DUNDO MAROJE U RIJEČI I SLICI Knjižničarska skupina Škole za cestovni promet Zagreb 2008./09.
• U prigodi petstote obljetnice Držićeva rođenja, u Godini Marina Držića priredili smo mali podsjetnik na ono što bi trebalo znati o najslavnijoj hrvatskoj komediji.
Marin Držić Vidra skulptura I. Meštrovića
Komedija DUNDO MAROJE izvedena prvi put u dubrovačkoj Vijećnici 1501.U sljedećim stoljećima bila je gotovo zaboravljena. Tek je 1930. objavljena, s ostalim Držićevim djelima, u Akademijinoj ediciji Stari pisci hrvatski.Njezin novi život počinje 1938. kad je prerađuje i postavlja na scenu HNK režiser Marko Fotez. Neobična je struktura komedije:sastoji se od dva prologa i uobičajenih pet činova.Nažalost, kraj je izgubljen.Najbolju nadopunu napisao je Mihovil Kombol.
PRVI PROLOG
Prvi prolog govori Negromant Dugi Nos.Pozdravlja publiku čiji je stari poznanik-još od izgubljene komedije Pomet.Hvali dubrovačku slobodu i puk s kojim mir stanom stoji, a rat izdaleka gleda, rat poguba(propast) ljudske naravi. Najavljuje komediju koja će biti plod njegova čarobnjaštva. Priča mitološko-alegorijsku priču o dalekim zemljama-Indijama i o zlatnom dobu kad su ljudi živjeli u miru i obilju i kad je sve bilo općeno svijeh i svak gospodar od svega. A ljudi koji te strane uživaju ljudi su blazi, ljudi tihi,ljudi mudri,ljudi razumni…-ljudi nazbilj njih oči uprav gledaju,a srce im se ne maškarava; srce nose prid očima da svak vidi njih dobre misli.
Pero Kvrgić kao Negromant
Drugu vrstu ljudi-ljude nahvao, zbog pohlepe za zlatom, oživjeli su negromanti od kamena čovuljica, pokladnih maski i lutaka – simbola ljudskih poroka. Istjerani iz Indija došli su u naš svijet. I bivalo ih je sve više. Ljudi nazbilj se s njima neprestano bore i jedva izdržavaju. Sada, moji uzmnožni vlastele, svitla krvi, stari puče, mislim, kako i prije, ukazat vam od moje negromancije kugodi lijepu stvar, i zašto u pređnu votu triš mudrijem stavih katance na usta, sada im katance dvižem, neka govore, neka se govorenjem punijem nenavidosti ukažu i odkriju ljudi od trimjed, ljudi od ništa i ljudi nahvao. Ovi sekret nitko dosle nije znao! Ljudem je nahvao paralo da su i oni ljudi, a ljudi su nahvao ljudi nahvao i bit će do suda. Ma rijet vam ću jednu stvar: budi vam draže što ste uzaznali odkud su izišli i koji su početak imali ljudi od ništa i nahvao, koji smetaju svijet, nego komedija koju ćete vidjet. A komedija vam će odkrit koji su to sjeme tugljivo od mojemunskijeh obraza i ljudi od ništa, od trimjed, nahvao, koji li su ljudi tihi i dobri i razumni, ljudi nazbilj . Pisac,dakle, govori o dvije vrste ljudi: a)ljudima nazbilj(dobrima,plemenitima,razboritima) b)ljudima nahvao (zlima,pohlepnima,nerazumnima) U ovom je tekstu iako prikriveno,Držić izložio svoj svjetonazor, svoju životnu filozofiju.
DRUGI PROLOG Uobičajeni prolog renesansne komedije u kojem se pozdravlja publika,uvodi u radnju , predstavljaju likovi i izvođači a to je Pomet družina ( skupina mladih plemića i viđenijih pučana).Saznajemo da se komedija izvodi o pokladama(1551.) i da je svojevrstan nastavak komedije Pomet.Radnja se zbiva u Rimu. Dundo je Maroje dao sinu 5000 dukata da ode preko Ancone u Firencu, kupi tkanine te ih proda u Sofiji.Ako se dobro ponese, odlučio ga je oženiti i dati mu svoje imanje.Maro nije otišao u Firencu nego u Rim i tamo troši dukate na prvu rimsku kurtizanu Lauru.Prošle su tri godine a da se nije javio. U potragu kreće Dundo Maroje sa svojim slugom Bokčilom. Traži ga, u pratnji rođaka Dživa, i zaručnica Pera preobučena u mušku odjeću. Radnja komedije uzeta je iz stvarnog dubrovačkog života jer je takvih slučajeva bilo i završili tragično jer nije svak srjeće Dunda Maroja.
NAUK (od Pomet družine) U drugom prologu uvodeći publiku u radnju Držić naglašava da komedija ima podlogu u stvarnom životu.Takvih slučajeva u kojima su sinovi spiskali imanje bilo je u ondašnjem Dubrovniku. Ma prije neg vam ostalo izrečem, uzmite nauk od Pometdružine večeras, i nigda ni sinu ni drugomu ne date dinare do ruke dokle mladića nijeste u vele stvari druzijeh provali, er je mladost po svojoj naravi nesvjesna i puna vjetra, i prignutija je na zlo neg na dobro; i pamet nje ne raširuje se dalje neg koliko joj se oči prostiru, i nju veće volje, vladaju neg razlog. (Dundo Maroje, II. Prolog) Pošto je u svojim djelima iznosio situacije i postupke iz svakodnevnog života,sugrađani su se prepoznavali pa je stoga komediograf bio dva puta napadnut.
Pero Kvrgić kao Pomet
• KOLIKO JE MARO POTROŠIO?
DUKAT DUKAT (tal.)mletački zlatnik,zlatni novac općenito Temeljni motiv i pokretač radnje i likova.Zbog dukata Dundo Maroje kreće u Rim,zbog dukata se sin odriče oca i otac sina,dukatima se Laurina ljubav kupuje.Dukat- najčešća riječ na usnama likova. Dukate plačeš a dukati ti rđave u skrinji. (Bokčilo). Uzmi mi dukate,uzmi mi i život.(Tripče) Žao mi dukate, a on mi (Maro) ne bude veće na oči.(Dundo Maroje)
Dukati su uzrok pretvaranju(glumi) ili kako Negromant kaže maškaravanju srca: Pera,Marova zaručnica glumi preodjevena u mušku odjeću (1.čin,.priz.) Maro glumi da ne poznaje oca i da on nije Maro (2.čin,4.priz.)
Bokčilo glumi pred Laurom,prema Pometovu savjetu o razlogu dolaska Dunda Maroja (2.čin,10.priz.)
Popiva glumi pred Laurom da je navede da posudi novac Maru (3.čin,10.priz) Laura se pretvara da iz ljubavi posuđuje novac(a ne iz pohlepe) (3.čin,10.priz.) Dundo Maroje i Maro glume jedan pred drugim:Maro da nije zatajio oca a otac da mu velikodušno oprašta (4.čin,2.priz.)
Dundo Maroje se pravi da ne poznaje sina nakon što se dočepao 3000 dukata(Laurina novca) (4.čin,6.priz.)
VOŠTARIJE (GOSTIONICE) Radnja komedije se odvija na trgu pred Laurinom kućom. Tu su i tri gostionice (della grassezza- od obilja, della sciocchezza- od ludosti i alla miseria- od bijede ). Vrlo funkcionalno jer daje živost radnji. Kad gostioničari mame Maroja,Trpčeta i Bokčila da uđu govore talijanski, samo onaj Od bijede ponešto natuca hrvatski pa i Bokčilo hoće k njemu „gdje krstjanski govore“ Iz gostionice će promatrati trg i saznati Marove nepodopštine. Držić koristi priliku da se naruga dubrovačkoj škrtosti jer Dubrovčani uvijek odsjedaju alla miseria.
DUNDO MAROJE Škrti starac,dubrovački trgovac.Neoprezno dao sinu 5000 dukata. Kako se sin ne javlja već tri godine, Maroje sa svojim slugom Bokčilom, dolazi u Rim da ga pronađe i spasi dio novca. Dundo Maroje pripada tipu lukava trgovca iz renesansne komedije. Ipak nerazborito je postupio kad je dao sinu toliki novac. Stoga na pozornicu i ulazi kukajući : Ajmeh, moja starosti, na što si me dovela,da se po svijetu tučem za dezvijanijem sinom za haramijom, da iz morske pučine izvadim zlato, da iz jame beza dna izmem imanje! Pet tisuć dukata dah djetetu u ruke! ... On je škrti starac kojem je samo stalo do novca. Ne mari za sina što izričito navodi:Žao mi je dukata,a on mi ne bude veće na oči:živi i umri ,hodi zlo kao je počeo. U ovom liku Držić izvrgava ruglu pretjerivanje u zgrtanju novca i škrtost .
DUNDO MAROJE I BOKČILO slikara Ive Grbića
BOKČILO Stari sluga dunda Maroja (radio u tovjerni-točionici vina). I on na pozornicu ulazi kukajući, ali za jelom i pićem. Priprost čovjek koji žudi jedino ugodit trbuhu. Njegove želje se kreću samo oko jela i naročito vina koje on naziva vince. On kori Maroja : Dukate plačeš,a dukati ti rđave u skrinji.Brižni ti dukati kad se ne umiješ njima hranit.(…) Za česa su dukati neg da se pije i ije i trunpa?.. Raduje se svakom susretu s našijencima jer izgubljen u Rimu. Spontan i nespretan, u govoru često izgovara poslovice i druge narodne mudrosti iako u neodgovarajućem kontekstu pa i to izaziva smijeh. Kao : Bolja je dogovorna šteta , nego korist bez dogovora.
Kruno Šarić kao Dundo Maroje Danko Ljuština kao Bokčilo
MARO Obijesni mladić, jedan od „amanata s Prijekog“. Tri godine troši u Rimu očev novac na uživanje i zabavu. Kupuje Lauri nakit, odjeću, birana jela a ne zna da ona sprema novac u banku. Hvali se svojom rastrošnošću pred Pometom i ne sluteći da ga otac promatra iz gostionice.Lakomislen je,ne razmišlja o budućnosti: Dokle sam u nje milosti, ja sam čestit;i dokle sam mlad,da uživam,pak kad ostarimo,tako ćemo i kašljat. Pri susretu s ocem pravi se da ga ne pozna i spremno zove stražare iako je svjestan da bi oca mogli objesiti. Nemoralan i spreman na podvale svake vrste. (kao napr. opljačkati Lauru, zaklati Pometa i sl.) Sam ne može ništa odlučiti. U svemu sluša slugu Popivu. Na kraju, iako čovjek nahvao, neće propasti jer će dobiti nasljedstvo zaručnice Pere i s vremenom postati novi Dundo Maroje.
POPIVA Marov sluga. I on se kao i Maro dobrom brjemenu dava. Iako on misli za svoga gospodara, ipak nije virtuoz kao Pomet. On je lukav ali i brzoplet. Ne razmišlja o posljedicama. Daje rubin i dijamant Lauri premda je mogao malo zavlačiti da vidi kako će stvari krenuti. Za njega Pomet kaže: Popiva što ne može sam popit čini da i druzi piju;što ti ne mogu doruinat gospodaru Mara ,činiš da ga raščini Mande Krkarka.Ter nije zadosta da mu kako pijavice krv popijete,ma mu hoćete i dušu popit? U kriznim situacijama spreman i na najnemoralnije postupke .
LAURA Premda nosi ime Petrarkine Laure, ona je prva rimska kurtizana. Živi od uzdržavanja.Vrlo je poslovna- novac sprema u banku. Neprestano potiče Mara da joj daje skupe poklone. Prijetvorna je u svojoj tobožnjoj ljubavi prema Maru. Iz čiste pohlepe, da bi se dočepala još novaca dunda Maroja, posudi mu 3000 dukata na Popivin nagovor. Laura se u Kotoru zvala Mande a odrasla je na otoku Korčuli što se očituje i u njenom čakavskom govoru: Ča se brine? (…)Ja sam pripravna za Mara život a neg ča ino. Svoju pravu narav otkriva na kraju kad shvati da je prevarena: Basta, na dva sam načina od tebe privarena(…) Čini da imam moje tri tisuće dukata bez skandala i bez tvoje velike sramote. Na kraju ispada da joj je otac Nijemac i da ju traži. Udaje se za Uga Tudeška , bogataša od 50 000 dukata.
POMET Glavni lik komedije, sluga –pokretač radnje, oličenje renesansnog čovjeka- aktivan i sposoban pojedinac koji je suprotstavljen masi neznalica i nesposobnjakovića. Svjestan je svojih sposobnosti : Gdje nije,tu nije ništa učinjeno;gdi nije Pometova konselja,tu stvari naopako idu.... Želi uspjeti,ali ne pod svaku cijenu. Njegova je životna filozofija da treba biti virtuoz tko hoće vladati svijetom, treba se prilagoditi, treba biti strpljiv da bi se uspjelo. Sve to dolazi do izražaja u njegovim monolozima. Ma se je trijeba s bremenom akomodavat; trijeba je bit vjertuozu tko hoće renjat na svijetu. Kralj je čovjek od ljudi, kad se umije vladat. Nije ga imat dinâr, er vidim mnoge s dinarmi potištene; nije ga bit doktur, er vidim mnoge te brigate fantastike; nije ga bit junak s mačem u ruci, er su ti većekrat ali ubijeni ali ih su pune tamnice; nije ga bit poeta ni komedije umjet činit, er tizijem svak ore i na svaki ga pijer hoće operat, kao bastaha, a umjesto zahvaljenja da mu reku: "Ne valja ništa, iždeni!", i da mu neprijatelji ostanu; nije ga bit mužik, er tizijeh druzi čine pjet kad veću volju plakat imaju. Trijeba je bit pacijent i ugodit zlu bremenu, da se pak dobro brijeme uživa. .
M. Nadarević kao Pomet
Kad mu fortuna okrene leđa, on ne pada u očaj nego zorno pokazuje svoju strpljivost i sposobnost čekanja pogodnog trenutka. On će taj trenutak ( u vidu susreta s Gulisavom) i iskoristiti i doživjeti uspjeh – popeti se na društvenoj ljestvici. Ipak taj uspjeh nije na štetu drugih.Pomet sve rješava na opće zadovoljstvo: Dundo Maroje dobiva dukate,Maro zaručnicu Peru i njezin miraz, Ugo Tudešak Lauru, a Pomet naravno –Petrunjelu. Pomet je pravi čovjek nazbilj.
Zvonko Lepetić kao Pomet
Držić je izuzetan autor i njegovi likovi nisu crno-bijeli: tako je Pomet smiješan u svojoj hvalisavosti, pretjerivanju i sklonosti jelu i piću. O hrani govori s pjesničkom zanesenošću. Čuven je njegov monolog o Ugovoj trpezi. Nije bez razloga i njegov nadimak Trpeza. Reče se: "tko je namuran nije sam", - sad ja po mom Tudešku poznam. Nut što je bit čovjek i imat judicijo. Sjedeći za trpezom s mojijem Tudeškom, a pečeno bijehu donijeli - pjat, u njemu kapun. Gledam ali je guska, ali što drugo: onoliko velika kapuna moje oči nigda nijesu prije vidjele. Ispečen? Gledah ali je isprigan ali je ispečen: imaše njeku hrustu na sebi koja mi oči zanošaše, srce mi veseljaše, apetit mi otvoraše. Oko njega dvije jarebice oblahne, a sok iž njih rosi. Pjat ureševahu s strana peča vitelja mesa od mlijeka, koja para da govoraše: "jeđ me, jeđ me", i polovica zadnja od zečića, lardica okolo nazadijevana, a garofalići neistučeni nakićena, koja para na trpezi mirisom da stvaraše veselo, drago prolitje; a na krajijeh od plitice uokolo nakitili bijehu kosovića, drazijeh kosovića, turdius inter avibus, koji paraše da se uokolo uhitili bijehu i da u veras pojući govorahu: "Blaženi, uzmite!" I u tjezijeh delicijah stojeći u kontemplacijoni, bijeh otišao in estasis.
FORTUNA O fortuni ili sreći(ili kako Držić kaže srjeći) često se u komediji govori.O njezinoj prevrtljivosti Pomet kažeVrag uzeo srjeću i nesrjeću. Fortunu
pišu ženom ne zaman; i dobro čine tu joj čâs činit, ako se obrće sad ovamo sad onamo, sad na zlu sad na dobru; sad te kareca, a sad te duši. Tko joj je kriv? Ma bogme je ona meni kriva! Da vrag uzme tu nje moć, kojome na čas čini smijejat ljudi, na čas plakat. Vražija njeka ženska narav! Prema renesansnom shvaćanju ona stoji s inteligentnima i sposobnima i stoga na kraju nagrađuje Pometa
PETRUNJELA Laurina sluškinja. Promijenila je ime.U Dubrovniku se zvala Milica. Vesela dubrovačka godišnica . Inteligentna, duhovita i spontana. Veseli se svakom susretu s našijencima. U njezinim je replikama živo sjećanje na Dubrovnik, njegove ulice, ljude i navike. U službi je odana gospodarici. Između nje i Pometa vidljiva je uzajamna simpatija. U susretima s njim izmjenjuje duhovite i dvosmislene narodne stihove. Na kraju udat će se za Pometa.
UGO TUDEŠAK (od Tedesco- talijanski naziv za Nijemca) Pometov gospodar. Najbogatiji Nijemac u Rimu. Sklon dobrom jelu i piću. Gotovo je stalno pripit. Beznadno zaljubljen u sinjoru Lauru. Smiješan izgledom, postupcima i govorom. Govori iskrivljenim talijanskim s njemačkim izgovorom glasova. Na kraju dobiva Lauru.
TRIPČE IZ KOTORA Prvi našijenac kojeg Maroje i Bokčilo susreću u Rimu.Iako se Dubrovčani rugaju Kotoranima, u tuđem svijetu se obraduju susretu.Tripče otkriva Dundu Maroju pojedinosti sinova raskalašena života U Rimu.Svojom pojavom(velikim nosom,naočalama i grbom) izaziva smijeh.Osim toga sklon je mudrovanju i hvalisavosti,galamom prikriva plašljivost.Pripada tipu komičnog hvalisavca iz komedije erudite.Ipak,u monologu,punom narodnih mudrosti govori poput pisca o dvije vrste ljudi i time iznosi stavove pisca. (3.čin;5.priz.)
Mladen Budišćak kao Tripče
GULISAV HRVAT Izaslanik Ondarda od Auguste (Augsburga) Laurina oca koji ga je poslao da nađe „divojku Mandalinu“ i onom tko je nađe dat će nagradu. Gulisav govori čakavski iz sjevernijih krajeva. On će biti glasnik fortune. Pomet će odbiti i gošćenje u skupoj gostionici alla grassezaza samo da zgrabi trenutak i obrne ga u svoju korist. Mora provjeriti ono što mu se čini vjerojatnim da je Laura ustvari Mandalijena.
DUBROVAČKI MLADIĆI Osim Mara susrećemo trojicu mladića u Rimu. Oni su donekle suprotstavljeni. Niko i Pijero traže Mara jer žele uživati kao i on. I oni žele živjeti bez odgovornosti prema očevima “da se djeca bez otaca rađaju, dobro bi nam mladijem bilo“ . Pripadaju onoj obijesnoj mladeži koja se susreće u Držićevim pastoralama, Skupu i Noveli od Stanca. Vlaho je nešto stariji, oprezniji i razboritiji, skromnije odjeven trgovac : Raj od ludijeh, spendza brzo se obrće u pakao“. U njemu se nazire pretjerano škrti trgovac.
U komediji sudjeluje 30 likova.Držić daje raskošnu i bogatu sliku renesansnog života.Scena prikazuje rimski trg i brojne Dubrovčane(pristigle i na proštenje jer je 1550.jubilarna godina općeg oprosta),Talijane(Gianpaulo,bankar;Lessan dro,trgovac;Sadi,Židov)mornare(Dživulin Lopuđanin)seljake(Pavo Novobrđanin i Grubiša).
GRAD Dubrovčani Dubrovnik zovu i pišu velikim slovom Grad . Radnja komedije se odvija u Rimu, ali u njoj živi Grad. Ne samo zato što su brojni likovi Dubrovčani – nego i u duhu, govoru, navikama i stalnom spominjanju lokaliteta : Placa, Među crevjare, Garište, Duičini skalini, Luncijanta, Sveta Gospođa(Katedrala),Orlando te prema arhivu stvarnih osoba Držićeva vremena kao Milašica(prodavala sir kod Orlandova stupa)ili Mazija (listonoša). Dubrovnik je prisutan osobito u Petrunjelinom u govoru i sjećanjima.
JEZIK Marin Držić je majstor govorne karakterizacije likova. U komediji je prisutno raskošno bogatstvo jezične karakterizacije likova. Osim dubrovačkog idioma većine likova, čuje se Laurin čakavski , Gulisavov čakavski sjevernog područja, Tripčetov kotorski, Ugov talijanski s njemačkim izgovorom, pokušaji da govori hrvatski talijanskog gostioničara, talijanski Sadija i drugih Rimljana. Ovakvo bogatstvo jezika doprinosi slikovitosti i bogatstvu radnje.
KOMIKA Proizlazi iz 1. govora postupaka likova ( već na samom početku- staračko cendranje dunda Maroja i Bokčila, šale i nestašluci Petrunjele, Pometova pretjerana hvalisavost , Bokčilove neprimjerene uporabe poslovica i sl.) 2. komičnih situacija ( prizor u kojem se Maro hvali svojom darežljivošću a ne zna da ga otac promatra) 3. paralelnih scena ( prvo se Maro pravi da ne pozna oca (I. čin) što mu otac vraća praveći se da ne pozna sina (IV.čin) ) 4. preoblačenju ( Pera je obučena kao mladić; Maro oblači trgovačku odjeću da zavara oca i sl.)
Predrag Vušović kao Dundo Maroje Ranko Zidarić kao Maro i Zoran Pokupec kao Popiva
Dugo je komedija Dundo Maroje bila zaboravljena. Dvadeseto stoljeće vraća je na pozornicu, ne samo hrvatsku nego i svjetsku. Doživljava brojna uprizorenja, tiskanja i prijevode. Svojom umjetničkom snagom i složenošću ona je izazov za uvijek nova izvođenja i proučavanja. Ono što je Englezima Hamlet to je Hrvatima Držićeva komedija.
Dundo Maroje na 18 jezika Ogranak Matice hrvatske Dubrovnik,2008.