Iskrica br. 40 (šk. god. 2012./2013.)

iskrica List učenika OŠ Mladost, Zagreb, broj 40. Šk. god. 2012./2013.

ISSN 1332-4470

Iz sadržaja...

Dogodilo se…3–

UVODNIK

6

Sport…7 Projekti… 8-10 Knjižnica...11

U ovogodišnjoj Iskrici pripremile smo vam puno iznenađenja: intervjue s poznatim osobama, ali i našim zanimljivim učenicima, izvještaje o projektima koje smo radili ove godine, zgode i nezgode školskog života opisane u literarnim radovima...

Predstavljamo vam i neke izvannastavne aktivnosti za koje većina vas nije ni znala.

No, nećemo vam sve otkriti! Brzo prionite na listanje i čitanje!

Intervju-prof. Mrčela…13

Vaša urednica Martina Zebić, 8.c

Izviđači...16 Naši kreativci...14 Predstavljamo INA-i: Streljaštvo...17 Radijska grupa…18

& Knjižničarsko-novinarska grupa: Nikolina, Nina, Maja, Martina, Martina & Maja Želimo se zahvaliti svima koji su sudjelovali u stvaranju Iskrice, a u ime osmaša posebno se zahvaljujemo profesorima, ravnateljiu, pedagogici i ostalim djelatnicima koju su bili uz nas

Putopis: S Bornom u Londonu...19 Prvašići…20-21 Drugašići…22-23

Trećaši…24-26 Četvrtaši…27-29

Literarno-likovni kutak...30-36

Modna blogomanija...38 Intervju– Ivona Perkov...39

Intervju– Fil ip Mayer...4

...41

Sretno, osmaši!

0 2

Facebook ili Google- pitanje je sad!

Vedran Kurdija osvojio je (opet) 1. mjesto na Državnom natjecanju iz informatike!!!

Otkad sudjeluješ na natjecanjima iz informatike?

Od četvrtog razreda.

Kako izgleda natjecanje?

Samo natjecanje sastoji se od 2 sata rješavanja zadataka - zadatak je u biti napraviti program koji rjesava zadani problem, jednostavni primjer je kalkulator.

Kako si prošao na natjecanjima prošlih godina?

Proslih godina sam imao dobrih i loših godina, ali sam se uglavnom motao u top 3.

Je li teško?

Nije teško ako se dugo time baviš, ali na početku je!

Kako je počelo tvoje zanimanje za informatiku?

Brat me potaknuo na informatiku.

Učiš li i istražuješ li sam ili ideš na neke radionice, seminare i sl.?

Odlazio sam, a i sada povremeno odem na radionice ZRS-a (Zagrebački računalni savez), a postoje i online natjecanja. Čitaš li časopise i portale iz informatike?

Ne čitam, većinom rješavam online natjecanja i tražim što zanimljivije zadatke koje rješavam uz bratovu pomoć.

Kakvi su ti planovi za srednju?

Idem u MIOC. Znaš li već sad što bi htio jednog dana studirati i raditi?

Volio bih biti programer u nekoj većoj organizaciji (Google, Facebook).

* *Ostala natjecanja MATEMATIKA: Sudjelovali na Općinskom natjecanju: Marin Jaić, 5.c, Lucija Štohera, 5.c, Ana Milić, 6.b, Lucija Glavaš, 6.b, Antun Jurelinac, 6.a, Borna Vuković, 7.b, Frano Šooš, 7.b, Antonio Tašić, 7.b, Ela Đimoti, 8.b, Klara Marijan, 8.a, Vedran Kurdija, 8.a NJEMAČKI JEZIK: Sudjelovale na Županijskom natjecanju: Klara Marijan, 8.a, Karla Ćurlić, 8.b ENGLESKI JEZIK: Sudjelovale na Županijskom natjecanju: Klara Banić, 8.a, Klara Marijan, 8.a TEHNIČKA KULTURA: Sudjelovao na Državnom natjecanju iz elektrotehnike: Leon Tuček, 8.a POVIJEST: Sudjelovali na Županijskom natjecanju: Borna Vuković, 7.b, Frano Šooš, 7.b GEOGRAFIJA: Sudjelovali na Županijskom natjecanju: Igor Bilić, 5.c, Jelena Tišma, 6.a, Antonio Prša, 7.b, Martina Zebić, 8.c BIOLOGIJA: Sudjelovali na Županijskom natjecanju: Borna Vuković, 7.b, Mihaela Dvorski, 7.b

3

OPA, UTRINA STYLE! Ove godine jako je popularna Psyjeva pjesma Gangnam style pa smo moji prijatelji i ja odlučili snimiti svoju verziju spota.

Na početku smo plesali samo Roko Luka i Marko Macenić i ja, a muziku je puštao Donat Bešenić. Fran Šimunić je snimao. Plesali smo na hodnicima škole i u parkiću pokraj škole.

Snimali smo se na svoje mobitele. Nakon nekog vremena pridružio se ostatak razreda: Lovro Dvorski, Arijan Tiku, Matej Krajinović, Marin Zoričić, Matej Maričić, Nina Meić, Iva Veršnik, Bruno Fantulin, Lina Mišak, Karla Dobrovocki i sedmaš Leon Nadarević.

Bilo nam je zabavno.

Video je montirala profesorica informatike Monika Lukavečki. Nakon silnog rada, video je otišao u javnost. Zasad na youtubu imamo čak 615 pogleda!!!

Tomislav Gerek, 6.c

Pogledajte i vi naš spot na: https://www.youtube.com/watch? v=a6EMCiUvv4g

PRVA POMOĆ U našoj školi već generacijama postoji skupina prve pomoći. Ove godine smo to bili mi. Kao i svake godine, ekipu čine sedmaši.

Na početku nas je bilo oko 24, a poslije smo osnovali ekipu od 12 pa još kasnije od 6 članova. Posjetili smo i Novi Vinodolski u 11.mjesecu gdje smo se odlično zabavili i još puno toga naučili. Bilo nas je 13, 11 cura i 2 dečka. Ostali smo dva nepuna dana. Bilo nam je žao što je tako kratko trajalo jer smo se odlično zabavili. Vodio nas je prof. Mrčela, a njegova desna ruka bio je Ivan Biošić koji je volonter u udruzi prve Dio ekipe prije odlaska u Novi Vinodolski pomoći. Kada smo se vratili iz Novog Vinodolskog nastavili smo se nalaziti svakog petka te smo i dalje vježbali za natjecanje koje se održalo 16.3. u našoj školi. Na natjecanju nas je sudjelovalo šestero. Završili smo na 8. mjestu. Bili smo jako zadovoljni postignutim rezultatom.

Sve u svemu, ovo iskustvo bi još bezbroj puta ponovila, jer zabava je odlična, a uz zabavu se i puno toga nauči.

Tako da- šestaši, sljedeće godine bit će još puno mjesta za sve vas koji želite isprobatinešto novo. Ako se želite zabavljati kao mi, počnite se pripremati!

Aneta Peran, 7.a 4

Na vježbi

Marta Brkljačić, učenica 8.b razreda svoj je esej “Oboji svijet– načini spektar” pročitala 16. studenog u Staroj gradskoj vijećnici na Međunarodni dan tolerancije prilikom svečeanog uručenja nagrade Luka Ritz – Nasilje nije hrabrost . Nagrada se daje učenicima osnovne i srednje škole koji su se istaknuli svojim zagovaranjem nenasilja, humanosti i solidarnosti . Martin rad nagrađen je na natječaju Oboji svijet tolerancijom koji je organizirao Forum za slobodu odgoja.

Oboji svijet – Načini spektar Olovka piše srcem, a srce boji crveno. To je boja snage, početka, ljubavi.

Volim ovaj Svijet, volim sve ljude i volim crveno. To neka bude osnovna boja. Dodamo li malo žutog – imat ćemo Sunce, a pomiješamo li te dvije boje i malo plavog neba, dobit ćemo zeleno – travu, prirodu, ljepotu.

Kao što crvena ne može biti sama, tako niti jedan čovjek ne može biti sam. Treba mu šarenilo da dobije ljepotu – svoj spektar da bude sretan.

Zašto je Hrvatska predivna? Zato što ima šarenila – folklor; Slavoniju, Istru, Liku i Dalmaciju; ljude, običaje, gastronomiju i etnologiju. To je njeno bogatstvo.

U svojoj okolini i ja želim bogatstvo: u školi, u razredu, među prijateljima. Ima nas različitih, toliko različitih da smo dvije godine uz razrednicu imali i ˝suradnika u nastavi ˝. To je bila naša teta Željka. Nikad neću zaboraviti njezinu priču koja mi je u životu često bila zvijezda vodilja,a priča je glasila: ˝ Zamislite, djeco, da u ruci držite malog zeca. Pričajte mu, mazite ga i budite nježni prema njemu. Sada se okrenite prema prvome do sebe i ponovite to isto. ˝ Ta priča postala je i ostala moja krijesnica u školi. To je bila moja crvena boja.

Rastemo, a tako se razvijaju naše osobnosti. Poštujem svakoga, ali mrzim kad nečija ˝ osobnost ˝ ugrožava moju sigurnost. Mrzim i predrasude.

Zašto ja ne bih igrala nogomet? Zar je to samo muški sport? Nema problema! Kad narastem, naći ću si manekena da te sitne duše budu zadovoljne u svojim životima. Pustite me da gradim svoj spektar! U njemu su moji prijatelji Monika iz Mađarske, Maja iz Srbije, Antonella iz Italije, Vjosa iz Kosova, Indira iz Bosne i Hercegovine i Marija iz Perua. Obožavam vrijeme provoditi s njima. Uvijek nešto novo naučim. Šire mi horizonte i boje moga Svijeta.

U crno me obuče nasilje. Nasilnici mogu biti jedino nesretni ljudi. Njima bih pružila priliku da dođu do svojih boja. Izdvojila bih ih u njima sigurnu sredinu i pružila priliku da se osjećaju zaštićeno, a onda ih slušala što mi imaju reći. Zašto su takvi? Sjela bih i slušala ih koliko god žele, a onda im pružila ruku i digla ih iz magle u kojoj su se izgubili.

Sigurna sam da bi krenuli za tom zrakom svjetlosti i došli do svoga Sunca. I oni zaslužuju priliku bez obzira na izgled, spol, vjeru i status. Neka nas zajedno grije isto Sunce. Bit će nam svima ugodnije i ljepše.

Svatko od nas ima pravo na svoju zraku Sunca i trebamo svima pružiti priliku da grade svoj spektar.

Marta Brkljačić, 8.b 5

LiDraNo Izabrali smo i ove godine najbolje i najzanimljivije skupine koje su našu školu predstavljali na smotri LiDraNo.

Dramska igra "Moćna mora" 3.b razreda, voditeljica Sandra Bulaja

Dramska igra po pjesmi Grigora Viteza "A zašto ne bi..." 1.c razred, voditeljica Vlatka Troha

Učenica 2.c razreda Nika Mišlov, monolog prema priči Ivanke Borovac: Pobrkana bajka, voditeljica Melita Ivanković

Radijska grupa 8. b razreda, voditeljica Maša Rimac Jurinović U našoj školi se čita!? Naši radijski novinari dokazali su upravo to u svojoj emisiji!

Marija Čorba i Ulla Stanić, 7.a

AKCIJA ZA DUMOVEC Nakon što smo na vijestima čuli da u skloništu za pse Dumovec nedostaje hrane, odlučili smo skupiti novce kako bismo im pomogli.

Tijekom veljače i ožujka predložili smo svom razredu, 6.a da skupljamo novce . Svatko je dao koliko je mogao i skupili smo ukupno 250 kuna. Razrednik Zdenko Mrčela je uplatio novce na račun udruge, a mi smo dobili zahvalnicu.

Ubrzo nakon toga, bili smo i u Knjižnici Novi Zagreb gdje smo upoznali ljude iz Dumovca i psa koji nam je pokazivao trikove.

Tin Kuzmić i Ian Barbir, 6.a 6

SPORTSKI REZULTATI ATLETIKA

KOŠARKA dječaci (7. i 8. razred)

djevojčice (7

. i 8. razred) 13.mjesto

PLIVANJE

zred) djevojčice (5.-8. ra 9. mjesto

10. mjesto

STRELJAŠTVO djevojčice(6.-8. razred) 6.mjesto

ATLETIKA dječaci (7. i 8. razred) 10. mjesto

OMETMALI NOG FUTSAL i 8. razred) dječaci (7.

11. mjesto

KOŠARKA Dječaci (5. i 6. razred) – 5.mjesto

ATLETIKA

dječaci (5. i 6

. razred) 8.mjesto

STRELJAŠTVO dječaci (6.-8.razred) 6. mjesto

Predstavljamo:

LUNA LILEK show ples

ačica

Luna iz 8.c se bavi show dance-om. To je vrsta natjecateljskog plesa koji obuhvaća sve plesne stilove.

Svaki dan poslije nastave ide u Veliku Goricu u plesnu školu i tamo je otprilike do 20 h, a nakon toga odlazi na Velesajam u „moDuS klub“ gdje je čeka trening do 22h. I tako 6 dana u tjednu!

Na njenom ormaru stoje brojne nagrade s različitih natjecanja iz raznih dijelova svijeta. Za sada ima 30-ak prvih, 20-ak drugih i 15-ak trećih mjesta sa hrvatskih, europskih i svjetskih prvenstava.

Zadnje natjecanje na kojem je sudjelovala je bio Kup Hrvatske.

Plesala je ukupno 9 koreografija: 3 sola (tri prva mjesta), 2 para (dva 2. mjesta), 4 grupna plesa (dva 1. i dva 2. mjesta).

Plesom se, naravno, namjerava baviti i dalje. Mama joj je osnovala „moDuS klub“ u kojem je, još prije nje, i starija sestra napravila svoje prve korake. I tata je uvijek tu kada ga zatrebaju za organizaciju, tako da su Lunini jedna velika plesna obitelj!

Show dance preporučuje svima jer tako imaju mogućnost učiti sve vrste plesa, putovati po svijetu, osvajati nagrade i jednostavno uživati!

Maja Pleša, 8.c 7

Projekt RUKA PODRŠKE Ove godine smo u suradnji s psihološkim centrom Tesa provodili program prevencije vršnjačkog nasilja. U svim razredima održane su radionice o prevenciji nasilničkog ponašanja, što može učiniti promatrač i tome kako si može pomoći onaj tko postane žrtva.

Naučili smo kako mirno riješiti sukob, izrađivali smo plakate sa savjetima, nastajali su stripovi i crteži...

O sukobima Tijekom života nailazimo na razne sukobe. Sukobljavamo se s ukućanima, rodbinom, prijateljima ali i s neznancima i poznanicima. Do sukoba se može doći običnim razgovorom ili raspravom. Iz sukoba se češće razvije nasilje,pogotovo među mladima. Često sam bila prisutna kada se dogodio neki sukob ili tučnjava. Znam da ovo nije baš za nekakvu pohvalu, ali sam imala priliku i sudjelovati u tom lošem činu. Najčešće se većina zna okomiti na jednu osobu i

maltretirati ju ( to je primjer iz mog svakodnevnog života ! ) Naravno da u svačijem životu postoje ljudi koje manje volimo, ali to nije razlog da ga fizički ili psihički maltretiramo. Teško je reći, ali priznajem da i sama to radim. Znamo svi da to nije lijepo, ali ponekad ni sami sebe ne možemo obuzdati. Kada to govorim, mislim na nasilje. Moram priznati da se često sramim svoga razreda. Razlog je što se u mom razredu često događaju te svađe,tučnjave i ogovaranja. Loše je to kad pred svojim ''prijateljima'' iz razreda (s kojim idem sedam godina u školu) ne mogu biti svoja!!! Ne mogu se opustiti! Uvijek moram izmišljati i glumiti nešto što nisam kako bih upala u društvo. I zato često pokušavam pronaći novo društvo izvan škole!

Uspjela sam! Tamo nema nasilja i mogu se jednostavno, opustiti!

JEDNA SEDMAŠICA 8

EKO PROJEKT I ove godine učenici produženog boravka 1. i 3. razreda sa svojim uciteljicama Marijom Miličić, Ivanom Kujundžić i Sandrom Balentović nastavljaju s provođenjem EKO projekta.

Osim sto smo sakupljali stari papir i organizirali akcije sakupljanja i odvoza prikupljenog starog papira, razgovarali smo o EKO temama.,

..radili plakate...

Prvasićima su učiteljice u početku čitale EKO tekstove, a sada kada smo naučili sva slova i sami možemo čitati EKO slikovnice.

.....radili smo likovne radove od materijala koji bi završili u otpadu...

MALA ŠKOLA SVJESNOG ŽIVLJENJA Projekt Mala škola svjesnog življenja provodili smo ove godine za izabrane učenike šestog i sedmog razreda. Svaka dva tjedna smo se nalazili u popodnevnim satima i družili na radionicama na teme kao što su: komunikacija, tolerancija, nenasilno rješavanje sukoba, utjecaj medija, zdrava prehrana i održivi razvoj. Ostvarili smo suradnju s udugom Zelena mreža aktivističkih grupa (ZMAG) i posjetili učenike Osnovne škole Tina Ujevića koja provodi isti projekt. Projekt su vodile defektologinja Saša i knjižničarka Iva. 9

Sretan rođendan, Hlapiću!

Ove godine obilježava se 100 godina od prvog izdanja jednog od najboljih hrvatskih romana za djecu Čudnovate zgode Šegrta Hlapića Ivane Brlić Mažuranić.

Diljem Hrvatske, u knjižnicama, vrtićima i školama provode se raznolike aktivnosti inspirirane dražesnom i toplom pričom o dobrom šegrtu. I mi smo se uključili u tu važnu manifestaciju s nekoliko aktivnosti.

Tijekom veljače i ožujka 1. c je svako jutro svoj nastavni dan Petra Štetić i Ena Kljajić, 3.c započinjao otvornih ušiju, glave i srca i slušao dio romana Čudnovate zgode šegrta Hlapića. Nakon što im je knjižničarka pročitala dio knjige, ilustrirali su ono što su čuli drvenim bojicama ili flomasterima.

Od ilustracija i citata iz knjige nastat će zajednička slikovnica.

Dobro jutro, Hlapiću!

Čitateljski klub trećih razreda Knjigoljupci također su čitali Čudnovate zgode šegrta Hlapića i nakon što su ilustrirali prizore iz knjige i intervjuirali likove iz knjige, do kraja školske godine napravit će društvenu igru na ploči nadahnutu Hlapićevim pustolovinama.

Četvrtaši i drugašići s glumcima na Reviji na ledu u Domu sportova– Čudnovate zgode Šegrta Hlapića

U Knjižnici Novi Zagreb

Trećaši su tijekom mjeseca veljače posjetili izložbu „Hlapić očima ilustratora“ postavljenu u Knjižnici Novi Zagreb u Travnom. Izložba je predstavljala radove 38 autora koji su ilustrirali različita izdanja romana o Hlapiću. O tome koje su osobitosti radova svakog ilustratora i koliko se ilustracije podudaraju s Hlapićem kako je zamišljen u glavi Ivane Brlić Mažuranić, pričala je učenicima autorica izložbe knjižničarka Vesna Radošević. Gospođa Vesna pozvala je sva tri razreda da naprave svoje ilustracije prizora iz Hlapića i donesu ih u knjižnicu kao nadopunu izložbe.

10

KNJIŽNICA

PRIPOVIJEDAMO I DALJE

Nastavljamo njegovati tradiciju pripovijedanja: osim što su naše učenice Saša Sladić, Lana Zadravec i Tamia Gojšić i ove godine sudjelovale na dva NA INTERLIBERU-SUSRET S MIROM GAVRANOM susreta PUP- Priča u podne Članovi knjižničarsko(u Knjižnici Novi Zagreb i novinarske grupe posjetili su OŠ Gustava Krkleca) sajam Intreliber, upoznali obilježili smo i Svjetski dan književnika Miru Gavrana, pripovijedanja na kojem su a svoje dojmove podijelili su učenici trećaši pričali priče s novinarkom Hrvatskog prvašićima. radija za emisiju Stiže Omiljena književnica za male pošta... Željka Horvat Vukelja održala je početkom ožujka književni susret za sve učenike nižih razreda. Kao i uvijek do sada, glumilo se, sviralo, uživalo u veselim pričama... ŽELJKA HORVAT VUKELJA U GOSTIMA OSNOVAN PRVI ČITATELJSKI KLUB

U odjeljenju trećih razreda produženog boravka osnovan je čitateljski klub Knjigoljupci. Klub vode knjižničarka Iva Šišak i učiteljica Ivana Kujundžić.

AKCIJE ZA KNJIŽNICU

U Mjesecu hrvatske knjige proveli smo čak dvije akcije: već tradicionalnu Jedan razred -jedna knjiga i Daruj knjigu za našu školsku knjižnicu u kojoj je skupljeno više od sto slikovnica i knjiga za našu knjižnicu.

11

Pozdrav bivšim učenicima!

Svi se sjećamo ovih profesorica-bile su na zamjeni i bile su jednostavno super! Ostat će nam zauvijek u sjećanju te smo ih zato odlučili malo ispitati kako su, gdje sada rade te kako im je bilo u našoj školi.

Trenutno radim u Osnovnoj školi dr. Vinko Žganac, naselje Kozari Bok. Rad u Osnovnoj školi Mladost je za mene bilo pozitivno iskustvo.

Upoznala sam zanimljivu djecu i kolege, naučila nove stvari od njih i shvatila da se od svakoga može nešto naučiti i upoznati sebe i kroz druge.

Najviše ću pamtiti terensku nastavu na otok Krk kada smo ostali ''zarobljeni'' na otoku zbog bure i previsokog autobusa. Pamtit ću dječju oduševljenost tom situacijom i želju da ostanu na otoku.

Svojim bivšim učenicima poručila bih: Stay cool, love school! Volite male stvari koje oblikuju vaše živote, volite sebe i poklonite osmijeh nekome svaki dan! Dajte svoj maksimum, iskoristite sve talente koji su vam darovani i okrenite se i drugim ljudima. Sretno u daljnjem obrazovanju!

Trenutno radim (još nekih par dana) u OŠ Rudeš. U OŠ Mladost mi je bilo lijepo raditi, a najviše ću pamtiti sve smiješne situacije koje smo moji učenici i ja doživjeli u učionici...jer bez takvih situacija bilo bi nam dosadno...i naravno, pamtit ću "gangamanje" učenika 6.c razreda... Mojim bivšim učenicima poručujem da se što više smiju, da budu veseli; neka uče i neka se ne živciraju oko jedne ocjene...da budu dobri, a svojim osmašima (cekaćima) želim uspješan nastavak srednjoškolskog školovanja i poručujem: MOŽDA NEKOGA DOČEKAM U NEKOJ OD ZAGREBAČKIH GIMNAZIJA...hahahahahahahhahahaha

Odnedavno radim u OŠ Lučko. Jako sam zadovoljna jer je posao stalan tako da više ne moram tražiti zamjene.

Od prvog ulaska u vašu školu osjećala sam se zaista ugodno i dobrodošlo jer sam odmah bila prihvaćena od kolegica i kolega.

Sjajno ozračje je pridonijelo da se brzo uklopim i pridonesem školi svojim radom. Kolegice i kolege su bili izvrsni i uvijek spremni na suradnju (i šalu :-)).

Bila sam razrednica najboljem razredu u školi (sadašnji 7. b) i vrlo vjerojatno takav izvrstan razred neću imati priliku opet imati. I ovim ih putem sve pozdravljam! Naravno, nisam zaboravila ni na 8. b.

Uvijek glasni i .... glasni. :-) Tko je od profesora imao priliku da mu na odlasku učenici cijeli auto ispred škole prekriju lišćem? :-))) Bilo je zabavno. Međutim, šalu na stranu, pamtim uspješne sate hrvatskoga jezika. Bila sam jako zadovoljna radom i aktivnošću učenika na satima pa su oni itekako pridonijeli mom usavršavanju u poslu i svakoga dana sam i ja učila od njih. Bili smo jako dobra ekipa.

Svojim bivšim učencima bih ponovila Šimićeve stihove: "Čovječe, pazi da ne ideš malen ispod zvijezda!"

Slijedite svoje želje i snove! Ne dajte da vas itko obeshrabri u životu! Ako i ne uspijete u svemu željenom, ima vremena, još ste mladi. I mi "malo" stariji još uvijek imamo neke neostvarene snove. Ja se još uvijek nadam da ću jednoga dana istrčati maraton. :-) 12

Intervju s profesorom Zdenkom Mrčelom, profesorom likovne kulture

KAO U DRAMAMA I ROMANIMA Odlučili smo ove godine razgovarati s našim dragim profesorom Mrčelom. On je jedan od profesora koji najduže radi u našoj školi. Zanimalo nas je.kako je to bilo prije i što mu je najviše ostalo u sjećanju!

Koliko dugo radite u školi?

To moram malo duže računati. Čini mi se pomalo nevjerojatno da su već protekla skoro četiri desetljeća.(To je stvarno puno) Ali, još ja trebam raditi!

Koliko ste generacija ispratili?

Blizu četerdeset. To je niz učenika i učenica dosta dug. To je mnoštvo različitih osobnosti. Kao u dramama i romanima.

Među profesorima ste koji najduže rade u našoj školi. Na kakve ste promjene nailazili kroz to vrijeme?

Kad sam počeo raditi odvijao se znatan zaokret u osmišljavanju nastave likovne kulture.

Mijenjale su se metode u nastavi svih predmeta. Tisak udžbenika i ostalih sredstava je bivao sve složeniji i evo nastupa era digitalizacije u prenošenju znanja. Isto tako, duže vremena sam bio jedan od mlađih profesora, a u zadnjih nekoliko godina, dogodiše se smjene generacija i nađoh se među starijima.

Pamtite li svaki svoj razred?

Mlađe generacije pamtim vizualno u potpunosti iako mi se imena miješaju. Međutim, kad se nađem u razgovoru s već odraslim bivšim učenicima i učenicama, prisjetim se njihove fizonomije i situacije kada su bili djeca. Prisjetim se i njihovih najkarakterističnijih likovnih radova.

Jeste li oduvijek htjeli biti profesor likovnog ili vam se u glavi vrtio neki drugi film?

Vrtjelo mi se u glavi nekoliko filmova, ali najviše onaj u vezi likovnosti.

Je li vam ponekad bilo teško raditi svoj posao ili ste uživali u svakom trenutku?

Najpoticajniji je onaj dio rada kada se u dječjem likovnom oblikovanju rađaju nove ideje i neočekivane predodžbe.

Isto tako pravi smisao rada je kada učenici iznose svoje uočavanje i mišljenja, svoje analize i zaključke. Mučno je kada nemaju volje za kreativnost, za postavljanje pitanja, za iskazivanje vlastite misaonosti.

u! :)

o je za čistu petic Ma profesore, ov

Veselite li se svakom novom razredu?

Svaki novi razred je novi početak i pitam se hoće li biti bolji od prethodnog.

Razgovarale: Marija Čorba i Ulla Stanić, 7.a 13

Naši kr

rafija g o t o f – k a č š Sara Bor Kada si se i kako počela baviti fotografijom?

Fotografija me počela zanimati prije dvije godine pa mi je tata poklonio svoj fotoaparat. I od tada gdje god idem uz sebe imam fotić.

Jesi li išla na tečaj fotografije?

Nisam, ali planiram ići sljedeće godine

Što najviše voliš fotografirati?

Najviše volim fotografirati svog psa i prirodu.

Što ti se najviše sviđa kod fotografiranja?

Sviđa mi se to što kad fotografiram osjećam sreću i zadovoljstvo jer nešto stvaram

Koristiš li neke programe za obradu fotografija?

Koristim Photoscape.

Jesi li negdje izlagala svoje radove ili sudjelovala na nekim foto-natječajima?

Nisam, ali i to planiram.

Imaš li svoju web stranicu gdje se tvoje fotografije mogu vidjeti?

Nemam,ali sve dobre slike stavljam na Facebook.

Josip Prek

ratić-crta n

je

Što te inspiriralo da počneš crtati?

-U vrtiću su mi govorili da lijepo crtam, i tako sam započeo svoju “karijeru” crtanja. Što ti je bilo prvo što si ikad nacrtao?

- Tomica i prijatelji.

Je li rad bio lijep?

-Tete u vrtiću su govorile da je lijep pa mislim da je onda i bio.

Koji ti je najbolji rad do sada?

-Pa…Beethoven,Mona Lisa i Anthony Kiedis.

Kad crtaš da li gledaš u nešto ili crtaš iz glave?

Gledam.

A, dobivaš li neke inspiracije iz glave?

Josip: Pa….. ne znam, još ne.

14

reativci

Razgovarale Maja Pleša i Martina Perkec

U kojo tehnici najviše voliš crtati?

-Klasika-olovke i bojice.

Je l’ te netko učio crtati?

-Ne,sam sam naučio. Što najviše voliš crtati?

-Ljude,osobe….svašta.

Jesi li ikada pokušao nacrtati nečiji portret?

- Da, od Anthony Kiedsa iz Red Hot Chilli Pappersa. Čuli smo da se osim crtanjem baviš i video stvaralaštvom, da snimaš videe,flimove..,da

stavljaš to na Youtube. Kako si to naučio?

- Počeo sam kad sam vidio profesoricu iz informatike da radi video Gangam style,pa sam i ja odlučio napraviti svoj video. Preko You Tube-a saznao sam za mnoge programe i tako počeo u njima raditi.

Novinar: Je li tvoj rad ikad bio na nekoj izložbi?

- Nije, ali bih to želio.

Marea Čaković

Gospić– modelir

anje

Čime se baviš?

-Bavim se izradom figurica od polimerne mase. Što te potaklo da se počneš time baviti i jesi li išla na neke tečajeve?

- Vidjela sam na internetu par cura koje su snimale svoje radove i odlučila sam se raspitati od čega i kako to rade. Pronalazila sam sve više i više ljudi koji se time bave i odlučila sam i ja.

Išla sam na jedan tečaj u jednom hobby dućanu u kojem imaju razne radionice, a ne samo za fimo, no na tom tečaju nisam baš puno toga naučila, ali nema veze.

Gdje kupuješ materijal i kakve su cijene?

- Kupujem ga u hobby dućanima, a cijene su između 12 i 15 kuna. Što najviše voliš izrađivati?

- Pa…volim izrađivati svašta, ali najviše neke male figurice.

O kakvim se figuricama radi?

- Pa…o figuricama, recimo mali čovječuljci ili baš scene.

Koji su ti najbolji radovi i što radiš s onima koji ti se ne sviđaju?

- Što više radova radim to su radovi sve bolji, tako da ne mogu baš odrediti koji mi je najbolji. A, one koji mi se ne sviđaju bacim ili ih napravim ponovo onako kako mi se sviđaju.

Prodaješ li svoje radove?

- Da, počela sam ih prodavati.

Jesi li negdje izlagala svoje radove ili imala neke izložbe?

-Nisam još uvijek.

15

IZVIĐAČI

Pripremila: učiteljica Emina Planinec

Početkom 2013. godine u našoj školi osnovana je samostalna izviđačka jedinica pod nazivom 9. posada izviđača porječana VBN. U rad 9. posade uključeno je 40 učenika od prvog do osmog razreda.

Na školskom igralištu organizirali smo biciklističko i rolersko natjecanje (slika lijevo). Sudjelovali smo na BP dayu na Jarunu (akcija Saveza izviđača Zagreba, posvećena osnivaču Svjetskog skautskog pokreta) i osvojili četvrto mjesto (slika dolje).

Za vrijeme proljetnog odmora proljetovali (ili je bolje reći – zimovali...) smo u Planinarskom domu Glavica. Tri dana ludo smo se zabavljali i usvajali izviđačka znanja i vještine, uz igre i šetnje na snijegu i grijanje uz topli kamin doma (slike dolje).

Što su rekli o proljetovanju na Glavici?

Sara: Meni se sve svidjelo, ali najbolja mi je bila igra Sofa.

Mislav: Proljetovanje je bilo super, ali najbolje je bilo grudanje.

Kristian: Sve je bilo dobro, ali najbolje su bile igre.

HIMNA 9. POSADE Hej žabari, sad Sava zove nas!

Brzo, jer u toj vodi naš je spas!

Prašina nas je već zagušila, uši i noseve zapušila.

Na vodi naši sad su kanui.

Ne smeta što su svi pokrpani.

Bolje u pokrpanom čamcu bit nego na prašini znoj svoj lit Žabe su prijatelji za nas sve!

Bolje od prašinara su, zar ne?

Prašinar ti pod nosom praši vijek. Žaba te tješi svojim milim:KREK! 16

Predstavljamo izvannastavnu aktivnost:

Streljašt

vo

Što se zapravo radi na streljaštvu?

Pokušavamo pogoditi što bolje u metu.Puca se zračnom puškom ili pištoljem.Streljaštvo spada u jednu od olimpijskih disciplina.

Koliki je interes učenika?

Interes je velik, čak prevelik.Najviše se interesiraju šesti razredi, ali kako treninzi postaju sve zahtjevniji postaje im napornije. Minimalno nam treba tri dječaka i tri djevojčice, a trenutno ih ima 15. Što je s natjecanjima i može li se škola pohvaliti nekim uspjesima?

Natječemo se u školskoj ligi Grada Zagreba, prošle godine smo bili drugi i treći isto kao i prije desetak godina. Nažalost, nismo još došli ni do kakvog državnog. To mi je bila želja, ali…ima vremena jer se mi zapravo natječemo s profesionalnim klubovima.

Koliko treninga imate tjedno?

Dva, eventualno povisimo na tri.

Otkad je streljaštvo aktivno u našoj školi te otkad se vi bavite streljaštvom?

Aktivno je od 1996. godine. Ja sam se prije bavio amaterski, dok sam bio mlađi.

Zašto biste učenicima preporučili streljaštvo?

Pa to je u pravilu samokontrola. Ako ti znaš sam sebe iskontrolirati, to ti je velika stvar. Ako se znaš smiriti kad loše pukneš ili kad dobro pukneš da nisi euforičan. U suprotnom će koncentracija pasti i rezultat će biti loš.

Je li streljaštvo opasan sport?

Riječ je o oružju i treba se paziti. Bez obzira je li puška napunjena ili prazna, ne smije se okretati nikad prema drugim sudionicima na natjecanju ili treningu.

S profesorom Ivicom Ridzakom razgovarale: Martina Zebić i Maja Štefančić 17

Predstavljamo izvannastavnu

aktivnost:

a p u r g a k s Radij Što je uopće radijska grupa?

Prof. Maša: Radijska grupa je mala grupa koja godišnje snima jednu radijsku emisiju i onda tu emisiju šaljemo na natjecanje.

Koliki je interes učenika?

Prof. Maša: Interes ove godine je bio takav da da sam ja prozvala učenike i rekla: „čestitam, postali ste članovi radijske grupe“. (smijeh) Što sa smotrama, jeste li bili na nekoj?

Prof. Maša: Evo sada čekamo rezultate županijskog LiDraNa, nadamo se da ćemo proći na državno jer bi baš voljeli ići na more.

O čemu je bila ovogodišnja emisija?

Prof. Maša: Bila je o čitanju, jer mi svi volimo čitanje i našu školsku knjižnicu i knjižničarku.

Krenuli smo s idejom da mladi ne čitaju, jer to su nekakvi naslovi koji nas bombardiraju svakodnevno iz novina i s TV-a. Proveli smo istraživanje po školi gdje je ogroman posao Vesela radijska ekipa: Marta Brkljačić, odradila Franka i ispalo je da naši učenici Domagoj Laštre, Franka Troha, prof. Maša zapravo čitaju.

Rimac Jurinović i Andrija Dvorski Otkada idete na ovu grupu, te cijenite li više radio od TV-a i ostalih čuda tehnike?

Franka:Na ovu grupu idem od ove godine. Da, zanimljivije mi je slušati radijske emisije jer sada znam kako se to radi.

Ispričajte nam ukratko kako je izgledao tijek rada na ovoj emisiji Andrija: Prvo je Franka snimila sve važne tekstove i onda smo Laštre i ja to uređivali s profesoricom.

Franka: Dakle, ja sam najviše radila (smijeh),dva tjedna sam išla po školi i snimala učenike i našu dragu knjižničarku te su te snimke došle u Andrijine ruke. Zatim je ostatak grupe uređivao i slagao te tekstove i onda smo prošli na županijsko!(smijeh) Ispričajte nam neku anegdotu.

Marta: Budući da smo mi bili u školi od 8 sati, išli smo na redovnu nastavu. Nakon toga smo odlučili pomoći prof. Maši i sve to završiti, prolazili su sati i sati… oko 3, 4 smo zaključili da bismo mogli i nešto jesti. Profesorica Maša nam je dala novce i prvi nam je zadatak bio naći pizzu negdje u Utrini. To nismo uspjeli pa smo odlučili kupiti ćevape i cole. Znači, dok su dečki s prof. sređivali tehničke stvari, Franka i ja smo provele popodne tragajući za ćevapima i to smo nosile u školu, a vani je bio snijeg i -7 stupnjeva.

Koliko ste potrošili vremena za tehničku obradu?

Domagoj: Motrali smo smanjiti šumove, urediti zvuk…Trebalo nam je oko 7 sati.

Marta: taj dan smo u školi bili 12 sati, uopće nismo išli doma. Što biste poručili budućim generacijama?

Andrija: Upišite se u radijsku zbog ćevapa (smijeh) Franka: Evo ozbiljno: Uključite se u radijsku grupu i s njom doznajte nešto novo i… obogatite svoj život. (smijeh)

Razgovarale: Martina Zebić, Martina Perkec i Maja Pleša, 8.c

18

S Bornom u Londonu U siječnju 2012. godine išao sam treći put u London povodom promocije magisterija zaručnice moga brata. Išao sam zajedno s njezinim roditeljima i sestrom te sa svojom mamom i bratom.

Tamo smo bili ukupno četiri dana.

Oko podneva,nakon leta koji je trajao otprilike dva sata i 50 minuta, stigli smo u London. Ubrzo smo došli u hotel pod nazivom „Eden plaza“ koji je nasuprot Prirodoslovnom muzeju.

Poslijepodne, nakon raspremanja, razdvojili smo se. Sestra zaručnice moga brata i ja otišli smo u Covent Garden (u Hrvatskoj bi to bio Britanski trg). Tamo je bilo raznih stvari, poput prepariranih leptira i škorpiona u staklu, gramofona, raznih knjiga, nakita…Kupio sam si jednog škorpiona u staklu. Možda ćete pomisliti kako je čudno da netko u Londonu razgledava tržnice, ali, kao što sam već rekao, ovo mi je treći put da idem u London, tako da sam sve znamenitosti već vidio. Poslije Covent Gardena otišao sam u Londonsku nacionalnu galeriju. Tamo sam vidio slike poznatih povijesnih slikara poput Van Gogha, Michelangela, Leonarda da Vincija…Navečer smo se svi sastali i otišli u libanonski restoran. Jeli smo janjetinu, meni najdraže jelo.

Drugi dan razdvojili smo se isto kao i jučer, pa sam na kraju završio u Brick Laneu, također tržnici,na kojoj je bila velika gužva, ali je bilo zanimljivih stvari(slično kao i u Covent Gardenu) pa se isplatilo ići.

Tamo je bilo jako puno Arapa, jer je u blizini njihova četvrt. Nakon toga otišao sam u Fouberts Place, gdje je živio Shakespeare. Na jednom je prozoru napravljena njegova glava (na fotografiji desno) . Već je polako padao mrak, kad smo se svi ponovo sastali da idemo u muzej voštanih figura Madame Tussauds. Taj mi je dio putovanja bio najdraži. U muzeju su bile razne voštane figure poznatih osoba iz povijesti i današnjice kao što su: William Shakespeare, Winston Churchil (na fotografiji dolje), Nelson Mandela, Alfred Hitchcock, Usain Bolt, Bruce Willis…Na kraju ima jedna vožnja kroz britansku povijest (naravno, svi su likovi građeni od voska). Navečer sam u hotelu gledao svoju najdražu seriju, South Park.

Treći dan bio je potpuno posvećen promociji. Zaručnica mog brata se od ranog jutra pripremala, dok sam ja u hotelu gledao televiziju. U 14 sati izašli smo iz hotela i uputili se prema londonskom City Universtyu. Na promociji su bili ljudi iz raznih dijelova svijeta, od Indije, JAR-a, pa sve do Hrvatske.

Nakon promocije otišli smo proslaviti u restoranu na 40. katu jedne poslovne zgrade. Pogled je bio veličanstven.

Zadnji dan smo svi otišli u Kensingtonsku palaču, gdje je odrasla kraljica Viktorija. Unutar palače nalazi se muzej spomenute kraljice Viktorije. Unutra je, osim predmeta iz Viktorijinog života, prikazana i moda tog doba, slike nekih prinčeva i kraljeva iz prošlosti. Nakon posjeta muzeju, otišli smo u hotel, pokupili torbe i krenuli na aerodrom Heathrow. Nismo imali direktan let, pa smo presjedali u München.

Tako da sam posjetio još jedan veliki grad.

Borna Vuković, 7.b 19

i ć i š rva

MOJA ŠKOLA

P

U mojoj školi jako puno učimo i puno pišemo.Naša učiteljica Jagoda nas puno uči, čitamo i računamo. Ponekad se igramo u maloj i velikoj dvorani.

Ja jako volim svoju školu.

Ponekad mi dođe da ju poljubim i zagrlim kad sam sretna.

Volim učiti u svojoj klupi jer uvijek volim svoju školu.

Maskenbal

NIKA WALLA, 1.A

VOLIM, NE VOLIM Volim se igrati. Volim matematiku, hrvatski… ma sve predmete. Volim petice. I nogomet. Ne volim se tući i psovati. Dobar sam u košarci. Ne volim kad me se zeza.

Marko Bilić, 1.b

Zimske radosti

Zašto idemo u školu?

PETRA: U školu idemo da nešto naučimo, da znamo pravilno pisati i da se malo i zabavimo.

MATEO: Da bi sve naučili i da bi sve znali i da bi se mogli lijepo ponašati.

AMELIE: Zato da učimo.

TOMO: Da nešto naučimo i da se naučimo ponašati.

MATIJA: Idemo u školu da budemo pametni.

LUKA: Idem u školu da puno naučim.

KARLO: Da se igram i učim.

PATRIK: Jer volim ići na izlete.

Sakupljanje igračaka za projekt Djeca za 5 udruge Krugovi 20

OLOVKA I GUMICA Olovko, zašto si tužna? - pita gumica. Tužna sam jer mi je pukao vrh pa ne mogu lijepo pisati slova i riječi. Dođi sa mnom do moje prijateljice, naše učenice. Ona će ti pomoći. Učenica je našiljila olovku i olovka se sretna zahvalila svojoj prijateljici: Hvala ti, prijateljice moja, sada opet imam vrh i mogu lijepo pisati.

Anita Mravunac, 1.b

Alina Gojšić i Marta Hemen, 1.c

MOJA ŠKOLA Moja škola mi je jako draga! Zove se Mladost. Ne bih je dao za tisuću kuna!

Ja svoju školu neću uništavati već jako, jako paziti !

MARIN ĆOSIĆ,1.A

NAŠ 1.A RAZRED Naš 1.a razred je jako, jako veseo. I svatko ima svoj talent! I svi imaju svog prijatelja. Svi se puno volimo. I učiteljicu Jagodu. Ja se veselim svaki dan svojoj školi i svom 1.a razredu.

VANDA MEIĆ,1.A

Zora Turčin, 1.b

PUŽ I GLISTA Išao puž i sreo glistu. Zapričali su se. Odjednom je počela padati kiša. Puž je ušao u kućicu. Glista je bila sretna. Išla je kupati se.

Josip Vešnik, 1.b Helena Galac, 1.b

GLEDALI SMO JEŽEVU KUĆICU Meni se najviše svidjelo kad je ježić pjevao Ja sam lovac, ja sam lovac i kada je ulovio crva, žabu, miša i zmiju. Jako mi se svidjela predstava i volio bih opet ići u kazalište.

21

Drugašići

Sunce u veljači malo jače sija. Grane stabala su još uvijek gole. Snijeg na krovovima kuća se polako otapa.

Prozori na kućama su zatvoreni zato jer ljudi griju stanove.

Mačke u veljači su zaljubljene. U snijegu je procvjetala visibaba. Visibabe najavljuju da polako dolazi proljeće.

Zimu će djeca zamaskirana otjerati.

Sara Melkić, 2.a

Na Intreliberu

MOJ ZAVIČAJ Moj zavičaj je najljepši kraj.

U njemu je živjeti pravi raj.

Bilo ljeto ili zima u parkovima uvijek dječjeg smijeha ima.

Volim uvijek na jezero Bundek ići jer će mi labud bijeli prići.

Na ulicama uvijek ima peseka i maca, koje njuškaju oko Utrinskoga placa.

Volim s mosta Mladosti gledati rijeku Savu i galebe riječne, kako lete i uvijek me na more sjete.

Domagoj Grgurić, 2.a

SUNCE SUNCE SJA NA NEBU KO SJAJNA ZVIJEZDA ŠTO U NOĆI LIJEPO BLISTA KO ZLAĆANA KOSA. Laura Seuček, 2.a

VELJAČA Sunce slabo sije u veljači. Stabla su još uvijek gola.

Snijeg se topi s krovova. Prozori su zatvoreni zato što je vani hladno. Mačke se u veljači vole. Dječak je prošao pored kuće i izgubio masku. U snijegu je procvjetala visibaba. Visibaba najavljuje proljeće. Maškare će otjerati zimu. Mačak nas poziva u maškare.

Petra Marčeta, 2.a

Posjet u Tvornicu olovaka Zagreb Danas smo posjetili tvornicu olovaka Zagreb. Kada smo ušli u tvornicu dočekala nas je jedna ljubazna teta, koja nas je provela kroz proizvodnju. Detaljno nam je objasnila kako se obrađuje i priprema drvo za proizvodnju olovaka i drvenih bojica, kako nastaju ii kako se dodaju gumice, kako se dodaju i miješaju boje, te kako se proizvode flomasteri.

Bilo je jako zanimljivo i poučno. Drago mi je što u našem gradu imamo tvornicu olovaka i biti će mi jako žao ako prestanu sa proizvodnjom i zatvore tvornicu.

Nakon obilaska tvornice otišli smo u njihov tvornički dućan. U dućanu sam kupio lijepe olovke i flomastere za moju braću i mene. Hvala našoj školi što nam je omogućila obilazak tvornice, a Tvornici olovaka Zagreb što nas je lijepo primila.

Stefan Petrović, 2.b

Proljeće Stiglo je proljeće. U parkovima se trava zeleni i raste predivno cvijeće. Ljudi kopaju i gnoje zemlju, siju sadnice, obrezuju vinovu lozu i voćke. U proljeće promjenjivo vrijeme može biti oblačno, sunčano, kišovito ponekad i snježno. Dulji su dani, djeca se mogu više igrati vani na čistom zraku. Može se više ići van i zabavljati u svom tom cvijeću. Drveću je propupalo lišće. Vraćaju se lastavice, neke životinje se bude, a neke dobivaju mlade. Ja puno volim proljeće zato što ne trebam nositi jaknu, šal, kapu, rukavice i mogu duže biti vani. Čuje se cvrkut ptica. Sve je puno šarenih leptirića i bubamara. Rastu proljetnice, listopadno drveće dobiva lišće i rastu šafrani, jaglaci, ljubičice, tratinčice, visibabe i još neko cvijeće. U proljeće je Uskrs, ide se u crkvu i bojaju se jaja, slave se još neki blagdani. Dozrijeva i neko voće i povrće, mogu se s prijateljicama rolati, mogu se voziti na biciklu. Sije sunčev sjaj.

Paula Škvorc, 2.c

Barbara Šegvić , 2.c 22

Čitanje u boravku Na boravku svaki put čitamo. Mislim da je učiteljica pravedna i dobra zato što svaki dan čita s nam da nam u većim razredima bude lakše.

S učiteljicama smo čitali priče: Doktor Dollitle, Maca Papučarica i još puno drugih, a sada čitamo Alisa u Zemlji čudesa. Neki dan posjetila nas je književnica Željka Horvat Vukelja. Rekla nam je da mi možemo napisati slikopriču pa poslati na Smib da to onda bude objavljeno. Ja sam već napisala jednu slikopriču, a zove se Morska zvjezdica Lana. Poslat ću svoju slikopriču na Smib i bit ću jako sretna ako objave moju slikopriču, a ako ne objave moju slikopriču ipak ću biti sretna , ali ne toliko kao da je objave.

Petra Matković, 2.b

Svak pjeva svoje Trešnje cvatu, ptice lete, sunce divne priče plete, divne priče kao snove dok na igru zove.

Antonio Matoš, 2.a

Ali djeca dobro znaju da se škola bliži kraju pa dok ptice pjesme roje, đak nad knjigom pjeva svoje.

Laura Cofek, 2. c

Pokvareni sat

Petar Dvorski, 2.b

Kung Fu Panda koja voli čokoladu

Bio jedan sat. Radio je po danu i po noći, ali se pokvario i pokazivao je krivo vrijeme i nisu ga znali popraviti pa su ga odveli uraru i kad je vidio da je tu mali sivi miš i da je presjekao jednu žicu, urar je brzo popravio sat, pardonček uru, a miša je pustio u cvijeće.

Tea Sinožić, 2.b

Bio jednom jedan Kung Fu Panda koji je jako volio jesti čokoladu. Jednoga dana pojeo je cijelu čokoladu i jako se udebljao. Panda je uskoro imao jedan meč u borilačkim vještinama. Budući da je pojeo previše čokolade koja ima previše šećera, toliko puno da ni on ne može podnijeti.

Izgubio je, vratio se kući i bio je jako tužan što je izgubio.

Obećao si je da će prestati jesti toliko puno čokolade i da će jesti više zdrave hrane. Za trideset dana bio je novi meč.

Kako više nije jeo nezdravu hranu, pobijedio je i bio presretan.

Tin Podoreški, 2. b

PROMET U GRADU Danas smo išli na izlet. Prvo smo išli na aerodrom. Jako je velik.

Autobusom smo se vozili po pisti. Vidjeli smo avione, neke su popravljali. Prošli smo i kontrolu putnika.

Bilo je jako zanimljivo. Kada smo sve pogledali, autobus nas je odvezao na utobusni kolodvor. Tu smo vidjeli autobuse, blagajne, šaleter za informacije.

Kada smo sve pogledali, sjeli smo, pojeli sendvič i popili sok. Autobus nas je dalje odvezao na željeznički kolodvor. Tu smo vidjeli perone s kojih dolaze i odlaze vlakovi. Na balagajni smo kupili karte, sjeli u vlak i vozili se. Stigli smo na Zapadni kolodvor.

Izašli smo iz vlaka. Čekao nas je naš autobus i vratio do naše škole. Izlet je bio jako zanimljiv.

Lovro Kovačić, 2.c 23

i š a ć e Tr Likovna grupa osvojila nagradu na Bibijadi!

Učenici PB trećih razreda sudjelovali su na foto-natječaju „Zašto volim Bibijadu“. Bibijada je poseban program Zagreb film festivala namijenjen djeci. S obzirom na to da imamo likovnu grupu mi smo odlučili napraviti likovne radove i fotografirati ih. Radili smo reklame na kartonu s novinskim papirom i flomasterima. Naši radovi nisu prošli nezapaženo pa su tri učenice osvojile nagrade: Ella Vitas (3.a), Nika Jakšić (3.b) i Teuta Galošić(3.c). Zajedno s pobjednicama smo fotografirali i Bibove koji su zaštitne maskote ZFF-a.

Učiteljica Ivana Kujundžić

Tibor Matejčić, učenik 3.b razreda, najmlađi je

U razgledu Muzeja Grada Zagreba

Vila Vjesnica Vila Vjesnica bila je vrlo sićušna i mršava. Imala je zeleno lice i zelenu kosu poput najljepše trave. Ona je nosila haljinu na kojoj su bili oslikani vjesnici proljeća. Na nogama je imala prekrasne narančaste cipelice koje su joj odlično pristajale uz haljinicu.

Ona je bila zadužena za to da po cijelom svijetu stvori proljeće. Išla je livadama i pomagala drveću da prolista i procvjeta. Male ptičice je nagovarala da cvrkuću u ovo prekrasno doba godine. Ona je išla kroz šumu i budila sve zimske spavače. Bacala je sjemenje na zemlju zato da narastu vjesnici proljeća.

Svojom snagom topila je sav snijeg koji je ostao od zime. Išla je ona i po vrtovima. Kao prava mala vrtlarica svojom čarolijom budila je svo voće i svo prekrasno povrće. Ona je zaplavljivala nebo i posvjetljavala žuto sunce.

Mene je ona posebno razveselila zato što mogu opet uživati u proljeću i igrati se vani na svježem zraku.

Natko Radojković, 3.c

iluzionist ovih praostora. Tiborov tata je iluzionist, mađioničar, pa stoga i ne čudi da je krenuo očevim stopama. Publika ga je mogla vidjeti po prvi puta kako vješto izvodi trikove na našoj priredbi.

Umjetničko ime, Zrno Bibera, osmislila je njegova učiteljica Sandra Bulaja sasvim slučajno gledajući ga kako provodi svoje dane uz učenje i igru s prijateljima iz razreda.

Erik Kranželić i Luka Šimičić, 3.a

Igra na moru I je bilo na jahti iz snova. Vidjelo je ono što nije. Bilo mu je: zgodno, veselo, šaljivo i zanimljivo.

G se igra s puno ribica. Baš mu je zabavno i veselo.

R je otišlo na ronjenje u dubine Jadranskog čistog i lijepog mora. Plivao je elegantno i ustrajno.

A je mrzovoljno i neće ništa.

Lovro Travica, 3.c 24

Vila Vjesnica Vila Vjesnica ima lice poput šarenog cvijeta, a lepršava kosa joj stalno ulazi u prekrasne plave proljetne oči. Haljina joj je bila malo preuska zato što je bila bucmasta. Obrazi bi se crvenili kad bi se sramila. Bila je slatka, mala. Stalno su joj se one tople i crvene usne smijale.

Odlučila je da će hladnu i snježnu zimu pretvoriti u prekrasno cvijetno proljeće. To je i napravila. Vesele ptice selice vratila je u svoje tople domove. Neke od njih čak ostaju cijeli dan na onom plavom svijetlom nebu. Otišla je veselo do mračne šume samo da se taj debeli i mrki medo probudi iz zimskog sna. Prosula je zlatni vilinski prah po zelenoj livadi da bi došli šareni cvjetići. Kao što sam rekla, vesele ptice cvrkuću, bistri potoci šume. Sad to više nisu mračne, nego su to zelene šume po kojima kao da se zelena boja prosula. Ljudi sretni izlaze van.

Djeca se igraju, rolaju, voze bicikl. Ma to je ludilo!

A i mene je sve to razveselilo zato što se napokon mogu rolati i igrati vani.

Maša Mandić, 3.c

Nika Jakšić, 3.b i Ella Vitas, 3.a

Dječje želje Da sam gospodarica svijeta umjesto lijeka djeci bih davala zdrave slatkiše. Djeci bih napravila lude igraonice.

Igraonice bi izgledale ovako: tobogan od šećera, loptice od krafni, tepih od karamele. Djeca bi imala za ručak sladoled, a za večeru čokoladno mlijeko ili šećernu vatu. Djeca bi se kupala u medu ili karameli. Tako zamišljam taj svijet.

Nika Jakšić, 3. b Učinio bih da se napravi stroj koji rasipa hranu i da se otvori kuglana. Imao bih stotine besplatnih igrica i igračaka.

Bilo bi puno igraonica i igrališta za sve moguće sportove. Napravio bih male robote koji bi mogli stvoriti i napraviti bilo što.

Patrik Landeka, 3. b Da sam postao gospodar svijeta svu bih djecu razveselio tako da bih sagradio nekoliko igraonica. Pozvao bih svu djecu svijeta da dođu u moj dvora. Svi bi znali voziti aute, kombije i kamione. Sva bi djeca jela zdravu hranu i bila dobra. Tko bi se tukao odradio bi kaznu, a kazna bi bila dvadeset minuta u kutu. Ali to se ne bi događalo često. U subotu bi dobili pokoji bombon, čokoladu ili keksić. Škola bi se održavala u utorak, srijedu, četvrtak i petak.

Nedjeljom bi išli van iz dvorca. Svaki put na drugo mjesto.

Roko Domović, 3. b Učinio bih da niti jedan roditelj ne tuče svoje, a niti tuđe dijete, i da svi siromašni imaju novaca. Dao bih bolesnoj djeci, a i odraslima novac za lijekove. Izgradio bih: bolnice, muzeje, galerije i kina. Izumio bih zdrave grickalice i obojao bih zgrade u razne boje.

Noa Ruk, 3. b

Da sam...

Ja sam veseli kišobran. Svi me vole. Imam ljubičaste pruge. Bijele sam boje i ružičast na vrhu.

Stojim u plavom ormaru na vješalici koja je jako stara. Uzima me djevojčica Marina.

Ona me najviše voli. Taj ormar mi se ne sviđa, ali moram u njemu stajati. U ormaru imam prijatelja. To je crni kišobran. U ormaru samo stojim, ali malo se gušim kada me skroz zatvore.

Marinina seka me ponekad baca, pa poskakujem i padnem na pod. Neki misle da mi život nije lijep, ali ja mislim da mi je savršen. Obožavam kada me djeca otvore i odu na kišu. Veseli me čak i kada pada kisela kiša. Rastuži me kada padnem u lokvu ili se izgubim. Jako me rastuži kada kiša više ne pada.

U zadnje vrijeme često pada kiša, pa idem skoro svaki dan na kišu.

Ena Kljajić, 3.c 25

šlosti

ro Predmeti iz p LULA je sprava za pušenje. Lula se satoji od dijela gdje se stavlja supstanca koja se puši (najčešće duhan) i nekog vida cijevi koja dovodi dim do suta. Prve lule su pušili Indijanci.

Matija Horvat, 3.a

Moglo bi se reći da je RIFLJAČA perilica rublja iz prošlosti. Nakad su žene na rijeci ili u koritu prale rublje trljajući ga dugo i jako na rifljači. Ovu rifljaču koristila je tatina baka, moja prabaka.

Antun Viman, 3.a

Ovo SITO dobio sam od bake. Sito je pomagalo ili mehanička naprava za prosijavanje brašna i drugih sipkih tvari. Postoji poslovica : Novo sito o klinu visi. koja znači da ne treba žuriti s novotarijama ili kad je neko nov u poslu da će se tek ubuduće vidjeti kakav je radnik.

David Galac, 3.a

AUTO koji sam donio jako je star. S njim se igrao moj tata kad je bio mali, a sad se igram ja.

Leon Nejašmić, 3.a Ovaj stari PARFEM se koristi na način da se stisne pumpica i tek onda parfem može izaći kroz pumpicu i namirisati vas. Perfemi i mirisi su različiti. Prije su parfeme imali smao bogati ljudi.

Ovaj primjerak sam dobila od mame.

Mirta Jaić, 3.a

GLAČALO ima drvenu ručku. Crvene je ili crne boje. Ima otvor u koji se stavlja žar. Žar je zagrijavao glačalo koje se povlačilo po odjeći. Takvo glačalo koristilo se za posebne prilike, inače se odjeća nije glačala.

Matija Horvat, 3.a

Modeli: Sara, Matija, Matea, Jakov, David, Mirta i Ella, 3.a 26

Četvrtaši

Izlet u Ogulin

Svi četvrti razredi OŠ Mladost išli su u Ogulin 1.10.2102. Prvo je po nas došao autobus koji nas je odvezao na željezničku stanicu. Tamo smo počeli put do Ogulina vlakom. Dok smo čekali da stignemo u Ogulin, igrali smo se, slušali glazbu, gledali kroz prozor i pričali. Isto tako su se zabavljali i ostali učenici.

Kada smo stigli u Ogulin, dočekao nas je turistički vodič. Prvo smo U vlaku otišli u Zavičajni muzej Ogulina i vidjeli kako se prije živjelo. Vidjeli smo: pribor za jelo, namještaj, peći, U muzeju kolijevke, krevete i igračke, spravu za tkanje i mnoge druge stvari koje su bile potrebne za život. Vidjeli smo slike i opremu sa ekspedicija u planine, spomen sobu Ivane Brlić – Mažuranić i slike iz njenog života, svjedodžbe i knjige koje je napisala...

Razgovarali smo i slikali se s djevojkom koja je glumila spisateljicu.

Išli smo u Park izviđača gdje smo vidjeli Đulin ponor koji se spominje u jednoj legendi. Otišli smo dalje do crkve, razgledali je i zatim vani pokraj nje na česmi natočili bočice izvorske vode. Ta se voda zove “vilinska“ jer legenda kaže da će se muškarac, ako se napije te vode zaljubiti u Ogulinku i oženiti je, a ako žena 4.a na jezeru Sabljaci popije tu vodu zauvijek će ostati mlada.

Autobusom smo krenuli do restorana Sabljaci, na istoimenom jezeru, na ručak. Poslije ručka smo plesali, položili vozački ispit za jahanje na metli, napravili i odgledali predstavu Jagor i za kraj se poigrali u parku uz jezero.

Autobusom smo došli na željezničku stanicu u Ogulinu, sjeli u vlak i vozili se do Zagreba. Na željezničkoj stanici u Zagrebu nas je čekao autobus i odvezao do naše škole.

Bilo mi je jako lijepo i jedva čekam sljedeću terensku nastavu.

Alan Jerbić, 4.c

Maskenbal u Gradu mladih Svi četvrtaši OŠ Mladost su dana 5.2.2013. išli na maskenbal u Grad mladih. U dvorani se, osim, nas, smjestili i prvašići. Svi smo se malo pravili važni pred njima. Zajedno smo igrali igre na velikoj pozornici. Sa svake strane je dopirao smijeh. Bilo je vrlo zanimljivih maski poput kaktusa, mladenke pa sve do viteza i čarobnjaka iz popularnih knjiga.

Najbolje maskirani razred OŠ Mladost bio je 4.b.

Nakon zabave smo se presvukli i otišli na ručak.

Kada smo se najeli imali smo kratko predavanje o maškarama. Naučili smo mnoga imena za maškare, gdje se održavaju najveće maškare na svijetu i u Europi i još mnogo toga. Nakon predavanja smo se otišli poigrati u park. Tamo smo se igrali lovice i skrivača. Vrijeme je jako brzo prošli i morali smo se vratili u školu. Bilo nam je lijepo.

Ema Pražić, 4.a 27

MOJA BAKA Moja Baka zove se Ivka. Živi u Splitu. Ona je mama moje mame.

Ima šezdeset devet godina. Srednje je visine i tamnije puti. Ima kratku sijedu kosu i smeđe oči. Nosi naočale samo kada čita. Na licu ima bora, ali kada se nasmije bore kao da se izbrišu gumicom. Moja baka ima topao glas pa sam voljela da mi često čita i priča dječje priče. Volim s njom ići u šetnju i u zoološki vrt, jer ona voli prirodu. Moja mala ruka se osjeća sigurno u njenoj Anja Vuglač, 4.b čvrstoj ruci. Ruke moje bake su blage, te posute staračkim pjegama. Njene ruke također su meke poput dekice. Kada me zimi zagrli svojim toplim rukama, osjećam se kao da me obasjavaju sunčeve zrake. Moja baka ponekad zimi pokrije svoje ruke rukavicama. Obično nosi hlače i majice svijetlih boja. Ja jako volim svoju baku i ne želim je izgubiti. S njom se osjećam sretno i veselo jer me ona voli, te se sa mnom voli šaliti i igrati. Jedva čekam da je ponovno vidim!

Paula Čulić, 4.b Moja baka zove se Nada i ima preko 70 godina. Živi blizu moga doma i često ju vidim. Uvijek joj se razveselim. Ona ima okruglo, nasmijano lice. Njene male, smeđe oči nalikuju pikulama. Usta su joj uvijek nasmijana. Ima mali nos na kojem nosi naočale. Kosa joj je kratka i smeđe boje. Svi joj govore kako dobro izgleda za svoje godine. Moja baka voli nositi traperice i majicu. Pravi je sportski tip. Čak tri puta tjedno ide na vježbanje. Moja baka je vesela i ponekad zaigrana. Voli putovanja s djedom, a s nama unucima se rado igra. Nas je čak četvero i baka nas jako voli. Ja jako vojim svoju baku i sretna sam što ju imam.

Lorena Troha, 4.b

Jesen

Proljeće Narcisa žuta stala je kraj puta, a visibaba bijela kraj nje je sjela.

Jesen mojim mjestom šeće, mijenja drveće i cvijeće.

Krojačica vjeverica šivat je stala, jesensku odjeću kakvu je znala.

Ponosno podigle glavice iz zelene travice.

Zajedno se suncu vesele, s leptirima sreću dijele.

Jež je od mahovine napravio hlače, cipele i natikače.

Proljeća svud je sjaj, procvjetao naš je zavičaj!

Djeca ga mole: "Nemoj više kišiti".

Daj se malo smiri i pusti sunce da opet proviri.

Hana Kašuba, 4.a

Lara Šegvić, 4.a

Crni oblak viri na sve strane i moli oblake da njemu prepuste jesenske dane.

Tamia Gojšić, 4.b

KAKO JE LOPTI? Draga lopto kako si? Iscrpljuje li te svakodnevno igranje graničara,nabijanje i bacanje po podu? Djeca se uopće ne brinu kako je tebi ili boli li te nešto. Nadam se da te ne bole previše leđa i glava. Ne bih ti voljela biti u koži kada te netko buši ili ostavi u travi. Ti si jako često prljavaili mokra,a baš nitko te tada ne želi dirati. Jako mi te žao ali nitko tu ništa ne može učiniti. Zapravo može,svako dijete ti može pomoći tako da se prestane igrati. No i ti sama znaš da se djeca moraju igrati jer djetinjstvo bez igre nije djetinjstvo. Takva je sudbina vas lopti,djeca se igraju s vama,bacaju vas,trgaju,prljaju,krive vas kada loše igraju, a vaša patnja prestaje kada neka djevojčica ili dječak za rođendan dobiju novu loptu i vas ostave u kutu. Jedanput kada me mama nije pustila van jer nisam završila zadaću, zaželjela sam biti lopta jer su lopte stalno vani. Ali kada sam bolje razmislila sjetila sam se što ti sve proživljavaš,a ja imam sve što mi treba. Obećavam ti da ću te bolje čuvati. Sada ću ti dati jedan savjet koji zapamti za cijeli život. Čim djeca poćnu raditi gluposti ti samo odskakući u neki kut i odmori se. Čuvaj se loptice jer još malo pa će tvoja muka prestati.

Donatella Krajinović, 4.b

28

Mala paučica Mimi

Evo vam dajem pjesmu

Bila jednom jedna mala paučica. Zvala se Mimi. Bila je veoma posebna, obučena u rozo -bijelu haljinu. Njezina cijela obitelj bila je posebna. Svi su bili šareni. Njena mama je bila nježna i krhka, a tata velik i snažan. Imala je mnogo braće i sestara, ali ona je bila najljepša od svih. Jednog dana krenula je na putovanje pokazati svijetu koliko je lijepa. Šetala je tako ulicom i naišla na još jednog pauka. On se odmah zaljubio u nju i htio se družiti s njom. Ona ga je odbila i krenula dalje. Zatim je naišla na jednog miša.

Ni njega nije htjela za društvo. Ugledala je divnu pticu, šarenu baš kao i ona. Ptica je bila muško i htjela je Mimi za prijateljicu. Mimi se jako zaljubila i druženje je počelo. Ptica je ogladnjela i krenula u napad. U zadnji čas Mimi je skliznula niz paučinu na stranice Iskrice. Sada vas gleda i uživa.

Prijatelju mogu dati marljivost u školi koju on, kao i ja, jako voli.

Gradom mojim tramvaj juri, a iz njega gorivo ne curi.

U Domu sportova igra Medveščak, pobjeđuje ostale kao Norris Chuck.

Na tržnici Dolac trguje se svime, a meni polako cure sline.

U Tehničkom muzeju ima puno stvari, sve dok u njega ne provale mravi.

Kroz prozor svoj kad gurnem glavu, vidim čak Zagrebačku katedralu.

Nije bitno kakvo je vrijeme, svejedno Zagrepčani idu na Sljeme.

Uspinjača na Gornji grad me vozi, do Markove crkve skačem na jednoj nozi.

Po parku Maksimir šećem se ja, a iz Zoološkog vrta gledaju me lava dva.

Ban Jelačić sa svoga konja gleda, ali odjahati nikud mu se ne da.

Nad Zagrebom ružno vrijeme se sprema, bok,u mojoj glavi rime više nema.

Roko Kuzmanić , 4.a

Svomu psiću mogu dati nježnost da raste u ljubavi i sreći jer kad sam sam, on mi je prijatelj najveći.

Dino Marković, 4.c

Baka Danica

Saša Sladić, 4. c

Moj grad

Majci mogu dati radost i smijeh jer kako kažu to je najbolji lijek.

Moja baka zove se Danica Horvat. Kad je bila mala prezivala se Sever. Ona je zbilja izvrsna baka. Ima 66 godina. Kao djevojčica imala je dugu smeđu kosu zavezanu u pletenicu, onda ju je odrezala. Danas ima kratku kovrčavu crvenkasto-smeđu kosu. Svoju pletenicu je sačuvala u plastičnoj vrećici i pokazala mi ju je. Oči su joj smeđe i velike. Baka nosi naočale. Ima jedne koje uvijek nosi i jedne koje stavi kada čita i piše. Ona ima mali nos i nikada nije lagala. Na ušima nosi naušnice. Velike su i u obliku srca. Ne vise.

Bakina usta uvijek su razvučena u širok osmijeh. Voli pričati, pogotovo o njenim serijama i smijati se. Njeno lice je naborano. Vrat joj je dug i oko njega uvijek nosi ogrlicu s natpisom "Voli te Sandra". Sandra je moja teta. Bakine ruke su duge i oko lijeve ruke nosi narukvicu i na svakoj po jedan prsten. Baka je normalnog stasa. K'o svaka baka je. Noge su joj duge i voli hodati. Iako joj je 66 godina, još uvijek može saditi cvijeće, ići u crkvu i, kad je berba višanja, još uvijek se može popeti na drvo. Baka voli šivati, peći kolače, gledati serije "Sulejmana Veličanstvenog" i "Silu", čitati knjige, novine i Gloriju i rješavati križaljke.

Baka je bila svugdje gdje je mogla otići. Bila je na moru u raznim gradovima, u Njemačkoj kod njene sestrične i u Italiji, u Rimu i Vatikanu, sa svojim prijateljicama. Baka ide na gimnastiku. Ne radi ona salto i zvijezde na gredi nego sa drugim bakicama lijepo vrti glavom, plješće rukama i miče nogama.

Moja baka sada je u bolnici. Ide na operaciju žući. Ja ne znam što je točno to, ali ju svaki dan zovem i govori mi da je dobro. Ja se nadam da govori istinu. Jedva čekam da dođe kući da se igramo, pričamo i čitamo.

Ja jako volim svoju baku Danicu!!!

Ria Walla, 4.b 29

LJETO IZA NAS Stigla je jesen, donijela nam kiše, maglu i hladna jutra zbog kojih čeznem za ljetom.

Iako mi ovo ljeto nije bilo posebno uzbudljivo, svejedno mi nedostaje, a najviše bezbrižna, topla jutra. Polagano buđenje, uživanje u doručku na terasi, razmišljanje o plaži na koju ćemo otploviti toga dana... Nedostaje mi i plivanje, ronjenje koje je svaki put donijelo nova iskustva, nove prekrasne prizore podmorja koje neću tako brzo zaboraviti. Bilo je zabavno gledati filmove na otovorenom, pa čak i zabunom pogledati predstavu za djecu (na slovenskom jeziku!), istraživati nepoznate dijelove otoka biciklom u kišne dane, naučiti nove igre od prijatelja koje viđam samo ljeti, probati nova jela. Kada bolje razmislim, ovo ljeto i nije bilo tako dosadno. Volio bih da smo otišli na neko novo mjesto za promjenu, ali nema veze, bit će prilika sljedećih ljeta.

Uspomene i iskustva koje sam ljetos stekao grijat će me kroz tmurne i kišne dane jeseni i hladne noći zime, te dok trepnem okom začas će na vrata pokucati novo, dugo, toplo ljeto.

Juraj Pavković, 6.b

Najvažnija stvar u životu je prijateljstvo Prijateljstvo je sigurno najljepša i najvrjednija stvar u mome životu. Bez toga nemam ništa.

Kada imaš prijatelja najsretnija si osoba na svijetu. Jer kad misliš da si sam, da te nitko ne voli i želiš propasti u Zemlju, prijatelji su tu! Nikad mi ne dosade. Mogu satima pričati na telefon s njima. Mogu ih nazvati u bilo koje doba dana i noći i tražiti ih za pomoć. Prijatelji su tu da te nasmiju i razvesele. Kada su praznici jedva čekam da škola počne samo zbog njih. Jer čim ih vidim dan mi postane bolji. Svatko od njih je poseban na svoj način. Prijatelji su tu da šapću na ispitima, da slušaju moje tajne, oni su moje rame za plakanje. Uvijek ću biti tu za njih a, nadam se, i oni za mene. Prijatelji su tu da se zajedno blamiramo i radimo gluposti.

Volim kad mi prijatelji kažu šta misle o meni jer mi je ljepše da mi sve kažu u lice nego pričaju iza leda. Uvijek mi pomognu u nevolji i znam da ih mogu pitati za savjet. Oni me najbolje poznaju i spremna sam saslušati sve njihove probleme i tajne i to naravno čuvati.

Bolji imati 10 pravih nego 100 lažnih. Volim svoj razred i kakav god bio ne bih ga mijenjala ni za što. Imaju posebno mjesto u mom srcu. Prijatelji, hvala što postojite!

Sara Barščak, 5.a

30

Karlo Grdjan, 7.b

ZAGREBAČKA ZIMA

Magdalena Kovač, 6.c

I ove zime u Zagrebu pada snijeg i to puno više nego posljednjih godina. Već drugi put ove zime pada i to dvostruko više nego prvi put. Pada neprestano već tjedan dana. S jedne strane sam sretna, ali s druge strane me živcira.

Sretna sam jer je snijeg za mene čaroban. Kada pada snijeg uvijek se sjetim svog djetinjstva koje je zaista bilo ispunjeno srećom, a sve uspomene koje čuvam iz djetinjstva su ispunjene nekom toplinom, ljubavi i čarolijom.

Trenutno idem u osmi razred, ali ja bih zauvijek željela ostati dijete jer kad si dijete jednostavno si najsretniji i nemaš nikakvih briga osim koju ćeš sada igru igrati. Meni je snijeg definitivno najdraža uspomena iz djetinjstva. Oduvijek sam voljela grudanje, raditi snjegoviće, valjati se po snijegu, sanjkati se i uživati u ostalim snježnim radostima. A tek doći s te hladne zime u topli dom, na fini topli čaj s medom i limunom, te se pokriti toplom dekicom i promatrati taj čarobni snježni pokrivač koji je pokrio naš dragi Zagreb? Jednostavno nema boljeg! S druge strane me živcira kad moram u školu, a vani sniježi li ga sniježi… Ili kad moramo učiti o npr. zakonima fizike ili kemije umjesto da uz topli čaj i dekicu promatramo tu snježnu bajku. Također je problem u prometu jer snijeg zatrpa sve prometnice, a još mi je žao onih ljudi koji moraju raditi vani na toj hladnoći. Ljudima dobre duše dođe da ih pozovu u kuću na topli čaj i kekse tek izvađene iz pećnice. Ali što se mora, mora se, kao i očistiti prometnice da bi promet uopće funkcionirao.

Kako god da okreneš, nije dobro, ni sa snijegom niti bez njega. Ah, moramo šutjeti i poštivati majku prirodu.

MARTINA ZEBIĆ 8.C

MAŠKARE

Cijeli drugi mjesec često očekujemo maškare na vratima.

Otvaramo im, dajemo slatkiše i veselimo se njihovu smiješnu i razigranu izgledu.

Maškare su dani kada možemo pustiti mašti i kreativnost na volju i biti neka zvijezda, klaun ili čak neki izmišljeni lik. Ove godine bit ću štrumpf, zajedno sa svojim prijateljicama zvonit ću susjedima. Veselit ću se i smijati dogodovštinama. Volim kada maškare zvone na vrata mojega stana jer donose veselje i radost. Ove godine mi je na vrata došla jedna mala djevojčica obučena u cvjetić. Nije to bio neki kupovni kostim, već ga je njena mama sašila. Bio je pun šarenih latica i zelenog lišća.

Djevojčica je isijavala lubav i zahvalnost prema svojoj majci, Karla Grubor– Perkov, koja je stajala pored nje.

Za maškare ne moramo izdvojiti veliku svotu novaca, samo malo dobre volje iželje potrebno je da postanemo nešto posve originalno.

Ivana Luna Tukerić, 6.B 31

LJUBAV

VOLIM VALENTINOVO

LJUBAV

Znate li onaj Znate li za ono kad vam čudan osjeća oko srca? od misli o njemu glava puca?

Znate li za ono kad ga I tada pomislite: „Joooj, da mi ne možete izbaciti iz glave? bar pošalje ruže crvene i plave!“ Gospodo draga, ovo što pričam, sve to odavno ima jedno ime.

No, do petnaeste godine bolje ti je, nemoj se baviti time.

Mnogi to već znaju, da vam ocjene počnu kliziti, padati, a da nema informacija, tom tad počnete se nadati.

Redovi i stranice već su postale pretijesne pa smo zato sad na kraju ove pjesme.

Dvije riječi koje glase čiča miča, Znak je da je kraj već blizu I da moja ljubavna gotova je priča LINA MIŠAK, 6. c

Valentinovo je dan zaljubljenih. Na taj dan su svi sretni, ali nažalost moj razred piše test iz matematike.

Održava se 14.02., dva dana poslije mog rođendana. U našoj školi ima par lijepih i popularnih cura. One uvijek dobiju puno cvijeća i čokoladica.

Samo jednom u životu sam dobila nešto za Valentinovo. To je bilo u vrtiću. Neki „klinjo“ mi je poklonio paket kinder čokoladica. Mali mi se uopće nije sviđao, jer smo zbog njega dobivali kazne, ali ako ništa drugo čokoladice su bile fine.

Jako volim Valentinovo, ali ako nekoga stvarno voliš, nije potreban nikakav blagdan da mu to pokažeš.

Lana Čiš 6.a

Moja prva ljubav Priznajem, ja nisam romantični tip. Nisam ja Charlie Sheen. No,mogu vam nešto reći o svom iskustvu. Za mene je ljubav zatvor.

Ti si nevin, a ona te i dalje zatvori. Ljubav te muči kad ju pogleda.To je bol u prsima.To je vječna muka. Od ljubavi gubiš razum, tresu ti se noge. Želiš propasti u zemlju. Samo misliš na ljubav. Postaneš čovjek bez mozga. Ljubav upravlja tobom, naređuje ti što ćeš raditi, u kog ćeš se zaljubiti.

Ljubav te voli gledati dok se mučiš. Njoj je to zabavno!!

Ja sam upao u ljubavne muke dok sam bio skroz mali. Imao sam 5 godina!! Kad sam je ugledao, srce mi je počelo raditi kao lokomotiva. Noge su mi klecale, a ptičice letjele oko moje glave. Bio sam jako sramežljiv.

Trebao sam joj pokloniti čokoladu, no nisam se usudio. Nemam ja za to petlje. To je kao da prosjak postane kralj.

Mihaela Dvorski, 7.b

32

Nisam ja ni amater u tome. No,moramo prihvatiti sve ljubavne muke i pokušati dati sve od sebe da osvojiš srce svoje ljubavi. Ja ću vjerojatno jednog dana uspjeti u tome, a kada taj dan dođe, Charlie Sheen mi neće biti ravan.

Marin Zoričić, 6.c

Dragi Willy Wonka, Pišem ti sada iz velikog grada koji još vidio nije tvojih čudesnih slastica i bajnih čokolada.

Bojim se samo, ako te pozovemo ovamo, da ne završimo kao tvoji uzvanici u tvornici.

Jer, kao što znamo: proždrljiv previše ne smiješ biti, jer bi se u čokoladnu rijeku mogao sliti i u cijevi se zaglaviti, a zatim tko zna gdje ispaliti...

Tako je prošao August Gloop, bolje da od čokolade zaboli te zub.

Ni za žvakama ne smiješ pohlepan biti, jer bi se poput Violete u golemu borovnicu mogao pretvoriti pa bi u želji za ukusnom žvakom letio poput balona zrakom.

Drago mi je što Charlie pobijedio je, jer on tvoju tvornicu i zaslužuje.

Obitelj je doista zaslužila ta riješiti se gladi i siromaštva.

Zato te ipak pozivam sad da samo „prozujiš“ kroz naš grad i daruješ pokoju čokoladu svakom siromašnom djetetu u gradu.

Razmažene samo zaobiđi!

Molim te, nikako im ne priđi!

No, i njima pošalji koju čokoladu pa nek budu sretna sva djeca u mom gradu...

Iz Zagreba pozdrave šaljem ti sad dovedi i Oompa-Loompase u naš grad!

Lovro Prenner, 5.c

A da niti u bogatstvu nije uvijek sreća pokazala nam je Veruca izlazeći iz tvornice puna smeća.

Dobivala je sve što je htjela sve dok tvoje vjeverice nije srela.

Ni Mike Telkač bolje završio nije, više ne gleda telkač kao prije.

Sad svira klavir i vježba košaricu, ljudi mu dolaze na koncert i utakmicu.

Šaljiva priča iz mog života Jednog dana krenula sam kod bake. Tamo je bio moj pas po imenu Garo.

Nećete vjerovati koliko je zabavan! Kad dođe podne pustimo ga s lanca. Treba puno čekati da dođe jer svukud luta. Uvijek sam ja kriva ako mnogo čekamo. Onda se sakrivam kako bi ga ulovila, no to nije lak posao jer on je u isto vrijeme glup i pametan. Kažeš mu da sjedne, a on skoči. Ne dajemo mu jelo prije nego li se vrati. Znate kako na selu ima puno ograda jer su kuće,a ne zgrade? E, pa Garo svako malo skače preko njih ili se provlači. Jednom je u vrtu na snijegu ulovio zeca, a po kiši umjesto da se skloni, stoji na njoj. Ako želiš pokraj njega proći, moraš se paziti jer toliko divlja da bi te mogao Igor Bilić, 5.c srušiti.

Jednom smo ga pustili i odjurio je kao metak na kokoši. Prošlo je toliko vremena i njega nije bilo.

Ugledala sam ga! Željela sam ga uloviti, ali to nije bila dobra ideja. Zatim sam ga pozvala: ,,Garo!''

Počela sam trčati i sakrila sam se iza jedne kućice u kut. Kad je omirisao trag, došao je. A onda sam ja njega stjerala u kut i rekla:,,Nemaš kamo!'' Zgrabila sam ga i odvela na lanac. Povikala sam: ,,Hura, napokon!''

Kad se spustila večer ponovo sam izašla van da se opet zabavljam s njim. Otišli smo do jedne garaže i skočio je na vrata. Htio je unutra, ali nema šanse. Malo sam mu otvorila, a on sa šapom otvori još više.

Nije lako s Garijem, vjerujte mi na dušu. Vjerujete, zar ne?!

Monika Mihovilić, 5.b 33

Sasvim sam popubertetila Toliko nerazumijevanja nisam očekivala.

Moji roditelji nisu svjesni kolika je važnost nove krpice ili šminke za razvoj samopouzdanja bitnog u životu, a naročito u pubertetu. Što je IN,a što OUT? Želim izlaziti, družiti se, imati prijatelje.

Komunicirati usmeno, ne samo preko interneta.

Mama svakdnevno provjerava raspored za sutra i time mi ide na živce. Što se tiče škole, sve je OK i voljela bi da sutra završi da ne pokvarim ono što sad imam, a toga se i bojim.

Lea Seuček, 7. c A gdje sam ja u toj priči? Svi pričaju: „ Bube su u glavi, to su godine…“ Pa dozvolite mi da imam bube u glavi. Želim skakati i dotaknuti Sunce i Mjesec, želim u London na koncert svog omiljenog benda, jer svi kažu da je život kratak i brzo prođe i da trebamo živjeti dok smo mladi.

Kad sve to spomenem moja mama uvijek ima spreman odgovor: „ To je pubertet, saberi se, sve ćeš stići. Ne mora sve biti odmah i sad.“ Da, ja sam u pubertetu, mama u klimaksu, tata ima PTSP. Niti sama ne znam kako ću sve ovo preživjeti jer u mojoj obitelji svatko ima neku dijagnozu.

Marta Brkljačić, 8.b

KAKO SE PRIČAJU PRIČE Uglavnom to ovako ide : odmah kada dođem kući ostavim torbu i pola sata ležim u krevetu i pravim se da spavam.Drugi korak je da se odmah nakon odmaranja dobro nahranim. Hrana koju jedem je ona koju nađem na polici, u ladici ili u frižideru. Najčešće jedem pahuljice, nareske, a nekada i voće.treći korak prije pisanja sastavka, priče ili pjesme je da nađem stvari o kojima ću pisati. To su motivi.Možda si nekada pustim neku umirujuću glazbu koja me smiri i opusti.

To je to što uglavnom napravim prije pisanja. Kada počnem pisati prvo pogledam što sve imam od motiva. Kada nađem odgovarajući motiv, počinjem s radom. Poslije uvoda mi počne biti dosadno pa malo upalim televizor i onda tamo nađem pokoji motiv kao pljačka u Zagrebu, potres u Kini, bomba u Australiji, možda dokumentarac o životinjama ili gledam političare kako se svađaju. Kada se vratim pisanju i napišem zaplet onda petnaest minuta razmišljam što će se dogoditi u vrhuncu, jer kada bolje razmislite iza vrhunca priča se rasplete i postane dosadnjikava. Kada dobro razmislim i napišem vrhunac bacam se na dosadnije dijelove priče koji se zovu rasplet i zaključak.

Nakon raspleta i zaljučka samo se opustim i stalno razmišljam što ako mi nešto bude krivo, što ako sam pogriješio u malom i velikom slovu. Ali kada dođe moja mama i kaže da mi je sastavak dobar, meni srce odmah prestane brzo kucati.

Ja jako volim pisati sastavke, priče ili pjesme jer mi onda nije dosadno i to me opušta.

Ivan Luka, 5.b 34

Sjećanje na heroje Vukovara Bitka za Vukovar je najveća bitka u Domovinskom ratu. Mnogi hrvatski vojnici su se tada borili za slobodnu Hrvatsku. Nažalost, mnogi su boreći se izgubili živote. Njima trebamo biti zahvalni na ovoj našoj lijepoj, slobodnoj Hrvatskoj, te na sigurnosti i sreći koje nismo ni svjesni. U mnogim zemljama djeca se ne mogu slobodno igrati vani jer nikada ne znaju kada će biti sljedeća uzbuna.

Veoma su tužna jer ne znaju hoće li im se otac vratiti doma ili ne. Neka su gladna i stalno se boje.

Ne idu u školu ni na izlete do završetka rata. Možda bi danas naš život izgledao tako da nije bilo tih hrabrih ljudi koji su se borili za nas . Kao primjer uzmimo generale Antu Gotovinu i Mladena Markača. Nakon završetka rata mnoge su godine proveli u zatvoru pod lažnim optužbama. Iako su proveli toliko vremena na sudovima i u zatvorima oni nikada nisu izgubili vjeru u Hrvatsku za koju su se tako vjerno borili. Tek su 16.10.2012. službeno proglašeni slobodnima. Toga dana cijela je Hrvatska bila na nogama. U školi se gledao prijenos, ljudi su zajedno gledali na prepunim trgovima, slušalo se vijesti na radiju i naravno pratilo na televiziji. Kada je proglašena oslobađajuća presuda svi su bili veseli. Mnogi su plakali od sreće i uzbuđenja a osobito rođaci i bliski prijatelji generala. No ovo je imalo još veći značaj Hrvatskoj. Ova oslobađajuća presuda znači da Hrvatska napokon može ostaviti rat iza sebe i okrenuti novi list. No, nisu se samo oni žrtvovali za nas. Važan je bio i Siniša Glavašević na „Radio Vukovaru“ i mnogi drugi koji su stanovništvu davali nadu i uvjeravali sve zabrinute roditelje da će im se djeca uskoro živa i zdrava vratiti kući. On je vojnicima bio velika moralna potpora. Važan je bio jer je davao informacije o ratu i ostatku Hrvatske. Njegova javljanja puna ljubavi prema „ Gradu Heroja“ slušale su svakodnevno tisuće ljudi. A što reći tolikim vojnicima? Tim vojnicima koji su otišli u rat i nikada se nisu vratili? Možemo reći samo jedno veliko HVALA!! Svih tih ljudi se ne trebamo sjećati samo jednom na godinu, već svakog dana znajući da zbog njih imamo novi i savršeni dan pred sobom. Svojim vrijednim radom i zalaganjem, odgovornim ponašanjem doprinosimo prosperitetu i napretku svoje domovine Hrvatske .

Pamela Benković 8.c

HRVATSKI PLETER Plete pleter svoju čipku, most od riječi roda moga.

I hrani pleter svojom čipkom srca mnoga u tuđini Gdje suza kane na spomen bilo čega hrvatskoga.

U tom kolu pleše kaj, ča i što Gdje su dida, djed i dido, nono i pape Ista kruna iste glave, Gordi obol satkane mu slave.

Sinovi te majke Slave Sada gaze Mostom spasa.

Most jezika hrvatskoga Što mutne vode od tuđina pokušaše potopiti Plimnim valom polomiti.

Sva ljepota sve te čipke, Riječi naše, to bogatstvo, Korijen našeg postojanja Temelji su našeg puta, Našeg naprijed, predstavljanja.

Marta Brkljačić, 8.b 35

Karla Čurlić, 8.b

Bliži nam se ljeto Nakon ovako duge i neumorne zime, tema o ljetu me posebno razveselila. Priroda je opet sa

mnom! Sve se budi i zove nas k ljetu. Nebo je prekrila plava boja, sunce nas grije, breze su prolistale, japanske trešnje propupale, ptice ponovo cvrkuću, a leptiri svojim šarenilom posipaju još više boje na ovu predivnu sliku. Ljeto se tiho šulja i ubrzo će nam pokucati na vrata. Zastanem, zatvorim oči, udahnem svježi proljetni zrak i sanjam...

Daleko od gradske vreve, u lijeno, vruće poslijepodne spuštam se kroz vinograde do plaže. Mirisi smilja, bosilja, lovora, poneke lavande i fino njegovanog trsja ispunjavaju mi pluća. Cvrčci neumorno pjevaju svoju pjesmu. U daljini se vidi Hvar, Vis i mali komad otvorenog mora. Moj najdraži bezdan i točka u koju mogu geldati satima. Sama. Opušta, umiruje, odmara...Ležim i uživam.

Povjetarac je lagano doplovio na jednoj žutoj traci sunca. Svojim nježnim dahom odnosi par kapljica znoja s moga lica. Snažno fijukne prema moru koje se bljeska u svoj svojoj ljepoti na popodnevnom suncu i namreška. Igraju igru-povjetarac i more, a ja ležim na najljepšoj plaži na svijetu i razmišljam hoću li se prepustiti povjetarcu ili zaroniti u plavu svilu morskog zagrljaja i rashladiti se.. Koja slatka dilema!

Oblutak koji me žulja ispod ručnika, riješio je odmah dilemu. Uranjam u duboko, beskrajno plavetnilo i osjećam se nadnaravno, božanski. Upijam svu ljepotu oko sebe, svim čulima.

Povjetarac mi donosi i miris roštilja, bliži se obiteljsko druženje koje će trajati do dugo u noć.

Zamisirao mi je mamin džem kojeg upravo radi, a učinilo mi se i da čujem zvukove dječjih osmijeha moje braće (uokvirenim čokoladom). Vrijeme je da krenem kući.

Igranje s braćom, druženje s obitelji, smijeh i zabava, uređivanje i izlazak sa sestričnom-savršen završetak savršenog ljetnog dana. Otvaram oči, budom se. Još uvijek je proljeće, škola još traje...

Ljeto, jedva te čekam! Samo požuri!

Hana Rogić, 8.b

Moć riječi Riječi su oduvijek bile važne. Utjecale su na svijet, život i ljude.

Riječima su se gradila prijateljstva, počinjali ratovi, bodrili bolesni, rađale ljubavi. Njima možemo izraziti osjećaje, ljubav, tugu. One nam daju hrabrost, inspiraciju i snagu. Ne samo da riječi imaju moć, one i jesu moć. Moć dobroga i lošeg u našem životu. One mogu boljeti, povrijediti, smetati. Riječi su blage, nježne, slatke i lijepe. Neke riječi samo čuče u nama i čekaju da ih upotrijebimo, a neke se riječi koriste svakodnevno, stalno, previše.

Moć riječi je u njihovoj poruci, a one koje se koriste prečesto, izgube svoje značenje.

Riječi su svugdje. U knjigama, novinama, pjesmama, parkovima, na ulicama. Bez riječi svijet bi bio kao nijemi film.

Svatko bi trebao znati što znače i što čine izgovorene riječi. Njihova moć ostaje zauvijek.

Franka Troha, 8.b

Nea Novosel. 6.b 36

Lica Utrine Hodali smo kroz godinu s fotićima i mobitelima u ruci i bilježili promjene, boje i ljepote koje su sa sobom donosila godišnja doba u našem naselju...

jesen

Martina Zebić, 8.c

Ena Maričević, 7.c Ena Maričević, 7.c

zima

Martina Zebić, 8.c

Stela Lepen, 6.a

Sara Borščak, 5.a

prolje

će

Sara Borščak, 5.a Sara Borščak, 5.a 37

Modna blogomanija Od početaka blogomanije, kada su u stvari blogeri pisali o svemu i svačemu, do danas kada je blogosfera postala potpuno drugi pojam, blogeri su se razdijelili u skupine; modni blogovi, blogovi o knjigama, lifestyle blogovi, glazbeni i sportski blogovi itd. Modni blogeri su se sigurno najviše ostvarili jer im je omogućen dolazak na najiščekivanije revije, prvi pogledi na nove kolekcije, besplatan pristup mnogim stvarima kao i suradnje s modnim markama. U moru milijuna i milijuna blogova koji pišu o istoj temi, teško je izaći na svjetlo.

Biti poseban/na Jedini način da te netko primijeti je da si svoja osoba. To znači bez kopiranja drugih, bez slijepog slijeđenja trendova ili krađe ideja.

Prvo, kopiranjem drugih svijetu pokazujemo da smo slabi i najbolje rečeno, dosadni. Što je zabavno u tome da smo svi isti?

Drugo, trendovi su tu i da se mi pokoravamo njima i da oni služe nama. To znači, da neku stvar u modi moramo „isfurati“ na svoj način, a ne odjenuti ili obuti nešto u trendu i reći da si „in“, jer to onda nije tvoj stil.

Treće, krađa nije ni pravedna ni poštena. Ako nemaš ideja pogledaj neke svoje stare slike ili si zamisli da se nalaziš na nekom drugom mjestu ili u drugom vremenu.

Popularni blogovi Želim vam preporučiti neke blogove koji su bliski mojoj dobi i koje rado pratim. „Take a Lovely Look“ je blog 15-godišnje Amerikanke Mackenzie. Ona njeguje trendy stil s dodirom 90-ih godina. Već je nekoliko puta bila spomenuta na raznim internetskim stranicama. Osvojila je i razne nagrade, kao na primjer editorijal s Teen Vogue časopisom. „Views of Now“ 15-godišnje Australke Isabelle mi je trenutno najdraži blog. Iako je u ovim godinama teško ne ispasti prestarački ili premladenački obučen, ona ipak prelazi neke granice i ta simbioza gotovo uvijek ispadne uspješna. Obožavam i njezine filmiće sa savjetima. „iEmmaStyle“ me čim sam ga otkrila privukao, što je teško jer osim odličnih kombinacija volim pročitati i dobar i smislen tekst. Piše ga 14-godišnja Emma iz Mađarske koja ima veliku želju da postane modna dizajnerica, tako da se na blogu često mogu vidjeti i komadi koje je ona sama sašila ili izradila.

I na kraju moj blog, „Beautiful Life Of Gorgeous“ . Blog sam počela pisati na početku ove školske godine, znači sa 14 godina. Obožavam objavljivati fotografije svojih kombinacija i uz njih tekstove o aktualnim temama ili stvarima koje volim i koje me okružuju. Svoj stil ne mogu etiketirati jer je on još uvijek u fazi oblikovanja.

Moje iskustvo Iako imam jako malo slobodnog vremena, trudim se što češće objavljivati nove postove. Obično me fotografira mama, ali najbolje bi bilo kada bih se mogla sama fotografirati jer imam jako puno zahtjeva i ideja. Blog pišem na engleskom, hrvatskom i njemačkom jeziku kako bih se mogla približiti što široj grupi ljudi. Veselim se svakom novom posjetu ili komentaru jer to smatram nekakvim priznanjem moje kreativnosti. Najbolji savjet koji vam mogu dati je: „Budite svoji!“ Karla Ćurlić, 8.b 38

U našoj školi puno se cura bavi plesom. Pa tako i ja plešem u „Klubu Plesnih Punktova Zagreb“, čija je voditeljica moja trenerica i koreografkinja- Ivona Perkov. Ivona je također i mama jednog našeg učenika te je i sama pohađala ovu školu.

IVONA PERKOV-intervju Kada i kako si se počela baviti plesom te gdje si sve plesala?

Počela sam se baviti plesom sa 6 godina. Htjela sam biti balerina, ali nisam imala određene predispozicije, a onda je moja mama čula da je Tihana Škrinjarić otvorila ples i tamo me upisala. Plesala sam u HRT-ovim emisijama poput „Sedme noći“, na raznoraznim izborima za Miss Hrvatske, na Dori, na raznim manifestacijama pjesama i ljepote…Jao, ne mogu se svega sjetiti! (smijeh) S kojim si sve poznatim osobama radila?

U plesnoj i koreografskoj karijeri radila sam s Frankom Batelić, Borisom Novkovićem, Severinom, Vlatkom Pokos, Kraljevima ulice, Psihomodo Popom, Tonijem Cetinskim…S gotovo cijelom hrvatskom estradom. Što je za tebe ples?

Ples je moj život, moj poziv, moja ljubav, nešto bez čega ne mogu živjeti!

Kakvi su bili tvoji školski dani?Ispričaj nam neku anegdotu.

Ajme meni (hahaha),a moji školski dani su bili super!Uvijek mi je ples bio prije škole, pa su se roditelji uglavnom hvatali za glavu (hahaha). Moja generacija je bila različita od vaše. Sjećam se, kad je došlo proljeće i lijepo vrijeme, onda bismo se svi zalijevali vodom i išli kući mokri do kože..

Jesi li ikada markirala?

U osnovnoj školi apsolutno ne jer se nikad nisam usudila pošto je bio strogi režim i stvarno nam to nije padalo na pamet. U srednjoj školi se već znalo dogoditi,ali uvijek je znala mama.

Rade li danas u školi neki profesori koji su tebi predavali?

Radila je donedavno prof.Jerković iz engleskog. Ona je čak predavala mom sinu prve dvije godine. Radi još i prof. Ridzak iz fizike i tehničkog.

Kakav je bio tvoj odnos s profesorima i roditeljima u to vrijeme?

Jako sam se bojala i roditelja i profesora.Bili su jako veliki autoritet, moralo ih se poštivati, postojala su određena pravila...Mi nismo smjeli lakirati nokte, šminkati se, nositi suknje, a jedno vrijeme smo čak nosili i kute. Točno se znalo gdje je kome mjesto– vladao je red i disciplina. Što želiš poručiti mladima?

Mladima želim poručiti da ne pružaju otpor autoritetu, počevši od doma jer je dom temelj svega, a autoritet je nešto što ti daje sigurnost. Mladi ljudi nisu svjesni da ih roditelji i profesori žele zaštititi. Nemojte pružati otpor autoritetu jer vam je to odskočna daska da sutra budete bolji ljudi. Kad ti je sve dozvoljeno, gubiš tlo pod nogama. Znam da je lijepo ostati vani do ne znam kad ili imati sve na svijetu, ali to je zapravo manje važno. w.p Foto: ww

tovi.hr lesnipunk

Razgovarala: Martina Zebić, 8.c 39

EKSKLUZIVNO:

Filip Mayer

S obzirom na uzlet kine matografije za djecu i m lade odvažile smo se iskoristiti blagodati 21 . stoljeća i putem Facebo oka stupile u kontakt sa simpatičnim Filipom Mayerom, mladim glum cem rođenim 1997., učenikom X. Gimnazij e Ivan Supek.

Zašto si se počeo baviti glumom? Gluma me je privlačila od malih nogu. Pa je tako u prvom razredu osnovne škole moja mama odlučila da će me upisati u ZKM. Sedmi i osmi razred sam išao na dramsko učilište u kazalište Trešnja.

- Nastupio sam u nekoliko TV reklama i posudio glas za jednu. Odigrao sam epizodnu ulogu u TV seriji «Zabranjena Ljubav». Bio sam voditelj većine školskih priredbi u osnovnoj školi. Uređivao sam razredni časopis. S dramskom skupinom u osnovnoj školi osmislio sam i odigrao dvije predstave povijesne tematike koje su više puta bile odigrane u Hrvatskom povijesnom muzeju. Odigrao sam ulogu dječaka Mikija u dugometražnom igranom filmu «Koko i duhovi» redatelja Daniela Kušana (2011.) te me još očekuju nastavci istoimenog filma. Glumio sam u filmovima «Glazbena kutija»., «Rastanak» i «Jedine».

Kakve uloge dobivaš? - Još za sada ne mogu točno reći koje uloge dobivam, ali često budem pozvan na audicije u kojima moram glumiti nekog nasilnog lika ili pak nekog ženskaroša, što u privatnom životu apsolutno nisam.

- Za nove nastavke «Koka» ne Na ljeto u kina dolazi još jedan fim u kojem glumiš. Što možemo očekivati? znam još ništa konkretno.

Najvjerojatnije će ovog ljeta krenuti snimanje filma «Ljubav ili smrt», ali ne bih vam ništa obećavao.

Gdje si sve do sada glumio?

Tko ti je uzor i omiljeni glumac/glumica? - Od svakog glumca pokušavam izvući ono najbolje i nešto što bih i ja mogao iskoristiti u svojoj glumi, ali za svojega «idola» uzimam Krešimira Mikića.

- Definitivno se želim baviti glumom i kasnije u životu jer znam Želiš li se baviti glumom i u budućnosti? da je to nešto što me najviše zanima i u čemu uživam.

Kako si dobio ulogu u Koku i duhovima? -Ljudi koji su odlučivali o ulogama su dolazili na sate po različitim dramskim učilištima. Tako je mene na mom satu zapazila jedna gospodična te me pozvala na audiciju. Audicija je imala dva kruga koja se moralo proći da bi se dobila uloga.

Koju vrstu glazbe najviše voliš?

- U glazbi se ne držim samo jednog smjera ili pjevača. Slušam dosta toga, osim narodnjaka. Kada bih morao izdvojiti, rekao bih Nick Cave, Depeche Mode, R.E.M., te ponekad i klasičnu glazbu.

Jesi li već dobio poneko pismo od obožavatelja?

- Obožavateljica je mnogo! :P To je normalna stvar koja dođe paralelno s dolaskom filma u kina. To me veseli jer se filmovi snimaju upravo zbog njih.

Imaš li neki savjet za naše učenike? - Vašim učenicima ne bih volio sada «prodavati» pamet, jer sam i ja klinac kojemu je ovaj glumački svijet još nešto novo. Ono što bih eventualno rekao je, da ako nešto uistinu volite, ako razmišljate o tome svaki dan te ako vam to donosi jedno neopisivo zadovoljstvo (kao meni gluma), onda se nemate razloga bojati to raditi u budućnosti koliko god to možda bilo riskantno. Ako ste uporni u onome što volite, rezultati će doći kad tad :).

Razgovarale: Klara Marijan i Monika Gorkič, 8.a 40

SRETNO, OSMAŠI! e

u najviš Iz osnovne ć pamtiti...

...profesore i super društvo. ...prijatelje, razrednika i defektologicu. ...svoj razred, našu slogu i humor. I razrednika . ...sve profesore i učenike s kojima sam provela ovih osam godina. ... sve životna lekcije koje sam naučila. ...sve gluposti koje smo napravili, sve što smo zajedno prošli. Falit će mi moj razred, profesori, učionice. U osnovnoj školi sam stekla prijatelje s kojima se i dalje želim družiti. ...naše izlete, kada smo išli u kazalište i u šetnje. Pamtit ću naše profesore koji su se derali na nas, ali i zabavljali se s nama. Najviše će mi faliti svi prijatelji i prijateljice iz osmih razreda. ...sve one zgode i izlete

...svoj 8.a, razredicu, naše satova hrvatskog.. ...Riđija iz fizike i Miceka iz tjelesnog. ... prijatelje i profesore, najzabavnije i najsmješnije trenutke...Iako sam sretna što odlazim iz ove škole, nesretna sam zato što ću se rastati od svega poznatog i ući u totalno nepoznato okruženje. ...Najviše ću pamtiti odlične i zabavne profesore te odlične prijatelje koje sam ovdje stekao.

...Očekujem puno zgodnih cura, predobrih profesora... ..poštene i ambiciozne profesorime, bar upola ovako ludoj ekipi i najboljim mogućim ocjenama! Žao mi je što odlazim u srednju, najradije bih da smo zauvijek osmaši i da se zauvijek tako dobro družimo...

Srednju s jedne strane jedva čekam, a s druge ne. Sve u svemu me brine hoću li naći prijatelje kao i u osnovnoj... ...da ju što prije završim i otputujem u Meksiko.

Prelasku u srednju škole se ne veselim jer bi zauvijek htio ostati s razredom, al što se mora, mora se!!!

41

Od srednje oče ku

jem...

A

C I N A R T S A N ZABAV

1

Pripremila Daria Laštre, 7. a

1

2

4

3

2

4

5

7

6

7

3

U KAZALIŠTU Sretne policajac kolegu u kazalištu.

-Zašto si u kazališu došao u trenirci?

-Zato što na zidu piše: NO SMOKING.

5 Vicevi

6 BALERINE Zašto balerine plešu na prstima?

-Da ne probude publiku!

PRODAJA Prodaje Mate bicikl Janu.

-Mate kako da ti ga platim?

-Kako? Pa...solarno!

-Šta ti to znači?

-To ti znači: novac na sunce!

SLATKA HRANA Ulazi policajac u slastičarnicu i upita: -Kakvih sve kolača imate?

-Imamo raznih oblika i veličina.

-U redu, može tri oblika i dvije veličine!

Lucija Glavaš, 6.b 42

rova

Šuma Stribo

Prema priči Ivane Brlić Mažuranić Strip nacrtao Ivan Jukić, 4.c

IMPRESUM List učenika Osnovne škole Mladost, Zagreb, br. 40, šk.g. 2012./2013.

ISSN 1332-447 Uređuje: Knjižničarsko-novinarska grupa Novinari: članovi Knjižničarsko-novinarske grupe (voditeljica prof. Iva Šišak) i Literarno-novinarske grupe (voditeljica prof. Ruža Mlikota) Lektura i korektira: Ruža Mlikota, prof.

Likovna oprema: Zdenko Mrčela, prof.

Likovni rad na naslovnici: Iva Macan, 6.b Grafičko oblikovanje: Iva Šišak, prof.

Tisak: Grafički zavod Hrvatske 43

Klara Marijan, 8.a

44

Monika GorkiÄ?, 8.a