VRATA, DVERI I PORTALI GORNJEGA GRADA 3
O CRKVI SV. MARKA Iako nije točno utvrđeno vrijeme nastanka, Crkva sv. Marka najstarija je crkvena građevina na Gradecu. Najstariji zapis o crkvi nalazi se u Popisu župa Zagrebačke biskupije iz 1334. godine. Prvotno je to bila romanička građevina od opeke da bi u drugoj polovici 14. st. bila podignuta, djelomično na njenim temeljima, trobrodna gotička crkva. Ispred glavnog ulaza stajao je sramotni stup (pranger) na koji su vezali osuđenike. Na trgu oko crkve održavao se Markov sajam.
Nažalost, crkva je više puta teško stradavala u potresima i požarima. Dočekala je 18. st. u trošnom stanju pa je predlagano rušenje. Obnovljena je unutrašnjost crkve u baroknom stilu. Od 13 oltara 12 su podigli cehovi i kraj njih postavili svoje zastave. Obnova je bila nekvalitetna pa se ponovo predlagalo rušenje. Prigodom posjeta Zagrebu 1775. Josip II. osobno je zabranio rušenje crkve.
Marijin kip djelo C. Kautza (1740) uklonjen 1869.
Markova crkva je preživjela ukupno šest prijedloga za rušenje. Konačno, temeljita obnova u neogotičkom stilu, prema projektu Friedricha Schmidta započela je 1876. godine. Voditelj radova obnove bio je H. Bollé. Postavljen je novi zapadni portal s kipovima bl. A. Kažotića, sv. Kvirina i iznad zabata sv. Marka.
Crkva je teško stradala i u potresu 1880., ali se obnova nastavila i završila 1882. te izazvala opće zgražanje. Bollé je unutrašnjost potpuno promijenio i odstranio sve stare oltare i namještaj. Tada je postavljen krov od glaziranog crijepa s motivima narodnog veza i grbovima Zagreba i Trojedne kraljevine. Prije Drugog svjetskog rata unutrašnjost crkve je uređena u duhu koji priziva starohrvatsko razdoblje za što su zaslužni istaknuti hrvatski umjetnici I. Meštrović, J.Kljaković i Lj. Babić.
O JUŽNOM PORTALU CRKVE SV. MARKA Južni portal Crkve sv. Marka nastao je na prijelazu iz 14. u 15. st. u kasnogotičkom stilu. Autorstvo se pripisuje majstorima iz ugledne radionice Čeha Petra Parlera koji su radili u srednjoeuropskim gradovima. Prema prof. Radovanu Ivančeviću arhitektonskoskulpturalno organičko jedinstvo kompozicije, likovno je najvrjednije svojstvo zagrebačkog portala.
Prostor lunete portala, koja završava šiljastim lukom, podijeljen je na niše ispunjene skulpturama, pa su tako na samome vrhu lunete smješteni kipovi Krista i Marije kao najvažnijih likova (svaki lik je u svom prostoru), dok je ispod njih, u središtu s dvostrukom nišom smještena skulptura sv. Marka s lavom, kao zaštitnika crkve. Postrance su u svojim nišama smješteni likovi apostola.
O BANSKIM DVORIMA Trg sv. Marka 1 – 2 U prošlosti sjedište hrvatskog bana, danas sjedište Vlade RH. Banski dvori se sastoje od dviju jednokatnih palača prema Markovu trgu i dviju dvokatnica iza njih. Na broju 1 prvotno je stajala palača bana Petra Zrinskog. Godine 1801. tadašnji vlasnik palače, barun Emilijan Kulmer srušio je kapelu sv. Uršule i oružarnicu te produljio palaču.
Nedovršenu palaču je kupila 1808. Kraljevina Hrvatska za sudove, arhive, sabor i bana. Pročelje ove palače se odlikuje kasnobaroknim elementima (plitkom dekorativnom plastikom iznad i ispod prozora).
Susjedna palača na broju 2 bila je vlasništvo grofa Ivana Raucha, a zbog potreba državne uprave za prostorom 1839. otkupljena je i pripojena Banskim dvorima. Dograđena su krila u ulicama Brezovačkog i Matoševoj da bi na njima 1882. bio podignut drugi kat. Na glavnom pročelju dominira portal te lukovi nad prozorima prvog kata. Banski dvori su vrijedni primjer zagrebačke ambijentalne arhitekture.
Zrakoplovi JNA su 7. listopada 1991. raketirali Banske dvore. Obnovu i nova glavna vrata projektirao je arhitekt N. Fabijanić. Naglasak i atrakciju tih dveri čini masivna brončana kvaka koja se sastoji od dva identična masivna rukohvata, koji su autentični artefakt. U njima se funkcija stapa sa simbolikom: savršeno služe svrsi, ali im forma, podsjećajući na rog obilja, nosi snažnu poruku. ( Knežević,S. Susret novoga i staroga u Banskim dvorima. Zagreb, moj grad. br. 41, god. VI. str. 35)
O ZGRADI HRVATSKOG SABORA Za održavanje zasjedanja Hrvatskog sabora sve do sredine 18. st. nije postojala posebna zgrada. Sabor se sastajao u kućama uglednika, u biskupskom dvoru ili Starogradskoj vijećnici u kojoj su donesene neke vrlo važne odluke kao proglašenje hrvatskog jezika službenim 1847. i ukidanje kmetstva 1848.
Za stalno sjedište Sabora kupljena je 1731. kuća na Markovu trgu koja je proširena prema nacrtima Matije Leonharta. Kako je u nju smještena i Zagrebačka županija, vrlo brzo je postala pretijesna pa je posao oko proširenja preuzeo A. Brdarić koji je 1846.-1869. od postojećih zgrada izgradio veliku dvokatnicu.
Markov trg 7 i 8 do izgradnje palače Sabora
Početkom dvadesetog stoljeća pristupilo se izgradnji nove zgrade Sabora. Sagrađena je od 1908. do 1910. prema projektima Karla Sausana i Lavoslava Kalde u neoklasicističkom stilu. Pri tome je porušeno pet jednokatnica a u sjeverozapadni dio ugrađena je ranija Brdarićeva dvokatnica.
O STAROGRADSKOJ VIJEĆNICI Ćirilometodska 5
Sastoji se od triju zgrada krajem 19. st povezanih u jednu. Početkom 16. st. srednjovjekovna zgrada na toj lokaciji zamijenjena je novom zgradom, jednokatnicom s tornjićem i zvonom koje je pozivalo vijećnike na sjednice. Imala je 8 soba, kuhinju i 3 prostorije za zatvor.
Kako je zgrada postala premala, Gradska je općina 1803. kupila susjednu kuću grofa Adama Oršića. Oko 1830. stara vijećnica je srušena i na njenom mjestu izgrađeno Stankovićevo kazalište, a na Oršićevoj zgradi nadograđen drugi kat za magistrat. Kad je 1895. otvoreno novo kazalište u Donjem gradu HNK, grad je preuzeo zgradu i preuredio ju za potrebe vijećnice.
O STANKOVIĆEVU KAZALIŠTU Prva namjenski sagrađena kazališna zgrada u Zagrebu. Kako grad nije imao potreban novac, kazališnu zgradu je financirao zagrebački trgovac Hristofor Stanković koji je na bečkoj lutriji dobio glavni zgoditak 1833. godine. Zgradu su projektirali Christofor i Anton Cragnolini. Kazalište je, na mjestu dotrajale gradske vijećnice, izgrađeno za godinu dana te svečano otvoreno 4. listopada 1834. izvedbom drame T. Kὃnera Niklas graf von Zriny.
Iz: Hudovski, A. Zagreb i okolica. Kažiput za urođenike i strance, 1892.
U prizemlju se nalazila čekaonica,
brijačnica, slastičarnica i soba za pušače, a na katu plesna dvorana. Gledalište je imalo prostranu pozornicu, parket, balkon, lože i primalo oko 750 posjetilaca. Vlasnik je kazalište iznajmljivao putujućim kazališnim družinama, a predstave su bile na njemačkom jeziku. S preporodnim dobom dolazi i do promjena u shvaćanju uloge kazališta pa je Kukuljevićeva drama Juran i Sofija ili Turci kod Siska bila prva drama izvedena na hrvatskom jeziku 10. lipnja 1840. u izvedbi novosadskih glumaca.
O CRKVI SVETE KATARINE Crkva sv. Katarine dragulj je barokne arhitekture i umjetnosti kontinentalne Hrvatske. Danas akademska crkva, izgrađena je kao prva građevina isusovačkog reda u Hrvatskoj. Građena je od 1620. do 1632. na mjestu nekadašnje dominikanske crkve posvećene također sv. Katarini Aleksandrijskoj.
Ni Crkva sv. Katarine nije ostala pošteđena od požara koji su često harali Gradecom, kao ni potresa. Nakon što je jako stradala u potresu 1880., Herman Bollé projektirao je novo pročelje na koje ugrađuje stari klesani portal.
U unutrašnjosti crkve možemo doživjeti svu raskoš baroka. Sastoji se od jedne lađe i kapelica sa strane. Ukrašena je raskošnim štukaturama Antonija Quadrija, majstora iz Milana. Na svodu u velikim medaljonima prikazani su prizori iz života sv. Katarine. Veliku vrijednost predstavljaju i dva mramorna oltara koje je izradio ljubljanski majstor Francesco Robba: oltar sv. Ignjacija Lojolskog i oltar Blažene Djevice Marije Lauretanske.
Godine 1762. donacijom grofovske obitelji Erdὃdy podignut je glavni oltar. Krištof Andrej Jelovšek naslikao je veliku iluzionističku fresku Sveta Katarina među aleksandrijskim filozofima i književnicima.
O JEZUITSKOM SAMOSTANU Kad su isusovci 1606. došli u Zagreb, dobili su od nadvojvode Ferdinanda zgradu naslonjenu na istočni gradski bedem. Zbog premalog prostora oni su na tom mjestu 1641. počeli graditi samostan u koji je uklopljena srednjovjekovna gradska kula. Zgrada zatvara prostrano nepravilno četverokutno dvorište oko koga su se na sve četiri strane nizali hodnici nadsvođeni križnim svodovima iza kojih su se nizale sobe, osim na zapadnom krilu koje se sastojalo samo od hodnika i bilo uže. Nakon što je red 1774. ukinut, zgradom se je služila vojska sve do kraja Drugog svjetskog rata.
Na zapadnom pročelju nalaze se dva portala. Prvi kameni portal svojom konstrukcijom i rustičnim kvadrima ima kasnorenesansna obilježja, dok je drugi portal izveden između 1773. i 1784. djelo visokog baroka. Kompleks je pregrađen i preuređen od 1973. do 1983. kada je zapadnom krilu dodan drugi kat. Danas se u njemu nalazi Galerija Klovićevi dvori.
O SAMOSTANU KLARISA Nakon što su klarise došle iz Požuna 1646., gradska vlast im je poklonila neizgrađeno zemljište i uz pomoć donatora grofa Gašpara Draškovića počela je 1647. izgradnja samostana u koji su se sestre uselile 1650. Samostanska krila smještena su oko klaustra, a južno ulično krilo je bilo usko i služilo samo za komunikaciju s crkvom te je na pročelju imalo naslikane lažne prozore. Na jugozapadnom dijelu kompleksa nalazila se Crkva presvetog Trojstva.
U samostan su pristupale kćeri hrvatskih plemića. Jedna od najznačajnijih je Petronila, kći hrvatskog bana Petra Zrinskog. Redovnice su vodile i školu za djevojčice. Škola se jedno vrijeme nalazila u Popovu tornju. Nakon što je Josip II. ukinuo red, zgrada je mijenjala namjenu. U njoj je bila smještena vojska, pošta s remizama, financijsko ravnateljstvo, a od 1947. u njoj je Muzej grada Zagreba.
Petronila Zrinska u Živim slikama Muzeja grada Zagreba
O GRKOKATOLIČKOM SJEMENIŠTU I CRKVI Ćirilometodska 1
U 17. st. grkokatolička zajednica je kupila zgradu za potrebe smještaja uskočke žumberačke djece koja su se školovala kod isusovaca. Sudbina zgrade slična je sudbini kuća na Gradecu – često stradavanje u požarima. Novo grkokatoličko sjemenište izgrađeno je 1774. godine. Bila je to prva dvokatnica na Gradecu.
Sljedeće godine prema nacrtima B. Felbingera izgrađena je kapela sv. Bazilija. Nakon što je ona oštećena u potresu 1880., prema projektu H. Bolléa izgrađena je današnja Crkva sv. Ćirila i Metoda u bizantskom stilu. Portal je trokutasta zabata dok je pročelje ukrašeno mozaicima s likovima svetaca.
O ATELIJERU MEŠTROVIĆ Mletačka 8-10 Kompleks starijih zgrada iz 17. i 18. st. u Mletačkoj ulici, kipar Ivan Meštrović je preuredio u obiteljsku kuću, atelijer i vrt. U preuređenju su, osim kipara, sudjelovali i istaknuti arhitekti V. Kovačić i D. Ibler. Meštrović je tu živio i radio od 1922. do odlaska u emigraciju 1942. Danas je dio Fundacije Meštrović koju je veliki umjetnik 1952. darovao domovini Hrvatskoj.
Posjet Gornjem gradu
U dvorištu gdje je sniman kultni film Tko pjeva zlo ne misli u Basaričekovoj 11
U palači Dverce Ispred portala palače u Demetrovoj 7
Iz radionice u školskoj knjižnici
U projektu sudjelovali: Valentina Vukas, 3. C Anamarija Renić, 3. C Alen Dugac, 3.C Kristijan Bući, 3. C Dominik Šatović, 3. C Matea Šoljić, 3. C Daniel Havidić, 3. C Luka Jugović, 3. C Sandro Jurić, 3. C Pavao Perić. 3. C Dominik Martić, 3. C
Mislav Burec, 3. E Nikola Vrhovec, 3. E Valentina Čičerić, 3. B Mirjana Vrabec, 3. B Gordan Marković, 3. A Renato Saraga, 3. A Toni Vidak, 3. A Ivan Tovilo, 3. A Marko Begić, 3. A
VODITELJI : Marija Bednjanec, prof., dipl. knjiž. Josip Hadrović, prof. hrvatskoga jezika Danica Selak, prof. hrvatskoga jezika ŠKOLA ZA CESTOVNI PROMET Valentina Židak Radić, dipl. vjeroučiteljica
ZAGREB, KENNEDYJEV TRG 8 ŠK.GOD. 2012./2013.
LITERATURA O O O O O O O O O O
Bedenko, V. Zagrebački Gradec. Zagreb : Školska knjiga, 1989. Dobronić, L. Slobodni i kraljevski grad Zagreb. - Zagreb : Školska knjiga, 1992. Dobronić, L. Zagrebački Kaptol i Gornji grad nekad i danas. Zagreb : Školska knjiga, 1988. Hirc, D. Stari Zagreb. Knj. 1. Gradec i Grič. Zagreb : Matica hrvatska, 2008. Marković, M. Zagrebačke starine : prilozi poznavanju prošlosti grada Zagreba. Zagreb : Naklada Jesenski i Turk, 2006. Povijest grada Zagreba. Knj. 1. Zagreb : Novi Liber, 2012. Szabo,G. O Zagrebu. Zagreb : AGM,2012. Szabo, Đ. Stari Zagreb. Zagreb : Nakladni zavod Matice hrvatske, 1990. Špoljarić, Branimir. Stari Zagreb od vugla do vugla. Zagreb : Zagrebački holding, Podružnica AGM : Muzej grada, 2009. Zagrebački leksikon / [urednici Josip Bilić, Hrvoje Ivanković]. Zagreb : LZ Miroslav Krleža : Masmedia, 2006.