima koji se nalaze u toj situaciji. Posebnu zahvalu dugujemo pravobraniteljici Mili Jelavić koja je našla vremena da naše slušatelje upozna s pravima djeteta čiji se roditelji rastaju.

A najveću i posebnu zahvalu upućujemo našim učenicima koji su otvoreno i iskreno govorili o svojim osjećajima, strahovima te otkrivali svoje formule kojima su se hrabrili i nosili s rastavom svojih roditelja, a sve u želji da pomognu onima koji se nalaze u situaciji u kojoj su i oni bili.

Naša emisija je na županijskoj Smotri LiDraNo predložena za Državnu smotru. Nažalost, Državno povjerenstvo nas nije pozvalo pa nismo tulumarili u Šibeniku. Ali ne odustajemo i već razmišljamo o temama za neke nove emisije. Raditi radijske reportaže je teško, ali nije nemoguće.

A da je veliki gušt - je ☺.

Radijaši OŠ Mladost

☺ DRAMA U ŠKOLI ☺ Dramske radionice studija Tirena

U našoj školi održala se dramska grupa, posebna po tome što smo radili zajedno – naši profesori i mi. Gospođa Ines Škuflić Horvat došla je iz ZKM-a. Mogli su sudjelovati učenici 5., 6. i 7. razreda. Prema svemu što sam prije čula o dramskim grupama, iako nikada nisam bila ni na jednoj, mislila sam da ćemo dobiti nekakav dramski tekst i da ćemo ga uvježbavati i glumiti na pozornici. Već sam se vidjela u glavnoj ulozi lijepe, pametne, ali samozatajne heroine… ☺ ☺ ☺.

Ništa slično nije se dogodilo! Umjesto toga, pisali smo sastavke, igrali uloge i radili razne zanimljive mini-predstave. Voditeljica Ines nam je zadavala različite teme i dijelila nas u grupe.

Najzanimljivija tema nam je bila Zamišljena Zemlja. Svaka od grupa imala je svoju podtemu - glazba, čokolada, prirodu...

Svaka je grupa morala izmisliti sastavak o svojoj kraljevini, Petra Sarić, 8.b izabrati svoje dvije princeze i napraviti pitanja za princeze iz drugih grupa.

Princeze su sjele na vruće stolce, a ispitivači iz svake grupe ispitivali su ih pitanja koja su prethodno zajednički osmislili. Na kraju su dečki birali najbolju princezu. Ne moram vam ni reći da je bilo puno smijeha i zabave, pogotovo kada su zaplesali prinčevi ☺ ☺ ☺. Drugi put smo obrađivali jako ozbiljnu temu. O nasilju smo se prilično raspričali. Svi su imali nešto za reći. Isto kao i prvi put podijelili smo se u više ekipa (ne znam točno koliko) i izabrali smo po jednu priču o nasilju. Trebali smo napraviti intervju o tome. Svaka je ekipa odigrala svoj intervju.

Shvatili smo da je nasilje često, da se događa svima i da bismo svi trebali reagirati na nasilje oko nas.

Na svoj način progovorili smo o raznim temama, čuli tuđa mišljenja i iskustva, a uz to se dobro, čak i odlično zabavili. Nešto smo naučili i bolje smo se upoznali. Nadam se da ćemo to jednom ponoviti ☺ ☺ ☺.

Una Ladan, 5. c 10

SJEĆANJE NA VUKOVAR Bio sam Tigar samo jedan dan!

Bio je sasvim običan školski dan. Imali smo sat razrednika. Na tom je satu razrednik obavijestio mene i moga prijatelja Brunu da ćemo sljedeći petak ići u posjet vojarni. Saznali smo još da je to povodom 20 godina postojanja 1. gardijske brigade Tigrovi.

To je elitna postrojba Hrvatske vojske koja je bila spremna na sve najteže zadaće u Domovinskom ratu. Bio sam jako uzbuđen što ću baš ja biti na svečanom događaju. Jedva sam čekao petak! Nisam znao što me čeka, ali sam jedva čekao vidjeti vojnike i čuti sve ono što sam o njima učio iz povijesti.

Znao sam ponešto o hrabrim vojnicima koji su branili i obranili Vukovar, Dubrovnik i cijelu moju domovinu. To mi je pričao tata. Razmišljajući o tome polako smo stigli u vojarnu. Na ulasku, zapalili smo svijeće u spomen na poginule pripadnike Tigrova. Bilo je mnogo ljudi koji su u svečanom mimohodu, u tišini i poštivanju palili svijeće.

Strpljivo smo stajali na suncu, slušali glazbu i pozorno pratili što se događa na velikoj otvorenoj pozornici. Nije mi bilo teško stajati jer sam osjećao kao da pripadam među te ljude, te borce i junake. Obuzeo me osjećaj ponosa i samo mogu reći da mi je drago što me je razrednik odabrao da danas budem na ovome mjestu.

Dugo ću pamtiti ovaj osjećaj kad sam samo na jedan dan bio Tigar. Mogu vam reći ,to je divan osjećaj!!

Marin Maksan, 6.b

Poginulom vojniku koji je branio domovinu

Niko Sentić, 3.a

Dragi vojniče!

Među mnogim poginulim herojima, ti si onaj kome pišem ovo pismo. Želim ti zahvaliti što si otišao u rat, što si domovinu branio vlastim životom. Hvala ti što si položio život da ja idem slobodno i u miru u školu,da se moja sestra slobodno igra. Moji se prijatelji slobodno druže i vole, hvala ti za to! Znaš li da si stvarao povijest? Slavnu povijest slobodne hrvatske zemlje! Ponosne i lijepe zemlje Hrvatske. Tvoje ime šumi more, tvoje prelijepo ime šume zelene planine, a najjače šumi Velebit. Šumi u lišću i ljepoti naših otoka. Tvoje ime neću zaboraviti, neće ni moja sestra, a neće ni moji prijatelji. Ponosni smo na tebe.

Pozdravljam te ovim pismom i kažem, hvala za domovinu.

Dorotea Matus,7.b

Smišljam što bih rekla vojniku kojemu trebam prenijeti jako važnu poruku. Znam, prvo bih rekla: Hvala, i... zastanem! Hvala kažemo kad dobijemo sladoled, kad nam prijatelj pomogne, kad... moram naći neku snažniju riječ. Razmišljam, u glavi mi tutnji tišina, riječi ne pronalazim. Što reći čovjeku koji je otišao u magle bez povratka da bi nama ostavio sve boje jeseni, zvukove proljeća i sreću djetinjstva. Tražim riječi, ali tišinu nalazim. Razmišljajući o ovom naslovu, prvi put mi je postalo jasno zašto svi narodi, kad odaju počast i hvalu svojim braniteljima bar jednu minutu šute?! Možda moji prijatelji i ja, moj 7.b još nemamo tako snažne i velike riječi da bismo se znali dovoljno dobro zahvaliti poginulom vojniku, ali neka nam oprosti jer...

Zbog toga ću i zato ću, kad se sjetim Vukovara, šutjeti bar jednu minutu. Tko ima srca, čut će!!

11

Iva Majić, 7.b

INTERVJU

Profesorica MARTINA RUBIL a.k.a. RUBILICA Jeste li oduvijek htjeli biti profesorica iz kemije?

Ne, nisam nikad ni mislila to biti. To je bila igra slučajnosti. Mislila sam biti doktorica.

Kako Vam se sviđa ova škola, a kako učenici kojima predajete?

Sviđa mi se škola, a i učenici. Trebali bi samo malo više poraditi na pristojnosti, ali ih uglavnom volim!

O Neeeee, zapalit ćeš školu!!

Kad ste Vi išli u školu, je li Vam kemija bila dosadna ili zanimljiva?

Ne sjećam se uopće kemije iz osnovne škole.

Znam da sam jako voljela glazbeni i hrvatski, a sjećam se da sam u srednjoj školi muku mučila s kemijom (smijeh).

Imate li hobi?

Da, glasno urlam gdje god stignem (smijeh). Pjevam back- vokale u jednom bendu.

Je li bend poznat?

Je, osvojili smo Porin za najbolji blues album. Bend se zove Little Pigeon's For Hill Blues. Poznat je krugovima ljudi koji slušaju takvu vrstu glazbe. Čak smo snimili i duet s Ivicom Kostelićem! Što radite još u slobodno vrijeme?

Sadim bilje u vrtu, šećem psa labradora, idem na puno kava i puno izlazim. Jako volim ići na koncerte kad imam novaca.

Mislite li da ste strogi?

Trebalo bi to pitati učenike (smijeh). Ja mislim da nisam.

Jeste li se ikad bavili sportom?

Nisam, imala sam traume od kozlića.

Imate li što zanimljivo za reći ili za poručiti učenicima?

Imam puno toga, ali ne bi stalo u vaš list. Samo mogu citirati dragu profesoricu Milku Đurkan i reći: „Sve je kemija!“

Bravo, bravo, gradivo naučeno!!

Novinari: Tomislav Neumann i Iva Majić, 7.b Foto: Adela Jelenc i Nika Štulić, 7.b

12

Iz života školske knjižnice Akcija

JEDAN RAZRED, JEDNA KNJIGA Predstavljamo nove knjige kupljene u tradicionalnoj akciji za vrijeme Mjeseca knjige.

1.a, L. Carroll: Alisa u Zemlji Čudesa 1.b, T.R.Batt: Vile i vilenjaci 1.c, L. Bauer: Bajkoviti igrokazi 2.a, Ripley's Vjerovali ili ne 2.b, M. Deny: Egipat na ploči 2.c, S. Marjanović: Kućna čudovišta (1, 2 i 3 3.a, J. Howe: Izgubljeni svjetovi 3.b, L. Besson: Arthur i Maltazardova osveta 3.c, Izumi Leonarda da Vincia 4.a, J. Matthews: Pirati 4.b, Guinessova knjiga rekorda 2011.

4.c, 365 šala 5.a, Vampirologija 5.b, D.A.Steer: Zvjerologija 5.c, B.Mihaljević: Zeko i potočić 6.a, En ten tini 6.b, B.Ćopić: Ježeva kućica 6.c, R. Platt: Mjesto zločina 7.a, Djed i repa 7.b, A. Đokić Pongrašić: Zoe, djevojčica s vrha nebodera 7.c, A. Buckingham: Digitalna fotografija 8.b, T. Dedopulus: Čarobnjaci

PRIČA U PODNE (PUP) Dva puta u ovoj školskoj godini našli su se mali pripovjedači iz OŠ Gustava Krkleca u Travnom, OŠ Mladost i OŠ Zapruđe na jedinstvenom događanju Pripovijedanje U Podne koje je osmislila knjižničarka iz Travnog, Ida Bogadi.

Nije lako naučiti ispripovijedati priču, ali naši sudionici trudom su i ljubavlju, svoje priče prenijeli tako da ih se slušalo otvorenih usta.

Naše uzdanice na ožujskom PUP-u u OŠ Gustava Krkleca: Tamija Gojšić, Lana Zadravec i Irma Škaljo

NAŠE SLIKOVNICE Drugašići, inspirirani Andersenovim bajkama Kresivo i Svinjar, napravili su ove godine tri zajedničke slikovnice koje su se toliko svidjele knjižničarki Vesni iz Knjižnice Novi Zagreb da ih je posudila i napravila izložbu u izlogu koju je moglo vidjeti cijelo susjedstvo.

Šerif O'Luka i Poglavica Crveno Pero Antun došli su jedan dan provjeriti ima li novih slikovnica

Prva Potterijada Naši školski fanatični obožavatelji lika i djela Harryja Pottera napokon su došli na svoje! Osim što je u kinima napokon osvanuo predzadnji film napravljen po superpopularnim knjigama ili hrvatski rečeno uspješnicama, pružila im se prilika da upoznaju i ukrste čarobne štapiće s kolegama iz OŠ Gustava Krkleca.

Naime, ogranizirana je prva Potterijada, prijateljsko propitivanje poznavanja pikanterija iz serijala koje samo istinski haripoterovci znaju. Svaka grupa pripremila je pitanja za onu drugu pa pitanjima, smijehu, nadmetanju i razgovoru ne bi bilo kraja da se nisu stvorili kolači i sokovi!

Ema Pražić ilustrirala je naslovnicu

Potterova sljedba: Vjeko, Silvijo, Dora, Mateja i Vida smišljaju pitanja i o Onom Čije Se Ime Ne Izgovara

13

PUTOVALI SMO

GRADOVI, LJUDI I MJESTA KOJA SMO ZAJEDNO VIDJELI Dana 22. ožujka 2011. organizirana je terenska nastava u Zadru i Ninu.

Učenici 7.a, 7.b i 7.c razreda, u pratnji svojih razrednica, sve redom profesorica: Maje Cetinić-Frankos, Ruže Mlikota, Aleksandre Cimeša te Martine Rubil, predmetne profesorice, posjetili su ova dva prekrasna povijesna grada.

U vrlo zanimljivom druženju učenici su naučili jako mnogo o slavnoj prošlosti grada Zadra te uživali razgledavajući stalnu izložbu Zlato i srebro Zadra.

Zadrom nas je vodio zanimljivi vodič koji nas je upoznao s ljepotama grada i kulturnim značajem tog prekrasnog grada. Učenike se posebno dojmila crkva sv.Donata jer se u tom prekrasnom sakralnom zdanju održavaju Glazbene večeri.

Nakon razgleda grada Zadra, imali smo stanku za ručak gdje smo se svi dobro okrijepili i opet ugodno družili.

Sljedeći cilj bio je grad Nin, biser koji odiše prošlošću, starinom i mirom naših slavnih predaka. U Muzeju ninskih starina nastavio se naš bogato ispunjen program.

Ne treba posebno isticati da su i u ovom hramu kulture i povijesti učenici pokazali visoku razinu radoznalosti te svojim kulturnim ponašanjem pokazali da se znaju lijepo ponašati i na takvim zahtjevnim mjestima.

Nakon igre, pjesme i druženja naša terenska nastava privedena je kraju te smo se u popodnevnim satima vratili u Zagreb.

Iva Majić, 7.b

PRVA POMOĆ U NOVOM VINODOLSKOM Tri dana, 14., 15. i 16. siječnja, pod vodstvom našeg neponovljivog profesora Mrčele, ekipa Prve pomoći (Iva M., Veronika M., Lora B., Valentina B., Marta R., Vjeko, Fabijan B., David K., Ivan B. i Borna L.) bila je 3 dana na obuci i pripremi za natjecanje u 3. mjesecu. Obuka se održavala u Novom Vinodolskom. Na dan smo imali organizirani doručak, jutarnje predavanje (u trajanju od dva i pol sata), ručak, slobodno vrijeme, popodnevno predavanje (također dva i pol sata), večernji program (disco, šetanje po plaži, odlazak do grada…).

Na predavanjima smo puno toga naučili što nam je bilo potrebno za natjecanje, ali i ono što će nam dobro doći u životu. Između predavanja super smo se zabavljali u društvu novostečenih prijatelja iz drugih zagrebačkih škola i uživali u prekrasnim sunčanim danima (imali smo sreću) i modrozelenom moru.

Nakon 3 dana dobre zabave, druženja, pjesme, plesa i poduke, protiv svoje volje vratili smo se u Zagreb.

Marta Rogošić 7.b 14

PUTOVALI SMO

UPOZNAJMO JOŠ JEDNU ZANIMLJIVU ZEMLJU Suradnja OŠ I. Bukovčana iz Slovačke i OŠ Mladost

Od početka godine po školi se pričalo o izletu u Slovačku. Bili smo jako sretni i uzbuđeni što ćemo upoznati nove ljude i nove pejzaže jer smo čuli da je Slovačka jako lijepa zemlja, puna zelenila i kulturnih znamenitosti. U to smo se i uvjerili! I vi će te se uvjeriti, ako detaljno promotrite sljedeće sličice.

Tomislav Neumann, 7.b Ah, ta Slovačka…. U 5.st. pr. Kr. naselili su ju Kelti, potom Dačani…U 6. st. je bilo gadno…

Jooooj, kak ja volim povijest…

Profesor Jasmin koji je krivac za ovako dobar provod i izvrsne dojmove koje nosimo s putovanja.

Cijela ekipa vesela i sretna ispred kulturnog zdanja.

Kad zagusti naš mudri i ozbiljni ravnatelj je PRVI!

Na ovoj slici potražite uljeza.

Kad ćemo na ručak?!?!?!

Joj, kak je zgodan onaj Karel !!!!!

Opet turisti! Ah, težak je život spomenika…

Bilo je prohladno, ali dečkima nije silazio osmijeh s lica.

Cure briju na zabavu, a ja bih ipak nešto i naučila!!!

Adela J., Eva D. i Nika Š., 7.b

15

MI PLEŠEMO, LA LA LA LA..

PLESAČI NAŠE ŠKOLE

Ove godine smo odlučili napraviti mini-intervju s plesačima naše škole. Naša škola vrvi od talentiranih plesača i plesačica. Neki plešu klasične, a neki pak potpuno drukčije - moderne plesove. Izdvojili smo par najzanimljivijih plesača. Nadamo se da će ovaj članak potaknuti i vas da zaplešete.

IVAN BIOŠIĆ, 7.c

N: Kojim se plesom baviš?

I: Bavim se standardnim i latino-američkim plesovima.

N: Koliko dugo plešeš te plesove?

I: Četiri godine.

N: Koji ti je najdraži standardni ples?

I: Najdraži su mi bečki valcer i tango.

N: A latino-američki ples?

I: Samba i jive.

IRIS TOMIĆ, 7.b

N: Kojim se plesom baviš?

I: Break dancom!

N: Koji ti je najdraži pokret?

I: Baby freeze (to je ovaj pokret na slici).

N: Koliko dugo plešeš?

I: Dvije i pol godine.

N: U kojem klubu plešeš?

I: Zove se Mega beast.

DORA ŽUPARIĆ, NIKA MANDIĆ, DORA MILINOVIĆ I MARTA POSAVEC, 8.a N: Kojim se plesom bavite?

C: Jazz danceom.

N: Koliko dugo?

C:Godinu dana.

N: Na koliko ste nastupa bile?

C: Bile smo vec na 3 nastupa, sada se spremamo za 4.

N: Koja vam je najbolja koreografija?

C: Koreografija na pjesmu ''Sweet Dreams''.

N: Kako vam se sviđaju kostimi?

C: Odvratni su! Mogli bi biti i bolji! „POSTOJE PREČICE DO RADOSTI, PLES JE JEDNA OD NJIH!“ Vicki Baum

Adela Jelenc, Eva Drobac i Nika Štulić, 7.b

16

INTERVJU Lana Jurčević Lana Jurčević je popularna hrvatska pjevačica rođena 7. studenog 1984. u Zagrebu. Pjevanjem se počela baviti jako rano. Svoj vrhunac popularnosti doživjela je na 10. hrvatskom radijskom festivalu kada je u duetu s Lukom Nižetićem osvojila prvo mjesto s pjesmom Prava ljubav. Prvi album Lana objavila je 2003. godine.

Budući da mi idemo u njenu plesnu školu: La' Studio (to možete vidjeti po našim vitkim i savršenim linijama) ☺, odlučili smo napraviti kratki intervju s njom.

Novinarci: Čega se sjećaš iz svojih školskih dana?

Lana: Maštala sam o danima kad ću biti na faksu i posvetiti se stvarima koje volim, a koje su sada postale moj život.

Novinarci: Sjećaš li se svog prvog poljupca?

Lana: Sjećam, al nemojte me tražiti da to dijelim s vama, ha ha.

Novinarci. Što bi bila da nisi pjevačica?

Lana: Bavila bih se plesom ili bih bila dizajnerica interijera. Kako mi se čini, sve ću to nekako i u ovom životu ujediniti sa pjevanjem, ako Bog da.

Novinarci: U koju bi zemlju/mjesto željela otputovati?

Lana: Maroko, Tajland, Tibet. Obožavam putovati, ali me muče dugi letovi...

Novinarci: Imaš li neku neostvarenu želju?

Lana: Imam realne želje i sve uz trud i upornost mogu ostvariti.

Novinarci: Kako provodiš slobodno vrijeme?

Lana: Plešem, plešem, plešem.

Novinarci: Možeš li s nama podijeliti neko zabavno iskustvo s tvojih snimanja?

Lana: Na početku karijere je bilo svega, ali se pretvorilo u ozbiljan posao pa nema više puno neplaniranih situacija. Znala sam zaboraviti jednu štiklu doma, pa su mi se znali zapetljati vikleri u kosu... Ma svega je tu bilo. U biti, snimanja spotova su nekad čak i bila prilično opasna, kao jednom kad mi je ventilator upao u mali bazen u kojem sam ležala. Struja, voda... Sreća, pa sam živa ostala.

Adela Jelenc & Eva Drobac 7.b 17

ŠKOLA STILA

BIJELA MUŠKA KOŠULJA Bijela muška košulja najbolja je kad je ukradete iz muškog ormara, premda nije loše ni pretražiti muški odjel. Na muškarcu, ona je svježa, izglačana i čista, no stavite je na žensko tijelo i dobit ćete novi look. One sužene,

strukirane, gotovo po mjeri rađene ženske verzije ne ostavljaju isti dojam i nisu baš toliko šik.

TKO IH IMA? SVI... ‐ Brooks Brothers: najbolja verzija koja se ne mora glačati. ‐ Gap: klasično da klasičnije ne može. ‐ Target: napravite si zalihu kad ih imaju u ponudi. ‐ Ormar vašeg djeda, tate, brata, prijatelja ili dečka…

STARA MAJICA S KONCERTA Nema mnogo toga što je tako cool kao stara, iznošena majica s koncerta Stonesa, Strokesa, Beatlesa, Killersa itd.

Svaka od nas zacijelo je u nekom času imala majicu svog najdražeg benda (ili bendova) da bi je nosila uz traperice. No nitko nikako ne bi smio nositi majicu benda koji ne sluša. To NIKAKO, NIKAKO nije kul. A da biste majicu bilo kojeg benda mogle nositi sa stvarnim stilom, morate imati njihove albume na iPodu. To je pravilo.

Slijedite ga i uživajte! Majice su najbolje kada ih kupite stvarno na koncertu. Najbolji odjevni komadi su oni koji imaju priču.

PRUGASTA MORNARSKA MAJICA Ni jednoj Francuskinji, Francuzu ili francuskom filmu koji drže do sebe ne nedostaje prugasta mornarska majica.

Jean Paul Gaultier kao da je uvijek nosi. Prugasta mornarska majica jedan je od onih predmeta koji utjelovljuje francuski šik i koji posve razoružava onaj stari mit da poprečne pruge ne stoje dobro. Kad ih nosite s izrezom od ramena do ramena i francuskim stavom, ništa ne stoji tako dobro.

UVIJEK ĆETE NAĆI PRUGASTU MORNARSKU MAJICU U SLJEDEĆIM DUĆANIMA: Petit Bateau: za klasičnu verziju.

L. L. Bean: za onu staru dobru verziju.

Jean Paul Gaultier: za dizajnersku opciju.

Armor Lux, St. James: oba prave autentičnu francusku verziju.

Galeb: ultimativni hrvatski dizajn.

Trgovina vojničkom opremom: za pravu stvar.

18

KONVERSICE (STARKE) Konverse tenisica je tenisica za vrhunskog kulera. To su cipele koje manekenke uvijek nose kad izlaze sa snimanja i koje svaki komad iz centra nosi u slobodno vrijeme. Zbog njih izgledaju kao da se ne trude previše i kao da nisu pretjerano razmišljale o svom izgledu. Nose ih uz suknje, uske traperice i obične bijele majice. Svaki put kad ih vidim, zaljubim se u taj opušteni stil.

ZABAVNE ČINJENICE 60% Amerikanaca tvrdi da je posjedovalo bar jedan par konversica u životu.

Visoke konversice zovu se i chucktaylorice jer ih je 1918. počela nositi gimnazijska košarkaška zvijezda Chuck Taylor. Kasnije je promovirao taj model i posudio mu svoje ime.

‐ ‐ NARUKVICA S PRIVJESCIMA Kad na narukvicu dodajete privjesak po privjesak, to može postati najvredniji komad nakita u vašoj zbirci. Dizajneri su počeli izrađivati gotove verzije, ali najbolje su one čiji su privjesci čisti izraz vaše kreativnosti. Dodajete ih kako godine prolaze, svaki privjesak ima svoje značenje, kao neki putokaz ili sjećanje koje uz njega ide. Takva je narukvica poput dnevnika, nekog kojeg nosite na ruci, ili pak u vašoj kutijci za nakit čeka da ju nosite.

TOP 5 FILMOVA

1.

2.

3.

4.

Savršena formula Ljudi u crnom Hop Moja lažna žena 5. Kuća voštanih figura

TOP 10 STRANIH PJESAMA Jennifer Lopez ft. Pitbull – On the floor Britney Spears – Till the world ends Lady GaGa – Born this way Dr. Dre ft. Eminem & Skylar Grey – I need a doctor 5. Adele – Somone like you 6. Nicole Scherzinger – Don't hold your breath 7. The Black Eyed Peas – Just can't get enough 8. Usher – More (REDONE JIMMIE JOKER REMX) 9. Rihanna – S&M 10. Jessie J ft. B.O.B. – Price tag 1.

2.

3.

4.

Top lista najčitanijih lektira 1. Dubravko Horvatić, Grički top 2. August Šenoa, Povjestice 3. Vladimir Nazor, Voda 4. August Šenoa, Čuvaj se senjske ruke 5. Miroslav Krleža, Bitka kod Bistrice Lesne Tekst: Adela Jelenc, 7.b Ilustracije: Tomislav Neumann, 7.b 19

NAŠI PRVAŠIĆI LJUBAV JE KAD SE PUNO VOLIŠ, A PRIJATELJSTVO JE DRUŽENJE. LUKA ŠIMIČIĆ,1.A

LJUBAV SU MAMA I TATA, A PRIJATELJSTVO JE KAD SE SVI SKUPA IGRAMO. KLAUDIJA CESSARE, 1.A

LJUBAV JE KAD TE NETKO VOLI, A PRIJATELJSTVO JE IGRA. LUKA SAVIĆ, 1.A LJUBAV JE KAD NETKO NEKOG VOLI, A PRIJATELJSTVO JE NEŠTO VELIKO. MATEA GERECI 1.A LJUBAV JE KAD NETKO NEKOG VOLI, A PRIJATELJSTVO JE NEŠTO VELIKO. MATEA GERECI 1.A

LJUBAV JE KAD SE CURA I DEČKO VOLE, A PRIJATELJSTVO JE KAD NEKOME POMAŽEŠ.

ANA HORVAT,1.A

LJUBAV JE DOBROTA I LIJEPE RIJEČI, A PRIJATELJSTVO ZNAČI DA SE NE TUČEM. LUKA BOBIĆ, 1.A

LJUBAV JE KAD NEKOG VOLIŠ, A PRIJATELJSTVO JE UPOZNAVANJE NOVIH PRIJATELJA. DAVID GALAC, 1.A

LJUBAV ZA MENE ZNAČI SRCE, A PRIJATELJSTVO SU PRIJATELJI KOJI ONO ŠTO OBEĆAJU TO I NAPRAVE. ELLA VITAS,1.A

BILI SMO NA LIDRANU 2011.

Učenici dramske grupe 1.b razreda sudjelovali su na Smotri literarno-dramsko-novinarskog stvaralaštva, popularnom LiDraNu. U zagrebačkom kazalištu Travno nastupili su uz ostale osnovne škole Novog Zagreba i svojim nastupom osigurali prolazak dalje, na županijsko natjecanje. U kazalištu Vidra, 23. veljače 2011., nastupili su uz učenike osnovnih škola Grada Zagreba. Među trideset predstava, skupnih nastupa, svojim scenskim izrazom bili su među šest pohvaljenih predstava.

Dramsko-scensku igru Balon osmislili su učenici 1.b razreda i njihova učiteljica Sandra Bulaja, ujedno i voditeljica dramske grupe.

20

ŽELIM SAZNATI ODGOVOR NA PITANJE Kako je nastao Mjesec?

Luka Šimičić,1.a

Zašto postoje oblaci?

Zašto drveće ima lišće?

Ivan Džanija,1.a

Koliko ima planeta?

Postoje li vile?

Mirta Jaić, 1.a

Zašto je papiga šarene boje?

Ana Horvat, 1.a

Kako se izrađuje auto?

Antun Viman,1.a

Ima li otrovnih gljiva u Hrvatskoj?

Luka Bobić, 1.a

Matea Gereci,1.a Marija Franić,1.a

Učenici prvih razreda produženog boravka, osim što pišu zadaću i uče, obilježavaju važne datume i događaje.

Također rade i zanimljive tjedne projekte od kojih je najzanimljiviji bio TP: Od gusjenice do leptira. Učenici su upoznali životni ciklus leptira kroz bojanku, priču, čitajući literaturu, koristeći internet, izrađujući plakate i stripove te se likovno izražavajući. Na kraju su svoje znanje objedinili gledajući animirani film Very hungry caterpillar i provjerili usvojenost naučenog.

učiteljice PB-a Kristina Markov Pokrovac i Sandra Balentović

Došlo je proljeće Proljeće mi je lijepo zato što ima puno mirisnog cvijeća. Kad sam se ujutro probudila, provirila sam kroz prozor i vidjela prekrasne šafrane. Veselo sunce mi je reklo: Došlo je proljeće! Ja proljeće osjećam u srcu.

Došlo je proljeće! – reče mi sunce koje je virilo kroz prozor. Izađi van! Izišla sam vani i vidjela visibabe, šafrane, jaglace i ljubičice. Čula sam pjev ptica.

Trava je sve zelenija. Životinje dobivaju mlade. I ja se budim. Svi su veseli.

Ena Kljajić, 1.C

Ela Mihelčić 1.B

Došlo je proljeće!- šapnuo mi je žuti maslačak.

Došlo je proljeće pred naš dom. Ptice se vraćaju. Trava se zeleni. Drveće ima pupove.

Cvijeće mi je reklo: Došlo je proljeće! Nebo mi je javilo: Došlo je proljeće! Medo mi je zabrundao: Došlo je proljeće! Vjeverica mi je šapnula: Došlo je proljeće!

Ptice selice su mi cvrkutale: Došlo je proljeće!

Patrik Prša 1.B

Marko Gradiščaj 1.C 21

NAŠI DRUGAŠIĆI

BILI SMO…

Učenici naših 2. razreda ove su školske godine bili jako aktivni. Posjetili su Tvornicu olovaka Zagreb, Zračnu luku Zagreb, Željeznički i Autobusni kolodvor, bili su u kazalištu, kinu i Muzeju suvremene umjetnosti. Do kraja godine namjeravaju posjetiti Maksimir i jedno seosko imanje.

MOJE MORE Volim more jer je slano.

Volim more jer je plavo.

Volim more jer je bistro.

Volim more jer je čisto.

Volim more kad je valovito.

Volim more kad se u njemu kupam i školjke koje iz njega skupljam.

Hana Kašuba, 2.A

VRSTE VODA

VODA

Kada kiša u gradu pada moja noga u LOKVI strada.

Nešto veća voda je BARA, kreketanjem tu žaba buku stvara.

MOČVARA je puno veća voda, tu kraljuje skupina roda.

Voda nam treba, voda nas hrani, bez nje bi bili žedni i gladni.

JEZERA Jarun i Bundek prava su ljepota, u njima se kupati divota.

Jadransko MORE najljepše je na svijetu, zato se najviše radujem i veselim ljetu.

Puno malih POTOKA žubori na prekrasnoj Zagrebačkoj gori.

RIJEKA Sava je ponos moga grada sretan sam jer u njemu živim sada.

To su sve VODE zavičaja moga među kojima vlada red i sloga.

Matija Jakovac, 2.a

Voda je zdrava, govore svi, pa je zbog toga pijemo mi.

Bez vode bi bili bolesni i prljavi mi.

Zato perite ruke sada brzo svi!

Kristian Kapor, 2.a

VALENTINOVO Valentinovo je naljepša stvar na svijetu.

To mi je najljepši dan , a za vas ne znam.

Na taj su dan svi ludi od ljubavi i zbog toga ja volim Valentin dan.

Svake godine nestrpljivo čekam taj posebni dan, dan kad ljubav ima taj poseban sjaj.

Lara Šegvić, 2.A

Hana Kašuba, 2.a

22

Ljubav Ljubav nije sram, ljubav je prava stvar.

Ljubav je svijet i cvijet, ljubav je čak i – nogomet!

Fran Kragol, 2.a

Neizvršeni ljubavni zadatak Susreo sam jednog patka koji se vratio sa zadatka.

Zadatak mu je bio da pronađe patku, vrlo dragu i slatku koju će zaprositi i vječito voljeti.

Izvršio ga nije i sve je bilo kao prije.

Pa na to reče: Pokušat ću opet na proljeće!

Maurin Rastovac, 2.a

Ah, ta ljubav

Ljube se

Zaljubio se Petar u Anju i na nju misli noću i danju.

Popustio je čak i u školi, od ljubavi ga glava boli.

Ljube se pčela i cvijet.

Ljube se Mljet i svijet.

Ljube se četiri i pet.

Ljube se kruh i špek.

Kad kraj Anje prođe, crvenilo mu u obraze dođe.

Zavrti mu se i u glavi, a pred očima sve zaplavi.

Ljube se stol i stolica.

Ljube se noga i rolica.

Ljube se knjiga i polica.

Ljube se bebica i mamica.

I Anji za Petrom srce tuče, i nju ljubavni problemi muče.

Voli njegovu kovrčavu kosu i pjegicu na prćastom nosu.

Ljube se, ljube se, jer ljubav je takvavelika i slatka!

Jednom je Petar Anji posudio olovku sjajnu i tako su započeli ljubav tajnu.

I tu je bio sretan kraj jer mu je Anja rekla: „Hej, Petre, sviđaš mi se, znaj!“ Matija Jakovac, 2.a

Roko Kuzmanić, 2.a

Ljubav

Ljubav je kad na svom licu osjetim smijeh. Ljubav je kad curi dadem cvijet. Ljubav je kad mi srce lupa i kad se zacrvenim.

Erjon Qollaku, 2.a

POSJET IZ SVEMIRA Oprao sam zube i krenuo na spavanje. Vani je jako padala kiša. Kišne kapi udarale su po prozoru. To mi nije smetalo da zaspem.

Lupkanje po prozoru postalo je bučno. Ustao sam i krenuo prema prozoru. Učinilo mi se da vidim svoj odraz. Čudno sam izgledao. Imao sam veliku glavetinu. Iz glave su stršale neke antene. Čuo sam neobično cviljenje. Otvorio sam prozor i tri mala neobična stvorenja skočila su moj krevet. Imali su pretvarače za jezik. Brzo smo se sporazumjeli i postali prijatelji. Doznao sam da su došli s planeta Čokoplan.

Sakupljali su različite vrste čokolada. Čokoladu najboljeg okusa odnijeli bi na svoj planet i posadili. Ja sam im poklonio svoju najbolju čokoladu. Nakon nekoliko dana u ladici svog radnog stola pronašao sam pet čokolada. Nitko od ukućana nije znao kako su se one tamo stvorile. Bile su toliko ukusne da sam ih želio posaditi. Predložio sam to mami. Mama me čudno pogledala. Rekla je da sam umoran i da pričam bedastoće.

Nažalost ona nije ništa znala o neobičnim posjetu s planeta Čokoplan. To je bila moja mala tajna.

Matija Jakovac, 2.a

PROLJEĆE Jednog jutra Proljeće mi je pokucalo na prozor. Izašla sam van i vidjela zlaćane sunčeve zrake kako se kupaju u potoku. Voćke su polako cvjetale. Jato cvrkutavih i radosnih ptica selica vraćalo se svojim domovima. Letjele su iznad probuđene šume. Na tužnoj vrbi bilo je gnijezdo u kojem je bilo puno jaja, a na jajima je sjedila mama ptica.

U daljini su se vidjela raskošna, plodna polja. Trava po kojoj sam hodala bila je preplavljena raznobojnim, mekim cvijećem. Izgledala je kao sag išaran prekrasnim proljetnim bojama. Imala sam osjećaj da će se cvjetići raspasti ako ih dotaknem. Tek probuđeni kukci veselo su zujali oko cvjetića. Jedan proljetni cvjetić poljubila je mala bubamara s puno točkica.

Donatella Krajinović, 2. B 23

KAD

ODRASTEM

BIT

Kad odrastem željela bih biti đokej . Đokeji su odjeveni u crno i imaju kapu, hlače, dres i čizme.

Sviđaju mi se mustanzi i arapski konji. Voljela bih ići na natjecanja i na razna putovanja. Znate li zašto bi željela biti đokej? Zato što su mi konji najdraže životinje i zato što ih jako volim. Ako dođete na hipodrom, prepoznat ćete me po velikim, plavo-sivim očima.

Kad odrastem bit ću vratar Chelsea.

Moj prijatelj Darko voli nogomet kao i ja, pa ćemo možda igrati u istom klubu. Jedva čekam da se sretnem s Drogbom i trenerom Carlom Anccelotiem, te da od njih naučim nogometne trikove. Ako ne uspijem kao nogometaš, volio bi biti učitelj 1. B razreda u OŠ Mladost.

Sara Barišić, 2.b

Kad odrastem bit ću Lego-dizajner.

Mislim da neću imati ženu i djecu.

Radit ću u Americi. Imat ću auto Hondu plave boje. Lego-dizajner ću biti jer jako volim slagati lego-kocke.

Govorit ću engleski jezik. Izrađivat ću lego-komplete i raditi filmiće. Učlanit ću se u Lego-klub. Možda ću i živjeti u Americi. Zarađivat ću tisuću dolara na mjesec. Jako puno ću raditi. Bit ću ponosan na sebe. Moji kompleti će se jako dobro prodavati. Jako ću voljeti svoj posao.

Alan Jerbić 2.c

Kad odrastem bit ću pilot. Vozit ću avion. Radit ću s pilotkinjom.

Oženit ću se i imat ću djecu.

Vozit ću i auto. Imat ću puno posla. Radit ću puno na poslu, a možda i kod kuće. Zaradit ću puno, puno novaca. Putovat ću cijelim svijetom. Bit će mi lijepo jer ću biti baš kao pravi pustolov.

Ići ću u sve gradove i države svijeta.

Dino Marković, 2. c

Martin Levar, 2. b

PROLJEĆE

Ć U…

Nika Hunski, 2.a

U vrtiću sam često maštala da ću, kada odrastem, postati slikarica. Kada sam krenula u školu, predomislila sam se. Sada želim postati učiteljica. Htjela bih učiti djecu od prvog do četvrtog razreda.

Bilo bi lijepo da to bude baš ovdje, u Osnovnoj školi Mladost, gdje sam i ja naučila pisati prva slova. Tko zna hoće li u mom razredu biti neka nova Sara, Lea, Ria, Lorena, a možda čak i Paula. Našao bi se tu i neki nestašni dječak poput Leona i Martina. Djecu bih učila zbrajanju i oduzimanju, brojkama i slovima, crtanju i slikanju.

Moja najveća želja je da u nižim razredima radi i moja prijateljica Lorena.

Paula Čulić, 2.b

Stiglo je proljeće. Vrijeme je sunčano, toplo, a nebo je plavo i vedro.

Katkad zapuše lagani vjetrić. U parku je zelena i gusta trava. Iz nje vire šareni cvjetići. Lijepi žuti grm drijena je procvjetao. Bumbari i pčele zuje i lijeću oko cvijeća.

Na obali Save je velika livada obrasla zelenom i bujnom travom. Rijeka je duboka, široka, brza i jako hladna.

Ptice cvrkuću, rijeka žubori, a ljudi se smiju. Osjećaju ugodne mirise cvijeća, rijeke i trave. Ljudi šeću parkom i uživaju.

I ja volim proljeće jer je lijepo vrijeme i više ne moram nositi kapu,šal i rukavice.

Barbara Strunjak, 2.c 24

NAŠI TREĆAŠI PUTOVANJE U BUDUĆNOST Krenuo sam 2011. vremeplovom i stigao u 4445. godinu Biti na svom planetu nije teško, ali biti okružen Zorgoncima nije nimalo lagano.

Zorgonci se hrane sirovim ovcama s 4 oka, to sam vidio svojim očima. Trgovine su rijetke ali ogromne, isto tako i škole. Skrivao sam se jer bi me inače pojeli. Jedan Zorgonac me vidio i htio me pojesti, ali sam našao vremeplov i naravno, pobjegao natrag u 2011.

Joško Viman, 3.a Jednog jutra krenula sam u školu i ispred zgrade ugledala čudnu spravu. Bio je to vremeplov. Ušla sam. Kazaljku sam okrenula na 25. stoljeće i poletjela. Kad sam došla vidjela sam da tamo radi sve na struju: baš svi auti, stolice, roboti, stroj za hranu, zgrade, bazeni, kuće, neboderi, stroj za masažu, stroj za piće i druge stvari.

Ljudi tu ne moraju ništa platiti, ne moraju se dići, pomaknuti prst, odšetati do bazena, kositi travu, ne moraju ništa raditi. Strojevi rade sve za ljude. Ljudi su crni, bijeli i pokoji svemirac ili svemirka. Naravno da su ljudi debeli jer ništa ne rade.

Hranu ne moraju kupovati nego samo pljesu, udare u pod i stiže robot koji im donese što god hoćeš. Lubenice su plave, jabuke su žute, banane roze, naranče srebrne itd. U trgovinama ništa ne plaćaš, u slastičarni radi robot i tako je svuda. I škola je cijela robot, čak su i učitelji, učiteljice, ravnatelj, pedagog, spremačice, kuharice, domar, tajnice i svi drugi roboti.

Stvari koje su za školu su kompjuter, mobitel, kalkulator, laptop i pokoja knjiga i teka. Ali u ovoj školi učenici su djeca, svemirci i roboti.

Kad sam se vratila kući svima sam pričala o putovanju u budućnost.

Adrijana Škrgatić, 3. a

Otišao sam u Tehnički muzej. Tamo je bio teleporter. Ušao sam u njega.

Teleportirao me u 2111. godinu. Grad se zvao Orimus. Bio je pun izvanzemaljaca s jednim okom, a bilo je i onih s dva para očiju. Vozili su TAXI. Grad je bio moderan. Hrana je izgledala prilično čudno, ali je okus bio dobar. Najmanja trgovina bila je pet puta veća od naše najveće. Neke su škole bile veće, a neke manje, ovisno u kakvoj su se nalazili okolini. Iznenada sam ugledao čovjeka koji je trčao prema meni. Uplašio sam se jer nisam znao njegove namjere.

Neobično mi je bilo vidjeti čovjeka među tolikim prijateljski raspoloženim vanzemaljcima. Otrčao sam do vremeplova. Sretno sam se vratio u sadašnjost. Bilo je to lijepo, ali i pomalo opasno iskustvo.

Tvrtko Bulaja, 3.a

Josip Martinić, 3.a

JEŽ I LISICA Bila je jesen. Jež je tražio hranu za zimu, a lisica je bila u lovu i zatekla ježa. On nju nije ni primjetio, ali ona je njega itekako zamijetila. Krenula lisica na ježa, misleći da joj ne može ništa jer je mali. Skoči lisica na ježa, on se sklupča, a lisica se ubode. Ježeve lisica nikad više nije lovila.

Pouka: Ne procjenjuj nikoga po izgledu nego po djelima.

Joško Viman, 3.a 25

PAS I SVINJA Jednog dana seljak odluči ubiti svinju, svinja se jako bojala. U jednom trenutku dođe pas i ugrize seljaka. Svinja mu se zahvali i kaže da će mu se jednog dana odužiti. Pas u to ne povjeruje.

Jednog dana pas otiđe čuvati ovce, ali ga susretne vuk. Tada dođe svinja i počne roktati, vuk se uplaši i pobjegne.

Pouka: Dobro se dobrim vraća.

Sara Borščak 3.a

Ella Raškaj Matković, 3.a

ČESTITAMO

MOJ PRIJATELJ MILE

NERED

Čestitamo maškarama Što se služe ludorijama! Čestitamo Adrijani Što pse svoje Dobro hrani!

Moj prijatelj Mile Ima viška dvije ,tri kile.

Uvijek misli na hranu I pojede sve u stanu.

Kad učke nema nered se sprema, đaci počnu risati i pisati. ormari se otvaraju a vrata zatvaraju.

Kad uđe učka mir i tišina, svi sjede na svojim mjestima.

U razredu muk a mi smo kao najtiši puk.

Kraj dodati valja dodatna zadaća svi koji su bili nemirni!

Kad se zaljubi u curicu, Umjesto ruže pokloni joj puricu.

Kad treba ići na ples.

Sav se trese. Koji stres!!

Čestitamo Tvrtku, zna se, Udicom maše, a ribe se plaše!

Paula i Tea princeze su bile Čestitamo, iako su sve Samo snile!

Rokerica Tia Za čestitku ne mari, Njezin san je samo Svirat na gitari!!

Marinka Šeparović, 3.a

Ni u jedne hlače ne stane, Salo mu viri na sve strane.

No, nikad ga u školi ne tlače, Jer uvijek donosi najbolje kolače.

Adrijana Škrgatić, 3.a

Sara Borščak 3.a

VESELIM SE PROLJEĆU Jako se veselim proljeću. Zapravo, prije sam se veselila ljetu jer bi onda išli na more, ali sada se veselim proljeću. Evo zašto. Jednog sam proljeća u bakinom vrtu uživala u igri. Tamo sam vidjela vile. Bojale su leptirima krila, kosile su travu i zalijevale vrt. Baka mi je prišla i rekla da one donose godišnja doba. Bila sam sretna. Sada, svake godine iščekujem proljeće ne bili opet ugledala prekrasne vile.

Arna Grabar, 3.c

PLAVA PRIČA

Irma Škaljo, 3.a

Pričam o jednom plavom svijetu. U tom se svijetu nalazi plavi grad Plavon. U plavom gradu je sve bilo plavo: ulice, trgovi, zgrade, automobili... Ljudi su imali plavu odjeću, a koža im je bila posebne svijetloplave boje. Gradonačelnik grada se zvao Plavo Plavić. Zastava grada je bila plava, a na njoj je bio grb. Grb je bio kao dva uska tamnoplava stupa. Svi su vozili automobile marke plavento, udisli najljepši gradski cvijet plavičicu koja je mogla narasti i do metar. Ako budete tražili Plavon prepoznat ćete ga po plavetnilu pa uživajte u njemu.

26 Igor Bilić, 3.c

ŠTO JE ZA MENE PRIJATELJSTVO?

Pravo prijateljstvo je za mene iskrenost, povjerenje, pomoć u nevolji, opraštanje i odanpost. Pravi prijatelji se neće udaljiti zbog različitih razmišljanja. Pravi prijatelj nikad ne bi trebao lagati. Sretan sam kad prijatelji ne odaju moje tajne. Ponekad se osjećam tužan kad me neki prijatelj iznevjeri svojim postupkom, ali usprkos tome neću reći da mu nisam više prijatelj. Moji me se prijatelji sjete i kad sam bolestan. Volim kad se mogu osloniti na prijatelje. Onaj tko mi je pravi prijatelj uvijek može računati na mene.

Karlo Paver, 3.c

Prijateljstvo je riječ koja ima veliko značenje. Bez njega se ne može. Treba ga čuvati kao kap vode na dlanu. Treba ga njegovati poput cvijeta.

Prijateljstvo je nešto vrlo vrijedno i lomljivo kao staklo. Biti prijatelj želja je svakog djeteta.

Moja prijateljstva počela su kada sam prvi put došla u vrtić. Tada mi je najvažnije bilo da se s prijateljima lijepo igram. Sa svim tadašnjim prijateljima sam i danas prijateljica. Dolaskom u školu upoznala sam nove prijatelje. Prijateljstvo sada nije samo igra nego nešto više. Smatram da je pravi prijatelj koji mepoštuje, koji voli sa mnom razgovarati o svemu, tako me razumije, koji me nazove kada sam bolesna i pita kako se osjećam i onaj koji ne govori ružne stvari o meni. Pravi prijatelj je uvijek uz mene. Uvijek će se sjetiti čestitati mi rođendan, ponekad će biti popustljiv kada se igramo i čuvat će moje tajne.

Upravo takvo prijateljstvo stekla sam u školi.

Roditelji mi često govore da onaj koji mene ima za prijatelja mora znati to cijeniti i da sam vrlo posebna.

Lucija Štohera, 3.c

Za mene je ono bezuvjetno i jednostavno. Na primjer, ako te prijatelj nazove kad si bolestan, nećeš ti njega nazvati samo zato što je on tebe. Nazvat ćeš ga zato što si mu prijatelj. Prijatelji si trebaju pomagati. Neki ljudi ne cijene svoje prijatelje i ne žele dijeliti stvari s njima.

Za mene to nije pravo prijateljstvo. Za mene je pravo prijateljstvo dragocjeno.

Patrik Pavleković, 3.c Lucija Štohera

Igor Bilić

Moje knjige Na mojoj polici stoji knjiga Kuća igrajuća. U njoj ima puno priča i pjesmica. Svaki dan nešto iz nje pročitam. Jednog su se druge knjige počele buniti da ih ne čitam. Odlučili su otići nekome tko bi ih čitao.

Prvo su otišle k mojem tati, ali on ih nije ni primjetio. Kad ih je mama vidjela uzela ih je i pospremila. Knjige su mislile da je potraga gotova, ali tada su vidjele baku i skočile u njene nježne ruke. Ona ih je pročitala i skoro bacila u peć. Skočile su iz njezinih ruku i odskakutale na policu. Mislile su da će tamo samo stajati, ali su se prevarile.

Uzela sam jednu po jednu pa čitala. Dan, danas se sjećaju onog putovanja i više ne žele bježati iz moje police. Zato je sve tako tiho.

Ema Šulentić, 3.c 27

NAŠI ČETVRTAŠI ZIMA U MOM GRADU

LIJEPI SVIJET

Zima je nešto što je jako vješto.

Hladna je jako ali nema veze što je tako.

Sretni ljudi oko nas ovaj svijet čine lijepim. I zato ja želim postati još bolja prijateljica. I zato ja posjećujem bližnje, jer znam da svaki put, kada bih rekla baki da ću doći, a ne dođem baka ostane kao pupoljak ruže. A kada dođem ta se ruža rascvjeta. I zato ja svakog dana želim podijeliti radost i sreću s meni dragom osobom. I zato svaki put kada mi to baš i ne uspijeva mučim se i trudim. Ali kada vidim iznenadni osmijeh na tužnome licu to me veseli više od ičega.

Nea Novosel, 4.b

Snijeg nam donosi, a tople dane odnosi.

U to vrijeme njene vlade ona razveseljava mlade.

Ona zna što se zbiva ali stalno starija biva.

Vesela je znaj što će poprimiti sjaj.

Kada sljedeće godine krene da nove haljine odjene.

Sa željom da se opet vrati da nam snijega može dati.

Iva Macan, 4. b MOJA SIMPATIJA Moja simpatija zove se Iva. Upoznali smo se u prvom razredu i odmah sam se zaljubio u nju. Kod nje mi se sviđa što je dobra, pametna i vesela. Dečki iz razreda me znaju zezati da ću se oženiti s njom, ali ja ih ne slušam zato što znam da je ljubav nepredvidljiva.

Davor Jakopic 4.b Ja nemam simpatiju. Zato ću ga izmisliti. Voljela bih da bude osjećajan, ali ne preosjećajan. Da je zgodan, ali ne prezgodan. Znam da sam izbirljiva, ali što ja tu mogu. Samo ne bih htjela da je dosadan i glup. To sigurno ne bi valjalo. Željela bih da je malo pametan, tek toliko.

Voljela bih samo da nije samo ružan, dosadan pametnjaković.

Mislim da će to biti teško pronaći, ali dragu osobu uvijek možeš naći.

Ivana Luna Tukerić, 4.B

KAD BIH IMALA SIMPATIJU Ja ne bih htjela imati simpatiju, ali kad bih je imala rado ću Vam je opisati koje dužnosti mora ispuniti da bi mi se svidio.

Prvo se ne smije derati i biti živčan. Mora biti smiren, opušten, drag, veseo… Ne volim bebaste dečke. Volim one koji se znaju šaliti, ali ne pretjerano. Nije bitna boja kose i očiju nego njegova narav i osobine. Možda bi ipak bilo bolje, da se zaljubim i da nađem dečka, koji će mi po svojoj dobroj volji nositi torbu, tako da mi leđa ne bi otpala.

Marija Vešnik, 4.b.

SMIJEH Smijeh je nešto što najbolje čovjeku paše. Kad se ljudi smiju to su najbolji trenuci u životu. Smijati se možemo samo u dobrom društvu, gledajući filmove, crtiće... Smijati se, jako je zabavno jer se tada čovjek osjeća dobro. Smijeh je nešto što ljudi najviše vole čuti. Ljudi se stalno moraju smijati jer je tada život ljepši.

Dino Suljević 4.B

Marija Vešnik, 4.b

28

NESTAŠNA JESEN ŠEĆE MOJIM MJESTOM Čudno je ovih dana u mom mjestu. Treba biti na oprezu jer netko baca kestene s grana. Netko se šulja kroz krošnje i šušti njima. Možda samo vjetar? Ali tko to mijenja boje lišću? Tko to istrese kišu, a onda sve obasja suncem? Tko zacrveni jabuke i požuti kruške? Netko nestašan, ali dobar. Već sam je srela.

Zove se jesen.

Lina Mišak, 4. C

Luka Pavić, 4.b

BILA SAM MUDRA Na ljetovanju se družim s prijateljima isto kao i u Zagrebu. Tamo se igramo na drugačiji, ali ne i manje zabavan način. Obično se nikad ne svađamo, ali zna se dogoditi i to. To su samo male prepirke koje prođu za nekoliko minuta… Jednog dana su se posvađale moje dvije najbolje prijateljice. Nisam se zabrinjavala dok nisu počele danima ogovarati jedna drugu. Pokušavala sam ignorirati to, ali svaka je tražila od mene da se prestanem družiti s onom drugom. To me stvarno živciralo. Odlučila sam ih pomiriti. Pozvala sam ih obje k sebi doma, u isto vrijeme. Došle se, naravno, i u čudu gledale jedna drugu. Pitala sam ih sjećaju li se zašto su se posvađale i obje su šutjele kao zalivene. Kako se nisu sjećale razloga prepirke, shvatile su da nema razloga ne razgovarati i ne družiti se. Sve tri smo se sretne zagrlile i otišle potražiti neku društvenu igru. Drago mi je da sam napravila to jer ne znam koliko bi to još trajalo.

Lina Mišak, 4. C

PON/7.2

Iva Macan, 4.b

DNEVNIK S OSMIJESIMA

U ponedjeljak sam usavršio sviranje jedne pjesme. Moji su mi roditelji uzvratili osmijehom. Mislim da su se nasmijali zbog radosti. Tad sam primio osmjeh!

UTO/8.2 U utorak nisam ni primio niti darovao osmijeh. To je za mene bio dan bez osmijeha.

SRI/9.2 U srijedu, poslije treninga, moji su roditelji trebali doći po mene. Pošto je bilo hladno, mama mi je rekla da stavim kapu. Kad su došli svi su se smijali. Ali zašto?! Čim sam došao do njih, mama mi je rekla da ličim na vrtnog patuljka. Kasnije sam svatio: kapa mi je čudno stajala.

Ali su se smijali malo previše za jednu kapu. Jesu li se smijali i nečem drugom? Ja pojma nemam.

ČET/10.2 Tog dana sam išao u glazbenu školu. Poslije mi je tata ispričao jednu pustolovinu iz svoje mladosti. Neću u detalje, ali stvarno, kako je on naglašava, pa to treba vidjeti. Tada sam ja poklonio osmjeh.

PET/11.2 Moja je sestra htjela odsvirati pjesmu iz jednog crtanog filma. Pokazao sam joj i naučila je.

Htjela je pokazati mami ali prije toga je još jednom ponovila. Pjesmu koja traje jedva dvadeset sekundi, ona je svirala nekoliko minuta. Smijao sam se, kako kažu, kao lud.

Marko Tutić 4.c

29

IZLET U KRAPINU Jučer smo išli na izlet u Krapinu, na nalazište krapinskog pračovjeka. Danima sam očekivao izlet s nestrpljenjem. Bio sam u pravu. Bilo je super. Kad smo došli u Krapinu prvo smo išli u Muzej. Pogledali smo kratki filmić koji je prikazao svakodnevni život praljudi. Bilo je zanimljivo gledati kako su živjeli prvi ljudi na Zemlji. Nakon filma išli smo pogledati lubanje praljudi i mnoga druga arheološka otkrića. Zatim nas je teta vodič uputila u vremeplov u kojemu smo putovali i do 3,5 milijarde godina u prošlost. Najuzbudljivije mi je bilo kad sam dotaknuo originalni dio meteora koji je pao na Zemlju, a bilo je lijepo vidjeti kristal (za kojeg ne znam od kuda je ni čemu služi).

Nakon što smo sve pogledali, otišli smo do suvenirnice u kojoj je bilo mnogo zgodnih stvarčica.

Volio bih pohvaliti sve koje su radili na Muzeju i učinili ga najboljim, i naravno najzanimljivijim od onih koje sam posjetio. Poslije obilaska Muzeja prošetali smo Krapinom. Prošli smo pored kuće Ljudevita Gaja, a zatim krenuli doma. Na izletu mi je bilo lijepo i poučno, samo bih volio da je bilo malo toplije.

Juraj Pavković, 4 b

VOJNIKU….

Pod zastavom tvojom hrabro je jurišao, Domovino draga, tebe je čuvao.

Na tvojoj svetoj zemlji Svoj mladi život je ostavio.

Volio te k'o rođenu mati Koja sada zbog njega pati Jer posljednji poljubac Tebi je, domovino, dao.

NINA MEIĆ, 4.c

Vojniče, kojeg nikad nisam srela Ne zato što nisam znala, niti htjela.

Tko zna bih li pisala ovo Da tih dana ti nisi ratov'o.

Protiv svoje želje ili volje Al' s namjerom da nam svima bude bolje.

Na svijet sam stigla kad te više nije bilo, Al' svejedno znadem što se s tobom zbilo.

Ja sam slobodno i mirno dijete, Zbog tebe mi ratom više ne prijete.

LINA MIŠAK, 4.c

NEOBIČNA ZUBIĆ-VILA

Lovro Imper, 4.b

Sva djeca vjeruju u Zubić-vile. One im nose pokoji novčić. Lei su ispala dva zuba. I došla joj je vilica. Lea je jedne večeri stavila zub pod jastuk. Mama ju je pitala: „Koji si zub stavila?“ „Pokvareni“ – reče Lea. „Dobro, ali ujutro dobro pogledaj kovanicu“ – reče mama.

Lea je ujutro dobro pogledala kovanicu od 5 kn. Bila je iznenađena.

Kovanica je bila oštećena. Lea je vrisnula: „Pa njime ne mogu ništa kupiti!“ „Da, zub je bio pokvaren, vilici se nije svidio pa ti je ostavila oštećeni novčić. Noćas ostavi onaj ljepši zubić.“ „U redu, mama“ – reče Lea i ode pokunjeno.

Sljedećeg jutra ugledala je kovanicu od 5 kn kako blista pod jastukom.

Lara Marković 4.c

30

VIŠI RAZREDI MOJA MAMA UVIJEK IMA SVOJU SPIKU Sjedim za računalom i slušam glazbu kad me odjednom zapuhne snažan, ali slatki miris parfema. Znam tko se vratio s posla! Moja najdraža majčica, naravno! Evo je već u sobi, obasipa me pitanjima kao i obično. Nisu to neka teška pitanja kakva nam postavljaju u školi ili na kvizovima opće kulture, ali su zato dosadna. Gasim glazbu i pokušavam čuti što mi želi reći. Dok sređujem misli i dojmove, ona je sve upornija u svojoj nakani da sve sazna. Sigurna je da će joj to uspjeti (uvijek uspije). Nakon dobrih petnaestak minuta mama i ja smo ustanovile da smo sestra i ja: jele, napisale zadaću, obavile slobodne aktivnosti, izvele ljubimca u šetnju i bile u školi. Želim se vratiti za računlo svojoj glazbi i igrici, ali mama je brža! Evo je, već je sjela saznati što je novo na njezinom facebook profilu, a meni je jučer tako sočno pripovijedala o štetnostima i zarazi interneta. Kao da ona sve zna! Mislim da me prije nekoliko tjedana pitala kako se uključuje računalo. Odjednom ustaje (također jednakom brzinom munje kao što je maloprije sjela za stolac) i odlazi do svoje sobe. Čujem škripanje vrata ormara i šuškanje odjeće.

Una Ladan, 5.c Brojim u sebi do deset, a zatim čujem poznato: Lea! Brzo dođi! Kad se dovučem do njezine sobe imam što za vidjeti.

Moja mama hoda gore-dolje kao po modnoj pisti u nekoj koma jakni i želi čuti moj komentar na to. Iako nisam sigurna jeli to krzno ili perje i ne shvaćam stane li joj išta u te džepove kažem da mi se jako sviđa i da joj dobro stoji. Rekla mi je da će mi posuditi tu jaknu... Zatim mi pokazuje nekakav ruž koji pristaje uz nju.

Mislim da nikada prije nisam vidjela tu boju i ne bih je znala imenovati, ali pokazujem joj palce prema gore.

Eto takva vam je moja mama. Glumi da je opasna i stroga, a zapravo je u duši još uvijek djevojčica. Nadam se da će takva i ostati.

Lea Mišak, 8.c

PRIJATELJSTVO Slažem se sa svojim prijateljima lijepo i iskreno.

Ne volim se svađati, volim pomagati prijatelju i volim se igrati. Volim kad se skupi veliko društvo da možemo igrati nogomet.

Ponekad se porječkamo pa i posvađamo,ali se nitko nikad ne ljuti dugo pa se međusobno igramo. Prijatelji mogu biti različiti,ali se ipak dobro slagati.

Pravi prijatelj će ti uvijek pomoći i biti na tvojoj strani.

Leon Pauković 5.a

Sven Kragol, 6.a 31

SAMO ZA TEBE

Samo za tebe , stalak sam Pružaš mi sreću i napravio; veselje , a ljubav sam ti svu pružio, Ali i ljubav je s nama, i sve uložene sate isplatilo se S tobom je došla muke; trzalica; samo za tebe su ove moje Ti si samo moja gitarica. vješte ruke.

Osijavaš moju sobu sa svojim predivnim zvukom, A možda je tu i znanja; Ali ja znam da ti i ja to radimo sa strukom,

Sada kad imamo puno ovoga dara, Otići ćemo na trg; I zaraditi još malo para.

Matija Martinec, 7.b

Borna Vuković, 5.b

Marko Rukavina, 5.b

VESELJE Puno me ljudi u životu veseli. Roditelji, rođaci, brat, prijatelji... No jedna osoba posebno. To je moja najbolja prijateljica Jelena. Svaki put me uspije dodatno razveseliti svojom domišljatošću, zabavnošću, ljubavlju koju mi pruža.

Nikada nežu zaboraviti svoj prošli rođendan. Bilo je to u svibnju prošle godine. Dugo sam iščekivala taj dan i napokon je došao. Prvo što sam vidjela kada sam se probudila bilo je nasmješeno lice mojih roditelja. Čestitali su mi rođendan i poželjeli sve najbolje. Lijepo sam se obukla i krenula u školu. Usred sata kemije, stigla mi je poruka na mobitel. Nisam mogla izdržati i odmah sam ju otvorila. Bila je to moja sestrična, još jedna poruka puna veselja i dobrih želja. Dan je prolazio... Jelena mi nije čestitala... Bila sam tužna i razočarana. Došla sam doma i upalila laptop. I dalje ništa. Nisam mogla vjerovati... Zar je zaboravila? Ne, ipak nije. Odjednom: zvuk poruke s mobitela, brzinom Batmana, Supermana, Spidermana i svih ostalih heroja zajedno dohvatila sam mobitel. Prvi potez – ulazni spremnik, jedna nova poruka. A tko bi drugi nego... Jelena!

Slika torte, a ispod piše – ovo te čeka čim se vidimo. Čestitala mi je rođendan, poželjela sve najbolje i poručila da mi je poslala e-mail. Žurno sam otišla na laptop pogledati što je u e-mailu. Uz puno želja i željica, koje ona želi da mi se ispune, u privitku je stajao video naziva Naš mali vremeplov. Uključila sam ga. Počela je svirati poznata pjesma Halo. Kasnije mi je i objasnila i zašto. Stavila je naše slike iz vrtića, podsjetila me na sve stare uspomene i doživljaje.

Na kraju je napisala da sam ja njen anđeo čuvar i da ne zna što bi bez mene. Ni ja ne znam što bih bez nje. Ona mi pruža veliko veselje u životu.

Mia Markusi, 8.a 32

DA ME BAREM MOŽEŠ VIDJETI Roman Da me barem možeš vidjeti napisala je poznata irska autorica Cecelia Ahern. Objavila ga je 2005. godine. Osim njega, Cecelia je napisala brojne poznate romane poput P.S.Volim te, Na kraju duge te brojne druge. Svaki njen roman je moderna bajka. Čitajući roman ulazila sam u čaroban svijet iz kojeg jednostavno nisam željela izaći. Bilo je to putovanje, koje je svakim korakom bilo zanimljivije i ljepše. Uživala sam u dijalozima i zamišljala mjesta na kojima se radnja događala. Spisateljica živopisno prikazuje pejzaže. A, tek likovi!! Suosjećala sam se s dječakom Lukom, kojeg odrasli ne razumiju. Bila sam sretna kada je u njegov život ušao nevidljivi prijatelj Ivan. Iščekivala sam trenutak kada će njegova teta Elizabeth vidjeti Ivana. Zabavna priča o prijateljstvu dječaka i nevidljivog prijatelja postaje ljubavna priča između Elizabeth i Ivana. Elizabeth je cijeli svoj život nesretna. Dok je bila dijete, majka ju je napustila. Odrasta s ocem i mlađom sestrom. Sestri je bila kao majka. Nosila je teret i odgovornost za cijelu obitelj. Boji se da bi ju netko opet mogao napustiti kao njena majka, stoga se ni za koga ne želi vezati. Sve dok u njezin život ne uđe Ivan i od nevidljivog prijatelja, postane vidljiv. Problem nastaje zbog činjenice da Ivana ne vidi nitko drugi osim njih dvoje. Roman je pun smiješnih situacija koje proizlaze iz činjenice da je Ivan nevidljiv. Naprimjer, kada je Elizabeth otišla u restoran s Ivanom (kojeg nitko drugi ne vidi) i ona naručuje i razgovara s njim. Svi su misili da je luda, jer je razgovarala sama sa sobom. Njoj pak nije jasno zašto je svi u čudu gledaju. Knjiga je puna predivnih citata. Jedan od njih je: „Kad ispustite čašu ili

tanjur na tlo, začuje se glasan zvuk. Kad se razbije prozor, pukne noga stola ili kad slika padne sa zida, začuje se buka. Ali kad pukne srce, nastane tišina. Pomislili biste da će nešto tako važno napraviti najveću buku na cijelom svijetu ili da će se začuti neka vrsta ceremonijalnog zvuka poput udarca činele ili zvuka zvona. Ali ne, čuje se samo muk i gotovo poželite začuti neku buku koja bi skrenula pozornost s boli. Ako i ima buke, ona je unutra. Vrišti i nitko je ne može čuti. Tako glasno vrišti da vam uši odzvanjaju i glava puca. Otima se poput velikog morskog psa uhvaćenog u moru; zavija poput medvjedice kojoj su uzeli mladunče. Tako to izgleda i tako to zvuči, kao velika uhvaćena izbezumljena zvijer koja je zatvorenik vlastitih osjećaja. Ali takva je ljubav…nitko nije nedodirljiv. Divlja je i boli kao otvorena rana izložena morskoj vodi, ali kad se zapravo slomi, sve utihne. Vrištite samo iznutra i nitko vas ne može čuti.“ Priča se nastavlja tako što se Ivan i Elizabeth zaljubljuju jedno u drugu, no ta veza nema budućnost jer je on nevidljiv. Na kraju priče Elizabeth više ne vidi Ivana, ali ipak nije tako nesretna. Ivan joj je promijenio pogled na svijet. Shvatila je da može voljeti nekoga, a da to ne znači da će ju taj netko nužno povrijediti ili ostaviti.

Roman je potvrdio moj stav da je svaka knjiga vrijedna čitanja i da u svakoj postoji nešto što te privlači i ostavi traga u tebi. To je prva knjiga koju sam više puta pročitala i koja zauzima posebno mjesto.

Lucija Čorak, 7.c

VESELJE

Veselje je dar. Dar koji posjeduje svaka osoba.

Svatko tko koristi i poštuje taj dar, potpuno je u pravu.

Ja koristim veselje. Uglavnom sam vesela. Stvarno. Neki

me često zovu, na neki način, hiperaktivnom. No, ne mi. I ja smatram da nisam mirna i povučena smeta Nimalo. Kao neko malo dijete. Djeca su stalno osoba.

Mene veseli mnogo toga. I sitnice i velike stvari. vesela.

Veseli me kad mi mama dođe doma s posla, kad me netko zagrli, pokaže mi da me voli, kad dobijem pet, kad napišem test bolje od ostalih. Najviše me vesele moji

dida i baka. Oni su najbolji ljudi na svijetu. S njima sam Dominik Karačić, 5.b prošla pola Europe, vodili su me u Ameriku, i uvijek mi Da su svi uvijek veseli, nikad ne bi bilo ratova, svađa i udovoljavaju. A tek kako fino kuhaju! Oboje. Sve me to veseli. A, vesele me i mnoge druge bezazlene i sličnih neslaganja. Da bi svi na svijetu uvijek bili veseli, nebitne stvari. Ne želim biti umišljena, ali zaista mislim da sam vrlo pozitivna osoba. Ponekad se naljutim na svijet bi bio ljepše mjesto. Eto, veselje puno znači svima.33 nekoga. Naravno. Ali, ja se ne mogu dugo ljutiti. Odljutim se vrlo brzo. Takva sam ja. Veselje je zaista lijepa osobina ljudi. Želim vam puno veselja u životu!

Marta Posavec, 8.a

Nina Kosanović, 5.b

NOĆAS SAM CIJELU NOĆ BRBLJALA S MJESECOM POVRH ŠUME Bila je to jedna od onih čarobnih zimskih noći kada Mjesec po Zemlji veze svoju najfiniju čipku, a zvijezde se ogledavaju u kristalima netaknutog snijega. Nalazila sam se sa izviđačima u Gorskom kotaru na zimovanju dvorcu Stara Sušica. S nama su bili starješina ''Bačva'' koji, mislim da ima takav nadimak jer u njemu ima tisuću litara dobrote i učiteljica Emina koja nam je svima oslonac, podrška i zapravo mama. Noć je svojom težinom već davno pokrila gorske vrhove kad su moji anđeli (doduše nekom od njih katkad izviri i poneki roščić) pozaspali. Naime, ja sam bila zadužena da se brinem o osmero djece uzrasta drugog razreda osnovne škole. Umor mi je sjeo na kapke i polako sam tonula u san. Odjednom, začujem lagano kuckanje po zaleđenom prozoru. Jedan srebrni trag svjetlosti milovao mi je obraze. Mjesec je bio zapeo za gorski vrh, ugodno se ugnijezdio i započeo je naš razgovor: ''Marta, spavaš li? '' –provirio je. ''Ne znam. Spavam li, sanjam li ili je ovo stvarnost ? ! '' –odgovorila sam s nevjericom.

Mjesec me malo potišteno pogledao, rekao da ne može spavati i zamolio me da mu pravim društvo. Bila sam iznenađena i počašćena ovom ponudom. Naš razgovor se nastavio: ''Pogledaj ih, Mjeseče, kako lijepo spavaju ! '' –rekla sam. '' Najljepše spavaju djeca kojoj roditelji daju poljubac za laku noć. Oni se ovdje osjećaju sigurno i voljeno i zato se i u snu smiješe. '' ''A, ako je neko dijete nema roditelja ? '' ''Oni su posebni. Njima uz mene laku noće požele i anđeli. Oni imaju posebno mjesto u mom srcu. '' ''Zar ti imaš srce ? '' ''Imam, i to veliko srce u koje puno toga stane. Mogu čak i plakati, ali to se ne vidi. Zapravo, to može vidjet samo onaj koji Svijetom hoda čista srca. '' ''Što ti to znači čista srca ? Pa srce se ne može uprljati. '' ''Onaj tko ima čisto srce raduje se zajedno s prijateljima kada je sretan i tuguje zajedno s njima kada je tužan.

Srce mu nije iprljano zavišću, pohlepom i mržnjom. ''Ovo mi počinje ličit na sat vjeronauka. '' Mjesec se nasmiješio, podigao svoje okrugle obraze, malo skupio oči i nastavio: … ''Marta, što za tebe znači sreća ?''

34

''Za mene je sreća kad smo moji roditelji i ja zajedno, kad su djed i baka zdravi i kada imam prijatelje koji me vole. Jako sam sretna i kad dobijem ono što želim. A ti, Mjeseče, kada si ti sretan ? '' Ja sam sretan kada ljudi čine dobra dijela, kada šuma mirno spava, potok žubori, kada maca dobije svoju porciju mlijeka za laku noć, a pas svoju kost. Sretan sam kada u ovakvoj zimskoj noći lane grije njegova mama, a zeko nađe potočić. Sreću čine male stvari i ti to trebaš prepoznati i naći u sebi. '' ''Pa onda Mjeseče, ja mislim da sam sretna ! '' ''Siguran sam u to '' Pričali smo još dugo u noć o svemu i svačemu. Ponekad bi se Mjesec promeškoljio jer bi ga bocnula grančica jele koja bi provirila ispod snijega želeći čuti naš razgovor. Zaboravili smo na vrijeme koj je neumorno prolazilo, a da to nismo ni primijetili. Sa istoka je počela ruditi zora i obratila sam se Mjesecu: ''Ovaj razgovor mi je jako zanimljiv, ali sad sam već jako pospana, a i skoro će jutro. Danas imam jako puno posla: moram Emi isplesti pletenice, Jani pletenice, Fran ne može sam obuti čizmice i zakopčati skafander, a mislim da ćemo cijeli dan biti na sanjkanju.

Laku noć, Mjeseče ! '' Laku noć, Marta, neka ti snovi postanu i ostanu stvarnost ! '' Marta Brkljačić, 6.b

Filip Marinović, 6.a

SUNCE ME MAMI Probudila sam se. Kiša je padala i lupala u prozore. Nisam se naspavala, a sad moram u školu.

U velikoj zelenoj pidžami dovukla sam se do kupaonice. Kada sam se pogledala u ogledalo vidjela sam raščupanu, nenaspavanu sebe. Zakasnila sam u školu. Pisali smo nenajavljeni test iz povijesti. Sve je bilo kao i vrijeme. Sivi oblaci navukli su se iznad grada. Takvo je meni sve i bilo. Sivo. Kad sam došla iz škole onu tešku torbu sam samo bacila pokraj stola. Izvalila sam se na krevet. Čuo sam vjetar. Kiša je i dalje padala i lupala o prozor. Odlučila sam odmah napisati zadaću da kasnije mogu spavati. Nije mi se dalo pisati. Odjednom su nestali sivi oblaci. Sunce je provirilo! Obasjalo mi je cijelo sobu. Više nije padala dosadna kiša. Brzo sam napisala zadaću. Sunce mi je donijelo osmijeh na lice. Izašla sam iz sobe, dograbila sam šešir i zalupila vratima. Igrala sam se vani sa Sarom. Pao je mrak. Tako sam bila sretna što je dan završio Suncem. Sutra je obasjalo moju sobu zlatno Sunce.

Ida Franić, 5.c

35

DJEVOJČICA L. Kao i svakog jutra, probudio sam se uz prodoran zvuk budilice popraćen tatinim pomalo nervoznim i strogim glasom koji je poput gonga odzvanjao u mojim ušima. Krajnjim naporom držim oči otvorene i pokušavam se spremiti za školu. Naravno zimski su praznici gotovi i valja zagrijati stolicu. Moja se stolica poprilično ohladila preko praznika. Dok se tromo vučem po stanu i trudim se sabrati misli, moja se sestra razletjela kao vihor i eto je već je spremna za školu i nestrpljivo me požuruje. Uspjevam i ja nekako odraditi jutarnju higijenu i doručak, nabacujemo jakne i na putu smo za školu. Polako se približavamo školi i ja osjećam laganu nervozu u trbuhu, a da ni sam ne znam zašto. Seka je naprotiv vesela i nasmijana i najradije bi poletjela do svojih iz razreda. Ma tko bi joj zamjerio, sada je sve igra, iako ja dobro znam što je sve čeka na putu kroz školovanje. Sestra se priključila moru razigranih prvašića koji su hitali prema ulazu. Prolazeći kroz gomilu ugledao sam frendove iz razreda. Lagano se prepričavaju događaji sa zimovanja, skijanje, zabava, dobri filmovi, kupovine...

Cure višak energije troše na pretjerane emocije, grle se i ljube i usput pomno prate novotarije iz zadnje kupnje na sniženju. Uz priču, malo naguravanja, smijeh i preglasnu glazbu sa zvučnika iz naše škole, stigli smo do razreda. Prvi sat raska.

Ulazi sa smješkom i vidno uzbuđena. U razredu žamor lagano utihne. Pozdrav, par uvodnih riječi i prozivka. Tko nedostaje? Nedostaje jedino djevojčica L. Slegnemo nezainteresirano ramenima i nastavljamo priču. Zamislio sam se. Šest i pol godina u razredu samo učili i živjeli s djevojčicom L. Sada je nema.

Djevojčica L. ima trinaest godina, visoka je skoro kao i ja, ima dugu, crnu i često, iz inata vjerojatno, nepočešljanu kosu koja joj prekriva lice. Ima vjerojatno crne oči, ali nisam siguran. Svjestan sam da sam je rijetko pogledao u oči. Kako bih i mogao kad je pod odmorom često stajala naslonjena na zid pogurenih ramena i pogleda uprtog u pod. Rijetko je netko s njom razgovarao. Često je bila predmet izrugivanja i ismijavanja osmašima, a i neki iz razreda nisu Lucija Čorak, 7.c zaostajali.

Kao nekakvo natjecanje, tko će više povrijediti djevojčicu L. Djevojčica L je moja vršnjakinja i trebao bih reći ista kao i svi trinaestgodišnjaci. Ali nije. U nižim razredima djevojčica L. se nije znala igrati s djecom, a mi se nismo željeli igrati s njom. Mi je nismo razumjeli, a ona nije razumjela nas. Nikada nije bila pozvana ni na jedan rođendan, ne sjećam se je li ikad proslavila svoj. Propustila je sve izlete i predstave na koje smo išli i usput se dobro zabavljali. Danas propušta odlaske u kina i neke fora tulume i druženja. Profesori su nam govorili da je nekako pokušamo prihvatiti, a mi nismo znali kako. Valjda je trebalo uložiti previše napora. Možda nismo htjeli zato što je drugačija, zato što je ne razumijemo. Ne znam. Djevojčica L. je odrastala kao i mi, ali ne s nama i ne zajedno. Uvijek je nekako samo prolazila pokraj nas, a mi, ako je 36

nismo izazivali, nismo je ni primjećivali. Djevojčica L. nikad nije bila bezbrižna i vesela, ne sjećam se da sam je vidio da se smije. Kad sad razmišljam, mogu samo nagađati što je sve proživljavala u školi.

Ono što sam opažao, onako usput, potreslo me. Razočaran sam s nekima koji su bili svjesni da joj je teško, ali su joj ipak dodatno otežavali tešku i tužnu situaciju.

U školi je više nema. Ne dolazi. Ne znam sjeti li je se itko. Ponekad je vidim u prolazu kako s mamom ili bakom užurbanim koracima prolazi pokraj škole, kao da je izbjegava. Nadam se da će joj se netko znati približiti, iako je drugačija. Ja sam svoju priliku propustio. Kao da je proletjela pored mene.

Kad bi barem netko shvatio njen problem koji su mnogi uzimali zdravo za gotovo... Zvonilo je.

Lovro Strmo, 7.c

LASTAVICE Počnimo kratkim nabrajanjem vjesnika proljeća: visibaba, jaglac, šafran, lastavice, kukurijek...

Lastavice? Lastavice? Da pogotovo lastavice. Čak su i te male, krhke ptičice vjesnici proljeća, iako nisu cvijeće.

Lastavice su ptice iz porodice vrapčarki. Odozgo su tamnoplave, a odozdo bijele ili sa smeđim prugama. Lete brzinom od 30 do 40 km/h. Tijelo im je vitko, a krila uska. Naselile su sve kontinente osim Antarktike... No, dosta napornog "stručnog mišljenja". Mislim da će vas više zanimati mišljenje maštovitog pjesnika u nestvarnom svijetu: Ah, te male ljepotice. Njihov pjev je poput Mozartovih ili Beethovenovih skladbi i simfonija. Zvuče tako nadmoćno, božanstveno, ...

A njihova gnijezda – poput malih remek-djela Picassa ili Michelangela. Njihovo tijelo tamnoplave boje, kao more u zimi. Njihov rep, izgleda kao da je dvostruk ili kao da ga je netko rascjepio popola. Po tim malim ljepoticama znamo kada započinje proljeće te kada je zimi kraj....

To bi bilo to. Još samo, meni "najdraže", moje mišljenje. ...One nam proljetne dane uljepšaju. Simboliziraju (po meni) mir, ljepotu i novi život. Mali ptići koji su u samom početku njihova života goli i "slijepi" – pretvore se u predivno stvorenje. Cijeli se romani u nastavcima mogu napisati o lastavicama, no mislim da je najvažnije upravo ovo što sam navela. I naravno, to da iako nas u zimi zbog hladnoće napuste, u proljeće se dobro iskupe i čine jednu cjelinu, dio veselog proljeća, punog šarenila.

Klara Marijan, 6.b

PRAVI PRIJATELJ

Tomislav Neumann, 7.b

Prijateljstvo se često spominje, ali pravo prijateljstvo i pravi prijatelj se teško nalazi. Otkad se rodimo, okruženi smo prijateljima, ali većinom ti prijatelji su nam samo poznanici jer čovjek ne može imati 30 pravih prijatelja nego samo par njih i kada ih nađemo moramo bit stvarno sretni. Pravi prijatelj te prihvaća,vjeruje ti i isto to očekuje od tebe.

Ja imam prijateljicu za koju mislim da mi je stvarno prava prijateljica jer se super slažemo makar je ona dvije godine starija od mene. Svaki dan se čujem s njom i po nekoliko puta tjedno se vidimo. S njom se mogu opustiti i sve joj reći jer smo puno toga skupa prošle. Kada smo skupa plačemo od smijeha i ozbiljno razgovaramo. Stalno radimo nekakve gluposti, ali uživamo u tome. Imam još par stvarno dobrih prijateljica kojima mogu vjerovati. S njima isto tako često idem van, smijem se i uživam. Prijatelje stvarno vrijedi imati jer ako su oni pravi, uvijek će ti pomoći. Ima i nekih osoba koji nam se predstave kao prijatelji, ali kada im nešto zasmeta odmah te napuste. Takvih ljudi bolje se kloniti, ali u potrazi za onim pravim često imaš i par lažnih prijatelja. Kada nađeš prave i iskrene prijatelje ne puštaj ih jer oni su naše blago.

Maria Jukić 8.a

37

ENIGMATIKA

UČENIČKI BISERI Profesorica pita učenicu: Nabroji mi vrste pridjeva.

A učenica sigurna u svoje znanje kaže: Gradivni pridjevi!

Opisni pridjevi!

Posvojeni pridjevi!

U pismenom ispitu je bilo pitanje: Kako se drugačije zovu suglasnici i samoglasnici?

A učenik je napisao: Zatvorenici i otvorenici.

Profesorica pita učenika: Kojoj se vrsti riječi prilažu pridjevi?

A on nesigurno izjavi: Pridjevi se prilažu pridjevima.

Profesorica upita jednog učenika: Od koje latinske riječi dolazi padež nominativ?

A učenik odgovori: Dolazi od latinske riječi nomarine.

Na satu geografije...

Profesorica: Što se nalazi na rijeci Volgi ?

Učenica: ...(Sigurna u svoj točan odgovor) BRODOVI !!!

Programi za pisanje na računalu: FACEBOOK I CHAT.

OSMOSMJERKA T

S

O

D

A

L

M

U

N

L

Z

L

R

O

U

T

K

O

A

A

O

Đ

Z

R

NJ

V

G

L

E

V

I

I

I

A

R

O

N

T

K

N

G

K

E

K

M

D

A

A

A

A

B

Š

N

E

Đ

S

P

R

E

D

M

E

T

I

Nađi riječi i otkrij zagonetni pojam!

PREDMETI MLADOST UTRINA ZAGREB OLOVKA GK

ĐAK SLOVA KNJIGA MUZIKA ŠKOLA SAT

Zagonetni pojam __ __ __ __ __ __ __ __

REBUSI

’’ R

’’

10

ŽN ’’

’ VNA

’’’

L = N Z

38

ENIGMATIKA

P = K

PREMETALJKA:

A

KOLONAŠ SNOVA

Enigmatiku su za vas pripremili učenici 3.c razreda s učiteljicom Vlatkom

KRIŽALJKA

1

2

3

POJMOVI (VODORAVNO):

4

5

6

7

9

8

11

10

12

13

14

1. JEZIK NAŠ SVAGDAŠNJI 2. IDEM U TREĆI _____________ 3. PREDMET KOJI POTIČE PRAVILAN RAZVOJ DJETETA 4. UČI NAS PRAVILNOM GOVORENJU I PISANJU! 5. S NJOM PIŠEMO 6. NA NJEMU SE DRŽE RADOVI 7. ŠTO ČINI RASPORED SATI? 8. UČI NAS KATOLIČKOJ VJERI 9. UČENICI ILI? 10. NAJRASPROSTRANJENIJI SVJETSKI JEZIK 11. NASTAVA ZA NAPREDNIJE UČENIKE 12. UČIONICA ZA TJELESNI 13. ZELENA, BEZ KREDE I SPUŽVE NEPOTREBNA 14. KAD JE ZA POČETAK, NE VOLIMO GA, A KAD OZNAČI KRAJ, VOLIMO GA NAJVIŠE NA SVIJETU!

RJEŠENJE: __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __

List učenika OŠ Mladost, Zagreb, br.38, šk. g. 2010./2011.

ISSN 1332‐447 Uređuje: Novinarska grupa uz pomoć prof. Ruže Mlikote, prof.Ive Šišak i učiteljice Božice Holende Maček Voditelj likovne opreme: Zdenko Mrčela, prof.

Informatička obrada: Monika Lukavečki, prof.

Lektura: profesorice Hrvatskog jezika i Razredne nastave Korektura: Maša Rimac Jurinović, prof.

Grafičko oblikovanje: Monika Lukavečki, prof. i Iva Šišak, prof.

Dizajn naslovnice: Ana Rimac Tisak: Školska knjiga

39

Dorotea Zadro, 8.c

Kretanje broja učenika i razrednih odjeljenja OŠ Mladost, Zagreb od školske godine 1970./1971. do 2010./2011.

Broj razrednih Školska godina: Broj učenika: odjeljenja: 1970./1971.

447 14 1971./1972.

643 23 1972./1973.

1056 34 1973./1974.

1799 39 1974./1975.

2238 75 1975./1976.

1485 48 1976./1977.

1762 57 1977./1978.

1742 55 1978./1979.

1880 57 1979./1980.

2035 61 1980./1981.

1783 56 1981./1982.

1679 52 1982./1983.

1618 52 1983./1984.

1492 47 1984./1985.

1373 44 1985./1986.

1256 39 1986./1987.

1138 37 1987./1988.

1058 35 1988./1989.

952 32 1989./1990.

876 30

Kretanje broja učenika i razrednih odjeljenja OŠ Mladost, Zagreb od školske godine 1970./1971. do 2010./2011.

Broj razrednih Školska godina: Broj učenika: odjeljenja: 1990./1991.

815 29 1991./1992.

790 (818) 28 1992./1993.

840 27 1993./1994.

769 27 1994./1995.

716 26 1995./1996.

703 26 1996./1997.

662 25 1997./1998.

662 24 1998./1999.

627 23 1999./2000.

604 23 2000./2001.

589 23 2001./2002.

570 23 2002./2003.

572 23 2003./2004.

552 23 2004./2005 547 23 2005./2006.

552 23 2006./2007.

554 23 2007./2008.

542 24 2008./2009.

553 24 2009./2010.

528 24

40

Pripremila Geografska grupa