Iskrica br.42 (šk.god.2014./2015.)

Iskrica List učenika OŠ Mladost, Zagreb, br. 42 Šk. god. 2014./2015.

ISSN 1332- 4470

Drage čitateljice i čitatelji, cijele smo se godine sastajali, radili i istraživali te nakon puno truda, smijeha i uloženog vremena napokon imate novi broj Iskrice u rukama!

Ups! Zapravo je nemate u rukama (osim ako je niste isprintali) nego je, pretpostavljamo, čitate s ekrana, ali nadamo se da vam to neće umanjiti užitak čitanja!

Kao i svake godine, i ove smo vam pripremili puno zanimljivih tema.

Promatrali smo vas i odlučili opisati stilove koji se nose u našoj školi.

Trebalo nam je vremena dok nismo našli hrabre predstavnice za svaki stil, a dalje je sve teklo lako i zabavno!

Osmašice se pitaju jesu li odmori nekada bili bolji nego sad.

Ema iz prve ruke opisuje iskustvo sa snimanja popularne serije Kud puklo da puklo, a Josip i Leon pišu o svojim najdražim igricama.

Korina je napokon dobila priliku izraziti svoju ljubav prema konjima (a našla je i Istomišljenike!), a Barbara nam je odala tajne svoje kreativnosti.

Posebno nam je zadovoljstvo bilo razgovarati s našom omiljenom profesoricom Mirnom MigićPadjen, a imali smo čast ove godine intervjuirati i dugogodišnju članicu komisije LiDraNa za novinarstvo Branku Primorac od koje smo puno naučili No nećemo vam sve reći.

Ipak, prije nego prionete na čitanje, želimo se zahvaliti svima koji su sudjelovali u izradi ovog broja. Koliko je Iskrica bitna i popularna dokazuje činjenica da je ove godine osnovana i najmlađa skupina novinara, onih iz 2.b. Njih ćete isto upoznati u ovom broju.

Nama puno znači biti dio ove novinarske grupe, a ako vas zanima kako nastaje ovaj časopis slobodno nam se pridružite iduće godine! J Uživajte u našoj i vašoj Iskrici!

Vaše uredništvo2

Iz sadrţaja: Vijesti.....4 Projekti.....9 Knjiţnica.....14 Intervju s Brankom Primorac.....16 Naše sportske nade....19 Intervju s Mirnom MigićPadjen.....20 Literarno-likovni kutak.....22 Hola, grade za sva osjetila!.....40 Ideja do ideje.....42 Kud puklo da puklo....43 A koji je tvoj stil?.....46 Meteorolog Bruno.....49 Sretno, osmaši!.....52

ŠKOLSKA NATJECANJA Matematika

LiDraNo

sudjelovali na Ţupanijskom

Dramska grupa 1.b - Sandra Bulaja Dramska grupa viših razreda - Maša Rimac Jurinović

Leonarda Hunski, 5.b Hrvoje Hemen, 8.a Povijest

Engleski jezik -

Marko Tutić, 8.c - 6.mjesto na Ţupanijskom Jelena Tišma, 8.a - 6.mjesto na Ţupanijskom

sudjelovali na Ţupanijskom Ivana Luna Tukerić, 8.b Iva Veršnik, 8.c Lukas Karačić, 8.b Juraj Pavković, 8.b

sudjelovali na Ţupanijskom Njemaĉki Lina Mišak, 8.c Ivana Luna Tukerić, 8.c

Geografija sudjelovali na Ţupanijskom Petra Štetić, 5.c Matija Jakovac, 6.a - 10.mjesto Igor Bilić, 7.c Lovro Dvorski, 8.c Podmladak Crvenog kriţa 1. mjesto na Općinskom natjecanju ATLETIKA

sudjelovali na Ţupanijskom

a Biologij

Niko Sentić, 7.a Lana Čiš, 8.a Marija Vešnik, 8.b

a ultur k a a) iĉk Tehn trotehnik Sudjelovali na Ţupanijskom: (Elek Lovro Imper, 8.b Petra Šarić, 8.b Luka Pavić, 8.b O D U J

Dječaci od 7. do 8. razreda - 2.mjesto

Dječaci od 4. do 6.razreda - 4.mjesto Dječaci od 7. do 8. razreda - 11. mjesto Djevojčice od 7. do 8. razreda - 10.mjesto Mali nogomet Dječaci od 4. do 6. razreda - 3. mjesto

3

VIJESTI

Projekt Olimpijske priĉe

NEOBIĈNE PRIĈE I SLAVNI GOSTI Naša je škola 25. studenog ugostila organizatore i voditelje projekta Olimpijske priĉe.

Uĉenici 3.a, b i c razreda te uĉenici 2.a razreda bili su dio projekta te imali ĉast upoznati drage goste: gospoĊu Milku Babović, doajenku sportskog novinarstva, gospodina Vitomira Spasovića, dţudaša, profesora i sportskog publicista, tenisaĉicu Anu Konjuh te glumca Damira Poljiĉka.

Medijator, gospodin Spasović, vodio nas je kroz projekt, a gospoĊa Babović pribliţila nam je zanimljivosti iz ţivota sportaša o kojima je pisala u slikovnicama. Tenisaĉica Ana Konjuh predstavila je svoj sportski put uĉenicima i odgovarala na njihova pitanja.

Glumac Damir Poljiĉak susretljivo je proĉitao priĉu (popraćenu ilustrativnom Power Point prezentacijom) kako bi upoznao djecu sa sportašem, ĉiji se ţivot unutar slikovnice opisuje.

To nisu obične priče. To su drukčije, neobične priče. Priče su to o ljudima koji su baveći se sportom doživjeli, ili još doživljavaju, ljepotu i sreću. Priče su to o sportašima, prave, istinite sportske priče. „Najdraže mi je bilo kada smo se slikali s Anom Konjuh. Dobili smo i autograme. Bilo bi lijepo da nam u posjet dođe još hrvatskih sportaša.“ (Ivan, 3.c) „Slušali smo priču o malom dječaku koji je uspio u sportu jer je bio uporan, siguran u sebe i pun nade.“ (Danelle, 3.c)

Uĉiteljica Danijela Babić

Predavanje o forenzici

KAO U CSI-U Djelatnici Centra za forenziĉarska ispitivanja, istraţivanja i vještaĉenja "Ivan Vuĉetić" posjetili su nas 4. oţujka i odrţali predavanje za zainteresirane uĉenike sedmog i osmog razreda.

FOTO: I.Š.

Uĉenicima su predstavili povijest i rad odjela u Centru i pribliţili im forenziku kao znanost u kojoj se FOTO: I.Š. isprepleću mnogobrojne poznate znanosti kao što su biologija, kemija, fizika i druge.

Poslije predavanja uĉenici su mogli dati otisak prsta ili dlana, pregledati instrumente koje forenziĉarima sluţe na terenu i zabaviti se isprobavajući njihova zaštitna odijela.

4

VIJESTI

Susret s urednicom Hrvatskog radija Nives Madunić Barišić

KAKO NASTAJE RADIOIGRA

U ĉetvrtak 6.11. u školi nas je posjetila Sarina i Lucijina mama Nives Madunić-Barišić. Ovaj put nije došla kao njihova mama nego kao dramaturginja i urednica s Hrvatskog radija. Ona radi na emisiji Radioigre za djecu i mlade. Kao kratki uvod slušali smo jednu radio igru : Mali ratni dnevnik. Zatim smo saznali kako se radi radio igra,što je sve potrebno za to i koliko je potrebno da se napravi jedna radio igra. Sa Nives Madunić-Barišić došao je i tonski majstor koji nam je opisao svoj posao. Sigurno mislite da je to lagan posao, ali samo da znate, nije!

Tonski majstor mora paziti da se svaki zvuk dobro ĉuje i da se na kraju svi zvukovi usklade.Da se napravi jedna radioigra treba 5-6 dana. Nives Madunić -Barišić kratko je opisala svoj posao.

Ona je dramaturginja.To znaĉi da piše tekstove po kojima se snimaju radio drame.Poslije smo i sami napravili jednu radioigru Glumili smo kratku scenu iz Male sirene. Za "našu" radioigru bilo je potrebno dvoje glumaca(Ria i Darko) i zvuk kiše,vjetra i oluje koje smo sami oponašali. Bilo nam je jako zanimljivo.

Lara Šegvić, 6.a FOTO :

I.Š.

Posjet Muzeju suvremene umjetnosti

U okviru filmskog p r o g r a m a „ S e d m i kontinent“ drugašići su 13. ožujka u Muzeju suvremene umjetnosti gledali animirani film Pinocchio iz 2012. snimljen prema klasičnom djelu Carla Collodia.

FOTO: I.Š.

Nakon filma, jedni su otišli u obilazak muzeja dok su d ru gi pod v o d s tv o m muzejske pedagoginje na radionici naučili raditi razne optičke igračke.

FOTO: I.Š.

5

VIJESTI

IN THE CINEMA We went to the Avenue Mall cinema with our English teacher Marijana Primorac on Wednesday, 11 March 2015. We watched "Cinderella". The main characters in the film are Cinderella, her mother and father, her stepmother and her two daughters, the prince, his father and Cinderella's godmother. We liked the actors, the costumes, the music and the whole atmosphere of the film...We ate popcorn, drank coke and had a lot of fun.

"Cinderella is a great film, full of magic and beautiful scenes. It's a love story, too.

We would like to recommend it to all our friends who like fairy tales and happy endings.

5.a and 5.b

Boţićna akcija

PUNE KUTIJE ZA NAZOROVU Uţurbanost godine zastane u boţićno vrijeme, vrijeme darivanja. Ako ne tijekom cijele godine, a onda svakako tada, vrijeme je da mislimo na druge.

Upravo voĊeni tom idejom, uĉenici 5. a razreda odluĉili su Božićnu tombolu i darivanje prijatelja iz razreda zamijeniti Božićnom akcijom. Tjednima su prikupljali školski pribor za uĉenike iz Doma za djecu u zagrebaĉkoj Nazorovoj ulici.

Kutije su ukrasili blagdanskim motivima i ĉestitkama u kojima svojim malim prijateljima ţele sve najbolje u novoj godini ili jednostavno – sretan Boţić. Osim gumica, biljeţnica, olovaka i šiljila, u kutije su se smjestile ĉokolade i male igraĉke. Bili smo spremni!

Dječji dom smo posjetili u vrijeme školskih praznika i zajedno s našim malim i velikim domaćinima odgledali predstavu Božićna potraga Teatra Tirena.

Osim zadovoljstva jer smo nekome uljepšali blagdane, kao podsjetnik na ovu lijepu akciju ostaje Zahvalnica koja se u našem razredu nalazi na istaknutome mjestu.

Osim uĉenicima 5. a svakako treba zahvaliti i njihovim roditeljima koji su podrţali ovu malu razrednu akciju. Hvala!

Prof. Maša Rimac-Jurinović 6

VIJESTI

Osnovana nova grupa Mali novinari

NOVE SNAGE ISKRICE S prvim jesenskim danima poceli smo s radom, mi, mali novinari OS Mladost..

Tu su : Martina, Damijan, Matija, Iva, Helena, dvije Dore,D ino,

Nikola, Antea, Maja, Dositej, Vito, Jure, Lena, David, Vita, Ema, Lara i Petar i naša učiteljica Dubravka Dragun Svi smo mi ucenici drugog b razreda i bas kao i pravi novinari, promatrat cemo svijet oko sebe, zapazati, istrazivati, prosuđivati, opisivati i izvjestavati.

Zamolili smo našu pedaoginju Jasnu Vuĉak da nam odgovori na nekoliko pitanja...

U ožujku nas je posjetila književnica Željka Horvat – Vukelja. Predstavila nam je i svoju torbu – Ljubicu Torbić, koja nosi sve njezine priče i rekvizite. Književnica nikad nigdje ne ide bez svoje torbe.

Pričala nam je smiješne, šaljive priče i o svom papagaju koji se zna zahvaliti. Na blok flauti nam je odsvirala i europsku himnu. Napisala je puno kratkih priča, a neke od njih imamo i u našem udžbeniku. Na kraju je odgovarala na naša pitanja.

Dala nam je svoj autogram i slikala se za uspomenu s nama. Kada smo se nakon susreta vratili u učionicu, svi smo pričali o njoj. Susret s njom nam je bio zanimljiv i nezaboravan.

Kako ste postali pedagogica?

Nakon osnovne i srednje škole 4 godine sam studirala da postanem pedagogica.

Zašto ste izabrali taj posao?

Zato što volim djecu i raditi s njima, pomagati im u uĉenju i rješavati njihove probleme. Što rade pedagozi?

Razgovaram s djecom, pomaţem im u uĉenju, djeca koja se ne znaju ponašati dolaze k meni, razgovaram s roditeljima, posjećujem vas u razredu da vidim kako radite...

Volite li svoj posao?

Volim jako. Svaki dan vidite vesela lica..Ispunjava me radost u školi!

Kako je raditi s djecom?

Nija baš lagano. Neka djece slušaju, neka ne slušaju. Neki ne mogu lako nauĉiti neke stvari. Svi smo razliĉiti.

Kako Vam je raditi s problematiĉnom djecom?

Nije baš lagano. S njima treba puno razgovarati.

Koliko dugo radite u školi?

31 godinu radim u OŠ Mali novinari s knjiţevnicom Ţeljkom Mladosti. Neki vaši mame i tate su bili moji Ċaci Što biste radili da niste pedagogica?

Bila bih arheolog. U prirodi bih prouĉavala prapovijesne ostatke.

Lijepo mi je kad se ti ljudi vraćaju i pozdrave me.

Jeste li voljeli ići u školu?

Uvijek sam se radovala školi. Voljela sma uĉiti! Da nisam uĉila, ne bih mogla biti pedagog.

7

VIJESTI MeĊunarodno natjecanje talenata na njemaĉkom jeziku

Max sucht den Superstar Njemaĉka glazbeno-scenska skupina je 15. svibnja ove godine sudjelovala na meĊunarodnom natjecanju talenata na njemaĉkom jeziku „Max sucht den Superstar“ („Max traţi zvijezdu“) u Cestici (Varaţdinska ţupanija) u organizaciji Europskog kulturnog kruga i OŠ Cestica uz potporu ambasade Republike Njemaĉke, goethe instituta i mnogih drugih..

Osim što smo se odliĉno zabavili, upoznali uĉenike iz drugih škola (neki pronašli i Nakon svakodnevnih mukotrpnih proba, spremno smo se simpatije i razmijenili brojeve telefona ;) ), popeli na pozornicu i pokazali što znamo. dali intervju za televiziju, probili smo led, nastupili prvi i pokazali se u najboljem svjetlu. Plesaĉice su bile apsolutne zvijezdice, a Iva i Fran su odliĉno pjevali. Od 26 natjecatelja zauzeli smo 7. mjesto. Budući da smo bili debitanti, zadovoljni smo plasmanom. Jako smo zadovoljni i profesionalnošću i gostoprimstvom organizatora i iskreno se nadamo da ćemo imati priliku ponoviti ovo i dogodine. Na kraju zahvaljujemo svim roditeljima koji su nam nesebiĉno pomogli oko organizacije prijevoza do Cestice, jer bez njihovog angaţmana sve ovo ne bi bilo moguće.

Iva je odliĉnim nastupom otvorila natjecateljski dio programa

Neizostavni selfie

Fran je frajerski na pozornicu uletio biciklom

Prof. Ivana Ferderber-Bošnjak

O vaţnosti ovog natjecanja govori i duplerica u novinama 8

PROJEKTI

Eko projekt Uĉenici naše škole i ove godine sudjeluju u Eko projektu. Time razvijaju ekološku svijest, navike i ponašanje. Navike su to koje kod uĉenika razvijaju brigu za okoliš. Uĉenici tijekom godine donose stari papir i ambalaţu od koje izraĊuju razne predmete i likovne radove. Do sada smo organizirali i tri akcije sakupljanja starog papira u listopadu, prosincu i veljaĉi, a sigurni smo da ćemo do kraja školske godine organizirati barem još jednu. Volimo ĉitati priĉe i gledati dokumentarne filmove ekološke tematike.

Planiramo posjetiti i reciklaţno dvorište u blizini naše škole.

17. 4. 2015. odrţana je Zelena ĉistka – ekološka akcija u kojoj su sudjelovali uĉenici razredne nastave koji su uredili naše školsko igralište.

Uĉenici 2.a razreda ove su godine mame razveselili za Majĉin dan vazama koje su napravili od donešene ambalaţe.

… a radili smo i vesele sovice .

Bruna Konta, 2.a

Uĉenici produţenog boravka 1. b i 2.a razreda s uĉiteljicom Kristinom Markov Pokrovac izradili su ekopano koji je u potpunosti napravljen takoĊer od donešene ambalaţe.

9 Voditeljice Eko projekta uĉiteljice Olja, Sandra, Marija, Ksenija i Kristina

PROJEKTI

PETICA – IGROM DO ZDRAVLJA

PETICA – igrom do zdravlja je zdravstveni program čiji je cilj prevencija pretilosti u djece školske dobi. Program se počeo provoditi u sklopu razredne nastave drugih razreda u osam odabranih zagrebačkih osnovnih škola, meĎu kojima je i naša škola.

Sastavni je dio meĎunarodne mreže EPODE koja djeluje u više od 29 zemalja i uključuje 200 milijuna ljudi diljem svijeta.

U Hrvatskoj program 'PETICA – igrom do zdravlja' provodi Hrvatski liječnički zbor u suradnji s brojnim institucijama i priznatim stručnjacima.

Cilj programa je obrazovati djecu i njihove roditelje važnosti pravilnih prehrambenih navika i redovite tjelovježbe za pravilan rast i razvoj.

Program „PETICA – igrom do zdravlja” počinje se provoditi u drugim razredima i provodi se sve do četvrtog razreda, a provode ga učitelji razredne nastave tijekom 10 školskih sati razredne zajednice (pet predavanja i pet radionica sa studentima nutricionizma i kineziologije).

Svi materijali koji se koriste u provedbi programa osmišljeni su da potiču učenje kroz igru te razmišljanje, vještine i kreativnost. Vesele maskote programa, Njumi i Njami, dolaze iz Zdravigrada i svojom maštovitom pričom djeci prenose važne informacije o pravilnoj, uravnoteženoj prehrani i važnosti redovite tjelovježbe.

Učiteljica Dubravka Dragun

Lena Smolĉić, 2.b

Statistike Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo ukazuju na alarmantne podatke kada je riječ o djeci školske dobi:

* 26,4 % djece školske dobi ima prekomjernu tjelesnu masu * 11,2 % djece je pretilo * svega 56 % djece svakodnevno doručkuje tijekom radnog tjedna * 76 % djece ne konzumira preporučen unos povrća * 66 % djece ne konzumira preporučen unos voća. * 30 % dječaka i 17 % djevojčica svakodnevno se bavi tjelesnom aktivnošću u trajanju od preporučenih sat vremena.

10

PROJEKTI

Upoznajte Njumi i Njamija

Na zdravom doruĉku u OŠ Fran Galović Važno je znati da je Njumi djevojčica, a Njami dječak. Oni dolaze iz Zdravigrada. Na zabavan, edukativan način prenose djeci razne informacije o hrani, ali i zdravim navikama. Posjetili su i našu školu. Evo što su o njima rekli:

EMA: Posjetili su nas Njumi i Njami. Oni su iz Zdravigrada. Taj grad se zove Zdravigrad zato što se tamo jede najviše voća, povrća i žitarica, a jako malo masti, ulja i slatkiša. Oni su nas naučili da treba jesti zdravo. Njumi i Njami su nam poklonili kocku aktivnosti i školicu za igranje.

LENA: U naš razred su došli Njumi i Njami.. rekli su nam da dolaze iz Zdravigrada. Donijeli su nam i poklone: kocku aktivnosti, frizbi, školicu, majice...

Naučili su nas 5 stvari koje moramo činiti da bi bili zdravi : * ne smijemo preskakati zajutrak, * moramo jesti puno voća i povrća, * piti puno vode, * baviti se tjelovježbom i * dovoljno se odmarati Matija Ćopić, 3.b 11

PROJEKTI

Čitamo mi u obitelji svi

Petra Olenković, 3.b

Projekt za poticanje ĉitanja “Ĉitamo mi u obitelji svi” Hrvatske mreţe školskih knjiţniĉara odluĉili smo i ove godine provesti meĊu našim trećašima. Ruksak sa sedam razliĉitih knjiga putovao je od obitelji do obitelji, a svaka je obitelj svoj dojam mogla izraziti tesktom, crteţom, pjesmom u knjizi dojmova.

PLAVI RUKSAK

Zašto projekt u suradnji s roditeljima?

U petak sam izvukao broj, plavi ruksak je sada moj.

Hvataj maglu, trĉi kući, idem sve sa sekom prouĉit.

Brojna istraţivanja dokazuju da su najbolji uĉenici iz obitelji u kojima se mnogo ĉita i u kojima knjige predstavljaju vrijednost. Od razdoblja kad nauĉe ĉitati pa sve do puberteta najveću ulogu u razvoju djetetova odnosa prema ĉitanju imaju upravo roditelji, kao njihovi najveći uzori. Djeca dobro osjećaju da li roditelji, kao najvaţnije osobe u njihovom ţivotu, misle o ĉitanju kao o vaţnoj, korisnoj i zabavnoj aktivnosti ili zaziru od njega.

Po redu knjigu uzmi i PETRICU PRIĈALICU mi pruţi.

Slova lete, strane trĉe, neke znanosti me muĉe.

Listaj jednu, listaj drugu, evo i nogometne priĉe u stripu.

Srijeda već je došla, brzo je naša knjiţnica prošla.

Moja obitelj i ja smo se prihvatili zadatka projekta „Čitamo mi u obitelji svi“. Ali ja sam ubrzo shvatila da to nije zadatak, nego nešto super! Kako smo imali jako malo vremena, odlučili smo da ne odabiremo svatko svoju knjigu već smo svi prelistali sve knjige.

Skupljam knjige sad po stanu, Moj brat i ja i inače čitamo prije spavanja. Sada idu nekom drugom Ċaku. smo dobili nove ideje za knjige koje ćemo sljedeći Josip Vešnik, 3.b put posuditi u knjiţnici.

12

Helena Galac, 3.b

PROJEKTI

Zora Turĉin, 3.b

Napokon sam dobio ruksak. Neplanirano nosim dva ruksaka iz škole. Teški su, ali sam sretan. Kad sam došao doma, odmah sam pregledao sve knjige. Za oko mi je odmah zapela knjiga Prva knjiga znanstvenih pokusa. Prvi pokus koji sam napravio bio je flauta. Jedva sam čekao da tata dođe s posla i da napravimo još neke pokuse. Bilo je tu katapulta, kockice leda s limunom i drugo. Mami i sestrični smo prepustili pokus s čokoladnim medaljonima i pecivom.

Moram priznati da su njihovi pokusi bili mljac, mljac!

Fabijan Radat, 3.a

Kad se spusti sivi oblak i kad poĉne padati kiša za dosadu mjesta nema jer se treba nahraniti duša.

Staro mjesto na kauĉu zove, to je tvoja postaja prva jer koju god knjigu uzmeš znaš da slijedi pustolovina nova.

Knjige su naša vrata u svijet, knjige su naši prijatelji.

A svaki novi prijatelj i novo putovanje proširuje tvoje znanje.

Danelle Domonkoš, 3.c

Anita Mravunac, 3.b

Kada je ruksak stigao u moju obitelj, knjige su se razgrabile. Tata je uzeo Tajne i čuda znanosti, mama Disciplina sa srcem, seka Nesretni tinejdžeri, a ja Petrica pričalica. Udubili smo se u čitanje, zaboravivši na vrijeme. Prije spavanja, mama je nastavila čitati Petricu Pričalicu, i kako mama kaže, zaljubila se u nju. Svaki dan je ritual čitanja bio isti, čitali smo svi, a mama nam je čitala dok ne bi zaspali. Zaključak je bio isti - pet dana premalo za sve knjige! Druženje uz knjige bilo nam je lijepo i mama i tata su nam obećali od sada svakodnevne večeri uz zajedničko čitanje.

Sebastijan Hudi, 3.b

13

KNJIŢNICA Svestrani ĉlanovi ĉitateljskog kluba Knjigoljupci bili su ove godine osim na Interliberu i na Bibijadi Zagreb Film Festivala.

Draga gošća Ţeljka Horvat Vukelja ispriĉala je svoje vesele priĉe prvašićima i drugašićima na originalan naĉin i uz njihovu pomoć.

Otključavamo priče Svake druge srijede u poslijepodnevnim satima, boravkaši 2.b i c razreda imali su posebno druţenje u knjiţnici. Zajedno s knjiţničarkom Ivom i učiteljicom Oljom otključavali su čarobni svijet priča. Nakon što bi otkrili skriveno blago u svakoj priči ili bajci, slijedila bi igra crteţom, riječju ili pokretom...

PRIĈE KOJE SMO ĈITALI: Marijan Sinković Priĉa o jabukama Backy Bloom: UljuĊeni vuk Shel Silverstein : Dobro stablo Agnes de Lestrade: Velika tvornica rijeĉi

Ţelimir Hercigonja: Tuga, radost i divlja svinja Ana Đokić-Pongrašić: Vitez ţeljeznog srca Becky Bloom Zeleni pas

14

Tuga i Radost

KNJIŢNICA Pripovjedaĉi OŠ Mladost, OŠ Gustava Krkleca, OŠ ZapruĊe i OŠ Otok zajedno sa svojim školskim knjiţniĉarkama nalaze se dva puta tijekom školske godine u Knjiţnici Novi Zagreb i OŠ Gustava Krkleca njeguju tradiciju pripovijedanja priĉa .

Na fotografiji je ekipa proljetnog PUP-a (Priĉa u podne) meĊu kojima su naše pripovjedaĉice Helena Galac i Nika Walla.

Ĉitateljski Knjiz Manifestacija Noć knjige se već ĉetvrti put zaredom odvija na Svjetski dan knjige i autorskih prava, 23. travnja. Na taj dan i tu noć (s knjigom kroz mrak) u našem gradu, ali i u mnogim drugim hrvatskim gradovima ljubitelji knjiga dolaze na svoje. Mnoštvo je dogaĊanja, a jedno od njih je bio i naš školski kviz o knjigama – KNJIZ. KNJIZ je zamišljen kao kviz za sve ljubitelje lektire, za one koji će to tek postati (da malo parafraziramo Draţena Sirišĉevića), za one koji pojma nemaju zakaj tu lektiru uopće treba ĉitati i za one koji vole kvizove. Dakle, za sve naše uĉenike. Ideja je krenula iz školske knjiţnice (a otkud drugdje?!) i zahvatila kabinete Hrvatskoga jezika (a koje druge?!).

Krenule su prijave, a u srazu knjiškoga znanja snage su odmjerili: Candy Girls, Rimip, Carevi, Veterani, Bookriders, Reading Ninjas, Nerds, Book Hunters, Vjeverice, Ĉista petica, Mali Leon, SMK, MIP, Bambijevi drugovi, Fantastiĉna trojka, Krila, Pametnjakovići, Papini Anarhisti…

Nakon zbrajanja bodova, objavljeni su rezultati i pobjednici. Kao vrsni poznavatelji lektirnih naslova, ali i popularnih knjiga za djecu istaknuli su se sljedeći timovi: Bookriders, Vjeverice i

MIP. Pobjednicima KNJIZA slatko-knjiške nagrade uruĉila je knjiţevnica i novinarka Branka Primorac koja je našu školu posjetila 27. travnja 2015.

Bili su ovo uzbudljivi dani za ljubitelje knjiga u našoj školi. Knjige su mrak!

Prof. Maša Rimac-Jurinović

15

INTERVJU S BRANKOM PRIMORAC

JOŠ UVIJEK IMA SMISLA RADITI ŠK Autorica Maturalca, jedna od rijetkih omiljenh lektira za 7. razred posjetila nas je 27. travnja i odrţala knjiţevni susret sa sedmašima. Nakon što je odgovorila na njihova pitanja nismo je mogli pustiti, a da je ne priupitamo nešto o njenoj prvoj profesiji, novinarstvu. GospoĊa Branka cijeli je svoj radni vijek radila kao novinarka. Ĉesto je i rado i djecu poduĉavala tajnama novinarskog zanata.

Zašto baš novinarstvo?

Zato što ima smisla. U novinarstvu ĉovjek ne smije biti povuĉen, ne smije se sramiti razgovarati s potpuno nepoznatom osobom. Mora biti spreman poći na drugi kraj svijeta uloviti neku osobu radi samo jedne reĉenice…Zato mislim da je novinarstvo posao za mene.

FOTO: I.Š.

Jeste li se u školi bavili novinarstvom?

Ne. U školi nismo imali školski list, ali sam u ĉetvrtom razredu napisala sastavak za domaću zadaću koji je završio u Radosti.

Kako kod pisanja utvrditi istinitost podataka?

Ako u biljeţnici imaš neku tvrdnju za koju ne znaš ili nisi siguran da je istinita, radije ju nemoj objaviti. Naravno, svaki novinar ima pravo na grešku, no više takvih grešaka dovodi do gubitka posla.

Kako je bilo biti urednica u Veĉernjem listu?

Nije lako biti urednik jer sve poĉinje od njega, no on je ipak nevidljiv u svemu tome.

Koje teme su najzanimljivije ĉitateljima, a o kojima vi najviše volite pisati?

Danas su,naţalost,ĉitateljima najzanimljivije teme o Severini. Novine sve više podilaze ĉitateljima što se meni osobno ne sviĊa. Zato novine s ozbiljnijim i vaţnijim temama sve više i više propadaju.

Volite li intervjuirati druge?

Da, no za intervju se mora dobro pripremiti. Priprema je pola posla.

Kako je izgledao vaš najzanimljiviji intervju?

Kao ĉlanica Norveškog društva otišla sam u Norvešku na razgovor s Norveškim kraljem.

MeĊutim, bilo nam je zabranjeno napraviti intervju. No, moj kolega i ja smo ipak malo popriĉali s kraljem i to kasnije objavili. Za dva dana su zvali ljudi iz norveške ambasade da zahvale na tako lijepom tekstu. Dakle,treba biti odvaţan i hrabar.

Je li novinarstvo stresan posao?

Je. Izrazito stresan, ali zapravo se nakon nekog vremena nauĉiš na taj stres. Stresan je zato što ti još nisi ni sjeo na stolicu, a urednik te već pita je li tekst gotov. Moraš biti brz i napisati toĉan i dobar ĉlanak. Stalno si pod stresom.

Koji je najbolji, a koji najgori dio novinarstva?

Najgori je stres, a najbolje se opustiti poslije tog silnog stresa u redakciji i napisati dobar ĉlanak, dobiti neku informaciju koju nitko nema.To me ispunjava. Mogu to usporediti s roĊenjem djeteta.

16

KOLSKE LISTOVE Jeste li ikad poţalili što ste izabrali novinarstvo?

Nisam.

“Najdraţi intervju mi je onaj s norveškim kraljem”

Da niste novinarka,što biste bili?

Jako me zanima kazalište,kazališna reţija. No, ja sam se ipak našla u novinarstvu. Svima bih preporuĉila da se bave novinarstvom.

U komisiji LiDraNa ste već nekoliko godina. Koji su kriteriji po kojima ocjenjujete školske listove?

Po onome kakav dojam ostavljaju.Tekst je jedno, a likovnost odnosno grafiĉko ureĊenje drugo.

Kada list ima jedinstvo teksta i vizualnog identiteta onda te list zainteresira . List ne smije biti raspršen, a tekstovi nabacani.

Da li vam se sviĊao rad s djecom na Novigradskom proljeću?

SviĊao mi se. Znam da su djeca jako voljela raditi na novinarskim radionicama to što smo im nudili. A nudili smo im da idu istraţivati, pisati, traţiti teme, sugovornike i da kad napišu, nakon što im pomognemo ispraviti, vide rezultat svoga rada u obliku ĉlanka u novinama.

Preporuĉate li mladima da se bave novinarstvom?

Da i neka pokušaju spasiti tu profesiju.

Ima li onda uopće smisla raditi školske listove kad imamo internet?

O da, itekako ima.To je sasvim drugi naĉin razmišljanja. Na internetu to što znaĉi da je netko ušao u tvoj tekst uopće ne znaĉi da te netko ĉitao. Ali, kad objaviš tekst u novinama koji izazove polemiku ili kada vidiš da ljudi to ĉitaju onda cvjetaš od radosti. Svi mediji moraju egzistirati na trţištu, ali moraju biti kvalitetni. Ĉuli smo da se bavite i fotografijom. Koja je veza izmeĊu fotografije i novinarstva?

Fotografija je nešto ĉime sam se bavila još od djetinjstva. Baka mi je kupila fotoaparat kad ga još gotovo nitko nije imao.Svi moji prijatelji imaju fotografije koje sam ja snimila još u djetinjstvu. Danas je konkurencija puno veća.

Mogu reći da u školskim listovima treba biti puno fotografije. Ona dominira u školskim listovima. Jedna slika govori tisuću rijeĉi.

Razgovarao

FOTO: I.Š.

Leon Keglev ić

, 6.c

17

Posjet ŠK POSJET ŠKOLSKOJ KNJIZI

Kako nastaju ĉasopisi i knjige?

Knjiţniĉarsko-novinarska grupa je 29. travnja posjetila redakciju Smiba u Školskoj knjizi. Tamo nas je srdaĉno doĉekala glavna urednica Smiba Snjeţana Marić. Od nje smo saznali puno toga o novinarstvu jer se gospoĊa Snjeţana time strastveno bavi dugi niz godina. Znate li da cijeli broj moţe kasniti zbog samo jednog novinara?

Jeste li znali da glavna urednica u svakom trenutku mora biti spremna za svakakve iznenadne situacije i probleme? To nije lako i ĉesto je FOTO: I.Š. stresno, ali ako urednica voli svoj posao, ništa još nije teško.

Saznali smo da za novinarski posao nije nuţno završiti odreĊenu školu, vaţno je da imate ţelju promatrati i pisati o tome.

Naše sljedeće odredište bila je tiskara Grafički zavod Hrvatske, najveća tiskara u Hrvatskoj i jedna od najvećih u Europi. Tamo smo vidjeli kako se tiskaju knjige, ali i udţbenici koje mi koristimo. Puno strojeva neprestano radi i velika je buka. Na posebnim strojevima rade se knjige u mekom uvezu, a na drugim tvrdi uvezi. Najbrţi i navjeći stroj sluţi za tiskanje letaka, kataloga i ostalih promotivnih materijala.

Odmah do tiskare je i ogromno skladište s velikim policama od 10 metara. Tamo su nas FOTO: I.Š. provozali dizalicom kroz redove knjiga koji kao da se priteţu u nedogled. U svakom redu ima 7000 knjiga. Mi smo pogledom traţili tiskane testove, a djelatnici su se nasmijali i rekli kako ih svi to traţe.

Na kraju posjeta, a prije izlaska iz skladišta cijela novinarska grupa stala je na veliku vagu i otkrila da zajedno teţi 480kg. Dobili smo i mali pokon od Školske knjige i dugu uspomenu na rad i trud koji je potreban da bi mi imali knjige.

Jana Mićunović, 6.a

Najbolji LOGO CRTEŢI Zadatak 7. razreda PowerPoint gradiva je nauĉiti koristiti GRAFIĈKE ELEMENETE (ili nauĉiti crtati i u PowerPointu). Trebalo je izraditi logo vezan za svoju odabranu temu. Nakon uspješno prezentiranih radova uĉenika odabrali smo najbolje LOGO CRTEŢE koji se nalaze na poveznicama dolje.

Nadam ste da ste impresionirani i zadovoljni kao i mi .-) KLI KNI

!

Prof. Monika Smojver 18

Naše sportske zvijezde Ar

ijan T Arijan (8.c) trenira bacanje kugle iku, 8 .c i diska godinu i pol.

Prije toga trenirao je nogomet 5 godina, ali odluĉio je probati nešto novo kad su treneri iz atletskog kluba Mladost došli predstaviti svoje aktivnosti.

Bacanje kugle prije toga vidio je samo na TV-u i svidjelo mu se te se odluĉio baš za to.

Već nakon 3 tjedna treniranja sudjelovao je na Drţavnom prvenstvu iz bacanja kugle i osvojio 2. mjesto. Iste godine odrţavalo se Drţavno na otvorenom, postao je prvak.

Ove godine prešao je u mlaĊe kadete i trenutno je 3. u drţavi.

Najbolji rezultat mu je 14,68 m.

U bacanju diska je trenutno 2.mjesto u Hrvatskoj.

Arijanu je ipak draţa kugla jer je s njom poĉeo.

Trenira 4 puta tjedno, a trening traje 3 sata. Sastoji se od Ako hoćete vidjeti kako Arijana u akciji, FOTO: I.Š. zagrijavanja, istezanja, bacanja, klinite na fotku i prebacite na 2,29 min! skokova, trĉanja i teretane ili fitnessa.

Htio bi se profesionalno baviti sportom i nada se da će naći neku dobru sportsku srednju školu uz koju će to lako moći ostvariti.

U atletici se osim kugle i diska bacaju još i kladivo i koplje.

vić, 2.c e ĉ o i M a c u L Luca trenira ritmiĉku gimnastiku u Klubu ritmiĉke gimnastike Zagreb kod trenerice Oksane KijaniceBegović. Poĉela je u vrtiću s 4 godine. Za gimnastiku je saznala od prijateljice iz vrtića. Otišla je na trening i, kako joj je dobro išlo, odluĉila nastaviti. U radu s obruĉima, trakicama, vijaĉama, ĉunjevima i loptama društvo joj prave i prijateljice iz b razreda Dora i Lena.

Marljivo trenira 3 puta tjedno po 3 sata i trud se itekako pokazao.

Naime, sudjelovala je već na mnogim natjecanjima. Osvojila je 3. mjesto na prvenstvu Hrvatske u mini kategoriji i 3.mjesto na meĊunarodnom natjecanju u Sarajevu.

Kad odraste, Luca bi htjela biti i sama trenerica gimnastike, a obećala nam je da neće biti stroga.

FOTO: I.Š.

19

INTERVJU S PROF. MIRNOM MIGIĆ-PADJEN

Live and let live!

Ove godine smo vas odlučile pobliže upoznati s našom dragom profesoricom Mirnom Migić-Padjen. Ona u našoj školi radi kao profesorica engleskog i francuskog jezika od 1978. godine. Ove godine predaje engleski jednom šestom i svim sedmim i osmim razredima. Ispratila je mnoge generacije koji je vrlo rado vole posjetiti i oduzeti nam malo vremena od sata!

U osnovnoj školi je uvijek dobro jer je lakše, to je zapravo igrarija.

To svi shvate kad dođu u srednju školu, to je nešto puno ozbiljnije.

U koju ste srednju školu išli?

Išla sam prvo u V. gimnaziju, a onda u Matematičku gimnaziju Što možete poručiti sadašnjim učenicima o tim školama?

Mogu im poručiti da sigurno više nije isto kao što je nekad bilo.

Koju biste srednju školu preporučili osmašima?

To svatko bira prema svojim afinitetima i interesima, ali stvarno je bitno da se odabere nešto što FOTO: I.Š. voliš, a ne nešto gdje se upadne jer su ocjene takve i takve… to nije dobro, nažalost.

Je li engleski bio Vaš prvi izbor?

Ne, francuski je bio moj prvi izbor. U školi sam učila francuski, engleski nisam učila.

Jeste li bili odlikašica u školi?

U gimnaziji ne, prolazila sam s vrlo dobrim. Iz onih predmeta koji su mi ležali, koji su mi bili Kad ste počeli učiti engleski?

O, još u dječjem vrtiću. Išla sam u engleski zanimljivi imala sam pet, naravno. Na primjer, vrtić. Danas se to zove Sova, a tada se zvala matematika mi nije ležala.

Varšavska škola stranih jezika.

I učili ste one predmete koji su vam bili zaStudirali ste francuski i engleski jezik. Kako nimljivi, jel’ tako? to da ste mogli upisati engleski ako ga niste Učila sam one predmete koji su mi malo lošije išli. Učiš predmete koji ti lošije idu, to onda učili u školi?

To se nekad moglo jer smo imali prijemne ispite stvarno moraš učiti, a ako si za nešto nadaren na fakultetu. Onda si morao naznačiti jesi li učio onda baš i ne moraš učiti previše (smijeh). engleski u školi ili ne, a onda se polaže drugačiji prijemni ispit. S francuskim je bilo isto - na Koji vam je bio najdraži predmet u školi? francuski su se upisivali neki ljudi koji nikad Hrvatski i francuski jeziik, a u gimnaziji psiprije nisu čuli francuski. hologija. I biologiju sam jako voljela, čak sam mislila da ću možda studirati tako nešto. Ĉega se sjećate iz osnovne škole?

20

Što Vas je potaknulo na rad s djecom?

Ja sam još od osnovne škole znala što ću raditi u životu. Što Vam se sviđa najviše u radu s djecom?

To je jako kreativan rad, ostavlja nam slobodu da organiziramo svoj sat i način rada, da izaberemo što je djeci najzanimljivije. Djeca su krasna jer nas uvijek pomlade i održavaju nas mladima. Ja taj posao volim, inače ga ne bih radila. Ne znam može li netko tko to ne voli raditi u školi.

Biste li svojim đacima u budućnosti preporučili rad s djecom i zašto?

Pa, generacije su sve gore i gore, napornije je i teže raditi, treba znati s djecom, trebate djeci biti zanimljivi. Satovi trebaju biti zanimljivi, to je meni prvo i osnovno. Ako je meni dosadno na satu, onda je sigurno da će i mojim đacima biti dosadno.

Razlikuju li se današnje generacije od vaših prošlih generacija? Po čemu?

Da… danas su djeca raspuštena i nemaju kućni odgoj. Misle da zato jer smo mi učitelji otvoreni za komunikaciju da to znači da možeš biti bezobrazan, neodgojen, neugodan i smetati… to ne znači biti u dobroj komunikaciji.

Imate li omiljenu englesku rečenicu ili frazu?

Imam: Live and let live.

“Vaţno je nikada ne ići ispod svojih mogućnosti ”

Zašto baš ta rečenica?

Divna je jer uvažava druge ljude, to je meni fantastično.

Koji je vaš životni moto? Ţivotni moto… pa, sliĉno onome što sam rekla na engleskom – ne ĉini drugome ono što ne ţeliš da oni čine tebi.

Sjećate li se nekih anegdota s učenicima?

U engleskom jeziku uvijek ima toliko smiješnih stvari i situacija zato što je to strani jezik… ne znam, stvarno.

Govorite li aktivno još neke jezike osim engleskog i francuskog?

Njemački sam učila dvije godine isto u školi stranih jezika.

Imate li hobi?

Imam. Glazba je moj hobi s obzirom da sam završila srednju glazbenu školu, volim malo sjesti pa zasvirati na klaviru. Također volim skijati.. Volim sve sportove: vozit bicikl, plivati… Što biste savjetovali učenicima u vezi daljnjeg školovanja?

Neka steknu ono elementarno znanje, ono što nazivamo osnovnim znanjem u osnovnoj školi pa će se lakše snaći u srednjoj školi jer je srednja škola šok.

Jednom ste rekli na satu da nikad ne smijemo ići ispod svojih mogućnosti, je li tako?

Jesam. Da, točno! Kak’ si lijepo zapamtila.. (smijeh).

Razgovarale: Lina Mišak, Nina Meić i Magdalena Kovač, 8.c 21

LITERARNO-LIKOVNI KUTAK

Prvašići Proljetni praznici Bila sam u Zoološkom vrtu sa svojom najboljom prijateljicom Sunĉicom. Najviše mi se u ZOO svidio zatvoreni dio s gmazovima i ţabama. Ţabe su mi najdraţe ţivotinje. Moj prijatelj Mak oponašao je papigu. Sunĉica i ja smo kupile plišanu sovicu. Poslije smo svi išli kod mene i jeli pizzu. Zatim smo otišli kod Maka. Tamo samo igrali igrice i jeli palaĉinke sve do naveĉer.

Lina Karninĉić, 1.b Ja sam se igrala sa svojom maĉkom. Maĉka mi se zove Lulo. Voli se igrati. Ne radi nikakve štete po kući. Ima tri godine.

Spava u garaţi. Ima svoje igraĉke. Voli se igrati s malom metlicom, lopticom i mišem na navijanje.

U igri me ĉesto i ogrebe, ali ja se na nju ne ljutim.

Ja je hranem svaki dan, a ako zaboravim, poĉne mijaukati.

Imam i psa Fiću. Fićo baš i ne voli Lula, ali Luli to baš i ne smeta.

Ilaria Lekić, 1.b

Maca Ĉika Moja mama je našla malu macu na Bundeku. Maca je bila jako slatka, velikih oĉiju i crno-bijele boje. Bila sam jako sretna. Nazvala sam ju Ĉika. Nahranila sam je mlijekom i maĉjim krekerima. Odnijeli smo je kod bake. Tamo se druţila s mojim drugim, velikim maĉkama Buhom i Ţućom.

Puţ Brzi Rea Poljak, 1.a

Puţa Brzog našao sam kod mamutice u Travnom. Imao je ţućkastu kućicu sa smeĊim prugama.Odluĉio sam ga uzeti za kućnog ljubimca. Stavio sam ga u plastiĉnu posudu. Razgledavao je neko vrijeme svoj novi dom i sprijateljio se s puţem Salatkom koji je tamo već ţivio 2 godine. Jeli su salatu, a ponekad i malo jabuĉice. Puzali su posvuda, ĉak i po stropu kutijice.

Jednom sam ih odnio na ranĉ. Preko noći nismo dobro zatvorili kutijicu i Brzi je pobjegao. Valjda je htio u šetnju. Salatko je bio malo zabrinut, a i ja, ali sam na kraju bio sretan jer je Brzi na svjeţem zraku.

Nino Kuzmić, 1.a 22

LITERARNO-LIKOVNI KUTAK

Prije ĉitanje slikovnica Kućna čudovišta Stanislava Marijanovića razgovarali smo s prvaĉišića o ĉudovištimaaa...

Gdje ţive ĉudovišta?

DORA: Ţive u nekoj straĉari ili pećini.

JOSIP: U nekoj šumi. Ţive li moţda neki u gradovima?

SVI: Daa!!!

U kojim gradovima ţive?

MATKO: Mislim da ţive u Zagrebu.

VJEKO: Mislim da ţive u New York-u.

JOSIP: U Njemaĉkoj.

DORA: U Londonu.

Imaju li svoje gradove?

SUNĈICA: Mislim da ţive u gradu koji se zove Ĉudograd.

VJEKO: Ţive u King Kong gradu.

MARIJA: U Strašnogradu.

Mislite li da se ĉudovišta hrane? Ĉime?

ILARIA: Mislim da jedu meso.

FRANKO: Mislim da jedu mozak.

FARAH: Mislim da jedu ljudsko meso.

Postoje li ĉudovišta koja su vegetarijanci? Što oni jedu?

DORA: Mislim da jedu kosu ili neko transilvanijsko povrće.

Mislite li da ĉudovišta imaju imena? Kako bi se onda zvali?

MARIJA: Mislim da se jedan zove Gricko.

FARAH: Jedan se zove Grickovište!

VJEKO: Jedan se zove Ivan.

Bojite li se ĉudovišta?

DORA: Ja se bojim iako znam da ne postoje. Gledala sam jedan film sa strašnom mumijom i bilo je jako strašno!!!

Znate li za neki film o ĉudovištima?

ILARIA: Ja sam gledala Ĉudovišna priĉa u Parizu.

SARA: Ja znam za film Hotel Transilvanija.

MARIJA: Ja sam gledala Škola za vampire.

Opišite jedan dan u ţivotu ĉudovišta.

SARA: Oni plaše ljude tako da se sakriju pa da, kada netko naiĊe, da ga napadnu.

VJEKO: Oni ţderu hranu.

ILARIA: Mislim da plaše ljude pa idu nešto pojesti.

Imaju li ĉudovišta obitelj?

RENATO: Mislim da imaju obitelj, ali da ne znaju tko im je obitelj.

Koliko ĉudovišta mogu ţivjeti?

MATKO: 5 616 000 godina!

NOLA: Ja mislim da ţive 2 godine.

FARAH: Mislim da ţive 3 godine.

ILARIA: Moţda ţive 100 ili 200 godina.

23

Razgovarale Lara Šegvić i Ema Praţić, 6.a

LITERARNO-LIKOVNI KUTAK

U ĈEMU SMO

NAJ?

Drugašići

LUCIJA DRAGANOVIĆ : Ja sam najvrjednija jer najviše pomaţem mami koja će uskoro roditi bebu.

NEO FRANĈIĆ: Ja sam najbolji u zbijanju šala i nasmijavanju jer stalno nasmijavam djecu oko sebe.

MONIKA GERECI: Najbolja sam u izvođenju pokusa koje radim kod kuće. Uvijek pazim da nešto ne pođe po zlu.

MARIO JANKOVIĆ: Najbolji sam u nogometu kojeg treniram od svoje četvrte godine.

EVA JURAGA: Najbolje sviram klavir jer svakodnevno marljivo vjeţbam i idem u glazbenu školu.

LEO KAZIĆ: Ja sam najbolji u slaganju legića jer su to moje najdraţe igračke.

BRUNA KONTA: Ja sam najbolja u slikanju jer oboţavam slikanje i jer mi djed, slikar, u tome moţe puno pomoći.

JOSIP KULEŠ: Najbolji sam u igranju baseballa jer ga treniram, a treniram ga jer je jako zanimljiv sport.

HELENA LUKAĈ: Ja sam najbolja u crtanju zato što se svi dive mojim crteţima.

NIKA MARKOV: Najbolja sam u plivanju jer sam brza i treniram plivanje tri puta tjedno.

MIHAEL NOVAK: Najbolje plešem za vrijeme sata glazbene kulture.

ALEKSANDAR PENDEV: Najbolje pjevam pod satom jer se učiteljica uvijek pita: „Tko to tako lijepo pjeva, a nije sat glazbene kulture?“ PAOLO PUŢ: Ja sam najbolji u jelu jer jako volim jesti.

EMRE SKENDER: Najbolji sam u matematici zato što brzo i lako rješavam zadatke.

MARKO ŠEPELJ: Najbolji sam u košarci jer ju treniram, volim i redovito zabijam koševe.

MIHAEL ŠOŠTARIĆ: Najbolje se penjem u razredu jer mi je to omiljena aktivnost. Moram biti oprezan da se ne ozlijedim.

IZABELA ŠPRLJAN: Najbolja sam u glumi jer se mogu na silu rasplakati. Tu sposobnost ne koristim izvan satova dramske grupe.

VANJA VISTAĆ: Najbolja sam u čitanju zato što volim čitati i puno čitam u slobodno vrijeme.

MATEO VITIĆ: Najbolji sam u trčanju zato što puno trčim i volim trčati.

KIARA ZDELAR: Najbolja sam u judu jer ga treniram i volim, iako neke zahvate moram još malo vjeţbati.

PROLJEĆE Proljeće je došlo s koferima punim leptira i u zelenoj haljini od trave. GospoĊi zimi je reklo da se spakira i krene , neka joj se makne s njezine stolice. Zima se bez rijeĉi spakirala i krenula na put. Proljeće je poĉelo vaditi stvari iz svog kofera. Najprije je iz kofera izvuklo posteljinu od trave i prostre ju po livadi. Iz drugog kofera izleta leptiri svih boja i ptice – plave , ţute , sive i još mnogih drugih boja. Sunce proviri iza oblaka. Djeca istrĉe van nabrati buketić cvijeća za svoje mame.

Proljeće ih je gledalo iz svoje stolice i zadovoljno se smješkalo.

Maja Pavleković, 2.b 24

Nino Ţarković, 2.c

LITERARNO-LIKOVNI KUTAK

U BIRATI VAŢNO JE DA MOG Ujutro kad se probudim još u krevetu razmišljam što ću danas obući. Mogao bih obući nove traperice ili ipak trenirku. Zatim pogledam majice i pitam se koja bi mi ljepše pristajala uz nove traperice, moţda plava s prugicama ili zelena. Teška odluka. Kad se odjenem pogledam obuću. Mogao bih danas u školu u novim cipelama ili tenisicama. Kad doĊem iz škole najradije bih se odmorio, ali imam puno zadaće koja me ĉeka. Mogao bih prvo riješiti zadaću pa sam onda bez brige. Naveĉer kad legnem u krevet pomislim kako sam imao naporan dan jer sam morao o puno stvari odluĉiti. A što me tek sutra ĉeka? Nije vaţno, glavno je da mogu birati.

Silvio Ahec Poĉekal, 2.c

Mogu igrati košarku ili nogomet.

Za doruĉak mogu jesti ĉokolino ili griz.

Mogu se igrati sam ili u društvu.

Mogu birati što ću odjenuti, kaput ili jaknu.

Za veliki odmor mogu jesti voće ili sendviĉ.

Vaţno je da uvijek mogu birati.

Nino Ţarković, 2.c

Probudim se i pitam: Hoću li za doruĉak pahuljice s mlijekom ili ću jaja? Nakon jela se idem igrati. Hoću li igrati nogomet ili rukomet? Nakon igre idem kući. Hoću li malo pogledati crtiće ili ću odmah ići spavati? Mogu izabrati.

e? oladu ili n k o ĉ ti s je i ĉitati Hoću li ati crtiće il lino d le g i il u Hoć ĉoko oću li jesti ću li ići H ? u g ji n k o mlijeku? H ću se i ili griz na u šetnju il ama? s mamom lj te ic rku s prija je jako a p u ti ra ig brati, a to Mogu iza vaţno. .c Tonka Mij

atović, 2

Bruna Konta, 2.a

Leon Sertić, 2.c

Tramvaji nekad i danas

Nika Markov, 2.a

Helena Lukaĉ, 2.a Lucija Draganović, 2.a

Monika Gereci, 2.a

Eva Juraga, 2.a 25

LITERARNO-LIKOVNI KUTAK

MENE SVI VOLE Uĉiteljica me voli jer mi nikada ne da kaznu. Tata me voli jer me vodi na trening. Seka me voli jer se igra sa mnom. Baka me voli jer mi svaki dan napravi doruĉak i uĉi me saditi biljke. Mama mi pomaţe slagati pernicu. Djed me voli jer mi pokazuje kako se hrane ţivotinje. Baš svi me vole.

Marko Zebić, 2.c

Mama me voli jer joj svaki dan pomaţem. Tata me nekad zadirkuje, ali me svejedno voli. Vole me i moje kornjaĉe. Svaki put kad ih idem nahraniti skaĉu i maze mi ruku.

Stalno se igram s prijateljima pa me i oni vole. Svi me vole.

Sara Cindrić, 2.c

Ja sam najmlaĊa u obitelji, a najmlaĊeg ĉlana svi vole. Mama i tata me stalno ĉuvaju i pitaju jesam li dobro i treba li mi što. Seka me vodi sa svojim prijateljicama u šetnju. Brat mi pomaţe oko zadaće i ponekad mi dozvoli igrati igrice na njegovu iPhoneu. Imam i dosta prijatelja s kojima se igram. Sretna sam jer imam puno osoba koje volim i koje vole mene.

Pjerina Petra Vinković, 2.c Mene mama voli jer me puno mazi. Tata mi daje mobitel. MlaĊi brat me zabavlja. Prijatelji se igraju sa mnom. Dadilja me ĉuva. Svi me vole i zbog toga sam jako sretan.

Matija Punek, 2.c

POSJETILI SMO 27. sijeĉnja TVORNICU ĈOKOLADE KRAŠ Nauĉili smo kako se pravi ĉokolada.

Pogledali smo film kako raste drvo kakaovac, plod kakaovac od kojeg nastaje kakao masa koju smo i kušali.

Bila je ljepljiva i gorka.

Vidjeli smo put kakaovca iz Afrike do naše zemlje.

Prošetali smo pogonom i vidjeli nastajanje ĉokolade uţivo. Na kraju smo dobili vrećicu slatkiša.

Bilo nam je lijepo i zabavno!

26

LITERARNO-LIKOVNI KUTAK

MOJ BRAT Moj brat se zove Marko. Stariji je od mene i jako je zloĉest prema meni. Zakucava me u zid i prostaĉi. Nekada bjeţim od njega, ali me on ulovi.Nekada me i ošamari. Ja znam da me moj brat voli, ali ne ţeli to priznati. Za 1.april mi je podvalio tako da mi je stavio kaugumu na knjigu.

Govori mi da me voli, ali to nikada ne kaţe pred prijateljima. Ja mislim da on mene jako voli, ali ne ţeli izgubiti reputaciju.

Meni je vaţno samo to da me on voli i poštuje. To mi je bitno!! On je najbolji brat na svijetu.

Vito Rukavina, 2.b NESPRETNJAKOVIĆ Ide, ide lopta.... i ... fulao sam!!!! Puknuo sam ,ali fulao sam gol!! Jooooj meni!!! Kako sam nespretan!!! Kao nespretnjaković! Sada shvaćam što sam! Kako to popraviti?

Neću biti takav! Ţelim biti spretan!

David Spasić, 2.b DOLAZAK JESENI Krajem rujna, ljeto je uzelo svoj sjajni telefon i reklo Jeseni: „Draga moja Jeseni! Uzmi svoj kofer, jer se ja polako spremam na odlazak. Moje zelene plahte u kojima sam se pod zvjezdanim nebom valjala, moram uzeti i oprati.“ Ljeto je odluĉilo, prije dolaska Jeseni, još jedanput prošetati ulicama u svojoj prekrasnoj, zlaćanoj haljini. Cipele su mu bile poput duge, a kosa kao prekrasna, cvjetna livada. Osmjeh mu je bio kao iz najljepše bajke. Sjajilo je kao zlaćano sunce. Polako je postajalo umorno. Došlo je vrijeme da svoje mjesto ustupi sestrici Jeseni. Sa zalaskom sunca, uzelo je svoje kofere i neĉujno otišlo iz grada.

Sutradan je došla Jesen odjevena u nove, šarene haljine i smeĊe cipele. Naravno, uzela je i svoj najdraţi osmijeh, koji u jesen izgleda kao najljepši dan ispunjen srećom. Gledala je svojim velikim smeĊim oĉima kroz šarene naoĉale ukrašene lišćem. Zadovoljno se osmjehnula i raspakirala svoje kofere.

Antea Moharić, 2.b NAJDRAŢA BOJA Najdraţa mi je crvena boja. Crvena je poput srca i cvijeća. Crvena boja je znak ljubavi.

Crveno mi je uţe za preskakanje. Dio hrvatske zastave je crven. Crvena je jagoda i trešnja.

Crvena mi je olovka i pernica. Zato volim crvenu boju. Crvena je super!!!

Dora Medaković, 2.b 27

I Š A Ć E TR ŠTO JE ZA MENE JESEN Za mene je jesen lišće padajuće, za mene je jesen poĉetak škole, za mene je jesen jutro bez lastavica, za mene je jesen torba puna knjiga, za mene je jesen nova školske briga.

Za mene je jesen sve što pljušti, sve što šušti, sve što pjeva, sve što lijeva.

To je jesen.

Ivana Sekaĉić, 3.b

MOJA PAVICA - NESTAŠNA LOPTICA

Ana Majić, 3.b

Sivo-bijela loptica, okrugla i mekana, obiteljska mezimica.

To je naša Pavica.

Sad sam tu, sad tamo.

Pusti zadaću, hajde da se igramo!

Pusti sada knjigu, ona dosadna mi je, imam posla za nas dvoje, bit će nam zabavnije!

Baci mi lopticu!

Trĉimo zajedno!

Napravimo nered, to najbolje znamo!

A kad mama doĊe kući naći će me spavajući.

Otkud nered – pojma nemam, zar ne vidiš da ja drijemam?!

Sebastijan Hudi, 3.b

28

LITERARNO-LIKOVNI KUTAK

PROLJETNA KIŠA Kiša pada, travu smočila, bubamara na cvijet skočila.

Vrapčić ju je ispod krova gledao, bumbar je sa kiše pobjegao.

Tratinčica je latice zatvorila, a djevojčica je kišobran otvorila.

Ubrzo se kiša smirila, a bubamara veselo škiljila.

Roberto Tretinjak, 3.b Luka Macan, 3.b

ZAIGRANO PROLJEĆE Probudio se medo po imenu Edo. Polako se šeće i gleda cvijeće.

Svakakvih je boja, a on gleda ima li jagoda koja.

Potoĉnica plava kaţe mu da je luda glava jer sad u rano proljeće raste samo cvijeće.

Ali kaţe njemu pĉela: Nema više leda, bit će slatkog meda.

Vraćaju se selice, vesele lastavice.

Zora, Petra, Ana i Roberto, 3.b

Priĉa šarenog snjegovića Moje ime je Srećko. Ja sam snjegović. Napravila me vesela djevojĉica Ana. Moj je dom veliki, veseli park u kojem se svaki dan gomila djece dolazi igrati.

Na meni stoji velika naranĉasta mrkva umjesto nosa, a mali crni gumbići su mi oĉi i usta. Za ruke imam grane i metlu. No, ja nisam sumorni, dosadni snjegović. Ja sam šareni snjegović.

Zelene sam, crvene i ljubiĉaste boje.

Kada su djeca drugi dan stigla u park, Ana mi je napravila i noge.

Poĉeo sam hodati. Kada sam došao do ceste, jako sam se uplašio kada je automobil projurio pokraj mene. Hodajući dalje naišao sam na veliko šareno brdo prekriveno šarenim snijegom i ledom.

Poĉeo sam se penjati. No, svaki put kad bih stigao do vrha, otklizao sam nazad na poĉetak. Bio sam umoran od pokušavanja i na kraju odustao. Krenuo sam dalje i došao do neke škole u kojoj je bilo mnoštvo djeca koja vrište, skaĉu, trĉe i nekuda jure.

Na kraju sam se vratio u svoj dom, svoj park i nakon svih tih pustolovina osjetio olakšanje i radost. Uţivao sam i radovao se djeĉjem smjehu i igri sve dok nije stiglo proljeće. Tada sam se otopio i postao lokva šarene vode.

Laura Podkubošek, 3.c

DJEĈAK I ZMAJ Jednom hodao ulicom djeĉak po imenu Makarije i sretne zmaja. Bio je velik, dugaĉak i ţut.

Kaţe zmaj: Mmmmmm, zalogajĉić. Obrati mu se Makarije: Nemoj me pojesti, mi ljudi baš i nismo ukusni. Onda će zmaj: Ooooo! Ne brini, bit ćeš dobra peĉenka. Makarije se ohrabri i izvadi dijamantni maĉ. Ha, zmaju, upozoravam te! Zmaj se uplaši i pobjeţe kao brzi grom.

Makarije se smijao pola dana.

Makarije Petrović, 3.b 29

LITERARNO-LIKOVNI KUTAK

Zora Turĉin, 3.b

Priĉa jedne pisanice Moj je ţivot zapoĉeo na jednoj farmi nakon što me snijela koka.

Odvezli su me u trgovinu blizu naselja Utrina gdje me kupio djeĉak po imenu Mario.

Nekoliko dana prije samog Uskrsa sluĉajno sam se iskotrljao iz kutije i stajao vani ĉitav dan.

Odjednom sam zaĉuo kako netko skaĉe i ubrzo ugledao dva zeĉića koja su pravila tu buku. Traţili su jaja koja bi obojali. Kako sam im se našao pri ruci, uzeli su mene. Isprva sam mislio kako ću se lijepo zabavati, a umjesto toga morao sam slušati zeĉiće kako se svaĊaju kojom me bojom obojiti i koja je najljepša.

Nakog nekog vremena pala je noć pa su se i zeĉići pomirili i shvatili da se sve boje lijepe i da jednostavno trebam biti šareno jaje.

Cijelu su me noć bojili i zabavljali se, a kada je stigao Uskrs, bio sam najljepša pisanica. Zeĉići su bili sretni i zadovoljni, a ja ponosan na svoje boje.

Mario Horvat, 3.c

Moj djed Moj se djed zove Frano. On ţivi u Dubrovniku s bakom Koviljkom.

Moj djed ima sivu kosu, malo bijele bradice i prekrasne plave oĉi. Najĉešće nosi trenirku i tenisice. Kaţe da je to najudobnija odjeća.

Prema meni je jako dobar, paţljiv i iskren.

Pošten je i mora se priznati, jako lijep i uvijek radostan.

Ponekad kad ga nazovem telefonom i upitam nešto, on se raspriĉa i zaboravi na vrijeme. Tako mi je jednom prilikom priĉao kako je, kao mali, ţivio u malenom selu u Hercegovini. Tamo je išao u školu.

Da bi došao do škole, moram je pješaĉiti preko brda. Kada bi došlo ljeto i ljetni odmor, sa svojim bi se prijateljima kupao u rijeci jer nisu imali dovoljno novaca kako bi otišli na more. S ostalim je djeĉacima igrao nogomet i puno vremena provodio pomaţući roditeljima sa svojom braćom.

Pomagao im je oko poljoprivrednih poslova, u kući i oko brige za ţivotinje.

Kaţe da je bez ove nove tehnologije bio sretan i zadovoljan..

Za mene je moj djed poseban jer mi uvijek posveti svo vrijeme ovog svijeta.

Volim ga jer je moj i jer se uvijek jako trudi ostvariti sve moje ţelje.

Danelle Domonkoš, 3.c

Iskra Turĉin, 3.b 30

LITERARNO-LIKOVNI KUTAK

Moj djed Mato Moj se djed zove Mato Matić. Ţivi s mojom bakom Kristinom i ujakom Ivom.

Mog djeda moţete prepoznati po odjeći koju nosi; zelenoj majici kratkih rukava, crnom vunenom prsluku, zelenim hlaĉama i papuĉama. Voli kad jedem puno voća jer kaţe da je voće zdravo i dobro za mene. Priĉao mi je kako je uzgajao voće i povrće u svom vrtu dok je još ţivio u Vinkovcima.

Moj je djed stvarno poseban i radi neke ĉudne stvari. Podcrtava neke rijeĉi u novinama pa ih zapisuje u svoje bilješke. Voli se sam šišati škarama u kupaonici, premda to jako smeta moju baku i ujaka. Stalno skuplja neko „smeće“ i nosi to kući. Ponekad, kada pada kiša, on izaĊe bez kišobrana, a kada je vani sunĉano, on nosi kišobran. Sve je to moj djed Mato.

Jako volim svog djeda jer je jako neobiĉan i zabavan.

Karlo Fais, 3.c

Lektira Vlak u snijegu

Snijeg Snijeg je padao cijeli dan, Noć je bila hladno bijela.

Inje nas je jutrom dočekalo, Juha nas za ručak ugrijala.

Evo sreće za svu djecu, Godina je snježno započela.

Ante Ćosić, 3.a

Sanjin Boţić Djevojĉica Sanja pospremala je sobu i traţila stvari koje više ne koristi i koje joj ne trebaju. Nakon dugog pospremanja i traţenja, odluĉila je pokloniti nekoliko svojih igraĉaka i oĉuvane odjeće koju više ne nosi.

Mama je ubrzo ušla u sobu i upitala Sanju je li odluĉila kome će darovati stvari koje je spremila. Sanja je tuţno pokazala na letak koji je stajao na njezinom radnom stolu na kojem je pisalo Dom za djecu.

Sanja je zajedno s majkom lagano koraĉala prema vratima Doma koja su izgledala neugledno i staro. Nakon što je ušla, ugledala je mnogo djece ĉija su lica izgedala pomalo nesretno i tuţno. Ipak se bliţio Boţić.

Kada im je predala stvari koje je donijela, raznjeţili su se i ponudili joj da im se pridruţi na veĉeri i zabavi uz karaoke koju pripremaju za tu veĉer. Igra i zabava trajali su do kasno u noć.

Sanja je bila presretna i odluĉila je da će svaki Boţić pospremati svoju sobu i odvajati stvari koje ne koristi i koje će darovati nekoj ustanovi.

Nika Bivol, 3.c 31

LITERARNO-LIKOVNI KUTAK

Moja prijateljica Jedna moja prijateljica vesela je k’o pahuljica, naočale nosi a, ponekad, i pletenice u kosi!

Voli učiti, ali ne se mučiti.

Kad padne noć, u san će ona poć, sanjat će o školi i kako se u crkvi moli.

Balerina je prava kao i prijateljica prava!

Nika Walla, 3.a

U Gradu mladih

Škola u prirodi U ponedjeljak 15.9. 2014. moj razred i ja išli smo u školu u prirodi. Krenuli smo u 9 sati. Vozili smo se autobusom 2 sata. Išli smo u Crikvenicu. Tamo smo bili 5 dana. Prvi dan smo otišli u sobe i sloţili kofere. U jednoj sobi su bili deĉki, a u drugoj cure.

Preostale dane posjetili smo špilju Biserujku i akvarij, bili smo na sladoledu u Selcima, na Krku, kupali smo se, bili na panoramskoj voţnji...Naveĉer smo svaki dan išli na party. Za doruĉak smo imali švedski stol. Za ruĉak i veĉeru smo imali raznu ukusnu hranu. Povratak je bio u petak. Vozili smo se takoĊer dva sata. Na pola puta smo malo stali. Kada smo se vratili, svi su bili sretni i zadovoljni sa školom u prirodi.

Niko Hunski, 3.a

3. c na predavanju o Kini u Knjiţnici Novi Zagreb

Moje ruke Ruke su nam jako važne za dosta različitih poslova. U našem životu koristimo ih jako puno.

Rukama radimo neke dobre i loše, lijepe i ružne i nježne ili grube stvari. Loših, ružnih i grubih stvari trebalo bi biti sve manje. Dobrih, lijepih i nježnih stvari sve više. Kada napravim nešto loše, onda se tužno osjećam i odmah se ispričam jer mi je jako žao što sam to napravila. A kad napravim neku lijepu stvar, onda s osjećam sretno. Na primjer: kad pomognem, kad poslušam ili zagrlim mamu. Ruke nam trebaju za: pisanje, crtanje, jedenje, čitanje, listanje i trebaju nam za igru i sport. Ruke trebamo čuvati od svakakvih bolesti. Moramo ih puno prati i ĉuvati.

Filipa Stanić, 3.a 3.a u školi u prirodi 32

Ĉ ETV RTA Š I

LITERARNO-LIKOVNI KUTAK

PAHULJICA Jednom davno u velikom bijelom oblaku pahuljica se spremala na svoj prvi let.

Promatrala je zemlju ispod sebe i birala mjesto gdje će pasti. Prepustila se svom teţinom padu na zemlju. U letu je promatrala svoju bijelu ĉistu haljinu koja je lepršala na vjetru. Pribliţavajući se zemlji primijetila je da se komadići blata ljepe na njezinu bijelu haljinu. Bio je to smog. Kada je pala na zemlju vidjela je da je njena haljina sva zaprljana od smoga. Djeca koja su se na toj livadi igrala priskoĉila su u pomoć pahuljici. Svojim promrzlim ruĉicama oĉistila su zaprljanu haljinicu koja je ponovno postala bijela. Pahuljica je ponovno bila sretna, a djeca su zajedno pjevala ovu pjesmu bijeloj pahuljici: Pahuljo bijela Usrećit' nas si htjela, U padu s neba Ĉekati te treba Djeca te vole Na putu iz škole.

Smog te zaprljat' neće, Dok je djeĉje igre i sreće.

Ema Fuĉek, 4.b

Luka Sladić, 4.b

Anja Bleĉić, 4.b

Tihana Kozjak, 4.b

LIJEPO JE ŢIVJETI U MIRU Mislim da je predivno ţivjeti u miru. Ljudi bez straha i panike šetaju ulicama, ţive u svojim domovima, ne strahuju za svoje bliţnje, imaju ĉistu vodu za piće, mogu slobodno ići u kino, kazalište, a djeca mogu bezbriţno ići u školu i igrati se. Ne mogu zamisliti kako je ţivjeti u doba rata. Nama je sada predivno, makar ima još ponu nerazminiranog podruĉja. Toga se sjetim svaki puta kada idem na more ili u Slavoniju, u lijepo selo kraj Pakraca. Tada se s usrećem s ruţnim znako na kojem piše:,,MINE! NE PRILAZI!“ Isto tako vidim puno porušenih i napuštenih kuća još od rata. Jako se rastuţim kad ĉujem da su ljudi zbog rata morali napustiti svoj rodni kraj i dom.

Meni je moj grad predivan i ne bih htjela da se ikada poruši. Ali, najgore od svega mi je što je u ratu poginulo toliko puno ljudi,a puno je i onih koji još uvijek traţe i ĉekaju svoje nestale u ratu.

Ljudima je u vrijeme rata bilo jako teško i puno su propatili. Zato bih htjela da nikada više nigdje na svijetu ne bude rata,nego da svi ljudi ţive u miru i veselju.

Klara Peić Banov, 4.c 33

LITERARNO-LIKOVNI KUTAK

V I Š I RA Z R E D I ZELENO JUTRO Divnog li jutra, sve se zeleni priroda cvate, a ptice cvrkuću.

Proljeće je na putu, stvari pakira, a cvijeće nam šareno dariva.

Veliki medo iz sna se budi, a kad bez hrane ostane skroz poludi. Šareni leptirići posvuda lete, a pĉele na zelene livade slete.

Matea Gereci, 5.a

Natko Radojković, 5.c

Ljudi s blistavim osmjesima Ljudi su previše zaokupljeni materijalnim stvarima u zadnje vrijeme...Nekima je bitniji novi Playstation ili laptop nego sreća u obitelji i prijatelji.To nije u redu.

Trebali bismo više brinuti o svojim bližnjima nego o stvarima.Uzmimo za primjer djecu u Africi. Svaki dan umiru od gladi, ako imaju sreće pojedu malu vrećicu riže, rade na poljima,č uvaju stoku, žive u kolibicama i zemunicama...No ipak su sretni. Ipak su sretni jer cijene i to malo što imaju, jer znaju uživati u životu. Cijene svaki dan i ne žale se na probleme. Nisu razmaženi kao mi i stvari im nisu sve u životu.

Njihova lica sjaje,osmjesi im blistaju. Blistaju od sreće.

Leon Keglević,6.c Moja staza Moja staza nije duga. Imam 11 godina i idem u peti razred. U mojoj stazi ima puno ljubavi , sreće i veselja. Tu su moji brat, sestra, i mama . Putujem svojom stazom polako i sigurno . Volim svoju stazu jer je bezbriţna i nema prepreka . U budućnosti ţelim svoju stazu produţiti i postati vozaĉ . Ţelim voziti ljude do njihovih odredišta i tako ih usrećiti . Nadam se da će i dalje i moja staza biti uspješna i vesela.

Luka Savić, 5. a Hrvoje Hemen, 8.a 34

LITERARNO-LIKOVNI KUTAK

Tolerancija Tolerancija je poštivanje drugih ljudi u našoj okolini. Biti tolerantan znaĉi ne raditi ništa što je protiv tuĊe volje, odnosno ne šteti drugomu.

Svi bi trebali biti tolerantni. U obitelji, na poslu ili u školi meĊu prijateljima, društvo uvijek traţi toleranciju. U obitelji djeca moraju slušati roditelje i ne svaĊati se. Na poslu ljudi moraju biti tolerantni prema šefovima, kolegama, ali i prema onima niţeg ranga. U školi meĊu prijateljima i profesorima mora biti mir i vladati tolerancija. No, ako netko drugi nije tolerantan treba djelovati u skladu s time, a ne šutjeti.

Tolerancija nije što neki misle, šutjeti, biti ukoĉen i slušati kao robot, treba se normalno ponašati, ali poštivati druge. Jer ako ti poštuješ druge i drugi će poštovati tebe.

Branimir Galić 8.a Adrijana Kolaj, 6.a

Ljudi s blistavim osmjesima Znate li kako ţulja kamenĉić u cipeli? Ne moţeš hodati od boli.

Pomalo je ĉudno da nešto tako malo moţe boljeti. Jedan je naĉin da ga uklonimo iz cipele. Brzo zaboravimo tu bol i s osmijehom olakšanja nastavljamo dalje hodati.

Poput kamenĉića i ţivot zna ljude zaboljeti. Zbog toga ne smijemo biti namrgoĊeni i optuţivati druge. Lakše je i ljepše kada s osmijehom idemo kroz ţivot.

Osmijeh je ogledalo duše, jutarnje sunce i kap rose na listu. Ljudi s osmijehom na licu su puni topline i razumijevanja.

Korina Kovaĉić 6.c

Jelena Tišma, 8.a 35

LITERARNO-LIKOVNI KUTAK

Pogledala je dolje, Uperila prst, U veliko zeleno polje Zaĉula topot kiše, Oh, kako li samo miriše, Te njeţne kapi kiše, S golih grana padaše Uzdahnula je srdito, Tako male i njeţne.

Ništa osobito

Kalindi Bajt, 6.c

Isplazila jezik I probala ih par, Ali ne, ništa Samo pusti okus kiše Ema Šulentić, 7.c Alan Jerbić, 6.c

RIBAR I MORE Ribari su uporni ljudi. Love ribu ĉak i kada se sprema oluja. Nikad ne odustaju.

More je ribaru sva ljubav. Ono ga moţe i ubiti jer ako je nepogodno vrijeme val mu bez problema prevrne brod. Znaĉi,ribar stavlja svoj ţivot na kocku.

On je emotivno vezan uz more. U moru ulovi ribu,o kojoj mu ovisi ţivot. Mnogi ribari ne love ribe kako bi se njome hranili ,nego kako bi je prodali. Kada ribari ulove puno ribe doĊe do zabrane ribolova.

Zabrana ribolova je zabrana lova na ribe, odreĊeno vrijeme. Ako ribar lovi u vrijeme zabrane ribolova mora platiti kaznu. Onda se ribari odmaraju i opuštaju u blizini mora. Bura im nije nikakav problem. Njih more pokreće i veseli više od iĉega. Ribari spoznaju mnogo vrsta riba. Da nema ribara ne bismo unosili u organizam dovoljno omega tri masnih kiselina.

Ribari su bitni za naše zdravlje i bez njih svijet ne bi dugo izdrţao.

Karlo Firis, 6.c 36

Sara Boršĉak, 7.a

LITERARNO-LIKOVNI KUTAK

Proljeće Proljeće je stiglo, Otišla je zima.

Mlado lipe stablo Nasmijano lice ima.

Sve se budi,cvjeta. Šarena je cijela planeta.

Djeca vani se igraju, Igra se i sunce s njima.

Misli jedan cvijet: -Nije mi više zima.

Leon Keglević,6.c Hana Kašuba, 6.a Filip Mioĉević, 5.c

LAŢ KOJA ME PROMIJENILA Taj dan poĉeo je kao i svaki drugi dan. Barem se meni tako ĉinilo dok sam se ujutro spremao za školu.

Tada nisam slutio da ću ga dugo pamtiti. Sve je bilo super,u školi je bilo zabavno,ĉak sam dobio i peticu iz matematike! Naţalost,neću pamtiti taj dan po svom uspjehu iz matematike. Bio sam jako sretan zbog petice pa sam se odluĉio nagraditi i prihvatio sam poziv jednoga prijatelja iz razreda da poslije škole odemo kod njega pogledati film. Znao sam da mama, tata i baka uvijek kaţu kako iz škole trebam ići ravno kući, ali tog trenutka za to nisam mario. Da stvar bude gora,nisam se javio ni mobitelom, nego sam samo otišao. Mi smo se tako lijepo zagledali u film da sam skroz zaboravio na vrijeme,nisam uopće ĉuo da me baka zvala više puta na mobitel. Kad sam primijetio bilo je već jako kasno. Uhvatila me panika jer sam znao da će baka biti ljuta ,a sigurno je već zvala i mamu i tatu. Što ću sad!? Brzo sam pojurio kući i putem smišljao što ću reći. Izmislio sam priĉu kako sam samo nakratko otišao prijetelju zbog zadaće. Rekao sam da smo bili brzo gotovi i da sam krenuo kući još prije dva sata. Kad sam izašao pred njegovu zgradu,primijetio sam da sam zaboravio punjaĉ za mobitel. Pozvonio sam prijetelju da mi ga baci kroz prozor, što je on i uĉinio, ali je punjaĉ zapeo na drvetu. Mobitel mi se ispraznio,a punjaĉ zapeo na grani. Zvuĉi super!

Naravno da mi to tata i baka nisu povjerovali.Tata je bio najviše ljut. Objasnio mi je da nije ljut zato što sam zakasnio,nego zato jer sam lagao. Nije mi to odmah bilo jasno,ali kad malo bolje razmislim,uvijek sam bolje prošao kada sam rekao istinu. Od toga dana trudim se uvijek govoriti istinu.

Patrik Kunštić, 5.b 37

LITERARNO-LIKOVNI KUTAK

PROBLEMI, PROBLEMI

“Zašto baš ja? Zašto je ţivot tako nepravedan? Zašto ne smijem dulje ostati vani? Zašto me on ne primjećuje?!” Sve su to uobiĉajena pitanja tinejdţera u 21. stoljeću, no ona se, na svu sreću, ne odnose na mene. Ja si barem za sad, nikad nisam postavljala takva teška pitanja na koja najĉešće nema odgovora i baš mi je drago zbog toga. Bilo bi najbolje kad bi me pubertet zaobišao, no to je nemoguće. Još uvijek mi se djeca koja tako razmišljaju ĉine blesavima, ali ne ţelim nikoga osuĊivati jer mene sve to ĉeka. Zato baš i pišem o ovome. Ne brinite, idućih nekoliko minuta nećete slušati jadikovke jedne tinejdţerice kojoj je glava u oblacima, a noge ĉvrsto prikovane za stolac uz radni stol pored kojeg mama viĉe: „Moraš uĉiti! Moraš popraviti ocjene! Pa zar se ne ţeliš upisati u neku pristojnu srednju školu?!“ Ova priĉa upravo govori o nekome tko sve promatra sa strane u školi u kojoj se nalazi preko 100 tinejdţera. No pubertet ne znaĉi da ćemo se samo jadati kao neke neudane ţene usred krize srednjih godina. To je vrijeme odrastanja i sazrijevanja koje se dogaĊa i na fiziĉkoj i na psihiĉkoj razini. Stvarno mi je drago što me takve nevolje još nisu snašle. Moţda one tek dolaze, moţda su već tu, samo u blaţem obliku pa ih ja ne primjećujem, a moţda se jednostavno još nije pojavio neki mladić koji je dostojan boravka u mojoj mašti, pogoršavanju mojih ocjena i svaĊanja s roditeljima. Ako je ovo zadnje istina, poruĉila bih tom deĉku da mi se uopće ne ţuri, ne mora se on pojaviti još nekoliko godina. Mislim da sam rekla sve vaţne informacije vezane uz tinejdţere koje sam uoĉila. No, najvaţnije je da će sve to proći i da iz puberteta izlaze zreli i (ako imaju sreće) pametni ljudi.

Lina Mišak 8.c

Nina Galić, 6.a

Matija Jakovac, 6.a LAŢ KOJA ME PROMIJENILA

Jednog dana sam išla s mamaom na audiciju za film Laţeš Melita. Pošto sam ja djevojčica plave kose i plavih očiju prijavila sam se, jer tako izgleda Melita. Dok smo došle tamo, mama i ja dugo sm čekale. Kad sam napokon došla na red, nisam bila baš najbolja i znala sam da nisam baš oduševila redatelje. Nakon par dana glavni redatelj je nazvao i rekao da nisam dobila ulogu. To me rastuţilo. Sutradan u školi su svi znali da sam išla na audiciju. Nisu smjeli saznati da nisam dobila ulogu. Zato sam im rekla da sam upala u film da mi se ne bi smijali. Na dan premijere filma Laţeš, Melita svi iz škole su išli gledati film. Bojala sam se. Nakon filma svi su shvatili da me nema u filmu i počeli mi se smijeti i od tad me svi zovu Melita. Tada sam naučila da više nikada ne smijem lagati.

Helena Kičema, 5.b 38

LITERARNO-LIKOVNI KUTAK

ZELENO JUTRO Proljeće je stiglo na moja vrata biljke cvjetaju i ptice pjevaju osjeti se miris cvijeća i drveća.

Sunce sja a u mom vrtu ruţa je procvala kukci lete i pozdravljaju proljeće.

Marin Zoriĉić, 8.c

David Galac, 5.a

LAŢ KOJA ME PROMIJENILA Jedne subote ujutro mama me poslala u dućan po mlijeko i jogurt. Mama mi je dala toĉan iznos tako da nisam mogla kupiti ništa slatko za sebe. Ušla sam u dućan i uzela mlijeko i jogurt. Sve bi bilo dobro da prodavaĉica nije poĉela stavljati Twix na policu, tada sam si poţeljela jednu ĉokoladicu, ali kako nisam imala dovoljno novaca mislila sam da neće biti ništa od ĉokolade. Neka se gospoĊa motala oko ĉokoladica i pomislila sam uzeti jednu dok gospoĊa ode dalje i uĉinila sam to. Ĉokoladicu sam spremila u torbu i otišla do blagajne. Bila sam iza one gospoĊe i tek tada vidjela na izlazu alarme. Lice mi se ukiselilo, bila bih isto kriva kad bi me netko vidio da iz svoje torbe vraćam ĉokoladicu, tako da sam morala misliti brzo. GospoĊa je već platila prodavaĉici i spremala stvari u torbu koja je stajala na podu. Ĉokoladicu sam bez razloga brzo bacila u njenu torbu i kad je izlazila van alarm se oglasio, mislila sam da neće biti velikih problema. No, bilo ih je. GospoĊa je išla na ispitivanje ni kriva ni duţna, a ja ću se cijeli ţivot sramiti toga, iako neću nikome reći.

Nika Jakšić, 5.b

Marko Tutić, 8.c

ZELENO JUTRO Ujutro, kada sunce svane i kada ptice zapjevaju i kada dan počne, ljudi polude.

Jer svi moraju na posao kao da ih je Sunce na rad poslalo, a svi su umorni.

Blago psima i pticama, ne moraju raditi samo sjede na granama i šeću po parkovima.

Pogotovo nije lijepo kada po lijepom vremenu pred pločom odgovaramo ili sjedimo u uredu i od posla se znojimo.

Luka Bobić, 5.a 39

PUTOVANJE U BARCELONU

HOLA GRADE ZA SVA OSJETILA!

Kao i svake godine moja mama i ja putujemo. Pa tako smo i prošle godine otputovale u Barcelonu. Ona je zasigurno grad za sva osjetila zato što osim prekrasnih prizora od kojih vaše oči uţivaju, gradom se šire mirisi katalonskih specijaliteta kao što paella, currosi itd.

Paella (paelja) je riţoto s plodovima mora, a currosi su duguljasti uštipci od slatkog tijesta.

Ima puno uličnih svirača, skoro na svakom uglu, koji privlače paţnju stotina turista.

Za sljedeći dan bio je organiziran put u

Figueres.

Taj mali gradić najpoznatiji je

po muzeju Salvadora Dalia. Dali je umjetnik koji je svoje skulpture stvarao od raznih materijala, a inspiraciju traţio u Gali,

svojoj ljubavnici, a kasnije supruzi. Kada je postao slavan kupio je automobil koji je na svijetu postojao u samo nekoliko primjeraka. Da ga je prodao mogao je prehraniti cijeli Figueres, ali on ga nije prodao nego je, naravno, od auta sačinio skulpturu. Napunio je auto vodom, unutra stavio čovjeka od voska i posadio biljke. Tu skulpturu nazvao je Vodeni čovjek. Tu nije kraj njegovoj umjetnosti.

Naime, Dali kada bi slikao/klesao/modelirao ţene iz nje su uvijek izlazile ladice zato što je mislio da je ţena puna tajni koje treba razotkriti. Vidjela sam i jednu od njegovih najpoznatijih slika – Satovi koji se tope.

Nakon Figueresa nastavili smo put prema Barceloni. Kada smo stigli u Barcelonu prošetali smo centrom.

Vidjela sam katedralu, prošetala La Ramblom, vidjela najpoznatiju trţnicu koja je prepoznatljiva po ţarkim bojama egzotičnog voća i latino glazbi.

Sljedećeg

dana

otišli

smo

posjetiti

Sagradu familiu,

veeeeliku crkvu koja bi se na našem jeziku prevela Sveta Obitelj.

Osmislio ju je i započeo graditi Gaudi, modernistički umjetnik. Toliko se posvetio gradnji da je sebi sagradio baraku na gradilištu kako se nikada ne bi odvajao od svoje ljepotice.

Jednoga dana Gaudi je tragično poginuo na gradilištu i nije završio granju crkve, ali su to počinjali mnogi nakon njega (ni oni je nisu završili). Crkva je i dalje u izgradnji, a nagađa se da će završetak radova biti između 2015. i 2026.

40

Toga smo dana još posjetili i park Guell, meni osobno najdraţi dio cijele Barcelone.

Taj je park djelo opet slavnog Gaudia. Sastoji se od vrtova, skulptura i šetnica. U slavnom parku nalazi se i čuvena, takozvana, klupica u pločicama i gušter. Za jedan od prolaza se kaţe da ako kroz njega prođeš s voljenom osobom da ćeš tu osobu voljeti zauvijek kao i ona tebe. Nakon toga spustili smo se natrag do centra i posjetili La Pedreru. Kuća La Pedrera Gaudijevih je ruku djelo i u njoj nema niti jednog ravnog zida. Danas je ta kuća muzej na tri kata sa krovom na kojemu su razne skulpture neobičnih oblika. Jedan od katova je i gospodski stan koji je uredio sam Gaudi.

Posjetila sam i čarobne fontane, fontane koje “pjevaju„ i mijenjaju boju. Sljedeći dan otišli smo na marijansko svetište

Montserrat.

Na

tom

se

mjestu špilji, barem tako kaţe legenda, niotkud pojavio kip Djevice Marije s Isusom, a pronašla su ga djeca koja su išla čuvati koze. U tom su se svetištu sakrivali ljudi iz Barcelone za vrijeme Španjolskog građanskog rata.

Svetište je izgrađeno na nedostupnom mjestu zbog obrane.

Svetište se nalazi u podnoţju stijena koje, ako ih malo bolje pogledate, podsjećaju na ljude. .

Te smo večeri otišli i na flamenco večer i kušali smo razne španjolske specijalitete.

Vaţno je napomenuti da je flamenco španjolski, a ne katalonski (Barcelona je u Kataloniji, pokrajini Španjolske) ples. Katalonija se ţeli politički odvojiti od ostatka Španjolske. Zadnji dan provela sam u Ciutadella parku, na najvećoj plaţi Barcelone Barceloneti i popila sam još jednu kavu u Starbucksu. Meni je u Barceloni bilo prekrasno. Ljudi su divni, hrana fantastična, a jezik tako… ma nema riječi kojom ga mogu opisati. Svakako ću se tamo vratiti i do onda pokušati naučiti još nešto Katalonskog osim Hola! (Bok!).

Tekst i fotografije: Lara Marković, 8.c 41

KREATIVA

Ideja do ideje Još od vrtića volim izrađivati različite stvari. Oboţavam ukrašavati prostor, pogotovo za blagdane. Ideje nalazim posvuda, a najviše u časopisima, knjigama i na internetu. Često idem i na kreativne radionice u našu školsku i gradsku knjiţnicu. Super se osjećam kad nešto napravim, iako mrzim spremati nered kad je posao gotov.

Odlučila sam vam predstaviti svoje omiljene stranice gdje ćete moći naći mnoštvo kreativnih ideja i upute kako ih ostvariti.

Stranica Zlatna djeca namijenjena je djeci, roditeljima, uĉiteljima i odgajateljima. Sadrţi mnogo kreativnih i jednostavnih ideja za koje, sigurna sam, materijal već imate kod kuće.

KLIK

NI!

KLIKNI!

Do!ts magazin ureĊuje dugogodišnja blogerica i kreativka, a prikuplja informacije o uradi sam kulturi. U dijelu Izradi naći ćete svakave toĉkaste i netoĉkaste ideje.

KLIKNI!

Društvena mreţa za sakupljaĉe raznoraznih ideja i inspiracije.

Morate se logirati, a onda prema interesima slaţete pinove u boardove prema svojoj ţelji. Samo oprez!

Kad krenete, postoji opasnost od ovisnosti!

KLIKNI!

Stranica dućana Hobby art Na njoj osim novosti iz dućana moţete naći i idje pod podstranicom Inspiracija. Idje su podijeljena po tehnici, materijalu i godišnjim dobima. Postoje i video tutoriali.

NI! KLIK

Blog gospoĊe Ive koja sa svojom djecom isprobava razliĉite kreativne tehnike i materijale i o svemu tome piše. Postovi su podijeljeni u kategorije Mali kretaivci, Dekoracije, Pokloni, Kaširanje papira, Prigodno...Upute su jasne i popraćene fotografijama.

42

Barbara Strunjak, 6.c

ISKUSTVO SA SETA

Kud puklo da puklo Serija Kud puklo da puklo koja se prikazuje na Novoj TV govori o ţivotu u ličkim selima Oštrovac i Krasinac.

Ta se dva sela stalno sukobljavaju, ali je zapravo Oštrovac selo u kojemu se odvija većina radnji. Serija je humoristična, a u njoj glume neke od najvećih zvijezda hrvatskog glumišta poput: Ecije Ojdanić, Ivana Hercega, Jagode Kumrić (s kojom smo imali zadovoljstvo razgovarati u prošlom broju Iskrice!), Mirne Medaković te nekih koji su obarali glumačku scenu 80. godina: Milan Štrljić, Miodrag Krivokapić, Ţarko Radić…

Zašto vam sve ovo pričam? E pa zato što sam upravo ja dobila priliku glumiti u ovoj seriji! Na audiciji sam bila jedan dan prije rođendana, a obavijest da sam dobila ulogu došla je na sam moj rođendan!!! Bila sam počašćena i uzbuđena jer mi je to jedna od najdraţih serija.

Glumila sam djevojčicu Mariju iz Krasinca koja se stalno sukobljava sa Zokijem, dječakom iz Oštrovca. Nije velika ulogu, ali nema veze. Bolje išta nego ništa!

Na setu je bilo zanimljivo jer se tamo svi šale i prijateljski odnose jedni prema drugima, kao neka velika obitelj. Premda su snimanja dugo trajala, nisu mi uopće bila naporna, naprotiv, uţivala sam u svakom trenutku. A događalo se svašta. Jednom se mali Zoki vozio u invalidskim kolicima biskupa Andrije po setu. Za

jednu scenu su donijeli zeca. Svi smo se raznjeţili kad smo ga ugledali. Malo smo se zanijeli vukući ga za uši, ali nsimo mogli odljeti...

Još se ne zna hoće li se snimati druga sezona, ali vaţno je znati da je to bila najgledanija domaća serija.

Inače, glumom sam se počela baviti u petom razredu. Volim glumiti, idem na dramsku i uţivam u tome. A sada kad sam se vidjela na televiziji… stvarno predivan osjećaj! Prije “Kud puklo da puklo” sam glumila i u kratkometraţnom filmu na

Filmskom festivalu tolerancije. U tom su filmu još glumili i Jadranka Đokić i Janko Popović Volarić.

Glumom bih se htjela baviti i dalje.

Tko zna, moţda me vidite u još nekim filmovima, serijama ili u novoj sezoni Kud puklo da puklo!

Dotad, evo vam moj autogram! :D

43

Ema Praţić, 6.a

Najljepša ţ ivotinja na svijetu Konji su najdraţe ţivotinje mnogim učenicima naše škole. Tako i meni.

Konje sam zavoljela dok još nisam imala ni godinu dana. Tata je objesio na zid fotografiju nekog crnog konja, a ja sam se u nju jednostavno zaljubila. Nisam mogla prestati gledati u nju.

Otad su mi konji najljepše ţivotinje na svijetu, skupljam figurice i slike konja i sanjam da se upišem u školu jahanja i da imam svog konja.

Konj je osjećajna i bojaţljiva ţivotinja. Ima vrlo dobar sluh, razvijen njuh i izvrsno pamti što ĉuje. Prepoznaje svog jahaĉa po glasu i prema intonaciji. Konj se izraţava razliĉitim vidovima ponašanja, praćenim rzanjem kojim izraţava radost, bijes ili strah. U divljini konji ţive u skupinama od osam do dvanaest ţivotinja. VoĊa je pastuh koji ih gleda ostajući na zaĉelju. Konji se mogu svrstati u dvije osnovne pasminske skupine: toplokrvnu i hladnokrvnu. Toplokrvnjaci su laki konji za sedlo. Sluţe ĉovjeku za jahanje u prirodi ili za konjiĉka natjecanja. Ţivahni su, energiĉni i ţilavi. Mogu postizati velike brzine. Hladnokrvnjaci su tegleći konji. Teški su i nabiti. Te mirne i poslušne ţivotinje, sposobne vući teške terete, potjeĉu iz krajeva s obilnom ispašom jer mnogo jedu. Konji traţe veliku paţnju i ljubav.

Nika Jakšić (5.b) , koja već neko vrijeme trenira jahanje, ispričala mi je puno toga o treninzima te o tome kako je to baviti se tako lijepim hobijem.

Kao mala je voljela konje i jahanje. Profesionalnim jahanjem poĉela se baviti u 3.razredu. Na tu odluku je sama došla. Kada je prvi put došla u školu jahanja, prvo je nauĉila ĉistiti i opremiti konja. Konji se ĉiste s ĉetiri vrste ĉetki ovisno o duţini dlake. U školi jahanja nauĉila je kako se treba drţati na konju i kako se drţe uzde. Ispriĉala nam je da konja treba puno timariti*, odrţavati ga i jahati ga dnevno barem sat i pol. Za natjecanja im rade pletenice.

Nika je jednom u ţivotu pala s konja i kaţe da svatko jednom mora pasti s konja. Kada odraste ţeli se baviti profesionalnim jahanjem, a za poslije još ne zna. Najdraţa joj je pasmina vranac. Misli da su konji prekrasne i inteligentne ţivotinje.

Korina Kovaĉić, 6.c

* timariti=njegovati konja posebnim ĉešljevima 44

Odmori nekad i sad Tijekom nekoliko godina u društvu su se dogodile promjene koje prije 10 godina nismo mogli ni zamisliti. Dok sam hodala hodnicima u provm razredu, hodnicima je odjekivao smijeh, svi su zajedno razgovarali i družili se. Igrali smo razne igre (gumi-gumi, son makaron…). A danas skoro svako dijete u ruci ima jednu tanku, svjetleću spravicu na kojoj igra igrice, sluša glazbu ili se dopisuje s prijateljima. Ta čudna, magična spravica zove se mobitel.

Ja razumijem da čovječanstvo treba napredovati, a najveći napredak očituje se na tehnologiji, ali ja mislim da nas je tehnologija “pokvarila”. Kad god to nekome spomenem, svi uvijek kažu da se preko mobitela povezuju s prijateljima, ali mobiteli nas zapravo samo Izvor: driverlayer.com udaljavaju. Ako u školi sjediš pored dva prijatelja, a dopisuješ se s trećim prijateljem, kako nas onda to povezuje? Jedino što se događa je to da gubiš dragocjeno vrijeme s osobama koje sjede pored tebe i zamjenjuješ ih dodirivanjem ekrana mobitela. Ja ne mislim da je napredak loš, ali mislim da ljudi pretjeruju s tim. Ne samo djeca nego svi ljudi, ali ja sad govorim o djeci jer svako jutro provodim u školi i svaki dan se nalazim u takvim situacijama. Ja isto planiram kupiti novi mobitel i ne kažem da je to loše jer se sve događa preko društvenih mreža. Ĉesto slušam priče iz djetinjstva svoje bake i ponekad joj, čak, zavidim. A što ću ja pričati svojim unucima? Moja najzanimljivija priča je to kako sam jednu, vrlo neugodnu poruku, poslala krivoj osobi.

Ali budući da se ne mogu boriti protiv napretka i tzv. “mobitelizacije”, ja sam joj se prepustila i nadam se da će doći neka bolja vremena kada moja djeca budu išla u školu.

Lina Mišak, 8.c Potaknuti znatiţeljom da saznamo što naši uĉenici zaista rade na mobitelima pod odmorom proveli smo malo istraţivanje u jednom petom i osmom razredu.

Rezultati su pokazali: I petaši i osmaši skoro jednako vrijeme druţe se s prijateljima kao što su i na mobitelu, što je pohvalno. Samo manji dio njih pod odmorom prepisuje (!!!) zadaću, jede ili ĉaka da odmor proĊe besposleno.

Osmaši se, dok su na mobitelu, najviše dopisuju s prijateljima ili slušaju glazbu, dok petaši uvjerljivo najviše igraju igrice. TakoĊer, kod osmaša je popularno slikanje selfia.

Najpopularnije igrice: Petaši: aa, Clash of clans, Zig zag, Pou Osmaši: aa, Happy Aquarium, League of legends, New Star Soccer, Minecraft Manija društvenih mreţa još nije toliko zahvatila petaše, a one koje je, ĉlanovi su Facebooka i Instagrama.

Kod osmaša je Facebook uvjerljivo na prvom mjestu, a slijedi ga Instagram. Lara Marković, 8.c 45

MODNI STILOVI

L? I T S J O V T A KOJI JE Vjerujete li da odijelo ĉini ĉovjeka?

Odluĉili smo saznati kako razmišljaju neke od predstavnica najĉešćih stilova u odijevanju u našoj školi..

Pitali smo ih o njihovim navikama, ukusu i razmišljanjima i saznali odgovor na gornje pitanje.

Proĉitajte što su nam cure rekle pa moţda saznate i vi!;)

Oni ţive za modu. Prate sve modne stranice, Fashion mix u OK!- u je prvo što pogledaju, a imaju najĉešće i svoj vlastiti modni blog.

Uvijek su sreĊeni i vjerne su kopije svojih idola Victorie, Selene…Poslije škole najraĊe skoknu do Avenue malla da vide ima li šta novo, ako ne to, onda prave selfie u novim kombinacijama.

ŠMINKE

RSKI ST IL

Dućani: H&M, Zara, Benetton, Mango,…

Knjiga: Sestre po trapericama, Greška u našim zvijezdama Naj predmet: odmor Idol: prof. Ivana Ferderber Bošnjak Glazba: Pop

Naša šminkerica Lea kupuje odjeću u Zari, H&M-u, Abercromibie-u, Tally Wellyju.

Odjeću od prošlih sezona daje mlaĊim prijateljima. U modnom izboru joj ponekad pomaţe mama, koja isto voli modu. Inspiraciju uvijek lako naĊe, a ĉesto dobiva komplimente na raĉun svog stila.

Jednako su joj vaţni i izgled i udobnost, a pred ogledalom provodi pola sata dnevno. Kaţe da će se moţda jednom i profesionalno baviti modom.

ALTERNATIVNI STIL

46

Ne vole šminkere, a prepoznat ćete ih po crnoj odjeći i nezaobilaznim slušalicama u ušima. Naime, ne mogu ţivjeti bez svojeg omiljenog benda, a koji je to moţete vidjeti po majici koju nose. Osim bendova, na njihovim majicama ĉesto moţete proĉitati i neke poruke o ţivotu i svijetu.

Vole zanimljive modne dodatke kao što su lanci, motivi kostura, kriţeva i sl., a to ĉesto nabavljaju preko interneta.

MODNI STILOVI

Stelu za odijevanje inspirira glazba koju sluša. Početkom 6. razreda počela je polako s graĎenjem ovog stila. Odjeću sama nikad ne kupuje. Sve što ima je ili dobila ili napravila. Ono što dobije mora malo preurediti prema svom ukusu pa je, na primjer, traperice je izblijedila s Domestosom jer su joj se tako više sviĎale.

Dućani: internet Često si sama izraĎuje i nakit.

Knjiga: Igre gladi Kaže da se svi iz njenog društva oblače kao Naj predmet: Engleski ona, iako ne i društvo iz škole. I premda joj Glazba: rock, punk je prije išlo na živce kad bi ljudi komentirali Idol: prof. Maša Rimac-Jurinović to kako se oblači, danas je više nije puno Naj aplikacija: You Tube briga jer smatra da se ne treba bojati biti drugačiji od ostalih. Najvažnije da se osjećate dobro u onom što nosite.

KRE

TIL S I N ATIV Za njih nema pravila.

Kombiniraju sve što im se nađe pod rukom, najčešće mamino, bakino, čak i od mlađe sestre…

Oblače se onako kako se taj dan osjećaju i nije ih baš briga što će drugi misliti.

Kreativni su i maštoviti.

Izrađuju svoj nakit, a ţelja im je naučiti šivati da si sami mogu izrađivati odjeću onakvu kakvu samo oni mogu zamisliti.

od doĊu same biru i n le e H e ombinacij etu. Ĉesto joj u oda k e ln a in ig intern oje or M-u.

Ideje za sv idi nešto zgodno na djeću u KIK-u i H& v o ii o sebe ili ak ama s kojom kupuje vanje. Pa tako glum a m ţ i a grlicu r e pomogn i poneku o jetniĉko iz d m a r u i iz e a in m lj a a to si s Oboţava h nicu, a ĉes io d a r u n v o pohaĊa lik u... ili narukvic 47

Dućani: second hand shopovi, sve što naĊe u ormaru Knjiga: Najljepša knjiga bajki Naj predmet: Likovni Glazba: rock Idol: prof. Iva Šišak Naj aplikacija: Paint joy

MODNI STILOVI

TIVNI KREA

STIL

Kalindi ne moţe bez boja, a najdraţa joj je ljubičasta.

Zanimljivo joj se oblačiti drugačije, ako za to ne odvaja više od 5 minuta dnevno.

Ponekad inspiraciju dobije u filmovima, a sama crta i pjeva u zboru. Najčešće odjeću kupuje u H&M-u.

SPO

RTS K

Nose ih svi kojima je trening vrhunac dana, a pravo im je muĉenje sjediti 45 minuta mirno na satu. Stalno su u pokretu, nema tog sporta kojeg nisu probali…

Oni uvijek imaju nove modele tenisica u kojima vjerojatno i spavaju…Najbolje se osjećaju u trenirci i ne mogu shvatiti kako netko moţe nositi išta neudobno i kiĉasto.

Gabrijela se sportom bavi svaki dan. Trenira odbojku, atletiku i street workout. Ne moţe ţivjeti bez sporta te je zato svaki dan u trenirci ili tajicama. Glavno da je udobno.. Ne šminka se uopće za školu, ali se voli srediti za izlazak van. Tad dobiva puno komplimentada da dobro spaja šminkerski i sportski stil. Ne voli fensi-šmensi dućane.

I ST IL

Dućani: Adidas, Nike, Intersport, Hervis, Decathlon…

Knjiga: Sportski ţivot letećeg Martina, serijal Mali olimpijci Naj predmet: tjelesni Idol: prof. Monika Smojver Glazba: techno, sva motivirajuća glazba Naj aplikacija: Ultra fit

by Reneta Sopek Nea trenira atletiku već 2 godine, a prije je plivala i gimnasticirala.

Kao i na trening, trenirke (ima ih oko 6) nosi i u školu jer joj je udobnost definitivno najvaţnija. Čak i obične hlače nosi samo u svečanim prilikama i to kad je mama natjera.

Ne šminka se, i pred o gl e d a lo m pr o vo d i vrijeme samo dok pere zube. Najdraţi dućani su joj Adidas, Sport Vision i Nike.

FOTO: uĉiteljica Ivka Šarić

48

Lara Šegvić i Ema Praţić, 6.a

Meteorolog Bruno

PROMATRAM I ISTRAŢUJEM Još od malih nogu sam se zanimao za promatranje oblaka, vremenskih (ne)prilika i stalno bih ispitivao mamu, tatu, djeda, baku da mi objasne malo šire te pojmove. Kad sam bio u gostima kod jednog prijatelja, njegov otac mi je nabrajao neka čudna imena - cumolonimbus, cirus, nimbostratus, cumulus, lenticularis... - pitao sam ga što je to zapravo, a on mi je rekao da su to vrste oblaka.

Od tada pa do danas neprestano pratim i promatram vrijeme, a usput nabacim i pokoju fotku. To je za neke glupo, a za neke zanimljivo i zabavno. Oboţavam ljudima govoriti kakvo će

vrijeme biti, kako da se obuku ako zahladi-zatopli i još puno toga...

Zajedno Facebook

s

jednim stranicu

svojim koja

se

prijateljem zove

imam

Dugoročna

prognoza i imamo preko 14.000 lajkova. Velik broj!

Na toj stranici pišemo upozorenja na opasne vremenske (ne)prilike, dajemo prognoze te što točnije pokušavamo odgovoriti ljudima na sva njihova pitanja.

Klikni za više Bruninih fotki!

Moj hobi je i fotografija. To je slično kao promatranje vrijemena - promatraš i istraţuješ. Dobar fotograf treba imat takozvano ''dobro oko'' za ''opalit'' fotku. Mene se to odmah dojmilo. Ţelio bih nastaviti pratiti vrijeme i fotkati po svijetu. Različite stvari!

Bruno Fantulin, 8.c 49

IGRICE

FNAF 1, 2, 3 FNAF ili Five nights at Freddys je jedna od najpopularnijih horor trilogija današnjice.

FNAF 1

O čemu se zapravo radi?

U prvoj igri igrate kao zaposlenik u noćnoj smjeni restorana Freddy Fazzbears Pizza, gdje vas zbog kvara u sistemu pokušavaju ubiti animatronici (jezivi roboti za zabavu i animaciju posjetitelja danju,ali

i opasni ubojice noću).

U drugoj igri radite na drugoj lokaciji i dodano je 6 novih animatronika tako da je igra puno teţa.

Treća igra potpuno mijenja stvari jer restoran postaje horor atrakcija, a animatronike uništi ljubiĉasti ĉovjek koji se uvuĉe u tijelo jednog od animatronika i opsjeda vas halucinacijama od kojih moţete poludjeti.

U svim igrama je kljuĉ stalno provjeravati kamere kako biste saznali poloţaj animatronika.

Kako preživjeti?

FNAF 2

Cilj igre je preţivjeti 5 noći do prve plaće. No pitanje je:kako? U svakoj igri se to pomalo razlikuje. U prvoj morate blokirati vrata hodnika i osvjetljavati hodnik svjetlom koje, kao i vrata svakoga ĉasa moţe ostati bez energije. U drugoj morate navući masku Freddya restoranu ne bi bilo tiho i stalno paliti glazbenu kutiju kako u restoranu ne bi bilo tiho.

U trećoj morate upaliti laptop i pustiti neki zvuk kada je ljubiĉasti ĉovjek u susjednoj prostoriji.

Moj dojam Meni se sve 3 igre jako sviđaju iako se prvih par puta moţete poprilično prestrašiti (jednom sam se igrajući FNAF3 toliko prepao da sam vrišteći pao sa stolice!).

Sve tri igre dostupne su i u dţepnom izdanju za pametne telefone. Svakako bih ih preporučio svima koji vole ovakav tip igara.

FNAF 3

Ocjena:8/10

odlična igra u kojoj bi trebalo omogućiti više mobilnosti igraču.

50

Leon Keglević,6.c

IGRICE

Monument Valley

(Android, iOS, Windows Phone)

U igrici Monument Valley ćete manipulirati nemoguće arhitekture i voditi tihu princezu kroz prelijepi svijet. Monument Valley je nestvarno istraţivanje kroz fantastične arhitekture i nemoguće geometrije. U dvije verzije (Original ili Forgotten Shores) vodite tihu princezu kroz tajanstvene spomenike, hramove i palače otkrivajući skrivene staze koje se odvijaju u optičkoj iluziji. Od vas se očekuje i da nadmudrite zagonetne ljude koji vam sprječavaju put.

Igra se sastoji od 10 razina.

Svaki razina se odvija na nekom drugom mjestu!

Igra je osvojila nagradu Apple Design Award 2014. godine. .

Moj dojam Preporučio bih igricu svima zbog lijepog 3D dizajna i atmosfere. Šteta što nema više razina Klikni za trailer!

Ocjena: 9/10 *Samo za Android*

Igra se na Google Play-u plaća 0,74 USD, ali vi je moţete instalirati besplatno na ovim linkovima (2): APK: http://bit.ly/ MonumentValleyAPKJosipPrekratic OBB: http://bit.ly/ MonumentValleyOBBJosipPrekratic APK (Mirror): http://bit.ly/ MonumentValleyAPKMirrorJosipPrekratic OBB (Mirror): http://bit.ly/ MonumentValleyOBBMirrorJosipPrekratic Instrukcije:MKU 11484 *Instalirajte Apk datoteku *Kopirajte Obb „com.ustwo.monumentvalley‟ mapu na sdcard/Android/obb

Josip Prekratić, 7.b 51

S R ET N O O S MA Š I !

8.a

8.b

52

8.c

IMPRESUM List učenika Osnovne škole Mladost, Zagreb, br. 42, šk.god. 2014./2015.

ISSN 1332-447 Uređuje: Knjiţničarsko-novinarska grupa Novinari: članovi Knjiţničarsko-novinarske grupe (voditeljica prof. Iva Šišak) i Literarnonovinarske grupe (voditeljica prof. Ruţa Mlikota) Lektura i korektura: prof. Ruţa Mlikota, učiteljice Razredne nastave Likovni rad na naslovnici: Marin Zoričić, 8.c Grafičko oblikovanje: Ema Praţić i Lara Šegvić, 5.a, prof. Iva Šišak 53

Jana Mićunović, 6.a 54