VRATA, DVERI I PORTALI GORNJEGA GRADA 1
U okviru Dana otvorene nastave 2013. u Školi za cestovni promet u Zagrebu, ostvarili smo mali školski projekt s temom zagrebačkog Gornjega grada. Projekt je osmišljen kao jedna mogućnost doprinosa školske knjižnice osuvremenjivanju nastave radom na izvorima znanja i informacija te obilaskom lokaliteta na terenu. Ušli smo kroz stvarna i simbolična vrata Gornjega grada, upoznali dveri i dverca, portale i portike, crkve i samostane, palače i građanske kuće, ulice i trgove, njihove graditelje i žitelje. Naučili podosta o životu naših predaka, o vrijednosti i o ljepoti baštine kojom smo zaduženi i o našoj odgovornosti za njeno očuvanje.
O POLOŽAJU GORNJEGA GRADA Zagrebački je Gradec smješten na obronku Medvednice, tlocrta u obliku istokračnog trokuta koji je u srednjem vijeku bio opasan zidinama. Nastao je na ravnom platou idealnom za obranu te je tako dobio ime, jer se gradecom nazivalo svako manje naselje obzidano i učvršćeno, najčešće na uzvisini. U srednjovjekovnim ispravama pa i Zlatnoj buli naziva se Gradec na brdu Grech (Grič).
O GRADNJI OBRAMBENIH BEDEMA I KULA Nakon provale Tatara 1242. kralj Bela IV. Gradecu dodjeljuje status slobodnog kraljevskog grada s obvezom izgradnje obrambenih zidina. Prvotno su bedemi bili izgrađeni od dva reda palisada između kojih je bila nabijena zemlja. Postupno su zamijenjeni kamenim zidovima s kulama. Zidine su izgrađivane od 1242. do 1266.
BEDEMI Bedemi su bili dužine oko1500 m, debljine 2 m, visine 5-6 m, a na vanjskom rubu su imali tanji zid visine 2 m koji je imao ulogu grudobrana. Sačuvani su do danas u temeljima palača iz 18. i 19. st. koje su građene na rubnim dijelovima Gradeca.
Obrambene kule su štitile zidine, a do danas su sačuvane kula Lotršćak, Popov toranj, kula Kamenitih vrata (uzidana u kuću u Opatičkoj 2), kula na istočnom bedemu ugrađena u zgradu isusovačkog samostana (Klovićevi dvori), kula uzidana u palaču u Demetrovoj 5 te kula Mesničkih vrata ugrađena u kuću u Visokoj 22 u sklopu palače Pongratz. Demetrova 5
O „… u utvrđivanju
grada, naši vjerni građani, gradeći u njemu domove i prenoseći onamo svoja zdanja, podnijeli (su) nemale troškove, stalne napore i mnoge štete.” (Bela IV. 1266. u izmijenjenoj i proširenoj potvrdi gradskih prava)
Gradec na planu N. Angielinia iz 1566. (Beč)
GRADSKA VRATA
Gradskih vrata bilo je pet: Kamenita vrata, Dverce ili Mala vrata, Mesnička vrata, Nova vrata i Surovo dverce. Sva su polovinom 19. st. srušena, osim Kamenitih. Ključeve vrata morali su čuvati stanari skupina kuća (insula) uz pojedina vrata, a po odredbi gradskog statuta iz 1429. godine pojedini stanar insule morao ih je čuvati po mjesec dana. Vrata su se zatvarala ljeti u 22 sata, a zimi u 21 sat. Četvrt sata prije zatvaranja zvonilo je zvonce na Lotršćaku opominjući građane da požure kući.
O MESNIČKIM VRATIMA Srednjovjekovna vrata koja se spominju prvi put 1334. nalazila su se, pretpostavlja se, na mjestu današnjih Kapucinskih stuba. Prvotno su se nazivala Mesarska vrata. Kao i ulica koja je vodila do njih, dobila su ime po srednjovjekovnim mesnicama koje su se oko njih nalazile. Od 1557. do 1559. izgrađena na križanju današnje Streljačke i Mesničke, nova vrata kao jednokatna građevina kvadratne osnove s krovom na četiri vode. Građena su od lomljenog kamena i povezana žbukom. Ispred njih nalazio se jarak i pomični most. Odlukom gradskih vlasti vrata su srušena 1836.
O PRAZNOVJERJU I SPALJIVANJU VJEŠTICA Da vještice postoje vjerovali su svi staleži u Zagrebu. Gradski sud reagirao je na svaku prijavu da je neka žena vještica, da se bavi copranjem i da se udružila s vragom. Često su same purgarice prijavljivale svoje susjede iz čiste mržnje ili zavisti. Priznanja su se iznuđivala mučenjem. Osuda se izvršavala na tzv. Zvezdišću u blizini Mesničkih vrata uz potok Tuškanac. Ovdje bi tobožnjoj vještici odsjekli glavu i potom je spalili.
O KAMENITIM VRATIMA „… jedno pako već sada učiniti možemo: ne rušimo starine bez nužde! Laglje je što stara pregraditi negoli što nova stvoriti. Kupole, vrata, tornjevi gradski i crkveni najprikladnija su sredstva lijepu profiliranju gradova. Ako ne budne za pregradnju Kamenitih Vrata novaca, a ono neka vrata čekaju onakova, kakova su, jer praznina nije estetički element, kako s početka rekoh“ (I.Kršnjavi)
O Ovo su jedina sačuvana
gornjogradska vrata, a kao što razabiremo iz teksta I. Kršnjavog prijetila im je opasnost od rušenja i to u više navrata. Nekoliko puta ih je sačuvao nedostatak novca da bi ih 1907. spasila Družba Braća hrvatskog zmaja. Družba je uredila prostore na katu i ondje utemeljila Gradsku knjižnicu, Historijski arhiv i Muzej grada.
Kamenita vrata ili kako su se u početku nazivala Kamena, sagrađena su već u 13. st. u vrijeme zidanja bedema. Prvotni izgled i oblik nije poznat, natkrivena su 1555. Kao i većina građevina na Gradecu i ona su često stradavala u požarima.
Prigodom požara 1731. nije izgorjela Marijina slika iz stana na katu udovice Modlar te je ona o svome trošku pod svodom podigla oltar i tako nastaje štovanje čudotvorne slike Majke Božje od Kamenitih vrata. Ispred oltara je kovana rešetka, rad domaćeg majstora Ivana Jurja Chortha. Od 1991. slavi se kao zaštitnica Zagreba. .
Na zapadnom pročelju u niši 1929. postavljen je kip Dore Krupićeve iz Šenoina romana Zlatarovo zlato, rad kipara Ive Kerdića. Prema Šenoi, zlatar Petar Krupić stanovao je u kući na br. 5 koja se spominje na južnoj strani ulice već u 15. st.
O VRATIMA DVERCE Mala vrata ili Poljska vrata, nazivana još i Dverce nalazila su se na južnom bedemu pokraj kule Lotršćak. Prvotni izgled nije poznat. Najstariji prikaz nalazi se na planu Nikole Angielinija nastalom oko1566. koji se čuva u Dresdenu. Na njemu se vidi da su vrata bila nenatkrivena. U drugoj pol. 16. st. vrata su natkrivena krovom na četiri vode.
Detalj akvarela L. Bužana iz 1792.
Vrata Dverce su bila građena od lomljenog kamena kao jednokatna građevina zaobljenih uglova. Služila su kao izlaz u vrtove smještene u podgrađu, a kroz njih se moglo proći pješice ili na konju. Srušena su prigodom uređenja Južne promenade 1812.
Obilježeni položaj vrata Dverce
O KULI LOTRŠČAK Podignuta je u vrijeme izgradnje bedema na južnoj strani. Tijekom stoljeća je dograđivana, a u nedostatku sredstava za održavanje grad ju je davao u zakup. Četverokutnog je oblika, građena od lomljenog kamena.
Oko 1858. dobila je svoj konačni oblik. Kula je visoka 19 metara, krovište pet, kupola šest, ukupno 30 metara. Današnji naziv Lotrščak dobiva 1646. kada je u kuli smješteno zvono, „campana latrunculorum“, što znači zvono lopova ili pijanaca, u zagrebačkom govoru lotrijaša i odtud naziv Lotrščak. Od 1924. s njezina prozora grički top označuje podne.
O NOVIM (OPATIČKIM) VRATIMA Srednjovjekovna vrata koja su se nalazila neposredno uz Popov toranj. Prvi put se spominju 1383. Kroz njih se išlo na Jurjevsko groblje i na podmedvedničke posjede. Od sredine 17. st. nazivaju se i Opatičkim vratima zbog blizine samostana klarisa. Prilikom gradnje Sjeverne promenade 1839. vrata su srušena. Temelji su danas obilježeni na kolniku.
O POPOVU TORNJU Bela IV. je dao sjeverni prostor Gradeca Kaptolu za izgradnju utvrde u koju bi se mogli skloniti njegovi žitelji u slučaju opasnosti. Tako je izgrađen Popov toranj ili Popov turen, sjeverna kula koja je često bila izvor napetosti između Gradeca i Kaptola. Kula je građena u 13. st. od grubog kamena, romaničkog je kvadratnog tlocrta, zidova debljine 205 cm. Imala je dva kata do kojih su izvana vodile drvene stube.
U 16. st. dospijeva u trajno vlasništvo Gradeca. Prestankom turske opasnosti u 17. st. gubi obrambenu ulogu. Ivan Zakmardi je 1651. uz zapadno pročelje tornja dozidao je žitnicu Kraljevine. Nju su klarise početkom 18. st. spojile s Popovim tornjem i otvorile školu. Nakon rušenja Novih vrata 1839. izgrađena je nova dvokatnica za gradsku pučku školu prema projektu Bartola Felbingera. Na samoj kuli 1903. uklonjen je krov, dozidan treći kat s terasom i kupolom i tu je smještena Zvjezdarnica Hrvatskog prirodoslovnog društva.
O KIPNOM TRGU Na raskrižju Opatičke, Jurjevske i Radićeve ulice oblikovao se mali trg kojeg su prvotno nazivali Kipni trg. Od davnina je na njemu bio zdenac i kameni križ te je po tome dobio naziv. Kad se u 19. st. započela podno Popova tornja uređivati Sjeverna promenada, u podnožju Popova tornja Matija Palain je 1844. sagradio malu kavanu i slastičarnicu koju su odmah počeli zvati Palain-Halle i koja postaje omiljeno društveno stjecište. Kavana se njemu u čast i danas naziva Pallainovka.
U sredini trga prema nacrtu H. Bollea 1892. izgrađena je neogotička kapelica sv. Križa, značajan primjer historicizma. Godine 1928. trg je preimenovan u Ilirski trg u čast ilirskom pokretu, tim više što se na br. 3 nalazila prva ilirska čitaonica.