Iskrica 2009./2010.

iskrica List učenika OŠ Mladost, broj 37 Šk. god. 2009./2010.

ISSN 1332-4470

1

Arya Oberoi Dražid, 8.a, 8.a

Lidija Juzbašid, 8.a 2

DOGODILO SE …

RADIONICA KREATIVNOG PISANJA U suradnji s Dramskim studijem Tirena održana je radionica kreativnog pisanja s učenicima 5.b razreda. Radionicu je vodila dramska pedagoginja Kristina Gvaran.

Radionica je započela dramskim zagrijavanjem i uslijed toga smo došli do zanimljive dramske situacije.

Zadatak učenika je bio u zamrznutoj slici prikazati igru u parku. Grupa učenika zamrznutom slikom prikazala je nasilje u parku. Ta scena je bila ishodište za pisanje priča. Nastale su zanimljive priče koju su sve osudile nasilje.

Nadamo se da su novoprobuđenu svijest o nenasilnom rješavanju problema naši učenici nastavili širiti među svojim prijateljima. prof. Maša Rimac

NATJECANJA

Ponovo uspjesi I ove godine su naši učenici sudjelovali na županijskim natjecanjima iz mnogih predmeta. Ovdje smo izdvojili najbolje plasmane na županijskoj i one koji su prošli na državnu razinu. Čestitamo svima, a posebno LiDraNovcima, informatičaru Vedranu, matematičaru Toniju i ekipi Prve pomoći koji su u vrlo jakoj županijskoj konkurenciji osvojili odličan rezultat!

LiDraNO Hrvatski jezik Županijska razina Toni Mlinarević, 7.a -13. mjesto na Županijskom natjecanju Dramska skupina 1.b razreda: Filip Kučeković, 7.b - 11.mjesto na Županijskom natjecanju „Durica“, voditeljica Melita Ana Jurelinac, 8.b - 9. mjesto na Županijskom natjecanju Ivanković Geografija Dramska skupina osmih razreda , Klara Marijan, 5.a 6.mjesto na Županijskom natjecanju „Što ćemo sad?“, voditeljica Maša Borna Leš, 6.c 13 mjesto na Županijskom natjecanju Rimac Ana Jurelinac, 8.a 13 mjesto na Županijskom natjecanju Državna razina Radijska grupa 8.b razreda, Engleski jezik „Cyberbulling, cyber što?“, Valentina Rochbacher, 8.b - 10. mjesto na Županijskom natjecanju voditeljica Maša Rimac Informatika Matematika Vedran Kurdija, 5.a - 7. mjesto (Logo), 3.mjesto (C++) na Županijskom Toni Mlinarević, 7.a - 3.mjesto na natjecanju Županijskom natjecanju, 18. mjesto na Državnom natjecanju Likovna kultura Stjepan Jakovac, 7.b - 18 mj. na Radovi Magdalene Borovička, Željka Vučkovića, Tee Čičak, Doroteje Županijskom natjecanju Zadro i Domagoja Lovrića sudjelovali su na Međunarodnoj izložbi dječjeg likovnog stvaralaštva u Lidicama u Češkoj.

Biologija Marin Mlinarević, 7.a - 5. mjesto na Županijskom natjecanju Azra Brakić, 7.c - 11.mjesto na Županijskom natjecanju Ana Jurelinac, 8.b- 8. mjesto na Županijskom natjecanju Ekipa Prve pomoći Vida Kufrin, Azra Brakić, Dorotea Zadro, Marija Jukić, Matea Ježić, Renata Krešo - 9. mjesto na Županijskom natjecanju 3

DOGODILO SE …

NAŠA NOVINARSKA GRUPA

Mi smo novinarci: Matilda, Lucija, Marta, Tihana, Tomislav, Nika i Adela. Mi uređujemo zidne novine u razredu.

Viđamo se jedanput tjedno. Ovo je proširena grupa novinara, a srce su Tomislav, Marta i Iva.

Jedan razred-jedna knjiga- treći put!

I ove godine smo proveli akciju „Jedan razred-jedna knjiga“ kako bismo za našu knjižnicu kupili najnovije i najpopularnije naslove koje želimo pročitati. Svaki razred skupljao je od 15. listopada do 1. studenog priloge u razrednu blagajnu i za taj novac kupila se na sajmu Intreliber jedna knjiga u ime svakog odjeljenja. Od novog Guinessa do Enciklopedije čudovišta- ovogodišnjeg dobitnika nagrade za tekst i ilustracije Grigor Vitez...

Vjerojatno ste dosad već sve pregledali i pročitali, ali podsjetimo se što je to sve stiglo u knjižnicu zahvaljujući vama: 1.a : Dugald A. Steer: Čarobnjaštvo 1.b: Dugald A. Steer: Zvjerologija 1.c: Stanistav Marijanović: Enciklopedija čudovišta 2.a: J. K. Rowling: Bajke barda Beedla 2.b : Guinessova knjiga rekorda 2010 2.c: H.C. Andersen: Zaboravljene bajke 3.a: Grigor Vitez: Kako živi Antuntun 3.b: Ripley: Vjerovali ili ne 3.c: Sanja Lovrenčić: Esperel, grad malih čuda 4.a: Darko Macan: Pavo protiv Pave 4.b: Rick Beech: Origami 4.c: Anne Fine: Moja mama pankerica 5.a : J.K. Rowling: Metloboj kroz stoljeća 6.c: T. Deary i M. Brown: Zla povijest svijeta 7.b: Stephanie Meyer: Pomrčina 7.c: Božidar Prosenjak: Divlji konj (strip) 8.a : H.C. Andersen: Ružno pače 8.c: Braća Grimm: Zlatna guska

4

DOGODILO SE …

Dramski studio Tirena U našoj su školi čak dva puta gostovali glumci iz Dramskog studija Tirena. U prvoj predstavi „Laž“(5.11.2009.) radilo se o dobro poznatom problemu zvanom droga. Vrlo poučna predstava održala se u našoj maloj dvorani. U predstavi se glumilo, pjevalo i naravno poučavalo. Nakon predstave smo ispunjavali anonimnu anketu o našim vlastitim iskustvima s drogom. Na predstavi je bilo smiješnih, ali i tragičnih trenutaka. Glumci su to vrhunski odradili. Sljedeći su put došli s predstavom „Dekontaminacija“ (15.3.2010.).

Nevino smo čekali nastavu hrvatskog jezika. Odjednom, iz učionice je izašla jedna od glumica odjevena u svemirskom stilu s megafonom i rekla nam da prije ulaska u svemirsku letjelicu moramo uzeti tabletu protiv straha od letenja.

Nasmijali smo se i ušli. Ovog puta je predstava bila još zanimljivija jer smo i mi aktivno sudjelovali.

Nakon što smo „sletjeli“ na novi planet bili smo podijeljeni u tri grupe i donosili smo zakone o našem novom i još nezagađenom planetu. Mislim da su baš pogodili što nas mlade zanima i to predstavili na jako zanimljiv način.

Valentina Rohrbacher 8.b

Tomekova radionica o nenasilju Pod satom razrednika naš dragi Tomek je održao vrlo uspješan sat o nenasilju u razredu. Objasnio nam je da nasilje loše utječe na nas, na naš duhovni i tjelesni razvoj. Na tom satu smo naučili da postoje četiri vrste nasilja. To su: psihičko, fizičko, verbalno i seksualno. Sve četiri vrste treba izbjegavati pod svaku cijenu.

Predavanje se pretvorilo u vrlo uspješnu radionicu. Svi smo uživali, a najviše Tomek. Uživio se tako dobro da nam je odgovarao na sva postavljena pitanja. Nama ne treba puno objašnjavati o štetnosti koje nasilje donosi u izgradnji prijateljstva. U šestom B. svi se borimo protiv tog zla jer nam uništava dobre odnose. Mi smo pravi majstori u širenju dobrih vibracija po hodnicima. Prijateljstvo pršti na sve strane. Mi ne ogovaramo, ne bavimo se borilačkim vještinama u blagavaonici, ne podmećemo noge dok nam se prijatelj tužno vraća s ispitivanja ispred ploče. Za kraj pohvaljujemo sebe što smo bili aktivni i marljivi na satu SRZ-a! Nećemo zaboraviti ni dragog Tomeka s početka priče jer, šalu na stranu, za predavanje i radionicu sve pohvale.

Vaš 6. b 5

DOGODILO SE …

LiDraNo2010.

Ovogodišnja državna smotra LiDraNo održala se od 25.3.2010. do 27.3.2010. u Šibeniku. Na državnu razinu su ove godine prošle učenice 8.b razreda, Valentina Rohrbacher i Bruna Matić, sa svojom radijskom emisijom Cyberbulling/Cyberšto?.

U toj radijskoj emisiji se govori o problemu koji je danas dosta rasprostranjen, a nitko ne govori o njemu. Cyberbulling je engleski naziv za zlostavljanje preko interneta. Taj problem danas postaje sve veći i vjerojatno je, ako već niste imali iskustva s tim, imat ćete. Cyberbulling obuhvaća bilo kakav oblik nasilja preko interneta: vrijeđanje, slanje neželjene pošte, slanje pornografije, provaljivanje u račune, lažno predstavljanje…

U emisiji su nam gostovale obje strane: zlostavljači i zlostavljani S nama su podijelili svoje šokantne priče koje su im se dogodile kad su surfali internetom, ili bili na Facebooku. Također je naša profesorica informatike Monika Lukavečki govorila o tome kako se možemo zaštititi od toga.Ovo su dojmovi Valentine i Brune o cjelokupnom iskustvu zvanom Lidrano.

Bruna: „Vale, kako je tebi bilo na Lidranu?“ Vale: „Ma predobro, samo što su mi nedostajale Jure, Zrila i pogotovo Sava.“ Bruna: „Meni nisu!“ „ Hahahahahahah!“ Vale (umire od smijeha, kao što to obično čini) Bruna: „Šalim se, naravno. Bilo je fantastično! Čistoća u WC-u je bila GARANTIRANA! ;) Vale: „Hahahaha! Istina, ali mene WC nije toliko fascinirao! Meni je najdraži dio bio kad smo radili sa svim onim profićima.“ Bruna:“I kad smo išle na bazene.“ Vale:“Naša soba nije bila baš nešto prevelika, ali je zato televizor bio najveći koji sam ikad vidjela (5x5cm). Hahahahahahaha“ Sava: „Ja sam trebala ići jer sam ipak bila moralna potpora i službeni držač diktafona.“ Bruna: „I tek smo poslije shvatile da imamo balkon, a ne samo prozor.“ Vale:“Sve u svemu na Lidranu je bilo odlično! Bazeni, švedski stol, hrpa novih ljudi i zanimljive radionice!“ Bruna:“I sve to na državni račun, baš kao i naši političari!“ xD Vale i Sava:“Hahahahahhaha!“ Vale i Bruna i Sava: „ Lidrano RULZ!“ ;) (Makar Sava ni ne zna o čemu govorimo.) …aha, da, i profesorica Maša je bila s nama…

Bruna Matić i Valentina Rohrbacher 8.b

6

DOGODILO SE …

Novigradsko proljeće je Škola stvaralaštva koja se održava tradicionalno svake godine, već trideset i pet godina.

Sastoji se od tjedan dana radionica, kratkih smotri, zabava i talent showa. Ove godine se iz naše škole prijavilo pet učenica 8.b razreda: Valentina Rohrbacher, Tena Marija Kvetek, Anamarija Gjud, Stefana Begović i Bruna Matić, sa svojom razrednicom Mašom Rimac. Sve je to počelo negdje početkom veljače, kad je u školu stigao dopis iz Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, u kojem se obaviještavalo učenike o prijavama za Novigradsko proljeće. Naša razrednica nam je pokazala taj dopis i pitala nas je li itko zainteresiran. Javilo se nas pet. Sve što smo trebale napraviti je: iskopirati pohvalnice, zahvalnice, priznanja, skupiti preporuke od profesora iz izvannastavnih i izvanškolskih aktivnosti, pronaći slike za akreditaciju, ispuniti prijavnicu, isprintati ju i to sve donijeti – sutradan! Nakon što smo poslali sve to u OŠ «Rivarela» u Novigradu i mjesec dana čekanja, dobili smo odgovor - sve smo primljene, osim Valentine. Kad smo čule vijest, osjećale smo mješavinu osjećaja: bilo nam je drago što ćemo ići, ali nam je bilo žao što i Valentina ne ide s nama. Krenule smo u subotu, 17.4.2010. organiziranim busom koji je krenuo u 9 h ispred koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog. Put je prošao dobro, osim što neki koferi s prtljagom i moji bubnjevi, koje sam morala nositi, nisu stali gdje i ostala prtljaga pa smo ostatak morali staviti u bus među putnike. Konačno, stigli smo u Novigrad. Sobu smo dobili brzo, u hotelu Laguna, u sobi 409. Taj dan u hotelu nije bilo ručka, nego samo večera pa smo jeli smokiće, keksiće i bombončiće, a navečer večerali. Sutradan smo već našle ekipu koja se tijekom tjedna proširivala.

Krenule smo na radionice.

Tena je išla u scensku, Gjudy i Stefy u plesnu, a ja u skladateljsku. Naša profesorica iz skladateljske je bila super.

Zove se Mirjana Žužić, ali mi smo ju svi zvali – Žuža. Prvi dan nam je organizator Novigradskog proljeća, g. Josip Prudeus, kojeg smo mi jednostavno zvali Joža, donio tekstove koje smo uglazbljivali. Inače, Joža je bio onaj tko je svaku večer poslije 11 sati izašao iz hotela i gledao tko nije ugasio svjetlo u sobi. Tada bi došao u sobu i počeo vikati na nas da je kasno i da ugasimo svjetla.Uglavnom, svatko od nas je tijekom tjedna napisao oko 5 pjesama, koje su izvodili polaznici pjevačke radionice. Na kraju Novigradskog proljeća je svaka Tena, Stefana i Bruna sa novim novigradskim radionica predstavila svoj rad tijekom tjedna. prijateljima.

U Novigradu smo se super zabavile, puno toga naučile, stekle nove prijatelje i nova iskustva. I sad, nakon skoro tjedan dana od povratka u Zagreb, htjele bi se vratiti u Novigrad, i planiramo to napraviti iduće godine.

Bruna Matić, 8.

Drugašidi urednici!

Jedan od omiljenih časopisa došao nam je u goste u travnju! Točnije, njegova glavna urednica, gospođa Melita Redžic Savičid. Otkrila nam je kako časopis nastaje, kako je to biti urednik, a nakon toga su drugašidi imali priliku okušati se sami u uređivanju jedne rubrike. Bilo je poučno, veselo i zabavno!

7

KNJIŽNICA

Naša školska knjižnica Jeste li ikada bili na tišem mjestu od knjižnice?

Ne znam za vas, ali ja nisam. Knjižnica je odredište zabave u školi.

Svijet bez nje bi bio nezamisliv. Direktni ulazak zrači radošću.

Dočeka te topli osmijeh profesorice Ive. Ako se malo osvrneš oko sebe vidjet ćeš da se ovdje samo ne čita nego da se i razgovara i kroz igru uči. Svi nešto rade. Profesorica voli mir i tišinu, ali i igru.

Knjižnica ima četiri šesterokutna stola koje uza se imaju 6 stolaca. Zidovi su prekriveni policama sa stotinama knjiga. U knjižnici se nalazi televizor, ali i kompjutor koji je stalno zauzet ovisnicima o Facebooku. Ima i tkz. profesoričin kutak u koji je zabranjen pristup.

Svaki dan dolazim u knjižnicu poslije nastave provoditi svoje slobodno vrijeme uz prijatelje. Igramo Čovječe, ne ljuti se, pišemo zadaću i razgovaramo.

Jednom tjedno u knjižnici se skupljaju odabrani. To smo mi, Mladi knjižničari! Naše djelatnosti su tajna!  Tomislav Neumann, 6.b

Mladi knjižničari

Promocija Damorua Indijska dječja knjiga u Europi - tri europske dječje knjige u Indiji naziv je projekta koji provodi Europska komisija, a nositelj je, među ostalim, Hrvatski savez za esperanto. Cilj projekta je da se objave prijevodi jedne dječje knjige iz Indije u tri europske zemlje - Italiji, Sloveniji, Hrvatskoj, i po jedna od knjiga iz tih zemalja u Indiji.

Posebnost projekta je da se te knjige prevode preko esperanta kao jezika mosta. Dakle, prevode se prvo na esperanto, a onda na nacionalne jezike. U našoj školi, budući da prof. Marija Jerković kod nas već 20 godina vjerno podučava učenike esperanto, održana je promocija knjige „Damoruov život“ klasičnog indijskog pisca Trailokyanatha Mukhopadhyaya. U školskoj knjižnici 16. ožujka knjigu nam je predstavila Spomenka Štimac, tajnica Hrvatskog saveza za esperanto i Siddhartha Mukopadhy, predstavnik Indijskog veleposlanstva u Hrvatskoj.

Nakon što smo sa zanimanjem poslušali isti odlomak iz knjige na hrvatskom, bengalskom i esperantu, gospodin Siddharta razveselio je prisutne ispisujući njihova imena na bengalskom pismu.

Iva Šišak, prof.

Održan prvi P.U.P.!

P.U.P. znači Pripovijedanje u podne, a upravo to se dogodilo 22.4. 2010. u Knjižnici Novi Zagreb u Travnom. Ideja potječe iz glave školske knjižničarke Ide Bogadi iz OŠ Gustava Krkleca. Cilj je okupiti učenike koji vole čitati i pripovijedati priče. Pripovijedanjem priča bogati se rječnik i potiče ljepše izražavanje.

Toga dana svoje najdraže priče i bajke pripovijedali su nam učenici od 2. do 7. razreda OŠ Gustava Krkleca.

Slušali smo Crvenkapicu, Regoča, Potjeha koji je tražio istinu...

Kao što svi znamo, najteže je biti prvi od prvih i probiti led, ali oni su svi bili jako hrabri i dali sve od sebe.

Trebalo je naučiti tako dugačke priče!

Vrlo se radujemo jeseni kada ćemo mi biti ti koji će pripovijedati u podne, na 2. P.U.P. u povijesti!

Matea Beloša, 6.c &Valerija Bugarin, 7.b 8

KNJIŽNICA

KOŠNICA I DALJE ZUJI KOŠNICA je skraćeno od Knjižnice Osnovnih Škola Najveći Izvor Cjelovitih Aktivnosti. Radi se jednom posebnom društvu kojeg čine 3 školske knjižničarke i njihovi mladi knjižničari- iz OŠ Gustava Krkleca, OŠ Zapruđe i OŠ Mladost. Sastajemo se već treću godinu zaredom i organiziramo svakakve zabavne aktivnosti.

Ove godine našli smo se dva puta. Prvi susret bio je u OŠ Zapruđe u listopadu. Podijelili smo se u grupe, uključili maštu i izmišljali priče na zadani početak. Stranicu sa zapisanom pričom morali smo i ilustrirati. Bilo je tu svega- od ljubavnih zapleta do SF-a!

U travnju smo se sastali u knjižnici OŠ Gustava Krkleca u Travnom. Ovaj put imali smo vrlo ozbiljan zadatak. Trebalo je raspraviti o tome što nama znači školska knjižnica i čemu lektira. Složili smo se da nam je knjižnica jako važna, osim za posudbu knjiga, i kao mjesto na kojem se družimo, igramo i zanimljivo provodimo slobodno vrijeme. Za dobru atmosferu u knjižnici važan je prostor i namještaj, ali i knjižničar/ka. Što se tiče lektire, izbor knjiga mogao bi biti bolji i aktualniji, a satovi lektire zanimljiviji.

Dorotea Matus, 6.b

Samo za čitatelje Iskrice, mlade knjižničarke Sara Žeruk i Eda Jovičić (8.a) donose vam listu preporuka za ljetne dane.

Knjige za djecu:

Knjige za mlade:

Ivona Šajatović: Tajna ogrlice sa sedam rubina Zanimljiv krimić s raznim pustolovinama Uške, Čarlija, Grika i Tane vezanih uz nestalu ogrlicu koja ispunjava sve želje…

Milivoj Matošec: Tiki traži neznanca Tajni pozivi, čudna šuškanja i još čudniji događaji potiču Tiki na akciju. Tko se krije iza toga, otkrit će ti Tiki!

Hrvoje Kovačević: Tajna ribljeg oka Riblje Oko. Tko je taj čovjek? Zašto on čeka u 6 sati ujutro na ulici? Koga čeka? Je li opasan? Saznaj zajedno s Domagojem u ovoj avanturi.

Tihomir Horvat: Frka u Ščitarjevu Zamisli da su praznici. Dođeš kod prijatelja u Ščitarjevo, mjesto blizu velikog rimskog arheoaloškog nalazišta.

Svaku večer provodiš među iskopinama sa svojim prijateljima. Počnu se događati čudne stvari u koje bivaš upleten.

Erich Kästner: Blizanke Djevojčica dolazi jedno ljeto u kamp. Nema ni braće niti sestara, ali otkrije da ima blizanku za koju do sada nije znala. Žive na različitim djelovima svijeta i ne zna tko joj je drugi roditelj. Što će sve sestre napraviti pročitaj u knjizi!

Silvija Šesto Stipaničić: Debela Imaš problema. Ima ih i Lada. Ona ima 15 godina… i debela je.

Dečka nema, ali prijateljicu ima. Ima i roditelje i brata. Muče je tinejđerski problemi koje ne zna riješiti, ali postupno uspijeva.

Sue Townsend: Tajni dnevnik Adriana Molea Ovo je još jedan osobni dnevnik. Samo što ta osoba nije neka cura, nego ni manje ni više Adrian Mole. On živi u Engleskoj.

Muči ga svašta- od bubuljica do svjetske politike...Nema bogate roditelje i ima psa lutalicu. Sve o njegovim problemima pročitaj u njegovom dnevniku.

Ephraim Kihon: Kod kuće je najgore…

Razne smiješne zgode (ili bolje rečeno nezgode) piščeve obitelji zapisane su u ovoj knjizi. Od onih tipičnih obiteljskih problema (Obiteljski prijevoz, Proljetno čišćenje…), do onih malo čudnijih (I stroj je samo čovjek…).

Damir Miloš: Bijeli klaun Možete li zamisliti kako je to biti dio cirkusa, a ne razlikovati boje? E, pa to sam ja. Mama i tata rade kao klauni, što ću i ja jednom postati, samo što će oni uvijek biti šareni i veseli klauni, dok ću ja biti siv i tužan. I hodat ću svijetom, dok svi ne postanu šareni i uvijek veseli kao što bi i trebali biti.

Stephenie Meyer: Sumrak saga Postoji jedan svijet za koji zna mali broj ljudi. Ali otkad je Stephanie napisala knjige o tome, cijeli je svijet saznao za to.

Mislim da je svaka riječ suvišna jer kad god spomenemo riječ vampir ili sumrak svi znaju o čemu se radi.

9

SURADNJA S RODITELJIMA

Roditelji u školskim klupama U životu i radu našeg 2.c razreda često sudjeluju roditelji. Oni svojim znanjem i vještinama obogaćuju našu školski rad zanimljivim i poučnim sadržajima.

Tijekom ove školske godine zajedno smo s roditeljima posjetili zoološki vrt, naučili smo kako se mijesi kruh, koje su zadaće krvi i krvnih stanica te smo izrađivali ogrlice za Majčin dan. Sve su nam te aktivnosti pomogle da školu doživimo kao naš drugi dom i već planiramo nova druženja.

Učenici i učiteljica 2. c „Majka sam djevojčice drugog razreda. S učenicima sam zamijesila kruh. Učenici su ga rado i s osmjesima kušali. Mnogi su rekli da im je to najfiniji kruh. Vjerujem da je to zbog zajedničkog blagovanja i nesvakidašnje situacije u kojoj roditelji postaju na kratko učitelji i pružaju djeci u razredu komadić svog znanja i vještina. Za mene je to bilo posebno iskustvo u kojem sam mogla upoznati razred kao cjelinu i pomoći u učenju. Veselim se novim takvim trenucima.

Dragocjeni su meni, mojem djetetu, a vjerujem i cijelom razredu.“ Ivana Grabar, majka djevojčice Arne „Jučer je moja mama radila ogrlice sa drugim mamama, tatama i bakama i svim prijateljima iz razreda. Bilo mi je jako zabavno.“ Matej Tino, 2.c

„S mamom i sestrom radila sam ogrlicu. Bilo mi je baš lijepo biti u klupi s njima. Jedva čekam kada ćemo opet imati neku radionicu.“ Ema Šulentić, 2.C

Emina mama naučila nas je čemu služi krv u našem organizmu.

10

INTERVJU S PROFESOROM IZ POVIJESTI

Radio sam na farmi tigrova Marta Rogošić i Iva Majić, učenice su šestog b. razreda. Za školski časopis ''Iskrica'' odlučile su intervjuirati profesora iz povijesti g. Jasmina Hutinovića. Otkrio nam je mnoge zanimljivosti iz svog života.

OSOBNA KARTA : IME: Jasmin PREZIME: Hutinović NAJDRAŽE BOJE: crvena i plava NAJDRAŽA KNJIGA: Vlak u snijegu, Mato Lovrak NAJDRAŽI FILM: Swordfish, Troja NAJDRAŽE JELO: Čevapi, purica s mlincima i Big Mac

Jeste li oduvijek htjeli biti profesor iz povijesti?

Profesor: Ne, htio sam biti kauboj i astronaut. Čime vas je povijest privukla?

Profesor: Oduvijek me zanimala prošlost i kako su ljudi nekad živjeli, a kada sam kao mali našao novčić star 200 godina odlučio sam više naučiti o prošlosti i životu ljudi u davna vremena. Što ste radili prije nego što ste postali profesor iz povijesti?

Profesor: Radio sam na farmi tigrova u Tajlandu i radio sam u tvornici čokolade kao degustator.

Pretpostavljamo da vam je povijest bila najdraži predmet. Koji vam se predmet nikada nije svidio?

Profesor: Nisam volio matematiku iako sam u osnovnoj školi bio na županijskom natjecanju.

Jeste li puno putovali ? Gdje ste sve bili ?

Profesor: Jesam, bio sam u Sloveniji, Austriji, Mađarskoj, Bosni i Hercegovini, Italiji, Njemačkoj, Belgiji, Nizozemskoj, Luxemburgu, Francuskoj, Španjolskoj, Češkoj, Slovačkoj, Poljskoj, Litvi, Finskoj, Velikoj Britaniji, Turskoj, Irskoj, Grčkoj, Ukraini, San Marinu, Monacu, švicarskoj, Tunisu, Egiptu, SAD-u, Meksiku, Quataru, Tajlandu, Kambodži, Laosu, Vijetnamu, Maleziji, Kini, Singapuru i Vatikanu.

Jeste li ikad markirali? Mislite li da je to nekad opravdano ?

Profesor: Nisam nikada markirao nego smo uvijek uspjeli nagovoriti profesora da odgodi test.

Primijetili ste da današnja djeca nemaju puno pristojnosti, vrijeđaju, prostače itd. Je li bilo tako i u vaše vrijeme? Je li rječnik oduvijek bio tako grub ?

Profesor: Nije bio, djeca su pokazivala više poštovanja prema profesorima i općenito prema starijima.

11

ŠKOLSKI PROJEKT

MLADOST GLEDA Astronomska grupa- biologija: Ana, Dorotea, Eda, Sara, Tea, Anamarija, Ivan, prof. Sanja Svemirske mutikaše

Čujem li ja to NLO?

1

2

3

Astronomska grupa -fizika: prof. Dejan, Matija, Stella, Marija, Eda, Tea, Sara Gdje je učiteljica Vlatka? Nisu je valjda odveli mali zeleni

Svijet je lopta šarena Učiteljice iz produženog boravka Marija, Olja i Kristina zajedno s učenicima kaširaju planete Sunčevog sustava

2. c ispred svog razrednog projektnog kutka Ne kužim, vidim Sunce i bez toga!

Gosti iz Zvjezdarnice Zagreb, dr.sc. Marije Maričić i Marko Šimac održali su nam predavanje o čarima astronomije nakon predavanja, gledali smo u Sunce pomoću teleskopa.

12

U ZVIJEZDE… Kino u knjižnici, projekcija filma Extra Terrestial (redatelj: Spielberg)

Poznati urednik emisije Na rubu znanosti Krešimir Mišak održao je predavanje o NLO-ima.

Zašto nisu donijeli kauče iz produženog boravka?

Marko Tutić održao je svom odjeljenju u produženom boravku predavanje o svemiru.

Svemirac- skupni rad u produženom boravku- Nina, Erjon, Dora, Karlo, Nika, Luka, Korina, Antonijo

Svemirac skupni rad u produženom boravku: Lazar, Roko, Jana, Lara, Ema,

Nakon što su pročitali znanstveno fantastičnu trilogiju Ante Gardaša, učenici tredih razreda sudjelovali su u čitateljskom kvizu.

13

INTERVJU S KREŠIMIROM MIŠAKOM

Najviše istine ima na rubu znanosti Nakon predavanja održanog u našoj knjižnici zadržali smo g. Mišaka da mu postavimo još nekoliko pitanja.

Uh, ti dosadni novinari!!

Zašto ste se odlučili napraviti emisiju ''Na rubu znanosti''?

Počelo je slučajno. Stjecajem okolnosti pitali su me bih li radio takvu emisiju. Ja sam se u te teme razumio već od prije i pristao sam. Sve skupa je to bio vrlo sretan splet sudbine, ako vjerujemo u sudbinu.

Mislite li da Vaša emisija više privlači mlađe ili starije gledatelje i zašto?

Apsolutno nema nikakve razlike. Nemam nikakvo istraživanje o toj temi, ali po pričama i komentarima…

Ne znam za ove najmlađe jer njih rijetko srećem, ali recimo ljudi koji imaju 15, 16, 18, 22, 25, 38, 48, 68…

Jednostavno svi su oni izmiješani u publiku… neki su konobari, neki profesori… Iz svake grupacije čini se da postoje neki koji gledaju emisiju.

Kakav je osjećaj biti pred toliko kamera?

Nije neki poseban osjećaj, teže je biti ovako pred živim ljudima jer te oni gledaju i onda, ako nešto krivo kažeš, Krešimir Mišak sa kćerima Linom i Leom, učenicama naše škole dovikuju ti i mogu te pogodit paradajzom.

Nije se još nikad dogodilo da iz kamere izleti paradajz. Tako da pred kamerama imaš osjećaj kao da sjediš u praznoj prostoriji, a kamere to snimaju i prenose. Ako ne misliš na to da te sad netko gleda, možeš se osjećati opušteno kao u svojoj dnevnoj sobi. Što vas je privuklo u znanosti?

Znanosti su me još kao klinca privukle teme koje su bile čudne i na rubu znanosti. Čisto znanstvene teme su bile na neki način prespecijalizirane i nisam se nikad zapravo bavio znanošću, u užem smislu riječi. Išao sam na novinarski faks. Ali oni zaključci znanosti i ono što nam ona priča su mi bile uvijek zanimljive i inspirativne pričice. Najzanimljivije su mi ipak one na rubu znanosti, gdje mi se čini da ima najviše istine Što nam možete reći o događaju u Roswellu?

1947 godine je u Roswellu bila stacionirana 509. bombarderska pukovnija koja je bila jedina pukovnija koja je smjela nositi nuklearno oružje. Imala je jako dobre radare da se brani od devetog neprijatelja. Nije bilo raketa pa su avioni morali nositi bombe. 1947. je došlo do velikog vala NLO-a u Americi, pogotovo na JZ Amerike, znači u Meksiku. Mnogi su ih viđali pogotovo u lipnju i srpnju. Jedan od tih NLO-a je imao nesreću. Dogodilo se to da su vojnici radar usmjerili prema tom NLO-u, ali NLO-i imaju drugačiji pogon od našeg, oni se kreću poput elektromagnetskih valova. Oni su poremetili sustav navođenja tog NLO-a tako da se on srušio i pao. U dva dana je vijest izašla u novinama, bile su fotografije, vojska se još nije snašla, međutim to je bio primjer na kojem su oni vrlo brzo naučili da takve stvari nije zgodno reći. Izjavili su da je to bio meteorološki balon. I nakon tog slučaja su naučili vrlo brzo reagirati. U sljedećim slučajevima specijalizirane jedinice odmah su došle na mjesto događaja i pokupile sve dokaze i opet rekli da je to bio meteorološki balon.

Razlog zašto je Roswell najpoznatiji slučaj je taj zato što je skoro sva tehnologija današnjice utemeljena na toj letjelici.

Koju vrstu glazbe svirate u bendu?

U svakom slučaju prezirem cajke. Volim svaku glazbu u kojoj postoje gitare, to može biti country, heavy metal, blues, rock…

Kako se zove vaš bend i koliko ste albuma do sada snimili?

Bend se zove Hakuna Matata. Snimili smo već dva albuma, a namjeravamo snimiti i treći.

Anamarija Haramina i Ana Zrilić, 8.b 14

ŠKOLSKI PROJEKT

MALI KVIZ IZ ASTRONOMIJE Zemlja je : a) treći planet od Sunca b) dio domovine c) vodeni planet

I učenici 2. A razreda zajedno s ostalim učenicima OŠ Mladost. Ovu školsku godinu su posvetili temi astronomije te vam , dragi naši čitatelji, donosimo neke zanimljive teme :

VENERA

Sunčeve pjege su: a) vodene kozice b) ospice c) područja hladnijeg i tamnijeg plina na površini Sunca Merkur je: a) ovčji sir b) prvi planet od Sunca c) plavi kit Venera je: a) rimska boginja ljepote po kojoj je drugi planet od Sunca dobio ime b) loptica za biljar c) bolest vena Mars je: a) rimski bog rata b) ruska podmornica c) švicarski helikopter

 je drugi po udaljenosti planet od Sunca  je treće tijelo po sjajnosti na nebu, poslije Sunca i Mjeseca  zovu je i zvijezda Danica ili Jutarnja zvijezda  dobila je ime prema Veneri, rimskoj božici ljepote  atmosfera Venere sastoji se najvećim dijelom od ugljik dioksida ( 96 posto ) i dušika ( 3 posto )  temperatura na površini Venere dosiže 500 *C  pretpostavlja se da je građa Venere slična Zemlji  nema magnetsko polje , vjerovatno zbog slabe rotacije  smatra se da je imala velike količine vode , poput Zemlje  Venera je zemljina sestra blizanka po dimenzijama i masi  dugo je ostala tajnovita zbog gustih oblaka koji ju prekrivaju  stjene na Veneri su vrlo slične onima na Zemlji Niko Sentić, 2. A

Jupiter je: a) afrički škorpion b) jadranski morski pas c) najveći planet u Sunčevom sustavu Saturn je: a) dijamantni prsten b) vodeni tobogan c) planet s prstenom

MARS Mars je dobio ime po rimskom bogu rata.

Njegova je boja crvena poput krvi po čemu je i prozvan crvrnim planetom. Mars ima 4 divovska vulkana. Najveći vulkan se zove Olimp. Znanstvenici misle da na Marsu ima vode. Na Marsu se ne može živjeti zato što tamošnji zrak nije za udisanje.

Tvrtko Bulaja, 2. A

Uran je: a) rimski bog neba b) izumrli mamut c) majmun Neptun je: a) najvjetrovitiji planet Sunčevog sustava b) južnoafrički krokodil c) otok u Jadranu Pluton je: a) najbliži Suncu b) najdalje od Sunca c) lik iz crtića Lovro Prenner, 2.c 15

NAŠI PRVAŠIĆI Rekli su o školi....

Lara, 1.a: Najljepše mi je kad idemo na izlete. Volim tjelesni i likovni. Najdraže mi je kad imamo izviđače.

Volim raditi Winx kuće.

Adriana, 1.a: U školi mi je jako zabavno. U njoj se igramo i učimo zabavne stvari. Volim učiti i čitati pjesme. U svojoj školi osjećam se sretno. Imam puno prijatelja. Moje učiteljice su jako dobre.

Ema, 1.a: U školi mi je jako lijepo. Volim izmišljati igre. Rado slikam vodenim bojama.

Maurin, 1.a: Meni je dobro kad smo vani. Volim kada dobijem 5.

Mislav, 1.a: Moja je škola velika i lijepa. U njoj se osjećam dobro. Najbolji mi je sat matematika.

Antonijo, 1.a: Ja ne volim školu! Ja ne bih išao u školu! U školi volim crtati. Ja volim engleski!

Helena, 1.c: Volim se igrati.Najbolji mi je predmet vjeronauk.Veselim se školi.Volim pisati zadaću.

Saša, 1.c: U prvom razredu mi je prelijepo. U razredu se zabavljamo, družimo, igramo.Rijetko dođe do nekih nezgoda. Najbolji su mi satovi glazbenog i likovnog. Našla sam novog dečka.

Oduševila sam se.

Ivan, 1.c: Najbolji predmeti su mi hrvatski, matematika, tjelesni i glazbeni. Ja jako volim pisati.

Najbolji prijatelj mi je Alan. Jako volim i učiteljicu.

Kalindi, 1.c: Najbolji predmet mi je likovni. Na satu vjeronauka učiteljica nam priča prelijepe priče. Najljepše mi je kad idemo s učiteljicom u kazalište.

Dino, 1.c: U razredu mi je super. Najviše volim hrvatski. Rado se igram s prijateljima. Veselim se školi. Jako volim čitati.

Luka, 1.c: Najviše volim raditi sa šarenim papirima. Volim i hrvatski. Imam nove prijatelje. Veselim se školi.

Najviše volim igru Ledene babe.

Ljubav je...

Jurica, 1.a : Ljubav je VOLIM TE ZAUVIJEK! Tea, 1.a: Ljubav je sreća, mir i toplina.

Kristian, 1. a: Ljubav je sreća!

Nina, 1.a: Volim ljubav jer je slatka. Takva je i patka.

Donatella, 1.b: Ljubav je za mene kada voliš mamu.

Martin, 1.b: Za mene je ljubav srce .

Anja, 1.b: Za mene je ljubav čitavo bogatsvo.

Lea, 1.b: Ljubav je kada se dvoje vole.

Lorena, 1.b: Ljubav je meni kada dobijem pusu.

Ria, 1.b: Ljubav je meni poljubac.

16

.LJUBAVNE PORUKE Alan, 1.c : Kao najljepši cvijet sviđaš mi se ti.

Lazar, 1.c: Ja i ti smo slatki kao mali pudlići. Mi smo najbolji prijatelji, a možda cura i dečko.

Korina, 1.c: Oduvijek si bio moja ljubav. Dao si mi ružu, a ja sam ti dala veliko srce.

Hana, 1.a: Volim te jako, ali ne znam kako se zoveš. Želim da se što brže upoznamo.

Jana, 1.a: Srce moje malo za tebe kuca, Zagrebe moj. Ni za što na svijetu ne bih te dala.

Nika H., 1.a: Volim te jako, jako. Sladak si mi prejako!

Dora, 1.a : Ljubav je kad se volimo! ŠKOLA NA NOVOM PLANETU Moji roditelji su dobili novi posao. Cijela obitelj preselila se na planetu Matkoboy.

Svako jutro išao sam raketom u školu. Škola je imala osam katova. Ja sam bio na prvom katu jer idem u prvi razred, a moj brat Stjepan na sedmom. Brat Ivan liftom se spuštao u središte planeta jer ide u srednju školu.

Učio sam matkoboyski jezik. Omiljeni predmet bio mi je računobroj. Slušao sam zanimljivosti o planetokraju. Svaki peti dan bila je kiša meteora. Tih dana nije bilo nastave.

Svaki prvi dan u mjesecu posjećujem rodbinu i prijatelje na Zemlji. Pričam im o zanimljivom životu na Matkoboyu.

Matija Jakovac, 1.a

Škola na Marsu Naša škola na Marsu je velika letjelica. Mi Marsovci dolazimo svemirskim brodićima.

U razredu nemamo klupe. Učimo pisati, čitati, računati i o životu na Zemlji. Pod odmorom se igramo školice i lovice. Mi se ne svađamo i veseli smo. Volimo učitelje i učiteljice. Trudimo se dobiti jedinicu jer je to najbolja ocjena. Možda ćemo vas posjetiti na Zemlji.

Ivan Pavičić, 1.a

Matija Jakovac 1. a MOJ TATA Moj tata se zove Duško.Visok je .Ima 42 godine.Nalikuje meni. Ima smeđe oči i smeđu kosu. Jako me nasmijava. Volim kada mi donese novi crtić. Jako ga volim.

Ela Ćurlić, 1. b

MOJA DRAGA MAMICA Ime moje mame je Dina. Ona nije ni visoka ni niska. Moja mama je zgodna i ima žutu kosu. Ima 37 godina.

Moja mama je jako dobra osoba. Najviše volim kada se moja mama igra sa mnom.

Anja Vuglač, 1. b 17

BILI SMO NA LIDRANU Zovem se Paula. Idem u 1.b razred. Na LiDraNu sam bila Durica. Osjećala sam se kao prava Durica. Samo što sam se malo zabunila. U školi su me svi zvali Durica. I svi su me pitali gdje sam kupila cipelice. A Fran se skrivao ispod stola. Bilo mi je kao da sam filmska zvijezda.

Paula Čulić, 1.b

Ja se zovem Sara. Idem u 1.b razred. Bila sam na LiDraNu. Prije nastupa imala sam tremu. Moj prijatelj skrivao se kod stola. Bilo mi je odlično. Najviše mi se svidjelo kada sam ja nastupila. Htjela bih nastupati još sto puta.

Sara Barišić, 1.b Gospođa Ivana Pokrivka Sinanović, jedna od članica dramsko-scenskog povjerenstva, novinarkama „ Lidrana“ (lidranovskog glasila OŠ Gustava Krkleca) je otkrila svoje dojmove o LiDraNu. „Posebno mi se svidjela „Durica„ u izvedbi učenika Osnovne škole Mladost.

Osjećala se kao da je ušla u neku slikovnicu. Sve to zahvaljujući njihovoj spontanosti.„

ŠIFRIRANA PORUKA 0V74 9Č267C745 O06OV62 Š8OL2 4L5DO0T V2L787 POZD35V OD P3V5Š7Ć5 !!!

18

NAŠI DRUGAŠIĆI ŢIVOT DRUGAŠIĆA Život drugašića je ponekad težak. U razredu učimo: čitati, pisati, zbrajati, oduzimati, množiti i dijeliti. U prvom razredu učimo slova i brojke. Išli smo u: kazališta, muzeje, na Bundek, staračke domove i zološki vrt. Na tim mjestima smo se zabavljali i učili. Poslije nastave idem na boravak.

Na boravku pišemo zadaću i radimo likovne radove. Nakon toga se igramo, čitamo i odmaramo.

Onda idemo vani. Poslije idem kući i napišem zadaću za kući ako je imamo.

Lucija Štohera, 2.c

Nešto o 2.a

Nas u 2. A ima 23 učenika. Jako smo složni, odlični u nogometu i graničaru. Plešemo svi u ritmičkoj skupini koju vodi učiteljica. Ponosni smo na to! Puno smo naučili od kad smo pošli u školu. Volimo raditi i učiti. Ipak, najdraža nam je MATEMATIKA. U tome nas potiče i uči naša učiteljica Jagoda Čelar – Čupić.

JEDNOG ĆU DANA BITI Kad sam bio u vrtiću jako me počela zanimati kemija. Odlučio sam kad odrastem da ću biti kemičar. Kemija me počela zanimati zato što sam puno čuo o tome. Počeo sam svašta raditi i isprobavati. Onda sam krenuo u školu. Tamo me kemija počela još više zanimati. Sada razmišljam kako ću raditi s raznim lijekovima. Volio bih oživjeti još neko eksperimentalno biće i raditi s njime. Ono bi mi pomagalo oko eksperimenata raznih bića. Napravio bih razne stvarčice nadljudske tehnologije. Jednoga dana napravio bih možda i vremeplov. Kemija mi se jako sviđa zato što u njoj ima jako puno neotkrivenih stvari koje bih ja volio otkriti. Jedva čekam sedmi razred!

Marin Jaić, 2c

DA SAM PTICA

Da sam ja ptica, bila bih slavuj. Slavuj je lijepa, žuta, mala ptica koja prekrasno pjeva.

Voljela bih letjeti i iz visine promatrati cijeli svijet. Kad bih se umorila, sletjela bih u svoje gnijezdo i pjevala. Svi bi uživali u lijepoj pjesmi.

Nina Katarina Sarić, 2.b

ŠTO BIH BIO KAD ODRASTEM

Kad odrastem bio bih poljoprivrednik kao moj dida. Uzgajao bih grožđe, pome, krumpire, tikvice, paprike, smokve, limune i masline. Zašto? Živio bih pokraj mora. Mogao bih zarađivati sa različitim proizvodima prodajući ih po otoku.

Niko Lipić, 2.b

NESTAŠNA PETRA Da sam ja Nestašna Petra ja bih: preskakala preko zida, vukla dečke za kosu…

Radila bih puno nestašluka i zabavljala djecu u razredu.

Petra Kralj, 2.b

SARA KOD ZUBARA Pojela sam gitaru i otišla zubaru.

Zubar mi je rekao da pojedem bubamaru.

Pojela sam bubamaru i opet otišla zubaru.

Zubar mi je rekao da pojedem Saru.

Zapitala sam se kako da pojedem Saru i rekla doviđenja zubaru.

19 Sara Vujić Jadriško, 2.b

Učenici 2. A svaki mjesec biraju prijatelja mjeseca u razredu. Što za njih znači prijateljstvo, druženje što je to „ biti prijatelj „ rekli su nam oni sami !

TKO JE TO PRIJATELJ ?

Karla Klaić: Onaj tko se s tobom igra i druži.

Ella R. Matković: Koji svima pomaže u igranju i druženju.

Tvrtko Bulaja: To je za mene onaj koji me tješi kad sam tužan, pomaže mi kad ga trebam, igramo se zajedno.

Fran Ruk: Onaj koji nam nikad ne laže i ne ucjenjuje nas.

Niko Sentić: To je netko ko me voli u prijateljskom smislu, koji me ne tuče i ne iskorištava me.

VRLINE KOJE MORA IMATI PRIJATELJ: ...da mi pomaže kad mi treba. ...da me razumije. ...da me tješi kad sam tužna. ...da se voli igrati sa mnom. ...iskreno posuđuje igračke. ...ne pravi se važan. ...ne laže i ne tuče se.

ŠTO NE VOLIM KOD DRUGOG . . .

Kad se tuče Kad se pravi važan Kad ogovara druge Kad krade stvari Kad nije dobar đak

PRIJATELJSTVO Prijateljstvo je hrpa sreće, Od prijateljstva nema veće sreće.

Prijateljstvo je priča bajna u njemu ne postoji tajna.

Prijateljstvo je blago najveće od prijateljstva Nema veće sreće.

Lucija Ilić, 2.c

MOJA UĈITELJICA Moja učiteljica ima lijepu kosu i jako je dobra. Ime joj je Jagoda. Ona nas uči mnogim stvarima. Vodi nas u kazalište, šetnju i park. Nasmijava nas i šali se s nama. Volim kad nam čita razne priče i pjesme. Ponekad je i stroga zato što smo nemirni. Danas je njen dan i ja joj ga čestitam!

Sara Borščak, 2.A ( 05.10. Dan učitelja )

Zvjezdice ZVJEZDICE SU MALE SVJETLO NAM DALE, SJAJTE, SJAJTE SVAKU NOĆ KAD JA MORAM U KREVET POĆ !

Irma Škaljo, 2. A 20

HAMBI I VOĆNA SALATA U ŠKOLI VOĆNA SALATA: Bok hambi! Što ti radiš u školi?

HAMBI: Bok, voćna salatice! Pa zar ne vidiš? Ja sam zvijezda! Svi me obožavaju!

VOĆNA SALATA: Možeš misliti! Nisi niti zdrav, niti sladak kao ja.

HAMBI: Hoćeš reći da povrće u meni nije zdravo?

VOĆNA SALATA: Ti si pun masnoće, a ja vitamina! Zdravlje se krije u meni! Djeca dobro znaju razliku između nas i ako tebe vole, mene obožavaju! Već prvašići znaju koliko si štetan za rast i razvoj!

HAMBI: Znam, znam, ali ponekad me ipak požele.

VOĆNA SALATA: Ma ne budi tužan, ponekad je u redu. Ali samo ponekad, ne zaboravi!

HAMBI: Imaš pravo, idem iz škole, ovdje su me već svi razotkrili.

Ema Lončar i Ena Lasić, 2.c

VIJESTI IZ KAZALIŠTA Što smo ove školske godine s našim učiteljicama gledali u KAZALIŠTU ?

Dana 17. 03. 2010. godine u 20 sati održala se u kazalištu Travno predstava pod nazivom „The Bajka“„ . U njoj je glumio naš prijatelj iz razreda JOŠKO VIMAN i to ulogu konduktera u vlaku. Bravo Joško i čestitamo !!!

Irma Škaljo, 2. A

TOP 4 KAZALIŠNE PREDSTAVE 1. Svarožić (ZKL, Scena Travno)

Antun Kokanović, Monika Mihovilić i Filip Mlinac, 2.b

2. Pepeljuga (ZKL, Scena Travno)

Ana Žigić, 2.b

3. A di je djedica? (Trešnja)

4. Pinokio (ZKL, Scena Travno)

Nina Pleša, 2. B

Antonia Herceg Gogić, 2. b 21

NAŠI TREĆAŠI Sunce

Kruh

Izašlo je sunce i dalo nam snagu, Za ustajanje u zoru blagu .

Ima jedno jelo , Lice mu je bijelo.

Svojim zrakama nas grije, Tužnoj djeci lice se smije.

Nakon napornog jutra, Svoje zlaćane zrake poklanja žitu, Da što prije sazrije i kruh daruje.

Nakon dana na zapad kreće, I laku noć svima reče od sreće.

Sunce

Ono miriše jako, A jede se lako.

Sunce sija, ljudi se znoje, a bauštelci rade poslove svoje.

Sunce obasjava polja žuta, dok suncokret ga prati gdje je njegova ruta.

Ja ga promatram visoko, visoko gore, dok valovi ljuljaju toplo more.

Magdalena Kovač, 3.c

Vruć on stiže, u svaki stan, Lijep je on k`o dan. Žut on može biti, Ime mu se ne treba kriti.

On nije tajanstven kao duh, Ime mu je kruh.

Matej Krajinovic 3.c Marko Tutić, 3.c

Uskrs Dani su sve topliji i zima je prošla.

Sunce nas mami van iz kuće.

Proljetna radost je došla.

Uoči Uskrsa bojim jaja crvena, žuta, zelena, plava.

Košarica puna čeka sa svake se zeko smješka.

Jako volim taj dan i baš mi je poseban.

Nina Meić, 3. C

Proljeće Kada počne proljeće Jato lasta dolijeće.

Ja proljeće volim jako, Voljeti proljeće je lako.

Kada sunce zagrije Oblak se ne smije Ja želim da se priroda što prije probudi Zato što su onda veseli ljudi.

Lina Mišak. 3.c

Lucija Čorak, 6.a

22

Trećaši u Gornjem gradu 30.3. 2010. išla sam s razredom u obilazak Gornjega grada. Bili smo jako uzbuđeni! Autobus nas je ostavio blizu Trga bana Josipa Jelačića. Tamo nam je teta vodič ispričala par legendi o Maduši i knezu. Otišli smo do Kamenitih vrata i tamo se pomolili. Vidjeli smo i prelijepu Markovu crkvu. Veselili smo se posjetu muzeju koji se zove Muzej grada Zagreba. Bilo je jako zanimljivo i poučno. Trudili smo se da stignemo na pucanj topa.

Svi su se razveselili kad su ga čuli. Poslije kule Lotrščak išli smo i katedralu. Bila je prekrasna. Jako smo se lijepo proveli.

Iva Macan, 3.b

Zelena pjesma

Moja domovina

Moja domovina

Zelena trava, zeleni zmaj, Zelena vaza, zeleni san.

Zelena jabuka na zelenom listu, Zeleni cvijet pada na livadu.

Zelena knjiga, zeleni sat, Veliki zeleni kišobran.

Lijepa pjesma na zelenom papiru, Zelene note nas ostavljaju na miru.

Ivana Luna Tukerić, 3.b

Domovina je utočište, Domovina je snažna.

Domovina je čvrsta i snažna, A opet tako blaga.

Domovina se voli srcem, Voli se ponekad suzama sreće.

U domovini je lijepo nebo, more, sunce, a i cvijeće.

Voli se škola.

Vole se stvari, Lopta, lutka i haljina fina.

Ali drugačija je ljubav kada se voli domovina.

Asja Ježić, 3.b

Moja domovina je nešto zaista lijepo, Stalno je gledam i volim je slijepo.

Rijeke i more, brda i planine, Puni su miline i tišine.

U njoj volim pametne i dobre ljude, Koji rade da svima nam dobro bude.

Nisam ni obitelh zaboravila svoju, Najljepše mi je kad smo svi na broju.

Lucija Glavaš, 3.b

Mislav Pađen, 3.b

23

Treći razred otvara mi vrata Moj početak godine protekao je vrlo brzo. Škola je opet počela. Zadaće su se vratile. Nekoliko dana poslije početka išli smo na more.

Tamo smo se smjestili u odmaralište. Sljedeći dan otišli smo se šetati. Vozili smo se brodom. Svaku večer išli smo u disko. Tamo smo pjevali i plesali razne pjesme i učili razne korake. Nakon svakog diska bili smo vrlo umorni. Jedan dan išli smo u Aqvarium. Tamo smo vidjeli raznovrsne ribe. U četvrtak smo išli u špilju Biserujku. Tamo nas je vodio vodič i otkrio da tamo živi čovječja ribica i jedan rak koji se zove Kristijano. Došao je dan kad smo se vratili kući.

U ponedjeljak smo se opet vratili u školu. Škola je baš zabavna.

Stela Lepen , 3.a

Moj susret s čarobnjakom Kada sam bio mali pitao sam se da li čarolija stvarno postoji i nadao se da je sve što ima veze sa čarolijom, čarobnjacima, čarobnim štapićima stvarno. To pitanje sam si postavio kada sam počeo čitati bajke u kojima su se pojavljivali likovi koji ne postoje i radili nemoguće. To su likovi kao zmajevi, čarobnjaci, životinje i predmeti koji govore. Ali kada sam pitao roditelje odgovorili su mi da čarolija ne postoji. No, ja sam o njoj volio maštati. Tako sam se u svojim snovima susreo sa čarobnjakom, letio, pretvarao sa čarobnim štapićem, vidio prošlost i budućnost, napravio nešto iz ničega.. Ti su snovi bili posebni i lijepi. Danas, kada sam malo veći, rado ih se rado sjetim..

Kristijan Goldašić, 3.a Bruna Matić, 8.b

Susret s gipsom Bilo je to 2009. godine kada smo bili na tjelesnom. Skakali smo preko kozlića u velikoj dvorani. Nisam stavila ruku kako je trebalo i slomila sam prst. Te smo večeri bili u Klaićevoj. Morala sam slikati prst i ne igrati tjelesni četiri tjedna. Bilo mi je dosadno gledati ostale kako igraju, a ja samo sjedim. Moji su mi prijatelji pomogli pisati. Gips sam skinula zadnjeg dana škole. I dan danas sam zahvalna onima koji su mi pomogli.

Stela Lepen,3.a

Prvenstvo 2009.

Treniram nogomet u NK Lokomotiva. Prošle godine osvojili smo prvenstvo. Oborili smo rekord. O nama su čak govorili na Radiju 101. Mi smo od 22 utakmice imali 22 pobjede što nije nitko do sada uspio. Zahvaljujući tom uspjehu ušli smo u prvu ligu.

Super smo ekipa, imamo dobrog trenera, putujemo, natječemo se, a i dobro zabavljamo. Baš volim svoj klub!

Leon Čustić,3.a

Lijeni mrav Bio jednom jedan mrav koji je bio jako lijen i nije volio raditi.Drugi mravi, zbog njegove lijenosti , zabranili su mu da živi s njima u mravinjaku. Tako, lutajući sam, naišao je na miša. Mrav ga je zamolio za pomoć da se izlječi od lijenosti. Miš je pristao na to i dao mu zadatak da mu donosi sir od mačke. Mrav je donosio sir mišu i tako postao vrijedan.

Mrav je postao marljiv i vratio se u mravinjak. Nakon nekog vremena, mrav je postao najmarljiviji zaposlenik godine.

Marko Vrdoljak, 3.a 24

NAŠI ČETVRTAŠI RECEPTI IZ KUHINJE 4.B

Recept za beskrajnu ljubav Ako si zaljubljen u djevojčicu iz razreda Uzmi zdjelicu i stavi njezin osmijeh u nju.

Onda ulij malo njezine najdraže boje I pomiješaj dok ne čuješ njezin glas Čim ga čuješ popij to i sigurno ćeš uspjeti s njom.

Karla Benzan 4.b

Recept za ljubav Malo sreće i veselja Koja kap optimizma U to sve dodaj malo srca Podijeli sa bližnjima Ili nekom dragom osobom Do koje ti je stalo Vidite li ljudi kako Ipak za ljubav treba malo.

Eugen Kalebić, 4.b

Recept za mudrost Uzmi ljubicu i stavi u bočicu S uljem od crvenih bobica.

Pomiješaj prah tratinčice S kapljicama rose I stavite svjetlost sunčevih zraka Da okus postane slađi.

Dodajte latice jorgovana Da bude svježe.

A zatim snagu vjetra ne izostavite.

Ispijte bočicu uz društvo Najboljeg prijatelja Da postanete oboje mudriji.

Karlo Grdjan, 4.b

Kako izbjeći pisanje zadaće U jednu šalicu Stavi malo smijeha Na to dodaj puno veselja I pazi da ne staviš previše dobrote Tada stavi šalicu na prozor Da uhvati sunčevih zraka Prije nego što roditelji dođu Popij napitak koji te čeka na prozoru A kad roditelji dođu budi dobar, prostojan i nasmiješan Još pospremi svoju sobu Tvoji će roditelji biti očarani tobom I sigurno će zaboraviti na Tvoju zadaću.

Matea Budiščak., 4.b

Recept za dobar rock band Ovo je jelo što se uhom kuša Uvijek kada se muzika sluša.

Bubnjevi od kojih srce lupa, Glas dubok kao crna rupa.

Bas gitara što tutnjavom drobi, Sve lomljivo što imam u sobi.

Solo gitara od koje koža se ježi, Ritam gitare od koje turbofolk bježi.

Sintić oponaša zvukove iz snova, I tako nastaje melodija nova.

Kad začin je žestina, a količina nije mala, Skuhat ćete obrok heavy metala.

Kad rifove slaže grupa ljuta, živca tanka, Dobit ćete smjesu gnjevnoga punka.

I na kraju pomiješajte sastojke skupa, I nastat će rock grupa!

Hana Dragun, 4.b

25

Intervju s prvim hrvatskim kraljem Tomislavom Zovem se Tena i napravila sam intervju s Tomislavom, prvim hrvatskim kraljem. Intervju se odvijao 925. godine u Velikom Taboru.

Ja: „Dobar dan, Tomislave, kako ste se osjećali kad ste pobijedili Bugare?“ Tomislav: “ Osjećao sam se vrlo ponosno, jer znate, nije bilo lako“ Ja: „Je li to razlog zbog kojeg ste se danas proglasili kraljem?“ Tomislav: „Pa naravno, to je velika čast, ne bi to mogao napraviti bilo tko. Za vlast je potrebna moć, borbenost i hrabrost, a to je upravo ono što ja imam.“ Ja: „Sada kada ste se proglasili kraljem, što ćete prvo učiniti za Hrvatsku?“ Tomislav: “Sada kada sam kralj puno mi ideja pada na pamet. Izdvojio sam par ideja. Ujedinio bih državu. Vidite i sami da su se dvije kneževine posvađale. I naravno, proširio bih granice Hrvatske na sjever i jug.“ Ja: „Imate zbilja divnih ideja. Ali kako ćete pomiriti te dvije kneževine ako su u tolikoj svađi da se ne mogu ni pogledati?“ Tomislav: „Prvo bih došao i pogledao oko čega su se posvađali, zatim bih im probao objasniti da bi zajedno bili veći i jači i da ta svađa nije toliko velika koliko bi Hrvatska mogla biti velika.“ Ja: „To su dobre ideje. Mislim da ćete Vi biti dobar kralj. Bilo mi je divno u Vašem društvu. I sretno s idejama!“ Tomsilav: „I meni u Vašem. Doviđenja!“ Tena Suljević, 4.b

Bogataš

Karlo Grdjan, 4.b

Bio jednom jedan bogataš i imao tri sina. Nakon njegove smrti podijeliše očevo bogatstvo. Prostade samo očevo najveće blago. Bijaše to očev zlatni čarobni mač. Sinovi se posvađaše oko posebnog mača. Nikako se nisu mogli dogovoriti. Dva starija sina bila su sebična, razmažena i nezahvalna. Treći bijaše pravedan, pošten, dobar i hrabar. Jednog dana dođe kraljev sloga koji je naviještao kraljeve naredbe. U njega jse kralj pouzdao. Sluga objavi da onaj koji bude najpošteniji, najpravedniji i onaj koji bude pomagao ljudima, dobit će očev mač. Dvojica starije braće ljenčariše, a treći se primio posla. I dođe dan odluke. Treći sin koji je bio pošten i dobar, osvojio je mač. Prodao je mač po vrlo skupoj cijeni. A taj novac je darovao siromašnima i našao im dom. Na kraju su svi bili sretni i zadovoljni.

Dora Šikulec, 4.b Vilim Cvenk, 4.b Karlo Grdjan, 4.b Lovro Galović, 4.b

Lovac Neki lovac je imao tri psa. Prvi se zvao Laj, drugi Drž' ga, tredi Šuti. Pošalje on Laja po ulov pa kad se nije vratio, potjera za njim Drž' ga. No i taj je negdje ostao. Zatim je pa ulov poslao tredeg psa koji se također izgubio u šumi. Pas Šuti je dugo šetao šumom i naišao na preostala dva psa.

Tri psa su pronašla ulov i posvađala se tko de ga odnijeti gazdi. Krenuli su prema kudi no nitko više nije znao put do kude zato što su tragovi šapa nestali.

Gazda je postajao sve gladniji i zabrinuo se za svoje pse te ih je počeo tražiti. Drž' ga, Laj i Šuti su i dalje bespomodno lutali šumom. Gazda je došao do pola puta i ugledao svoja tri psa. Bio je jako veseo i psi također pa su počeli skakutati po njemu. Tako su svi zajedno otišli kudi i imali finu večeru.

Nina Kosanovid, 4.b Tea Murko, 4.b Marko rukavina, 4.b Eugen Kalebid, 4.b 26

VIŠI RAZREDI…

Kruh naš svagdanji Svaki dan mene baka pošalje po kruh. Toga dana je to izgledalo ovako: BAKA- Ivane, odi po kruh.

IVAN- Samo malo dok mi prođe serija.

BAKA- Još malo pa će tata doći, a mi nemamo kruha.

IVAN- A dobro, dobro idem.

Spremio sam se i krenuo. Dok sam silazio stepenicama sreo sam jednu dosadnu susjedu i pozdravio ju, a ona je počela pričati o slonovima, žirafama itd. Ja sam joj rekao da sad moram ići i što sam brže mogao pojurio.

Izišao sam iz haustora i krenuo dalje. Kada sam došao do pekarnice zamolio sam kruh, ali ga nije bilo.

Prodavačice su mi rekle da će kruh biti gotov za desetak minuta pa sam odlučio pričekati. Tako je i bilo! Za desetak minuta kruh je bio gotov. Platio sam i otišao. Nakon nekog vremena shvatio sam da sam zaboravio kruh, vratio sam se po njega u pekarnicu i ponovo krenuo doma.

Na putu do doma sreo sam smeđeg ježa. Malo sam ga gledao i krenuo dalje.

Došao sam doma i sve prepričao baki.

Perković Ivan 5.c

Jela u mojoj obitelji Jelo koje najviše volim su caneloni. Caneloni su jelo kao lazanje samo su u kružićima. Najviše volim kad mi mama za vikend napravi canelone. Jednog dana kad je tata napravio canelone, napravio ih je s lazanjem i špinatom. To je bilo super jer moj tata zna raditi dobra jela. Drugo najdraže jelo mi je umak sa špagetima. Mojoj mami je najdraže jelo tijesto s umakom, a mojem bratu meso od zeca na roštilju i zato se veseli kad idemo kod bake i djeda. Moj tata najviše voli talijanska jela. Ta jela su pizza, špageti itd. Svakog vikenda gleda u knjigu kuharicu i smišlja što će napraviti za ručak i večeru. Obožavam kad je vikend, jer tada samo mislim na jela. Kad idemo kod bake i djeda oni stalno zovu na telefon da nas pitaju što želimo za ručak. Moj brat govori špageti itd., a ja lazanje... Ne možemo se složiti i onda se složimo svi zajedno za zeca na roštilju. Obožavam jela, jer je to najbolje na svijetu! Zaboravio sam spomenuti palačinke. Njam. Sutra je vikend, baš me zanima što će biti na jelovniku!

Sven Kragol, 5.a

Jesenji plodovi i boje Zapuhao je hladan vjetar. Pokraj mene je pretrčao mali, crni ježić. Lišće je postalo smeđe. Po tome sam znala da je došla jesen. Mnogi ne vole jesen. Misle da je tužna. Ja mislim da je jesan super. Svake godine baci čaroliju na šume. Vjerojatno joj se ne sviđa zelenilo pa sve zašara smeđom, žutom i crvenom.

Ne voli ni velike vrućine pa ih baci u daleke tropske krajeve i donese hladni vjetar. Donese i mnogo kiša, nevremena i oluja. Jesen sve izmijeni. Ljudi počinju oblačiti jakne, debele čarape i traperice. Jesen donosi i školu. Zato mnogi ne vole jesen. No jesen donosi i nešto dobro. Nešto zbog čega ja volim jesen. To su: grožđe, jabuke, kruške , mandarine, orasi, kesteni i lješnjaci.

Jesen je dobra i zbog svih tih boja: smeđi lješnjaci i kesteni, crvene jabuke, zeleno grožđe, jabuke i kruške...Sve je prefino! Od lješnjaka, oraha i kestena mogu se napraviti torte, a od većine voća neki voćni kolač. A može se jesti i samo. Jesen je super! Njam!

Pamela Benković, 5.c

27

VIŠI RAZREDI…

Kazna Što je to kazna? Kazna je kad nama klincima „starci“uzmu nešto najmilije ili jednostavnije kazna je nešto najgore što nam se može dogoditi. I u mome slučaju to de degodilo. Uskraćeno mi je igranje na kompjuteru i ostalim „konzolama“. A zašto? Mislio sam da sve znam, a test iz engleskog je pokazao da to i nije baš tako. No to nije ono najgore što mi se dogodilo. U isto vrjeme moj tata dobiva tri slobodna dana. On je kao i ja veliki obožavatelj kompjuterskih igrica.

Možete li zamisliti goru kaznu. Već tri dana dolazim iz škole, a tata me dočekuje sa đojstikom u ruci. Po cijele dane ga gledam kako igra igrice, a ja patim. Jedina šansa da mi se kazna ukine i da prestanem patiti je da dobijem peticu u školi. Nadam se da ću nakon ovog sastavka i ja doći kući i igrati igrice.

Sven Jonke, 5.b

Heroji grada Vukovara Hrvatska je kao dobro razvijena zemlja odlučila izaći iz bivše Republike Jugoslavije te postati samostalna država. Ljudi koji su se borili u Domovinskom ratu bili su hrabri, ponosni i odvažni. Borba s oko 1800 branitelja koji su branili Vukovar je bila krvava i teško izborena. Mnogi vojnici su časno poginuli, a mnogi časno preživjeli. Nekim braniteljima koji su poginuli još se ni danas nije otkrio trag. Doba rata je bilo doba borbe za vlastiti život, Hrvatsku i najvažnije za Vukovar. Branitelji su često bili zarobljeni u srpskim koncentracijskim logorima, ali isto tako su bili progonjeni. Mnogi ljudi su živjeli miran život prije rata u Vukovaru, ali su se za vrijeme rata morali odseliti iz svojih domova. Nakon rata ljudi su se polako počeli vraćati u Vukovar i obnavljati svoje kuće, crkve, sve što je bilo srušeno. Danas se svi prisjećaju teške borbe za Vukovar.

Darija Drampetić, 5.a

Ana Jurelinac i Ema Banić, 8.b

28

VIŠI RAZREDI…

Moje ljetovanje Ove godine osim ljetovanja u Kašetlima ljetovao sam i u Slavoniji, jer je mama htjela da upoznam rodbinu. Na moru mi je bilo obično. Kupanje, šetnje, sunčanje, cvrčci i splitska riva. A onda mala pauza od jednog dana i odlazak u Slavoniju. Prva stanica bilo je Valpovo. Tu mi je bilo malo dosadno, ali sam upoznao susjede maminog bratića i njihovu djecu. Po cijele dane smo igrali nogomet, skrivača, lovice i lovili komarce.

Jedan dan sam išao u Vinkovce kako bih posjetio tatin i djedov grob, vidio baku, tetu, tetka i sestričinu. To mi je bio tužan dan, jer uvijek kad idem tati na grob sam tužan. Upalio sam svijeću, stavio cvijeće i pomolio se.

Zamolio sam mamu da me ostavi neko vrijeme samog. Razmišljao sam o svemu. Na povratku u Valpovo kupili smo domaće breskve i jeli sladoled. Dan iza toga me ujnin brat odveo u šetnju s njegovim psom uz Dravu. Dio puta smo išli biciklima. Uživao sam u prekrasnoj pitomoj šumi, livadi i rijeci. Pas je bez putovnice pretrčao granicu trčeći tamo i natrag.

Iz Valpova smo vlakom otišli u Orahovicu. Tamo isto živi mamin bratić. Oni žive u kući i imao sam pravi osjećaj da sam na selu. Bilo je kokoši, ovaca, dvije mačke i pas Edo. Uživao sam na svježem zraku trčeći po dvorištu i vrtu. Uživao sam i u branju plodova iz voćnjaka i povrtnjaka. Poslije podne smo išli na kupanje na Orahovačko jezero. S ujnom sam vježbao pucati iz zračnice u metu na zidu kokošinjca i gađali smo boce na ogradi. Posjetio sam bakino rodno mjesto Feričance i mnogo rodbine koja tamo živi. Ujnin tata me učio kako se cijepi voćka. Svaki je dan bio zabavan i nešto sam naučio. Mama je s ujnom spremala zimnicu koju smo ponijeli u Zagreb. Jedva čekam da ponovo odem tamo. Nakon dvanaest dana sam se vratio u Zagreb i u moju sobu koja mi je nedostajala.

Rafael–Leopold Grabovica, 5.c

Jesen

Jesen

Tiho se kreće.

Odjevena u smeđi Šuštavi kaput od lišća.

Teško ju je uočiti.

Polako se penje po putevima I za njom fijuču vjetrovi.

Traži tragove dugog toplog ljeta, Dječje igre po livadama, Bistre jezerske vode. Čim ih ugleda Snažno zapuše, Ušulja se u svaki kutak sela i grada Donosi rumor kiše.

Ljeto nas mora napustiti.

Cijeli moj grad prekrila je svojim šarenim, šuštavim plaštom. Ujutro, kad se budi, krene od rijeke Save i lagano zrakom plovi prema gradu. Širi se njegovim ulicama ostavljajući za sobom gustu maglu. Šušti gradskim parkovima žutim, crvenim i smeđim lišćem. Razbacuje sjajne kestene kao dragocjene kamenčiće. Na zelenim travkama ostavlja svoj trag. Sitne kapljice stoje na njima kao da su oduvijek bile tamo. Skriva se u krošnjama drveća i igra šarenilom boja. U podne, zlaćano sunce svojim, još toplim, zrakama okupa grad.

Vjetar šušti u krošnjama stabala i raznosi šareno lišće koje ukrašava zeleni travnjak svojom crvenom i žutom bojom.

Jesen kao da govori: ''Ja sam tu i želim da to svi znaju.''

Karla Šoštarko, 5. B

Hana Rogić, 5.b

29

VIŠI RAZREDI…

Bura na moru Bura, bura, brrrr. Hladan vjetar koji puše s kopna na more. Stvara velike, male, vesele i razigrane valove.

Ljulja male barke s jedne na drugu stranu, a poneke se i prevrnu. Ona baca slatke plodove jeseni na hladnu zemlju. Nosi razigrane, bijele i vesele pahuljice. Baca šalove, kape i poneke jakne. Ljulja gole i hladne grane drveća. Bura ide pa stane, bura ide pa padne da se odmori od raznošenja suhog, zelenog, malog, velikog i kojekakvog lišća.

Bura dođe, pa ode, bura dođe pa ode i tako opet. Ona je čarobni vjetar koji pleše čarobni ples kao profesionalna balerina i pjeva pjesme kao poznati skladatelj, flauta, harfa, ili prekrasnog pjeva ptica u proljeće.

Zbog nje se pale peći u malim kamenim kućama. Bura šara prozirnim bojama donoseći hladne dane, jesen, zimu i duboke sne malih ili velikih divljih životinja. Poslije svega toga prilegne do sljedeće pustolovine.

Iva Majić 6.b

Naša planina čuva tajne Naša planina čuva tajne. Čuva tajne prekrasnog cvijeća, drveća, ptica i životinja. Čuva tajne ljudi. Planina nam ne odaje tajne. Ponekad nam se učini da nam ih ne želi ispričati. Možda ih ispriča ptičicama što cvrkuću na drveću, što lete u visinama. Možda ih ispriča drveću pa nama ono šumom vjetra pokuša odati. Možda planina svoje tajne želi ispričati i nama, a mi je ne razumijemo.

Naša planina čuva tajne još od davnina. Zašto je više ne razumijemo? Zato što smo zaboravili njen jezik.

Dorotea Matus 6.b

Ĉemu se radujem?

Radujem se prijateljima, svojoj obitelji, dobrim ocjenama... Svi volimo biti radosni. Radost je poput lebdenja na prekrasnim i mekanim oblacima. Kad sam radosna u tom trenutku nemam briga. Radost je i pjevanje ptica, otvaranje poklona za rođendan, rast cvijeća u proljeće, zagrljaj roditelja osmijeh djece kad pada snijeg. Radost je kao veliki flaster koji stavljamo na svoje rane kad smo tužni ili gumica koja briše svu našu nesreću. Ona je ukusan sok koji gasi naša razočarenja. Radost je zaigrana i vesela, lijepa i elegantna, nestašna i zaboravljiva, ali kakva god bila radost je prekrasna!

Iva Majić 6.b

Rita Medvešek, 5.a

30

VIŠI RAZREDI…

Moj prijatelj je zaljubljen Čudno je to kad navršiš dvanaest godina. Još malo pa i službeno postaješ ''teenager'', a svi oko tebe su opasno zaljubljeni. Čak je i moj najbolji prijatelj zaljubljen. Nadam se samo da nije u moju simpatiju. Stalno joj se smješka i udvara joj. I sav je nekako ''smotan'' . Slabo čuje i ne vidi dobro. Nekad ga čak moram i protresti da čuje ono što govorim .

A ona ? Ona baš i ne primjećuje da on ''lebdi'' oko nje na ljubavnom oblačiću. Smješka se tajanstveno i gleda milim očima, ali u mom pravcu. A stvarno je slatka i baš mi se sviđa. Hmm, samo da on nije tako zaljubljen u nju. Ali što sad ? Ona je ta koja će odlučiti, ona će izabrati...

Iako nam se obojici veoma sviđa, nadamo se samo da neće otići s nekim trećim.

Lucas Telonić 6.a

Moj prijatelj je zaljubljen Ah, ti zimski dani, grudanje, sanjkanje i valjanje po snijegu. Sve je bilo lijepo i zabavno, ali onda kao da me kamen pogodio u glavu kada sam saznao da se moj prijatelj zaljubio! Sada mi se cijeli svijet okrenuo naopačke, cijelo je vrijeme zauzet i nikako nema vremena za igru, u školu uvijek dolazi počešljane kose i čiste košulje. Više ne odgovara na moje tajne poruke pod satom, čak ga više ni ne zanimaju njegove najdraže emisije!

Umjesto da divlja pod odmorom on mirno i pristojno sjedi i gleda u nju, uopće ne primjećuje ništa oko sebe.

Jučer ga je skoro pire od krumpira pogodio u glavu, a on nije ni okom trepnuo. Cijelo ju vrijeme pokušava zadiviti u matematici, hrvatskom i prirodi tako da cijelo vrijeme uči. Ponekad se pod satom glupira samo da je nasmije. Čini se kao da su dvije osobe u njemu ali, nijedna nije moj prijatelj. Uopće ga više ne zanimaju psine i šale, samo želi biti blizu nje, samo misli o njoj, samo priča o njoj i samo gleda nju. Moram si priznati, mog prijatelja je ljubav ulovila u svoju mrežu i ne pušta ga van.

Meris Plančić 6.

Rado sanjam o...

Bilo je to jedne prekrasne noći koja je bila osvijetljena uličnim lampama. Ali kao inače mogla se čuti buka na ulici.

Rado sanjam o...

Kada zaspim, to mi je nešto najdraže jer znam da se mogu dobro odmoriti. Znam da mogu Bilo je to jedne prekrasne noćisretan koja jeako bila sanjam. osvijetljena uličnim lampama.

Ali kao inače mogla se čuti sanjati ako sam sretan, a ja sam Najviše sanjam o livadama punima mirisnih buka na ulici. i sa prekrasnim plavim nebom. Kada u tom čarobnom snu gledam u nebo, kao da borovnica gledam u svoje najdraže stvari koje prikazuju oblaci. Za vrijeme tog sna jedan mi se oblak Kada zaspim, želiš to miimati je nešto najdraže znamovdje da se?''. mogu dobro odmoriti. mogu sanjati obratio:''sigurno većinu ovihjer stvari ''dakako da želim,Znam ali nedamogu''. ''Ja ćuako ti sam sretan, a ja sam sretan ako sanjam.

Najviše sanjam o livadama punima mirisnih borovnica i sa prekrasnim reći kako, samo trebaš...'' plavim nebom. Kada u tom čarobnom snu gledam u nebo, kao da gledam u svoje najdraže stvari koje prikazuju odjednom sam se mi probudio.

Očito je da rado sanjam o stvarima kojeovdje najviše volim. A oblaci. ZaIvrijeme tog sna jedan se oblak obratio:''sigurno želiš imati većinu ovih stvari ?''. ''dakako da možda jednog dana saznam što mi je oblak htio reći. želim, ali ne mogu''. ''Ja ću ti reći kako, samo trebaš...''

VIŠI RAZREDI…

Matija Martinec 6.b 31 Crtež:Ema Karas, 6.a

Moje bake Meni je jedna baka prerano umrla kad sam imala pet godina, a druga se prerano razboljela kad sam imala tri godine. Ipak, osjećam veliku ljubav i jedne i druge bake. Baku Sofiju (koja je bila učiteljica) osjećam u toplini zrake sunca, u ljepoti svake dobivene petice, a još čujem njen veseli smijeh i nadam se da me zapravo nikad ni neće potpuno napustiti.

Moja druga baka imala je moždani udar kad sam ja navršila tri godine. Od tada baka Milka ne može pričati, desnu ruku ne pomiče i teško se kreće.

Kada sam bila jako mala, baka Milka mi je pjevala i ljuljala me. Toga se često sjetim. S bakom se sporazumijevamo pomoću osmjeha i srca jer ne može ni pisati. Ona ne može izgovarati moje ime, ali mi i dandanas otpjeva „Leptiriću šarenčiću“. Odrasli kažu da je to podsvijest, spominju mozak i slično.

Ja mislim da se to čudo zove ljubav koju mi baka u tom trenutku pruža. Zapravo, to je jedna beskonačna ljubav.

Moja mama za baku kaže da je veliki borac, a ja joj pokušavam biti oslonac.

Marta Brkljačić, 5. b

Matea Ježić, 7.b

Najbolja mama Moja je mama najbolja na svijetu. Dobra je, ali je i lijepa. Ima velike smeđe oči, poput čokolade. Crvene joj se usne sjaje na licu. Mislim da mi je mama najveći prijatelj u životu. Znam da joj se uvijek mogu povjeriti.

Uvijek mi da bar jedan dobar savjet. Uči me kako ići kroz život. Govori mi moje mane, ali naglašava vrline. Sve što želimo možemo ostvariti, ponekad Uz manje ili više truda. To je moto moje mame. Nije joj uvijek lako, jer smo tu moja sestra i ja i ponekad ju brinemo. Moja mama je dobro obrazovana i voli čitati. Sretna sam što sam i ja to naslijedila. Vrlo je otvorena i sve što joj smeta kaže u lice. Prijatelji je vole, zbog toga što je jednostavna, a opet posebna i kreativna. Moja mama mi uvijek pruža potporu.

MOJA MAMA JE ZAISTA NAJBOLJA MAMA I NE BIH JE MIJENJALA NI ZA ŠTO !!!!!

Lucija Čorak 6.c 32

VIŠI RAZREDI…

Jesenja čarolija Jesen je počela. Lišće se polako iz predivne zelene boje, pretvaralo u žutu boju te je na kraju otpalo. Čim bi vjetar malo jače zapuhao, jedan bi list pao na tlo i pao u zaborav. Cvijeće nije raslo, ali u meni ljubav je.

Dok sam po šuštajućem listu hodala do škole srce mi je lupalo „sto na sat“. Cijelo vrijeme sam mislila na njega. Prvi sat je bio hrvatski jezik. Kad sam ušla u učionicu, eksplodirala sam od sreće. U klupi je sjedio on.

Njegove prelijepe smeđe oči sjale su poput zvijezde Danice, njegova smeđa kosa s ježićima budila je u meni nešto posebno. „Bok!“, pozdravila sam ga. „Bok!“, odvratio je radosno. Bio je tako zgodan! Topila sam se iako je vani bio minus.

Sjedio je sa mnom. Volio je prepisivati od mene jer sam ja imala pet. Bio je problem to što je moja razrednica shvatila da on voli prepisivati pa nas je, nažalost, razmjestila. Vani je padala kiša, a ja sam plakala kao kišna godina. Bilo mi je tako žao što ga neću više moći gledati i pričati s njim. Dok sam u svojoj tuzi sjedila na fotelji u dnevnom boravku, zaspala sam. Sanjala sam njega, opet! Osjećala sam se čudno. Kad sam se probudila više nisam sjedila u udobrnom naslonjaču, nego sam bila vani, točnije u šumi. Oko mene je sve bilo smeđe i narančasto. Šuštalo je lišće oko mene, pala je noć. Bilo me je strah. Sjela sam na zemlju i naslonila se na drvo.

Okružile su me životinje. Mogle su pričati i ja sam mogla pričati s njima. Osjećala sam se kao dr. Doolite. Rekla sam im da sam se izgubila i da mi treba pomoć. „Moramo pozvati kralja“, jednoglasno su odlučili. Kralj je bio, ni više ni manje nego on-moja ljubav sa smeđim očima. „Trebaš pomoć?“, upitao me. „Da!“, odgovorila sam mucajući. Ispričala sam mu svoju priču, da sam zaspala i probudila se u šumi. Naredio je jelenima da me otprate do grada. Dok sam ih jahala, vjetar mi je mrsio kosu. „Mia, Mia, Mia, Mia!“, budila me mama. „Mia, u školu!“, brzo sam se spremila i otišla.

U školi je bio on, naravno. Rekao mi je da je sanjao da je bio kralj šume. Da je pomogao djevi u nevolji. Bila je to jesenja čarolija.

Mia Markusi, 7.a

Da sam ja Hamlet (Biti ili ne biti) Izabrao sam ne biti, ali na način da ne budem otkriven i da sve bude u moju korist.

Za 10 dana bliži se kraljev rođendan. Svi će iz raznih kraljevina doći i pokazati odanost kralju Danske.

Poslije ogromne svečane parade počinje bogata večera tijekom koje će doći razni osvajači i vladari iskazati čast i poštovanje prema kralju, dajući mu darove i ljubeći kraljevski prsten. A ja ću kao vjeran posinak , sjediti kraj njega i nadgledati provedbu moga surovog plana.

Naime, dok sam putovao Indijom, upoznao sam razne ljude, među kojima je bio jedan gubavac nepoznatog indentiteta. On je praktički mrtav za sve ljude i svoju obitelj, koja sada sama mora preživljavati. Ni ja sam ne znam tko je taj gubavac, jer mu je lice gotova uništeno, ali on prije svoje smrti želi nekako zbrinuti svoju obitelj.

Tada mi je pao na um ovaj nevjerojatan plan. Obećao sam da ću se ja pobrinuti za njegovu obitelj, kako je najbolje moguće, ako mi on pristane pomoći da zajedno ubijemo kralja. On je odmah pristao i rekao je da će biti tamo.

Došao je taj dan, kraljev rođendan. Poslije svečane povorke svi smo se uputili na dvor na obilan i bogat objed. Svi smo sjeli za stol . U tom su trenutku jedan po jedan počeli ulaziti razni plemići, osvajači i kraljevi predstavljajući svoje velike darove i ljubeći kraljevski prsten. Posljednji na redu došao je veliki tajanstveni azijski osvajač. Omotan od glave do pete u svilu i zlato. Sve što se moglo vidjeti su bile njegove crne velike oči. S njim je ušlo 10 prekrasnih Indijskih trbušnih plesačica, koje su počele plesati. Tajni se osvajač naklonio i rekao: „Evo svemoćni kralju darujem ti ove prekrasne djevojke i tone i tone zlata koje će biti za 5 dana dovezene na mojim brodovima.“ Tada se osvajač približio i strastveno poljubio kraljev prsten i odmah se tajanstveno iskrao iz prostorije. Kralj opčinjen ovim darom nije ništa primjetio i počeo je jesti. Kako je jeo tako je polizao i svoj prsten ništa ne sluteći.

Pet dana poslije došli su brodovi puni zlata, ali u to vrijeme kralj je bio već bolestan. Dolazili su razni doktori iz cijelog svijeta potvrđujući da kralj boluje od opasne bolesti, GUBE. Nedugo zatim, kralj je umro u najgorim mukama. Nakon toga ja sam došao na tron i preuzeo vlast. Čim sam bio okrunjen, oženio sam Indijsku udovicu s troje djece. Muž joj je umro od gube. Znam što mislite, i mislite točno.

Tea Čičak 8.a

33

Gundulićev san Moje ime je Gundulić, Ivan Gundulić. Sjedim sada na kamenju kraj jezera oslonjen na stablo i gledam u daljinu. Kroz glavu mi prolaze sva moja djela, moje pjesme. Svi moji maldenački radovi su bili samo zabava. „Porod od tmine“, tako ih ja nazivam. Sada tražim inspiraciju za nešto bolje, točnije, dubokoumnije. Želim pisati o slobodi. Sloboda je za svakoga nešto drugačije, a za sve nešto nedokučivo. Oko mene je bezbroj muza. Plivaju, sviraju, pjevaju ili plešu. Ipak ja ne dobivam inspiraciju. Jednostavno me ništa ne nadahnjuje. Osjećam kako mi jedna od muza, crvena, posebna, lagano dodiruje glavu, kao da želi otkriti sve moje misli, moju inteligenciju. U ruci drži lovorov vijenac i neodlučno njime želi dotaknuti moju kosu. Ja se ni na što ne obazirem. Gledam u prekrasno zlaćano nebo. Zlaćano baš kao Dubravkina kosa. Dubravka, lijepa, prelijepa i vrlo, vrlo loše sreće. Eh, kada bi ona imala slobodu izbora. Da! To je to. Sloboda... U naletu inspiracije zapisao sam neke stihove. Nastavio sam svoju meditaciju razmišljajući o slobodi sve dok nisam lagano počeo tonuti u san, puštajući da se sve moje misli rasprše, ostajući u tišini.

Sara Štetić, 8.c

Valerija Bugarin, 7.b

34

KOLUMNA: Filip Vuković, 8.c

LOGIRANJE I ŠOPINGIRANJE Facebook, MySpace, Twitter, Wave...i tako mogu nastaviti nabrajati do sutra. Jednostavno ne razumijem zbog čega se u zadnjih četiri, tri ili čak pet godina stvorilo toliko puno društvenih mreža, još poznatijih kao social networks. Prije pet godina sam ih mogao nabrojati na prste jedna ruke, a sad mi ni deset mutantskih ruku ne bi bilo dosta. Samo jednu stvar ne razumijem više od samog broja društvenih mreža danas...Ljude koji imaju korisnički račun ili account (kako vam više paše) na više od 80 posto mreža. Zbog čega ljudi moraju svaki dan updejtati status na Facebooku te nakon toga prihvatiti 13 requesta od ljudi koji vjerojatno nikad u životu neće upoznati, a kamoli vidjeti na ulici. Naravno, nakon toga moraju napisati novi tweet ili iskomentirati neku fotografiju od prije pet godina do besvijesti.

Vremenski raspon tih obaveza seže od 8 ujutro (dok se dođe na uredsko računalo) ili oko pola 2 kada prosječni đak dođe iz škole pa sve do kasnih jutarnjih sati. Meni nikad nije bilo jasno što oni mogu raditi na Fejsu ili nekoj drugoj mreži 12 sati svaki dan. Uvijek sam imao dojam da samo cijelo vrijeme bulje u monitor i čekaju da netko s njima započne nekakav chat u kojem će oni vjeoratno pričati o tome kako je danas bilo u školi ili kako je naka Ankica obukla bordo hlače koji nikako ne idu zajedno sa zelenom majicom kratkih rukava.

Isto tako me uvijek zanimalo zašto cure (neke, ne sve) moraju imati 1000+ fotografija samih sebe gdje svi komentiraju „ajme, kako si mi slatka, ljepotica“ ili ništo u tom smislu dok sve one na to odgovore „pusach <3“. Također me iznenađuje izostanak bilo kakve gramatike ili pravopisa.

Tipičan komentar bi izgledao ovako: „woljAm tE jaKo <3 <3 <3 PusAch!!“.

Kao prvo, u hrvatskom jeziku ne postoji slovo w, a slova č, ć, š i đ se ne zamjenjuju sa ch, sh i dj, a kao drugo, velika i mala slova se ne mogu staviti nasumično kako god nekom pada na pamet. To su samo neki primjeri od nekoliko stotina primejra koji postoje na svemogućem internetu. ***

Zašto se sada u ovo doba krrize grade toliki shopping centri . Logično bi bilo za zaključiti da, ako je kriza, ljudi nemaju novaca. Unatoč tome, svakoga mjeseca se izgradi novi centar, ovaj mall, onaj mall i nekakav gate koji je očito na zapadu , no meni više izgleda da je na pravcu sjever, sjevero-zapad. Isto se toliko čudim kako ljudi u svim tim centrima koji su izgrađeni troše svoje novce kojih imaju sve manje ili ih uopće nemaju, a svi se žale kako su niske plaće i kako su pred rubom bankrota, dok su taj isti dan potrošili 1500 kn na špeceraj za sljedeća 3 mjeseca koji su mogli kupiti i u lokalnoj Dioni. I ne samo što su potrošili toliko za špeceraj no isto toliko su potrošili i za raznorazne „akcije“, „rasprodaje“ odjeće (sada treba povoljno kupiti 3 košulje Hugo Bossa jer koštaju 300kn, a koštale su 800kn iako će ih se vjerojatno obući smao jednom tijekom cijele godine), kućanske aparate, namještaj. A nitko ne računa potrošnju goriva i parkinga. Ljudi isto tako ne shvaćaju da novac koji oni potroše u centru ide u izgradnju novog, udaljenog samo 500m od najnovijeg i najmodernijeg centra u Zagrebu i okolici. Ako malo bolje razmislimo, mi u centrima ne kupujemo ništa, nego centri od nas kupuju dragocjeno vrijeme.

35

SPORT

Povijest košarke u OŠ Mladost

Dramatični porazi i bolna ispadanja (moje generacije) OŠ Mladost je poznata po svojim mnogim sportskim uspjesima i jedna je od «najsporstskijih» škola u cijeloj Hrvatskoj. No ja du se u ovom tekstu baviti košarkom. I to košarkom koju je igrala moja generacija, tako da du napisati kratak pregled svih sezona, svih poraza i svih pobjeda u kojima sam ja sudjelovao. Pa počnimo.

Sezona 2006/2007:

5/6 razredi: Dobili smo skupinu s 3 autsajdera i 2 prijetnje: Zapruđe i Ivo Andrid. Prvo 3 lagane pobjede protiv Jure Kaštelana, brade Radid i L. pl. Matačida, a zatim dvije poslastice na kraju – Zapruđe i Ivo Andrid. Protiv Zapruđa se vidjela nervoza naših igrača i ta utakmica je završila porazom od 30 razlike. Zatim se na dan utakmice protiv Zapruđa ozlijedio jedini centar Boris Trifunovid i to je bio početak nesrede. U utakmici smo pokazali da smo bolji ali i da znamo kako na milijun načina izgubiti loptu. Uz nekoliko spornih sudačkih odluka, izgubili smo 3 razlike i ostali tredi u skupini te nismo izborili prolaz u daljnju fazu natjecanja. Samo da spomenem - finalisti toga natjecanja su na kraju bili upravo Zapruđe i Ivo Andrid.

Sezona 2007/2008 :

5/6 razredi : Ovoga smo puta najvedom lakodom prošli prvu skupinu čime smo ušli u drugu fazu natjecanja gdje su nas čekali Zapruđe, Kralj Tomislav i Savski gaj. Nakon lagane pobjede protiv Savskog gaja uslijedilo je Zapruđe. Nakon napete bitke i mnogih preokreta Zapruđe je uspjelo okončati utakmicu pobjedom 6 razlike. I opet nakon Zapruđa trebala nam je pobjeda protiv kralja Tomislava od kojega smo bili (i sad smo) sto puta bolji i sve osim lagane pobjede bilo bi najvede iznanađenje. No, kako to obično biva, igrači suparničke škole su pogađali nemogude šuteve, dominirali pod košem i u zadnjih pola minute se ušlo izjednačeno. Tada igrač škole Kralj Tomislav dobiva 2 slobodna bacanja i zabija samo jedno. I tako je smo imali napad zadnjih 15 sekundi da se postigne koš za pobjedu.

U napadu u kojem se nitko nije usudio pogledati prema košu, sudac je dosudio korake umjesto očitog faula na meni i Kralj Tomislav je pobijedio sa košem razlike. To je bio kraj i početak očaja jer smo bili tako blizu, a opet tako daleko.

36

Sezona 2008/2009:

7/8 razredi : U ovoj sezoni smo postigli značajan uspjeh ušavši među 6 najboljih u Zagrebu. U prvom krugu smo u skupini igrali protiv Gustava Krkleca, Vjedeslava Holjevca i još par autsajdera. Lagane pobjede protiv autsajdera, neugodan poraz protiv Holjevca i opet je o prolazu odlučivala samo jedna utakmica. Nakon napete borbe i puno preokreta, uspjeli smo pobijediti Krklec sa 1 razlike i prodi dalje. To je jedna od naše jedine dvije neizvjesne pobjede u tom razdoblju. I tako smo prošli u drugi krug gdje su nas čekali J. Klovid, Kralj Tomislav i opet Savski gaj. U toj smo grupi igrali svoju najbolju košarku i sa lakodom dobili sve ekipe. Valja spomenuti čak 8 trica Marka Doka protiv Kralja Tomislava. Dakle, po prvi put smo prošli u tredi krug natjecanja gdje su nas čekali protivinci po mjeri: Malešnica i V. Novak. Lagana pobjeda protiv Malešnice i za prolaz smo igrali protiv V. Novaka. Jedna od naših najčudnijih utakmica, puno grešaka, nepotrebnih faula i na kraju je zabilježen poraz od – pogađate, 3 razlike. Kasnije nas je čekao kup Krešimira Ćosida gdje smo lagano krstarili do polufinala gdje nas je čekalo Zapruđe. Jako malo koševa, jako puno pogrešaka, ali ipak smo se uspjeli osvetiti Zapruđu za sve poraze pobjedom od 3 razlike izbacivši ih iz finala. U finalu smo se sastali sa OŠ Tituš Brezovački. Vodili smo cijelu utakmicu (nekad čak i po 10 razlike). No na kraju nas je Tituš stigao (i prestigao) tako da su u jednom trenu imali čak 11 poena prednosti. Tada smo mi zabili 3 trice zaredom i približili se na smo 2 razlike. No koš + faul jednog igrača Tituša nam je pokopao sve nade i upisan je poraz od 5 razlike

Sezona 2009/2010 :

7/8 razredi : U ovu sezonu smo ušli kao jedni od najvedih favorita i očekivali smo prolaz u 3. krug natjecanja. Obradovali smo se jer smo i u prvom i drugom krugu izbjegli Zapruđe, G. Krklec i I. Andrid. Prvi krug smo lagano prošli i onda se u skupini dogodio raspad (da napomenem totalnu sebičnost Frana Pijanovida) i izgubili smo od Brestja što nas je automatski izbacilo iz daljneg natjecanja i sad nam se ostaje nadati da demo nešto postidi u kupu Krešimira Ćosida, inače de ovo biti upropaštena sezona.

I na kraju da zaključim da nas je uvijek pratio neki peh ili neki sudac ( mene naprimjer još od davnih klupskih dana mrzi Željko Fijačko – mržnja je obostrana ) ili nedostatak srede i takve neke sitnice koje odlučuju pobjednike. I zato uzdignimo glave i očekujmo bolje sutra za nas i našu košarku!

Ivan Bilid 8.a

37

ZABAVA…

SVEMIRSKA KRIŽALJKA 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 Otkrij zagonetni pojam, naziv prve misije koja je dovela čovjeka na Mjesec!

1.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

Skup zvijezda Eksplozija zvijezda koju prati veliki bljesak Naziva se Aurora borealis 2006. izbačen je iz Sunčevog sustava Europski projekt kojim će se putem satelita odrediti točna pozicija predmeta na Zemlji, a koji je dobio ime po poznatom izumitelju teleskopa Najveći planet u Sunčevom sustavu Jedini planet za koji se zna da je povoljan za život

8.

9.

10.

11.

Svemirsko tijelo Crveni planet Najbliža galaksija Mliječnoj stazi Pojas koji dijeli Merkur, Veneru, Zemlju i Mars od ostalih planeta 12. Zemljin prirodni satelit 13. Planet koji ima prstenove od leda i kamenja 14. Omotač koji štiti Zemlju od štetnih zraka Sunca

Marin Jaić i Igor Bilić, 2.c

Razredni biseri  Na satu prirode profesorica upita učenicu:»Zašto kažemo da su potoci i rijeke slatki?»

Učenica nakon dugog razmišljanja odgovori:»Pa zato što smo dodali šećer!»  Na satu ponavljanja iz matematike profesor upita učenika: »Koliko je 32+32?»

Učenici su mu došaptavali odgovor, ali ih on nije čuo. Kada je shvatio da profesor čeka da mu on odgovori, on kaže:»Zar nije 66?»  Arapi vjeruju u muslimansku vjeru.

 Na satu hrvatskog profesorica upita učenika:»Kojim pismom pišemo u hrvatskom jeziku?»

Učenik nakon 10-ak minuta odgovori:»Pa glagoljicom!»  Učenici si međusobno postavljaju pitanja.

Djevojčica postavlja pitanje dječaku i kaže:»Koje promijenjive imenice mijenjamo po padežima?»  Prošlo vrijeme se u hrvatskom jeziku još kaže person!  Učiteljica upita učenika:»Kako u kajkavskom narječju kažemo riječ BARBA?»  Učenik nakon nekolika minuta sigurno odgovara:»Pa naravno, Čika!»

Pripremila: Lucija Čorak, 6.c 38

Vida Ilid, 8.c

List učenika OŠ Mladost, Zagreb, broj 36, šk. g. 2009./2010.

ISSN 1332-447 Uređuje: Novinarska grupa, Iva Šišak, prof.

Voditeljica novinarske grupe: Ruža Mlikota, prof.

Voditelj likovne opreme: Zdenko Mrčela, prof.

Informatička obrada: Monika Lukavečki, prof.

Lektura: profesorice Hrvatskog jezika i Razredne nastave Korektura. Maša Rimac, prof.

Grafičko oblikovanje: Monika Lukavečki, prof. i Iva Šišak, prof.

Ilustracija na naslovnici: Mia Čičak, 6.c i Lara Veronek, 6.a Tisak: Profil

Tea Čičak, 8.a

39

Mislav Šebečid. 8.a

Dorotea Batinid, 8.c 40